PROF. DR ING.

BORIS APSEN'

REPETITORI J.
VIŠE
MATEMATIKE.

III DIO

Treće izdanje

'11EHNICKA KNJIGA
ZAGREB 1965.
 SADRZAJ

:§ 1. DETERMIN ANTE l
l. Općenito l
2. Determinante drugog reda l
3. Determinante trećeg reda 6
4. Determinante viših redova 14
5. Svojstva determinanata 17
6. Operacije s determinantama 20
a) Množenj e de te,rmin,ana,ta 20
b) Kvadriranje det•ermLn:anata 20
7. Matrice 21

'§ 2. VEKTORI U PROSTORU. VEKTORSKA ALGEBRA 23

1. Općenito o vektorima i skalarima . 23

2. Prostorni pravnkutni koordinatni srustav, koordinatne osi ravnine 24
3. _Komponente vektora. Njegova duljina i smjer 25
4. Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora 31
5. Vektorski ili vanjski vrodukt dvaju veMora 37
6. Zbroj vektora poliedra 46
7. Višestruki produkti vektora . 47
a) Umnožak skalarnog p•roduk,ta dv.aju vektora
i trećeg vektor1a 47
b) T1rostruki skalarni pro:d!l.lik•t 47
e) Tro·strukd vektorsk,i produk,t 50
d) e e lt v er o ,s, t ·r u k ,j s k .a l a r n il p .r o d lU k t 52
e) Cetverostrukd veklto.rsk,i produkt 53
8. Derivacija vektora po parametru. Primjene u mehanici 54

§ 3. ANALITICKA GEOMETRIJA U PP.OSTORU. PRAVCI I RAVNIN~ 60

l. Općenito . 60
2. Pravac 60
a) Jedn.adž,be pravca k•roz jednu za,danu tačku 60
b) Pravac kroz jednu zadanu taeku pTedočen
SVOJ•lffi or,to.gon,aln,im 'P'rojekcli.,j.ama u dvije
koorrdrim.a<tne •ravn,ine 63
e) Pravac k·ao pr·esje:k dvli.ju rravninoa 65
·cU Jednadžba pravca kroz dvd.je zadane tačke 67

v
 3. Dva. pravca . 6"
Kut dvaju pravaca 611
b) Uvj ert oikoanlitostli dvajlll P!l"•avacra 69
e) Uvjert :pall"ralelnosrtd dva~u pravaca 70'
d)Sjec1ište dva;j•u. p'I"av•aca 70'
4.. Ravnina 73
a) No:rmal ni ili. Hes se o v o lb Hik: j edna>džbe ra<v n~n e 73'
ib) O:pći obiJ:ik •jednadžbe ravn·ine 74
e) P:r·ije~ra•z od opće .;ieldn,adž•be ravnline na nor-
m.alni. oblik 7·&
d) Ud.a~:je111ost t.ač!ke od il."i3V'llline 77
e) Jednadžib•a ll".avnrine ru se.gmen•tnom obiiiku 78
f) Jednadžba r.avnli.ne k:roe jednu rzadanu t•ačku 79'
d) Jednadžba ravnine k~roz tr1i zadane rtačke - 79
h) Jednadžb•a .r.avnrine u !lHlHr.ame.tall"'s.kom oibliiku OO
5. Dvije ravnine ~

a) K u•t d v liju J:'ravnđ. n•a 82

b) Uvjert o!komlitos,tli dvliiju .r1a<vn~na 82
e) Uvjet :paralerlno,sti dvliju ravn1ina 82
d) P~T·es,j ečnli·ca dvti.đ u rtarvnlina 85
8. Sjecište triju ravnina 86'
7. Pravac i ravnina . 87
a) K u t rpr:a v c•a ~ r.a.vnli.ne 87
b) U!Vje:t paT.ale,lnolst<i pcrra!Vca i l!'tavn.ine 88
e) Uvjet oko:m1ito1s•tli ,p.r,avca ti :ravnline 88'
d) Ptrobodis'te !pcr'a'VC'a ri r•avnine 89
e) Uvjeti d,a pll"av.a.e leži u ra•vnrin.i 110'

4. FUNKCIJE DVIJU I VIŠE IN!EzAVISNIH PROMJENLJIVIH D4

l. Općenito o funkciji dvi.Ju promjenljivih. Njeno geometrijsko znače-

nje i neprekinutost 94
2. Plohe drugog reda . 98
a) Općenri•to o cploh•am.a dll'ru.gog reda 98'
b) TII'oosni elipsodd 99'
e) D<volkll"ilnli troosnli hi.perboloid 102
d) Jednokrni>lnđ. troo'Snli h.iperbolo1id IM
e) Eliptd.čkli.paii',abolotird llll'
f) Hiiperborlni piU:raibololid ili sedl·aS•ta ploha 113
3. Parcijalne derivacije funkcije dviju i više promjenljivih 120
4. Geometrijsko značenje parcijalnih derivacija funkcija dviju pro-
mjenljivih 125
5. JednadžbJ tangentne ravnine l normale na plohu 127
6. Parcijalne derivacije viših redova · 134
7. Totalni diferencijal funkcije i njegova primjena 137
8. Totalni điferencijaU viših redova 142
9. Totalni diferencijal složenih funkcija 145
10. Parcijalne derivacije složenih funkcija više promjenUivih 14R

VI
 11. Derivi.ranje fmplicltnih lankciJa . IM
12. Pa.rametarski oblik funkcija dviju nezavisnih promjenUivih i nji-
hovo đeriviranje 165
13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije dviJu
i više nezavisnih promjenljivih . , . 169
14. Primjena Taylor-ove formule za približno rješavanje jednadžbi 175
15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviJu i više promjenljivih 179
a) Pojam eks>trema pr>a'vog netpra>vog 179
b) Nužn>i uvjet za e!ks:trem 180
e) Dovoldnti uvjett za e>ks·trem 181
d) V e z a>ni ck,s,trem:i 193·
16. Geometrijske primjene parcijalnih derivacija 201
a) S lin g u l arn e ta č ke ravn lih ik rd. vu 1\j•a 202
bl Ovojnica (anvelopa) famiiH.je ravntih k:r·i v u l j a 206

§ 5. VISESTRUKI ODREĐENI INTEGRAL! I NJIHOVA PRIMJENA 212

l. Dvostruki integrali 212

a) P o j a m, g e o m e t tr i j 1s k o z n ta č
e n j e ti rarčuiilanje 212
b) S.rednja vrdjednost dvots:rttrukog iiil>teg:r.ala 227
2. Trostruki integrali 228
3. Zamjena promjenljivih u dvostrukim integralima 232
a) P o J,a .r n e ktoordlin,a·te 232
b) Opć>i slučraj 235
~ Elliptlčke koorddnate 238
4. Zamjena promjenljivih u trostrukom integralu 245
a) Clil i n dri·čk e koordinate 245
b) KiUgl<ine ~sfe{["ne) ili proslto:rne poJa.Tne koordinate 247
e) o p ć li sl u č ra j 249
5. Primjena dvostrukih i b-ostrukih ingtegra.la 250
a) Po v.rršt nra r·a v n i h lli. k o vra 250
b) M·a.sa ravnih likova 252
e) S.tatričkd momenti ikoordinarte :teždšta rav-
nih likova 254
d) M o m e n t ·i e
t rom o s ti (i n T e i d e) l i k o v a 257
e) Komplanacija (od.ređliv,anj.e površine) ploha 263
f) Masa koo·rd-ina:te teži~t.a ploha 268
g) Ma·sa i k·oordrinate težiš.ta h-j eJ a 271
h) Momenti tromo•sti (inerc·ije) td.j el a 274

§ 6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERIVIRANJE

I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU 281

l. Pojam parametra lntegrala 281

2. Deriviranje lntegrala po parametru 281
3. Integriranje integrala po parametru 286

§ 7. !EGZAKTNI DIFERENCIJAL! I NJIHOVO INTEGRIRANJE 287

§ 8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE. EULER-OV MULTIPLI-

KATOR 295

vn
§ 9. KRIVULJE U PROSTORU 30~

l. .Jednadžbe prostornih krivulja 303

2. .Jednadžba tangente na prostornu krivulju 307
3. .Jednadžba normalne ravnine na prostornu krivulju 308
4. Rektifikacija i masa prostorne krivulje . 308
5. .Jednadžba oskulacione ravnine . . . . . 312
6• .Jednadžba prostorne krivulje u vektorskom obliku 316
. 7. Zakrivljenost prostorne krivulje ; . . . . . . . . . . 317
8. Glavna normala. Binormala. Rektifikaciona ravnina. Osnovni t.robriđ 320
9. Torzija prostorne krivulje 326
10. Frenet-ove formule 330

§ 10. LINIJSKI (KRIVULJNI) ·INTEGRAL! 332:

. l. Linijski integrali po ravnoj .krivulji 332

2. Linijski integrali po prostornoj krivulji 343

§ ll. PLOšNI INTEGRAL! 347

§ 12. VJEZA IZMEĐU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA 358:

l. Green-ova formula 358

2. Stokes-ova formula 365·
3. G111uss-ova formula 371

§ 13. VEKTORSKA ANALIZA ·379'

•1. Usmjerena đerivacija. Gradijent skalarne funkcije U (x, y, z) 379

2. Potencijal 387.
3. Vektorski oblik Gauss-ove formule. Dive~gencija vektorskog polja 391
4. Vektorski oblik Stokes-ove formule. Rotor vektorskog polja. Po-
tencijalno polje sila. Određivanje potencijala .. 397
5. Operatori \l - nabla i Ll delta i njihova primjena. u vektor-
skim računima 40*

§ 14. SUSTAVI OBICNIH DIFERENCIJALNIH JEDNADZBI 43~

§ 15. PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE 441!.

POPIS NAJVAZNIJIH FORMULA 453

VIII
 \
§ l. DETERMINANTH

l. Općenito

" Determinante su brojčani izrazi, koji su gradem prema odredemm pravilima,

te predstavljaju pojednostavljeni način pisanja stanovitih matematičkih izraza.
Jedna od prim]ena deterrninanata je rješavanje linearnih algebarskih jednadžbi.
Rješavajući sustav od dvije linearne algebarske jednadžbe s dvije nepoznanice
dolazimo do determinanata drugog reda, koje imaju dva retka i dva stupca; sustav
od tri linearne algebarske jednadžbe s tri nepoznanice vodi do dcterminanata
trećeg reda, koje imaju tri retka i tri stupca, i t. d.
Promotrimo posebno pojedine vrste detcrrninanata.

2. Determinante drugog reda·

O tim determinantama već smo govorili nav\ldeći metode nesavanja sustava

linearnih algebarskih jednadžbi s dvije nepoznanice (vidi Repet. element. mate-
matike, I, § ll). Ponovimo ukratko već rečćno, pri čemu koeficijente nepoznanica
označimo slovom a, kojemu dodijeliino dva indeksa: prvi indeks označuje
redni broj retka, u kojem se nalazi dotični član jednadžbe, a drugi
indeks označuje redni broj njegova stupca. Prema tome, sustav od dvije
jednadžbe S dvije nepoznanice X i y glasi:

aux + a.,y = b,
a"x + a"y = b,

Riješivši taj sustav po bilo kojoj metodi, na pr. načinom jednakih koeficijenata,
dobijemo za nepoznanice slijedeće izraze :

au b,-b,. a.,
X= v=
al\ . au - au . au

Izraz, u nazivn1cirna ( a,.a.,- a,.a~,J možemo simbolički prikazati u obliku

detenninante drugog reda:

1 B. ~: aepetlfmij vt!le matematike - Dio m. 1

 + do koje dolazimo tako, da jednostavno prcpišemo koeficijente
nepoznanica onim redom kako dolaze u jednadžbama zada-

X nog sustava. Ta determinanta zove se determinanta zada-

nog sustava jednadžbi, a čitamo li gornju jednakost s desna
na lijevo, vidimo i načip rješavanja te determinaote: deter-
minanta drugog reda računa se tako, da se množe u križ
članovi, ili, kako se obično kaže, elementi determinante, pri čemu se drugi
umnožak dodaje prvom s protivnim predznakom, kako se to vidi iz sheme, a
također i iz gornje jednakosti.
I oba brojnika u izrazima za x i y možemo prikazati u obliku determinanata,
koje d(>bijemo iz determinante sustava

L\= l a .. a"
a,. a.,

tako, da za brojnik nepoznanice x zamijenimo stupac njegovih koeficijenata a,.

i au članovima b, i b., koji se nalaze na desnim stranama zadanih jednadžbi, a za
brojnik nepoznanice y zamijenimo u determinanti drugi stupac, koji čine koefi~
cijenti te nepoznanice, istim članovima b, i b,. Dobijemo:

b,a,.- a,.b,
l b,b, au
au
l anb,- b,a., la"
au b.
b,
x=
auaaa- auau lau au l y=
. auau- a ua&, = ,a,·,a .. ,
a,,
a21 au a.,

Kako se vidi iz tih jednakosti, determinante, koje su u brojnicima, rješavaju

se po istoj gore navedenoj shemi, t. j. množenjem u križ.
Promotrimo pojedine slučajeve, koji mogu nastati pri rješavanju sustava od
dvije linearne algebarske jednadžbe. Promatranje tih slučajeva popratit ćemo nji-
hovim geometrijskim tumačenjem, jer svaka linearna jednadžba predočuje geo-
metrijski pravac u ravnini XY, pa se rješavanje sustava od dvije linearne jedna-
džbe s dvije nepoznanice svodi geometrijski na određivanje koordinata presjecišta
tih pravaca. ·
Primijetimo, da gore napisane jednadžbe za b, :::f: O i b, :::f: O čine tako zvani
nehomogeni sustav, a kad je b, =O i b,;= O homogeni sustav jednadžbi.
Promotrimo posebno ta dva sustava.
I. Nehomogeni sustav

aux + -a.,y = b, lt :::l la" b,

au ba
l
x·=la" a,. l'
y = 1--------+
+ a"y
a,,x = b.
a., a .. l::: :::l
a) Neka su determinanta sustava a i obje determinante brojnika. različite :od
nule.
U tom slučaju ima sustav jedno rješenje x = x 0 , y = y.,.
Geometrijski to znači, da se pravci'sijeku u točki S(x., y,).

2
 Na pr.
p1 = 9x- 6y + 54 = O
p,=:2x+ y - 2=0

-54 -6
2 l -54 + 12 -42
Xo = 9 -6 = 9+12=-u=-l
2

9 -541
12
~--2-:--' = 18 + 108 = =
y.=,~ -119+12
126
21
6

Presjecište S ( - 2, 6). Vidi sl. l. Sl. I

b) Neka je determinanta sustava ~ = O, dok su determinante brojnika razli-

čite od nule, t. j.

Ll = l1 a"
au
a,.
a ..
l= O

Odatle

t. j. koeficijenti od x i y su razmjerni (proporcionalni).

U tom slučaju.'dobij~o:

Xa=
b., a,.
b, a ••
o
l= b,a,, -
o
au/Ja'
.
Kako dijeljenje s nulom
nema smisla, sustav jed-
au b,
Y• =
au bo
o
l = a.,b, -o b,au nadžbi nema rješenja.

Razmjemost koeficijenata od x i y znači geometrijski, da su pravci uspore-

dni, pa se ne sijeku, ili, kako se često kaže, sijeku se u beskonačnosti, jer je

. b,a,.- a,.b,
1
JJmx=zm =oo
6-+0 A-+0 ~
i analogno
lim y = oo,
6--+0

kad su brojnici različiti od nule.

3
 'Na pr.
p, ""' 2x - y - 3 = o
Pa ""' 4x- 2y + 8 = O

-ll
xo=ll
3
-8 -2 __:__6-8 -14
2 ...:..11==-m=-o-;
4 -2

Yo =
l~ o-~1 = -16-12
O
-28
=-o-
X
Sl. 2
Vidi sl. 2.
e) Neka je determinanta sustava 6., a također obje determinante brojnikl
Jednake nuli, t. j.

ili

a11 a,,
ili b;= h.
au b,
ili 'au= b.

a odatle je:

Svi koeficijenti zadanih jednadžbi su razmjerni, t. j. jedna je jednadžba dobi-

vena iz druge tako, da je pomnožena nekom konstantom, drugtm riječima, nemamo
dvije jednadžbe, već samo jednu, ili, kako se kaže, imamo dvije linearno' zavisne
jednadžbe; geometrijski to znači, da nam je zadan samo jedan pravac.
U . tom je slučdju ~
y
o o
Xo =O> Y·=o
Kako ~ nema određenog smisla, mogli bismo
:zaključiti da zadani sustav jednadžbi nema rješenja.
Međutim, smatramo li da obje linearno zavisne
jednadžbe sustava predočuju dva pravca, koji se
po,dudaraju u svim točkama, tada možemo svaku
točku pravca smatrati sjecištem pravaca, pa kazati,
da naš sustav ima beskonačno mnogo rješenja. Sl. 3

Na pr.1 Pt ""' X- Jy - 6 = 0/ · - ~~
p,"= -2x + 6y + 12 = O Vidi sf. J:.
 Prihvatimo li to prošireno shvaćanje linearno zavisnih jednadžbi, .možemo
kazati, da nehomogenl sustav ima ili samo jedan sustav rješenja, ili
uopće nema rješenja, ili ih ima beskonačno mnogo.

ll. Homogeni sustav

a,,x + a"y =O
a 21 x + a,.y = O

a) Neka je determinanta sustava ~ =

a11
l a,,
a"
a,. l =t= o
U t•_m je slučaju:

o a"
o a,. \ o
Xo =0
a" a .. anan- auasl
a" au
a" o
a" o o =0
Y• = a,, a,. a 11 a 11 - auau
a., a,,

·Ta su r}esenja x. = O i Yo = O trivijalna ili očevidna, jer se na prvi pogled

vidi, da vrijednosti x 0 = O i Yo =O zadovoljavaju zadani sustav.
Geometrijski to znači, da se oba pravca sijeku u ishodištu.
Na pr. p1 = x-2y =O
r r')' ;

p,= 7x + 3y =O _,·, Vidi sl. 4.

Sl. 4 Sl. 5

b) Determm:mta sustz·;a ~= j a,,, = O

a 11
a 11 a 11
To znači, da su koeficijenti od x i y razmjerni, jer iZ gornje jednakosti, kako
smo· to malo prije vidjeli, slijedi da je ~ =~ Drugim riječima, zadane su
a.. a••
jednadžbe linearno zavisne: jedna je dobivena iz druge množenjem s nekom kon-
stantom.

5
 . s luca)u
U tom Je . . x. = o y. -=7 o , pa b'1smo opet mogl'1 zakl'JU č'Itl,. d a sustav
0 0
nema rješenja. Međutim, smatramo li da obje jednadžbe sustava predočuju dva
identična pravca, možer..m svaku točku tog dvostrukog pravca smatrati sje-
cištem pravaca, pa kazati, da homogeni sustav ima beskonačno mnogo rješenja,
ako je determinanta sustava jednaka nuli

Na pr. p, = 4x - 5y = O l :- 4
5
p. a= - X +4 y = 0
Vidi sl. 5.
Na taj smo način ·došli do važnog zaključka:
Homogeni sustav od dvije linearne jednadžbe ·s dvije nepo-
znanice ima rješenja različita od očevidnih samo u tom slučaju,
kad je determinanta sustava jednaka nuli, i tada ih ima beskonačno
mnogo.

3. Determinante trećeg reda

Rješavajući sustav ·od dvije linearne algebarske jednadžbe s dvije nepozna-

nice, dolazimo do determinanata drugog reda. Slično tome vodi nas rješavanje
sustava od tri jednadžbe s tri nepoznanice do determinanata trećeg reda, koje
imaju tri retka i tri stupca. Slično determinantama drugog reda označujemo i
članove determinanata trećeg reda indeksima, od kojih prvi indeks znači redni
broj retka, a drugi - redni broj stupca. I sustav od 3 linearne jednadžbe s tri
nepoznanice može biti homogen ili nehomogen već prema tome, da li je desna
strana sustava (t. j. članovi b" b, i b,) jednaka ili različita od nule.
I. Nehomogeni sustav

a"x + a"y + a ..z = b,

aux + a.,y + a..z·= b,·
a.,x + a.,y + a,,z = b,

(Obrati pažnju, da se prvi· indeksi od a· ne' mijenjaju, ako ideš po' bilo kojem
retku, ali rastu od l do 3 kad ideš po stupcu. Obratno se vladaju drugi indeksi).
Riješimo li na bilo koji n\)čin taj sustav· jednadžbi, dobit ćemo za nepoznamce
izraze, koje možemo prikazati u obliku determinanata trećeg reda. Kao i u rješe-:
njima sustava od dvije j,ednadžbe s dvije nepoznanice, imat će sva tri izraza za· xj
y i z jednake nazivnike, koje .možemo simbolički prikazati u obliku determinante
trećeg reda. To je determinanta Ll zadanog sustava jednadžbi.

Do te determinante dolazimo na isti način, kao i do determinante sustava

drugog reda: jednostavno prepišimo sve koeficijente nepoznanica i to onim. redom,
kako su navedeni u jednadžbama. Dobijemo:

a 11 a,.
t!>= a .. aul

aJ, au

6
 l brojnike u izrazima za nepoznanice x, y i z možemo napisati u obliku· deter-
lni.nanata. U tu ~;vrhu postupamo na isti način, kao i pri rješavanju: sustava od·.dvije
jednadžbe s dvije nepoznanice.
Da dobijemo brojnik izraza za x, zamijenimo prvi stupac determinanteisu-
stava /),., t. j. koeficijente od x, desnim stranama jednadžbe, t.· j. s b., b, i b,_:

/J, a .. a,.
b. a,. a,.
X~=
l b, a,. a ..
au a,. au
~a)
au· a •• a ..
l a., a., a ..

Na isti način dobijemo u obliku determinanata izraze za y i z: u brojniku za

y zamijenimo u determinanti sustava/),. drugi stupac, t. j. koeficijente ođy, desnbn
stranama bh b,·i b,, a u brojniku za z zamijeqimo u determinanti ~ treći stupac.
t. j. koeficijente od z, s b" b, i b,. Dobijemo:

,J
au b, a,. b,

.J
aa,,
.. , . au
au b. au a., b,
au b. a .. . au a .. b,
(b) (e)
au a"
l au a,. au

!
au a .. aa,.
..
On aa,· a .. l au a ..
a., a.. a ..
a ..

Nastaje pitanje, kako ćemo izračunati vrijednosti nepoznanica x., y. i z., ak()
rješenja zadanog sustava ·jednadžbi neposredno napišemo u gore navedenim...Q:bli-
cima (a), (b) i (e), t. j. u obliku determinanata.
Najprije navedimo shemu predznaka;
\

l ~l+ +l
+ - +
Shema predznaka

Ta se shema lako pamti, jer idemo li po retku, ili po stupcu, uvijek dolaze
naizmjence + i -. Prema toj shemi uzimamo predznake pojedinih.elemen.ta,
kad razvijemo determinantu.
Svaku determinantu možemo razviti na više načina; po elementima bilo kojeg
retka ili po elementima bilo kojeg stupca. Postupak je uvijek isti.
Hoćemo li 'da determinantu razvijem9 na pr. po elementima prvog retka.
a to je najčešći slučaj razvijanja determinanata, tada prepisavši prvi element toga
retka, precrtamo prvi redak i prvi stupac determinante, pa prepisani prvi element
množimo s preostalim dijelom determinante. To je determinanta drugog reda,
koja· se zove subdeterminanta ili IIlinor.
Iza toga prepišemo s _protivnim predznakom (vidi shemu predznakn) drugi
element prvoga retka, pa slično kao i prije množimo taj element sa subdetermi-
nantom drugog reda, koju_ dobijemo, kad precrtamo prvi redak i drugi stupac za-

7
~ane determinante .. Konačno,- prepišemo treći; element prvog retka i množimo ga
sa subdeterminantom, koja se d6biva, kad se precrta prvi redak_ i treći stupac--u
zadanoj deternunanu. Sada razvijemo subdetetminante na naćin, koji nam je. već
poznat. Na slični naćin razvijemo determinantu po elementima drugog ili trećeg
retka, odnosno po elementima bilo kojeg stupca, samo moramo paziti, da kod
tvorenja subdeterminanata precrtamo uvijek onaj redak i stupac, u kojem se nalazi
element, koji se množi s dotičnom subdeterminantom. Pokažimo taj razvoj na
determinanti sustava 6.

-a,i~a~a-at .. -
1 ll 111
au au au
l ll 111
au au ass

Razvoj po elementima prvog retka:

A= a"., a.,
.aas
a .. ,
a..
-a,.
.
l a 11
au
a,.,=
a ..
·= au(a••a •• - a ••a.,) --au(auaaa- a •• a .. ) + au(aua .. --auau) =
= a"a ..a •• - alla ..a .. -·a,.auau + aua,.a., + a 18 a.,a 8; - a,.a 11au

Vidimo, da se determinante trećeg reda razviju u tri subdeterminante drugog

.reda.
Na slični naćin raZvijemo· bilo koju determinantu trećeg reda po elementima
cb:ugog i trećeg retka i po elementima' prvog, drugog i trećeg stupca.
~zvijmo na pr. determinantu tl po elementima drugog stupca~

a,,-a,,.-a,,
l
l
A = -a.,=a .. =au
l
aa1::=aaa=aaa
l
u=-au. ~- a,.
A a ..
a., a ••
,+ au
a.,
l - a .. l a_ l l a .. ,
a 11 au
=
= - a,.(a.,a •• - a,,a.;)-+ au(a 11au- auau) ~ au(a11au- auau) =
= - a,.a,.a .. + a ..a,.a., + a ..a"au- auauau- auauau + a.,a,.au
Usporedimo li obje vrijednosti dobivene za determinantu sustava 6, vidjet
~o da su te vrijednQsti identične.
Primjer
Rijelii zadani sustav jednadžbi, pri čemu sve determinante razvi j- na različite načine:.

2x-3Y+ z·= 5
4x + y - 7z """ --'-8
x-8y+4z= O

8
 s
x, =
-8
o -S
2 -3
-3
l
-!l
4
l -8
l
-i l
Detenninantu, koja je u brojniku, razvijemo po elementima prvog retka, a· onu u nazivniku
- po elementima prvog stupca:

+l 1 -8o .-8l l
Xo "" 2 l -8
l . -7
4
l -4
l -3
-8
l
4
l +l 1 -3l -7l l
5(4-56)+3(-32+0)+1(64-0) -292 73
2(4-56)-4(-12+8)+ 1,..(21-1) = _ 68 =11
5

lt
~l~
-8
o -i J

-~l
Yo -3
l
. l -8 4

Prvu determinantu razvijemo po elementima drugog retka•, a drugu, t. j. determinantu su-

.stava, po elementima drugog stupca:

-4 jg ! l-sl 2 ! 1--<-7) l 2l gl l

- ( - 3) l i -~l +I l l ! 1-(-8) l 4
Yo =
-~l
2 2

-4(20-0)-8(8-1) + 7(0 - 5) -171 171

3 (16 + 7) + 1(8- l) + 8 (-14-4) - 68=68

Zo
11
= J : -3l
-3
-8
l
-!ll
' l
-7
-8 4

Prvu determinantu razvijemo po elementima trećeg retka, a drugu po elementima treceg

stupca: •

5 1--(-8) l 2
-8 1 4 -85 l +O

l i -8l /--<-7) l" 2l -8

-31 +4/ 42 -3,
l
.(24-5)+8(-16-20) -269 269
(-32-J) + 7(-16 + 3) + 4(2+ 12) = - 68 =68
Spomenimo još, da svaku detertninantu možemo razvltl i po Sarrusovu
pravilu. Napisavši determinantu 6; ponovimo ispod nje njena prva dva retka. a .
zatim uzimamo tri produkta po dijagonalama s lijeva na desno i tri produkta s pro-
tivnim predznakom po dijagonalama s desna na lijevo:

9
 Možemo postupati i tako, da ·napišemo na desno od determinante njena
dva prva stupca, a dalje računamo produkte kao u prvom slučaju uz istu shemu
predznaka.
Načini to!
Riješi gore navedeni sustav jednadžbi računajući determinante po Sarrusovu
pravilu.
Promotrimo sada pojedine slučajeve, koji mogu nastati pri rješavanju ne-
homogenog sustava od tri linearne algebarske jednadžbe s tri nepoznanice.
a) Neka'' je determinanta sustava 6
i sve tri determinante brojnika r:J.z!ičite
od nule.
U tom slučaju ima sustav jednadžbi
samo jedan sustav rješenja x = x., y =
= Y• i z =z•. Kako ćemo kasnije vid-
jeti (vidi § 3, 4 - 6), svaka jednadžba
sustava predočuje geometrijski ravninu
u prostoru, pa riješiti sustav od tri line-
arne algebarske jednadžbe znači geome-
trijski odrediti onu točku S, u kojoj sc
sijd;u sve tri ravnine, t. j. točku, koja
pripada svima trima ravninama, a sjeci-
šte je njihovih međusc!:mih presječnica
(pravaca). U našem slučaju sve se tri ra-
:.;1. 6 vnine P, Q i R sijeku u jednoj točki
S(xo, y., Z 0 ). (Vidi sl. 6).
Tako se na pr. sijeku u ishodištu O sve tri koordinatne ravnine prostornog
pravokutnog koordinatnog sustava (vidi dalje sl. 22). Pređašnji primjer, u kojem
smo riješili sustav od tri jednadžbe, ilustrira baš naš slučaj a), jer su u tom pri-
mjeru sve determinant~ različite od nule, pa se tri zadane ravnine, koje. su geo-
.. ka pre d od'b
metnJS z a za d am·h·Je d nad.b.
z 1 sustava, SlJe s(
··k·u u to č.ki 73 171 269
IT' "68' 6R) .
b) Neka je determinanta sustava 6 jednaka nuli, dok su determmante orojnika
različiteod nule.
U tom slučaju imaju izrazi (a), (b) i (e) za nepoznanice x., y. i Zo nule u na-
zivnicima, dok su njihovi brojnici različiti od nule.

lO
 Kako dijeljenje s nulom nema smisla, zaključujemo, da zadani sustav jednadžbi
nema rješenja.
Geometrijski to znači, da se presječnice ravnina ne sijeku u jednoj točki, kao
u slučaju a), već da su dvije ili sve tri ravnine međusobno paralelne. (Vidi sl. 7 i 8).

Sl. 7 Sl. 8

U prvom su slučaju koeficijenti od x, y i z u dvima jednadžbama sustava

jednaki ili razmjerni, dok u drugom slučaju ti su koeficijenti jednaki ili razmjerni
u svima trima jednadžbama. (Vidi dalje § 3, 5, e).
Riješi na pr. sustave jednadžbi:

l. 2x - 3y + 5z = 3
4x- 6y + l Oz = 7
x+ y+ z=-2

2. 2x- 3y + 5z = 3
4x-6y + IOz = 7
6x- 9y + 15z = - 2
Može biti još jedan slučaj, kad sustav jedna-
džbi nema rješenja, iako koeficijenti od x, y i z
nisu proporcionalni. Do tog slučaja dolazimo, ako
je lijeva strana jedne Jednadžbe sustava zbroj Sl. 9
ili razlika lijevih strana ostalih dviju jedna-
džbi. U tom slučaju ravnine, koje predočuju zadane jednadžbe sustava. sijeku
se međusobno u ni paralelna pravca p, q 1 r (vidi sl. 9)
Riješi na pr. sustav, u kojem je lijeva strana treće jednadžbe zbroj lijevih strana prvih dviju:

2x- 3y + 5z = 6
x+ y+ z""2
3x-2y+ 6z = 7
-3 -5
Dobit ćeš: x. =o-8 Y• =
0 ; z.=o
Kasnije u primjeru (vidi dalje § 3,6) dokazat ćemo, da su presječnice tih ravnina medu·
sobno paralelni pravci p, q i r
e) Neka je determinanta sustava L\ i sve tri determinante brojnika jednake
nuli.
U tom slučaju dobijemo prema (a), (b) ·i (c)-slijedeće vrijednosti za rješenja
x., Y• i Z o zadanih jednadžbi·

ll
 o o o
x.=o, Y·=o· z.=
0
Kako kvocijent ~ nema određenog smisla, mogli bismo zaključiti, da su-
stav jednadžbi nema rješenja. U tom su slučaju e) proporcionalni ne samo koefi-
cijenti od x, y i z, već i desne strane jednadžbi, t j. sve tri jednadžbe su medu-
sobno zavisne, jer su druga i treća jednadžba dobivene jz prve tako, da je ta prva
jednadžba pomnožena s nekim konstantama. Podijelimo li drugu i treću jednadžbu
tim konstantama, dobit ćemo prvu jednadžbu. To znači, da nam je zapravo za-
dana samo jedna jednadžba ili geometrijski samo· jedna ravnina. Smatramo li,
da tri zadane linearno zavisne jednadžbe predočuju tri ravnine, koje se podudaraju
u svim točkama, tada možemo svaku točku te ravnine smatrati kao sjecište triju
ravnina, a to znači, da zadani sustav jednadžbi ima beskonačno mnogo rješenja.
Postoji još jedna mogućnost linearne zavisnosti zadanih jednadžbi. Pretposta-
vimo, da je jedna od triju zad:mih jednadžbi sustava zbroj ili razlika ostalih dviju,
koje su linearno nezavisne
~a pr

Rije.~imo li ta) sustav jednnd7,bi, dobit ćemo opet:

xo=
o
Sl. 10 0

Kako cemo kasnije u § 3, 6. pnmjer 2. vidjeti, tri ravnine P, Q 1 R, koje su

geometrijska predodžba zadanih jednadžbi sustava, SIJeku se u tom slučaju u jed-
nom pravcu p, imaju dakle beskonačno mnogo zajedJ1ičkih točaka, pa možemo
opet kazati, da sustav jednadžbi ima beskonačno mnogo rješenja. (Sl. 10).
Iz navedenog vidimo, da nehomogeni sustav od tri jednadžbe s tri
nepoznanice, kao i nehomogeni sustav od d_v1jc 1ednadžbe s dvije
nepoznanice, ima ili samo jedan sustav rješenja, ili uopće nema
rješenja, ili ih ima 'beskonačno mnogo
I L Homogeni sustav

a"x + a,ty + a.,z =O

a,.x + a,.y + a.,z = O
a 31 x + a,,y + a.,z = O
a) Neka je determmama sustava 1). =l= O.
U tom je slučaju

o o ll
Xo ='K'= O' •\'<i=--=
1). o Z o= 'K =O,

jer će u izrazima (a), (b) i (e) za x., Y• i z. svaki brojnik sadržavati po jedan stupac,
koji Se sastoji Samo Od nula, pa raZVIJemo }i SVakU determinantU brojnika po ele-
mentima toga nulstupca, dobit ćemo nulu, dok su nazivnici 1). različiti od nule.

12
 To Je očevidno rješenje, Jer pada u oči, da
vrijednosti Xo =O, Y• = O i z, =O zadovolja-
vaju sve jednadžbe homogenog sustava.

St. 11 Sl. n

Geometrijski to znači, da se tri zadane ravnine P~ Q i R sijeku u ishodištu O ·

Koordinatnog sustava (sl. ll).
b) Neka je determinanta sustava Ll =O
U tom je slučaju

x,=
o o o
0 Y·=o Zo=-,
. o
a ti kvocijenti, kako znamo, nemaju određenog smisla.
Ako je determinanta sustava Ll = O, koeficijenti dviju ili svih triju jednadžbi
su razmjerni, a to znači geometrijski, da se dvije ili sve· tri ravnine podudaraju
u svim svojim točkama, pri čemu u prvom slučaju identične ravnine P i Q sijeku
treću ravninu R u pravcu p, koji prolazi ishodištem (sl. 12), a u drugom slučaju
trostruka ravnina P, Q i R prolazi ishodištem (sl. 13). ·
K.onačno, determinanta sustava Ll jednaka je nuli, kad je jedna od triju jed-
nadžbi sustava zbroj ili razlika dviju ostalih. Geometrijski to znači, da se sve tri
1ravnine sijeku u jednom pravcu q, koji prolazi ishodištem (sl. 14). Sličan slučaj
!imali smo prije, kad je lijeva strana jedne jednadžbe nehomogenog sustava
bila zbroj ili ·razlika lijevih strana drugih dviju jednadžbi (vidi sl. 9), ali tada
sustav jednadžbi nema rješenja. Budući da sada sve tri ravnine prolaze ishodištem
O, paralelni pravci p, q i r poklapaju se.
U svim tim slučajevima imaju sve tri
ravnine beskonačno mnogo zajedničkih
točaka, pa možemo kazati, da homogeni
sustav ima uz A = O beskonačno mnogo
rješenja.

SL 13 Sl. ~4
 Na taj način došli smo do istog važnog zaključka do kojeg smo došli već prije
govoreći o homogenom sustavu od 2 jednadžbe .s 2 nepoznanice.
Homogeni sustav od tri linearne algebarske jednadžbe s tri
nepoznanice ima r)esenja različita od očevidnih samo u tom slu-
čaju, kad je determinanta sustava ll= O, i tada ih ima beskonačno
mnogo.
Primijetimo još, da zavisnost jednadžbi zadanog homogenog sustava možemo
lako prepoznati po tome, što je determinanta sustava jednaka nuli, dok za nehomo-
·geni sustav ll = O znači linearnu zavisnost lijevih strana jednadžbi.

4. Determinante viših redova

Determinante četvrtog, petog ili općenito n-tog reda, t. j. determinante, koje

rma1u četiri, pet, odnosno n redaka i stupaca. rješavaju se na isti način, kao i de-
termmante trećeg reda, t. j. te determinante možemo razviti po elementima bilo
kojeg retka i po elementima bilo kojeg stupca. Slična je i shema pred znaka. Na pr.
za determinante četvrtog reda ta shema glasi:

+ +
+ +
+ +
+ +
5 -3 2 l l

l l -1 4
Razvijmo na pr. determinantu četvrtog reda ll
2 10 o -3 po.
-1 7 -2
elementima prvog retka.
Dobit ćemo:

1-11'
10
-1
o
7
'i=
=S[ J(()+ 21) + 1(-20- 3) + 4(70 +O)] + 3f1(0 +21) + 1(-4 + 3) +
+ 4(14- O)] + 2[1(-20- 3)- 1(-4 + 3) + 4(-2- 10))- 1[1(70 +O)-
- 1(14- O) -1( ~ 2 - lO))= 1390 + 228- 140-68 = 1410.

Vidimo, da se· determinanta četvrtog reda razvije u četiri subdeterminante ili

četiriminora trećeg reda.
Riješi za ·vježbu pomoću determinanata sustav od četiri 1ir:.earne algebars~
jednadžbe s četiri nepoznanice:

5x - 3y + 2z + u = 7
x+ y - z+4u=-5
2x + l Oy - 3u = r:
.:t- y+7z-2u=

14
 Rezultate kontrolira; uvrštenjem u zadime jednadžbe "vrijednosti dobivene za
nepoznanice, pa ćeš istovremeno opaziti, da je rješavanje sustava od 4 i više line-
arnih jednadžbi načinom determinanata glomazan po~ao i da druge metode, na pr.
metoda jednakih koeficijenata. brže vodi cilju.
Radi toga se metodom determinanata rješavaJu sustavi od. najviše četiri
linearne jednadžbe Praktička prednost determinanata leži u drugome, a to ćemo
uskoro vidjeti.
Sve što smo rekli o rješavanJU sustava od tri linearne algebarske jednadžbe
s tri nepoznanice, vrijedi i za sustav od n linearnih jednadžbi s n nepoznanica.
Nehomogeni sustav od n linearnih .Jednadžbi s n nepoznanica
ima za bilo koje desne strane tih je.dnadžbi samo jedan sustav
f)esenja x" x,, ,x", ako je determinanta sustava različita od nule.
Za Li= O taj sustav nema rješen) a. ako su determinante u brojni-
cima izraza za nepoznanice razl~čite od nlde, odnosno ima bes-
konačno mnogo rješenja, ako su te determinante jednake nuli.
Homogeni sustav od n ltnearmh algebarskih jednadžbi s n
nepoznanica ima rješenja različita od očevi.dnih (x, =-0, x, = 0, ..... ,
x" =O) samo u tom slučaJu, kad je determinanta sustava tl.= O,
i tada ih ima beskonačno mnogo.
Daljnje pnmjene računanja determinantama nalazimo u analitičkoj geometriji,
kao što pokazuju slijedeći pnmjeri ·
l. Napiši jednadžbu pravca,. ko11 prolazi dvjema zadanim točkama T,(x" y,)
T.(x,, y,)
' Znamo opću jednadžbu pravca
Ax +By +e= O Pravac prolazi točkom T,(x" y,), dakle
Ax, + By, +e= O također točkom T,(x., y,), dakle
Ax, + By, +e= O
Dobili smo homogeni sustav od tri linearne· jednadžbe s tri 'nepoznanice
A, B i e. Da taj sustav ima rješenja različita od očevidnih, nužno je i dovoljno
da je determinanta sustava ~ = O
Dobijemo:
x y
x, y,
l x. Y•
~
},
l = o
a to je tražena jednadžba pravca kroz dvije zadane točke. Da se u to UVJeruno,
oduzmimo od elemenata drugog retka elemente prvog retka, a od elemenata trećeg
retka elemente drugog retka. Kako ćemo kasnije vidjet~ (vidi dalje svojstvo 7)~
time se vrijednost determinante ne mijenja.
Dobijemo:

x,~x y, ~ 6f = 0

Sada razvijemo tako

l x. -x, y, --y, O l
uređenu determinantu po elementima trećeg stupca.
Dobijemo: (x,-x)(y,-y,)- (y,-y)(x,- x,) =O
ili - (x- x,)(y. -y,) +
(y- y,)(x.- x,) = ~

15
Odatle

a to je poznata jednadžba pravca kroz dvije zadane točke./

2. Napiši uvjet, koji moraju ispunjavati koeficijenti triju pravaca

A,x + B,y + C, = O
A 0x+ B,y +G, = O
A,x + B,y + e. = O

da se ti pravci sijeku u istoj točki T ( x, y).

Da taj sustav od tri jednad?be s dvije nepoznanice x i y sveđerno na homogeni
sustav, stavimo:
X y
x=z y = z , gdje je Z =t= O

Uvrstimo li te tako zvane homogene koordinate u zadane jednadžbe, i po-

množimo li jednadžbe sa Z, dobit ćemo homogeni sustav

A ,X + B, Y + C,Z = O
A,X + B,Y + C,Z =O
A,X + B.Y + C.Z ~O
Sada stavimo da je determinanta sustava t1 = O, pa dobijemo traženi uvjet

l
l A,
A,
A,
B, C,
B,
B,
G,
G,
=0
.

3. Napiši jednadžbu kružnice;, koja prolazi trima zadanim točkama T,(:x:.,y,)~

T,(x., y,) i T,(x,, y,).
Znamo opću jednadžbu presjeka stošca

Ax' + Bxy + Gy' + Dx + Ey + F = O

{vidi Repet. elem. mat., IV, § 12), koja predočuje kružnicu za G= A i B =O,
te njena opća jednadžba glasi:

A(x2 +y2) +Dx +Ey +F=O Kružnica prolazi točkom T., dakle
A(xr +yi)+ Dx,+ Ey, + F =O također točkom T,
A(x~ + y~) +Dx,+ Ey, + F =O i točkom T,.
A(x; + y~) +Dx,+ Ey, + F =O
'
. Dobili-smo homogeni sustav od četiri jednadžbe s četiri nepoznanice A, D,
E i F. Taj sustav ima rješenja različita od očevidnih A == O, D = O, E = O i F =O,
ako je determinanta sustava 6 =O, t. j. ako je ·

lt!
 x2 +yz X y
x2l +Yi Xt Y•
x. y, =0
X~ +y~
Xi+ y~x. Y•
To je tražena jednadžba kružnice kroz tri zadane točke.
Ako te tri zadane točke leže na istom pravcu, kružnica se reducira na pravac,
pa njena jednadžba ne može više sadržavati članove s x• i y•. Brišemo li stoga prvi
redak i prvi stupac u determinanti, dobit ćemo uvjet da tri točke T., T, i T 1
leže na istom pravcu

:: ~: l =o
l x. Y•
Razvijemo li determinantu, koja predočuje jednadžbu kružnice, na pr. po
·elementima prvog retka, dobit ćemo četiri subdeterminante ·trećeg reda, a svaka
od njih dat će po tri subdeterminante drugog reda. Ukratko, dobit ćemo jednadžbu
kružnice kroz tri zadane točke u obliku glomaznog izraza, koji se ne da zapamtiti.
Sad vidimo glavnu praktičku prednost determinanata: pomoću· determinanata
možemo mnoge dugačke i složene formule prikazati u jednostavnom, kratkom i
preglednom obliku, koji se lako pamti.
Izračunaj za vježbu jednac,tžbu kružnice, koja prolazi točkama T, (2, 3), T,(!, l)
i T. (--2, 4). (Rezultat: 3x' + 3y' + x - 17y + 10 = 0).

5. Svojstva determinanata

Na kraju navedimo nekoliko najvažnijih svojstava determinanata. Većina tih

svojstava jasno slijedi iz naše diskusije o determinantama i navedenih primjera.
l . Determinantu možemo razviti po elementima bilo kojeg retka i bilo kojeg
stupca. Uvijek dobijemo istu vrijednost determinante.
2. Determinanta ne mijenja vrijednost, ako zamijenimo retke determinante
:kako dolaze, stupcima kako dolaze, ili, drugim riječima, ako determinantu zaokre-.
nemo za 180° oko njene glavne dijagonale, t. j. dijagonale koja ide od lijeva na
desno.
To svojstvo slijedi iz svojstva l.
3. Determinanta je jednaka nuli, ako su svi elementi jednog retka ili stupca
nule. Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca, u kQjem
su nule, dobit ćemo nulu, jer će se svaka subdeterminanta množiti s nulom.
4. Determinanta mijenja predznak, ako zamijenimo međusobni položaj dvaju
susjednih redaka ili stupaca.
To svojstvo slijedi iz sheme predznaka za računanje determinanata, jer ele-
menti susjednih redaka ili stupaca imaju protivne predznake. -

Na pr. zamijenimo li u determinanti l~~ _? -~ 1 + = 117

.međusobni položaj prvog i drugog retka, dobit ćemo:

l
-4
2
·5
o
-1
3 -!1 = - 117.

2 B. Apsen: Repetitorij vik matematike - Dio IU.

17
 l
~ 5. Determinanta je jednaka nuli, ako tma dva jednaka retka ili stupca. Da to
dokažemo, pretpostavimo, na pr., da su u determinanti dva prva retka jednaka.
Razvijemo tu determinantu po elementima prvog retka. Neka 1e D njena vrijednost
Sada zamijenimo međusobni položaj jednakih redaka 1 opet razvijemo determi-
nantu po elementima prvog retka. Obzirom na svojstvo 4. detetrninanta će pro-
mijeniti predznak, pa ćemo dobiti - D za vrijednost determinante. Prema svoj-
stvu l. mora biti :

D =- D, a odatle je 2D. =Oi D = O.

6. Imaju li svi elementi jednog retka ili stupca isti faktor, taj faktor pripada
čitavoj
determinanti pa ga možemo izlučiti, t. j. postaviti ispred determinante.
Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca,· koji
sadrži taj stalni faktor, svaka subdeterminanta bit će pomnožena tim faktorom,
pa je jasno da ga možemo postaviti ispred čitava razvoja determinante. ·
Na pr.

~: l = -
a, -2b,
a. -2b. 2 1 :: :: e,
l a, -2b. Cs aa ba Ca

7. Determinanta ne mijenja svoje vrijednosti, ako elementima jednog retka

(ili stupca) pribrojimo pripadne elemente kojeg drugog retka (ili stupca) eventualno
pomnožene bilo kojom konstantom.
Da dokažemo to svojstvo determinante, pomnožimo na pr. elemente drugog
retka deterrninante

a" au au l
l a., a •• a ..
a., a .. a ..

s ·nekom konstantom ex, pa ih pribrojimo pripadnim elementima prvog retka.

Dobijemo au+ oca., au+ Otaul =

l ·au
a.,
au
a ..
Razvijemo li tako dobivenu determinantu po elementima prvog retka, vidjet
ćemo, da je možemo prikazati u obliku zbroja dviju determinanata izlučivši prema
svojstvu 6. konstantni faktor ex:

=
l
a" au a,.
au· au au
a., a•• a..
l l
+ ot a., · a..
an a.. aa..
a., a.. aaa
.. l =

dnlga determinanta jednaka je nuli prema svojstvu 5., jer ima dva jednaka retka~

a11 a,.
l
~

l Uu
a., a..
Uta a,.
au
a .. a to je zadana deterrninanta.
 Na Jill. ~oaimo li sve elemente trećeg stupca. determiDIIAte

l
l
-4
2
5 -1
o3 -15
3
= 117

s -2, JN1 pri brojimo li ih elementima prvog stupca, dobit ćemo. opet

+ (-1)
l
2
-4
5
+s. (-2)
+
. (-2)

3. (-2) -l
3
e
1 -1
-1! - t~ -~3, = J 17
Posljednje sedmo svojstvo determmanata pruža nam mogućnost da znatno•
pojednostavimo rješavanje determinanata.
Postupak se sastoji u tome, da pribrajajući, ili oduzimajući elemente jednog:
retka (ili stupca), koje u slučaju potrebe množimo s nekim istim brojem, od pri-
padnih elemenata drugog retka (ili stupca), nastojimo u jednom retku (ili stupcu)
sve elemente osim jednoga svesti na nulu, pa po tom retku, odnosno stupcu.
razvijemo determinantu.
Primjeri
t. U primjeru· na str. 9 imala je determinanta sustava zadanih .jednadžbi oblik:

ll= 4
2 -3
l -7
l l
1l -8 4

Izračunajmo sada njenu vrijednost na jedni>stavniji način. U tu svrhu pomnožimo sve ele--·
mente prvog retka s - 2, pa ih pribrojimo elementima drugog retka.

DobijeJOO:
.6. = o2 -3
7
-8
-9
l
4
l
1t

Sada pomnožimo elemente trećeg retka s -2, pa ih pnbrojimo elementima prvog retka;

o0 ' 13 -7,
A"""
l 1 -8
7 -9
4

Determinantu razvijemo po elementima prvog stupca

A= l
1
13 _
7
-71
9 =-ll7 + 49 =-!!.
Jasllo je, da bismo·prw i drugu operaciju mogli izvditi .istodobno.

elementima prVog retka pri brojimo. elemente trećeg retka

=
l 5
l -7
-6
l -t
4 -5
4
l =

19
elemente drugog retka pomnožimo s {-5), a zaum s ( +6), pa ih pril;lrojimo elementima prvog.
odnosno trećeg retka

= lo .
~ --=;~
36 -:21
l~
l = -l
l 36
-38
~21
19
l= ~
3· Izračunajmo na t_aj jednostavniji naćin determinantu sustava jednadfbi navedenih u pri-
m,eru na str. 14:

5
l
2
l
-3
t
lO
-l
2
-l
o -3 =.
7, - 2 -
l
! ~'- 11 i82 7
-l
l
10
6
-l

svojstvo 7)
o
o
o JI
26

+t li -l
lO
6
(svojstvo l)
-3
91·-l=
2 6 - so
l 72
10 61 7 o

(svojstvo 7)
-l
o
o
87
80
91 =+l 172
50
(svojstvo l)
871 = 5760- 4350
80
= 1410

6. Operacije s determinantama

a) Množenje determinanata
Pravilo za množenje dviju determinanata drugog reda možemo ukratko for-
mulirati ovako :
Množi elemente prvog i drugog retka prve determinante redom s elemen-
tima prvog stupca druge deterrninante, rezultate množenja piši u obliku stupaca.
pri čemu pribroj elementima tako dobivenog prvog stupca elemente drugog stupca,
Drugi stupac tražene deterrninante produkta dobit ćeš na isti način zbrajajući
stupce nastale množenjem elemenata prvog i drugog retka prve determinante
s elementima drugog stupca druge determinante. Prema tome, množenje dviju
determinanata drugog reda vrši se ovako:

aubu + a.,b••l
a,.b,. +a b
11 11

Na sličan način množimo dvije determinante trećeg reda:

a,, bu bul
a,.
a., l b"
b.,
b,.
b,.
b,.
b..
b..
=
'

+ a,.b .. + a.,bu + a.,b,. + aubu aubu + aaibu + aubu

l
a11b,, a"bu
.-a ..bu + a,,b .. + a.,b., a ubu + ·a••b,. +· a ..b.. a..b.. + a•.b.. + a..b..
a,.b" + a,.b" + a••b.. a.,b,, + aubu + aub•• aubu·+ aubu + aubn
b) Kvadriranje determinanata
Uzmemo li u gore navedenom izrazu za umnožak dviju determinanata drugog
reda, da ~u deterrninante identične, t. j. da je

::!0
4obit ćemo formulu za kvadrat determinanata drugog reda:

Dobili smo takozvanu simetričnu determinantu, u kojoj su jednaki elementi,

što leže simetrično spram glavne dijagonale.
Izračunaj na isti način kvadrat determinante trećeg reda. Rezultat će opet
biti simetrična dcterminanta.
Primjeri
l.
l~ ~ l l~ ~ l l =
2·6+4-8
3·6+5·8
2. 7 + 4 9
3 . 7 + 5 . 9
l- l
-
44
58
~~
""
l
2. 7
9
151'
10

251 130
39 391
13 -25.
- 169 = 4225.

7. Matrice

Svrstamo li m · n elemenata u pravokutnu shemu, koja ima m redaka i n stu-

paca, dobit ćemo pravokutnu tablicu, koja služi izvorom različitih detemunanata,
pa se zove matrica.
Dok se determinanta stavi između dva vertikalna pravca, matrica se stavi
između dva para pravaca. Matrica sama nema numeričke vrijednosti,. jer je samo
pregledno napisan sustav izračunatih veličina, obično koeficijenata jednadžbi. De-
terminante dobiveoe iz matrice zovu se njeni minori ili subdeterminante.
Na pr. iz matrice

l ~:
možemo dobiti tri determinante ll drugog reda uzastopce izostavljajući jedan od
stupaca, pri čemu svaki put stavimo na prvo mjesto onaj stupac koji neposredno
slijedi iza izostavi jenog:

cl A, Al B,
e, A, A, B,
Navedimo još jedan primjer.
Kako ćemo kasnije vidjeti iz formuje (27a), koordinate vektorskog produkta
dvaju vektora

a = axz + ay} + azk

·b =b) + by} + bzk

21
'iesu •determinante_drugog _r~da, koje se dobiju na gore navedeni načift_~ matnce.

'llako, da.dobijemo:

-+-
axb= la Y
by
-+ -+
= (ai z - azb) i + (azbx- a"bz) j + (a,.by- ,aYb") k
Rangom matrice zovemo broj, koji je jednak najvišem redu determinante
te· matrice, koja se ne pretvara u nulu. Prema tome, ako je rang matrice jednak p,
tada·se·sve•determinante reda (p+ 1)-ga te matrice pretvaraju u nulu, ali po-
stoji bar jedna determinanta reda p, koja je različita od nule.
Rang matrice pokazuje broj linearno nezavisnih jednadžbi zadanog sustava
Na pr. neka je zadan sustav od tri linearne homogene jednadžbe s četiri
nepoznanice
A ,x + B ,y + e ,z + D,t = O
A,x + B,y + e.z + D.t = O (a)
A,x + B.y + e.z + D,t = O
Matrica sastavljena od sviju koeficijenata tog sustava glasi:

A=
A,
A,
B,
B.
e,
e. D,
D,
l
· l A. B. e. D,

Iz te matrice možemo na gore navedeni· način dobiti četiri determinante

l
III. reda:

,6, =l B,
B,
B.
e;. D,
e. D,
e. D, l; =l 6
•
e,
e.
e.
D,
D. A, l =l D,
A. ; 6.
D, Aa
D, A,
D. A, B,
B,
A, B,
l
e. l
A, B,
64 = l As
A. B, G,
B, e.
Ako je-tri rang matrice A, t. j. ako su sve determinante 6." 6 1 , 6 1 i 6., r~.:.
čite od nule, ili bar jedna od njih različita od nule, tada gornji sustav (a) jednadžbi
.ima tri linearno nezavisne jednadžbe, koje daju jedno određeno rješenje sustava.
Gore navedena matrica A drugoga je ranga, ako je bar jedna od triju determi-
nanata, koje izlaze iz matrice izostavljanjem jednog retka i stupca; različita od nule.
Ona je, konačno, prvog' ranga, ako je determinanta, koja izlazi iz matrice A izo-
stavljanjem jednog retka i dvaju stupaca, različita od nule.
Često se govori i o rangu determinante, ako je determinanta različita od nule
rreda n-toga; njezin je rang jednak njenom redu, t. i- n.
 ; 2. VEKTORI U PROSTORU VEKTORSKA ALGEBRA

t. Općenito o vektorima i skalarima

PGd vektorom razumijemo veličinu, koja je određena

l) svojom apsolutnom vrijednošću ili modulom, ili duljinom izraženom nekim
mjernim brojem,
2) smjerom (pravcem) i
3) smislom.
Vektor prikazujemo u obliku strjelice i
<lznačujemo ga malim slovom sa strj~licom, na

predočuje njegovu apsolutnu vrijednost lv l =v,

a nanesena je u nekim odgovarajućim jedinica-
-
pr. v. Duljina strjelice, koJa prikazuje vektor,

Sl. 15
ma (sl. 15).
Svaka usmjerena veličina jest, dakle, vektor, na pr. sila, pomak točke, brzina,
ubrzanje. Veličine, koje su određene samo svojim mjernim brojem, pozitivnim ili
negativnim, zovu se skalari, na pr. temperatura, gustoća, masa, radnja i t. d.
Vektori u ravnini već su nam poznati, govorili smo o njima u I. dijelu Repeti-
torija prikazujući kompleksne brojeve u obliku vektora. Znamo, također, zbrajati
i oduzimati vektore. Pri oduzimanju vektora pamtimo, da je vektor razlike

a
Sl. 16

uvijek uperen prema minuendu. (Vidi

sl. l 6 i l 7).

Sl. 18
#6
Sl. 19
U daljnjem izlaganju govorit ćemo
o slobodnim vektorima, t. j. o vekto-
rima, koji nisu vezani na jednu točku;
pa ih možemo usporedno, pomicati
(translirati).
---+
:Prema tome, jednakost a = b znači dva jednaka i usporedna vektora istog
smisla (sl. 18), dok-;=- b znači, da su ti vektori pro'tivnog smisla (sl. 19).
Primijetimo još, da umnožak skalara m i vektora v, t. j. mv predočuje vektor,.
---+ -
koji·ima smjer vektora v, kojemu je apsolutna vrijednost m.lvl =mv, t. j. m puta

23
veća od .'l', i koji ima za m > O smisao vektora v, odnosno protivni smisao za m< O.
(Sl. 20).
Iz toga slijedi, da svaki vektor v možemo prikazati kao umnožak duljine v
toga vektora i jediničnog vektora ili orta v,, kojemu je duljina, t. j. apsolutna vri-
jednost [vol= l, pa je

1' = 'll .... (l)

(Vidi sl. 21 ).

Sl. 20 Sl. 21

Iz posljednje jednakosti slijedi da Je

'if (2)
"V.--
- 11

jedinični vektor dobiJemo tako, da zadani vektor podijelimo i nje-

govom apsolutnom vrijednosti.
Položaj vektora u prostoru određujemo obično pomoću prostornog pravo-
kutnog koordinatnog sustava.

2. Prostorni pravokutni koordinatni sustav, koordinatne osi ravnine

Za određivanje položaja točke u prostoru služimo se obično pravokutmm

koordinatnim sustavom. Taj sustav čine tri međusobno okomita pravca, koji ne
leže u jednoj ravnini. To su koordinatne osi X, Yi z. One se sijeku u jednoj
točki O ishodi~tu koordinatnog sustava.

,..,.. .,.. ...: ·~

+Z
?T(A.Ij.Z)

_) :z . ."-x
1 ~!'

+X iz
Sl. 22 Sl. 23

24
 Za predočivanje položaja i smjera vektora u prostoru uzima se t zv. desni
koordinatni sustav prikazan na slici 22.
Taj sustav zove se desni, jer koordinatna os +X prelazi u koordinamu os
+ Y okretanjem na desno, t. j. u smislu protivnom gibanju kazaljke na satu. Na
isti način prelazi os + Y u os +Z, a os +Z u os +X. Označimo li na slici 22 s
+ X koordinatnu os + Y, a s + Y koordinatnu os + X, dobit ćemo l i j e v i koordi-
natni sustav.
Kako dva pravca, koji se sijeku, odreduju jednu ravninu, koordinatne osi
X, Y i Z određuju tri međusobno okomite koordinatne ravnine: hori-
zontalnu XY i dvije vertikalne: ravninu YZ, koja je ispred nas, i ravninu XZ,
koja je sa strane. Te tri ravnine dijele prostor u osam dijelova - aktanata. Po-
ložaj svake točke T u prostoru posve je odreden s tri koordinate· apscise x, ordi-
nate y i aplikate ili kote z (sl. 22). Kao svaki geometrijski lik imaju koordinatne
ravnine i osi svoje .jednadžbe.
Kako se vidi iz slike 23, za sve točke, koje leže u ravnini XY, uvijek je kota
z= O, pa je
z = O- jednadžba koordinatne ravnine XY.

1z sličnog je razloga

y =0 jednadžba ravnine XZ
x=O jednadžba ravnine YZ

Os X je presjek koordinatnih ravnina XY i XZ, kojima su jednadžbe t = 6

y =O, pa je

; : gl jednadžba osi X

Do istog rezultata dolazimo uočivši, da je za sve točke na osi X. y = O i

z= O.
lz sličnog je razloga

z=O jednadžba osi y

x=O
x=O jednadžba osi z
y=O

3. Komponente vektora. Njegova duljina i smjer

SvakoJ točki T( x, y, z) prostora možemo dodijeliti )edan vektor spojivši prav-

cem tu točku T s ishodištem O koordinatnog sustava. i orijentiravši taj pravac
prema točki T (sl 24) Taj vektor r zove se radijvektor, jer izlazi iz ishodišta O.
DulJina spojmce OT Je njegm.m apsolutna vrijednost l rj = r, a njegov smjer i
smisao određen je kutovima ex, ~ i y, što ih vektor zatvara s koordinatnim osima
+X, + Y i +Z. Ti kutovi računaju se od pozitivnog srrusla koordinatnih osi i
primaju vrijednosti od O do 180°.

25
 z Iz pravokutnog trokuta O TT' (sL 24)
imamo:
r• = OT'• +z'
.a kako se iz pravokutnog trokuta.i OMT'
vidi, da je
OT'• = x• +·y•,
dobijemo važnu formulu;za.~dliljinu· ra-
r,=y·j dijvektora

r = + Vx• + y• + z• (3)

Ta formula daje istodobno udalje-

Sl. 24 nost točke T(x, y, z) od ishodišta
O. To je prostorni Pitagorin poučak.
Iz pravokutnog trokuta OMT slijedi (kut OMT je pravi kut, jer je os Y
okomita na desnoj pobočki paralelopipeda, dakle je okomita. na svakom. pravcu,
koji leži u toj pobočki)
. (.j. y
COSI"=-
. r

Na- isti način dobijemo iz pravokumih· trokuta ONT i OPT

cos y = rz
X
COS O t = -
r
ili uzevši u obzir formulu (3) dobijemo konačno:

cos oc = -X. = ··--;;:=;;==:::;;:::===:

X

r +Vx"+y"+z"
cos~=~-=- y
r +Vx'+y"+z' (4)
z z
cos y = .- = -:--;-;::::;;===;;==~
r + Vx" + y• + z'
:ro su takozvani kosinusi' smjera vektora ili općenito oilo kojeg
prostornog pravcL
--·Kvadriramo li i zbrojin;w li izraze (4), dobit ćemo važnu· vezu izmedu kosi-
nusa:smjera:vektora; odnosno pravca:
x• +·y•·+-z•
cos•oc + cos•~ + cos"y = x•
+ y
•+·z ' 1

ili
cos'a + cos•~·+ cos'y = l (5)

2G
 Iz te formule vidimo, da je jedan kut, na +Z
pr. cos y = ± V l-cos'oc-cos'[3 određen, ako
su poznata druga dva kuta oc i [3. Ostaje ne-
određen samo predznak kosinusa, a to znači
samo neodređenost smisla, a ne smjera, jer
prema slici 25. imamo
cos y = cos(l80°- y) =-cos y
Negativni predznak bilo kojeg kosinusa
smjera vektora pokazuje dakle, da dotični kut
leži u drugom kvadrantu.
Iz slike 24 vidimo, da radijvektor r rasta-
vljamo u njegove skalarne komponente tako,
da konstruiramo pravokutni paralelopiped; ko-
jemu je jedan ugao točka T, dijagonala radij-
Sl. 25
vektor r, a bridov1 su skalarne komponente
tog radij vektora r;

Uzmemo li u obzir formule (4), dobijemo

TX = X = T ' COS 0C l
rY = y = r · cos ~ skalarne komponente vektora r (6)
rz = z = ,. · cos y

Skalarne komponente svakog radijvektora jesu koordinate nje-

gove krajnje točke.
Primijetimo, da ćemLl u daljnjem izlaganju skalarne komponente vektora
jednostavno nazivati komponentama vektora.
Da dobijemo i \'ektorske komponente radijvektora r, uvedimo osnovne
jedinične vektore: i na osi X, 1 na osi Y i k na osi Z, pri čemu je

Iii= l, Iii= -
Iki
Tada su prema slici 24 i formuli (l);

pa radij vektor r !J ts erno obično u obliku geometrijske sume:

r=xi+y]+zk (6a)

27
 Na pr. r = 2 i+ 2j- k predočuje radijvektor,: kojemu krajnja točka T ima
koordinate_(2, 2, -1), pa su r" = 2, rY = 2 i rz = -l-njegove skalarne kompo-
..... -+ -+

neot e, dok su r" = 2 i, r" = 21 i rz = - k njegove vektorske .komponente.

Prema formulama (3) i (4) možemo lako ,izračunati duljinu vektora i
k u t o v e oc, [j i y, što ih. ta i vektor zatvara s koordinatnim _osima:
Prema (3) r = + V4 + 4 + t·= 3
2
Prema (4) cos 17. = 3 = 0,667
2
cos [j= :r= 0,667
l
cos y = - 3 =- 0,333

Proba prema (5)

cos•at+ cos•[j + cos"y = 0,667' + 0.667' + 0,333• =

= 0;445 + 0,445+ O,IIO = 1,000
Konačno. dobijemo:

17. = 48°10'
f3 = 48°10'
y =.180°- 83°40' = 96°20:·
Sve račune'vršimo,~naravno, logaritamskim računalom.
Analitički.izraz (6a) za .vektor

rr= xi +Yi+ z k
ima'tu veliku'1>rediiost;-:-što•se zbrajanje, odnosno"oduzimanje .vektora napisanih
u tom obliku. svodi . na jednostavno algebarsko zbrajanje, odnosno· odtizimanje
njegovih istoimenih komponenata, jer su komponente svakog vektora projekcije'
tog vektora ·u smjer koordinatnih osi, pa_ sve istoimene komponente im'aju isti'
'smjerr- smjer dotične koordinatne osi.
-+
r, = 3i-5j+ 6k
r, = - 4i +j - 2k
±

r, +r 1 = - i - 4j +4k
r,-r,= 7i-6j.+8k

lzraču~aj
- -
za viežbu duljinu'i. smjert_t.: j; kutove a; ~_i
.
vektora zbroj rs· i razlike' rd:
y,~zadanih~vektOI'Il --
r, i_j~aitaltoder

28
 Uzmimo sada važan poseban slučaj. Neka je zadani radijvektor jedinični, t.j.
7 = + Vx• + y• +z'= l. Tada prema (4) imamo:
X= COS Ot
y =cos [3 (7)
z= cos.y
To znači: ako je vektor jedinični, tada su skalarne komponente
'toga vektora njegovi kosinusi smjera.
Iz toga slijedi: ako hoćemo da nekom pravcu u prostoru dodije-
lima smjer, dovoljno je da mu dodijelimo jedinični vektor.
Primijetimo, da taj pravac ne mora prolaziti ishodištem koordinatnog sus-
tava, jer se njegov smjer ne će promijeniti, ako ga paralelnim pomakom prenesemo
u ishodište.
-+
Kako prema· (2) jedinični vektor v., koji pripada zadanom' vektoru . v, dobi -:o
-+ -
jemo tako, da v podijelimo s njegovom duljinom.v, bit će jedinični.radijvektor

- r x-+ y: z-
ro = -r = -r1 +-J+
r
-k,
r

pa je· c•s « = ..2...,

r
cos (3 = 1:.., cos y = ..:_, a to su naše formule ( 4).
r r

)(

Sl. :>.6

Uzmimo sada da zadani vektor d nije radijvektor, t. j. ne izlazi iz ishodi!ta

koordinatnog sustava, već polazi iz točke A(x" y" z,); a svršava u točki B(x.,
y.,z,). (Vidi sl. 26).
x,
Dodijehmo točki A(x" y" z,) radijvektor a, kojemu su komponente y,, a
{ z,

točki B(x., -y,, z,) radijvektor b

- {x,y,, t. j. dodijelimo točkama A B vektore
z,

a = x,i + y,j + z,k

(a)
b.= x,i + Y•l + z,k
 Iz slike 26 vidimo, da je vektor d razlika vektora b 1 -;, ·t .. j . . :i= b:-; (vidi
taKođer sliku 17), pa iz jednakosti (a) slijedi:

d= b-a= (x,-x,) J+ (y,-y,)j -+ (z.-z,) k (8)

d"= x,-x,
Prema tome vektor d ima komponente dy = y . - y,
ld.=z.-z,
njegova duljina prema (3) glasi:

d=+ Vd·+ d·+

7 . d· X ll

ili obzirom na (8)

(9)

Ta važna formula daje također međusobnu udaljenost dvij'll točaka_

A(x., y" z,) i B(x., y., z,) u prostoru .
.....
Kosinuse srni era vektora d dobijemo prema (4) :

d x.-x,
cos ot = __!!
d
= ---;--
d
d y,-y,
cos ~ =·-2= :____,..::__ (lO)
·d d

cos y =-
dz _z,- Z 1

d - d

-
Primjer. Odredi dubinu i smjer vektora d=AB, gdjeje A(3,-2,6) i B(-1,0,--4),

Prema (8) -{d"=-1-3=- 4

d dy= 0+2= 2
dz = - 4 - 6 = - 10

pa je d =-4i + 2j- JOk

Prema (9): a=+ vc-4>" + (2)' + <-10)' = v16 + 4 + ,oo= vno = IO,Ps
4
Prema (10): cos O! = - = - 0,365
10,95
2
cos 13 = 10,95 = 0,183
-10
COS'(= I0, 9 S = -0,913

Proba: cos' 01 + cos'f:l + cos"-y = 0,133 + 0,033 + 0,834 = J,OOt

Konačno Cl= 180"-68°40= 111°20'
i3 = 79°30'
y = 180°- 24• = 156°

30
 4. Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora

Svaka grana matematike ima svoje simbole ili formule za izraze, kOJI čest()
doiaze. Već smo u srednjoj školi naučili (a + b)•, (a + b)•, (a + b) · (a- b)
i t. d., pa se posve mehanički služimo tim formulama. Tako i vektorska algebra ima
svoje simbole, koji nam izgledaju u prvo vrijeme tuđi· i nerazumljivi, iako nisu
ništa kompliciraniji od gore navedenih. Uzrok je tome samo taj, što nemamo do-
voljno. vježbe u računanju s tim simbolima: Zadatak je svakoga, tko studira yišu
matematiku, da mu simboli vektorske algebre budu bliski i razumljivi, tako da
se može njima služiti kao s običnim algebarskim' formulama.
Najjednostavniji od tih simbola jest skalarni ili unutarnji produkt
dvaju vektora a i b.
....... .......
Oznaka skalarnog produkta: (a b) ili jednostavno a b, pri čemu držimo
uvijek na pameti da je to skalar!
Pod skalarnim produktom dvaju
vektora razumijevamo umnožak dulji-
na tih vektora i kosinusa kuta izme-
du njih:

- Prema slici 27 skalarni produkt vektora

~
a i b _glasi, dakle~

..............
a b = a • b · cos 'P (ll) Sl. 27

Primijetimo, da skalami produkt može biti i negativan, i to k.ad ·kut, što ga

međusobno zatvaraju vektori a i b, lež1 u II. ili III. kvadramu.
Kako skalarni produkt možemo napisati i u obliku

a b = a . b cos <p = b . a . cos <p (ll a)

možemo ga obzirom na slike 28 formulirati i ovako:

Skalami produkt dvaju vektora jednak je umnošku duljine jed-
nog vektora i duljine projekcije drugog vektora u smjer prvoga.
Iz (Ila) slijedi:

a b
ba = b . cos <p = -a- ab = a · cos <p =
--
a b
b (12)

/b
~ ( q,
!-·. ·--bcosf.... ....: :
....................... (l .. o ................ -

Sl. 28 SL 29

31
 To znači: da dobijemo duljinu projekćije jednog vektora u smjer drugoga,
4ovoljno je podijeliti skalami produkt vektora s duljinom tog drugog vektora.
-+
Ako je jedan yektor jedinični, na pr: vektor b =b., pa je b.= l, tada skalami
produkt prema (ll) prima oblik:

a b•. = a. cos ? = a cos q;; (12a)

~
a to je prema slici 28 duljina projekcije vektora a u smjer -
vektora b. Prema tome:
da odredimo duljinu projekcije jednog vektora u smjer drugoga, možemo postu-
-
pati i. tako, da izračunamo skalami produkt prvog vektora i jediničkog vektora,
koji pripada drugom vektoru (vidi dalje primjer l).
Kao .karakterističan primjer za skalami produkt navedimo radnju A; što je
nši stalna sila S na putu s.
Znamo da je radnja umnožak puta i projekcije sile' u s.mjer puta, pa prema
slici (29) imamo:·
t
A = s • S cos cp = S · s • cos cp = prema (l l) = S s

Radnja stalne. sile je clakle skalami produkt vektora sile i vektora pomaka.
Ako je cp = 90°, t. j. ako je smjer sile okomit na smjer puta, radnja A =O,
jer je cos 90° = O.
Prvi posebni slučaj.
Neka su vektori međusobno okomiti: a l. b, t. j. cp
_,. _,.
·- = 90°
Prema (ll): a b == a · b · cos 90° = a . b . O= O
C zmimo obratno: neka je skalami produkt dvaju vektora jednak nuli:

...........
a b = a · b ·. cos cp =O
Kako je a =f: O i b =f: O, mora biti cos cp = O, t. j, cp = 90°, odnosno 270°,
Slijedi praktički vrio važno pravilo:
Da su dva vektora međusobno okomita, nužno je i dovoljno,
da je. :njihov skalarni produkt jednak nuli .
.Pada u oči razlika između skalamog produkta dvaju vektora i produkta dvaju
brojeva. Posljednji je jednak nuli kad je jedan od faktora jednak nuli, dok se ska-
lami produkt poništava osim toga i u slučaju, kad su oba vektora međusobno
okomita.
Posljedica
-+-_,.. _.,-J-.
ij=ji=O
.-.~ ~~

fk=kj=O (13)

ki=ik=O

jer su osnovni jedinični• vektori međusobno okomiti (vidi sl. 24).

32
 Drugi pqseb~i ·siučaj.

b
Neka.su vektori.;i koli near ni; t: j. meousobno·paralelni!ili'leže na istom
pravcu, i neka su istog smisla,::_t.j; kut <p.= O. Prema:(IJ) imamo:

---
a b =·a ·.b · cos O = a .._b (14)

Skalarni produkt dvaju paralelnih yekt.ora istog smisla jednak

je umnošku njihovih duljina.
Ako.su kolinearni vektori protivnog smisla, kut cp= 1800, pa je

a b = a · b · cos 180° = - a . b

t. j. jednak je negativnoj vrijednosti umnoška njihovih duljina.

Posljedica
Neka su vektori a i b jednaki, t. j. b = a.
Prema (14) imamo:

a a = a = a · a = a• ( 15)

Skalarni kvadrat vektora jednak je kvadratu njegove duljine.

Odatle slijedi:

i i= i l'= l

j j= J = l'.= l· (16)
_,.2
k k= k = l'= l

Skalarni kvadrat je'diničkog vektora je l.

Za skalami produkt vrijedi:
1. Zakon komutacij e,
jer je prema definiciji skalarnog produkta

b a = b · a · cos 9 = prema (ll) = a b

2. Zakon distribucije
C"ako se dade pokazati da je

(a + b) . (e + d) = a e + b e + a d + b d (17)

Prema tome je na pr. ,,

2 __....2 ~-· __,.·
la,±]J) =a ± 2(a b)+ b =prema (15) = a•:±_,2(a b)+ b• = (178.}
= a• ± 2ab cos cp + b•

3 B. Apsen: Repetitorij vitle matematike - Dio III.

33
 2 2
-+ -+
(a+ b}· (a-~}= a - b =prema (15) e= a~- li•· (17b)

Izrazimo sada sk8larni produkt dvaju vektora pomoću komponenata tih.vektora ..

--
Tražimo a b, gdje je

a = ai + al;i + a.k
--+ --i"'
-
-+ -
b = b,.i + byj + b,.k

- ......
Kako za skalami produkt vrijedi zakon distribucije, izmnožimo skalarno.
izraze za a i b prema formuli (17), pri čemu skalarne komponente množimo obično.
kao brojeve, a jedinične vektore množimo skalamo:
-+_. __..._. __,._...,.
a b =a"· b,.( i i)+ a"· b,.(j i) + a.b"(k i) + a,.by(z" j) + a::Aii j)+ a.b"(l!j) +'
........ __. -..~ ---""-+
+ aA(i k) + a) 2 (j k} + aA(k k)
Uzevši u obzir da je prema (13)

j i = k i = ....... =jk=O
a prema (16)

iz'=jj=kk=
dobijemo:

(18)

Skalarni produkt dvaju vektora jednak je zbroju produkata

istoimenih skalarnih komponenata tih vektora.
Na taj način računa se obično skalami produkt dvaju vektora .

......
Na pr. za a=5i-3j+7k
b= i - 2j- 8k -
a b= 5 · l + (- 3) · (-2) + 7 . (- 8) = 5 + 6-56 = - 45
Kut dvaju vektora

Prema (ll): a b = a - b · cos q>

a· b
Odatle cos cp=- (19)
a-b

34
 Kosinus kuta, što ga međusobno zatvaraju dva vektora, dobi-
jemo tako, da skalarni produkt tih vektora izračunavši ga, podije-
limo s _umnoškom duljina tih vektora.
-+-+
Na pr. traži se kut, što ga međusobno zatva;aju vektori a i' b, gdje je

a=- i+2j-3k

b=-5i+ i+6k
Prema (19), (18) i (3) imamo:

- t . ( - 5) +2 · l- 3 · 6 ll ll = _ __!..!.__ = _o 3 n
• CO$ ql = vJ +4 +9
1
o V25 + J + 36 = - \114 V62' = - V86s
o 29,5 '

~.== 68°, odnosno rp== 180°- 68° = ~ • 0

....
- Poseban
l bol =bo=
,slučaj: Neka su a
l, tada prema (19):
1 11 jedinični vektori, t. j. l a. l= a.= l i

a. b.
cos <p = - - - = a. b. (l9a)
1 1

To znači: ako su vektori jedinični, njihov skalarni produkt daje

neposredno kosinus kuta, što ga ti vektori međusobno zatvaraju.

Navedimo nekoliko primjera za primjenu skalarnog produkta.

Primjeri

l. Odredi projekciju vektora a = 6 i - JO j - 8 k u smjer vektora b = 2 i + j - 2 k.

Prvi način prema (12) i (18):

.. . ..
DulJina tražene proJekciJe: e =
6 . 2 +e- •o) . 1 + <- 8) . <- 2) =
V4 + 1 + 4
= 12- 10 + 16 =.!..!! = 6
V9 3 -
Drugi način prema (2), (12a) i (18):

b, =
2i+j-2k
V4 + t + 4
- =- i
2-+
3
+ -j--
J-+
3
2 ....
3
k (a)

e = 6 . 2- lO. _J_ +8.2 = 4 - lO+ 16 = 6

3 3 3 3 3 -

Time smo dobili samo duljinu projekcije vektora -+

a u smjer vektora -b• .Da dobijemo kom-
, -
-
.
,ponente toga vektora u smjeru koordinatnih osi, uočimo da taj vektor leži na vektoru b, pa irna
iste kosinuse smjera i da su komponente jediničnog vektora b kosinusi smjera toga vektora.
 Prema (6) i obzm•m na (a) dobijem.. :

Cx = e coscc = 6 · ~ = 4 ; cy = r cos (3 ={; · + = 2 i· Cz= r CđS );. = i · (- +) = - 4

c=4i+2j-4k

Do ist"g rezultata možemo doći jednostavnije prema formuli (1!:

~
e =e ·bo
- =
(2~
6 -i +-j-- k
1- 2~) ~
= 4 i+ 2j- 4 k
- -
3 3 3

2. Dokaži da su dijagonale romba međusobno okomite.

Smatramo dviJe stranice romba kao yektore a i b (nariši siiku !). Tada su dijagonale romba
vektori a -1 b i a - b. Izračunajmo skalami produkt tih dijagonalnih vektora:

:a+ b)(a-b) = prema(l7b) = a'-b' =O,

_jer su u rumbu_ stranice jednake (b = a).

Dokazali smo, da Je skalami produkt d1jagonalnih vektora jednak nuli, dakle su ti .vektori>
t. j. dijagonale romba, međusobno okomite.
3. Izvedi pomoću skalamog produkta kosmusov. pou čak.
Označimo dvije stranice zadanog trokuta (sl. 30) ka_o vcktore a i b. Tada ·odgovara trečoi
stranici e vektor e = a - b
Kvadrirajmo skalamo taj izraz. Prema (qa) imamo:

e = a'- 2 (a b) + b'
Prema (ll) 1mamo
e' = a' - 2ab cos r + b'
ili .e'= a' + b' - 2ab cos y

a to je kosmusov poučak za stranicu e trokuta. z

l

.•
~-- /
: r2

~
'l

t
-<
Sl. 30 Sl. 31

4. Zadane su četiri točke u prostoru B( l. -2, 3), ;1(4,- 4; -3), D•,2, 4, .l) 1 C(S, 6, 6).
Izračunaj duljinu d projekcije vektora AR u smjer vekti>ra CD.

36
 Prema (8):

-
A B.= ( l - 4) i.+ (-2+4)j + (3 + 3) k = -3 i+ 2j + 6k

CD= (2-8)i + (4- 6)j + (3- 6)k - = -6i-2j-Jk

Prema. (12) j· (18) :

AB ·CD - J · (-6) + 2(-2)+ 6 · (-3) + 18-4-18 .4

d=. =- ~ .. = ·= -""~
1CĐ 1
7
V36 + 4 + 9 V49
d= .i.
7
s:·
--
Izračunajkut, što ga·međusobno zatvaraju raspolovnice ravnine

Dodij elimo raspolovnicama radiivektore r 1 i r" pa traženi kut odredimo kao kut tilfvektont
(sl. 31).
XZ i YZ.

Prema slici 31:

.__,. ~ __,.

Prema {19) i {l S}:

---
r1

•• =j+
=i+ k

1·0+0 1+1·1
cos <? = lfl+l· Vf+1 = 2

5. Vektorski ili vanjski produkt dvaju vektora

To je drugi vrlo važni simbol vektorske algebrc.

Vektorski produkt vektora a i b označuje se s

--
[a b] ili a X b
pri ćemu pamtimo, da je to vektor.
•Pokažimo, što se razumije pod duljinom;
Sll}jerom i smislom toga vektora a x b (sl. 32) - -
Duljina je vektora a x b, t. j.

-
Ja x' bl= a. b. sin cp (20)

--
Smjer je okomit na ravnini, koju odre-
duji.l. vektori a i b.
- Smisao je određen pravilom desne ruke (palac je vektor, koji'stojPna'prvom
Sl. 32

mjestu, kažiprst - drugi po redu vektor, srednji prst pokazuje tada smisao.
Vektorskog produkta) ili pravilom desnog vijka, ili desnog koordinatnog sustava-
(vidi sl. '22).

37
 Pravilo. ~esne ruke jasno pokazuje, da vektor b xa ima protivni smisao od
~ -+'
vektDra ax b (vidi sl. 32) t. j.

bxa=-axb ·-
Za vektorski produkt ne vrijedi dakle zakon komutacije.
Iz definicije vcktorskog produkta slijedi, da· je

r ]er je prema (20):

i xj =k

duljina vektora i x j;

.;.,o,.....:--~~-- -·~-Y ii X j l= l · sin 90° = l,

__. J
~ ~ nJegov smjer je okomit na ravnini XY, ima
dakle smjer osi Z, a smisao je uperen prema
gore (pravilo dPsne ruke ili desnog koordina-
tnog sustava), a to je osnovni jedinični vektor
Sl 33
k (sL 33).
Dakle

1 X J= k
(2la)
ali: ]Xi=-k

Iz istog razloga

(21 b)
kxi=-1

(2lc)

Konstruiramo li paralelogram, kojemu su stranice ll t b (sl. 32), tada je {'>Qvr-

šina toga paralelograma

S= a · h =a · b s1n ? = prema (20) = l a X bl

t. j. duljina vektorskog produkta numerički je jednaka površini paralelograma,

kejemu su stranice duljine vektora, koji čine vektorski produkt.
Odatle slijedi, da svakom omeđenom dijelu ravnine možemo dodijeliti vektor,
ako rub toga dijela ravnine orijentiramo.

38
 -ll
s

r
Sl. 34 Sl. 35

Prema tome; trokutu možemo dodijeliti polovint~ vektorskog produkt!\, jer

površina trokuta iznosi samo polovinu površine paralelograma (sl. 34), a površini
S.u.sliči 35~vektor kojemu je duljina 1Sl= S, pri čemu
S pomoću pravila desnog
vijka lako određujemo smisao vektora. .
Kao primjer za vektorski produkt nave-
___,.
diincfmoment sile F obzirom na točku O (sl. 36).
Tvrdimo,. da je moment jednak vektor-
skom produktu vektora položaja r i vektora
__,.
sile F, t. j.
_.
M= r :< F.
Znamo, da je moment sile obzirom na to- r
čku jednak umnošku sile F i kraka d, t. j. o··..
····.tf
A1 = F . d = prema sl. 36 = F · r . sin rp, ···-r-;y·'
/

-
a to je· apsolutna vrijednost vektorskog pro-
dukta r x F, jer je
Sl. 36

lM l = M = lr X F l= prema (20) = r · F · 5in tp

Iz toga slijedi; da moment sile obzirom na točk.u možemo prikazati u obliku

-+
vektora M = r x F (sL 36).
Primijetirno, da i spreg sila možemo predstavitii kao vektor, kojemu je apso-
lutna vrijednost jednaka momentu toga sprega, smjer mu je okomit na ravnima
sprega, a smisao je određen pravilom desnog vijka.
Prvi posebni
Neka su vektori a i b
Tada prema (20):
--
slučaj

međusobno okomiti, t. j. !ll = 90°

... -+
l a X b .1 = " · b · sin 90° = a • b

39
 Ako su vekto"ri 'm·e~đusobno okomiti, apsolutna vrijednost OJl,-
hovog vektorskog produkta jednaka je umnošku nj.ihovih duljina.
Drugi posebni ~lučaj
Neka su vektori k-olinearni, t. j. paralelni, ili neka leže na istom pravcu.
U tom je slučaju qr = O ili 180", pa prema .(20) imamo:

-+

la X b l = a · b · sin O = O.

Vrijedi i obrat:
-+
Iz l a X b l= a · b · sin O = O slijedi, da uz a =f= O i b =f= O mora biti ~ =O
ili 180°
Prema_tome je za (jl~='O ili 180°

axb=O (23)

Da su dva vektora međusobno paralelna, nužno je dovoljno,

da je njihov vektorski produkt jednak nuli.
Posljedica
Kako pod jednakim vektorima razumijevamo vektore iste duljine, istoga
smjera i istoga smisla, jednaki vektori su
prema (23):
međusobno -
paralelni, pa za b = a imamo

axa=O - (24)

Vektorski kvadrat vektora jednak je nuli.

Prema tome

ixi=O
jxj=O (25)
- -+
k X k= 0

Za vektorski produkt
I. ne vrijedi zakon komutacije, jer je, kako smb već vidjeli,

bXa=-aXb (26)

pa vektorski produkt nema svojstva komutativnosti, koje je skalarni produkt još

sačuvao.
2. vrijedi zakon distribucije

(a+ b) - X (e+ d) =a X e+ b X e+ a X d +b X d (26a)

40
 Prema tol'!'le je Pia pr. vektorski kvadrat

(a + b) X (a+ b) =.a X a +b X a + Q X b +Ir x t prema (!4)

__,.
(26) = 0 - a X b+ a X b+ O= O
-+
a (a- b) X (a+ b) =a X a - b X a+ a x b - b X b=
(26b)
= prema(24)-i(26) =a X b+ a ·X b= 2(a X b)

Budući da za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije, pri vektorskom

množenju ne smijemo,mi~enjati redoslijed faktora!-
Izrazimo vektorski produkt ·dvaju vektora pomoću njihovih komponenata.
U tu svrhu izmnožimo vektorski vekwre

-+
a = a) + ayj + a.,k
_,.
b = b,J + byj + b.,k
uzev~i u obzir, da za vektorski produ'kt vrijedi zakon distribucije (2oa):

_,.
+ ayby(j X j)+ aA/k X j) + axbz(i X k) + a:,bz(j X k) + a.bJk X k)

Uzevši u obzir formule (21) i (25) dobijemo:

_,.
11 X b= O+ a;bx(-k) + azbxj + axbyk +O+ azby(-i) + a:cbz(- j) + aybz i+ O
ili

Taj izraz za Yektorski produkt možemo napisati u obliku determiname

k
(27a).

jer, razvijemo li determinamu po elementima prvog retka, dobijemo·

--+-
= .- -
i ( aybz- azby) +j ( a;bx- axbz) + k ( axby- a:,bxJ
- • 1
= prema (27) = -
a X b
(.vidi također § l, 7. Matrice).

41
 Primjer

-.. _.
;ni vektorima' a. l b, pri_ čemu je
- -
Izračuna; auljinu i kosinuse smjeraivektorarc:·= a1x b i dokaži, da je_ taj vekto~ okOmit
. --

a= i-2j+ 2k -
---l
Prema_ (27a):

--- l
c=a xb =
3
'i
i1 -2 k2
2-6
=i(12-4)-j(-6-6)+k(2+6)=8i+ 12j+Bfl -
e=,; X bl=+ V64 + 144 + 64 = vm = 16,5
8
cos O( = 16,5 = 0,485

12
CO$~= , = 0,727
16 5
8 .
cos y = 16,5 = ~

Proba: ocos' o: + cos' [:l + eos•y = 0,235. ~ o;S29 + 0,235 :' 0,999 ..:...: l
~-+-+ .-.....~

Da dokažemo, da je vektor e = a X b okoriiit na vektorima a. i b, izračunajmo sblarne

-+ _..,.. ~ t-to
·produkte'vektora e i a,~a-zatim e i b.
Prema (18) imamo:

e a== 8 · l + 12(- 2) + 8 · 2 =:8-24 + 16"" O

e b = 8 · 3+. 12 • 2 + 8(- 6) = 24 + 24-48 = O

_..,. -+.-+
'Kako su oba skalama produkta"'jednaka~nuli;':Vektor:c:'stoji"okomitp na·vektorima a,i:b, a
-to.namj('poznato:prema definiciji smjera vektorskog produkta (vidi<sl. 32).
Kut -dvaju vektora
Iz {20)

la X b
-l = a · b · sin cp
slijedi

(28)

Kut dvaju vektora možemo dakleiizračunati i iz njihova~vektorskog produkta.

42
 Poseban slučaj

Ako su vektori jedinični, t. j. l a, l =a, = l i l bol - =b,= l, tada prema (28):

sin 'P = la 0 X bo l (28a)

t. j.apsolutna vrijednost vektorskog produkt:a dvaju jediničniti

vektora jednaka je sinusu kuta, što ga međusobno:zatvaraju ta ··dv·a
vektora.
Odredimo na pr. kut· vektora

lJ= - 1 + 2j-3k
b= -5i + j+ 6k

kOJI smo u primjeru na str. 35 već odredili pomoću skalarnog produkta, pa smo dobili cos t=
l= -0,373.
Prema (27)·

= k (- 5 + 14) + 3 ( 5 j + 7 j) = l 5 i + 21 j + 9 k

Prema (28) i (3):

V22s + 441 + s1 ~47 Vffi47

szn
'~' =
V1+4+9·V2s-'-1-!-36
= -- =
14·62
-
86s
= 0,862 = O 92 9
VO,ili •
Proba: sin 2 'P + cos• cp = (-0,37})' + (0,929)2 = 0,138 + 0,862=

<p== 68 ih

Primjeri za pnm)enu vcktorskog produkta.

1. Izvedi vekwrski sinusuv poučak za trokut.
Stranicama a, b, e zadanog trokuta ABC dodije-

limo vektore a, b i e (sL 37).

_....,.
Kako je prema slici e = a -b, mežemo pisau
da su jednaki i vektori Sl. 37

e x a =(a- b) x a
ib
exa=axa-bxa=axb

Dakle: e x a a X b

Odatle: l ex a l l ;x 1:1 /
ik pr11rna (Xl) shct 37:
 e · a • sin {3 = a • b • sitcy
Odatle: b :e = sin ~ : siny

-
:Primijetimo, da brno
torski s a.
doći' -
do istog rezultata, ako jednakost e = a - b pomnotimo vek"

2. Izvedi vektorski Heronovu formulu za površinu S trokuta.

Budući da površini trokuta odgovara polovina vektorskog produkta vektora ll ·j b, imamo.

prema sl. 37:

ili, ako ohic strane te jednakosti kvadriramo.

Odatle prema (20) slici 37:

s• =_!_(a
4
. b. smr? =...!...
4
a'b' sm=r

Pomnožimo li tu jednakost s 4 i uzmemo li u obzir da je sin' 1 l - e•s'y dobijeMo

4S2 = a'b'- a'b' cos'y

ili prema (ll)
2

4S = a'b'-(-;;)
2 (a).

Prema (17a) znamo da je

(-;_-;r = a 2 -2(a b)+ i> 2

ili
e' =a~- 2(a b) + ~·
jer.de prema slici ( 15)

Oda ile
-
a - l (-a~·+ b 2
b =·2: - e')

U v!~ tenje ,u (a) daje:

4S 2 = a 2 b'-_!_ (a'
4
+ b'- e')''
ili

44
 Uzmemo li u obzir da Je

l (a + b)'- e' (a + b + e) (a + h - e)
all +2 (a' + b' -e') = z . = 2

l - . e'- (a- b)' (e +a- b) (e- a + 6o)

d-T(a'+b'-c')= =
2 2

i uvedemo li oznaku
a+b+e=Ls
tada jednakost (b) prima oblik
l
4S' = 2s (2s- 2a) (ls- 2b) (2s- lc)
4
S= Vs(s-a)(s-b)(s-c)

a to je Heronova formula za površinu trokuta.

3. Zadana su d·:: vektora

a= 5i-3j+k

b=- i+2j-4k

Izračuna} površinu S paralelograma, kojem_u su stranice zadani vektori. Kako je apsolutna

vriJednost vektorskog produkta numerički jednaka površmi paralelograma, ćijc su stranice vektori
a i b, zadatak se svodi na određivanje duljine vektorskog produkta a i b

-; X b= ~-f + ~ -! l = i ( 12 - 2) - j ( - 20 + l) + k (l 0 - J) = l Q i + 19 j+ 7 k;

·s=,-; x hi= Vtoo + 361 + 49 = V5T0 = 22,6

4· lzračunaj površinu S trokuta kome su stramce vekton.

a= 2i+j-3k
._,.
b=~ i+5j-4k

Znamo da površini trokuta odgovara rolovina vektorskog produkta, pa 1e

Prema (27a)

. . -l
...... _,.
aX b=
l i
-1
~
k
·-3
5 -4

45
 Prema (3)
JaxbJ =VlP+II'+IJl=lllf3

S=_!_!_VJ
2

5. Odredi duljinu projekcije vektora a = 3 i - l2j +k na vekl<>t d = b X e, gdje je

b=2i+3j-2k

e = 4 i+ 2j + 4k
Prema (27a):

d=bX;= i-: -;1

2 J-2
l 4 2 4
=i(I2+4)-J(8+S)+k(4-12)=16i-16j-Sk

Prema (12) i (18):'

-+-
ad 3-16+(-12)·(-16)+1·(-S) 48 + 192- 8 232 29
aa = ---;J = V256 + 256 + 64 VS76 =24=3

6. Zbroj vektora poliedra

Pokazali smo, da svakom omeđenom i orijentiranom dijelu ravnine možemo

dodijeliti jedan vektor; kojemu je apsolutna vrijednost jednaka vrijednosti te povr-
šine, a da se trokutu može dodijeliti polovina vektorskog produkta (vidi sL 34).
Dokažimo stavak: Dodijelimo li svim pobočkama zatvorena poliedra vektore,
koje orijentiramo prema vani, tada je zbroj tih vektora jednak nuli.
Najprije pokažimo da taj stavak vri-
jedi za tetraedar. Neka iz jedne točke K
prostora izlaze tri vektora_.a:-b;e. Spo-
jivši pravcima krajeve tih vektora, dobije-
mo tetraedar KABC (sl. 38), pri čemu
je BA= a-b, a BC= e-b.
Sada dodijelimo svakoj pobočki te-
traedra vektor, koji je okomit na toj
pobočki, a usmjeren je u prostor izvan
·tijela tetraedra.
Kako svakom trokutu odgovara po-
lovina vektorskog produkta, dodijelili smo
na taj" način pobočkama tetraedra slije-
deće vektore :

l ~ ~
pobočki KAB vektor T (b x a)

l->
KAC " l (a X e)

46
 poboćki KBC vektor ) (e X' b)
2
- --
l -+ - -
ABC " 2 -[(e-b) X (a-b)]

}~ .... -+ ---..--+---+--+--+ ...... -...--+

Zbroj vektora =2 (b X a +a X e +eX b+e X a- b X a- e X .h +
-+ ........ l .--.. -+ -+ --.
+b X b =T (a X e - a x e + 0) = O

Jasno je, da taj stavak vrijedi za svaki zatvoceni poliedar, jer svaki poliedar·
možemo rastaviti dijagonalnim ravninama u tetraedre, za koje .. vrijedi dokazani
stavak. Vektori, koji pripadaju nutarnjim pobočkama tih tetraedara, ukinut će se.
pri zbrajanju, jer' će imati istu duljinu i isti smjer, ali suprotni smisao, pa će ostati
samo zbroj vektora vanjskih pobočaka poliedra, koji je jednak nuli.· ·
Možemo poći još dalje i proširiti taj stavak na bilo koju zatvorenu zakrivljenu
plohu, na pr. kuglu, aproksimirajući je poliedrom, kome su pobočni dijelovi tan-
gencijalne ravnine kugle. Ako broj tih pobočaka teži u beskonačnost, težit će povr-
šina svake pobočke nuli, pa zbroj vektora dS, koji odgovara tim pobočkama, pre- -
lazi u integral uzet po čitavoj površini S zatvorene plohe, pa je

fis=o (29)
s

7. Višestruki produkti vektora

Razlikujemo više oblika produkata od tri, odnosno četiri vektora.

a) Umnožak skalarnog produkta dvaju vektora i trećeg vektora

(a b) e

-- -
Kako je (a b) skalar, taj višestruki produkt triju vektora
koji ima smjer vektora e, duljinu a . b . cos o:p • e i smisao vektora e, ako je
(a b J > O, odnosno protivni smisao za (a b) < O.
predočuje

- vektor,.

b) Trostruki skalarni produkt. Uvjet komplanarnosti triju vek-

tora
Pod trostrukjm skalarnim produktom razumije se skalami produkt vektorskog
produkta dvaju vektora i trećeg vektora, t. j. izraz oblika

(a X b) e= skalar

Prema (ll) i obz1rom na sliku . 39 imamo:

(a- X b) e = la - l
X b e · cos ~ji = prema (20) =a · b · sin <p • e · cos lj! (30}1

47
 ·:Tvrdimo) da: je trostruki sblarni produkt numerički
---
pipeda, kojemu su· bridovi vektori a, b i e.
jeduk obujmu paralelo-

--
a><b
Iz slike 40 slijedi:

.... :,..,··-·--···· ~:...-......-.....,.

".

.......... ,.,'.........
.,.
--..."
.... •','
'

'
~~or:.::::L..~---a-!!!:"',;. ,,

Sl. 39 SI. 40

Obujam paralelopipeda V = B . H = a · h · H = a · b sin tp . e cos tj!, a to

je baš izraz (30) za trostruki skalami produkt.
Ako su sva tri vektora komplanarna, t. j. leže u istoj ravnini, obujam para-
lelopipeda, a dakle i trostruki skalami produkt jednak' je nuli. Iz istog je razloga tro-
struki skalami produkt jednak nuli, ako su dva vektora, koji il ni ulaze, jednaki.
Tako je na primjer
--. ~~ ~

{a X b)h=O
Iz toga slijedi:
Da su tri vektora komplana.rna, nužno je i dovoljno da je njihov
trostruki skalarni produkt jednak .nuli.
Jasno je, da se obujam paralelopipeda, pa prema tome i vrijednost trostrukog
skalarnog produkta ne će promijeniti, ako· za osnovku paralelopipeda uzmemo
koju drugu plohu toga tijela, jedino bi· se mogao promijeniti predznak dobivene
vrijednosti, jer, kako znamo, za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije.
T z toga razloga možemo trostruki skalami produkt pisati i u obliku

---
(a b e)
Izrazimo sada trostruki skalarni produkt triju vektora pomoću njihovih kom-
ponenata.
Dobijemo:

= { (aJA - --
aA) i -t- j ( azbx- a,.hz) + k (a" bY - aybx) } (ex i + cyj + c,.k) - =
= prema (18) = ( a"bz- azby)cx + (azb:x- axbz)cy + (axby- a"b,)c 11
a kak~ taj izraz možemo napisati u obliku determinante, ·dobijemo konačno:

(31)

Znamo da determinanta mijenja predznak, ako zamijenimo međusobni po-

ložaj njenih dvaju redaka, pa se dakle njen predznak ne mijenja, ako načinimo
redom dvije takve zamjene.
Prema tome obzirom na (31) dobijemo:

......
(a X b) e= (b x e) a= (e X a) b= (a b e) (3la)

To znači: cikličkom permutacijom triju vektora ne mijenja se njihov trostruki

skalarn1 produkt.
Vršimo li bilo koju drugu permutaciju vektora, trostruki skalami produkt
...........
miJenja predznak. Na pr. (a x b) e = - {b X a) e.
P~ i m j e r i za primi enu trostrukog skalarnog produkta.
1. Izraču naj obujam paralclopipeda, kojemu su bridovi vektori a (l, O, 4), b (2, -3, 5) i\
e (5, -2, -3) [If zagradama su naznačene komponente vektora].
Prema (31):

(~~X b) e= l
5 -2
V= l
2 -3
o '31
~ = -1(-10-9)-4(-15 + 4) =

~ 19 + 44 = 63

2. Dokaži da točke A(4, 5, -l) ; 8(2, 3, l) ; C(-5, -6, 4) i D(3, O, -8) leže JJ jednoj
ravnin1. .
Zadatak riješimo tako, da spojivši pravcima jednu zadanu točku s ostalima, na pr: točku A
s točkama B, C i D, dodijelimo tim spojnicama vektore pa izračunamo trostruki skalami produkt
tih \'ektora.
Prema (8):

AB = (2-4) i+ 0-5)j +(l + ll k

AB =- 2 i - 2; + 2k
Na isti način dobijemo:

AC = - 9 i - ll j + 5k
AD=-i-5j-7k
Prema (31):

(AB • AC · AD) 1 =~
-1
=lT
- 5 -7
; l -21-~ -1~ -~l-
-1 - 5 -7
= - 2 [(77 + 25)-(63 + 5)-(45-11)] =
= - 2 (102 - 68 - 34) = 2..

4 B. Apsen: Repetltorij v!OO matematike - Dio Ul.

49
 Trostruki skalami produkt vektora jednak je nuli, dakle su vektori komplanami, pa zadane
·ročXe.A;B,Ci D leže u jednoj ravnini. · .
3. Izračunaj obujam tetraedra, kojemu su vrhovi u točkama. A(2, -3, S); 8(6, -2, S);
C(4, O, S); D(3, -2, 10).
8
Kako je obujam tetraedra (p•ramide) jed~ak H, a osnovki B tetra~dra odgovara kao '
3
.l l
ttokutu samo vektorskog produkta, iznosit će obujam tetraedra 6" trostrukog skalarnog
2
produkta, t. j.

Dalje pOSlupamo kao u predašniem zadatku:

AB = 4i
..:.,.
-- +J
......
AC= 2i +lJ

AD= i +i+ 5k

V, = -6l - · AC
{AB - · AD}
- = -l
6
'14,2
l
3l o
J
O
s =6
l 5(12-2) =lS
3

e) Trostruki vektorski produkt

To je vektorski produkt jednog vektora i vektorskog produkta dvaju drugih
vektora, t. j. izraz oblika:

-
a x (b X e)

Jasno je~ da:ie·to vektor, pa ako ga QZDII•

..... -+ ..... -+
čim o s p, a vektor ·b X 'e s d, dobit ćemo

__,.
p= a X d·
Sl. 41
gdje je ii.= b X e. -
Iz definicije smjera vektorskog produkta iz slike 41. slijedi, da je.

p l. na a i d,

-+ ................ -.
a kako je d okomit na ravnini vektora b i e, .leži trostruki vektorski produkt P u
toj ravnini.
Da izvedemo tzraz ia trdstruki vektorski produkt, uzmimo pravokutni kQoo
ordinatni sustav XYZ taka~, da os X padne u smjer .vektQra;: a os Z - u smjer
-7 ·+--+ l
vektora d, pa će os Y ležati u ravnini vektora b i e (sl. 41).
 Tada je

(b,.= O, ,er b leži u ravnini XY) (a)

e= e; (cy =cz= O, )er e leži u OSI X)

lzračunajmo vektorski produkt b x e = d .

d= b XC= l ~xex

Sada traženi trostruki vektorski produkt poprtma jednostavniji oblik:

~ X -e) =a- x 'd=

a X (b - 11~'
--->
= -aJibJFi + a,bvCxJ
Dobivenom izrazu pribrojimo 1 od tog izraza oduzmuno vektor axbEi·
Dgbijemo:

Odatle
~~ --+ -+ --+
a (b X e)= axex(b) + b>.j)- ci (axbx + a.b,) (b)
Prema (a) imamo:

.....
(b.ž +by]) =p, jer je b, = O
..........
cxi=e, jerje e,=c,=O

(axbx + ayby) =a b, )t:r Je b,= O

UvrštenJe u (b) daje tražem Izraz za trostruki vekwrski produkt

-il>-+-+·
a X (b X e}= b(a c)-'-e(a b) (32)

Na pr. za a=•-2i+3k

b=-4i+i-Sk

, = 7i-6j+ Sk

51
imamo:

cr ~(b x e)= (-4 i+ j - 5k)(7 + 12+ 24) -(7 i - 6j + 8 k)(- 4-2 -IS)=
=(-4t+J-5k). 43 +(7i-6j+ 8k)·21 ==- 25i-83j-47k

Na isti način računa se trostruki vektorski produkt zadan u drugom obliku: '

(ax b) X e=b(a e)-a(b e/ (32a)

Za naš primjer dobijemo:

(a X b) X e= (-4i +j-Sk)· 43-(t-2j + 3k) (-'74) =

=-98z-IOSJ+7k

Sada možemo izračunati skalami . produkt vektora trostrukog vektorskog

produkta:

a[b Y (e X d))= prema (32) = a[e (b d) - d (b e))=

=(a e) (b d)- (a d) (b e) = skatar

a fb X (e X d) J= (a e) (b d)- (a d) (b e) (32b)

d) četverostruki skalarn1 produkt

To je skalarni produkt dvaju vektorski h produkata, t. j. izraz oblika:

(a X b) (e X d) = skalar

Označivši a X b s p, dobijemo:

(a X b) (e. X d) =p (e x d) = prema (31a) -e (p X d) =

= -e { ( a X b) X d } = + e {d X ( a X b )} = prema (32) =

=e{a(d b)-b(d a)}= (e a) (d b)-(c b} (d a)

ili

(;;xb) r7xd)=(;-;) (bd)-(b-;) (;d)=l(:~ (~~~ (33)

(a d) (b d)
a to nam je već poznata formula (32b). Prema tome

(axb) (exd)=a[bx(cxd)] ' (33a)

52
 Na pr. za a= i - 2j + 3/e
b= - 4 i +i-Sk

c=7i-6j+Sk

d=2i+5j+k
dobijemo prema (33)

(a X b) (e x d) = (7 + 12 + 24) (- 8 + 5 .:.._ 5)- ( - 28 ~ 6 - 4t) (2- JO+ 3)

= - 43 . 8 - 74 . 5 = - 714

e) C:etverostruki vektorski produkt

(a x b) X (e X d) = označimo (a x b) s e = e x (e x d) = prema (32)

= e ( e d) - d (e e) = uvrstimo (a x b) mjesto e = e [(a X b) d J-

-d[(axb)e)= prema(31a) =e(abd)-d(abc)
- ---·
(a X b) X (ex d)= e (a b d) - d (a b e) (3-4-)

Za četverostruki vektorski produkt možemo dobiti i drugi izraz, ako ozna-

čim()

cxd=f

( a X b) X (e X d) = ( a X b ) X f = prema (32a) = b ( a j) - a (b j) -

= b [a (e X d)]- a (b (e x d)] = b (a e d ) - a (b e d)

(a X b) - -·-- -
x (ex d) =b( a e d)-a(b~--
e d) (34a)

Izjednačimo li desne strane formula (34) i (34a), dobijemo:

c(a b d)-d(a bc)=b{a e d)-a(b e d)

Prvi član lijeve strane predočuje vektor u smjeru e, drugi član - vektor u
smjeru d, prvi član desne strane - vektOr u smjeru b, a posljednji član -.vektor
u smjeru a.·
z te jednakosti možemo izračunati jedan od tih vektora, na pr. d:

-+ -+-+
-d = (bed)-
___ a+ -(acd)-+'
____ b + (abd)-+
___ e
(abc} (abc) (abc)

53
 1z tog izraza -vidimo, da je vektor d rastavljen u tri komponente u smjeru vek-
_.,.. -+~· -+
t~ra.·a, b i e.
Primjer.
Izračunaj četverostruki vektorski produkt za vektore navedene u pn~hedniem pnmjeru za
tttverostruki skalami· produkt:

(a X b) x (e X d) = prema (34a)

-+
= ( -4 i + j - 5 k) . 7 7 - ( i - 2 j + 3 k)(- 42) = - 266 i - 7 j - .259k

Četverostruki vektor-ski produkt može biti zadan i u_ drugun oblicima:

a x [b x (e X d)] = prema (32) = ---

a X [e (b d) - d (b e)) =

=(bd) (axc)-{be) (axd)

•a X [ ( b x e ) X d J= prema ( 32 a) = a >d-; ( b d) - b ( e d )) =
.....
=(b d) (a. X e)-(e d} (a X b)

Navedene formule za višestruke produkte imaju veliko značenje, jer daju

mogućnost svesti· složene izraze vektorske algebre na jednostavne osnovne izraze,
koji se lako rješavaju i računaju.

8~ Derivacija vektora po parametru. Primjene u mehanici

Upoznavši glavna pravila vekrorske algebre, možemo lako shvatiti osnove

vektorske analize. Do sada smo proučavali vektore konstantne duljine, smjera i smi-
sla. Međutim, čest je slučaj da zadani vektor a nije konst;mtan, nego da ovisi o nekom
-
parametru t, na pr. o vremenu, t. j. a je neprekinuta funkcija parametra t: a (t).
Budući da se s promjenom parametra t mijenjaju i komponente a"; i aY i a~
vektora a (t), one su također funkcije od t, pa je

-a (t) = a,Jt) i+ ay(t} j+ a.( t) k (a)

....
Dobije li parametar t prirast !!.t, promijenit će se i vektor a (t} za L\ a =
~ ~ . ~

=a (t+ !!.t}- a (t}, pa derivaciju vektora a po parametru t možemo definirati

54,
slično derivaciji. skatarne funkctje, t. j. kao limes kvoci1enta diferencija !; ,
-+
kad
D.t-0:

a:(tJ =da= lzm ~~a= lim a (t+ ll t) - a {t)_

dt L\.t-+0 ll t !\.t--+0 ll t
-
Vidi sl. 42.
Pravila za··derivaciju zbroja 1 produkata vektora takoder su ista kao i za ska-
larne funkcije, samo pri deriv1ranju vektorskog produkta treba paziti na' redo-
slijed množitdia.

d _,. da·
-(C•a)=c·- (35}
dt dt

Sl. 42

d ..... --+ - db da db --+ da

-- ( a X b )
dt
=a X -
dt
+ -dt X b = a X -
dt
- b X -
dt

Iz pravila za deriviranje zbroja vektora slijedi, da derivaciju vektora a•(t).~

t: l ve k tor d a mozemo
dt, · prema ( a) ptsau
· u o bl'k
1 u;

Spomenimo još derivaciju jediničnog -

vektora a,( t), t. J. vektora, koji ima
stalnu duljinu l a. {t} l= 1,. ali'promjenljiv smjer, jer je i jedinični vektor a 1 (t)
--+ -

funkcija parametra e.·

Znamo, da je skalami kvadrat vektora jednak kvadratu nJegove duljine, t. j

Deriviranje daje:

2 (_.a.Tt
, dao) =0
ili
-da.
a.-=0
dt

55
 Skalarni produkt dvaju vektora Jednak je nuli, dakle su, vektori međusobno
OkOmiti, t. j.

Ja,
--l. a •.
dt

Vektor, kop predočuje dertl'aCiJU Jedtničnog .vektora tit opće­

nito svakog vektora konstantne duljine, okomit je na tom vektoru.
Geometrijski je taj stavak posve ,asan: kratnia točka vektora stalne duljine
' -~

opisuje pri promjeni parametra t kughnu plohu\ vektor ~: ima dakle sm,er-tan-
gente na ·kuglu, pa je okomit ·na· tom vektoru.
Kao primjere 'Vektora, kpji ovtse o parametru, i to o vremenu t; navedtmo
vektore brzine i ubrzanja.
Neka se točka M giblje po krivuljt i neka se u času t nalazt u poloza1u AJ,,
a u i':asu (i+ ć:.r) u položaju M, (sl. 43).
Položaj točke na krivocrtno} staZI po~ve JC odreden,. ako odaberemo čvrstu
nuitoćku O i zadam o radtjvektor r iz O prema tOJ točk L Ako je poznat rad ti' ekwr r
kao funkcija vremena t, gibanje toćke, J'e tt me posve određeno.· Položaj toćke može
se odrediti t tako. da se staza gibanta utvrdi geometnjskim putem, pa se put s, što
ga je točka prevalila od početne toćke .\1., kn,·uhe. prtkaže kao funkcija vremena r:

s = f(t)
Neka toćkama ./VL i lH, odgovaraJU
radi)l:ekton položaia r (t) t r (t + :lt J,
pa ;e

.:J.r = r(l + Ć:.r}-r[l)

Sl. 43
lVtdt sl. 43)

dr , t:. r
Brzina točke M u času t 1e vektor v (r) = r' (t) =- = i1m - ·~?te 1e
dt -6,,.....ollt'
......
11r
!u srednja brzina za vri1eme !lt.
- ' - -...... .
Vektor brzine v (e) ima smjer tangenre na srazu gtbanja
' točke, pa ozn.ać1rno

li s !ls luk M,M, krivulje, a s t 0 jedinični vektor u smjeru tangente, možemo

vektor brzine prikazati u obliku

il.s - ds ...
V (l) =hm-' lo=- l• =V· lo (a)
At_,.Qil.t d1
 Tu je dds =v (t)= v duliJna vektora brzine· v (t) u
t '
času t (vidi.,sl. •43)

Deriviramo li' vektor brZine v (r) po vremenu t, dobit ćemo ubtzaflje-·:~?(i}

u točki M,
Prema (a) i obzirom na (35) dobijemo:

-+ dv d . ....,. d lo liv
• (t) = -dr = - ( v · t,) = v
dt dr + dt · r,

U.:mimo sada u obztr. da ,:e jedinični· M

vektor tangente t, furikci)a luka s staze, a da

1e s funkcija vremena 1.. '

dr, dr, d.< ,; (.

Imamo: Ts
di.= d.< dt v'

Uvrštenje u gornju- Jednadžbu daje·

dr. dv-
s
a ( r) = v' -
ds
+ -dr r• (b)
Sl. 44

Time smo vektor ubrzanJa a(t} u točki M, rastavili u dviJe komponente:

prv1 č lan dr. pre d ocu)e

v' dS · · norma l nu k ompunentu a.(t ) a k ce l erac!Je,
.. )er

Je derivacija jedi ničnog vektora 1. okom na na tom vektoru, pa 1ma da~le $Injer
dv
normale na stazu u točki M,, dok drugt Clan - - r. predočuje tangencijalnu
dr .

komponentu aJe) akcelrr.IctJe. 1er ima smJer vektora 1., L i. smjer tan-
gcnte (sl. 4ll).

Dakle u. (l J
dr,
v'- v
,l dc,f-
- n,
ds ds

gdje je •1, Jedinični vektor normale na stazu gibanja.

dv-
a, (t) -t,
dt

gdje je t, jediničrii vektor tan gerile na stazu.

37
 Označrmo li sa S središte zakrivljenosti knvu)Je gibanja u točki M"_ a s p
pripadni polumjer zakrivljenosti SM, (vidi sl. 44) i uzm:emo li u obzir, da je 1 d7.1 =
= d'fi = središnji kut, koji odgovara luku ds, tada Je

ds= p· d'fl =p l dc. l

C vrštenje tog tzraza za ds u izraz za a., daJe

r1me smo za uhrzaoje gibanja točke M, u času t dobili konačnj. izraz.

-+ v' dt.•
a(t) = a.(t} + a,(t) p
. n. -1- -
dc
. '·

pri čemu su duljina smjer vektora ubrzan1a-

određeni izrazima

l a (t) 1 =

a
tg oc = ~
a,

Izved1mo kao drugi primjer plošm stavak za centralno gibanje, t. J. za gtban,e.

koJ ku:ega ubrzanje pomične točke M ima smjer, koji prolazi kroz čvrstu točku O
;~l 45 ).
>-:eka sc u času 1 nalazi točka M u položaju M., kojem odgovara radijvektor
r r r,. a u času (e + D. e) u položaJU M" kojem odgovara radij vektor ( r + Llr).
Prema rome za vrijeme b.t radJJVektor r pokrio je površinu LlF (sl. 45).
Pretpostavivš1 da površina !:iF ;ma približno oblik trokuta, dodijelimo joj
vektor ,'!,.F, koji je, kako znamo, -Jednak polovm1 vektorskog produkta vektora
r i r + b.r ·

- l - - -
LlF =-rl r X (r + b.r)}

11! alw izvršimo mno:i:cnje prema (26a)

5tf
 ..:.... I - - ..... -
&.F = 2" (r
Xr+ r X !lr)

Kako je prema (24) prvi član desne strane jednak nuli, dobijemo

- l -+ ' -
!l.F = (r X !lr)
2

Pedijelivši tu rednakost !lt i· pustivši da !lt-+ O, dđb11emo na granici:

dF
dt
= ~ (-; x dr)
2 dc

Taj IZraz diferencirajmo po t, pa prema (3,5) imamo:

d (dF)
dt dt
l (-
--
2
rXd'r
-+
dt'
dr- xdr)
dt
-
dt

Oba vektorska produkta na desnoj strani te jednakosti ·jednaka su nuli. Prvi

. d•r
produkt jednak je nuli, jer pn centralnom gibanju usmjereno je ubrzanJe dt'

pr~ma čvrstoj točki O, pa ima smJer radijvektora r, a, kako znamo, vektorski pro-
dukt kolmearnih vektora J,ednak )e nuli. Drugi vektorski produkt jednak je nuli
kao vektorski kvadrat.
Imamo dakle

d
dt
(dF
dl)= o
a odatle
dF
-=C,
dt

Ponovno integriranje dare

t

Time je plošni stavak za centralno gibanje dokazan: radijvektor pokriva u

jednakim vremenskim razmacrma jednake površine. Najpoznatija primjena plo-
šnog stavka je drugi Keplerov zakon: Radij vektor· povučen od planeta prema
Suncu oni~u1e u istim vremenskrm razmacima iste površine.
§ 3. ANALITIČKA GEOMETRIJA U PROSTORU PRAVCI_l~RAVNINE

l. Općenito

Upotrijebimo naše znanje vektorske algebre, da tim najjednostavnijim putem

dođemo do osnovnih pojmova analitičke geomeuije u prostoru. Uzet ćemo redom
pravac, dalje dva pravca, ravninu, dvije ravnine, i konačno, ravninu i pravac. Ka-
snije ćemo proučiti glavne likove ploha drugog reda. Kako ćemo vidjeti, rješavanje
tih problema svodi se zapravo na analitičko rješavanje zadataka iz deskriptivne
geometrije: ono što deskriptivna geometrija rješava crtanjem, rješavat ćemo ana-
litički, pa ćemo· mnoge probleme svladati tek nakon njihoYa predočivanja u
prostoru i prostornog rješenja.

2. Pravac

a) Jednadžbe pravca kroz jednu zadanu točku A(x.,y" z,). (Para-

metarski i kanonski oblik)
Kako zadana točka A(x., y., z,) pravca određuje samo njegov položaj u pro-
storu, moramo mu dati smjer i smisao da bude posve određen. U tu svrhu dodije-
limo pravcu jedinični vektor s., kojemu
z su komponente, kako znamo, kosinusi
njegova smjera·:
cos a. = a'

- s,
-> {' cos [3 = b'
cos v =e'
(a}

Vidi sl. 46.

Sada je pravac posve određen 1 pa
č----------Y' možemo napisati njegovu jednadžbu, t. j.
napisati relaciju, koja veže koordinate
X
bilo koje točke T(x, y, z) pravca s onim,
Sl. 46
čime je pravac odreden.

Dodijelimo zadanoj točki A(x" y" z,) radijvektor -:{ ~:, a po volji uzetoj

točki T(x, y,'z) radijvekt~r ;f ~ t

"'•

Udaljenost točke T od zadane točke A oznacm10 s r. Kako je točka T oda-

brana na pravcu po' volji, t je promje!i!ljiva veličina ili parametar, koji mo-
ramo mijenjati od -oo do +oo, da dobijemo sve točke pravca. Na pr. za t = O
dobijemo zadanu točku. A. _
~-
Time smo dobili još jedan vektor AT= t . s., kojemu ·,tJ prema (a) kompo-
n en te
t a'
t b'
t e'

GO
 Iz slike vidimo, da je

r=a+ts. (36)

a to je jednadžba zadanog pravca -u·'vcktorskom obliku:

Vidimo da pravac ovisi o jednom parametru t, u čemu se očituje jednodtmcn-
zionalnost pravca.
Prelazimo na skalarne komponente svih vektora
Obzirom na gore navedene komponente vektora r, a t s., dobiJemo prema (36)

x = x, + a't
y =y, + b'c (37).
z= z, + c't
To je jednadžba pravca u parametarskom .obltku.
t je parametar, koji se miJen)a od -oo do +oo, da se dobiju sve toćke zada-
nog pravca.
x., y, i z, su koordinate zadane točke pravca.
a', b' i e' su kosinusi smjera pravca.
Kako ćemo doskora vid jeu, kos muse smjera pravca· možemo zamqemti koefi-
cijentima smjera pravca a, b i e
Da se dobije jednadžba zadanog pravca u općem obhku, treba iz Jednadžbe
(37) ukloniti parametar t. G tu svrhu računamo iz (37)

x-x~
--a-,-

y-y,
l =--b,-

z -zl
t=--,-
e

Izjednačenje desnih strana tih Jednakosti daje

X"t-X 1 y-y, z-z,
--a,- = -b-,- =-e-,-.-

a , b' i e' su kosinusi ·smjera pravca, koji su obično tzraženi u decimalmm

razlomcima. Da dobijemo u naztvnicima cijele brojeve, pomnožimo sve nazivnike
posljednje jednakosti s nekim množiteljem ), (na pr . : 100, 1000 i t. d.)
Dobijemo:
x-x,_y-y, z-z,
~-~ ~

lzrazt
a"/,= a
b''A =b (a)
c''A =e

61
.zovu se koeficijenti smp:ra pravca. Om se tako zovu, ,er su razmjerni s
kosinusima smjera pravca
Jednadžba pravca kroz jednu zadanu točku A ( x" y" z,) pnma sada svoj
konačni oblik:

x-x, _y- y, _z -·z,

--a- ---b- ---e- (38)

Taj oblik jednadžbe pravca zove se kanonski, jer na taJ oblik, kako ćem()
to kasnije vidjeti, možemo svesti svaki drugi oblik jednadžbe pravca. Iz kanonskog
oblika vide se neposredno koordinate jedne točke, kojom taj pravac prolazi, a
također njegovi koeficijenti smjera.
Nastaje pitanje, kako ćemo iz koeficijenata smjera pravca odrediti njegove
kosinuse smjera, a time i kutove IX, (?> i y, što ih zadani pravac zatvara s koordi-
natnim osima X, Y i Z.
Da na to pitanje odgovorimo, izračunaJmo IZ ~ednadžb1 (a) kosinuse smjera
pravca, t. j a' = cos IX, b' = cos (?> i e' =cos y.'
Dobijemo:

cos Cl= T•

cos~=- •
A
(b)

cosy '
=T
Kvadriranje i zbrajanJe t1h Jednakosti daje

a'+ b'+ e'

cos'a. + cos'~ + cos'y = ,_,

ili prema (5)

• a• +b' +e'
1.'
a odatle
A=±Va'+b'+c'
Uvrštenje u (b) daje .tražene vrijednosti kos1nusa smjera pravca
1zražene pomoću koeficiJenata smjera toga pravca·

a
CQ5 ll =
±~a'+ b• + e•
b
cos fl = (39)
± Va' + b• + 'e'
e
cos y =
;!:: Va• + b• +e'
62
 Kako već znamo, promjena predznaka ispred drugog konJena znači promjenu
,smisla pravca, a ne promjenu njegova smjera.
Primjer
Odredi kutove cc, ~_i y,' što jh pravac
x-5 y z+4
-3 --s= -2

z~tvara s koordinatnim osima ·X, Y i Z.

Uzevfl u obzir, da je a = -3, b = 5 i e = -2 raćunaimo prema (39) pomoću logaritant-
skog rarunala ·

COSIX = -J ,= - 3 = __J_= -0,417

- V9+25+4 V38 6,16
~

casf3 = ; =0,812
6 6
'
2
cos"( = - - = - 0,325
6,16

P'o~us prema (5) : 0,23? + 0,659 + 0,.106 = 1,002= l

Cl = 180'- 60'50' = 119"10'

13=~
y = 180'-71°00' = ~

b) Pra~c kroz jednu zadanu točku predočen svojim ortogo-

nalnim projekcijama u dvije koordinatne ravnine
l-z jednadžbe (38) uzmimo jednakost

y_
X---' X1- y, z
_a_ _ _ b_

p
pa IZraču najmo odatle x .-

X
a
=by- b (a y, - ·)
x,

a
X= by+ d,
Sl. 47
gdje je d;=·- (: y1:-" x, )

Taj izraz predočuje pravac p' u ravnim X F, kojemu Je ~ gradijent, a

d~=-(: y;-x~}odsječak na·~si X. Budući da promjenljiva z u taj izraz ne

ulazi, z je bilo koji,·pa.taj izraz predočuje proswrno ravninu, koja je oko-
mita na ravninu XY i kOJOj je pravac p' trag u toj ravnini. (Vidi
sJ. 47).

6l
 IzračunarnQ li ,iz·druge jednakosti formule (38)

y-y, z-z,
--b-=-,-
promjenljivu y

b
ili y =;=-z+ d,
e

gdje je d,=- (~z,- Y•

dobJt ćemo pravac p" u ravmm YZ, odnosno ravmnu, koja je okomita na ravnini
YZ i kojoj je pravac p" trag u toj ravnini.
Te dvije ravnine, koje su okomite na koordmatmm ravmnama XY i YZ,
sijeku se u zadanom pravcu p, koji prolazi zadanom točkom A(x., y,, z,). Te
znači : pomoću jednadžbi

a
X= by+ d,
(40)
b
y = z+ d,
7
zadan je pravac p u prosroru svojim ortogonalmm pro,ekct)ama p i p u
dvim koordinatnim ravninama (u deskriptivnoj geometriji označuju se te ravnine s
n;, i rt,)
Jasno je, da kombinirajući na drugt način jednakosti iz Jednadžbe pravca (38),
možemo pravac zadati njegovim projekcijama na druge dviie koordinatne ravnine,
na pr. na ravnine YZ i XZ (na rt, i rt,).
PrtmJer.
Nap1š1 jednadžbu pravca

> = 2y- 3
y = -5z + 8

u kanonskom 1 parametarskom obhku.

Iz zadanih jednadžbi vid•mo, da je pravac zadan SVOJim ortogonalntm projekCijama na
koordinatne ravnine XY i YZ
Iz prve jednadžbe računamo y.

y=--
X + 3
2

~ drugu Jednadžbu pišemo u oblik!!

8 .
z--
JI = _
5 {z _ .!.) = ___ s = z - 1,6
5 . l l
-s -s
 Tražena iednadžba pravca -glasi:

"+ 3 y z -1,6
-2-=T=--1-
-s-
ili ako nazivnike p<>množimo s S;

Zadani pravac prolazi točkom A(-S; O; 1,6), -a koeficijenti smjera su: a- 10, b- S i
e= -1.
Da dobijemo jednadžbu toga pravca u parametankom obliku, izjeduačimo dobivenu jed-
nadžbu pravca s parametrom· t:

Odatle slijedi tražena parametarska jednadžba pravca:

"= !Ot-3
y = 51
z= -l+ 1,6

Izračuna; za vježbu kutove, ~to ih taj pravac zatvara s koordinatnim_ osima l

e) Pravac kao presjek dviju ravnina
Znamo, da se dvije ravnine sijeku u pravcu u prostoru. Prema tome pravac
je posve određen, ako su zadane dvije ravnine, koje se sijeku u tom pravcu.-_. Kako
ćemo malo kasnije vidjeti, opća jednadžba ravnine glasi Ax+ By+ Cz+ D·= O,
dakle je
A,x + B,y + C,z + D, = 0 J jednadžba pravca u prostoru
A,x + B,y + C.z + D, = O
P.,rimjer
Jednadžbu pravca
x - 3y + 5z- 6 = O
2x + 4y -1z + lO= O
l
izrazi u kanonskom i parametarskom obliku i odredi probodišta tog pravca s koordinatnim
ravninama.
Da odredimo jednadžbu zadanog pravca u kanonskom obliku, uklonimo x iz zadanih
jednadžbi ravnina. U tu svrhu izračunajmo x iz prve, a zatim iz druge jednadžbe ravnine:

x = 3y- Sz+ 6
x = -2y + 21 z-5
p datle
ili
3y- 5z +6= - 2y + z1 z- S

17
y = TO z- ll . . . . .
S. . kClJa
prOJe .. ~
d anog pravca na koordina tou ravruau
. yz
. •

5 B. Apsen: Rep·etitorij v!§e matematike - Dio III.

65
 Sada uklonimo y iz zadanih jednadžbi raVIUna:

X · S
y=3+3z-2
X 7 5
y=-2 +-;rz-2:
Oda tk
...=_+~z-2=-~+]_z_l_
3 3 2 4 . 2
ili
; 3 projekcii• zadanog pravca na k~or~natnu
x=---
Ul 5 ravninu X:Z

Iz )ednadibe prve projekcije imam•

ll
Y+s
z=---
17
Ul
a iz jednadžbe druge projekcije slijedi
3
x+s
z=---
1
li
Jednadžba pravca u kauonskom oblilru &lasi

ll
x+S Y+s z
-~- =-,-7-=T
Jo JO
ili
X +0,6 Y+ 2,2 z
--~- = -,-7- = li

Da odrect1mo probodišta toga pl'lU'ca s koordinatnim ravninama prduimo na parametarski

oblik jednadžbe pravca.
Po stavivši
X + 0,6 Y+ 2,2 z
--~- = -,-7- = JO = t

dobijemo taj oblik:

l. "'= '
1-0,6
2. y = 171-2,2
3. z "" 10{

Primijetimo, da do parametaiske jedDadžbe p{l~Vca ·motemo doći i neposredno: u~evši da

je jedna od promjenljivih u zadanim jednadžbama ravnine, na pr. x, jednaka 1, izrazimo i ostale
dvije promjenljive kao funkcije tog parametra l,
Odredimo. sada onu vrijednost parametra 1, Imja od~ovara njegovom probodištu P 1 s rav•
ninom XY. U tu svrhu uvrstimo u 3. iedMd~bq te ravnine .; "' O. •

66 E:r
 Do\lijemo:.

U vri tenje t 1 = O u l. i 2. jednadžbu daje tražene koordinate probed.iila /"1 :

x, = -0,6
Yt = -2,2

P,= (-0,6 ; - 2,2; 0)

Odredimo sada probodište P, s ravninom YZ.

Uvrštenje u l. x = O daje
t,= 0,6
pa iz 2. 3. dobijemo:
y, = 11. o,6-2,2 =a
z, = 10 . 0,6 = 6
P, (O; 8; 6)
Konačno odredimo probodište P3 • ravninom XZ : y = O. Iz 2 . .slijedi:

2,2 = o ,12 94
r, = l7
x 3 = 0,1294-0,6 = -0,4706
z, = lO . O, 1294 = 1,294
P,(- 0,4706 ; O; 1,294)

61) Jednadžba pravca kroz dvije zadane točke A1(x., y., z,) i B(x 1 ,
y,, z,).
Pravac prola~i točkom A(x., y., z,), dakle prema (38) njegova jednadžba
glasi:
x-x, y-y, z-z,
-.-a- =--b- =--e-

Pravac prolazi točkom B(x,, y" z,], dakle

x,-'--- x, y,-- y, - z,- z,

il
--b----,-
Odatle
x,-xl y.-y, b
e e

Podijelimo li sve nazivnike jednadžbi (38) s_ e i uvrstimo li u lake 1 preinačenu

jednadžbu gornje dvije jednakosti,· dobijemo:
X - x, _ y - Y• _ Z - z,
x2-x,- y , - y , - --~-~.
Z 2 -z. Zz-Zt

x -- x, y -- y 1 z - Z 1
-----
x,-x, =------=------
y,-y,
(41)

67
 To je jednadžba pravca kroz dvije točlte A(xuYu z,) i B(x.,y,, z.).
Koeficijenti smjera pravca jesu: a = x,,- x 10 b = Y•- y,· i e = z.- z,.
Primjer.
Odredi najkraću udaljenost -točke- T(2, l, 3) od pravca, koji prolazi točkama A(!, l, l} i
B(2, 3, 4).
Jednad1ba pravca prema (41) glasi:
x-1 y-1 z-1
2-1=3-1=4-1

x-1 y-1 z-l

-,-=-2-=-3-

Prelazimo na parametarski oblik:

x - l =y-1 =::.::_!=t
1 ' 2 3
X= t+ J
y=2t+l (a)
z= 3t +l

..
Znamo formulu (9) za

d =
međusobnu

V(x,- x + (y 1)
udaljenost dviju
1
1- y 1 )~
točaka:

+ (z1 - z 1) 1
Da odredimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara točki pravca, koja je najbliža
točki T(2, l, 3), uvrstimo u (9) jednadžbe (a) i koordinate točke T, pa prema pravilu za odredi-
vanje ekstremnih vrijednosti funkcije (vidi Dio I, § IS) izračunajmo d~~ ili d~') i stavimo-
d(d') =O·
dt .
d' = cr + 1 - 2>' + c2r + 1 - n• + Clt + t - 3)'

d' = (t - + 4t + (lt - 2)
1)1 1 1

d(d') = 2(t- l) + 8t + 2 (lt- 2) • J

'dt

d(d') = 28 t - 14
dt

Stavimo 2St-14= O
l
Odatle to= T
d' (d') = 28 > o ..... l
dt'
d' ima minimum za to= T
Uvritenje t0 = ~ u jednadžbe (a) daje koordinate one točke pravca, koja je najbll!a točki T;

3
Xo=y
Yo=. 2
s
z,= T

68
 Prema (9):

d"u"=V(2- ~r + o.-2)' +(3-f)"

d",;"=~

3. Dva praYca

a) Kut dvaju pravaca

Da odredimo kut cp dvaju zadanih pravaca

x-x,. y-y, z-z,

p,=~=--=---
a, b, e,
x-x, y-y. z-z.
p, = --- a~
= -b,- = - -
e,
-

dodijelimo tim pravcima jedinične vektore

.---------Y
/.0

--. { cos ex, ·_ { cos ex,

cos~. cos~.
0 0
S, j Sa
cos y, cos y,
Sl. 48
(sl. 48).
Primijetimo: ako su pravci mimosmjerni, t. j. ako se ne sijeku a nisu ni \\SPo-
redni, paralelnim pomakom pre,nesimo. jedan 1 pravac u bilo koju točku drugog
pravca.
Traženi kut cp odredimo pre)lla formuli (l~a) za kut dvaju jediničnih vektora:

cos cp = --- ==
s~ s~ cos ex, cos ex, + cos ~, cos ~. + cos y, cos 'Y• (42)

ili obzirom na• formule (39) dobijemo:

(42a)

b) Uvjet okomitosti dvaju pravaca

Ako su oba pravca međusobno okomita, kut cp = 90°, cos 90° = O. Kako je
razlomak jednak nuli, kad je njegov brojnik jednak nuli, dobijemo iz (42a)

a,a, + b,b, + c,c, = O (43)

Uvjet okomitosti dvaju pravaca .

69
 e) Uvjet paralelnosti dvaju pravaca
Ako su ·dva pravca međusobno paralelna, tada su jednaki kutovi; što ih· tĐ
pravci zatvaraju s koordinatnim osima; t. j.

odnosne
cos oc, = cos oc., cos ~. = cos ~. i cos y, = cos Y•

Prema tome· i obzirom na (39) imamo:

a1 aJ.
Va i +br + cr = Va; + b:; +e~
ili
a1 Va; + bi + e~
_

a. - Va~ + b~ + e~
Iste vrijednosti dobijemo za omjere' bb, i ~, pa je
• e,

(44)

Pravci su međusobno paralelni, ako su njihovi koeficijenti

smjera proporcionalni ili jednaki.
Primjer.
Napiši jednadžbu pravca, koji prolazi točkom T (2, -3, 4), a paralelan je s pr,avcem

x--'5 y+7 z
-=---1 = - 5 - = - 7

Prema (38) i (44) jednadžba traženog pravca glasi

x-2 y+3 z-4

-=---1 ;= -5- =~

d) Sjecište dvaju pravaca

U ravnini sijeku se svaka dva pravca, koja nisumeđusobno paralelna. Me-
đutim, u prostoru ne sijeku se ne samo paralelni, nego ni mimosmjerni pravci.
Stoga postavimo uvjet, kojemu moraju· zadovoljavati jednadžbe dyaju prostornih
pravaca, da se međusobno sijeku, t. j. da nisu mimosmjerni. Paralelne pravce
lako možemo raspoznati prema ( 44).
Neka su zadana dva pravca u parametarskom obliku

x = a 1t 1 + x, x = a,c, + x.
y = b,t, + y, (a) y = b,t. + y, - (b)
z= c,c, +z, g_= c,t, +z,

70
 Pretpostavimo da se ti pravci sijeku u nekoj točki,S(x, y, z). Tada je

a,t, + x, = a,t, + x,
b,t, + y; = b,t, + Y•
c,t, + z, = c,r, + z,
ili
a,r,- a,t, + (x 1 -
x,) =O
b,r,- b,c, + (y,- y,) =O
c,c,- c,t, + (z,- z,) =O

Uvedimo t. zv. homogene nepoznanice

t,=-
X
t, = ~,
z
gdje je z =t= O
z
Uvrštenje u gornje jednadžbe daje:
a,x- a,y + (x, -·x,)z =O
b,x-b,y + (y,-y,)z =O
c,x- c,y + (z,- z,) z =O
Dobili smo tri linearne. homogene jednadžbe s tri nepoznanice x, y i z. Znamo,
da takav sustav ima rješenja različita od očevidnih, ako je detenninanta ·sustava
jednaka nuli.
Prema tome traženi uvjet glasi:

-
a,
b,
x,'--X•j
y,-y, =o
l e, z,-z,

ili ako promijenimo međusobni položaj prvog i trećeg stupca, a zatim zaokrenemo
determinantu za 180° oko dijagonalnih članova dobit ćemo:

x,-x, y,-y,
a, b, =0 (44a)
a, b,

To je uvjet, da se zadani pravci sijeku u jednoj točki, t. j. da

nisu mimosmjerni.
Ako je taj uvjet ispunjen, iz bilo koje dvije jednadžbe sustava (a) i (b) ra-
čunamo one vrijednosti parametra t, i t., koje odgovaraju traženom sjecištu za-
danih pravaca, pa jednadžbe (a) ili (b) dat će koordinate (x., y., z.) toga sjecišta
Primjeri.
l. Dobži da pravci
x+2 y+4 z-4
-3- = - 2 - = -=--!
x+3 y-8 z+S
-2-= -5 --4-

nisu mimesmjemi i odredi njihovo sjecište.

71
 ''Prema ( 44a):

-2+3
3
-4-1
2
4+'111 --:-12
-1 - 3 2 -1
91 =
1 2 -s 4 2 -s 4
- l (8- S)+ 12(12 + 2) + 9(-15- 4) ~ 3 + 168-171 "'!.
PraTci ,se sijeku l
Prdazimo oa parametarski oblik jednad!bi pravaca:

l. X= 3t,-2 Il. x = 2t 1 - 3
y = ll,-4 y.,. -St 0 + 8
z=-·+ 4 z-4t1 - S

Izjednačimo: 3t,-2- :z..-3

ll,-4- -St,+ 8
ili 3t,-ll.- -1
21 1 +St,= 12

Odatle: r,- l Po= 2

Uvritenje u I. ili II. daje kQOrdioate traženog sijcci!ta pravaca:

' Ye= - 2

2. Odredi jednadibu pravca, .koji prolazi točkom (2, 2, -2) i siječe zadane pravce

x-3 Y+ l z-2 x+2 y - I z+3

_2_",._3-= - l -3-= - 2 - - 2 -

Jednadlba tra!enog pravca:

x-2 y-2 z+2
-a-= -b-= - e - (a)

b=? e=?

Taj pravac siječe prvi, a također i drugi zadani pravac, dakle prema (444)

12 ~ 3
2 +l
b -:2c-21 =0
3 -1
i
ll! 2 2-1
b
--2
-2+
e 31 ".O
2
Odatle računamo a, b i e.
-a(-3+ 12)+b(l +8)-c(-3-6)-0)1: 9c
-a(2 + 2) + b(8-3)-c(-8-3) =O :e

-~·+!..+l=~
e e
a b
-4-+S-+11=0
e. e
 Odatle: (b)

Podijelimo li nazivnike jednadžbe (a) s e i uvrstimo li vrijednost (b), dobit ćemo:

x-2 y-2 z+2

-6 =~=-~-

x-2 y-2 z+ 2
-6- = -1- --=--t

Primjer :u određivanje najkraće udaljenosti dvaju mimosmjernih pravaca vidi dalje str. 93i § 4,15.

4. Ravnina

a) Normalni ili Hesseov oblik jednadžbe ravnine

Ravnina u prostoru posve je određena, ako je zadana duljina p okomice ili
normale povučene iz ishodišta O koordinatnog sustava na ravninu i kutovi ot, ~
i y, ho ih ta normala zatvara s koordinatnim osima .(vidi sl.' 49).

Sl. 49

Da napišemo jednadžbu te ravnine, odaberimo u ravnini bilo koju točku

T {x, y, z), kojoj dodijelimo radij vektor--; {~,a normali p= OP dodijelimo jedi-
r cos Ct.
nični vektor n. 1 cos ~, pa je OP = p · n•. Time smo dobili još jedan vektor i to
l
cos r

PT= T-pn,

-
Kako vektor PT leži u zadlPloi ravnini, a vektor OP je okomit na toj ravnini,
bit će PT l. OP, pa je njihov ~kalarni produkt jednak nuli, t. j.

-
p · no (
-.
T - p no ) = O
ili ._.2
p ( n. T) - p• n = O

73
 --->
Podijelivši tu jednadžbu s p i uzevši u obzir da je prema (15) nij =l, do-
bijemo traženu jednadžbu ravnine u normalnom obliku izraženom vek-
torski:

nar =p

Prelazimo ·na skalarne komponente vektora. Prema (18) imamo uzevši u obzir
--->
gore navedene komponente vektora n. i r:

X COS ct +y CO!i ~ + Z COS y- p =0 ( 45)

To je jednadžba ravnine u normalnom ili Hesseovom obliku.

h) Opći oblik jednadžbe ravnine
Iz jednadžbe ravnine u normalnom obliku vidimo, da je ta jednadžba linearna
u x, y i z i da su koeficijenti tih promjenljivih, a također i apsolutni član p jed-
nadžbe, konačni određeni brojevi. Iz toga zaključujemo, da svaka linearna relacija
u x, y i z predočuje ravninu u prostoru, t. j.

z Ax + By + Cz + D = O (46)
M opća jednadžba ravnine.
(Slično predočuje relacija linearna u x i y
pravac u ravnini XY).
Da se u to uvjerimo, odredimo pres)eke
L geometrijskog lika predočenog jednadžbom
Ax + By + Cz + D = O
s koordinatnim ravninama.
K Presjek s ravninom XY : z = O
X
Uvrštenje daje: Ax+ By +D= O, a to
Sl. 50
je pravac KL u ravnini XY (vidi sl. 50).
Na isti način dobijemo:
presjek s ravninom YZ: X= O.

By +Cz+ D= O - pravac LM u ravnini YZ

Presjek s ravninom XZ y=O

Ax + Cz + D = O - pravac KM u ravnini XZ.

Presjecimo konačno geometrijski lik zadan jednadžbom Ax + By + Cz +

.+ D= O ravninom z = k (konstanta), t. j. ravninom, koja je paralelna s ravni-
nom XY i udaljenom od nje .za k.
Dobijemo
Ax+ By+ (Ck+ D) =O

74
 Opet smo dobili pravac u ravnini XY i
to pravac N'R', koji predočuje projekciju pre-
sječnice NR u ravninu XY (vidi sl. 50).
Vidimo, da je svaki presjek pravac, da-
kle jednadžba ·
Ax + By + Cz + D = O
predočuje ravninu u prostoru.
Ako u opću jednadžbu ravnine
Ax + By + Cz + D = O Sl. SI

ne ulazi član sa z, t. j G= O, tada jednadžba Ax+ By+ D= O predočuje,

kako već znamo, ravninu paralelnu s osi Z, odnosno okomitu na ravnini XY,.pri
~emu je pravac Ax + By + D = O trag te ravnine.
Analogno predočuju jednadžbe .

Ax+ Cz+ D= O
By +Cz +D =0

ravnine, koje su paralelne s osi Y, odnosno X, dakle su okomite na ravnini XZ,

odnosno YZ. ·
Ako u općoj jednadžbi ravnine nema članova s dvije promjenljive, na pr.
A = O i G = O, jednadžba

D
By+ D= O ili y=--
B

predočuje ravninu, koj~ je paralelna s koordinatnim osima X i Z, pa je paralelna

s ravninom XZ. (sl. 51).
Slično su ravnine

Ax+ D=O·
Cz+ D= O

paralelne s_ ravninom YZ, odnosno XY.

Općenito može se kazati: linearna jednadžba u x, y i z, u kojoj nema jedne
ili dvije od tih promjenljivih, paralelna je s onim koordinatnim osima, koje odgo-
varaju izostavljenim promjenljivim.
Konačno, ako je D = O, jednadžba prima oblik

Ax+ By+Gz =0
pa predočuje ravninu, koja prolazi ishodištem koordinatnog sustava; jetde zado-
voljavaju koordinate (0, O, O) ishodišta O.
e) Prelaz od opće jednadžbe ravnine na normalni oblik
Neia ista ravnina ima dvije jednadžbe

75
opću: Ax + By + Cz + D = O
i normalnu xcosa. -t-ycos ~ + zcosy-p =O

Radi .toga Ato te jednadžbe predočuju istu ravninu, slijedi da koeficijenti tih .
i~džbi moraju biti proporcionalni Oednak.i samo u posebnom slučaju). Stoga
množimo sve članove prve jednadžbe s faktorom proporcionaliteta >., koji nam
:~.asad još nije poznat:

Al.x + B"'Ay + GAz + D"A = O

Sada možemo izjednačiti pripadne kOeficijente obiju jednadžbi:

cosa.= A"A
cos~= B"A (a) -P= D"A (b)
cosy =G>.

Kvadriranje i zbrajanje jednadžbi (a) daje:

costa. + cos•~ + cos""(= "A'( A• + B• +. e•)

L prema (S):
l = 1.•(A• + B• + C•)
Odatle

(e)

Uvdtenje (e) u (a) daje

A
cos a. = -:;;=:7=====:~::::::::;;::
± VA• + B• + e•
B
cos~ = --:-;::::===='0= (47)
±VA·+ B' +G·
e
cos"( = --:-;:::::======
±VA'+ B• + e•
To su kosinusi smjera normale ravnin.e Ax +By +Ct:+ fJ =O.
Uvrštenje "(e) u (b) daje

Prema tome

A x + B Y .+ e 8 +
± VA• + B• + e• ± VA• + B• + e• ± VA• + B• + e•

76
 + D =0
±VA•+B•+C•
ili
Ax + By + Cz + D = O (47a)
± VA• +B·+ e•
jednadžba ravnine u normalnom obliku.
Odatle slit~di: da se izvrši prelaz od općeg oblika jednadžbe ravnine na
normalni, treba jednadžbu ravnine podijeliti s ±VA· +. B• +e·. pri čemu
se ispred korijena uzima predzn~, koji je protivan predznaku od D, jer je p,
kao duljina normale, bitno pozitivna veličina.
Primjer.
Prikaži u normalnom obliku jednadžbu ravnine
2x-y +Zz+ 6 =O
Kako je A = 2, B = -l, e= 2i D = + 6, dijelimo jednadžbe ravnine·- V4 + l + 4 -
=-V9=-3:
normalni oblik

2· l 2
Prema torne : cos oo: = -T, cos !3 = 3 , cosy = - 3 , p "" + 2.
d) Udaljenost točke od ravnine
Traži se udaljenost d točke T,(x., y" z.) od ravnine

Zadanom točkom T, položimo ravninu E' paralelnu sa zadanom ravninom E.

Iz slike 52 vidimo, da je x cos ot+ y cos~+ y cos y - (p+ d) =O jednadžba
te paralelne ravnine E'.
Točka T,(x"y., z,) leži u toi ravnini E',
dakle z
x, cos ot +y cos
1 ~ + z, cos y _.;.p- d = fl
Odatle je
d= x, cos ot+ y, cos~+ z,.cos y-p (48)
tražena udaljenost točke od ravnine.
Da se odredi udaljenost točke od
ravnine, treba jednadžbu ravnine na-
pisati u normalnom obliku, pa u taj ob- Sl. 52
lik uvrstiti koordinate zadane točke.
Prema tome obzirom na (47a)
d= Ax,· t- By, +Cz, +D (48a)
± VA• +B'+ e•
jest udaljenost točke T,(x" y" z,) od ravnine Ax + By +Cz + D =O.,

77
 Primjer.
iOdredi udaljenosti točaka T, (3, 4, S) i T, (3, ____., -5) od ravl'!.iRe 6x + 4y + 3r- 12 = ()
Prelazimo na normalni oblik prema. (47a):

6x + 4y + 3z-12 =O l: + V36 + 16 + 9"" + V6J

6x + 4y + 3z- 12 =
0
%1
a prema (48a) dobijemo
Udaljenost točke T 1 (3, 4, 5):

6·3+4·4+3·5-12 37 37 .
d,= = - = - =-4,73
V6i V6i .7,s• -
Udaljenost točke T, (3,- 4,- 5)

d,= 6· ~ + 4(-4) + 3 <-'5)-12- _E_ --3,21

V6J V61 -
Za udaljenost d, dobili smo pozitivnu, a za d. negativnu vrijednost. Te mači,
da točka T, i ishodište O koordinatnog sustave, leže na različitim stranama zadane
ravnine, dok točka T, i ishodište O leže s iste strane ravnine.
e) Jednadžba ravnine u segmentnom obliku
Ravnina u prostoru posve je određena, ako su zadani segmenti, t. j. eckječci
m, n i q, što ih ravnina siječe na koordinatnim osima (vidi sl. 53).
Polazimo od opće jednadžbe ravnine
Ax + By + Cz + D = O
Točke M(m, o, o), N(o, n, o) i Q(o, o, q) leže u zadanoj ravnilli, pa uvrštenje
koordinata tih točaka u jednadžbu ravnine daje:

D A
Am+ D =0, odatle m=-:;r ili D=-m
D 13 l
Bn+ D =0, odatle n=-B ili n=---;: (a)

e
Cq +D= O, odatle q=-c
D
ili v=-,
Podijelimo li jednadžbu ravnine s - D

uvrstimo li ovamo jednakosti (a), dobit ćem101

X y Z (49)
-+-+-=1
m n q

78
 , To je jednadžba ravnine u segmentnom obliku.
Uvrstimo li redom u (49) z= O, y =O ix= O, dobit ćemo jednadžbe pra-
vaca, u kojima zadana ravnina siječe koordinatne ravnine:

MN=-=._ +L= l; MQ =-=._ + .:_ = l, NQ =L+!_ = l

m n m tf n f

(vidi sl. S3).

Primijetimo još, da položaj ravnine u prostoru najlakše odredimo izvršiVši
prelaz na segmentni oblik njene jednadžbe.
Primjer.
Prikaži jednadžbu ravnine 5x- 2y + 8z + 4 = O u segmentnom ebliku.
Podijelivši zadanu jednadžbu ravnine s - 4 dobijemo

- 45 x + 2l y - 2z- l = O

X y Z
Odatle --4 +2+--1 =l segmentni oblik
--s -2
pa je m=-s4 n=2 IJ=--
l
2

f) Jednadžba ravnine kroz jednu zadanu točku T,(x" y., z,)

Polazimo od opće jednadžbe ravnine

Ax + By + Cz + D = O

Ravnina prolazi točkom TJ(x" y" z,), dakle

Ax, + By, + Cz, + D = O

Oduzmemo li od prve jednadžbe drugu, dobijemo

A(x-x,) + B(y-y,) + C(z-z,) =O (SO)

jednadžba ravnine kroz jednu točku T,(x" y" z,).

Mnogo je zgodniji za praktičnu primjenu drugi oblik te jednadžbe. Da ga
dobijemo, podijelimo (SO) s G, pa će uz oznaku~ = A, i ~=B, glasiti taj dru--
gi oblik
A,(x-x,) + B,(y-y,) +('z-z,)= O (SOa)

Dva koeficijenta A, i B, ostala su neodređena, jer ravnina nije određena s jed-

nom točkom,· već s tri.

g) Jednadžba ravnine kroz tri zadane točke T,(x" y" z,), T,(x,,
Y•• z.) i T.(x., y., z,)

7tl
 Kako zadana ravnina prolazi trima zadanim točkama T., T, T., koordinate
tih točaka moraju zadovoljavati jednadžbU: ravn.il)e: ·

Ax + By + Cz + D = O
Ax, + By, + Cz, + D = O
Ax, + By. + Cz. + D = O
Ax. + By, + Cz, + D = O
Dobili smo' homogeni sustav od četiri linearne alge barske jednadžbe s četiri
nepoznanice A, B, C i D. Znamo, da takav· ~ustav ima rješenja različita od oče­
vidnih, ako je determinanta sustava 6. = O.
Prema tome je
X y z
x, y, z,
=0 (Sl)
x. 'y, z.
x, y, z,

jednadžba ravnine kroz tri zadane točke

Budući da je determinanta jednaka nuli, možemo je svesti na detenninantu
trećeg reda tako, da od elemenata svakog retka oduzmemo pripadne elemente,
na primjer drugog retka:

x-x, y'-y, z -z,

x,-x, y,-y, z.-z,
l =0 (S la)
l x.-x, y.-y, z,-z,

Primjer.
Odredi jednadžbu ravnine, koja prolazi točlcama T, (l, 1,-1), T, (3, --4, -2) i T, (-l, O, 1).
Prema (Sta)

l x-l-3-l
3-1 -4-1
y-1
O-l
z+ ll
-2+
l + l
l =&

ili 1 x-i
-4
y-1
-5
-l
z+ll
-l =0
2

Razvijemo determinantu po elementima prvog retka:

(x-1)(-10-1) -(y-1)(4-4) +(z+ 1)(-2-20) =-O

- llx + ll - 22z- 22 = O
llx + 22z + ll = O
x+2z+I=O

Ravnina je okomita na ravnini XZ.

h) Jednadžba ravnine u parametarskom obliku
Neka je ravnina E zadana s dva pravca m i n, koji se sijeku u točki A.(x., y, z,)
(sl. 54).

30
 Zatianoj točki A ( x ,, y,, z J dodijelim~ radij\!ektor -;·l ;: a zadanim pnv-

:maa m 1 n
.

jedinične velttore
cos ex, = a,
-+
s?
cos y, = e, .
l -~-cos cx 1 = a1
cos fj, = b, i sg cos ~. = b1
cos Y• = '•
~

T.otu zadane ravnine T( x, y, .Z), ·koju smo odabrali po volji, d<?dijelimo. radij-
z. vektor -~x
r ~ Prema sl. 54 :
Q.

X
X
St. 53 Sl. 54

r =a+ AT (a)

Vektor A·T rastavimo u komponente u smjeru zadanih pravaca m i n, pri

čemu duljinu prve komponente označimo s u, a druge s v. u i v su para-
metri, koje moramo mijenjati od -oo do + oc, da dobijemo sve točke zadane
ravnine. Na pr. za u = O i v = O dobijemo zadanu točku A ravnine.
Imamo dakle:

Uvrštenje u (a) daje

r = a + u s~ + v sg (52)

To je parametarska jednadžba ravnine u vektorskom Qbliku ..

-+-+~ .. -+
Prelazirno na skalarne komponente vektora r, a, s? i s~.
IJobijemo:
x = x, + ua, + va.
y = y, + ub, + vb, (S2a)
z = z, + ue, ·;t- veo

To je jednadžba ravnine u parametarskom obliku.

6 B. Aprien: Repetitortj vile matematike - Dio m. 81

 Vidimo, dau·jednildžbu ravnine ulaze dva parametra u i v.\ U tome se oči­
tuje dvodimenzionalnost ravnine:.

5. DviJe ravni~e

a) Kut dviju uvnina

Pod kutom dviju· ravnina

E,-= A,x .+ B,y + C,z + D,= O

. E,= A 1x.+ B,y.+ C.z +D,= O

razumije se kut njihovih normala, jer je, kako'se vidi iz'slike 55, kut izmedu nor-
mala jednak jednom od kutova zadanih ravnina (kao kutovi s okomitini krakovima).
Jasno je, da je drugi kut ravnina suple-
ment prvoga~ .JI= 180°-q~. Na·taj način
svodimo kut dviju ravnina na kut dvaju
pravaca, koji već·znamo.odrediti [vidi 3.
a) ;:wog §].
Povučemo li te normale iz· ishodišta
O' koordinatnog sustava i dodijelimo li
tim normalama jedinične .vektore

- { cos or., - { cos oc,

n? cos~~ ng cos~.
cos y, cos 'Y•
Sl. SS
tada prema (19a) imamo

cos !p --
= nf ng = cos or.·, cos_or.a + cos [3 1 cos f3• + cos y, cos y, (Sl)
ili obzirom na formule.(47)

ti) Uvjet okomitosti dviju ravnina

Ako su dvije ravnine međusobno okomite, kut cp = 90°, a cos 90°· = O,. pa
prema (~3), odriosno (S3a) imamo:
AiA,; + B,B. + C,C, = O (54)
uvjet okomitosti dviju ravnina.
e) Uvjet paralelnosti dviju· .ravnina
Ako .su dvije ravnine međusobno paralelne; njihove normale povučene iz
ishodišta padaju.:.u isti smjer, pa je

a., = a., ; ~~ =· [3. y, = "!:•

82
odnosne
CQS ex, = COS IXs , , CĐS ~ 1 = CIJS ~~
Prema tome obzirom na (47) dobifemo

ili

B,. G\
Iste vrijednosti dobijemo za omjere - 1 e- , pa je
B, '

A, B, e,
A,= B,= e;
uvjet paralelnosti dviju ravnina.
To znači: koeficijenti od x, y i z u jednadžbama paralelnih ravnina su pro-
porcionalni ili jednaki.
Tako, na pr:,',ravnine navedene u primjeru L na str: ll ne sijeku se 1.1 jednoj
me đ uso b no para lelne ( 4 = =-6
'ki . su prve d VlJe .. ravmne. 2 - 3 = 5 = 2l ) ,
roc , Jer
10
pa sijeku treću ravninu u paralelnim pravcima r i q (vidi sl. 7). Ravnine navedene
u primjeru 2. ne sijeku se uopće, jer. su prema (55) međusobno paralelne (vidi
sl. 8).
Iz ·formule (54) i (55) vidimo, da koeficijenti A, B i e od x, y i z u jednadžbi
ravnine određuju njen smjer, dok apsolutni član D određuje položaj ravnine u
prostoru.
Primjeri
l. Odredi kutove,- što ih međusobno zatvaraJu ravn•n~

4x- Sy + 3z + 7 = O 2x + ly - ~ - l3 = O

Prema (53a)

4·2+(-5)·3+3(-1) 8-JS-3 JO
cos <p= Vt6 +zs+ 9. V4
+ 9 + 1 = V5o. = - ffoo ~ VT4
=-_l_ = - '{7 = - 2,65 = - 0,379
'{7 7 7

2. Odredi jednadžbu ravnme, koJa prolazJ točkom (4, -l, 2) paralelno s ravninom

7x + Sy- 4z + 13 =O

83
 Praaa (SO):
A(x- 4) + B(y + l) + C(~ -l) = l
~(SS,:

A=1;B=5 ;·C=-4
+ S(y
1(x- 4) + l) - 4(z- 2) = O
Odatle
7x + Sy-4~-15 =O

3· Napi§i jednadžbu ravrune, koja je okomita na ravninama 6x- 3y..: si+ 4 "" G i lx- 4y+
+ 16~- 7 = O, a siječe na osi Z odrezak q = 12.
Iz posljednjeg uvjeta zadataka slijedi, da trdena ravnina prolazi ~om C(O, O, 12,, p«
prema (SOa) njena jednad"ba glasi:

A, (x-O) + 8 1 (y- O) + (z- 12) = t

ili A, x + B1 y + 1 z - 12 =e (lt
B,=?
:Prema (54):
6A,- 381 - 8 =O
JA,- 4B1 + 16 =O
Iz tog sustava jednadžbi računamo A1 i B,.

Dobijemo;

Uvrštenje u (a) daje

16
Tx+Sy+z-12=0

ili 16x + 24y + Jz- 36 =O

4· Odredi međusobnu udaljenost d dviju paralelnih ravnina

l) 6x - 2y + 9z + 22 = O
6x - 2y + 9z + 33 = O

Zadane ravnine su paralelne, jer x, y i z imaju iste koeficijente. Napišimo njihove jednadžbe
u normalnom obliku i odredimo duljine p 1 i p 1 normala bačenih iz ishodiha O koordinatnor
sustava na te ravnine.
Prema (47a) dijelimo obje jednadžbe s - V36 +4 + 81 - - Vw = - ll
Dobijemo:

- ~
ll
x· + 3.. y
ll
- J..
ll
z- 2 = o p, =.2

6 2 9 .
- 0 x+ 0 y-flz-3=0 P• = 3

Budući da su ravnine paralelne, a apsolutni član D u obim jednadžba,ma ·ima i a ti pred-

znak, obje ravnine leže s jedne strane od ishodišta O.

ll4
 Prema tome:

2) 3x + 2y- 6z + 21 - O
3x + 2y-6z-.28 =O

Postupamo na isti način. Prvu jednadžbu dijel\mo s - V9 + 4 +.36 = -7, a druau

' + 7:
dobijemo p,:;=3 .• ,.p.=4

Kako apsolutni članovi zadanih jednadžbi imaju različite pfedznake, ravnine ie:le na razli-
otim stranama od ishodi§ta o, pa je

d = p, + Po = 3 + 4 = 7
d) Presječnica dviju ravnina
Dvije ravnine, ukoliko nisu paralelne, sijeku se u jednom pravcu. O tome
smo već govorili promatrajući pravac u prostoru kao presječnicu dviju zadanih
ravnina [vidi 2.c) ovog paragrafa].
Primjer
Odredi presječnicu ravnina

3-:t + 2y- 4z + 13 ~ 8
Sx- 3y + 2z- 2 "" O
izrazivli je u kanonskom obliku.
Do trdene ptesječnice dođemo ovog puta tako, da najprije izvedemo njenu jednac:tlbu u
parametarskom obliku,· a zatim predemo na kanonski oblik.
Stavimo x = t, gdje je t parametar. ·
Uvrltenje u zadane jednadžbe daje:

2.y-4z = - Jr-13
-3y + 2z =-St.+ 2

Pomnolimo li drugu jednadžbu· s 2 i zbrojimo li Je s prvom jednadJbom, dobi;-

-4y=-13t-9
f3 9
a odatle y=4t+4

Iz prve ili druge jednadžbe nakon uvrštenja gornje vrijednosti liB y dobij.mo:

x-t
13 9
y=4t + 4 jednadfbe:tra:lene presječaice:u parame
tarskom oblilru
:r = 19 t+ 3S
8 8
 Iz tih· jednadžbi računamo t. Izjednačenje izraza dob1venih za r liaje:
9 35
x y-4 z-~-
-= -,-3- = -,-9-
4 8
9 35
x y-4 z-8 kanonski obhk jednadžbe tralc11c pre•
ili s-=~=-,-9- •iečnice

6. Sjecište triju ravnina

O tome smo već potanko govorili proučavajući determinante trećeg reda

(vidi § l, 3), pa znamo, da se općenito tri ravnine sijeku u jednoj točki, čije ko-
ordinate određujemo tako, da riješimo sustav, što ga čine jednadžbe zadanih
ravnina. ' ~
Na pr. da odred1mo sjecište koordinatnih ravnina XY, YZ i ZX, kojima S\1
jednadžbe z = O, x = O i y = O, riješimo sustav
x=O
y=O
z=O
a to ·su koordinate ishodišta O koordinatnog sustava.
Riješimo nekoliko primjera, koji ilustriraju posebne slučajeve sjecišta triju
t'avnina.
Primjeri
l. Odredi sjecište triju ravnina
P = 2x - 3y + Sz- 6 = O
O= x+ y+ z-2=0
R =3x - 2y + 6z - 7 = O
,
Riješimo li taj sustav Jednadžbi pomoću determmanata, dobit ćemo:

8 -3 -5
Xo =O Y·=o =o
jer su prva tri člana treće jednadžbe zbroj odgovaraJućih članova prve i druge jedn~džbe.·
Ti rezultati pokazuju, da se ravnine ne sijeku, odnosno da se sijeku u beskonačno dalekoj
točki; a kako zadane ravnine nisu međusobno paralelne [nije ispunjen uvjet paralelnosti (55)],
to je samo tako moguće, da se zadane ravnine međusobno sijeku u paralelnim pravcima (vidi
,sl. 9).
Da se u to uvjerimo, odredimo jednadžbe pra,vaca p, q i r, u kojima se sijeku zadane ra-
vnine. Postupajući na način 'naveden u predašnjem primjeru, dobijemo:
l 3
x )'-2 z-2
presiečnicu r ravnina P Q s=--3 =-=s
s ll
y--
8
z--8
presječnica p ravnin;: Q i R : 8X = --=5
9
z-l
presječnica q ravnina l' i R
·--=s

86
 Izvedi to!
. Sve "tri. presječnice imaju iste koeficijente smjc;ra 8,.- 3 i - $; dakle se ravnine zaista•:syi;ku
u trima paralelnim pravcima p, q i r. (vidi sl. 9) •.
2. Odredi sjecište ravnina
2x- 3y+ 5::- 6 = O
x+ y-!' z-2=0
3x-2y + 6z-8 =O
Rješavanje toga sustava jednadžbi daje:.
o o o
x. =o ' Yu =
0 ,. Za= O.,
ierje treća jednadžba zbroj prvih dviju.
Kako izraz %nema odredenog smisla, zaključujemo, da se zadane ravnine ne sijeku u jed-
noj;vet u beskonačno mnogo točaka, t. j. sijeku se u jednom pravcu.
Da to dokažemo, odredimo na gore navedeni način presječmce zadanih ravnina. Dobit
čemo, da se sve tri ravnine sijeku u pravcu, kojemu je jednadžba: ·

(vidi sl. l 0).

Vitli također § l, točku 7.

7. Pravac ravnina

a) Kut pravca i ravnine

Pod kutom pravca p i ravnine E razumijemo kut rp, što ga zatvara pravac p
sa svojom ortogonalnom projekcijom p' na zadanu ravninu E (vidi sl. 56).
Prema toj slici ·
cp= 90~- tjJ
z
Zadanom pravcu
x-x, y-y, z-z,
p= -a-= - h - = -e--

dodijelimo jedinični vektor

cos !J:,
cos~ •
.cos y,
Sl. 56 ·
a zadanoj ravnini
E = Ax + By + Cz +D = O
jedinični vektor normale
- { COSoto
»~r cos~ •
. CO'S Y•

87
 Prema slici 56 i formuli'(l98)" imamo:

cos !Ji = cos a:,· cos IX• + cos ~i cos ~. + cos Y• cos.y, (S6)

1 uzevši \1 oozir formule (3_9) i (47) i 1)1 == 90°- <p· dobijemo

. aA+ bB+ cC
(56a)
sm lP ·= y:riz=:•:=+::;==;b;=:·=+c=c=:•----;Vr=A=;=,:=_=:=+=B~•==+~e•

To je kut pravca i ravnine.

b) Uvjet paralelnosti prnca i ravnine
Ako su pravac i ravnina međusobno paralelni, tada je kut lP = O, odnosno
s~ tp = sin O = O, pa je prema (56a)
aA+ bB.+cC'= O. (57)

uvjet paralelnosti pravca ravnine.

~} Uvjet okomitosti pravca i ravnine
Ako je pravac okomit na ravnini, vektori -+
s. i -no su paralelni (sl. 56), J18 je

COS «a = COS oto

cos [3, = cos ~.
cos y, = cos Y•

ili obzirom na fonnule (39) i (47):

a A
Va•:;~- b• + e• VA·+ B·+ e•
ili
a Va•+b'+c•
If= VA• + B• + e•

5ete vrijednosti dobijemo za omjere ~ i ~, pa 1e

a b e
(58)

uvj'et okomitosti p_!avca i ravnine.

Pazi! Uvjet okomitosti · dvaju pravaca ili ravnina izražen je u obliku sume
produkata, koja je jednaka nuli [vidi (43) i (54)], a uvjet paralelnosti- u obliku
jednakih omjera [vidl (44) i .(55)]. U slučaju okomitosti ·1 paralelnosti pravca i
ravnine baš je obratrio~[vidi .(57) i (58)1 '

88
 Omačimo s l zajedničku vrijedriost omjera (S•)

Ođatle
11=1·A
b= l ·B
e = l ·G
t. j. kĐeficijenti smjera pravca su razmjerni s koeficijentima jednadžbe ravaine.
Uzmeme li, da je faktor razmjernosti t = l, dobijemo:

"=A; b= B; c=C

pa jednadžba normale na ravninu Ax+ By+ Cz+ D= O glaii

x-x, _y-y., _z-z,

-A- - - B - - C - (5ta)

gdje su x" y, i z, koordinate neke točke normale.

d) Probodište pravca i ravnine
KMrdinate točke, u kojoj pravac probada ravninu, najjednostavnije odce-
dimo tako, da izrazivši jednadžbu zadanog pravca u parametarskom.obliku, odt-e-
dimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara traženom probodištu'. Tu vriic4:-
nost parametra l dobijemo tako, da parametarske jednadžbe pravca uvrstimo. ·u
jednadžbu zadane ravnine. ·
Pokažimo to na primjeru:

Odre.dl' prob od'1ste _ X- - - 2 = y_+. -3 = -Z - - l

• p pravca p =
6 5 3
i ravnine
E = 3x + 4y + z + 6 = O

Parametarski oblik jednadžbe pravca p:

x=6t+2
y = -5t- 3 (a)
z= 3t +l
Uvrštenje u jednadžbu ravnine E daje:

3(6t + 2) + 4(- 5t- 3) + (3t + l) +6 = o

ili t+l=O
Odatle t =·-t

To je ona vrijednost parametra t, koja odgovara traženom probodištu P.

lt
 Uv.rštenje r = - l u (a) daje:

x=-4
y= 2
z=-2
P(-4, 2, -2)

e) Uvjet i da pravac lc7i u ravnini

Ako zadani pravac

x-x, _ y - y 1 __ z-z,
tt ---b- --e-

leži u zadanoj ravmm

Ax + By + Cz + D = O

l) on je s njome paralelan, pa Je prema (57)

aA+ bB + cC = () (59)

2) ·ravnina prolazi točkom T.( x., Y~> z1) pravca, cl:akle

Ax 1 + By + Cz + D
1 1 = O (59a)

To su uvjeti, da pravac leži u ravnini.

Primjeri
x-1 y+3 z-5
l. Odredi kut, što ga pravac - - - -- = _ zatvara s ravnmom 2x- Ciiy +
3 2 4
+ 3z-7 =O
Prema (56a):

. 3·2+2(-6)+(-4)·3 18 t8lf2'
szncp = ...,. - - - = - - -
V9+4+16·V4+,36+9 1'{29 2o3
di sin <p = -0,478
'Pl ~' 28'30' ; !!. = 180'- 28°30' = 151 '30'.

2. Napiš1 jednadžbu pravca, koji prolazi točkom (-2, - l , 3) a usporedan je s rav"mama

5x- y - z +4 = O , x + _3y + 2z - 7 = O

Jcd nadžha traženog pravca glasi:

.x+2 y+1 z-3

-a- = - b - = - , - (a)

a? b? e?

90
 Traženi pravac je paralelan sa zadanim ravninama; dakle prema (57):

Sa-b-c= 0/ :e
a+3b+2c=O/!c

~~-~-1
e e
=0
Odatle računamo ~ i !..e
e
a+ 3~+2=0
e
f>obi)emo:

('o)

PefiiJelimo li naz1vnike u jednadžbi (a) s e 1 uvrstimo li vrijednosti (b), dobit ćemo

3. Napiši jednadžbu pravca, koji prolazi točkom .(3, -2, l) a okorrut je na ravnini

3x + 4y- z + 3 = U

Jednadžba traženog pravca

x-3 y+2 z-1

-a- = - b - = -e-
ili
x-3 y+2 z-1
-a-=-b-=-1- (a)

e e
a b
e e
Prema (58):

Odatle:
a 3
-c=-1

Uvrštenje u (a) daje

.>:-3. y+2
-3 = -4 =-,-
z-l

ili
x-3 y+2 z-1
-3- = -4- =-=l

Do istog rezultata. dolazimo i neposredno po formuli (S8a).

Ill
 4. Odredi jednadžbu ravnine, koja je zadana s dva ukdtena prav•:

x-l Y+2 z-3 x-1 y+2 z-3

- 3 - = - 2 - = -1 - 2 - = -5 = -4

Iz jednadžbi zadanih pravaca vidimo, da se pravci sijeku u točki S( l, -2 ,3).

Tražena ravnina prolazi tom točkom S, dakle prema (Soa)

A,(x-1) + B,(y + 2) + (z-3) =l l.a}

A,=? B,=?
Prema (59):
JA, + 2 B,- l = O
Odatle računam• A, 1 ••
2A,-SB,-4 =O
Dobijemo:
13 lO
A,= i9 ' B, =-19
Uvrštenje u (a) daje

ili
13x-10y + 19z-90 =O

5. U primjeru na str. 68 odredili smo pomoću diferencijalnog računa najkraću wll•ljeaost

točke T(2, l, 3) od· pravca
x-l y-1 z-1
ps--=--=--
1 2 3

Riješimo sada isti zadatak na čisto analitičko geometrijski način. U ru svrhu:

l) Točkom T(2, l, 3) položimo ravninu E okomiru na zadani pravac.
Prema (SOa)
E= A,(x-2) + B,(y-1) + (z-3) =t
Prema (58)

Odatle
' l 2
A,=3' 8,=3

'·ili E =3J
(x - 2) + 3"2 (y- l) + (a>- 3) = l

E'""' x + 2y + 3z- 13 = O
2) Odredimo probodište P ravnine E sa zadanim pravcem p.
p u parametarskom obliku:
X= t+ l
y = 2t +1
z~ 3t + I

92
 r + 1 + 4c + 2 + 9c + 3 - ll = o
ili I4r-7=0
l
'• = 2
3 5
pa je Xo = 2' Yo = 2 , Zo = 2

3) ~..,,. = TP= prema (ll)= V(2--H" + ( I - :)• + (1- f}i

dmin= Vf
6. Odredi najkraću udaljenost mirnosmjernih pravaca

x-t y-2 z+t x+2 .Y+I z-3

I. -2- = -4- = -3- II. -3-= -2 =-4-

Pod najkraćom udaljenosti dvaju mirnosmjernih pravaca razumije sc duljina okomice, koja
je zajednička jednom i drugom mimosmjernom'pravcu.
Da oclredirno tu najkraću udaljenost, postu parno kako slijedi:
l) Jednim pravcem, na pr. p~m, 'položimo paralelnu ravninu E s-dntgirn pravcem
Pravac .I .. leži_ u. ravnini
E== Ax + By + Cz + D = O
dakle prema (59) 1 (S9a):
2A + 4B + 3C =O
A+2B- C+D=O

Ravnina E je paralelna s pravcem· II., dakle prema (S7):

3A.-2B + 4C= O
Dobili smo homogeni sustav od četiri linearne jednadžbe s četiri nepe!nanice•A, B, C,iJD
Znamo, da izjednačena s nulom determinanta toga sustava

X y
2 4 =0
l 2
l 3 -2

daje traženu jed.ladžbu ravnine E.

Da je pojednostavimo, oduzmimo od elemenata prvog i trećeg retka elemente trećeg retka:

y-2
4
-2
Odatle:
(x-1) 22 - ( y - Z) (-1} +(z+ 1)(-16) ~O

93
ili E ='= 22x +y - 16z- 40 = lJ

_. 2) Očito je, da je udaljenost bilo koje točke pravca ll., na pr. točke (-2, -1, 3), od ravnme
E Jednaka traženoj najkraćoj udaljenosti zadanih mimosmjernih pravaca. -
Prema (47a) i. (48a) imamo:

dmin ~ 22 · (-2)-::-1 -16 · 3-40 = _ ~~t=•- ~ =- 4 89

V484+-I·+256 "V741 27,2 '
dmin = 4,89
Kasnije.ćemo slični zadatak-riješiti pomoću diferenr.ija!nog računa (vidi §4, 1!;, c•l· Riješi
ga sada na gore navedeni način. ·

Međusobnu udaljenost d mimosmjernih pravaca

x-x, y-y, z--z, x-x • .)1-y, z-z 1
a;- =--b-,- = -,-;- ; -a;- = -~ = ~

možemo odrediti i neposredno pomoću formule

x,-x,
a,
y,-y,
bl
z 1 -z,
e.
l
a, b, e,
d= --..
j k
a, b, e,
a, b. C:J

§ 4. FUNKCIJE DVIJU l VISE NEZAVI SN IH PROMJENLJIVIH

1. Općenit:o o funkciji dviju promjenljivih. Njeno geometrijsko zaačenje

i neprekinutost
Znamo, da je na pr. obujam V kružnog valjka jednak 1tr• v. Mijenjamo li
polumjer r osnovke i visinu v valjka nezavisno jedno od drugc.ga, zavisit će vri-
jednost obujma V od vrijednosti uzetih za r 1 v. To. znači, obujam V valjka je
funkcija dviju nezavisnih promjenljivih r i v, t. j. V= f(r. v)
Općenito funkcionalnu zavisnost veličine z od veličina x i y označujemo sim-
bolički sa z=f( x, y) z je, dakle, funkcija ili zavisna prorr.jenlji'fa, a x i y su argu-
menti ili nezavisne promjenljive. Jasno je, d<. funkcija z dviju nezavisnih pro-
mjenljivih x i y može biti izražena ne samo u eksplicitnom obliku z = f{x, y),
već i u implicitnom obliku F(x, y, z) =O. .
Kako je za geometrijsko predočivanje argumenata x 1 y potrebna ~avnina XY,
za predočivanie funkcije z = f( x, y) potreban je prostorni koordinatni sustav.
Zadajemo po volji apscisu x i ordinatu y, t. j. točku u ravnini XY, a iz l':adane
funkcije z =f(x, y) računamo pripadnu kotu ili :lp!ikatu z. Skup svih pa-
rova vrijednosti za x i y, r. j. skup toćaka u ravnini XY_, čine područje definicije
funkcije z, koje nije više jednodimenzionalno, kao kod funkcije jedne nezavisne
promjenljive, već je dvodimenzionalno, pa čini dio cr ili cijelu ravninu XY (vidi
sl. 57) ..
Konstruiramo li u svim točkama toga područja cr okomice na ravninu XY,
i nanesemo li mt te okomice pripadne vrijednosti funkcije z, izračunate iz zada-

94
.nog izraza J(x, y) za tu funkciju, krajnje točke tih okqmica ili aplikata (kota) dat ce
dvodimenzionalnu geometrijsku tvorevinu, koja se zove ploha.
Prema tome, funkcija dviju nezavisnih promj~;nljivih ,; =J {x, y)
predočuje geometrijski plohu u prostoru,
Iz analitičke geometrije u prostoru (vidi § 3) znamo već, da funkcija lineHrna
u x, y i z, t. j. .

Ax + By + Cz + D = O u 'implicitnom obliku,
A B D
odnosno z=--cx-cy-c u eksplicitnom obliku

predočuje ravninu u prostoru, t. j. ravnu plohu. Jasno je, da je u općem slu-

čaju područje definicije linearne funkcije cijela ravnina XY.
z

Sl. 57 Sl. 58

Slično tome kako funkcija jedne nezavisne promjenljive y = f(x) predočuje

geometrijski pravac, ako je linearna u x i y, odnosno krivulju, ako u x i y nije li-
nearna, predočuje funkcija dviju nezavisnih promjenljivih z =J(x, y), odnosno
F(x, y, z) =O, koja nije linearna u x,
yi z, neravnu oblu plohu.
Kao primjer izvedimo jednadžbu kuglinc plohe ili, kako sc obično kraće kaže,
kugle.
Slika 58 predočuje prvi oktant kugline plohe polumjera r sa središtem u isho-
dištu O koordinatnog sustava. Kako vidimo, kuglina ploha prikazana Je u slici
u lijevom pravokutnom koordinatnom sustavu. U tom lij~vo;n sustavu prelazi
os +X u os + Y, os +Yu os +Z i os +Z u os +X okretanjem u smislu ka-
zaljke na satu.
Odaberimo na kuglinoj plot-J točku T(x, y, z) po volji, pa iz pravokutnbg
trokuta OT'T imamo
r' = z• + OT'"
a iz pravokutnog trokuta OKT' slijedi
OT'"= x• + y'.
Uvrštenje u prvu -jednakost daje
x• + y• + z• -- r• = O

95
 To je jednadžba, kugline plohe polumjer_a r, kojoj je središte
u ishodištu, u implicitnom obliku.
Odatle
z=± Vr•-x•-y• (60&)

jedn.adžba kugline plohe u eksplicitnom obliku.

Vidimo, da z nije linearna funkcija od xi y i da je njeno područje definicije
krug polumjera r, kojemu je središte u ishodištu O.
Ako središte kugle nije u ishodištu O koordinatnog sustava, već u nekoj to-
čki S{m, n, q), jednadiba kugline plohe glasi: ·
(x-m)'+ (y-n)• + (z-q)' = r• (61)

· ili, ako kvadriramo binOJlle i uredimo:

x• + y• + z• - 2mx- 2ny - 2qz + (m• + n• + q• - r•) = G

Iz toga izraza slijedi opća jednadzba kugline plohe:

A(x• + y' + z~) + 2Gx + 2Hy + 2lz + K = O (61a)

~a pr. jednadžba
4x• + 4y• + 4z'- 8x + l6y + 20z- 19 = l
.predočujekuglu.
Da odredimo koordinate njena središta S i njen polumjer r, podijelimo jed-
nadžbu s 4:
19
(x~-2x)+ (y• + 4y) +(z'+ Sz)--= O
4-

n Mdopunimo izraze u zagradama na potpune kvadrate:

s )' =-;r+1+4+
(x-l)'-+(y+2)'+ (z+-y 19 25
4
ili

rx-IJ•+(y+2J"+(z+ ~)'=16
S (l, - 2? - --}) ; T= 4.

Pro~,;torno geometrijsko značenje funkcije jedne nezavisne pro-

mjenljive F(x, y) =O.
Znamo, da funkcija F(x, y) =O, odnosno y =f(x) predočuje geometrijski
krivulju u ·ravnini XY. Međutim, promatnimo li tu funkciju prostorno, moramo
.uzeti u obzir, da u izraz funkcije ne ulazi apljkata z, a to zQači da aplikati :~
možemo dati bilo koju vrijednost pozitivnu i negativnu. Prema tome funkcija

96
 F( x, y) = O .predočuje geometrijski. plohu valjka, kojoj su izvodnice paralelae
s osi Z, odnosno okomite na ravnini XY, i koja sijc::če ravninu XY u krivulj:
F(x, y) =O, ili drugim riječima; kojoj je krivulja F{x, y) =O trag u ravnini·X't'.
Tako na pr. funkcija x• + y• = r• predo-
čuje geometrijski u prostoru uspravni kružni
valjak, kojemu je os simetrije os Z (vidi sl. 59) z
Iz istog je razloga :_: + yb__: = l jednadžba
a' •
eliptičnog valjka s isrom osi simetrije. Visi~e
obaju valjaka protežf.J se od -oo do +oo. Ho-
ćemo li zadati valjak odredene visine h mora-
mo ga presjeći ravninama, na pt. ravnmom
X:Y(z =O) i ravninom, koja je paralelna s
ravn1nom XY, a udaljena od nje za h: z= h.
Slika 59 predočuje uspravni kružni valjak vi-
sine h, kojemu je jednadžba·
x' + y' = r'
z= o
l Sl 5~

z= h
Kako u izraz funkcije F(x, y) =O ne ulaz1 z, presjeci plohe valjka ravni-
nama z= h uvijek su iste krivulje F(x, y) =O
Ako je funkcija F(x, y) =O linearna u xi y, ona predočuje ,ravninu, koja ;e-
okomita na ravnini XY i koja ima za trag u toj ravnini pravac F(x, y) =O. O tOlll
je već bilo govora (vidi § 3, 4). Isto tako predočuju jednadžbe :: - ~: = l i
y' = 2px hipCJ"bolu, odnosno paubolu u ravnini XY, a prostorno su to ploht
valjaka, kojima su izvodnice paralelne s osi Z i koje sijeku ravninu XY u tim kri·
vu ljama.
Neprekinutost funkcije z =f(x,y) definira se slično kao 1 neprek.tnut0$r
funkcije jedne promjenljivey =f(x} (vidi Dio l. §.8,.J).
Funkcija z"=f(x,y) neprekinuta je U1točki T.(x,,y,), ako teži svojoj vrijed-
nosti z, = f(x., y,) u roi točki T., kad x teži x" a .y teži y" t. j. ako je

lim f(x, ~) = f(xh y,) = .2' 1

X-+ Xa J
y -+Y•

Iz pojma limesa slijedi druga definicija neprekinutosti funkcije z = f(x, y)

u toćki T.(x., y',):
Funkcija z= f(x, y) neprekinuta je u točki T.(x., y,), ako je

t. j. ako apsolutnu veličinu razlike iztneđll vrijednosti funkcije •• u točki Ta

(x., y,) i vrijednosti funkcije z u bilo kojoj susjednoj točki T{x, y) možemo na-
činiti po volji malenom (<t), čim lx-x, J i IY-Y•! imnemo dovoljq,o
malenim ( < 3), pri čemu apsolutna vrijednost tih razlika ovisi o zadanom po
volji malom pozitivnom broju t (vidi sl. 60).

7 B. Apsen: RepeUtopj ville matematike - Dio III.

 z Iz definicije neprekinutosti. funkcije slijedi :
Funkcija z =f(x, yj,, koja je nep~;ekinuta
obzirom na· obje nezavisne promjenljive x i :V•
neprekinuta je i obzirom na svaku promjenljivu
posebno, ali obrat to~~:a stavka ne ·mora uvijek
vrijediti:
Funkcija z= f(x, y), neprekinuta u sva-
koj točki područja, u kojoj je definirana, zove
· se neprekinuta funkcija u tom području.
Rekli smo, da vrijednost funkcije
y
z= -f(x, y)
Sl. bO
možemo geometrijski predočiti kao aplikatu
točke, kojoj su apscisa i Qrdinata nezavisne promjenljive x i y. Pojam »točke« kao
cjelokupnost' vrijednosti nezavisnih 'promjenljivih možemo prenijeti i na veći broj
nezavisnih promjenljivih. Tako za funkcije od tri i četiri nezavisnih promjenljivih

u = f(x, y, z), v =· F(x, y, z, t)

možemo kazati, da je u vrijednost prve funkcije u točki (x, y, z), a v - vrijednost

druge funkcije u točki (x, y, z, t}. U prvom slučaju možemo stvarno:tu to~ku,
geometrijski predočiti obzirom na neki zadani trodimenzionalni koordinatni sustav
kilo točku .u prostoru s koordinatama x, y, z, dok bi funkcija u spadala u·-četvrtu
dimenziju {u drugom slučaju točku e~_; y, z, l) ne možemo geometrijski predočiti,
ali 'ipak možemo kazati, da je to točka četverodimenzionalnog prostora, razumije-
vajući pod tim prostorom cjelokupnost vrijednosti četiriju variabla (x, y, z, t), koji
se. sastoji od svih_ mogućih vrijednosti nezavisnih promjenljivih x, y, z, t. Prema
tome, i neprekinutost funkcije triju i više nezavisnih promjenljivih možemo defi·
nirati na isti način, kako smo definirali neprekinutost funkcije dviju promjenljivih.

2. Plohe drugog reda

a) Općenlto o plohama .drugog reda

Znamo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih z = j( x, y) predočuje
geometrijski plohu u .prostoru. Možemo zamisliti bezbroj najrazličitijih funkcija
dviju promjenljivih, a tim funkcijama odgovarale bi najrazličitije plohe. Međutim,
postoji jedna vrsta ploha, koje imaju osobito značenje u teoretskoj fizici, mehanici,
arhitekturi i t, d. To su plohe drugog reda, t. j. plohe, koje su u pravokutnom
sustavu izražene jednadžbama drugog stepena obzirom na koordinate.
Znamo opću jednadžbu krivulja drugog reda, odnosno presjeka stošca
Ax• + 2Bxy + Gy• + 2Dx + 2Ey + F = O
koja predočuje kružnicu, elipsu, hiperbolu i t. d. u ovisnosti od veličin~: pred~
znaka koefidjen::.ra A, B, G, D, E, i F. *)

*) Vidi od istog pisca Repetitorii elementarne matematike, IV. §.12. Tehnička knjiga, Za~
~--x~ ..

98
 Slično tome možemo napisati opću jednadžbu p~oha drugog reda
.!IxJ + By• + Cz• + 2Dxy + 2Exz + 2Fyz + 2Gx + 2Hy + 2lz + K = O (62)
Ne ulazeći potanje u diskusiju· o svim plohama, koje su iinplicimo predočene
tom jednadžbom· [vidi na pr. opću jednadžbu kugline plohe (6Ia)), promotrit ćein0o
samo najvažnije oblike tih ploha uzevši. ih u položaju, kad se njiltove ravnine si-
metrije_ podudaraju s koordinatnim ravninama.
S najjednostavnijim oblicima tih ploha i to s valjkastim plohama već smo se
upoznali malo prije, a s rotacionim plohama u § 7, · 7. drugog dijela ovog Repeti-
torija, gdje smo tom prilikom izveli jednadžbu. kugline plohe, do koje smo malOo
p'rije došli na drugi način, i jednadžbe rotacionih paraboloida i hiperboloida. Naš
je sada zadatak, da proučimo još neke nerotacione plohe drugog·reda.
b) Troosni elipsoid
Izvedimo najprije jednadžbu rotaćionog elipsoida rotirajući elipsu

e lr::-·-
y =~
a
va•-x• =f(x),

kojoj. su poluosi a i t, oko osi X.

Prema formuli (90) (Dio II. § 7)

[/ (x)]• = y' + z•
dobijemlil
e'
- ( a• -- x•) = y' + z• l : e•
~·
x• y' z•
1--=-+-
112 e• e•
Odatle

-x•
a 2
-c + -z•
+ y• c
1
=2
l jednadžba rotacionog elipsoida (dvoosnog) (a)

Pomaknemo li svaku točku rotacioriog elipsoida, koja je udaljena za y od rav-

nine XZ, za dužinu
• b
y =cy

gdje je.b neka dužina manja ili veća od e, t. j., drugim riječi,ma, stisnemo li ili razvu-
čemo ~otacioni elipsoid u smjeru osi Y, tada ćemo jednadžbu te· nove plohe dobiti
tako, da u (a) uvrstimo y = ~ y'.
Dobijemo
x• I e• z•
-+-
a• e•
-y'•+-=1
b' e•

99
ili zamijenivši y' s y i skrativši e• z

x' y' z'

aa + bi + e' ( 6 J)

To je jednadžba troosnog eli-

psoida, kojemu su a, b i e poluosi. Vi-
di sliku 61.
Da upoznamo oblik te plohe, odre-
dimo njene presjeke s koordinatnim ra-
vninama XY, XZ i YZ. U tu svrhu
uvrstimo u ( 63) jednadžbe tih ravnina:
z = o, y = o i X = O. Sl. 61
Dobijemo·
x' . y' y' z'
--t--=
a' b'
-+-=
b• e•

Vidimo, da koordinatne ravnine sijeku troosni elipsoid u elipsama, kojima su

poluosi a i b, a i e, b i e.
Promotrimo sada prijesjek troosnog elipsoida s ravninom z = h, t.· j. s ravni-
nom, koja je paralelna s ravninom XY, a udaljena od nje za h, gdje je l h l < e.
Uvrštenje z = h u (63) daje

ili
x' y' h'
- + b•
a'
- l--
c'

a to je opet eli psa s polu osima a' = a 0·_: _ ~: i b' = b F ~; ili prostorne

uzevši eliptični valjak, koji proicira promatrani prijesjek na ravninu XY.

Prema tome, svaka ravnin~ z =h, gdje je lh l <e, paralelna s ravninom XY,
siječe troosni elipsoid u elipsi, čije se osi umanjuju s povećanjem l h l·
Na isti način može se pokazati, da su presjeci s ravninama y = k, gdje je
lk l< b, koje su paralelne s ravninom XZ, i presjeci s ravninama x =l, idii je
ill < a, koji su paralelni s ravninom YZ, također elipse.
Primjer.
Odredi tangentne ravnin~ na elipsoid

100
lwje su paralelne s ravninom

x~4y + 12z""' t
Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi točku S. ovog §) jednadžba tangentne ravnine na eliptoi4
u točkiT, (x,, y,, z 1) glasi:

ili za Dai slučaj

(a)

Zadatak' se svodi, dakle, na određivanje koordinata diraliita, t. f. .x" y, 1 z,.

Diralište T, (x" y" z,) leži na zadanom elipsoid.u, đalde

t">
Znamo uvjet paralelnosti dviju ravnina (SS):

pa poJJUloživli jednadžbu (a) s :576, t. j. napisavši je u obliku

9x1 x + 16y1 y + 64z~ z - 576 =O

dobijemo prema BofDjoj formuli i obzirom na zadanu ravninu x - 4y + 12z = t

(e)

Uvrštenje u (b) daje

l (16 }. l ( 4 }" . z ,•
64 27 z, + 36 - 3 z, +' = l

Odatle

Ul l
 Uvrštenje vrijednosti dobivenih' za.z,'.u.(c)_daje
16
(x,),,. =·±IT
36
(y,),,, = =t= IT

Uvrstimo li izračunate koordinate dirališta tangentnih ravnina u (a), dobit ćemo tralene
jednadžbe tih ravnina;
x-4y + 12z-44 =O
x - 4y + 12z + 44 = O

e) Dvokrilni troosni hiperboloid

Rotiramo li hiperbolu s poluosima a
. i e :y = ~
e Vx•- a• oko osi X, dobit
~erno rotacioni dvokrilni hiperboloid

z ~-~-~=
a• · e•
e•
(a)

(vidi Dio II. primjer na str. 210 i sl. 73).

Stisnemo li ili razvučemo tu plohu
u smjeru osi Y, taaa dobijemo troosni,
dakle nerotacioni dvokrilni hiperboloid,
kojemu je jednadžba

(64)
Sl. 62
Vidi sl. 62.
· Tu jednadžbu dobijemo iz jednadžbe rotacionog hiperboloida na način pri-
kazan pri izvodu jednadžbe troosnog elipsoida.
Načini taj izvod t
Presjeci s koordinatnim ravninama XY (z= O) i }(Z (y =OJ su~hiperbole:

x• z'
---=l
a2 e'

dok presjeka s ravninom YZ nema (vidi sl. 62).

Pres jeci s horizontalnim ravninama z = h su hiperbol,e:

ili

kojima su poluosi . R.
a =a l+-
e• b'~ bVl· +h·
e•

lO!
 Isto tako su hiperbole pres JeCt dvokrilnog hiperboloida s ravninama y -= lt
paralelriirn s ravninom XZ: ·

x' z•
;=l
a' (l + ::)

P9luosi tih hiperbola su:

e'= e
l~
V • r I1
Međutim, pres jeci s ravninama x = l paralelnim s ravninom YZ su za lli >a
elipse:

ili

.kojima su poluosi: b'= b V~ J ..e =e ~·

1 -
a• -

Za lli <a presjeka nema (vidi .sl. 62).

Primjer
Odredi jednadžbe tange_ntnih ravnina na dvokrilni hiperboloid

~-~--===1.
a• b• e•

koje odsjecaju jednake odreske na koordinatnim osima.

Prema (49) napišimo jednadžbe traženih tangentruh ravnina,u~_segmentnom obliku

-=-+z.+-=-=1
d d d
ili x+y+z=d

gdje je d odrezak (segment) na· koordinatnim osima.

Zadatak se, svodi na određivanje jedne nepoznanict: d!
Kako. ćemo. kasnije vidjeti (vidi točku S. ovog §), jednadžbu tail&entne ravnine na .dvokrilnl
hiperboloid u točki T, (x., Yu z,) hiperboloida možemo napisati u obliku · ·

(b)

103
 }edJUUiibe {a) i {b) su jeduc:ltbe i s t e talapJlble ravniwe, dallk koWieijeati tik je4aadebi
muraj1o1 l:lisi proporClODIIIAi, t. j. · · .

••
x, = ""j z,=-,e' (e)

Očito je, a dlralište T, (x"y,, z,) Ježi t\a tangenmoj ravnini, pa uvritenje (e) u <a.~ lisje

Odatle je

d=± Va'-b'-c'

te tndene jednadžbe tangentnih ravmna prema (a) glase

x+ y + z 'F Va•- b'- e• = t

tl) Jednokrilni troosni h1pcrboloid

Rotirajući hiperbolu oko os1 Z dobijemo jednokrilni rotacioni hipeclteloid
(vidi Dio Il, primjer na str. 210), a od te plohe prelazimo na način naveden pod
b) i e) na troosni, t. j. nerotacioni jednokril-
ni hiperboloid, kojemu je jednadžba
z.
x' z'
·- + y'
a!
---·
b• e•
= (65)

Vidi sl. 63.

(Pazi! Jednadžba dvokrilnog hiperboloida ima
na lijevoj strani dva negativna člana, a jednokrilnog
- samo jedan). ·
Prijesjek jednokrilnog hiperboloida s ravninom
XY (z= O) jest elipsa

x• y'
-+-=
a• b•
Takoder su elipse presJeCt te plohe s h..-izon-
talnint ravninama z = h.
x• y• h•
Qs + ]ji --l+-
e•
pri čemu su za sve h

a'= a
R l b' =b vl+ ,.
lt'- poluosi _tih elipsa.

Presjeci s koordinatnim ravninama XZ i YZ (y = O i x = O) su hiperb!ile:

y• z•
----=J
• b• · e•,-

Također su hiperbole presjeci jednokrilnog hiperboloida s vertikalnim ravni-

nama x =J, paralelnim s ravninom YZ: "' ·

t• y• z•
-+---=1 (a)
a• b• e•

y• z•
(~)
b" (l - :. ) ,. (l - ~)
pri č~u su za l l 1 <- " realne ·poluosi tih hiperbola b'= b Vl
- l' _paralelae
a•

s osi Y, a imaginarne e'= e Vr ~: ~ralelne s osi Z (sL63).

Međutim, za 11 1-> a izraz pod korijenom postaje negativan ( l - ~·. <; ~,

pa bi poluosi dobile imaginarnu vrijednost. Da dobijemo za osi realne vrijednesti,
napišimo fednadžbu (b) u obliku:

y' z'
- r + --,z;;;-•- -
b' L· -l} c•(a• -I}

realne poluosi e' = e

paralelne s osi Y (sl. 63).
v
a te su opet hiperbole, koje su konjugirane prema
j•
~
~ paralelne s osi z;
pređašnjim,

a imaginarne b' b v,.

jer su njiheve
=
~
l

Konačno za l= a, t. j. za x = ±a dobijemo prema (65):

y• z•
---=0
b• e• _
ili

a te su projekcije u ravnini YZ dvaju pravaca, koji se sijeku u osi· X i u kojim tan-

gentne ravnine x = ± " sijeku hiperboloid.

115
 U sličnim presjecima sijeku hiperboloid i ravnine y = k paralelne s ravninom
XZ, pri čemu i ravnine y = ± b tangirajti tu plohu i sijeku je istodobno sv'aka
u dva pravca.
Jednadžbu troosnog jednokrilnog· hiperboloida

x• y• z•
-
a• + -
b• - -e•=
odnosno
x• z' y'
l--
a• e• b•

možemo prikazati u parametarskom obliku rast'avivši na faktore njenu lijevu

desnu stranu:

(: + ;) (;-;)={t+~) (1-t) (a)

Odatle
X Z
-+- l+ Z_
a e b
=-·---=l
X Z
,_Z_ ---
b a e

gdje je t zajednička vrijednost tih omjera, dakle, promjenljiva veličina ili para-
metar.
Odatle
X Z
a+c-=t ( .
,_b
y}
(66)

Dobili smo dvije linearne jednadžbe, koje za bilo koju po volji odabranu vri-
jednost parametra r predočuju, kako znamo, dvije ravnine u prostoru. Te ravnine
sijeku se u jednom pravcu. Dajući parametru t sve moguće vrijednosti, dobit ćemo
bezbroj pravaca ili, kako se kaže, familiju pravaca ovisnih o jednom parametru·r.
Uklonimo li parametar t iz tih jednadžbi, dobit ćemo jednadžbu hiperboloida.
Pravci te familije leže, dakle, potpuno na. hiperboloidu, oni su njegove _izvodnice.
Iz toga razloga se kaže, da je jednokrilni hiperboloid pravčasta ploha, jer su
njegove izvodnice pravci, kao na pr. izvodnice valjkastih i stožastih ploha.·Međutim,
postoji bitna razlika između izvodnica hiperboloida ·i izvodnica valjka i stošca.
Lako se može pomoću sustava (a)'dokaziui, cta·su izvodnice hiperboloida mimo-
smjerni pravci, t. j., pravci koji se ne sijeku, a nisu ni paralelni, dok su izvodnice
valjka međusobno paralelni pravci, a izvf>dnice stošca sijeku se u' jednoj točki.
Jednadžbu hiperboloida ("a) možemo rastaviti u dvije linearne jednadžbe i na
drugi način: ·

lOG
 ~- + _:_ l _l'_
a .e b
---- = ---- = U·

l+~ :-:
gdje je u novj parametar
Odatle
-+-=u
X
a
Z
e
(
l +y)
-
b
(67)
~-~=~(t-1'...)
a e u b

Taj sustav linearnih jednadžbi predočuje novu familiju pravaca, koji potpuno
leže na hiperboloidu i čine nov sustav njegovih· izvodnica, koje su također mimo-
smjerni pravci,·pa se međusobno ne ..sijeku.
Međutim, dvije izvodnice, koje pripadaju različitim sustavima (66) i (67),
uvijek se međusobno sijeku, t. j. čine par ukrštenih pravaca, jer pomoeu jednadžbi
(66) i (67) možemo svaku točku jednokrilnog hiperboloida prikazati kao funkciju
parametara e i u:
tu+ l
x=a---
c+u
t-u
y=b-- (68)
. t+ u
tu-l
z= c - - -
t+u
To je jednadžba jednokrilnog hiperboloida . u
-parametarskom obliku.
Prema rome: na jednokrilnom hiperbolo-
idu ima dva sustava pravocrtnih izvodnica:;
dvije izvodnice jednog sustava ne sijeku
se međusobno, dok svake dvije izvodnice
različitih sustava uvijek se međusobno si-
j e ku. (Vidi sl. 64).
Primjeri
l. Odredi za hiperboloid

tangentne ravnine koje prolaze pravcem

.x y-9 z
10= -99=-12 . Sl. 64

Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi točku S. ovog §), jednadžba tangentne ravnine na jeane·
krilni h i perboloid glasi : ·
jCX1 + yy,_ zz 1 =
a2 bz e• 1

~;dj e su x,, y, i z, koordinate dirali šta.

107
 Za naš će· slučaj tražena jednadžba tangentnih· ravnina· glasiti:

~~ + YYt _ zz, = l (a)

4 9 16

Zadatak se svodi na određivanje koordinata diraliAta x" y 1 i z,.Tražene tangentne ravniJie

prolaze zadanim pravcem fo = ~--;: = _z , prolaze, dakle, i onom
12
točkom (O, 9, 0), kojom
prolazi taj pravac.
Uvrštenje u (a) daje;

Odatle je
y,= l
pa jednadžba (a)' glasi sada:

XX, + }'_ _ ZZ t = J (v)

4 9 16

Tražene tangentne ravnine prolaze zadanim pravcem, dakle, su- s njime paralelae, ,. p r -
(S7) imamo: ·

x, (-99)·9+(-12)-
lt·4+ l { -16
z 1) =t
Odatle
IOx, + 3z 1 = 44
44- l<k,
z,= 3

DiraMte (x., l, z,) leži na hiperboloidu, dakle

X 2
__!_+ l
__ .11 2
__!_=l
4 9 16
Odatle
36 x,•- 9z 1' = 121 (...
Uvritenje (e) u (d) daje:
36x,•- (44.-- 10x 1) 1 = 128
Hi

Odatle

(xJ,,,
ss ±-s
=s 31

Dakle
43 (e)
x,=-;r x,;= 3

lOB
 Iz (e) slijNi
127 (f)
6

Uvril•ie (e) i ( f) \1 (b) daje konačno jednadžbe traženih tangentnih ravniu:

774:c + .32y + 381z- 288 =O

54:c + 8y- 2Iz- 72 =O

2. 8dredi pravocrtne izvodnice jednokrilnog hiperboloida

. .
koje prolaze njegovom točkom T1 (42-,
- l, 4 ..,
5
•dredimo one vrijednosti parametara l i u, koje odgovaraju zadanoj točki T, hipcrbol!,iC!la.
\Jvritenje a= 6, b= 5, e= 4 i koordinate točke T, u (68) daje:

1 -u
l =5--
ll+t
114 -.i
4=4~­
r +u

Iz prve jednadžbe računamo tu:

7t + 7u- 5
tu=
5

Uvr~tenje te vrijednosti tu u treću jednadžbu daje

7t+7u-5_
l+ u= 5 1

iiii JUkOPl uredeaja

(a)

Iz tiruge jednadžbe imam•:

(b)

Uvritenje u (a) daje:

~+u-5=1
2
•datle
u=2
a !!liH ic (b) slijedi:
l =l

109
 Uvrštenje vrijednosti ;z:a a, b, e, 1 i u u jednadžbe (67) i (66) daje jednadžbe traženih i~ocl-
nica u obliku presjeka dvaju parova ravnina: · .

-~ + 1-2(l +t)
=
prva tražena izvodnica
-i-1-=1-(1 -f) l

f.
i+f=J(l-f)
druga tražena izvodnica
i--f=+{I+-H
ili IOx- 24y + ISz-120 =O (e)
!Ox+ 6y-15z- 30 =O
l0x+36y+ JSz-180=0
!Ox- 4y-l5z- 20 =O
(lit

Da prikažemo pravac (d) u kanonskom obliku, zbrojimo jednad2be (d), a aatim od prve
jednadžbe oduzmimo drugu. Dobivamo:

20x+ 32y-l00 =O
40y + 30z-160 =O
ili Sx+ By- 50 =O
4y + 3z- 16 =O
Iz tih jednadžbi računamo y:

-Sx+ 50 x-10
y=--=---
8 8
5
-3z+l6 z- 1
y = - - = - -3
11

4 4
-3
x-10 y z - 16 1•
Odatle -s-=-=-4- f.-15
..,.5 -3
16
z--
x-10 y 3
24 =.:rs = 20

To je kanonski oblik jednadžbe (d) tražene izvodnice.

Postupajući na isti način, dobijemo iz (e) kanon~ku jednadžbu druge tražene izvodnice~

X -1,5 y Z -J
- - 9 - = iO =-jO

e) Eliptički paraboloid
Jednadžba eliptičkog paraboloida glasi:

110
 (Obrati paznJU ·na, to, da lijeva strana jednadžbe potječe od elipse, a desna
od parabol-e).
Kako je lijeva strana jednadžbe uvijek pozitivna za bilo koje vrijednosti x i y,
mora biti pozitivna i desna strana, t. j. uvijek je z ~0. Citava ploha leži, dakle,
iznad ravnine XY. Za z = O dobijemo x =,O i y = O. To znači, da eliptički para-
boloid ima s ravninom XY samo jednu zajedničku točku i to ishodište O, u kojoj
leži vrh plohe .i u kojoj ravnina XY tangira paraboloid (sl. 65).
Horizontalne ravnine z = h, gdje je h > O, sijeku paraboloid u elipsama

x• Y' z
-a' +-
b•
= 2h l. : 2h

x• y•
- -2h+ -
a•· -=
b• · 2h

kojima su polu osi a' = a V2Ji b' = b Vžh.

Presjeci eliptičkog paraboloida s koordi-
natnim ravninama XZ (y =O) i YZ (x = 0)
su parabole s vrhovima u ishodištu:

x•
- 2z ili x• = 2a'z
•• =
y•
--- =
b'
2z ili y• = 2b'z sJ. 's

gclje su 2p = 2a', odnosno 2p = 2b' parametri tih parabola:

Presjeci te plohe s vertikalnim ravninama y_ = k i x = l, koje su paralelne s
ravninama XZ, odnosno YZ, također su parabole.
Na pr. presjeci s ravninama y = k su _parabole ·

x• k• .
-+-=2z
a• b•
Odatle

ili
k•
x• = 2a• {z--)
2b•

pri čemu je parametar parabola 2p = 2a' konstantan, dok kote vrhova tih parabola
(;;,) rastu s povećanjem k, t. j. s povećanjem udaljen9Sti presječnih ravnina
od ravnine XZ.
U sličnim parabolama sijeku eliptički 'paraboloid i ravnine x = l paralelne
s ravninom YZ.

' 111
 Primjer
Odredi koorđinate clilali«ta i jednadžbu tugea•e ravai11e K , .........i4

.Mia odsjeca jednake odreske aa koordinatnim osima,

Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi točku S. ovog §), jedaadiba tupallte ravai11e •• eliptički
:P•raboloid glasi

a • naš sluiaj
..
xx, + . .
yy, = " +z,,

(at

adje su x., y, i z, tražene koordinate dirališta. U drugu ruku jednadžbu te t&llgentl\e ravRine
m•žemo prema (49) napisati u segmentnom obliku;

X+~+~= (b)
m m m

jer prema UVJetima zadatka tangentna ravnina odsjeca na koordinatnim osima jednake •dreske.
Kako su jednadžbe (a) i (b) jednadžbe jedne re iste ravnine, izjednačimo· njihave kaelici-
jente prethodno pomnoživ!i, na pr. jednadžbu (b), s faktorom razmjernosti )._

(e)

Izjednačenje koeficijenata jednadžbe (e) i jednadžbe (a) napisane u •llliku

<laje

). x,
-;;;=4
!:.=~
m 9

!:.=-1
m
). =z,
Iz tre~e jednakosti slijedi

>-=-m
pa >z prve· dnage dobijem•:

.t:, = - 4 y, = _ ,

112
 UYntimo li x, = -4, JI• - - 9 i z = z 1 u jednadžbu paraboiQida, dobit ćano:
l

~
4
+!!.
9
= 2z,
a Otlatle je
13
z,=2

Uvrštenje koordinata dirališta {- 4,1- 9, ~} u (a) daje traženlS jednad:lbu tangenme ra-
vnine:
13
-x-y=z+2
ili
2x + 2y + 2z + 13 =O

f) Hiperbolni paraboloid ili sedlasta ploha

Jednadžba hiperbolnog paraboloida glasi

i• y•
---=2z (70)
a• b•

kod čega primjetimo, da tu plohu ne možemo dobiti niti rastezanjem niti stiska-·
njem neke rotacione plohe.
(Obrati pažnju na to, da lije~a strana jednadžbe potječe od hiperbole, a desna
od parabole).
Prijesjek paraboloida s ravninom XY (z= O) daje

x• y•
---=0
a• b•
odatle je
b
y= ±-x
a
(a)

a to su dva pravca u ravnini XY, koji su simetrični obzirom na os X (vidi u sl. 66

pravce AOB i COD).
Presjeci s horizontalnim ravninama z = h su hiperbole, kojima su realne osi
paralelne s osi X

i kojima su poluosi a' =a V2h i b' =b V2h i to za h > O. Za h < O dobi-

jemo hiperbole, koje su konjugirane prema prvima:

gdje je h = l h 1.·

8 B. Apsen: Repetltorlj vile matematike - Dio III. 113

 Njihove realne Qsi su- paralelne s osi Y., Pravci (a) čine prijelaz od prve farni-
lije hiperbola prema drugoj familiji konjugiranih _hiperbola i odr.eduju smjer
asimptota obiju familija hiperbola.
"Prijesjek paraboloida s ravninom XZ(y =OJ jest parabola

x• = 2a'z

kojoj se os podudara,s osi +Z (parabola NOM u sl. 66).

Također je parabola prijesjek s ravninom YZ (x =OJ

y• = -2b•z

kojoj se o:; podudara s osi -Z (vidi parabolu POQ u sl. 66.).

Isto tako su parabole i presjeci paraboloida s ravninama y = k, koje su para-
lelne s ravninom XZ:
x• k• -
---=lz
a• b•
odatle

x• = 2a'z + a•k•
~
b•
ili
- ( + -·-
x• = 2a• z k•)
2b•

Gornja jednadžba predočuje, naravno, projekcije tih presječnih parabola na

ravninu XZ. Iz te jednadžbe vidimo, da se os tih parabola poklapa s osi Z, da su
parabole otvorene prema gore i da se s povećanjem k njihovi vrhovi (- ::.)
kreću prema dolje. Na isti način se vladaju i same presječne parabole, jer se proi-
ciraju na ravninu XZ u pravoj v'eličiru, pa se. s povećanjem k njihovi vrhovi skližu
po paraboli POQ prema dolje (vidi sl. 66), pri
čemu su osi parabola paralelne s osi Z.
Konačno i ravnine x = l, koje su para- N M
lelne s ravninom YZ, siieku paraboloid u pa-
rabolarna.
l• y•
-a•- - =
b•
2z
ili,
b•t•
Y• = - 2b•z
. +-
a•
odatle
-
y• =-2b' (z - -
i• ) .Sl. 66
- 2a•
Iz te jednadžbe vidimo, da su osi tih parabola· paralelne s osi Z, da su para·
bole otvorene prema dolje i da se s povećanjem l njihovi vrhovi skližu po para·
boli NOM prema gore (vidi sl. 66).

114
 Iz navedenog slijedi, da ploha ima sedlasti oblik i beskrajno se proteže u svim
smjerovima.
Jednadžbu hiperbolnog paraboloida

x• y•
-
a•
--
b'
= 2z

možemo napisati u obliku

{:+~}(:-~}=2z (a)

odatle

=l

gdje je l zajednička vrijednost tih omjera, t. j. parametar.

Odatle

.:_ + 2"._ = 2t
a b
(71)

=-~=z
Linearne jednadžbe {71) predočuju geometrijski dvije familije ravnina, koje
čine svojim presjedštima familiju rnimosmjernih pravaca. Ti pravci leže na para-
boloidu, pa su njegove pravocrtne ·izvodnice. Primijetimo, da te pravocrtne izvod-
nice leže u paralelnim rcvninama, koje su okomite· na ravnini XY, jer u prvu
jednadžbu sustava {71) ne ulazi promjenljiva z, a parametar t nalazi se. u općem
članu jednadžbe, i da druga jednadžba sustava (71) predočuje svežanj ravnina
kroz ishodište O koordinatnog sustava.
Jednadžbu (a) paraboloida možemo rastaviti u dvije linearne jednadžbe i na
drug1 način :

ili

~-- = - - - - = --
z X y U
-a-lJ

115
 ()dade
.=_+_L=_:_
4 b u
(72)
..=_ _ _L= 2u
a b

Dobili smo novu familiju ravnina, čiji medusobni presjeci čine novu familiju
mimosmjernih pravaca, koji leže na par~boloidu, pa su njegove pravocrtne izvod-
nice. l ti su pravci presjeci paralelnih ravnina, okomitih na ravnini XY, sa sve-
žnjem ravnina kroz ishodište koordinatnog sustava.
Riješimo li jednadžbe sustava (71) i (72) po promjenljivim x, y i z, dobit ćemo
jednadžbu hiperbolnog paraboloida u parametarskom obliku.

x = a·(c +u)
y =b( t -u) (73)
z= 2tu

Iz navedenog slijedi, da je hiperbolni paraboloid, kao i jednokrilni hiper-

boloid, pravčasta plo·ha, koju čine dva sustava pravaca. Pravci jednog sustava
se međusobno ne sijeku, dok se dva pravca različitih sustava uvijek međusobno
-sijeku tako, da svakom točkom paraboloida prolaze par· njegovih pravocrtnih izvod:.
nica.
Primjeri
1. Odredi tangenrnu ravninu na ~perbolni paraboloid

16x1 - 25y 0 = 800z

koja je paralelna s ravninom
8x- Sy- 20z = O

Podijelivši jednadžbu zadanog paral:Joloida s 400, dobit ćemo je u obliku

x' y'
:25- i6 = 2z

Kako Jednadžba tangerune ravnine na hiperbolni paraboloid općenito glasi (yidi točku S.
ovog §)

a za naš slučaj

(a)

zadatak se svodi na određivanje koordinata dirališta (x,. y., z 1). To dirali! te Idi na paraboloidu,
dakle
16x1 ' - 25y 11 = 800z 1 (b)

Napisavši jednad!bu (a) tražene tango:ntne ravnine u obliku ·

16x1x- 25y 1y - 400z- 400z1 = O

116
i .uzevši u obzir, da je ta ravnina usporedna sa zadanom ravninom

8x-Sy-26z=0
dobijemo prema (55):

16x1 2Sy, ....,. 400

-8- = ---=-s
-
= - 2Q
ili
lx,= Sy, = 20
Odatle

(e)

Uvrštenje u (b) daje:

1600-400 =SOO z,
ili Sz,= 12

3
Odatle z,= 2 (d)

Uvrstimo li (e) i (d) u (a), dobit ćemo nakon uređenja traženu jednadžbu tangentne ravl}ine·
u obliku: ·
8x--' Sy- 20z - 30...:..,2

2 . Odred i pravocrtne izvodnice hiperbolnog paraboloida

x> y'
4~9 =2z

koje prolaze točkom paraboloida T, (6, 3, ?)

.Uvrštenje x 1 = 6 i y, = 3 u jednadžbu paraboloida daje aplikatu zadane točke Tj. te plohe:

36 9 \
4-9 =''2z
ili
9-J = 2z

Odatle z,= 4

Odredimo vrijednosti t, i u, parametara t i u, koje pripadaju zadanoj točki T, paraboloida.

Uvrštenje a ~2, b= 3, x, = 6, y, = 3 i z 1 = 4 1.1, (73)daje

6 = 2(t +u)
3 = 3(t -u)
4 = 2tu.

Riješimo li prve dvije jednadžbe po t i u, dobit ćemo

. z,= 2 u,= l

117
 Te vrijednosti za r, i u., a također a= 2~i b,;,. 3 uvrstimo u (71) i {72):

(a)

X y Z
2+3=1
(b)

Jednadžbe (a) i (b) predoćuJU tražene izvodnice paraboloida zadane kao preSJeke dva para
Tavnina.
Na način naveden u § 3, 2. e) i2;raz1mo jednadžbe izvodnica u kanonskom obliku.
Iz prve jednadžbe sustava (a); koji napišemo u obliku:

3x + 2y-24 =O
3x-2y-3z ~O
$lij edi ·'
-3x:t 24 x-8
Y= 2 ·=--2 (e)
-3

x=----
-2y + 24
3

Uvr§tenje te vriiednosti za x u drugu jednadžbu daje_:

-2y + 24-2y-3z =O
..:.._ 4y- 3z + 24 '=O
Odatle
-Jz+ 24 z-8
y = --4-- =--4 (d)
-3
Iz (e) i (d) imamo:

/.-3

x-8 y z-8
-2- = =-3 = -4-

To je jednadžba tražene izvodnice prve ·familije; koja prolazi zadanom točkom T, (6, 3, 4)
paraboloida.
Postupajući na isti način s jednadžbama sustava (b), dobijemo jednadžbu IZVOdnice druge
familije kroz istu točku T, paraboloida:

x-4 y z-2
-2-=3=-2-

118
 često jednadžbe zadanih ploha dobijemo na najjednostavniji način pomoću
stavaka vektorske atgebre.
Navedimo dva primjera.
1. Treba napisati jednadžbu plohe stošca, kojemu je os pravac
X y ill
2=3=6
vrh u· ishodištu, a kut otvora na vrhu 2 Ot = 60° (sl. 67).
Osi stolca dodijelimo jedinični radijvektor o0 • Znamo, da su komponente jedinićnog vek-
mra kosinusi njegova smjera, pa računamo prema•jednadžbi zadanog pravca:

2 2 3 6
cosa.=-==== =- ; cos ~ = 7 ; cos y = 7
V4 + 9 + 36 1
2"' 3-+ 6-
dakle 7 + 7 j +7
-
0o = i k

Isto tako dodijelimo točki T (x,y, z), po volji odabranoj na plohi sto~ca, radijvektor r:

-
r=xi+yj+zk
Prema (19) i slici 67 imamo:
- z
Oo T
COS I X . = - -
1 · r
Odatle prema ( 18) i uzevši u obzir. da je Ot = 30°,

pa je cos 30o = f3
T , d ob11emo:
..

2 3 6 '
' ''
V3 1x+1Y+?z X ----------_j.,'
2= Vx•+Y'+z' y
·3 (2x + 3y + 6z)• Sl. 67
4 = 49 (x' + y' + z•)

ili nakon uredenja:

13tx• + Illy'+ 3z'- 48y- 49 xz -144yz =O

To je tražena jednadžba plohe stošca.

2. Treba napisati jednadžbu plohe kružnog valjka kojemu je os pravac

a polumjer p = 3 (sl. 68).

_,.
Opet dodijelimo osi zadane plohe jedinični radijvektor o0 , a bilo kojoj točki T(x,y, a) plohe
radijvektor r.
Iz jednadžbe zadanog pravca imamo: Vt+ 25 + 4 = VTh, pa je

l . 5 - . 2-
00
= V30 1
+ V30 ; + V30 k
dok je
~ -+ __,..
r=xi+yi+zk

lUI
 Iz slike 68 vidimo, da je

•p =r • sin <p = r • J • sin <p,

torskog produkta vektora --

a to je prema (20) apsolutna vrijednost vek-
- T i 'o0 , t. j.

Sl. 68
Računamo
p = - ·-
lr
prema (27a):
X o0 ·1 (a)

T X 00 = X

l
j
y

5
k
Z

2
= V3o
l r- -
i (2y-5z)- j (2x- z)+ k(5x-y) - l
V3o V3o V30
Odatle prema (a) imamo:

3 = V4[(2y-5z)' + (z-2x)' + (5x-y)']

a nakon kvadriranja i uredenja

29x1 + 5y' + 26z'- JOxy- 4xz- 20yz- 270 =O

To je tražerui jednadžba plohe valjka.

3· Par<:ijalne deriva<:ije funk<:ije dviju· i vile promjeni jivih

Neka je zadana eksplicitna funkcija d~iju promjenljivih z = f( x, y). Budući

da su x i y međusobno nezavisne promjenljive, možemo pretpostaviti, da se jedna
promjenljiva, na pr. x, mijenja, dok se drugoj promjenljivo; y dade bilo koja kon-
stantna vrijednost, ili da se y mijenja, dok x ostaje konstantan.
Granična vrijednost kvocijenta diferencija ~;, kad ll.x teži nuli bilo na koji
način, t. j. limes kvocijenta prirasta ll.zx funkcije z, kad x poraste za tu, dok se·y
ne mijenja, i prirasta ll.x argumenta x, zove se parcijalna (djelomična)
·d envacl}a
· · · f un k ClJe
" z= j( x; y ) po x 1· oznaCUJe · ·· se s iJz 'i' iJf
ox 11 'l' f x·
ox il'1 z., 11
Prema· tome
oz lim ll.zx = lim f(x + ll.x,y)- f(x,y)
ax ll.x-+0 ll.x ll.x-+0 ll.x
Isto tako definira se parcijalna derivacija funkcije i = f(x, y) po y,
kao limes kvocijent~.diferencija ~:.1', ·kad y dobije prirast ll.y, koji teži nuli bilo

na. k OJI.. nacm; . k onsta.ntan, a označUJe

•. dok x ostaJe . se s odz 1
'li d ili' z" il'1 l.ll:
i) j
y jl

120
 (jz lim 6zy = lim f(x, y + 6y)- /(x, y)
i)y = <h--+0 6y tiy--+0 6y
Iz navedenog vidimo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih ima dvije
parcijalne d~rivacije: jednu po x, a drugu po y.
Pazi! Parcijalne derivacije, označuju se- pomoću okruglog i) (:;, :;). dok
uspravni d, kako znamo, služi za označivanje dei'ivacija funkcije jedne promjen-
ljive (~~) i za označivanje diferenCijala bilo koje funkcije.
Navedimo primjer.
Odredi obje parcijalne derivacije funkcije

z= 3x•y• -7x'Y + 10x•--3x + 8y•-4y + 12

Da odredimo parcijalnu derivaciju z po x, derivirajmo zadanu funkciju po x,

pri čemu smatramo da je y neka konstanta.
Dobijemo:
o- z = 3y• . 2x - 7y• . 3x• + 20x - 3
i>x

(posljednja su tri člana funkcije !)tpaia pri deriviranju po x, jer su konstante!)

ili
o- z = 6xy• - 21x•y• + 20x- 3
OX
Sada parcijalno derivirajmo zadanu funkciju po y, u tom )e slučaju x kon-
stanta.
Dobijemo:
i)z ,
- = 3x•. 3y•-7x•. 3y• +O-O+ 16y-4
i>y
ili
oz
-- = 9x'y'- 2lx•y• + 16y- 4
ay
Traže li se vrijednosti parcijalnih derivacija za4ane funkcije u nekoj po-
sebnoj zadanoj točki (xu y,),. treba najprije izračunati parcijalne derivacije te
funkcije, a zatim uvrstiti u dobivene izraze koordinate x, i y, zadane točke.
Na pr., u točki T ,(2; 3) parcijalne derivacije funkcije navedene u našem pri-
mjeru imaju vrijednosti: .

dz)
(dx, ·. 2-3 = -1907
- = 6. 2 '27- 21 . 4. 27 + 20.

( oz) + -1144
oy , = 9 . 4 . 9 - 21 . 8 · 9 16 · 3 - 4 =
----

121
 :Pokazali smo, da tražeći parcijalnu derivaciju~po ·x funkcije z= f(x, y) u
nekoj točki T(x, y), t. j. tražeći ·

az= lim f(x + &c,y) -f(x,y)

ox, .6...-o 6x

dajemo X prirast &e, ·dok .Y ne mijenjamo. Na slični način definirano

oz = lim f(x, y ~ t1y) -f(x,y)

ay - a".-, Ay

Geometrijski to z~ači, kako se vidi iz slike 69, koja prikazuje samo ravninu
argumenata x i y, da ):zad tražimo ~: točku T pomičemo paralelno s osi X za odre-

zak TT.= t1x u položaj Tdx +Ax, y), a kad tražimo

paralelno s osi Y za TT.= Ay paralelno s osi·Y u točku T.(x,y +Ay), pri čemu
.
:z,
y
pomičcmo točku T

u prvom slučaju točka T, teži točki T, idući po pravcu T, T, koji je paralelan s osi
X, dok u drugom slučaju točka T. teži točki T idući po pravcu T 2 T, koji je para-·
telan s osi Y. Stoga se kaže, da je : : parcijalna· derivacija funkcije z=

=f(x,y) u smjeru osi X, dok je~; parcijalna derivacija·te funkcije

u smjeru osi Y.
Jasno je, da možemo -iefinirati i parcijalnu derivaciju funkcije z u ma kojem
smjeru s, koji je određen kutom cp (vidi sl. 69), ako pomaknemo tocku 'T u točku
T., ~daljenu od točke
T za TT.= As, i ako TT.= • As teži nuli. Tada je ddzs deri-
.
vacija funkcije z =f(x, y) u točki T u smjeru S((jl).
. . d . .. dz
I zved uno lZraz za tu envaCIJU d s •
l y
Malo kasnije uvest ćemo pojam totalnog
~(X.V+~'II diferencijala dz funkcije z =f(x, y):
.:----·---.-.-."'/T,
.g-! •s~6!,".... ' c)z oz
*; ,. .; ~ ; dz =-dx +-dy
dx dy
t-r;;.v}·-,;·=4<- .. :..~,1;("····~,
iY [vidi dalje foiJilulU (~0)).
l Podijelimo li dz s ds, dobijemo:
ll X 1
dz _.dz dx+ oz dy
Sl. 69 ds·-ox'ds oy'ds

dx dy .
Prema slici: ds =cos cp ds=smcp
Uvrštenje daje

-dz
ds
= -oz
OX
oz .
cos cp +- SJn cp
ay

122
 To je izraz za derivaciju funkcije z = f( x, y) u smjeru s (rp). Potanko o deri-
vaciji u smjeru s (tp) vidi ·dalje § 13, l.
Na isti način definiramo, označujemo i računamo parcijalne derivacije funkcije
triju i više nezavisnih promjenljivih.
Uzmimo na pr., funkciju u triju promjenljivih x, y, z:

u = 5x'sin y - 2 sin x tg y cos z + 4a" arc cg z

Računamo:

l.
ou
ox smatra)UCl
. ,. d . k
a su y 1 z onstante:

ou
ox- l Ox siny- 2cos x tg y cos z+ 4ax Ina arc tg z

2. ~; smatrajući da su x. i z konstante:

ou
- = 5x'cos y -
. l .
2sm x · - - . cos z + O
oy cos•y

3.
ou
oz ...
smatraJUCl
d
a su x
.
1 y
k
onstante.

iJu O ..,_. .
Jz = + ....,m x rg y sm z + 4a" • 1 + z•
Vidimo, da funkcija triju promjenljivih ima tri parcijalne derivacije. Očito je,
da ćefunkcija od n promjenljivih imati n parcijalnih derivacija.
Parcijalne derivac1je složenih funkcija dviju i više promjenljivih
računaju se po istim pravilima kao i obične jerivacije složenih funkcija jedne pro:-··
mjenljive (vidi Dio I § 9, 8), treba samo uvijek držati na pameti, da su•
sve promjenljive konstantne osim one po kojoj deriviraino, pa pri-
mjenjivati one formule deriviranju, koje odgovaraju toin posebnom slučaju.
Primjeri
Odredi parcijalne derivacije funkcija.

J. z = arc tg L
X

c)z l ( l ) y
(}; = ~~(y}• ·Y. -Xt = ~ ~ +Y 1

l+-
X
---
h X
;)y = l +( 7( x- = X + ~~ = zi + yi

2. z =xY

123
 e"Y
3. z=---
e" + eY

đz (e" + •") · e"Y ·y-e"" · e" e"" (ye" + y eY- e")

;ji = (e" + eY)• (e"+ eY)•
đz (e" + eY) · e"Y · x - e"Y · eY e""(xe" + x eY - e7 )
()y = (e" + e:l)' (e"+ e:!)•

4. u = y;o + y• + z•
ou l . 2 x= x =~
~= 2 Vx• + y• + z• Vx• + y + z'1 u

đu l y y
dY = 2 Vx• + y• + z• . 2y = 1/x" + y' + z• = ~
đu • 2 z= z z
()Z = 2 Vx• + y• + z• Vx> + y• + z• u
S. u=xY"+y"•+z"Y

~
<ly
= xY• · ln x · z + xz · y"•-l + z" 7 · ln z · x
~ = xY• · lnx · y + y"•lny · x.+ xy· zxy-l
đz ·

6. lzračunaj za funkciju

x cos y - y cos x đz đz k' 0

z = l + sin x + sin y dx đy u toč l Xo = 0 Yo =

đz (J + sin x + sin y) (cos y + y :Sin x)- (x cos y - y cos x) cos x ·

;,x= - (l+sinx+siny)•

Uvrštenje x 0 = O i y 0 = O daje (~)

ox o-- ~-
()z (l+ sin x + siny)(- xsiny- cos .x) -(x cosy-y cos x) cosy
~ = (l+ sinx + siny)'

Uvrštenje Xo = O i y 0 = O daje: ·(~}

<ly.
=-l
-

7, O",..re d'1 i)u "\mk .. cos (tp- 2ojl) očki <ji.=~-

ćJ<jl za , CIJU u ~ cos (<ji + 2cp) U t (jlo = 'lt ;
4

ou + 2cos(ojl + 2<p)sJn(<p-2<jl) + cos(cp-2ojl)sin(ijl + 2tp)

đ\j. = cos• (oji + 2ip)

124
 Uvrštenje 'P• = 7t i <Vo = .!:.
4
daje

7t • 7t 7t . 7t
2 cos "4 · nn2 + cos 2 · sm4 V2
t)u
2 .
(~). = 7t = - 2 = 2 V2
cos• 4 . 2 • 4

4. Geometrijsko značenje parcijalnih -derivadja_ f1lnkĆije dviju

promjenljivih

Pretpostavimo, da smo izračunali obje parcijalne derivacije funkcije z= f(x,y)

u točki T,(x" y" z,). Pokažimo 'geometrijsko značenje tih parcijalnih derivacija.
Kad smo funkciju z = j ( x, y) parcijalno derivirali po x, smatrali smo da je
y = y', (kon~tanta).
Znamo day= y, predočuje ravninu, koja je paralelna s ravninom XZ i uda-'
ljena od nje za y,. Ta ravnina E, (vidi sl. 70) siječe plohu, koja je geometrijska
predodž6a zadane funkcije z = f(x, y), u krivulji AT,B.
Kako je funkcija z za y = y, (konstanta) funkeija jedne promjenljive x, predo-
čuje~~ u ravnini E, gradijent tangente povučene n~ tu presječnu krivulju AT,B
u točki T" t. j. tangens kuta što ga tangenta t, zatvara s osi +X, odnosno s pravcem
y = y, paralelnim s osi X: ·

oz (74)
ox= tg ot,

Na isti. način, kad deriviramo funkciju z po y, smatramo da je x = x 1 (kon-

stanta)." Ravnina X = X h koja je paralelna s ravninom YZ, a udaljena od nje za.
x, (ravnina E, u slici 70), siječe plohu' z u krivulji CT1D, pa je

o- z tg (3. (74a)
oy =

t. j. ~; je tangens kuta što ga tangenta t, na tu presječnu krivulju u točki T!

zatvara s+ osi Y, odnosno s pravct:m x = x" paralelnim s osi Y.
Iz analitičkog i geometrijskog značenja parcijalnih dedvacija jasno slijedi,
da parcijalno derivirajući zadanu funkciju z =f(x,y) u nekoj točki T,(x"y,;z,)
funkcije, mi tu funkciju deriviramo idući samo u smjeru osi X, a parcijalno deri-
virajući funkciju po y deriviramo je u smjeru osi Y. '
Tangente e, i e,, koje se sijeku u točki T.(x,,y.,z,) plohe z=f(x,y), odre-
duju tangentnu ravninu na tu plohu u toj točki T,.
Pretpostavimo, da su te rangente t, i t, horizontalne, .t. j. paralelne s ravninom
XY. U tom slučaju edređuju te dvije tangente horizontalnu t!Ulgentnu ravninu
na plohu, pri čemu je

125
 OZ) =
(OX l
tg IXt = tg 0 =t

oz) = rg 11· = tg 180° = 8

(ay 1

jer je tangenta t, paralelna s-osi X, a tangenta to s osi Y.

Prema tome je u točkama plohe z= f(x, y}, u kojima je :: =O o.
tangentna ravnina horizontalna.
Primjer
Ravnina

presječena je ravninama y = 3 i x =r 2.
Odredi kutove, što ih ti prcsjeci zatvaraju s pozitivnim smislom koordinatnill. oti X i Y
(sl. 71).

+Y
Sl. 70 Sl. 71

Budući da su presjec1 AB i CD pravci i da je ravnina y = 3 paralelna s ravninom XZ, dok.

je ravnina x = 2 paralelna s ravninom YZ, iz geometrijskog zna~cnja parcijalnih derivacija slijedi,
da •u parqalnc dcrivacije zadane fu.nkc1je gradijenti tih presjeka u tim presječenim ravninama, t. j.

oz
-·=lg ct,
ox
oz
&V= lg [3,

. Napisav§i jednzdibu z::dane ravnine u eksplicitnom oblik.a

X y
z= 5(1 -6.-9)
računamo:

126
 Dakle je·
~=
~ = tg,rx, = - 6s = -0,833

oz
iJY = tg ~~ = -
s = -O,SSS
9
Odatle
rx, = 180°- 39°SO' = 140°10'

~. = tso·- 29•oo· =·• st· oo·

Kako je os Y okomita na ravnini y = 3, u kojoj Ježi presjek AB, a os X okomita aa ravlliai
x = 2, u kojoj leži presjek CD, bit će
[i,= 900
(X.= 90°

Do istih rezultata dolazimo, ako uzmemo u obzir da su presjea AB i CD paralelni s prav-

cima. u kojima zadana ravnina siječe koordinatne ravnine XZ i YZ.

5. Jednadžbe tangentne ravnine i normale na plohu z = f(x, y) u zadanoj

točki. T,(xu Yu z,) plohe

Geometrijsko značenje parcljalnih derivacija ~~·i :; daje mogućnost lakog

izvođenja jednadžbe tangentne ravnine na plohu z =j( x, y).
Tangentna .ravnina prolazi diralištem T,(x"y., z 1}, pa njena jednadžba prema
'50a) glasi:
(a)

Imamo odrediti dvije nepoznanice A, i B,.

Tangenta t, leži u tangentnoj ravnini, pa je s njome paralefna, a uvjet para-
lelnosti pravca i ravnine znamo, te prema (57) imamo:

(b)

gdje su a, b i e koeficijenti, odnosno kosinusi smjera tangente t,.

Pokx:ali smo, da je tg oc, = :: (74), a odatle po poznatoj trigonometrijsko;
formuli (Vidi Reper. elem. matematike, III, § 4) imamo:

l
cos oc, = --====
Vl+ tg'l:1., OZ\•
l+ ( ox}

Iz slike 70 vidimo dalje; da tangenta t, zatvara s osi + Y kut ~~ = 90•, jer

leži· u ravnini E, ll XZ, pa je cos (j, = cos 90• = O. Isto tako se vidi, da ta tan-

127
genta zat~ara s osi +Z, odno~no s njoj paralelnim pravcem T,T', k.ut y 1 =
= 90° - oc" pa je
. (Jz

= - - -ox
cos y, =cos ( 9oo -ot, ) =Sin
.
ot1
.
= tgoc,
'{l+ tg•oc,
=prema ( 74)
F {:;r--=

Uvrštenje
oz'
l
• =COS ot,-<=-·~=, b = cos 13, = O i e = cos y = (}X

0 + (::r . · V·+ (~n·

u (b) daje
oz
l . ox
A,·-.-=+-:-r=-=~==0
F· (::r •+(::r
a odatle je
A,=--
oz (e)
iJx
Na isti način dobijemo prema slici 70 slijedeće vrijednosti za kosinuse smjera
tangente c,:
a = cos oc, = cos 90' = O.

jer je E, \l YZ

b= cos~.= co,s(ISOo- (3,) =-cos (3~ =-:rV:;::!==:;:=

+ cg•~,'
1 dz
jer je prema (74a) tg ~' =--
a"

e = cos -y, = cos(90° + ~~) =-sin 13: = -v 1

+ '~;r
Uvrštenje u '(b) daje:
dz

-B,
oy o

Odatle je
iJz
B,=--'- (d)
oy

128
 Uvrštenje (e) i (d). u (a) daje
oz
---(x-x,)--(y-'-y,)
đz
+ (z-z 1) =O
ox oy
ili
(oxl,
~~ (x-x,)+ (oz) (y-y,)
oy.
=z-z, (15}

To je jednadžba tangentne ravnine na plohu z =f(x, y) u točki.

T,(x,, y" z,), gdje su {:~. i (~;), vrijednosti parcijalnih derivacija, u koje s~
uvrštene koordinate dirališta. Indeksi &h uz parcijalne derivacije pokazuju, da su.
parcijalne derivacije uzete u točki Tt(x" y" z,).
Upotrebivši Gaussove oznake ~;=p :; = q, {odnosno p, i g, u točki T,)
jednadžba tangentne ravnine glasi:

(x-x,)p, + (y-y,)q, =z-z, (7Sa:·

Malo kasnije ćemo pokazati (vidi točku ll ovog §) da jednadžba. tan-

gentne ravnine na plohu zadanu implicitno F(x, y~ z)= O u .točb
T,(x" y., z,) glasi:

(oF)
ox ,
(x-x,) + (oF}
oy 1
(y - y,) + {3F}
oz a
(z- z,) =O (76)

Indeksi ~h uz parcijalne derivaciie ka<:uju, da vrijednosti tih derivacija treb:'

uzeti u diralištu T.(x., y" z,).
Izvedimo sada jednadžbu normale na plohu z =f(x, y) u istoj toči<·
T.(xu y" z,} plohe, t. j.' jednadžbu pravca >~, koji je okomit na tangentnoj ra-
vnini u toj točki :T,, (vidi sl. 70).
Normala prolazi točkom T.(x" y" z,), pa njena jednadžba prema (38) glasi:

x-x, y-y, .,z.-z,

---a--=---b---=---,--

ili, podijelivši 'sve nazivnike s e i označivši ~ s a., a !!._ s b., dobijemo

e e

x-x, =y · y 1 = z-z 1 (a)

a1 b, l

Treba, dakle, ()drediti. ~amo a, i b,.

Normala je okomita na tangentnoj ravnini
oz
(x-x,) ox+ {y -y,) oy- (z -z.)=
oz o

9 B. Ap&en: RepeUtor1J vUle matemattQ - Dio tn.

129
pa prema poznatom nam uvjetu (58) okomitosti pravca i ravniDe

a b e

za naš slučaj imamo:

a, b, 1
oz = oz = -=1
ox ay
oz
Odatle a,=- ox

b,=--
' oz
oy
Uvrštenje u (a) daje
X - X, y - .Yt Z - Z 1

(oz) (oz) -----=!

= = (77)
ox, o~,

To je jednadžba normale na plohu z.= f(x;y) u točki T.(x., y,, z,)

plohe, gdje su {::). i (:;). vrijednosti parcijalnih derivacija u diralištu T,,

' Ista jednadžba uz Gaussove oznake glasi:

X - X, y - y, Z- Z t
--;;;- = ---q;! = --=-r- (77a)

. Je
gd Je . p,
. = (az)
-ox. . q, = (oz)
1 -
oy •
Na plohu zadanu implicitno F(x, y, z) = O jednadžba normale u točki
T,(x., y., z,) glasi:
x-x, y-y, z-z,

(~=). = (~). = (~~). (78)

(vidi dalje točku ll ovog §).

Primjeri
l. Odredi jednadžbu tangentne ravnine i normale na troosni elipsoid:

x• y• . z•
-+-+--=1
a• b• e•

u točki T,(x,, y., z,) elipsoida (sl. 61).

131
 Najjednostavnije odred1mo jednadžbu tangentne ravnine' primij~vši fbr-
illWU (76).
'
U tu svrhu napišemo jednadžbu elipsoida u implicitaom obliku:
/
x• y• 'Z'
F(x, y, z) = a• + bi+ Ci- l = Đ

pa računamo:

iJF 2x iJF 2y
-=-;
iJx- a•' iJy b•

a u točki T,(:x., y., z,)

iJF} = 2x,_;
( iJx ,
iJF) = 2y,;
( iJy l
(iJF) u, (a)
a• b• cz l == Ct

Uvr~tenje u (76) daje

h, . ~. b,
(x-x,)-+ (y-y,)- +(z-z,)-= O
a• b• e•

Odatle

ili

jer uvrštenje koordinata (x., y" z,) točke T, elipsoida u nje~tovu jednadžbu.daje

Uvrstimo li jednakosti (a) u (78). dobit ćemo jednadžbu normale u točki

1
T, (x., y" z,) elipsoida.

X -Xa y - y; Z - Za
--zx:-=~=~
a• e•
lli
x-x, =y-y, =z-z,
x, y, z,
a' -{)2 e•

131
 2. Odredi jednadžbu tangen,tne ravnine na eliptički paraboloid

x• y•
-+-=2.t
a• b•

u točkiT,(xu y,. z 1 ) paraboloida.

Napisavši jednadžbu paraboloida u implicitnom obliku

F{x, y, z)=-+ -b--,-2z ~·

=O
y• .
a• •.

računamo prema (76):

oF .ix oF
ox= -as; -=-2
oz \
a u točki Tt(xu y., zl) paraboloida

oF) _ 2y,. dF) =_2

( oy , -b'' ( oz l

Uvrštenje u (76) daje:

2x 1 2y,
(x - x 1 ) -
a•
+ (y ,-y,) - - - 2(z- z,) =O
b•
ili
xx,
-+~~-+-+z-z.
yy, Xi Yi
a• b• a• b•

2 .• 2
a kako iz jednadžbe paraboloida slijedi da je~+ ~b = 2zu dobijemo
. a' •

~+~==z+z
a• b• 1

Dokaži na isi:l način, da jednadžbe tangentnih ravnina u točki T.(x., y 1,_z1)

glase:
za d vok n'lm· troosm· hiperb ol01'd (i2-
x• y• z• = l
ba- Ci

.!!!._YY•_-~ =l
a• b' e• ·

x• y• z•
za jednokrilni troosni hiperboloid - + -- - = l
a• b• e•

132
 x• ·y•
l8 h.iperbolni paraboloid - - -
a• b•
= 2z· •

xx,- yy, = z + z,
a• b•

:Navedimo jo§ jedan primjer.

Napi§i jednadžbe normala u .siec!tu ploha

z="*+:v•
z-x+y+4
y=x

Iz zadanih jednadžbi ·razabiremo, <la Je prva ploha rotacioni parabt>loid nastao rot8,cijom
parabole x• =z, odnosno X= Vz
oko osi z
(vidi 'Dio .II. § 7, 7), dok su druge dvije plohe
ravnine (nariši sliku ploha!).
Odredimo pravac, u kojem se ·SIJeku te ravnine.
Uvritenje. y = x x= y u e - x +y +4 daje
z=2x+4
&Jeciite zadanih ravnina
z= 2y +4
ili u parametarskom obliku
z=t
x=_!_t-2
2 (a)
1
y= t-2
2
Da odredimo koordinate točaka, u kotima taj pravac probada z,dani parabol~, t. j. da
odredimo sjecište zadanih ploha, uvrstimo jednadžbe (a) u jednadžbu paraboloida tl - :Jt1 + y•.
Na taj mčin dobit ćemo one vrijednoati panunetm t, koje. odgovaraju tta!eni.m proboditdma.
Uvritcnje daje:

Odatle:
t'- !Ot+ Hi= O
t,= 8 t,= 2
pa iz (a) dobijemo koordinate traženih probodi§ ta:
P, (2, 2, 8) ; P, (-1, -1, 2)..
Prema (78) računamo jednadžbe normala na paraboloid :Jt 2 +JI' -z = O u točkama P 1 i P ••.
~F = 2x ,· oF= 2.., . oF ... _ 1
~x ay " ' ~z
B u točkama P 1 i P1:

= 4 ; (oF) ... - l
(oF}
ox l 4
=
(oF\
o'YI, ozl1
oF} __
(~X s 2 oF\ -= -2
(ay}, (::).--l
133
 jednadžbe traženih normala glase prema (78):.'

x-2 y-2 z-8 x+l y+l z-2

-4- = -4- =-=l --=2 = -=2 = -=l

&: P~rcijalne derivacije viših redova

· parc11
K ako su red ov1to . ··alne d envactJe
· ·· i)z ·· z= J( x, y J opet f u nk-
· i)z funk CtJe
~ 1 ~
· uX uy
cije od X i y, SVakU parcijalnU derivaciju mezemo Opet derivirati pO X i pO y, pa
tako dobijemo četiri druge parcijalne derivacije funkcije z= f(x, y) ili
četiri parcijalne derivacije drugog reda.

Parcijalna derivacija :: po x označuje se slično drugoj derivaciji funk~ije

je · n1··JlVe s o•z
· d ne prom1e ·1· d"'f
'x' 11 ·1·
'x' 11 Zxx
·1· J""' a denvac11a
11 · ·· po y s o'z ili" o•J
u u i)xoy oxoy
ili Zxy ili fxy•
iJz.
Na slični način označuju se parcijalne derivacije oy.

o•z iJ"'f·
po x s ili ili z",. ili t"";
oyi)x oydx

po y s
o•z.
ili
o"'J ili ·Zyy ili /yy•
ay• oy'

Malo prije u točki 3. izračunali smo prve parcijalne derivacije funkcije

z= 3x'y'- 7x'y' + !Ox'- 3x + Sy•- 4y + 12

pa smo dobili:
oz
ox= 6xy•- 2lx'y' + 20x- 3 (a)

iJz ..
--=9x'y'-2lx'y'+
iJy . 16"-4
J
(b)

(a) deriviramo parcijalno po x:

o•
-
z
= 6y• - 42xy• + 20
ox•

(a) opet deriviramo, ali sada parcijalno po y:

iJ'z
- - = 18xy• - 63x•y•
iJxoy

134
(b) deriviramo parcijafuo ·po x:

o•z
- - = !8xy'- 63x'y'
oyox

(b) deriviramo parcijalno po y:

d'z
dy'
18x'y- 42x'y + 16

Kako vidimo, dobili~ smo ukupno četiri druge parcijalne deri va cije zadane
funkcije dviju promjenljivih, ali opažamo, da smo za dvije druge parcijalne dcri-
vacije dobili identične izraze: J8xy'- 63x•y•, t. j.

d'z d'z
clxcly = clyclx
ili . ~79)

To znac1: deriviramo li funkciju prvo po x, a zatim po y, ili prvo po y, a

L:atim po x, dobit ćemo u oba slučaja isti rezultat. Drugim riječima redoslijed de-
riviranja· ne utječe na rezultat deriviranja.
Može se općenito pokazati: ako funkcija z =f(x,y) ima parcijalne derivacije
z., i zy i drugu parcijalnu derivaciju zxy' koja je neprekinuta u točki (x, y), tada
Ol).a ima u toj točki i drugu derivaciju zyx' koja je identična prvoj.
Iz toga zaključujemo, da uz navedene uvjete funkcija z= f(x, y) ima samo
tri različite druge parcijalne derivacije.
Navedimo primjer. '
Pokaži da za funkciju
X
z= arc tgy

\"rijedi jednakost
o'z o'z
ox oy = oy ox
Računamo:

~=--·-=--=--y-
ox x' y x• x' + y'
I+y; Y+y
o•z (x' + y') l - y . 2y x' - y'
ox ay = (x' + y =
2) 2 ~i)i

OZ X X
~ = - --x-2 • y. = - x' + y2
l+ Y'
il' z (x• + y') · l - x • 2x - x• + y' x•- y'
ay ox=- --(x' + y')' (x' + y')' = ~~ji·

Pokaži ;da jednakost Zzy = Zyx vrijedi za funkcije:

l. z = y ln (l + xy)
2. z=ex(cosy+xsiny)

13i
 Kako su·d ruge parCIJ''alne denvactJer- a•z ..1
. .. o•z ; :;--:,
o•z funkc11e
T-
.. ' z = j('x, y ) redo-
.vy• ux" uXc.IY .
vito opet funkcije od X i.y, ~aku drugu parcijalnu derivaciju možemo opet deri-
virati po x iy,_,pa:"itako dobijemo ukupno 6 trećih parcijalnih derivacija
funkcije .z =f(x, y).
· Njihova :je oznaka slična oznaci drugih parcijalnih derivacija, ·kako se to vidi
ii. sheme, koja slijedi.

l Deriviramo po

đ'z <l'z
X

d"z
y

dx• = Zxx Ox3 = Zxxx dx'dy = l:uy

l
l
d1 z
dxdy =z""
<l" z
clx'dy =, Zxxy
d" z
dxdy" = ZICYY

l cl• z <l" z cl'• z

j oy• = zw <ly'ox = Zyyx oy•"" zYJIJI

Uz pretpostavku, da za zadanu funkciju· z= f (x, y) redoslijed deriviranja

:te utječe, na rezultat, ima funkcija dviju promjenljivih samo četiri različite
<reie parcijalne derivacije, i to

a•z i,. z o•z if z

ox• ' ox• Jji' Ox ay• ay•
Slično se označuju i parcijalne derivacije četvrtog i viših redova.
Na navedeni način označuju se i računaju parcijalne derivacije viših redova
funkcije ·triju i više promjenljivih.
. d~ .
Na pr., treba izračunati treću parcijalnu derivacijU po "• y i z, t. j. ex iJy i! z funkcije u= e.<)'•
Deriviramo u po x:
du .<)'a
~=e ·yz

Rezultat deriviramo po y:

d~ = e"<JJ" • z + yz · e"<JJ• • xz =- e"7• (z + xyz")

dxdy
Rezultat deriViramo po z:

_E"!!._
iJxdyc)z
= e"Y" (l +. lxyz) + (z +·xyzi) e"Y• · xy ""

= •""" (l + 2 xyz + xyz + x"y1 z") - ?Y• (l + 3xyz + x".Y'•'>

Pokaži
1
l. ela za funkciju u = · vrijedi jednadžba
Vx'+y' +z"
otu dtu dtu.r
_ox• + dy' + dz' '"' 0

136
 • y z
2. da je za funkciju u= y' z' e 2 + z' x• el + x• y• e"l

pHrcijalna denvaciia

7. Totalni diferencifal funkciJe i njegova primjena

Znamo, da je diferencijal funkcije jedne promJenljive y =f{x) jednak deri-

vaciji funkcije pomnoženoj s diferencijalom argumenta, t j. dy ~ f(x) ·dx (vidi
Dio ll.§ I).

Funkcija dviju promjenljivih z = j ( x, y) ima· dvije parcijalne derivacije ox

or
az
oy' d
akl .
e trna dva parcijalna diferencijala ~~. dx
(Jz
- . dy ..
oy
Totalni ili potpuni diferencijal dz f~nkcije z= f(x, y) je zbroj
njenih parcijalnih diferencijala:

dz =,.-dx
oz + Jy
-
v.z dy /
(80)
()).'

(Pazi; diferencijal sc uvijek označuje pomoću latinskog d).

Znamo, da difetencijal dy fun kći je jedne promjenljive y = f( x) pr~dočuje
geometrijski pr-irast ordinare tangeme na krivulju y = f(x), kad x poraste za dx,
odnosno t.x. Slično tome total ni diferencijal d z funkcije z= f(x, y) pre-
dočuje geometrij"ski prirast aplikate tangentne ravnine na plohu.
z= f(x, y) u točki T(x, y, z), kad x i y porastu za dx i dy, odnosno
za 6 x i t.y. [Vidi geometrijsko značenje · parcijalnih derivacija funkcije z =
= /(x, y)]. · ·
Malo prije smo izveli jednadžbu tangentne ravnine na plohu z = f( x, y)
u točki (x., y" z,) te plohe. Tu jednadžbu možemo lako izvesti iz izraza (80) za
totalni diferencijal funkcije z= f(x, y). Neka su (x, y, z) koordinate bilo koje
točke tangentne ravnine, a ( x" y., z,) koordinate njenog dirališta. Tada uzevši
u obzir geometrijsko značenje totalnog diferencijala i definicije prirasta t.x = dx,
6y = dy i t.z' = dz, uvrstimo u (80):

dx= t.x =x-x,; dy = t.y =y-y, dz = Ll.z =z~ z., pa dobijemo:

oz ( x - x , ) +Jz
z-z,=-
ax ay- (y-y,J
a to je naša formula (75).
Navedimo primjere z~ računanje totalnog diferenciiala.
lzračunaj totalne diferencijale funkcija :

l -
1. z= -ln(x• + y')
2

137
 Najprije računamo obje parcijalne derivacije zadane funkcije z:

!:' - _l_ • __
l - . 2x - _x_
•x - 2 x' + Y' -. x' + y'
--= = _l_ • __l _ . 2y = _)_'-
•y 2 x2 + y' , / x' +y1
a sada prema (80) imamo:
X y
iz = x' + y' dx + x' + y' tiy
ili

tiz=xdx+ydy
x' + y'

s+ t
2. u=--
s-t
du (s- t) · l -(s + t) • l
ds --(s-t)'

ou (s - t) + (s + t) 2s
ot (s- t)' = (s -;-15'
du = _ 2t ds + 2s dl = 2(s dt - t ds)
(s- t)' (s- t)' (s- t)'

Totalni diferencijal funkcije triju i više p~omjenljivih definira se na isti način

kao i totalni diferencijal funkcije dviju promj'enljivih. Na pr., totalni diferencijal
funkcije triju promjenljivih
u =f(x, y, z)
glasi:
ou
du = -
ox
dx + -ou
oy . az
ou.
dy + - dz

Govoreći u drugom dijelu ovog Repetitorij:r o primjeni diferencijala dy funk-

cije y =j( x), pokazali smo, da za male l D.x l možemo približno uzeti da je

Doy".:", dy

·jer sc L'ly razlikuje od dy za beskonačno malu veličinu višeg reda ?b~irom na D.x
kao beskonačno malu veličinu prvog reda, pa pomoću diferencijala možemo raču­
nati pogreške funkcije jedne mjerene veličine.
Na slični način može se pokazati, da je i za funkciju dviju promjenljivih z=
=j( x, y) razlika izineđu prirasta funkcije
/).z= f(x + L'lx, y + /).y)- {(~, y)
i ~i. totalnog diferencijala te funkcije
i:Jz oz
dz =-dx+- dv
ox ly

138
t. j. razlika
\6z-dzf
beskonačno mala veličina višeg reda obzirom· na !lx i !ly kao beskonačno male
veličine prvoga reda, pa se može približl).O uzeti qa je

oz oz .
tlz ~ dz = · - · !lx
· ox + -oy · !ly (31)

Geometrijski to znači, da se mjesto prirasta aplikate plohe z.=f(x, y), kali

x poraste za t.x, a y·za tly, uzima prirast a plika te tangentne ravnine po-
vučene na tu plohu ·u' točki T(x, y, z). '
Primijetiffio, da za funkciju od tri i više 4b
protnjenljivih možemo također približno· uzeti;
da. je prirast funkcije jednak njenom totalnom
diferencijal u.
Budući da je mnogo- jednostavnije izraču­
nati totalni diferencijal funkcije nego njen pri- q
rast, jer, kako se iz (81) .vidi, dz je l.inearna s
funkcija od !lx i tly, pogreška veličine izraču­
nate iz podataka mjerenja računa se obično po-.
moću totalnog diferencijala. (Vidi Repetitorij
II, § l, 5). .
Navedimo nekoliko primjera.
l. Kolika je pogreška LiS povrsme S SJ. 72
pr:avokutnika, ako je mjerenjem dobiveno za
stranice tog pravokutnika: a cm ± D.a cm i b cm ± 4b cm, gdje su D.a i D.b
pogreške mjerenja duljine stranica pravokutnika (vidi sliku 72).
Primijetimo, da prave vrijednosti pogrešaka mjerenja nisu, naravno, poznate
niti po veličini, a niti po predznaku, poznate s u samo g or n j e m e đ e tih po-
grešaka, u našem slučaju !la i D.b.
a) Točni račun pogreške D. S:

S= a· b
D.S =(a+ D.a)(b +MJ -'-ab = ab +b· !la+ a. M+ tla. M-ab =
= b · D.a + a · M + D.a .-M (a)

b) Priblfžni ~račun ·pogreške D. S P? moću diferencijala:

Prema (81):

AS~ dS =
os
~ · D.a + os
~ . !lb
oa. ob
S= ab

dS= b :~·
as
clb =a
oa
D. S =.b · D.a +a · D.b (u cm') (b)

139
 Usporedimo li rezultate (a) i (b), vidimo, da smo u približnom računu izgubili
čllm tl.a. tl.b, t. j. površinu pravokutnika dvostruko iscrtkanog u slici Ja8ho je, n.
da ta površina nema praktički- nikakvog značenja ob~om na površine b . l:J.a i
a : tl.b, također prikazane u slici· 72. , ·
_2. Izračunaj apsolutnu i relativnu pogrešku volumena V valjka, ako je mje-
renjem dobijeno: r cm ± tl.r cm i h cm ± 6.h cm (sl. 73).

V= 1tr'h
Prema (81):
. oV oV·
,l
tl. V~ dV = Cir'' tl.r + oh . Ah
l
l
l ov
- 21trh
ov
-= ~r=
l

:h
,- or = oh
l
l Apsolutna pogreška:
l
l
l 6. V = 21trh ·r ilr + 7tr 2
• tl. h (u cm')
---+---
l

,",.... l ~ ..... Da dobijemo relativnu pogrešku, podijelimo ap-

solutnu pogrešku s V = 7tr'h.
0-------
l

r
'

R~lativna pogrclka:

Sl. 73

~r je relativna pogreška izmjerenog pol um jer~. r osnovke, a ~h re.Iativna pogre-

ška izmjerene visine h valjka. Iz izraza za .relativn~ pogrešku 6.: izračunatog ·vo-
lumena ,V va)jka, v~dimo, da .relativna pogreška polumjera valjka ulazi u dvo-
strukom iznosu, a to pokazuje, da treba što točnije mjeriti polwnjer · valjka, cJia
pogreška izračunatog volumena V bude što manja.
Totalni diferencijal daje, dakle, uputu, koje veličine treba toč­
nije·mjeriti, da se _po mogućnosti uma.nji pogreška veličine izraču­
nate iz podataka mjerenja.
Praktički se to svojst;Jo diferencijala često upotrebljava, na pr. u astronomiji,
gdje se pomoću diferencijalnih formula određuju najpodesnije zvijezde i vrijeme
_iljihova opažanja, da se što točnij~ odrede one veličine, koje se računaju iz poda- ·
taka astronomskih opažanja. · .
Primjeri_
l. .Odredi apsolutnu, relativnu i procenrualnu pogrešku funkcije

Z = 5x0y - 2xy 2 - - 3xy + X- 7y + 20 :

ako je
X= 2 ± ,0,1 i y = 3 ± 0,2
!'tema (81):
!lz~dz = (l0xy-2y'- 3y +l) !lx+ (5x'-4xy- 3x-7} Ay

' 140
 UvrštenJe x =2 ; y = 3 ; ~x = 0,1 ; ily = 0,2· daje:

~z =c60 -Is - 9 + l)>. 0,1 + (20,_ 24- 6-7).. 0,2

ilz ...:._ 3,4 + (- 11) · (-0,2}
KaJ<:o predznaci ~x i !ly nisu poznati, a traži se najveća moguća apsolutna pogrelka ~&',
uzeta je pogreška Ay s pređznakom minus.

Az -'- 3,4 + 3,4 = ~

Zax='2iy=3

z = 60-36-:- 18 + 2-21 + 20 = 7

Relativna p() greška:

~z = 6,8 = 0,97
z 7 -
Procenrualna pogreška

li z
- . 100% = 0,\17-100% = 97%
z ---
2. Isto za ako je X = Z ± 0,01 i y = J ± 0,Q25l

dz
~ =
(x'-y') · y-2x'y
(x'-y')' (oxoz)
-
>:=2
3-8
= -1 - = - -
3
S
9
.v= l
oz (x' ..,..... y') • x + 2xy' ·
JY (x'-y')'

.t.z
s + 25
='= ( - 95) · (- 0,01) + 9lO · 0,025 . = 900 = 30l
900

2
"'x-z 3
y=l

h
'
Cl. z ''
:!:
100% = 5% ''
'
l'
3. JDa se odredi visinska razlika BB' = h točaka
A i B .izmjeren ie vertikalni· kut B' AB, horizontalna
udaljenost točaka A i B, visina instrumenata i i visina
signala s.
Odredi ·pogrešku Ah, ako je dobiveno B' A B = cp ± il <p i: AB'. = d ± Ad uanemarivši
,pogreške :u mj eretiju i i s.

141
 Prema slici 74:
'h-i+s=d.tt•
ik -h=d.tg~p-\:i-s
oh oh
Ah-"= dh= M t'!. d+ oq> A•
d
Ah~ tg 'P • !ld + -.- cp, · A•
cos'

Kako je tg<p =O ža <p= O, odnosno tgq> = = za q> = 90•, a cos•,, koji je u. nazivniku
drugog člana, prima vrijednosti l i O za iste vrijednosti cp, pogrellb,. flh je to veća, ho je kut 'P
veći, odnosno to .manja, što je kut q> manji.
Na pr. za d= lOOOm ±O, lm i 'P= s• ±lO' dobijemo, uzevši u obzir da je tt s• = 8,087"
cos s• = 0,996 i arc 10' = 0,003. ·

!!.h~ 0,087 · O, l + 01000

,
992
· 0,003 = 0,0087
'
+ 3,02 = 3,0287m ~ 3,1-.

dok uz iste podatke, ali <p = 30• imamo:

!!.h ~ o, sn . o, t + ~:0 o,oo3 . = o,osn + 4,00 = 4,osnm = ~

Vidimo, da se pogreška u visini povećala .s povećanjem kuta.

Izračunaj:
1. Vrijednost totalnog diferencijala funkČije

z=x+y-Vx•+Y. za x=3;y=4; !lx= ±0,1 i Ay= ±1,2

[dz = 0,08)

2. Apsolutnu, relativnu procemualnu pogrešku volumena V krnjeg stošca, ak() je Mje-

renjem dobiveno

R = 30cm ± 3 mm r = 20 cm ± 4mm ; v = 40 cm ± 2 mm
[!!.V='= 2575 cm') '

J. Približnu vrijednost povećanja volumena V stošca, kojemu je visina h= lO cm, a palu-

mjer osnovke r = 5 cm, ako visinu h povećamo za 2 mm, a polumjer r za l mm.

[!!.V~ 15,7lcm')

8. Totalni diferencijali viših redova

Drugi totalni diferencijal d':; funkcije z =j( x, y) jest diferencijal oG. prvog;
diferencijala te funkcije, t. j.

ilz ilz )
d•z = d( dz) = prema (80) = d ( ilx dx+ 7J dy = preaa .(S()) =
y '

=--
iJ- (iJz il z )
.~dx+·~dy
il
dx+~
(iJz iJz }' dy
-dx+-'-dy
OX ilx iJy IJy i)x oy

142
Kako su x i y nezavisne promjenljive, možemo dx i dy smatrati da su konstante.
te imamo:
. .
o'z o'z· ' ) ( cPz iPz )
d'z = ( ax• dx+ đxoy dy dx+ c)xc)y dx+ c'ly• dy dy
Odatle
o~ o~ · o~
d' z = ,.....-:dx'
ux'
+ 2:.-----
vX 0y
dx dy + d---, dy•
y
(12)

[dx' i dy' znače (dx)•, odnosno (dy)•]

Vidimo, da dobiveni izraz ima nblik binoma na kvadrat, pa ga možemo sim-

boličkiprikazati kao kvadrat prvog diferencijala funkcije z = f( x, y) :

az
d'z = .( ox dx + oz
oy dy
)' (82a)

pamteći da je kvadrat simbolički, jer ~kvadrat« parcijalnih derivacija funkcije

daje druge parcijalne derivacije te funkcije. Isto tako možemo prikazati treći to-
talni diferencijal funkcije z =j( x, y) kao simbolički kub njenog prvog diferen-
cijala:

d'z = (az dx
iJx
+ oz
oy
dy)' =

o~ ·o~ o~ o~
=-dx'+ 3-·- - dx•dy
ox' ox• oy
+ 3 --dxdy•
ox ay•
+-
dy'
oy' (83)

Na slični način definiramo i simbolički prikazujemo totalne diferencijale viših

redova za funkcije triju i više promjenljivih. ,
Na pr. za u =j( x, y, z) drugi totalni diferencijal glasi:

d•u = -ou dx + -ou

. (ox ay
dy + ou
-oz dz )' =
o'u o•u o'u , 1
c)'u o'u
=-dx'+ -.dy'
ox' oy•
+ -dz'
iJz•
+ 2---
ox oy
dxdy + 2
Jx i) z
- dxdz +
d'!l
+ 2---
oyoz
dydz (84)

l' rimjer
u = xyz. Odredi d'u.

ti 3 u = {duox- dx + •u- dy + •u-- dz )' =

Đy dz

=
l( du
- dx
ox
+ du
··- dy } + du
&ly
... dz ]'
tlz
=

143.
 = { cltl Iki )"
-dx+-dy +3 (cltl cltl )' cltl
-dx+-dy -dz+
dx {Jy dx dy , dz

o"u a•u o•u o•u

= ox" dx" + 3 dx' oy dx"dy + 3 c)x cly' dx .dy• + ey• dy' +

o•u a•u . cl 1u .
+ 3 t)x• i! z dx'dz + 6 dx ay dz dx dy dz + 3 t)y• i! z dy' th + Cat

o"u -'-d • 3 01" d' d • · đ"u dz',

+ 3 dxdz"""' z + .dydz1 iY z + itz"

Sada računamo za zadanu funkciju

u= xyz

vrijednosti parcijalnih derivacija, koje ulaze u (a):

J
Deriviramo po X y z

iJu
~ =yz

t)"u = o o•u a•u a•u

- =0 --=0 --=0
t)x' dx3 dx't)y dx• az
o•u
--=z
iJxoy - o3u
--=0
oxcly'
iJ"u
--=1
dxeyoz
a•u
OX oz = y - - --=0
o•u
ox (Jz'
-
iJu
- = xz
dy
o•u o•u d3u
-=0
ay' - - =0
ay• {Jy'"z =O
--
o"u
--=X
c)y (jz - - a•u
--=0
oyt)z'

clu
-=xy
az
a•u t)•u
-=0
oz• - - -=0
az•

Uvritenje u (a) vrijedtlosti parcijalnih derivacija izračunatih u toj tablici daje

d"u = 6 dx dy.dz

144
 9. Totalni diferencijal složenih funkcij~J

Neka je zadana furikcija w =f(u, v), gdje su u i v funkcije od x, yi z, t. j.

u= u(x~ y, z) i v= v(x,y, z). Zadana je, dakle, složena funkcija dviju pro-
mjenljivih w =f[u(x,y, z), v(x,y, z)].
Prvi totalni diferencijal složene funkcije građen je tako, kao
da. su u i v nezavisne promjenljive, a .ne funkcije, što u stvari jesu. ·

aw ow
dw.=-du
ou + -dv
av (85)

G tome se izrazuje t. zv. invarija-ntnost (nepromjenljivost).diferencijala.

Pokažimo to svojstvo diferencijala za složenu funkciju jedne promjenljive.
•' •.
Ako je x nezavisna promjenljiva, tada je za y = f( x)

dy =f'(x) dx

Neka je sada x funkcija od t, t. j.

X= ~(t)
Tada je
dx = rp' (t)dt
ali izraz za diferencijal dy ostaje nepromjcnjen za bilo koju diferencijabilnu fun-
kciju rp (t). Pokažimo to.
Uvrštenje x = rp {t) u y = f(x) daje

y =f[rp(t}]

Difercnciramo li taj izraz po pravilu za diferenciranje složenih funkcija (vidi

Dio IL ~ l, 8), dobit ćemo

dy=f'[rp(t}]. rp'(t}dt

a kdko je ·p(r) =x, a rp'(t)dt=dx, imamo

dy = f'(x) dx
kao da je .. .- nezavisna promjenljiva.
Prema tome je u izrazu y'. = :~ svejedno, da li je x nezavisna promjenljiva
ili funkcija neke druge promjenljive. Međutim, diferencijali drugog i viših redoVa
nisu invarijantni obzirom na zamjenu nezavisne promjenljive.
Izračunajmo drugi totalni diferencijal složene funkcije w =f(u, v), gdje· je
u= u(x, y, z) i v= v(x, y, z).

10 B. Apsen: Repetltortj ville matematike - Dio rn. 145

 Prvi totalni diferencijal prema (85) glasi:

iJw iJw
aw = -.du
ou
+ -iJv dt·

~·w = d(dw) prema (85) = iJ{d!ll) du+ d{dw) d'IJ

ou . iJv
Uvrštenje (85) daje:

ow ow
d'w =· l ou
iJ - d u + - dv
ov
iJw
o [ ou du + ow
iJv dv
]
du+ dv =
ou ov
po pravilu produkta, odnosno sume =

= [iJw .
au
~du)+ duo'w + ow . a(dv). d cPw
ou ou' ov dU + v ()u ()v
ldu +
-o

-o
' d . o(dv)
U zmemo li u o b z1r, a Je~=
o 1. ~
o( du)
= o, .Jer u fiu nkClJe
..
u=u ( x,y,z)

i v = v(x, y, z) ne ulazi v, odnosno u, da je o(o~) du -·d•u, a o~~) d'IJ = d'v,

i uredimo li gornji izraz; dobit ćemo formulu za drugi totalni diferencijal složene
funkcije:
o"w o'w ' o•w iJw iJw
d'w = -
iJu'
du' + 2 - - du dv + - dv•
au ov . Ov'
+-ou
d'u + - d'v
ov
(86)

ill· u simboličkom obliku'

ow dw )' ow ·
d'w = (- d u + - dv + -d'u
ow
+ -d'v (86a)
ou ov ' au ov .

Ako u i v nisu funkcije, već nezavisne promjenljive, posljednja dva člana u

-izrazu (86) otpadaju, jer su u tom slučaju du i dv konstante, pa je d•u =O i d'v =O.
,Vidimo, da su izrazi za . drugi totalni diferencijal• različiti već prema tome,
da:f li'' su u i· v.. nezavisne promjenljive ili funkcije.
Sasvim ila isti način računaju se treći; četvrti i·ostali totalni diferencijali slo-
ienih funkcija. '
Primjer
., = w• + 21111 , gdje je u = 2x- y 1 , a 11 = xy.
lzrači.maj dw i d'•.
Prema (85):

146
 iJu .iJu
du = :;-
vX
dx + oy
- dv- = Zdx
. - 2y '.~?
•.

. jw
đv đv
iJv =Zu dv =-dx+ ~dy =ydx
dx dy
+ xdy

Uzev~ i u obzir da je u = 2x- y', a v = xy dobijemo prema (85):

dw = (4x- 2y' + 2xy) (2dx......:. 2y dy) + (4x- 2y')(y dx+ x dy)

fida tle

dw = (Sx- 4Y' + 4X.Y) dx + (- 8xy + 4Y 3 - 4XY 1 ) dy + (4XJI - :z.y 3 ) dx + (4"'- 2xy 2) dy

dw = (8x- 4y' + 8xy - 2y 3 ) d:!c + e- 8xy + 4y 3

- 6xy• + 4x') dy
Računamo prema (86):

o•w
-=2 du' = (2dx- 2y d:;)' = 4 (dx'- 2y dx dy + y' dy')
ou•
o•w
-=2 du dv = (2dx- 2y dy)(y dx + x.dy) = 2(y dx 2 - y' dx dy +
du ov
+ x dx dy- xy dy')
o(du) c)(du) .
d"u = - - dx
ox
+~
dy
dy = O · dx- 2dy' = -
.
2dy'

o (dv) o(dv)
d'v = - - d x
ox
+ - - d y = dydx
i)y
+ dx dy = 2dxdy
Uvrštenje u (86) daje:

d'w = 8(dx' - 2y dx dy + y• dy') + S(y dx• - y 1 dx dy + x dx dy - xy dy') +

+ O- 2 (4x- 2y' + 2xy)dy' + 2(4x - 2y') dx dy
ili ako uredimca

d'w = (8 + 8y) dx• + ( -l6y- 12y' + l6x)dx dy + (l2y'- l2xy- 8x)dy'

Pokus
Uvrštenje u= zx...,...y' i v= xy u w = u• + 2uv daj(:

w = 4x2 - 4xy' + y• +4x' y - 2xy• = f(x,y)

Prema (80):

dw - (8x - 4y 2 + 8xy - 2y3 ) dx + (- 8xy + 4y3 + 4x' - 6<ey')dy

Prema (82.):

dl211- (8 + 8y)dx' + 2(-8_v + 8x-6y 2 )dxdy +( -Sx + 12y' -lZ.xy)dy•

147
 10. Parcijalne derivacije složenih funkcija više promjenliivih

J. w = f(u, v), gdje je u= u(x), a v= v(x).

,. dw
T raZI se dx .

To je obična neparcijalna derivacija w po x, )er preko u i v w je funkcija samo

jedne promjenljive x: w =f[u(.x}, v(x}).
Znamo prema (85), da je

ow ow
dw =-du +-dv
ou ov
1: dx
dw ow du ow dv,
dx= ou -
dx +ov
- dx (87)

Ta važna formula daje shemu za računanje parcijalnih deriva-

cija složenih funkcija.
Iz te formule vidimo, da se dcrivacije složene funkcije oblika
w = f[u(x), v(x)]
računaju tako, da se najprije w derivira po u, taj diferencijalni kvocijent množi se
s derivacijom u po x, a zatim se tako dobivenom produktu doda produkt derivacija
w po v i v po x
Pr i mjer

w = u• - uv , gdje je u = sin x , a v = cos x.

Odredi ~:.
w = f(u(x), v(x)] , pa prema shemi (87) račuRamo:

dw · .
dx = (3u'- v) cos x +(-u) · ( - szn x)

Uvrštenje u = sin x t v = cos x daie

dw = (3 sin' x - cos x) cos x + sin' x = 3 sin'x cos x - cos'x + sin•"

dx
ili
~":'!_ = 3 sin' x cos x - cos 2x
dx

Pokus
Uvrštenje u= sin x i v= cos x .. u w daJe·
W = Si'n 3 X - S'in X COS X

·dw .., . .
d;= 3sznwxcosx + nnxsznx_-cosxco;x
ili
dw = 3 sm' x cos x-cos 2x•
dx

148
 II. w =f(u, v},,gdje je u= u(x, y, ;;, a v= v(x, y, z)

Traži se
ow ow
ox' ay
Sada dolaze samo pardjalnt;. derivacije, jer je f~nkciia w preko u· i
v funkcija triju promjenljivih x, y i z.
Napišimo zadanu funkciju u obliku

w =f[u(x, y, z), v(x, y, z)}

pa računamo prema shemi (87):.

aw ow ou ow OV
d":X- au - +Ov
ox - OX (88a)

ow aw ou ow ov
oy - 011 - +ov
oy - oy (88b)

ou ow OV
-+-
az ov oz (88c)

Primjeri

I. w = u3 -uv , gdje Je
u = xyz ; v = x' + y0 + t
. OVi dw . aw
Odred! ,_- = Wx ; - = Wy l - = Wz
· ux iJy ()z
w = f(u, v) ; u= u(x,y, z) ; v= v(x,y, z) , dakle
w = f[u(x, y z), 'l! (x, y; z)) (a)
w deriviramo po x, pa prema (a), odnosno (88a) imamo:
Wx = (3u'- v)yz + (- u)2x
Uvrštenje u = xyz i v = x' + y' + z' daje

VJx = 3x 2y 3 z 3 - x 2y z - y' z - y z ' - zx' yz

ill
Wx = 3x2 y 3 z ' - 3x 2 yz - y' z - yz 3

w deriviramo po y:
wy = (3u 2 - v) xz + (-u)Zy
Uvrštenje vrijednosti za u i v daJe
Wy = 3x'y'z'-x'z-xy•z-xz'-2xy 2 z
ili
Wy = 3x3 y 2 z 3 - x• z - 3x y' z - xz'
w deriviramo po z:
Wy = (3u 2 - v)xy + (-u)2z

149
ili
Wz = 3x' y' z• - x•y,- x y• - xy z• - ;Zxyz" ·

w 2 ·= "3x" y' z•- x' y - xy'- 3xyz1

Rezultate kontroliraj tako, da u to uvrsti u = xyz i v = x• + y• + z•, a zatim derivirai w

:po x,y i z.

2. z = x• + y' , gdje je
X=TCOS<p i y=rsin<p
. az . iJz
Izračuna)rno 7if = Zr l dq, =z,

z = f(x, y) ; X = x(r, <p) , y = y(r, <p) , dakle

z =J (x(r, tp), y (r, <p)] (a)

Prema (a) i formulama (88) dobijemo:

z,=~.~+~ ~
ax or oy iJr

z=~·~+~ oy
, ax <l<p iJy iJ<p

Prema gornjim formulama i uzevši u obzir da je

z = x• + y• , a x = r cos <p i y = r sin <p

računamo:

z,= 2x, cos <p+ zy. sin <p= :ir cos• <p+ zrsin' <p=~

z~ = 2x (-r sin <p) + 2y (7 cos <p) = - 2r 2 cos <p sin <p + 2r• sin <p cos <p = .!_
Odredimo sada druge parcijalne derivacije zadane složene funkcije

o'w' il'w o•w

w =j(u, v), t. ;. ox• = wxx' ilxily =~"J'' oxoz = w....
o•w
az~ = wzz

U t_u svrhu opet napišimo našu funkCiju u obliku

w = j[u(x, y, z), v(i, y, z)] (a)

pa deriviramo već izračunate prve parcijalne derivacije pamteći:

a) da su oba člana svake formule (88) prqdukti, pa se der~viraju po pravih..
pro'dukta, ·
b) 'da. prvi faktori tih produkata sadrže w, pa ih deriviramo po shemi (81)
:imajući uvijek pred očima našu funkciju u obliku (a), dok članove
s u i v deriviramo obično.

150
 l. .Deriviramo (88a)

aw aw- ou ow ov
ox = ifzl. · ox +ov. ox po x:

,o'w = ow ·~ ~ + du(cPw. du+~. dv} +

ox• ou :Ox' 0]5: ou• ox·· ouo'v .. i)x

aw· o•v ov(·o•w ou i)tw ov)

+ OV • OX 2 + QX' OVCU • OX + dv' . rx
Odatle n~on ,uređenja dobijemo:

c}•w c}tw (OU)' + 2 o'w du ov +otw (OV)'

- +
ox' = ou• dx OUO'V • QX • OX Ov'- ox

+ dw . o'u + dw· . d'v

ou ox• ov ox'
(Do istog rezultata dolazimo dijeleći formu l u (86) s dx•)

ili u simboličkom obliku:

o'w = (ow ou dw ov}' +dw d'u ow ()iv

dx' ou -
(}x
+ov
- -
ox - du . (}x• + ov . ox• (8'-)

2. Deriviramo (88a) po y:

d'u ou ((}'w (}u (}'w ov)

OX oy + ox ou• . -
oy+ou(}v
--·- ay+
ow o'v ov ( o•w ou d'w • ov)
+-
dv oxoy + ox clvou . oy + clv' cly
Hi nakon uređenja

cl'w cl'w du 1
du o•w (du dv ou ov)
clxoy = Ft;i . dX. 0Y + auov OX • ay+ ay . dx +
(l~}

3. Deriviramo (88a) po z:·

l il
ili. nakon uređenja

o•w o•w ou ou o•w (ou. ov + ou ov)

oxiJz = ou' . iJx . iJz + ouiJv iJx ~ iJz iJz • ox +
ow• iJv ov iJw ()'u iJw o•v
+-·-··-...j_-
iJv• ox iJz ' iJu oxoz+(}V. oxoz
(89c)

Sada deriviraj po shemi (87);

(88b) po ·y, a zatim po z, i konačne

(88c) po z..
Dobit ćeš nakon uređenja:

o•w ""..(iJw . iJu+ iJw . OV)'+ ow . o'u +aw (8~d)

iJy• iJu iJy ov iJy ou iJy' ov

o'w o'w iJu iJu iJ'w (iJu ov iJu ov)

c)yiJz =ou' . iJy . oz. + ouiJv iJy . oz + iJz . iJy +
(81Je)
iJ'w ·ov
+-·-· ov iJw o'u + iJw . iJ'v
ov• ay iJz +iJu • iJyiJz iJv _iJyiJz

o'w = (iJw . iJu + iJ.w ov)• + iJw iJ'u + ow . o•v

(89f)
iJz' iJu iJz iJv oz iJu ilz' ov iJz'

Primjer
Izrazi u polarnim koordinatama Laplace-ovu parcijalnu diferencijalnu jednadžbu u ravaiai

Znamo formule prijelaza od pravokutnih koordinata· na polarne i obratno:

x=TCOS<;l
(a)
y_ = rsin cp

tg q:> =z: X
.odatle
.
<p = arc tg Z.
X

'r = +·Vx• + y'

Uvrstimo li u zadanu funkciju U'?" f(x,y) formule (a), 'biC će

U = f( 9, r) , gdje je ·preil).a (b)

'P= 'P (x,y)
r = r(x,y)

pa shema za deriviranje funkcije U glasi:

U ="i [ <p(x, y), r(x,j)]'

152
 Usporedimo li ovaj oblik funkclje U s funkcijom w = f [u(x,y, z), v(x,y, z)], za koju·smo
računali.druge parcijalne derivacije, vidjet ćemo da ie za naš slučaj,

u=<p ; v=r ; z=O

,a obzirom na formule (Š9a) i (89d) računamo prema formulama prijelaza (a) i (b):
y y _ _ rsinm __ M,
- = - - - - = p r e m a (a) i (b)- ~-
x' x' + y' · r' r

_ = __x__ = r cos <p = cos 'l'

x x2 + y2 rz

dt! or 2x = ~ = r cos 'P = cos 'l'

c)x = iJx = 2 Vx~ + y' r r, --
iJv or l
• 2y = L = r Sin 'P = sin '
i)y = 8_Y = 2 Vx' + Y' r r --

Prema izračunatim prvim parcijalnim derivacijama računamo druge:

il<p . dr r cos'? · sm <p

ll'u o' <p TCO$ <p dx - Sin <p dX sin <p· cos 'l'
r
đx' = <lx' =- r'
o'v iJ 2r . CJep + sin' cp
OX 2 = OX 2 = -Sin cp • ~X = T

r sin <p·cos cp
r +cos'l'~.~n'l'
sin 2 tp·
=---r-,-
r'
iJ'v . o'r ocp cos• 'P
iJy' = oy' =· cos 'P • oy = --r-
Uvrštenje izračunatih prvih i drugih parcijalnih derivacija u (89a) i (89d) daje:

il' U
--= iJ' U sin'q>
--·---2-- o' U sin 'P
· · cos 'P a• U iJU szn 2 'P
+--cos'q> + -
+ ~. sin'IP
ox• Oq>' r' iJcpiJr T iJr' Olj> r' or r
iJ'U = o'U. cos 2 q> + 2 o'U. sin <p· cos <p o'U . .. iJU ~+ou-~
ay' iJ<p' r2 iJcpor r + 'Tr' sm• lj> - a; r' iJr

Zbrojimo li te jednakosti, dobit ćemo:

•

pa· Laplace-ova difur~:D&ija!na ·jednadžba u polarnim koordinatama glasi:

l iJ'U iJ'U l iJU

- - . . . ! . . - +r- -or= 0
r' il<;>' ' or•

l ii
 Do istog rezultata možemo naravno doći bez upotrebe formula (89) izra~Yii prema (87)
prve, a zatim druge parcijalne derivacija funkcije U= f[cp (a;y); 1'(X,y)) i uzevli u obZir
formule prijelaza (a) (b). ·
Načini tu vježbu! ·
Prikaži parcijalnu diferencijalnu jednadžbu

iJ'U o•U · d1 U
ox•+ 2 oxi)y+ i)y• =O

. ._, . . . . ako" x+y. x-y

u aovun promJe._uJlVun u 1 v, 1e x =u + v,. ay= u- v,· odnosno u= - - av= - -
2 2
tl'U
[ 4 tlu•
=o] ,

11. Deriviranje implicitnih funkcija

Znaj).lci derivirati složene funkcije, možemo lako izvesti formule, koje omogu-
ćuju izračunavanje derivacije funkcije, koja je zadana implicitno, bez prijelaza na
njen eksplicitni oblik. Te formule su od osobite važnosti za deriviranje funkcija,
koje ne možemo prikazati eksplicitno, a osim toga često je jednostavnije derivirati
funkciju u implicitnom obliku ne vršeć~ prijelaz p.a 'eksplicitni oblik, iako je taj
prijelaz moguć.
I. Zadana je implicitna funkcija y jedse promjenljive x, t. j. /( x, ·y) = O.
T .. . dy
raz.\ se y = dx
Najprije nastaje pitanje, predočuje li svaka implicitna relacija od x iy funkciju
y od x? Jednostav;m primjer
ex+.Y =O

daje već negativan odgovor na to pitanje .. Ustvari nema t~vih vrijednosti X i y,

koje bi ex+ J pretvorili u nulu, pa gornji izraz ne predočuje nikakvu funkciju. Do
iste g zaključka ·dolazlmo i geometrijskim putem, ako se sjetimo, da funkcija· od x
i y predočuje krivulju u ravnini XY i da je z = ex+y neka ploha u prostoru. Kako
za z = o .dobijemo izraz ex+y = o,-. koji nema smisla, zaključujemo, da ta ploha
ne siječe ravninu XY, pa dakle nema ni krivulje ·ex+y =O.
Kako bi ploha z= f(x, y) mogla-samo dodirivati ravrlinu XY u jednoj točki,
za postojanje· implicitne funkcije f(x, y) =O nije dovoljno pretpostaviti da po-
stoji jedna točka (x., y.), u kojoj je f(x., Yo) =O, već moramo osigurati prijesjek
te plohe s ravninom XY, U tu svrhu stavimo još drugi uvjet: funkcija j mora imati
u okolišu te točke ( x" yo) parcijalne derivacije po svim promjenljivim, u našem
slučaju derivacije ~J
· uX
i· ~J , pri
uy
čemu derivacija~ funkcije J po onoj promje~ljivuj,
koju smatramo funkcijom, u n'ašem slučaju ~~,mora biti' u'to~ki (x.,y.) različita
uy .
od nule.

okolišu
Konačno,

stavimo još _i
točke
treći
.
uvjet: parcijalne derivacije
(x., y 0 ).
:1 :1
tražimo li da ·zadana implicitna funkcija bude neprekinuta,

y y
moraju bid. rieprekin1,1te u

154
 Uz ta tri uvjeta postoji samo jedna funkcija y == y(x), koja ·za x = x. prima
vrijednost y = y., koja identički u· x zadovoljava jednadžbu f[x, y(x)] ==O i koja
u okolišu točke x = x 0 ima derivaciju pa je neprekinuta u tom okolišu.
Slično glase uvjeti za postojanje implicitne funkcije od bilo koliko argu-
menata.
Pretpostavimo, dakle;~ da zada:na implicitna--funkcija

f(x, y) =O . (a)
dy
odgovara gore navedenim uvj,etima, pa odredimo y' = dx.
Eksplicitna funkcija bi glasila
y = y(x)
Uvrštenje u (a) daje identitet,
f[x, y(x)] =O (b)
jer je gornji izraz jednak nuli za bilo koju vrijednost x. (Na pr. uvrštenje u impli-
citnu funkciju 2x + y - 6 =O njenog eks,plicitnog izraza y = -2x + 6 daje iden•
ti tet 2x- 2x + 6 - 6 = 0). Sada funkciju f ,deriviramo po x i to obzirom na
(b) prvo po nezavisnom x, a zatim po x, zavisnom od y, pa prema· (87) dobijemo:

of of dy
-+----=0
ox oy dx
Vrijednost dobivene derivacije jednaka je nuli, jer funkcija f za sve vrijednosti
x ima konstantnu vrijednost (0), a derivacija konstante jednaka je nuli:

•
Od at l e racunamo dx. D ob"
dy !Jem o:

of
dy ox (90)
dx=- of
oy
Opažamo, da se u nazivniku desne strane izraza (90) nalazi derivacija f po
funkciji.
Da dobijemo y" = ~~, deriviramo formulu (90) po pravilu; za deriviranje
kvocijenta funkcija, pri čemu postupamo kao prije imajući pred očima sh"emu (b),
odnosno (87):
of (o'f . o'f dy) of ( o'f o'f dy)
d'y ay JX2 -r ~ . dX -dx aydx + !9' . dx
(9l)
dx'=- . (:~r

U taj izraz treba još uvrstiti vrijednost ix iz (90).

lit
 l
Primjeri
L f(x, y) = x•· + y ' - r' = O (jednadžba kružnice)
. iJf iJf
Kako Je - = 2x 1 - = 2y , imamo prema (90): ,
iJx iJy
, dy 2x x
y =~i~=-2;=-y-

Prema (91) imamo:

2y [ 2 + 0 ' ( --;-)] - 2X[ 0 + 2 • (-~)l

4y'

+.::_
y y x' + y 2 r'
=- 4 ---= - --- = --
4y' y" L
l
'lJ ovom primjeru nije teško napisati. e'Rsplicitni oblik zadane funkcije pa· kontrolirati dobi•
"ene rezultate.
2. Dokaži, da funkcija•y,, zadana jed!)ag~l;)om

arccg L= ln Vx' + y,~ ili• arc lg 2'_

X
- V
ln x' -i- Y' = O
X 1

zadovoljava diferenCIJalnu iediladžbu

x(y.'- l)= y(y + l)

dy
Prema (90) računamo Y' = h:

1 y l 1
•. • 2x
-b + y•· . --;;;;;- Vx' + y' 2 Vx'·+ y•
x'
dy _
đx ~ - .
-==::~·==--....,1'.----;-~-----=~;-----.- y-
2
1 + ~
.x~
x Vx•
+ y' 2 + y' Vx'
Uredimo:

-y-x

v'= 7"+7 =x+y

x-y x-y
/ x• +·y'

Uvrštenie u diferencijalnu jednadžbu daje:

X(X -1 y :__ 1) = y {X+ y + t)

x-y x-y
ili
2xy = z·xy
x-y· x-y

156
 Znajući izračunati derivaciju y' = dy funkeije zadane implicitno, možemo
dx
lako napisati jednadžbe tangente i normale na krivulju, čija je jednadžba zadana
u implicitnom obliku. ·
Znamo, da jednadžbe tangente i normale na krivulju y = y(x) v točki (x., y,)
gla~e:

cg: 'y- y, = y'(xl)(x- x1J

l
nr: y - y1= - -,--() ( x ~ x 1)
. ' y x, / .

[Vidi Dio l, formule (90) i (91)].

Uvrštenje formule (90) daje jednadžb'e tangente i normale u točki
(x" y,) krivulje f(x, y) = 0:

(gf),
!lg: y-y, = ---- (x-x,j
(af)ay 1
·

nr: y-y 1 =--(x-x,)

(ffi). .
. (~f).

rg: -of) + (Y- y,) (~J)

(ax, -
ay ,= O
(90a)
nr: (x- x 1) of) _ cy- Yl) (of)
(ay l ox ,
= 0

gdje indeksi 1> l" postavljeni uz parcijalne derivacije pokazuju, da te derlvacije

treba u zeri u zadanom dirališru ( x" y,).
Pri :nj eri
l. Napiši jednadžbe tangente i normale na krivulju

x'y + y' x + x' y' - 3 = O

u točki (1, l)

Prema (90a) !'ačunamo:

![_
iix
= 3x'y + y' + 2xy•

* = x' + 3fx + 2x=.)l

157
 Uvrštenje koordinate dirali§ta (l, l) daje-

(OX
~) 1
=3+1+2=6

of) ·
(~~=1+3+2=6
a odatle prema (900) dobijemo:

lg ; (x-l) 6 + (y - l ) 6 =t
nr: (x-1)6-(y-1)6=0
ili
x +y - 2 = O · • · · • jednadžba ra•r;.:.te

x__ =_O~ · · · · • jednadžba normale:

-_;:.Y_ _ _

'J.. Isto za krivulju

cosxy=x+2y

u točki (1, O)
Prema (90a)

iJf = -ysinxy-1
iJx

ilf . 2
iJy = - X Sin xy-

a u točki (l, O)

(Oj_)
ox 1
=-J {ilj_)
ox 1
=-2

Uvrštenje u (90a) daje:

(x-l)(-, l)+ (y-0)(- 2) =O

(x-I) ( - 2) - ( y - O)(- l)= t

ili
x + 4Y- l = O · · · · jednadžba tangente

2x-y-2=0 jednadžba normale

Izračunaj y' za

T.y=l+xe' [2 y]
ty

2. y = x + arc tg y l + y']
. [ y'

3. Dokaži, da funkcija zadana jednadžbom :xy -ln y = l zado:voljava difcreaoijaln11 ;e;.

lluadžbu y' +{xy -I)y' =O. '

158
 Il. Zadana je implicitna fuhkcija z od dvije promjenljive x i y, t. ;;

F(x, y, z)'= O. Traže se

oz iJz
ox= z"== p iJy =z,.= q.

Uz pretpostavku, da zadani implicitni izraz F(x, y, z) =O odgovara l,lvje-

tima, koji su slični onima za f(x, y) =O, t. j. da postoji funkcija z= z(xJ y),
uvrstimo z= z(x, y) u F(x, y, z) =O.
Dobijemo:
F[x, y, z(x, y)) =O (a)

Prvo deriviramo funkciju F po x i to obzirom na (a) najprije po slobodnGm x~

a zatim po onome, koji je/vezan sa z prema shemi (87): ·

oF oF oz = 0
lfX + iJz · ox
Odatle računamo
oz
ox.

iJF
i!z ox
(9~
ox=- cF
oz
Sada F deriviramo po y na isti način;

oF oF oz = ()
-
iJy + oz
- iJy

.
Odatle racunamo
oz
oy :
oF
az iJy
(92b)
oy =-oF
iJz

Opet vidimo, da su u nazivnicima dcrivacijc F po funkciji.

Druge parcijalne derivacije

o'z o'z
- = z =r
ax• "" oxoy = z"y =s

(r, s i l su Gauss-ove oznake za te parcijalne derivacije) računamo tako, da tor-

mulu (92a) deriviramo po pravilu kvocijenta po x, a zatim po y, a formulu (92b)
po y, i to obzirom na (a) i shemt; (87):

lil
 . . iPz
I zracuna)mo --- :
mc•

aF (o'F o'F az) vF ( o'F O'F dz_)

ČJ"z Tz (}Xt + ()XTz . dX - dX JZJX + ;;z. . OX

Ovamo treba uvrstiti još vrijednost :: iz (92a).

. . . . .. o'z
I zracuna1 na ISU nacm ox ay

Slično· se rzvude i računat u parcijalne derivacije implicitnih funkcija od tri

i v1še nezavisnih promjenljivih (\ltdi dalje primjer 4).
Izvodećt jednadžbe tangenrne ravnine i normale na plohu z = f(x, y), naveli
smo jednadžbe (76) i (78) za slučaj, kad je ploha zadana implicitno· F(x, y, z) =O.
Sada možemo lako pokazati, kako dolazimo do tih Jednadžbt.
Uvrstimo u tu svrhu u i_ednadžbe (75) i (77) ·

iJz
- -oz (y- y,)
ox (x-x:,) + oy = z - z.

x-x:, y-y, z - z,
~=!fZ=-=t
ox ~y

vrijednosu parcijalnih- derivactia iz formula- ('Jla) i (92b), pa pomnoživši prvu

jednadžbu s - ~~ , a drugu poditelivšt s - ~~, dobit ćemo te tednadzbe u obliku
(76) i (78):

{~},(x-x,) + (~:) (Y- y,) + (~~),(z- z,) =O (76)

x-x, y-y, z-z, (78)

(~:)l = (~:), = (:)l
pn cemu indeksi •> l <• kazuJu. da parcijalne derivacije treba uzeti u· dirali§tu
(x,, ·y" z,).
Primjere za primjen!-l formula (76) i (78) vidi gore str l OO i sl.
P'rimjen
az - az
r. •!<:računaj bx•ayza
x'- 2y2 + z' - 4x + 2z - S = O

161)
 Pr-• (92b):
oz -4y 2y
~=-2z+2=1+~

2. Iste :n e= - xyz = t
, . _ ('9:Z.):

"z -yz
~-- e"-xy
a kako iz ;oadane jednadžbe slijedi, da je ez = xyz, uvritenje defe:
az -yz z z
;)X=-~=.-;;;-=-;= x(z-1)

dz -xz xz
ay=- ez-xy = xyz-xy y(z- I)

P r - (92a):
cz yzx yz -·• + zy""' ln y + yz"Yln :1!
ax = - y,x-l'Z ln X + xy"Z ln JI + xyz"Y
Prema (92b):

az zxJ'•[nx+XZJIU-I+xz"Ylnz
dY = - yxJ'z ln x + xy"z lny + xyzXY-I

4. · lzračunaj za

sin (x · y · z . u) - cos(x' + y') - eyz + l? = O

i}F
nu ox yzu · cos (xyzu) + 2x sin (x• + y 1
)

~ =- iJF =- xyz · cos( xy zu) +.. z uz l

ou
oF
du Oy XZU · COS (xy zu) 2y • $jn (x1 +JI")- Z~· +
ay=- oF=- xyz · cos(xyzu) + zuz-1
iJu

iJF
du iJz xyu co$(xy zu):..._ y e"z + ~ln ll
;;;, = - iJF = - xy z cos (xyzu) + z uz-.:-1
o•
11 B. ~: RepetUo11J 'die matemaUke - Dio m. 181'
 5. Dokaži, l:la; za funkciju

...,..,.•- 2y1 + z" - 4x + 2z- S = O

n ijedi jedohltost

t)•z • t)'z
l)xt)y ~ t)yt)x

Obje tražene druge parciialne derivacije računat ćemo neposredno iz prvih derivacija.

Prema (92a) i (92b):

-zx-4 x +2
(a)
2z+2 -z+l

t)z -4y 2y
(b)
(}y = -.Zz + 2 = Z+J
(a) derivirajmo parcijalno pn y, a (b) po "·

. oz
.
(z+ l)· 0-(x+2)·~
đy
(x + 2).·. A"
uy
o'z
oxoy = (z+ 1)1 '(z+ n•
(z + l) · O- 2y · ~ 2y. ~
t)x ox
(z+ 1)1 (z+ n•
Uvrštenje (a) i (b) u gornje jednadžbe daje:

'o•z 2y{x + 2)
ox t)y = - (z + l)'
o•z 2y(x + 2)
oy OX = - (z + l )1

Vidimo, da je

III. Neka su zadane implicitno dvije funkcije u i v dviju nezavisnih promjen-

ljivih x i y:
f(x, y, u, v) =Q
(a)
g(x, y, u, v) =·o
Traže se
ou ov
oy; ay

1!)2
Eksplicitno bi obje funkcij,e glasile ;

u= u(x, y) v= v(x, y)

Uvrštenje u (a) daje:

f[x, y, u{x, y), v{x, y)) =O

(b)
g[x,y, u{x,y), v(x,y)]==O

Prema (b) i obzirom na. (87) <leriviramo f.i g_ po x:

og og ou og ov -
-+--
dx ou
•,_---+-.
dx d-v
-=0
dx

Dobili smo dvije jednadžbe s dvije tražene nepoznanice :: i ::.

Riješimo te jednadžbe načinom' determinanata:

of dj dj i>f '
-· '>---'--
OX ov i>u ox
og dg og og
ou OX ov ov e) u ox
OX=- a.x=- (93)
of dj of o!
ou ov du c,.u
og og og og
ou ov ou ov

ou 1. ov
I zraz1. d o b"1vem. za ~ "š ' . b l" 'k"
~ p1 u se s1m o 1c 1 ovako:
ux _uX -

o{f, gJ o(f, gJ
ou o(x, v) ov o(u, x)
ox=- o(f, gJ c,;; = - o(f, g)
(93a)
o(u, v) o(u, v)

Sada prema (b) deriviramo j i g po y:

?/__ + ?_!_ . ?!!. + ?_!_ . ~1.1 = o

ay ou ay ov oy

og ag ~~ +- og . ov = 0
a.Y + all · oy ov ay

16~
 Odade:

of of of of
ay ov du o;y
og ag _o8 og
du
-=-
ay ov dv du đy
(94)
ly af af oy=- of N
ou OV du dv
og og og dg
-ou đ'll du O'fl

Ili u simboličkom obliku:

o(f, gJ d(/, g) -
ou J7Y:VJ ov ~
(94a)
ay=- a(f, eJ dy = - d(j, g)
o(u, v) d(u, v)

Na slični se način. računaju pafCljalne derivacii•: sustava od n implicitnih funk•,

cija, .koje ovise o n nezavisnim primjenljivima.
Primjeri
1. f(x,y, u, v) s x•- y + 2u- v'- a = O
g(x,y, u, v)""' x + y'- u• + v - b :=- O

Odredi: u~, vx,, uy, vy

Prem~ (93); odnosno (94) imamo:

-2v
+l
l 3.x& + 2r.o
Ux = -~ 2
-2u
-2V.l
+l
2ci- 2ut~)

l 2
· -2u + l
3x'l 1 + 3x1 u
'Vx =- 2(1- 2uv) = - 1 - 2uv

1
-1
2y
-2v
+l
l t-4yv
Uy =- 2(1- 2uv) = 2(1- ~uv)

__ 1-2u
2 -1
2y
l 2y-u
'~.)' = - 2( l - 2u't·) = ~ 71""------=2u.:.;.v_

2_. x• ~ · y• + z• - u + 5 = o
" + y - z + u•- 7 = O
xll-z.:Y• + z•-u• + 12 =O
Tu su x, y_ i z funkcije od u.

164
 I zračuna lJ;•J;•~
. dx jy t)::

Funkcije x, y i z u eksplicitnom obliku glasile bi:

" = x(u) ·; y = y(u) i 11 .., .a-(11)

pa zadan~ implicitne Jednadžbe možemo općenito pril~azati u obliku

l [u, x(u) , y(u) , ::(u)] !!!! O

g [u, x(u) > y(u) , z(u)) O =
h [u, x(u) , y(u) ~"5u)] :': O

Deriviramo J, g i h po u prema (87):

~ + ~ . ox + of . ay+ of,. iJz = 0

du ox iJu ay iJu .iJz iJu

+ ~- _ox+ og . oy + oiJg • oz
og
rlu clx iJu oy iJu iJz ou
=
0.

~ + oh . ox + ~ . tJy + ~ . ~ = 0
clu ox ou iJy iJu az du

Za na§ primjer imamo prema um formulama:

ox ay dz
-l+ 2x~-2y ·du+ 2z ou= O

- 3u• + 3x' ox -
ou
4y tJy
iJu
+ 3z' ~
iJu
= O

Dobili smo sustav od tn jednadžbe s tri nepoZJ;Wlice. Riješimo -ga:.

-2y
+l - l2:: l +
2y(- 6z'u + 3u') + 2z (8yu- 3u')
-4y
-2y
+l
-4y
3z 2

- l2::
Jz•
l (3z2 -
4y)
2x(3z'-4y) + 2y(3z• + 3x1) +.2z(~4.)t...,_3x1)

oy az
Odredi na isti način •z jednadžbi (a) ~
o

1 ou .

12. Parametarski oblik funkcija. dviju nezavisnih promjenljivih i njihovo

deriviranje ·

Govoreći o parametarskom predočivanju funkcije jedne promj~nlji'{e·y = f{:f)

(vidi Dio I. § 5), rekli smo, da se to predočivanje sastoji u tome, da se obje ko-
ordinate x i y svake točke krivulje y = f(x) prikažu kao funkcije nove promje~~­
ljive t, koja se zove parametar. Slično imamo pri parametarskom tp~dočivanju

181
funkcije dviju promjenlfivih z. =j( x, y), koja·, kako znamo, predočuje plohu u
prostoru. Razlika je samo u tome, što svaka točka plaho ima tri koordinate (x, y, z)
i da je ploha geometrijska tvorevina d viju dimenzija, pa treba koordinate (x, y, z)
neke opće točke plohe prikazati kao funkcije
dvaju parametara u i v.

x = x{u, v}
y = y(u, v)
l Jednadžba funkcije dviju
promjenljivih u parame-
z = z(u, v) tarskom obliku

Kao primjer prikažimo u parametarskom

obliku jednadžbu kugline plohe (kugle) po-
lumjera R.
U tu svrhu uvedimo prostorne pola-
rne (sferne) koordinate za bilo koju to-
Sl. 75 čku T prostora (vidi sl. 75}.

OT = p = radijvcktor točke, t. j. udaljenost točke od ishodišta koordinatnogsu-

stava (pola),
<p kut, što ga projekcija TT' radijvektara p na ravninu XY zatvar~ s +
osi X (geografska dužina točke),
~ kut, što ga radijvektor p zatvara s + osi Z ( ~ - ~ je geografska ši-
rina točke) .
p se mijenja od O do +co, cp od O do 2Tt (360°), a ~od O do 1t (180°).
Za točku T(x, y, z) na kuglinoj plohi imamo prema sl. 75:
\

P R
OT' R sin &
x = OT' . cos <p = R ·.cos cp • sin &
y OT' · sin cp = R sin cp • sin fl
z R cos &
Prema tome je
x = R cos <p • sin ~.
y = R sin cp • sin & (95)
z= R cos &

parametarska jednadžba kugline plohe. polumjera R.

cp i & su parametri.
Jednadžba kugline plohe im1 u sfer n i m koordinata m a mnogo jedno-
stavniji oblik:·
p= R = konst. - jednadžba ku'gline plohe polumjera R u sfer-
nim koordinatama.
cp i ~ ne ulaze u jednadžbu, jer je radi.jvektor p = R za bilo koje cp i &.

166
 Pa izvršimo prijelaz od parametarskog oblika na obični z = f(x, y). treba.
parametre <p i 8: ukloni~i.
Pokažimo taj prijelaz na našem primjeru kugline plohe.
Kvadriramo li i zbrojimo li prve dvije jednadžbe 'sustava (95), dobit ćemo:

x• + y• = R'sin•& (a)

Iz treće jednadžbe slijedi:

z
cos & =R
pa je
' z' R•-z•
sin• S. = l - cos•& = l - - = --=:--
R• R•
Uvrštenje u (a) daje:

x• + y• = R• - z•
ili x' + y' + z' = R•
ili z= ± VR•-x•-y•
Iz uspoređenja te jednadžbe kugle s njenim parametarskim obl{kom (95),
vidimo jednu od mnogih prednosti parametarskog predočivanja funkcije: pomoću
parametra 'P i & promjenljive x, yi z izražcnc.su jednoznačno, dok je funkcija
z = ± VR'- x•- y' dvoznačna.
Parcijalne derivacije funkcije zadane parametarski računamo po pravilu za
deriviran je sustava implicitnih funkcija (vidi predašnju točku ll, III).
Pokažimo to na primjeru kugle (95).
.. oz . i>z
T raz1mo i'Jx 1 i'Jy
Iz treće jednadžbe sustava (95) imamo uzevši u obzir, da je & funkcija od r,
y z:
i> z .. a&
-=-Rsm& · -
ox ox
(a)
az = - R
oy . "
sm " .
o&
ay
Da odredimo ~! i ~;;napišimo pive dvije jednadžbe sustava (95) u obliku:

f( rp, &, x) =R cos <p . sin & - x = O

g( rp, &, y) =R sin <p. sin & - y =O
(b)

Kako je prema slici 75 <p= <p(x, y), a & = &(x, y, z), imamo:
f[<p(x, y), &(x, y, z), x] =:0
(e)
g[<p(x, y), &(x, y, z), y] ==O

m
 Obje.funkcije~deriviramojpo_x_prema:sneffii.(87):

Prema·(b)· računamo:

-of = - R Sin
. . a.
!p •. san v ; · -
of .= R COS· op • COS v;
" -of= - l ·
aop o.& · ax
(e)
~g
v cp
= R cos 'P • sin ..a- 'iJg R. . o.
o.&.= san cp cos"

Uvrštenje. u. (d) daje:

.
R sm . o. itq> R • o&
- cp· san ..,._.,Elx/+~--~IP,Jo:..COS_.& ·ox - l = 0:

. "
R cos cp • szn.v~-· o<o
~~+~
R . .,. o-&
sm..op:· cos ..,..· ox =O

ru1· ešimo _u .po oox& ·· · dna·džb

te, d VIJe..}J~ . e.:.sidVIJe
·· nepoznaruce;
· na-pc;(~inom
·determinan_ata; dobit ć~: •

o.&/ . cos 'P

ox•= Rcos .&

Da_~redimo :;•, 'deriviramo je<fnadžbe (e) po y. Uvrštenje_vrijedaosti (e)

:~ = - l' u jednadžbe dobivene:deriviranjem :dat će dvije jednadžbe_ s nepo-

.
+nantcama čep 1· it&
ay · k OJI
iJy , tz . D o.b'lt ćerno:
''h··od re d'uno; J2.0Sl'.JedOJU.

cl.& sin 'P

.ry = R cos.&

N ači ni taj izv;_Od!

Uvrštenj~(a) daje tražene_ parcijalne_derivacije:

iJz iJz . o.
;rx=-COS!p ·tg& j - = -szn <p· tg"
ay

Odredivši te parcijalne derivacije; možemo lako napisati jednadžbe tangentne

ravnine i normale~_kuglu, čija je jednadž~a.zadana u parametarskom ol;>llku (95):

168
 Uvrštenje vrijednosti tih de~vacija·u (~5) i (77) daje:

·x-x, y-y, :z-z,

cos <p, ~· tg &, sin 'P•. tg &, = --~-

To su jednadžbe tangentne ravnine i normale na kuglu u točki T.(xu,Yu z,),,

odnosno (tp" &,). -
Jednadžbu normale možemo napisati i.u drugom obliku pomnoživši sve aa-
zivnike s cos &, :
x-x, y-y, z-z,
cos cp 1 • sin & 1, sin <p 1 •. sin &, = cos &.1

Kako su kosinusi smjera radijvektora OT, prema slici 75 i jednadžbama (4) i

~~; .

cos ct,= ~ =cos <p 1 ·sin -lt,", cos f3·, =~=sin rp, • sin&,;

z,
cos Yl = R = cos .&,

identični s kosilltlSima smjera normale, zaključujemo, da je tangentna ravnina.

okomita na polumieru kugle povučenom u diralište.

13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije.dviju i .više

nezavisnih promjenljivih

Zadana je funkcija dviju nezavisnih promjenljivih. Treba je prikazati u oblikU

polinoma tih promjenljivih. Taj prikaz daje, kao i za funkciju· jedne promjenljiv~'
(vidi Dio 1.· § 18, 8), Taylor-ova, odnosno Mac
Laurin-ova formula. z
,Geometrijski se taj problem svodi ,na to,
đa, se aplikata; zadane funkcije· z = f( x; y J u
točki ,T(x. +h, Y• +k), t. j. f(x, +h, Y• +k),
.izrazi pomoću aplikate te funkcije· u; zadanoj
točki_.T.(x., y.}, t. j. pomoću· f(x., y:), i vri-
jedtiosti parcijalnih derivacija te funkcije .u toj
točki T. (sl. 76).
Pretpostavimo, da. je zadana funkcija
,z =f(x,y)neprekinuta i da ima u okolišu to-
čke)T.(x., y 0 ) , u kojem leži točka T(x 0 + h:
Sl. 76
y~ +'k),.. neprekinute parcijalne derivacije svih'
redova(do pključivo n-toga ·reda. Polazeći od
Mac.Laurin-ove formule jedne nove promjenljive z lako dolazimo do Taylor-:()ye
ifortrtule za funkciju z =/(x, y), koja u simboličkom obliku glasi:

lit
 1 .(of • of )
f(x.+h,y.+k) =f(x., y.) +-
11. -,:-h
vX .
+Tk
uy ,._,.,
+

+ -2!1 ~f of )'
- h +-k
X ay X-4<o
+-1 (of
3! OX
ofk)'
-h + -
ay x=x,
+ ..... (96)
y-y.

1
1 l (of
.... ,' + (n-1). ofk)"- + 11 (of
-h+ - -h+ of
- k)"
OX oy "-"· n. OX ay x-x.Hh
~-y. y-y.+.J.h

0< & <l

gdje je
o<&,< l

'Potencije binoma su simfiolične, slične onima kod računanja diferencijala

(vidi točku 8.). Indeksi { x = x. napisani uz binome napominju, da parcijalne deri-
Y =;y. .
vacije treba uzeti u točki T.(x., y.), to znači: u izračunate parcijalne derivačije
treba uvrstiti x = X o i y = y •. U: posl'jednjem (n+ l} članu parcijalne derivacije
uzete su u nekoj točki (xa + &h, Y• + :&,k), gdje su &. i &, pozitivni pravi razlomci
inače neodređeni. Taj posljednji član Taylor-ove formule je ostatak. R", čiju
vrijednost ne možemo izračunati, jer su parcijalne ·derivacije ·n-toga reda, kako
vidimo, uzete u nekoj točki, za 'koju znamo samo to, da leži negdje u okolišu točke
T.(x" y.). ~ .
Uvrstimo li u Taylor-ovu formulu (96)

x,+h=x; Y• +k =y
a također

h= x-x.; k =y-y.

dqbit ćemo Taylor-ovu formulu u drugom obliku:

+ -1 1 [~!._(x-Xa) + ~f (y- Yo) ·1

1
. f(x, y) = f(x., Yo)
. . . uX vy x=-x.
+
Y"'"Y•

+ 12.1 [of
OX
of
-(x-x.) +-(y-y
oy
]• . + / 1l[of
0)-,-(x-x
. x=x,. 3. ox
0)
of
+-(y-y
iJy
0)
]' ·
x-x,
+ .....
y=y,

1
·····+! [of of
-(x~x.)+-(y-y 0 ) ]" (96a)
n. ox oy x-,.,+~h
y-y,+ .. ,h

gdje je
o< & <l
o<&,< l

170
 Vidimo, da Taylor-ova formula predočuje funkciju f(x, y) u obliku polinoma
od (x- x 0 ) i ( y - y.) stepena (n- 1)-ga ;- ostatak. R,.:

f(x,y) =P"_t[{x-;x.), (y-y.)] + R,.

Leži li zadana točka T.(x. y.) na osi Z; t. j. ako je x. = O i Y• = O, dobit

ćemo uvrstivši u Taylor-ovu formulu (96)

Xo =O; Y• =O; h>;= X k=y

Mac Laurin-ovu formulu za funkciju z= f(x, y) u simboličkom obliku:

f{x, y) = /(0, (o/

O)+ - t 1 :;-- x + of
:;-- y) <=0 + -211 (of
:;- x of )'
+ :;-Y +-
1 . vX vy • vx vy .~o
"-(). y=O

1 oj of • · 1 of of •-•
+ -31 (-
ox
X + -y) ,_
ciy 0
+ · ··· · + (n-1). ox
l (- X + -ily y) .~o· +

1 (oj
+-y - x + of
- y) "
'n. dx oy •=»
y=-',.r

gdje je o<~ <l

o<~.< l

Indeksi ( ;:~ uz binome pokazuju, da su parcijalne derivacije uzete u točki

To(O, 0). Posljednji član formule je ostatak R", čiju vrijednost ne možemo izra-
čunati, jer su n-te parcijalne deri vacije uzete u nekoj točki ( 1h, ~ ,'x), koja leži
negdje u okolišu točke T.. .
Vidimo, da Mac Laurin-ova formula prikazuje funkciju j(x, y) u obliku poli-
nema od x i y stepena (n -1)-ga + ostatak R,..

f(x, y) = P,.-dx, y) + R.
Pretpostavimo sada, da zadana funkcija ~a parcijalne derivacije svih mo-
gućih redova u okolišu točke To i da ostatak R,. teži po apsolutnoj vnJednosti nuli,
kad n, t. j. broj članova pGlinoma, teži u beskonačnost:

Drugim riječima, pretpostavimo,da jefunkcijaf(x,y) analitička·. funkcija·

u okolišu točke T.. '
U tom slučaju Taylor-ova i Mac Laurin-ova formule dobiju beskonačno mnogo
članova i prelaze u beskonačne redove pot~;ncija, koji konvergiraju i daju kao sumu
..adanu funkciju f( x, y) i. to za one x, y za koje ostatak 1 R,. l teži nuli.
Taylor-ov red glasi dakle prema (96a:):

171
 ·l [:O"/ . • o'f . .. · o'f ·]
+ 2!.1 ox•Jx-x.J + 2 ox ay (x..,.....x;,) (y-y.) + o",• (y- y.J .. - ... +
~-r·
(9Cib)
+ 3f1 [o'f J• iJ"f __ ·J' J OS/ ;·
ox•(x-x. ·+ 3 ox•oy(x-x. (y-y. + 3 oxđy"(x-x, (Y-Yv1 +
•

i)'J
+-.(y-y.J"] +···
ily x=x0
y-y,

•Prema (97).dobijemo Mac Laurin-ov red:

Sasvim~slični. oblik' 'imaju\.T~ylor=ove i Mac l:aurin.:ove. formule i re<Jorit'aa

IuilkCiju triju: i ',više promjenljivih;

Primjeri
•J. ·.FunkCiju-z= sin x · siny·razvij po'potencijama:.od (x-i} i (y- ·il
To znači: zadanu funkciju treba razviti ~ Taylor~ov_red polazeći iz točke

rr rr
Xo=4' Yo = 4

Računamo prema (96b):

f(x 0 ,y0 )
.rr
= sm4 · cos4= - 2-
rr lf2 • 2VT =T
1

:xlf =cos x · siny; ·

v
(df)
d:X o
= 1{2 · 1{2 = ..!_
2 2 2..
df = sin x · cos y;
iJy .•
(df) - ..!_
dy.-_2.

d'/
ox• = -
.
Sin X •
.
szn y; iJ'f) = :..._..!_
(ox•. _!..
o"J
oxoy = cosx. cosy;
. d2f ). 1
( iJxiJy = -2-
0

'O'f
~·=-sznx•smy;
. .
(m
~.
= _..!...
2
i. t; d.

172
 Uvrštenje podvučenih vrijed!UIItl ~ x0 = =i y 0= :u (~6b) daje traženi ~d potcncija:

.
-x·S~ny=2+2
. ' l l { 1t) +2l ( y-41t) +
x-4

2,, Izračuna j l, 1 1 • 0 ~ na 4 decimale točno pomoću· Taylor-ova reda.

~ 1,1 u obliku (l + o,l)'+o.o~ i postavimo 1 +O, l= xi 1 + o,oi =.v. Tada
1 02
'
udan(izraz poprima oblik x", pri čemu je O, l =x-l i 0,02 7 y - l, pa tako dobivenu fun-.
tk~j11 z= x 7Jrazvijemo u Taylor-ov red polazeći_iz.točke (x0 ;:=_1, :;0 ·::,.1). . --

~ prema (96b) za funkciju z = xY:

f(x,, Yo) = l' =__!_

of y-1
- = y • X of) =
( ax 1 . t• = t
OX o -
/of
- = X
" • ln X;
(of)
- =' l. • 0 = 0
-
oy (Jy. -
iJ'j y-:. y-2
iJ'f) =0
jx' =y(y-l)x · =(y1 -y)x ; (-
ox'. -

--=y·x
o•J y-1
·lnx+x
"_,
;
( o'f ) -0+1=1
~
.
iJxiJy • iJxiJy o -

:;. = ln x · /ln x =J ln• x; {:.7.). =~

iJ'f
•x• = (y 1 - y} (y- 2} • x
Y-3
;
(o"f)
- = O
u . ox',-
~~- Y-2 y-2.· il"'/ ) ,_.,
-~IJy = (y' - y ) · x •lnx+x (2:;.-1); {- - ,... ..
ox'.dy •.
:""t= l
-
o'f "_, "~x .,._, ~ (~·
oxoy•=lnx(yx lnx+x )+x ·lnx; ~~~-~

d/
3
)l ( iJ''f)
iJy' =ln'x·x lnx; ay• .=~

UYritenie podvučenih vrijednosti, a također xi= l i y~="~Hi{(96b){daje:.

J= l"+ (x-1) +i ;[2 (x-'l)(y-l)f·:+"'~;[3 (x"':- l}~(j"-.-'1))(+~._._,,~..

jj

Xy = X +(X- l)(y -l).+ -}cx.-:t)~(y--1):.:!"~····

sid(llvrstimo x = 1,1) y = 1,02:

173
 1,02
1,1 = 1,1 + 0,002 + 0,0001 + ...
1,02
. '
1,1 = 1,1021 na 4 decimale točnq.

3. Funkciju z = sin' (2x- 3y) razvij po potencijama od x i y.

To znaći: zadanu funkciju treba razviti u Ma~ ·Laurin-ov red ..

Računamo prema (97a):

/(0,0) = sin• O=~

:! = 2 . 2 sin (2x :._ 3y) . cos (2x- 3y) = 2sin [2(2x- 3y)] -

=2sin(4x-6y); (Jj}
ox.
=2sin0=0-
-

of=- 3sin (4x- 6y);

i!y
?JJ) o-o
(oy --

J'f
ilx' = 8 cos (4x- 6y); iJ'f) o =
(-ox• 8cos0 = 8
-

'__!2_ =- 12 cos(4x- 6y); (~) = -12

ox i!y ) ox !ly o -

o•f
oy• = t
·
lScos (4x- 6y);
(of")
oy' .,. _.!!
0

i t. d.
Uvrštenje u (97a). daje:
l l .
sin' (2x- 3y) = 2 ! (8x'- 24xy + 18y") + 41 (- 128x' + 4 · 192x1y -

- 6 · 288 x'y' +4 · 432x y' - 648y') + · ·· =

16
. =. 4x' - l2x_y + 9y'- J x• + 32%",)1- 72x'y' + 12x y ' - 27Y' + · · ·
Za vježbu:
Funkciju z = /' · sin y razvij u red po potenćijarna od x i ()l +-I-}

[z x'
=-1-x--+-
2
1 { y+- - -x"+ -l x y
2 2 6 2
( + - +···J
2
n-}' rc)"
Razvij• po potencijarna od x. i y funkcije:
·}
a) z·"" e " siny ,~z = y + xy + 3! (3x1 y.- y 1) + · · ·l
l
b) z"* cx....:.l)(y-1) [z = l + x + y + x' + xy + y 1 + · · ·]
x-y . x• - y' x' - y'
e) z= arc tg - - -
1 +.xy
[z= x - y - - 3 - + - 5 - +···J
d) z = sin (x + y). Rezultat kontroliraj tako, da uzev§i x +y = z rastali u red
potencija sin z [vidi Dio I. formula (150)].

17,4
 14. Primjena Taylor-ove formule za približno rjdavanje Jednadžbi
U prvom dijelu Repetitorija (vidi § 11) naveli- smo više' metoda ~a približno
rješavanje algebarskih i transcendentnih jednadžbi. Iste jednadžbe, a takoder
sustave tih jednadžbi možemo takoder približno rješavati pomoću Tay)or-ove fot-
mule.
Pretpostavimo, da treba riješiti sustav od dvije jednadžbe s dvije n~po­
znanice:
f{x, y) =O
g(x, y) =O
Geometrijski to znači, da tražimo koordinate (x., y,) sjecišta tih krivulja.
Kako· ta točka (x., y,) leži na obim krivuljam11;· bit će
f(x., Yo) =O
g(x., y.) =O
Narišimo grafove obiju krivulja i iz slike što točnije očitamo koordinate x,
1y 1 njihova sjecišta. Očitane vrijednosti
x, i y, smatramo prvitn aproksimacijama
traženih rješenja x., Y• zadanog sustava jednadžbi. ,
Budući da su x. i Y• samo približne vrijednosti traženih rješenja sustava, bit će

f(x" y,) =t= O

g(x., y,) =t= O
Da dobijemo točne vrijednosti x., y 0 traženih rješenja zadanog sustava jed-
nadžbi, moramo aproksimativnim rješenjima X 1• i y, dodijeliti popravke h 1 i k,.
pa je
x. = x, +h,
Y• =y. +k,
f(x, +h" y, +k,) =O
g(x, +h., y~ +k,") =O
Obje funkcije j i g razvijemo po Taylor-ovoj formuli (96), pri čemu se ogra-
ničimo samo na linearne članove formule:

O = f(x, + h., y, iJ/)

+ k,) = f(x.,y,) + (()x h. + (iJ/).
iJy k,
1 1

O= g(x,\+ h 1,y 1 +k,) =g(x.,y,) og) , h, + (og)

+ (iJx <ly .
, k,

Dobili smo dvije linearne jednadžbe s dvije nepoznanice h, ,i k,. Rije-

IHmo ih načinom determinanata :
- f(x" y,) (:;), .

-g(x., y,).
(:~). (98)
h,=
(~). (:;),
(:~. (:~).
175
 (~. - f(x., y,)

le l ..,;
(m. -g(x., y,)
(M}
(~)., (z).
{~)., l(!~).
Međutim, iz gornjih izraza ne ćemo dobiti točne vnjednosti popravaka lt,
:i k, naših prvih aproksimacija x, i y., jer srno u Taylor-ovoj formuli uzeli sarn.o
'3 prva člana zanemarivši sve ostale, već ćemo dobiti samo približne vrijednosti
1

popravaka. Dodamo li dakle te približne vrijednosti popravaka h, i k, našim prvim

aproksirnacijama x, i y" ne ćemo dobiti ročne vrijednosti x, i y, traženih qešenja,
već samo niihove druge bolje aproksimadje:

x, = x, +h,
y, = Y• +k,
Sada ponavljamo postupak zamijenivši x, i y, sa r, i y., a h, i k; sa h, i Ir.,
pa prema formulama (98), u kojima zarnijenimo Indekse l s 2, dobijemo druge
:popravke h, i k" dakle i treće još bolje aproksirnacije traženih rješenja sustava:

y
x, = x, +h,
Y• = y, +k,
Postupak nastavljamo, dok ne dobijemo
tražena rješenja sustava na potreban bra; deci-
mala točno. '
!'rimjer
Riješi na tri decimale točno sustav jednadlb1

Y =
,.,. +
e- x
y' = l
l
Sl. 77 Iz slike 77 vidimo, da se grafovi eksponencijal~e
funkcije i kružnice polumjera l sijeku u 10&i A(O,I) i
točki B, čije su približne koordinate (0,9; 0,4). Vrijednosti tih koordinata u~mimo koo prve
.aproksimacije traženih riješenja zadanog sustava jednadžbi:
x; = 0,9
y, = 0,4
Napisavši zadane jednadžbe u obliku
f(x,y) =:e-"- V= O (a)
g(x,y) = xt' ;:·ye- l =O

računamo prema (~let:

df
iJ~t=-e
-x
; ~=-1
07
(b)
og
-=2y
tt.y

lT i
 Unetel!je x 1 = 0,9 i y, = 0,4·u (a) i (b) daje:

f(x" y,) = e-· 9 - 0,4 = 0,406-57-0,4 = + 0,0065.1

g(x.,y1 ) = 0,9 1
+ 0,4 1
-1 = 0,81 + 0,16-1 = -0,03

(of)
-
ox 1
-'--e-o9
• = - 0,407 (:),=-l
(~} •. = 2. 0,9 = 1,8; (:). = 2. 0,4 = 6,8

pa prema (98) dobijemo popravke h, i k, naših prvih aproksimacija:

-0,00657
-J l + 0,03
h, 1 +om +0,8 - 0,005256 0,02474

l + 1,8 1,47474

1+
-0,406~ - 0,32526
-1
1,8 . +O,S

h,= 0,01675

-0,40657 -0,00661
1 1,8 + 0,03 -0,012197 + 0,011826 -0,000371
k,
1,47474 1,47474 1,47474

k, = - 0,00025

l'>ruJC aproksimacije

x, = x, + h, = 0,91675
y, = .Yt + k, = 0,39975
Vrijednosti dobivene za x 2 i y 2 uvrstimo u (a) i (b):

j (x,, y,) = e- 0•91675 - 0,39975. = 0,39996-0,39975 - + 0,00021

g (x., y 2) = 0,91675' + 0,39975'- l = 0,8409 + 0,1600- l = + 0,0009

(Of) = - .-0,91675 = -0,39996 ; of) =

(oy, _ 1
ox •

(~!). = 2·0,91675 = 1,83350; (~~), = 2. 0,39975 = 0,79956

pa prema (98) računamo druge popravke.:

..
l -0,00021 -l

h.
l - 0,0009 + 0,7995
-1
l -0,00011
+ 1_,5139 = -0,00007
1-0,39975
+ 1,8335 + 0,7995 l.
12. B. Apaen: Repetitorlj vU.. matematike - Dio III. 177
 -0,39975 -0,00021
+ 1,8335 -0,0009 -0,00025
-0,00017.
+ 1,5139 + 1,5139
·freće aprokismacije

Xa= X 1 + ho= 0,91668

Yo = Yo + ko = 0,39958
Iz usporedenja vrijednosti dobivenih za x., y 1 i x 1 y,, vidimo, da su

x0 = 0,917
Yo = 0,400

tražena rješenja zadanog sustava jednadžbi na 3 decimale točno.·

Pokažimo sada na primjeru, kako se rješavaju pomoću Taylor-ove formule jednadžbe s jed·
nom nepoznanicom.
U I. dijelu Repetitorija (vidi §·17) odredili smo metodom sekante i metodom tangenta
jedno realno rješenje jednadžbe x• + x - 8 = O, pri čemu smo posljednjem metodom dobili
x0 = l ,834 na tri decimale točno.
Riješimo sada istu jednadžbu pomoću Tavlor-ove formule.
U tu svrhu napišimo jednadžbu

x•+x-8=0
u obliku
x' = -x+ 8
i stavimo
y = x•

y = -x +8
f(x,y) = x'-y =O
g(x,y) = - x + 8-y =O
Narisavši grafove kubne parabole y = x• i pravca y = --x +8 očitavamo iz slike ko- ·
ordinate sjecišta te krivulje i pravca ..

Dobijemo prve aproksimacije:

x, = 1,8 Y 1 = 6,2

Jtačunamo prema .C98);

f(x 1, y,) = 1,s• - 6,2 = - 0,368

g(XuYt) = -1,8 + 8 - 6,2· = 0

iJf =3x1 ; (~) = 3 ·1,81 = 9,72 qf_}

(iJy =-l
iJx iJx 1 l

(iJx
~)
1
=~1;. (iJg)
iJy 1
,;",·-l

178
 Uvrltcnje T,l (98) daje:

-l

-l -0;368
h,=
+ 9,72 -l -10,72 = + 0,0343

l -l -l

x. = x, + h,= 1,8343
~

Usporedimo li taj rezultat s rezultatom :X0 = I ,834, koji smo 'dobili metodom tangcntc,
vidimo, da smo već dobili realno rješenje zadane kubne jednadžbe na 3 decimale točno.
Odredi na isti način realno rješenje jednadžbe x• - 3x1 - l O = O na dvije decimale točno.

[x0 = 3,72]

15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviju i više promjenlJivih

a) Pojam ekstrema prava i neprava

Neka je zadana funkcija z dviju nezavisnih promjenljivih x i y:

z =f(x, y)

koja je neprekinuta u nekom području ravnine XY. Naš je zadatak, da odred.imo

one točke toga područja ravnine XY, u kojima funkcija z ima maksimalne i mini-
malne vrijednosti, i da izračunamo numeričke iznose tih ekstremnih vrijednosti.
Ne tražimo, dakle, apsolutni maksimum, odnosno minimum funkcije, već njene
relativne, lokalne maksimume i miniin).lme, tako da se može dogoditi, da je neki
minimum veći od maksimuma.
Prema tome smatramo, da funkcija z = j ( x, y) ima mak~ im um u točki
(x,, y.), ako je razlika izmedu bilo koje susjedne aplikate užeg okoliša točke
(x,, y.) i aplikate z. u točki (x., y.) uvijek negativna, t. j. ako je razlika

~ = f(x. +h, Y• +k)- f(x., Yo)-< O

za sve l h l i l k l dovoljno malene, t. j. za sve točke dovoljno malog područja rav-

nine XY, koja ima oblik pravokutnika sa stranicama 2h i 2k, kako se to vidi iz
slike 78.
Slično definiramo minimum u točki (x., y.): funkcija z= f(x, y) ima mi-
nimum u toj točki (x,, y,), ako je razlika

~ =f(x. +h, Y• +k) -f(x., y.) >O

za sve l h l i l k l dovoljno malene (vidi sl. 79).

Slike 78 i 79 prikazuju t. zv. pravi maksimum, odnosno pravi mini-
mum, jer je za one točke iz najbližeg ekoliša točke (x., y.) razlika /:':;. uvijek nega-

179
tivna, odnosno uvijek pozitivna. Tim pravim ekstremima odgovara, kako vidimo,
točka vrha, odnosno točka dola plohe.
Ako je za neke točke toga užeg područja oko točke ( x., y 0 } razlika A jednaka
nuli, ekstreme zovemo nepravi. Sl. 80 prikazuje plohu, koja u točki (x., y,) ima
nepravi maksimum, jer je prema slici

A =f(x, ±h, y, +O) ~f(x., y.) =O

z z

Sl. 78 Sl. 79

Ukratko možemo kazati, da funkcija z =j( x, y) ima pravi ekstrem u točki

(x., y.), ako predznak razlike A ne ovisi o predznaku h i k, koji trebaju biti do-
voljno maleni, pri čemu se ta razlika A ne smije poništavati.
b) Nužni uvjet za ekstrem
Ako postoji ekstrem funkcije z =j( x, y) u nekoj točki, onda do te točke mo-
žemo doći držeći x konstantnim, a mjenjajući y, ili obrnuto mjenjajući x, a držeći
y konstantnim. Mijenjamo li samo x, ay držimo čvrst, funkcija ovisi samo o jednoj
promjenljivo; x, pa mora biti ispunjen uvjet za ekstrem funkcije jedne promjen·
ljive, t. j. u točki ekstrema mora biti

oz =o
ox
S istog je razloga u točki ekstrema

oz =o
oy
U točkama ekstrema funkcije z =f(x,y) uvijek je dakle

iJz =O
ox
Drugim riječima, koordinate x., Y• to~aka ekstrema moraju zadovoljavati taj
sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice. To je nužni uvjet za ekstrem
funkcije z dviju promjenljivih x i y.

180
 Primijetimo, da slični oblik ima nužni uvjet Z!\ funkciju w od više prorrijen-
ljivih x, y, z, u, ...

dw =O ow =o _,
ow
-=0
ox oy ou
Da je taj uvjet samo nuždan, lako se uvjerimo, ako se sjetimo geometrij'skog
značenja parcijalnih derivacija funkcije dviju promjenljivih. Govoreći o tom geo-
metrijskom značenju, pokazali smo, da je u točkama plohe z= f(x, y), u kojima
. oz
Je ox = o 1. oz
oy ~ o, tangentna
. . na p loh u h orlZOnta
ravmna . lna, t. L
. para lelna

s ravninom XY (vidi točku 4. ovog§). Kako je u točkama ekstrema funkcije:;= O

1 :~ = O, u tim je točkama tangentna ravnina na plohu horizontalna, pri čemu u
toČkama pravog ekstrema tangenma ravnina dira plohu u jednoj točki (vidi sl. 78
i 79), dok u točki nepravog ekstrema tangentna ravnina dira plohu u pravcu (sl. 80)
ili općenito u krivulji. Medutim, ploha z= f(x,y) može imati takve točke, u kojim
je tangentna -ravnina horizontalna, ali ne samo dira, već i siječe plohu. U torn
slučaju ima ploha u području te točke oblik sedla. Kao ptimjer navedimo hiper-
bolni paraboloid. U ishodištu O, kako se to vidi na sl. 66, tangentna je ravnina
na tu plohu horizontalna, ali funkcija u toj točki nema ekstrema, jer tangentna
ravnina u 'toj točki dira i siječe plohu.
Prema tome, sustav jednadžbi

daje samo nuždan uvjet za ekstrem, jer

rješenja toga sustava daju zapravo samo
koordinate onih točaka; u kojima su tan-
gentne ravnine na plohu z =j( x, y) ho-
rizontalne.
Sl. So
e) Dovoljni uvjet za ekstrem
Da izvedemo dovoljni uvJet za ekstrem funkcije z =j(x, y), pretposta-
vimo, da funkcija ima neprekinute parcijalne derivacije drugog reda u točki (x 0 , 0 ) y
i da je u toj točki ispunjen nužni uvjet za ekstrem, t. -j. da je

az}
(ox = 0 (oz) = 0 (a)
o oy o
Razvijemo funkciju u okolišu točke (x., Yo) po Taylor-ovoj formuli, pri čemu
se ograničimo samo prvim članovima te formule. Prema (96) imamo:

f(x. +h, Y• +k) .,. f(x., y,) +IT1 (oj

ox h + oj
oy k )x-x.+
JJ=:J•

181.
gdje je
o< & <l
o<&.< l
ili uzevši u obzir da je
.s
f(x, +h, Yo +k):- f{x,, y,) = ~

da je obzirom na (a)

__!_(oj k + oj 11) = o
JI OX oy x=x,
y=y.

dobijemo

~ = -
l (o'f
'h' + o'f . k
2 ~-h r.J'j
-.,k·") +
+ -.ay· l l (oj
-h + iJfk)'
-
2 OX oxoy x=x, 3. dx iJy x=x,+Jh
) = Y., Y -Ya+JI,h

Zanemarimo li u toj formuli ostatak, čija je vrijednost malena, jer su vrijed-

nosti l h l i 1 k j dovoljno malene, ovisit će predznak S jedino o predzliaku prvog
člana desne strane, t. j. o predznaku trinoma

(b)

gdje indeksi "Q,, uz parcijalne derivacije pokazuju, da su parcijalne de~ivacije uzete

u točki ( x,, y,), u kojoj je ispunjen nužni uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y ).
Da možemo potpuno obići okoliš t~čke
( x ,, y,), u kojoj je ispunjen nužni uvjet za
ekstrem, prelazimo na polarne koordinate rp i p.
Prema slici 81 :
h = p cos rp
(e)
k=psmrp
Uzimajući (il dovoljno malenim i mijenja-
jućikut rp od O do 360°, obići ćemo čitavo po
o x, volji malo kružno područje oko točke (x., y,)
Uvrstimo (e) u (b), pri čemu uvedimo
Sl Sr Gauss-ove ozhake za druge parcijalne deriva-
eije funkcije z= f(x, y):
o'f
-
ox'
=r ;- oxiJy
o'f--=S
o'f
-=e
ay• (99)

ili U točki (x., y,)

o'f o'f . d'/
(iJx;), = To (iJxo). =s, {ay,), = to •

~32
 Dobijemo:
l
t:. =
2
(r,p'cos'cp + 2s.p'coscp . sin cp+ t.p'sin•cp)
ili
t:. = p; (r.cos'tp + 2s,sin cp ·cos cp + to~in'cp) (d)

Budući da je i' uvijek pozitivna veličina, predznak razlike t:. jednak je pred-
znaku trinoma u zagradama Taj trinom napišimo u drugom obliku tako, da ga ·
pomnožimo i podijelimo sa r,, a zatim prva dva njegova člana nadopunimo na
potpuni kvadrat:
r,'cos'tp + 2r,s,sm cp · cos <p + r 0 t 0 sin'<p
To

(r,cos cp + s.sin tp} • - s,• sin'cp + r toSin'cp 0

Tn
ili
p' (r.cos cp + s.sin <p)' + (roto- so')sin'cp (e)
/j.= 2 • To

Definirajući pojam ekstrema funkcije~= J(x, y), rekli·smo, da funkCija ima

pravi ekstrem u točki (xo_, Yo), ako predznak razlike t:. =f(x. + h,y. +k)-
- f(x., y.) ne ovisi o predznaku dovoljno malenih h i k i da.u''tom
slučaju
za 6.. <O funkcija ima u točki (x., y,) maksimuma, a·
za 6. > O funkcija ima u toj točki minimum,

naravno uz pretpostavku, da je 6. * O.
Kako je i uvijek pozitivna veličina, ovisit će predznak t:. jedino o "pred-
znaku drugog faktora u (e), pa funkcija z ima sigurno ekstrem u točki (x 0 , y.),
ako je taj faktor negativan, odnosno pozitivan za sve cp u dovoljno malom oko-
lišu oko točke ( x,, y,), t j. za p dovoljno malen.
Mijenjajući dakle kut tp, sudimo na temelju jednakosti (e) o predznaku razlike d.
Promotrimo pojedine slučajeve:
. iJ'f
I. Neka JC r, = ch,).
=F O.
Uz to pretpostavimo :·
a)
U tom je slučaju brojnik drugog faktora u (e) pozJtlvan za sve cp (kvadrati!,
i nikad se ne poništava, predznak ~ ne ovisi dakle o q>, odnosno· o predznacima
h i k, već je jednak prcdznaku od r,, koji je u nazivniku izraza (e).
Prema tome roto- s,' > O dovo)jan je uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y)
ll točki (x., Yo), u kojoj je of =o of =o. .
ox oy

183
 To znači: ako je r.t.-s.• >O, tada funkcija u točki (x., y.), u kojoj je is•
punjen nužni uvjet, sigurno ima ekstrem i to m;llciimum, ako je ·t'o < O, odnosne)
minimum, akg je ro > O, jer je tada za ro < O i Ll < O a za~. :::> O i ~ > O.
Točke plohe z = f( x, y), u kojima je roto -s.• > O, zovu se točke p o~t­
tivne1 zakrivljenosti ili eliptičke točke. U tim točkama tangentna ravnina
na plohu dira je u jednoj točki. Na pr. kugla, elipsoid, dvokrilni hiperboloid i elio-
tički paraboloid imaju samo točke pozitivne zakriv!ienosti .(vidi sl: 58 61, 62 i 65).

b) r.t.-s.• <O

Kako je uz tu pretpostavku drugi član broj nika (roto- s.•)sin'tp u (e) nega-
tivan, predznak brojnika, a dakle i predznak razlike A ovisi o vrijednosti kuta tp,
t. j. o predznacima h i k, jer će za neke vrijednosti cp brojnik drugog faktora u (e)
biti pozitivan, a za neke vrijednosti tp negativan.
Na pr. za tp = O brojnik drugog faktora u jednakosti (e) prima pozitivnu
vrijednost ro', a za onu vrijednost cp, koja pretvara prvu zagradu brojnika u nulu,
t. j. za
roeos cp + s.sin cp = O
(f)
r,
odnosno za rg cp= -=s.
btojnik je ne~ativan.
Prema tome, roto- so• <O dovoljan je uvjet, da funkcija u točki (x., y,)
nema ekstrema.
Točke plohe z=f(x,y), u kojim je roto-So'<O, zovu se točke negativne
zakrivljenosti ili hiperbolne točke. U tim točkama tangentna ravnina
na plohu dira je i siječe, pa ploha ima oblik sedla. Na pr. jednokrilni hiperboloid
i hiperbolni paraboloid imaju samo točke negativne zakrivljenosti (vidi sl. 63 i 66).

e) rot 0 -s.'=0

U tom slučaju jednakost (e) prima oblik

(r.cos cp+ s.sin tp)•

(g)

pa je ~ > O, odnosno ~ < O za sve vrijednosti kuta tp. Međutim, taj uvjet nije
dovoljan, da bismo mogli ustvrditi, da funkcija ima ekstrem u točkL (x,, y.), jer
je prema (f)
za r.cos cp + s.sin cp = O
r,
cg cp=-.:__
So

pa je 2.a taj tp i ~ = O prema (g).

U tom slučaju morali bismo uzeti u obzir članove Taylor-ove formule, koje
smo kod izvoda izraza za razliku.~ zanemarili pa na temelju tih članova prosuditi,
zavisi li predznak razlike ~ od vrijednosti kuta rp, koji ulazl u te članove.

184
 ·Prema taine slučaj, gdje je u točki, (x., y.), ·u kojoj je ispunjen nužni uvjet.
z11 ekstrem,
r.c.-s.• =O,

smatrat ćemo neodlučnim, jer bi u takvoj točki funkcija mogla imati ekstrem,
ali ne mora· da ga ima.
Točke.plohe 2i =f(x, y), u kojima je_r.c.-s .. = O, zovu se točke nulte
zakrivljenosti ili para bolne' točke,· U tim točkama ploha može imati oblik
sedla ili, ako tog' oblika nema, tada tangentna
ravnina dira ·.plohu . u pravcu .ili krivulji, pa
funkcija ima u toj točki ·_nepravi ekstrem, na-
ravno uz pretpostavku, da je tangentna ravnina
u dotičnoj točki, horizontalna.
Plohe, koje imaju samo točj<e nulte za-
krivljenosti i' koje tangentne ravnine diraju u
pravcu, zovu se developable plohe (od
francuske riječi develop per - razviti), ·jer se-
dadu bez deformacije razviti u ravninu. Na pr.
valjak i stožac su developable plohe. Tangen-
tne_ravnine diraju te plohe u pr:;tvcima-izvod-
nicama. Kao primjer plohe, koja ima tačke Sl. 82
triju vrsti zakrivljenosti, navedimo torus, t. j.
prsten kružnog poprečnog pres jeka (vidi sl. 82 i Dio Il. § 7, 7d)]. Vanjske točke
te plohe su točke pozitivne zakrivljenosti, nutarnje - negativne zakrivljenosti,
a najgornje i najdonje točke su točke nulte zakrivljenosti, jer u tim točkama rav-
nina dira torus u kružnici. '
Uzmemo sada drugi osnovni slučaj:

II. r. = (o'~
- =O
ox• o

U tom slučaju poprima izraz za razliku ~ prema (d) oblik

p•
• .= T · (2s.sin cp • cos cp + t.sin'cp)
ili
p•
~ =Z · sin cp (2s 0cos cp + t.sin cp) (h)

a) Neka je So =l= O
U tom slučaju, kako se jasno vidi iz izraza (h) za ~. predznak razlike ~ ovisi
o vrijednosti cp, odnosno o predznaku h i k, pa funkcija u točki (x., y.) nema
ekstrema.
b) Neka je ·s,= O
Prema (h) poprima sada izraz za ~ oblik:
p' .•
~ = T . '· Stn ,.

1115
 Vidimo, da je razlika 6. sada pozitivna za sve .q>, ali se poništava za q> =O,
pa bismo opet morali prošititi riašu diskusiju na zanemarene članove Taylor-ove
formule. Imamo dakle ·neodlučan slučaj.
Ponovimo ukratko iZvedene uvjete za pravi ekstrem funkcije ·z = f( x, y) u
. točki (x., y 0 ) .
A. Nužni uvjet za ekstrem

ox o = 0
(of) (of)
ay •
= 0 (100)

odnosno rješenja sustava jednadžbi

of =·o i
of
-=0.
OX ay
daju koordinate onih točaka, samo u ·kojima fUnkcija može imati ekstrem. [Točke
s horizontalnom tangentnom ravninom na plohu z =f(x, y)J.·
B . Dovoljni uvjet za ekstrem u točki (x., y 0 )

l. r. =F O
a) r•. r.-sij >O
funkcija sigurno ima ekstrem u točki (x., y 0 ) i to

maksimum, ako je r0 < cf

minimum, ako je r. > O
b)

Funkcija u točki (x., y.) nema ekstrema. (101)

e)

Neodlučan slučaj.

Il. r. =O
a) s. =l= o
Funkcija nema ekstrema.

b) s.= o
Neodlučan slučaj:

Računski postupak pri određivanju ekstremnih vrijednosti funkcije z

=f(x, y) pokažimo na primjerima.

186
 Primjeri
l. ddr'edi ekstremne vrijednosti funkcije

Prvi korak.
az az
Prema (l OO) računamo dx ay :

~ = 6y-3x'
ox
(a)
~
oy = 6x-3y'

Drugi korak. lzjednačtmo s nulom izraze dobivene za prve parcijalne derivaciie i rije-
šimo· tako dobiveni sustav jednadžbi:

6y- 3x' =O 2y-x1 =O

ili
6x .;;_ 3y' = O 2x-y• =o
Iz prve jednadžbe slijedi:
x•
y=-
2
Uvrštenje u drugu jednadžbu daje:

ili
8x-x< =O
ili
x(8-x3 ) =O
Odatle

3
x, = '(8 = 2 , ako se ograničimo samo na realna
rješenja sustava, a samo ta rješenja nas zanimaju.
UvrštenJ~ x 1 = O i'x, = 2 u prvu jednadžbu sustava daje

YI= o i y, = 2

Dakle, samo u točkama T 1 (0, O) i T, (2, 2) može zadana funkcija imati ekstremne . vri·
jednosti.

Treći korak. Obzirom na (lOt) računamo prema (a):

o•z o• z 0".,.. .
r = ox• = -6x s=--=
oxoy 6 t=-- =--:..=6y
ay'
i uvrštavamo koordinate točaka T 1 i T2 :

Za točku T 1 (O, O) dobijemo: r 1 = O ; s1 = 6 , t1 = O

Za točku T, (2, 2) dobije'nio:··r, = -12 ; s, = 6 ; t,=- 12
pa prema (101) ·primijenimo za svaku točku posebno dovoljni uvjet za ekstrem (J OI),

187
 Za točku T1 : r, = ol
imamo slučaj II. a)
sl= 6(
Zadana. funkcija u točki T 1 (O, 0) nema ekstrema,·
Za točku T, : r, = - 12 =F O imamo slučaj l.
Računamo r 2 t 0 -'- s 2 2 ~- 12 ( - 12)- 6' = 144- 36 = 108 > O,
Imamo podslučaj a). Zadana funkcija ima u točki T 1 (2, 2) ekstrem i to maksimum, jer je:
r1 = .:_ 12 < O. .

Cetvrti korak. Da odredimo vrijednost maksimuma, uvrstimo koordinate točke

T,(xi·=.2, y, ,;,· 2) u zadanu.funkciju:

z= 6xy-x•-y•
Dobijemo
=maks .=.. 6 • 2 • 2..,.. 23 - 23 = 8
2. Odredi. ekstremne vrijednosti funkcije
.z= -x'-y'.+ 4x + 2y-2
Prv'i :·korak;
i) z
~=-2x+4
ox -= -J.y +2
~
Drugi korak.
-2x+4=0 -2y + 2 =o
Xo = 2 Yo =l

Samo u točki T 0 (2, J) može biti ekstrem.

Treći korak.

r=- = -2
o'z ; .s=--=
o'z o .
i)' z
t=-=-2
ox' i'!xay ' i)y'

Budući da smo za druge· parcijalne ·derivaciie dobili konstante, imamo.neposredno

r0 = - 2 ; s0 = O ; t0 = - 2
T0 = -.2 =F O slučaj I prema (101)
T0 t0 - s 02 = -2(-2)-'o = +4 >O slučaj I a)
Funkcija u točki r. (2, l) ima ekstrem i to maksimum, jer je To=- 2 <-O.

Cetvrti korak .
. zmaks= z(2, l)= - 4 - 1 + 8 + 2-2 = 2_
3. Odredi ekstremne vrijednosti funkcije
. z = sin x + sin y + cos (x + y)
.
1 _to za o~ x ~
3~ .
l o~
_ y ~2.::::
- 2
2
t. j. ·u području .kvadrata stranice '" • 3
' 2

188
 Prvi korak.

dz . '·( dz . ·(
c'l.x· =-·.cos x;,...- stn x + y) T=:cps;y-mt x+y)
'Y .

Drugi korak~

'CtiS..:JI;- sin (x + y) = 0'

'Cos y ~sin (!f + y) =G
Jz prve jednadžbe sliie3i;

a uvrštenje u. drugu jednadžbu daje

l

cosy-cosx=O
ih
cosy=cosx.
Odatle
v=x

Uvrstivši to u. prvu jednadžbu, dobijemo

cos x = sin 2x
ili
cosx = 2sinxcosx

Odatle cos x (2 sin x - l) = O

'lt lt
pa imamo cosx=O, pa je x 1 =
2 y, ""
2, jer je y = x

3n: 31':
a takoder X. =T· Y•"" T
2sinx-t=<O
ili
' l lt 'lt
un x = T, pa je Xa = If, Yo= 6
5n:
·a također
Y•=6

SamoutočkamaT,(;. ;) ~ T,e;. 3
;), T.(~·:)
:raože biti ekstrem.

Treći korak.
r = -sinx-cos(x + y)
s = -cos (x + y)
t =-·sin~- cos (x + y) =.,

189
 lt -
r 1 =-sin-z-cos 1t =--1 +l= O slučaj Il. prema (JO!>

s1 = -cos 1t = +l *O slučaJ Il. a)

funkciJa nema ekstrema.,

Za r(~~)
2 2 • 2 r, = - - 3rt
sm
2 - cos 3 rt = -"-l +l = 2 't- O sluča)
I•

s, = -cos 3rr = + l
t,= 2
r 2 t,-s,' = 4-J = 3 >O slučaj I a)

U točki T (2_':_ . 3r:) ima funkcija ek,trcm i to minimum, jer je r 1 = 2 > O

' 2 2

r, = - sin ~- cos -)- = - -} -'- -} = - J * O slučaj l.

,, = -cos 3" = - 2J
e,= -l

+ J _ _!_= + 2_> o slučaj I a)

4 4

U točki T, ( ~ , i-) ima funkcija ebtrem i to maksimum, jer je r 1 = - l < O.

Za T, e:, 5
:) r, = -
. Srt
sm 6 -
Srt
cns T = -
_
szn J SOO -cos 300" = -cos 60" -

-sin 300 = - t * O slučaj I.

Srr l
'• = - cos -3- = - 2 ; t, = - l

U točki T { 56rr' 56rr) funkcija ima ekstrem i to maksimum, jer je _r, = -:J < O.

L:etvrti korak.

zmin =z Cz",' _3:;?) _.". sin l.f- + si1t

3
2
rt +cos 31t = - l - l -1 --2.

Zmalos = z
1t 61t) = sm. 6 + stn 6
(6' 1t . "' • 11:
+ cos J- 2 + 2 + 2
l l l
= ~ - t:
(SI'I:
T' T
S~~:)

4. Odredi e.kstremne vrijednosti funkcije _

z= x•-y•-4x + >ly + 6

190
 Prvi korak.
dz ·
i)z = 2x-4 -= -2y+ 2
OX dy

Drugi korak.
2x-4 =O -2y + 2 =o
Xo = 2 Yo =l
Samo u točki T 0 (2, l) može biti ekstrem.

Treći korak.

To= 2 ; Sn= O t,=-2

T0 = 2 *O slučaj l. prema (101).
T0 t 0 - s.• = - 4- O = - 4 < O slučaj I. b).

Funkcija nema ekstrema.·

5. Pomoću ekstrema odredi koordinate sredi'ita i pnlumjer kugle

x' + y' +z'- 6x + 8y + JOz + J =O

Prvi korak.
dz 2>--6
Prema· (92a) Tx =-
2z + 10
dz 2y + 8
i (92 b) .ry=- 2z +JO

Drugi korak.
2x-6 = 2x-6=0
""'2""z---:+--:-I~o 0 x, = 3

~=0 2y + 8 =u Yo = -4
2z + 10
Treći korak. Otpada, jer znamo da kuglina ploha ima u istoj točki T 0(x 0 = 3, Yo = -4)
ravnine XY maksimum i minimum.

Cetvrti korak. Uvršt~vamo x 0 = 3 i y 0 = - 4 u zadanu jednadžbu kugline plohe, pa

dobijemo zmaks i zmin : .

9 + 16 +z'- 18-32 + !Oz + l =O

ili z'+ !Oz-24 =O
z, .• = -s + V2s + 24 '
z, = zmaks = - 5 + 7= +2
z, = zmin = - 5 - 7 = - 12

Koordinate središta kugle S: x 0 = 3 ; Yo = - 4 Zo = z 1 + z, = 2 - 12 =_ S

2 2
S(3,-4,-5)

191
 z,-z, 2 + 12 -
Pol1.1mjer kugle:_!.= - --·= - -- = ]_
2 2
Kontrola.
Zadanu jednadžbu kugle prikažimo ~ obliku (61): 1

(x- 3) 1 + (y + 4)' +(z+ 5) 1

'"'-l +9+ 16 + 25
(x-3)' +.(y + 4)' +(z+ 5)" =49
S(3,-4,-5) ; !3..:::.1
6. Primjer iz analitičke !!!eometrije u prostoru
Odredi najkraću međusobnu udaljenost mimos!lljernih pravaca
x-S y z+4
p, : -~- = -=16 = - 2 -
x- 27 y + 25 'l- l
la : - -
2- = - --
1 = -=-2
(vidi § 3, 3 i str 93).
Prelazimo na parametarski oblik jednadžbi pravaca:

p,: x = r, + 5 p, : · X = 2t 1 + 27
y = -16r, y = r,- 25 (a)

z= 2t,-4 z= -2r, +
Naš je zadatak, da odredimo one vrijednosti parametara t1 i t,, koje odgovaraju najbližim
točkama zadanih mimosmjernih pravaca.
Znamo formulu (9) za kvadrat udaljenosti d dviju točaka u prostorw:

d' = (x,- x 1) ' + (y,- y 1) 1 + (z1 - z 1) 1

Uvrštenie jednadžbi (a) daie:

d• = (2t 1 - t, + 22)1 + (t, + .16t 1 - 25)1 + (- 2t1 - 2t 1 + S)' (b)

Odredimo sada one vrijednosti parametara t 1 i t., za' koje je d, odnosno d' minimum. Pe-
desnije je uzeti d' mjesto d, zbog toga se točke c;kstrema ne će promijeniti.

Prvi korak.
o(d')
-,- = -
~
2(2t,- t, + 22) + '32(t, + 16t. 1 - 25)- 4(- 2r,- 2t 1 + 5)
o(d')
-,- =
ut,
4(2t 1 - t1 + 22) +. ' 2(t1 + 16t1 - 25)- 4(- 2t 1 - 2t 1 + S)

Drugi korak. Izjednačivši s nulom vrijednosti dobivene za parcijalne derivacije i ure-

divši tako dobivene izraze, dobijemo:
29t, + 2t,-48 =o
2t, .,. .t, + l = o
a od~ tle je t1 = 2 t 1' = - 5.
 Treći korak. Otpada, jer je maksunalna međusobna udaljenost mlmosmjemih pravaca
beskonačno velika i dobije se za t 1 = ±co i r, = ± đo, pa su t 1 .= 2 i t 1 =-S one-vrijedno~·
~ti parametara zadan.ih pravaca, koje odgovaraju najbližim točkama· tih pravaca.

Cetvrti korak. Uvrštenje t 1 = 2 i t, =-S u (b) daje traženu naJkraću. međusobnu.

udaljenost zadanih mimosmjernih pravaca: ·

dm;n· = V100 + 4 + 121

Odredi ekstremne vrijednosti funkcija:

ll z = - Jx' - 2y' + 2xy + 10 [u (O~ 0) , Znial:s = 10)

2) z= x' +xy +Y' +x-y+ l [u ( - 1,1) , zmin = 2]

3) z = x' + 3xy + y 3
[u (O, 0) nema ekstrema, u (-1, - l) z maks = l}

4) z = (x + y)'- (x + Sy + xy) [u (-l, 3) ; Zmin= -7] ·

Odredi najkraću međusobnu udalienost mimosmjernih pravaca

Bx+y- z-7=0l . l lx- 3y + 3z -J. 18 = O l

!Ox+ y +2z -19 =Of x - 6 y - 3z =O f [d= 9)

d) Vezani ekstremi
Dosada smo određivali ekstremne vrijed-
nosti funkcije z= f(x, y) mijenjajući slobodno
x i y, jer su x i y bili nezavisni jedan od dru-
goga; drugim riječima, mi smo se slobodno
kretali po ravnini XY, tražeći točke, u kojim
zadana funkcija z ima . ejs.streme. Međutim,
.ako se traže ekstremne vrijednosti funkcije .
z =f(x, y) uz uvjet, da je cp(x,y) =O, t. j.
y
.ako je zadana funkcijska veza između nezavi-
snih promjenljivih x i y, imamo slučaj veza-
ni h ekstrema. U tom slučaju tražimo eks-
tremne vrijednosti funkcije z idući u ravnini XY samo po krivulji, koja je zada-
na uvjetom rp(x, y) =O.
Da pokažemo razliku između slobodnog i vezanog ekstrema. navedimo jedno-
stavan primjer. ., ' '
Slobodni ekstrem· funkcijt: z = + VR•- x•- y', koja- predočuje gornju
polovinu kugline plohe (vidi sl. 83), jest svakako z maks= z(O, O) =R i njemu od-
govara najviša točka polukugle. Međutim, vezani ekstrem, na pr. po pravcu
x = a, funkcija postizava u točki (a, O) i taj iznosi + VR'- a'; njemu odgo-
vara najviša točka polukružnice, u kojoj ravnina x = a siječe polukuglu.
Pokažimo, kako se može određivanje vezanog ekstrema zada~e funkcije svestf
na određivanje slobodnog ekstrema druge pomoćne funkcije.
Neka se traže ekstremne vrijednosti funkcije z =f(x,y) uz uvjet cp(x,y) =0.
Napisavši funkciju cp(x, y) =O u eksplicitnom obliku y = y(x) i uvrstivši
y =y(x) u z =f{x~y) dobijemo:
z = f[x, y(x)]

13 B • ....-: ~toltj \'tle matematlll:e - Dlo In. 193

 l
Sada z derivir.amo po x prema (87):

dz = of +of . dy
dx ox oy dx

· u toe'k'1 ekstrema dertvae11a

Z namo, da Je · .. -e}
dz = O.
- X
Imamo
df + af . dy = 0 (a)
ox oy dx

dy
dx
računamo
_
iz 'fi(X, y) =O prema (90)':

d 'fl
dy ox
dx=-~
dy

Uvrštenje u (a) daje:

O'fl
of_ of . ox = 0 . O'fl
ox dy O'fl 1 đy
ay
of acp df dcp
dx · dy = dy · dx

Načinimo razmjer, čiju vrijednost označimo s - t.:.

of df
ox oy {b)
-=-=-/..
d~ dcp
'\ dx oy

l. je neka konstanta, koja se zove Lagrange-ev multiplikator. Iz (b) slijedi

df ocp
-+A·-=0
i)x OX
(e)
of ocp
-+1.·-=0
oy oy

Iz .tih jednadžbi i vezanog uvjeta 'fl( X, y) =O računamo one vrijednosti x,

y i>., ·samo za koje funkcija z= f(x, y) može imati vezane ekstreme.

194
 Zadatak možemo pojednostaviti tako, da načinimo funkciju
' ' .

F(x,y) =f(x,y) + )." · ~(x,y) (d)

pa umjesto da tražimo točke vezanih ekstrema zadane funkcije z =f(x, y), tra-
žimo točke slobodnih ekstrema te funkcije F(x, y), jer parcijalno derivirajući pre-
rna (d) .funkciju F(x, y) po x i po yi izjednačivši dobivene derivacije s nulom
dobijemo jednadžbe (e).
Iz navedenog slijedi jednostavno pravilo:
Da se odrede točke'; koje bi mogle biti točkama vezanih ekstrema funkcije
z = f( x, y) uz uvjet, da je ~ ( x, y) =O, treba sastaviti pomoćnu fUP.kciju' F( x, y)
pribrojivši zadanoj funkciji f(x, y) vezani uvjet ~{x, y) pomnožen konstantnim
koeficijentom ).":

F(x, y) =f(x, y) + ).". ~(x, y)

i Izračunati nužne uvjete za slobodni ekstrem· te pomoćne funkcije F ( x, y) :

aF af ~ o~
-=-+A.·-=0
ox ox ox
(102)
oF a] o~
--=-+!.
ay ay ·-=0·
oy ·
Te dvije jednadžbe zajedno s vezanim uvjetom

~(x,y)=O

čine sustav od tri jednadžbe, iz kojih određujemo vrijednost t. i koordinate x i y

onih točak;~, u kojima zadana funkcija z = f(x, y) može imati vezane ekstreme.
Navedeni. način određivanja točaka vezanih ekstrema zove se metoda La-
grange-evih multiplikatora. Pitanje, ima li zadana fwlkcija u točkama određenim
na·. taj način ekstreme ili ih nema, rješavat ćemo po smislu svakog konkretnog
zadatka.
Metoda Lagrange~evih multiplikatora primijenju~ ~e i za funkciju bilo kojeg
broja nezavisnih promjenljivih. ·
Neka se traže vezani ekstremi funkcije n promjenljivih

u=f(x,y, z, .... ,t)

uz m vezanih uvjeta, pri čemu je m < n :

·~. (x, y, z, .... ,t) =O

~. (x, y, z,; ... ,t) =O

~ •.(x, y, z, ... .jl) =O

195
 Ponovivši istu diskusiju, dolazimo do općeg pravila.
·Da se odrede točke, u kojima bi mqgli postojati vezani ekstremi za~ane funk-
cije, treba sastaviti pomoćnu funkciju F.(x, y, z, .... ,e). pribrojivši zadanoj funkciji
vezane uvjete pomnožene s Lagrange-evim multiplikatorima:

F(x, y, z, .... ,t) =f(x, y, z, .... ,c) +A, tpJx, y, z ..... ,t) +
( 102a)
.+ >-;· qJ,(x, y, z, .... ,c) + ... + >-", ,q.,.(x, y, z, ..... r)

lzderiv1ravši funkciju F po svim n promjenljivima i izjednačivši dobivene deri-

vacije s nulom, dobit ćemo zajedno sa m vezanih uvjeta n + m jednadžbi, iz kojih
možemo odrediti vrijednosti ·m multiplikatora A,, )..1 , ••• ,>-", i n koordinata x, y,
z, .... ,t točaka, u kojim· zadana funkcija može imati ekstremne vr-ijednosti.
Primjeri, .koji slijede, ilustriraju n~vedeno pravilo.
Primjer~

l. Odredi udaljenost točke T, (x 1, Yu >: 1) od ·ravni<;te Ax + By + Cz + D = ft.

O:~:načivši
s f'(x,y, z) bilo koju točku zadane ravnine, bit će prema (9)
d'= ( x - x 1) ' + (y- y,)' + ( z - z 1) ' (a)

kvadrat međusobne udaljenosti točaka T, i T.

Naš je zadatak, da odredimo one vrijednosti koordmata x, y i li, u koj~ ~-4, odnosn<;~ d1 "
minimum i to uz, uvjet, da je
Ax + By + Cz + D = O
jer točka (x, y, >:) leži u zadanoj ravnini, pa niepe koordmate moraju jednadžbu ravnine zado·
voljavati.
!"rema (I 02) n.ačmtmo pomoćnu funkciju:

F(x,y z) = (x- x,) 1 + (y- y 1) 1 +(z- z 1) 1 + >. • (Az+ By +Cz+ D,

Računamo parcijalne denvacije funkcije F i izjednačimo ih s nulom:

ar
dx= 2(x-x1) +A>.= O

dF
oy = 2(y-y,) +B>.= o.
oF ·
{jz= 2(>:- >: 1 ) + CA ;=O

Uz zadam uvjet
Ax+ By+ Cz+ D= O
dobili smo četui Jednadžbe, iz kojih odredimo A 1 vrijednosti koordinata x, yi z.
Iz prvih triju jeđnadžbi slijedi:

l
X= l(2x 1 -A>.)

l
y = 2(2y 1 -BA.l _

l
z= T(2t: 1 -C>-)

196
 UvrštenJe u četvrtu jednadžbu daje

A H C
T(2x,- Al.) + T(2y 1 - Bl.) + T(2.a 1 - qw + J.) ~ t

Odalle računamo A. DobiJemo·

2 (Ax, + By, + Ct 1 + D)
l.= A' + B' + CO

Uvr~tenie u jednadžbe '(b) daje

A(Ax, + By, + Cz, + D)

A'+ B''+ C'

y=y,-
B(Ax, + By, + Cz, + D)
A'+ B'+ C'

z= Zt-
C(Ax, + By, + Cz, + D)
A'+ B'+ C' •

Uvrstimo li te vrijednosti za x, y z u (a), dobit ćemo

d'= (Ax 1 + By 1 .+"Cz, +D)'

A'+ B'+ e•
a odatle je
d
Ax, + By, + Cz, + D
VA'+ B'+ C'

Da je'vrijedrtost dob1vena za d traženi vezani mimmum, slijedi iz toga, ~to'naia funkcija

nema drugih ekstrema. Uostalom, dobiveno rješenje je poznata nam formula (48a) za udaljenost
točke od ravnine.

2. Od sviju trokuta zadanog opsega 2> odred1 onaJ, kOJI una naJveću povdmu.'
Znamo Heronovu formulu za povninu P trokuta

P= VJ(>-x)(J-y)(J-z)
ili
P"= •f•- x)(.<- y)(J- z)
gdje su .Y, y 1 z stranice trokuta, a • te poluopseg trokuta

Tražimo, dakle, one vriiednosta stranaca trokuta, za ko)e 1'jc P. odnosno P' makstmum, uz
uvjet da je

x+y+z-l!=O

Načinimo funkciju F· •

F = s( s - x) (s- y) (s- z) + A (x +y + z - 2.s)

197
 Računamo J>arcijalne derivacije funkcije F i izjednačimo ih s .nulom:

oF
ox = - s(s- y)(s- z)+ :1. = O

oF
e)~
= -s( s- x)(s-' z) + A= O Rjdenja tog sustava jednad2bi daill on~

vrijednosti x, .Y• z i \, samo za koje je ·

oF povr~ina P trokuta najveća.
dz = -a( s->:) ( s - y) + :1. = O

x+y+z-2s=0

Pomnožimo li prve tri jednadžbe redom s ( J - r), ( s - y) 1 ( s - z) dobit ćemo.

A • (s - >:) = 1(1- :r) (s- y) (s - Z )

A · (s - y) = s( s - :r) ( J - y) (s- z)

A • ( s - z) = s( s - r) (s - y)(s- z)

J odatle je
s-~=s-_y=s-z

ili
X= y =Z

·uvrštenJe x = y = z u vezani uv1ol r + y + ~ = 2s daje

Iz smisla samog zadatka slijcdt, da smo time dobili tratene vrijednosti stranica trokuta,
t. J. od svih trokuta zadanog opsega najveću povr§inu ima istostranični trokut.
l

l',.,aks = Vs(s- ~)•

ih

Pmalu = s• - V3-
9

l. U trokutu, u kojem su zadane sve td stranice

a, b j e, odredi položaj točke T tako, da umnožak uda-
Sl. 84
ljenosti te točke od stranica trokuta bude što veći.
Iz slike 84 vidimo, da se traže one vrijednosti :r, y i z, za koje ie u= x · y ·z = maksimum
Treba još sastaviti uvjet~ koji vež~ tražene udalie-nosti x, y i z. Povrlina trokuta, kako :se
vidi iz slike, iznosi ·

p=~ + lJ.y + cz
2 2 T (a)

198
f':
je poznata veličina, jer IZ zadanih stranica trokuta možemo površinu trokuta izračuf1ati p ..
Heronovoj formuli ,

P= '{s(s-a)(s-b)(s-c)-

gdje je 2s = a +b+e= opseg trokuta.

Prema tome jednakost (a) daje traženi uvjet veze izmedu promjenljivih:

ax + by + cz - 2P = O

Prema ( 102), sastavimo pomoćnu funkciJu.

F = xy z +J. (ax + by + cz - 2P)

Den vi ramo i izjednačimo derivaciJe s nulom:

/

ilf
dx
= yz· + a >. = O
·

iJF Odatle računamo vrijednosti A 1 x, y, z,

ay = xz
za· koje na~a funkcija u = xyz može 1mau
ekstrem.
dF·= xy + e). = O
il z

uvjet veze: ax + by + cz = 2P

Pomnožimo li 'prve tri jednadžbe redom s x, y i z, dobit ćemo:

xyz + a>.x =O
xyz + bl..y =O

xyz + c:Az = 0
Odatle: a>.x = b).y = c>.z = -xyz

ili ax =by =cz

Uvrštenje u uvjet ax + by t cz = 2P
daje 3ax ~ 2P

a odatle je 2P
r=-
3a

Na isti način dobtjemo

2P
z'= Tc

Iz smisla zadatka slijedi, da za dobivene vrijednosti x, y i z ima ·funkcija u = xyz ma-

ksimum.
SP'
Umaks =
27abc

199
 4. Neka smo po111oću teodolita izmjerili uz najveću pažnju -istom točnotću liVa tri kula
jednog trokuta, za koje smo dobili vrijednosti ex, (3 i _y. Uslijed neizbježivih posre!aka mjerenja
~~rojkutova je različit od ) 800, t. j.

ex.+ ~+y-180°=W

Pita se, kako i:emo podijeliti dobtvenu nesuglas1cu tu na 1zmjcrene kutove, da vrijednosti
kutova najbolje odgovaraju rezultatima mjerenja i da zbroj kutova u trokutu •znosi 180"?
Problem riješimo u smislu teoriJe najmanjih kvadrata (vidi Dio l, § l 5), koja kaže, da ll.l
najbolje vrijednosti mjerenih veličina ·one, za koje je suma -kvadrata pogrešaka minimum.
Označivši, dakle, s x, y i z te najbolje vrijednosti kutova, izračunajmo sumu kvadrata
pogrešaka, odnosno popravaka v. Ta se suma označuje u geodeztjJ s [vv].

v 1 =x-a.·
v,= y~f3 lb)
v,= z-y
Kvadnran)e 1 zbra)a!\JC daJe.

[vv] = v,• + v,• + v,• =(x-ex)'+ ( y - (3}1 + (z-y)'

Tražtmo, dakle, one vrijednosti x, y i z kutova trokuta, za koje je (vv] =min, a osim toga
mora bit• x + y +z= 180°.
Da ~stavimo uvjet, koji veže pogreške i v., v, v,,
računamo iz (b);

or. =:r-vt
(3 = y-v,
y =z-v,
Uvršten)e u (a) daje

, (x~v,) + (y -v,)+ (a- va) -180"- w

ili
(x'+ y,+ z)-(v 1 +v,+ v,)-180° = w

a kako Je x + y·+ z= ·180°, dobijemo

.,, + "• + v, + ... = o

Tražimo dakle ekstrem funkciJe [vv) = v,• + "•' -1; v,• uz UVJet:

"• +:v, + v, + "' "" o

Sastavimo pomoćnu funkciju F:

F = v 1' + v? + v,• . .,. ). · (v 1 + v, + v, + u)

Računamo:

c)F = 2v, +),=O

c)v,
đF
. - = 2v, +).=O
c)v,

c)F = 2v, +>.=O

c)v,

200
 Odatle

Uvrštenje u (e) daje:

_l.,.="'
2

l.=- 2...,
3

pa iz (d) dobijemo:

11 1 = v2 ll::!~: w3 = - 3w

Kako funkcija [vv) nema drugih ekstrema, bit će (vv] = min za te v~ijednollti pogreAaka v.
Premr,..(b) tmamo konačno:

X= at+ v1 •
=ot-J

Nesuglasicu w treba podjednako podijeliti na sva tri izmjerena kuta trokuta!

Na isti način vrši se izjednačenje mjerenih veličina, koje su vezane s više uvjeta. Na pr.
ako imamo n mjerenih veličina i m uvjetnih jednadžbi, koje vežu pogreške v s- nesuglasicama w,
pri čemu je m < n, tada pomoćna funkcija Fima prema (102a) ob1ik:

F = v,• + v,• + · · · + vn• + :0. ·(prva

1 uvjetna jednadžba)+ :0. 1 ·(druga uvjetna jednadž-
ba) + ... + A",(m-ni uvjetna jednadžba).
Parcijalno derivirajući F po v, . v., ... , Vn" i izjednačujući. te derivacije s nulom. dobijem()
zajedno sa m uvjetnih jednadžbi sustav od (m +"n) jednadžbi, iz kojih računarrio Au :0.1, l.a.o ••• , ).",
i tražene pogt:eške v 1 ~ v., ... , vn.
Primijetimo,'da se u računu izjednačenja najprije određuju pomoću normalnih jednadfbi
Lagrange-evi' multiplikakatori :0., koji nose.ime korelata, a zatim se određuju popravci Vu v.,
••• _,tin

16. GeometrijskeJprimjene parcijalnih derivacija •

. Govoreći o singularrtim rJešenjima ·diferencijalnih jednadžbi. (vidi Dio II.

§ 10. 2.e), spomenuli smo, da ta singularna rješenja predočuju geometrijsjci ovojnice
(anvelope) familije krivulja, zadanih općim rješenjem diferencijalne jednadžbe, ili
geometrijska mj~sta singularnih točaka· tih integralnih' krivulja. Sada imamo pri-'
liku, da nešto opširnije promotrimo singularne, t. j. osobite ili neobične točke
ravnih krivulja, i da kažemo nekolko ·riječi o ovojrticama.

201
 a) Singularne točke ravnih krivulja
Neka je jednadžba ravne krivulje zadana u implicitnom obliku

F(x, y) =O

Prema (90) izračuna jmo gradijent tangente na tu krivulju u nekoj ·.točk~

T(x,y) krivulje:
iJF
' dy Tx
tg oc = y = dx = - iJF
iJy

Uz pretpostavku, da je u diralištu T tangente barem jedna od parcijalnih deri~

vacija !: i ~: različita od ·nule, bit će točka T obična · točka zadane · krivulje

F(x, y) =O. Međutim, ako su u nekoj točki T.(x.: Y.) krivulje obje derivacije
iJF . iJF
- e~ O 1 - = O tada dobivamo za gradijent tangente u toj točki T" neodređenu
iJx iJy '
vrijednost

tg(l(. =y.
' =-o
o

Smjer tangeme na krivulju u točki To ostaje, dakle, neodređen, pa ie takva

točka krivulje zove singularna.
Iz navedenog slijedi, da svaki par rješenja ( x., y 0 ) sustava jednadž\:>i

iJF =O
ox
(103)
iJF =O
ay
daje koordinate singularnih točaka krivulje F( x, y) =O, naravno uz uvjet, da ta
krivulja ima singularne L'i'ke, jer je samo u tom slučaju· ~g()(. = y'l = ~ . Osim
toga treba uzeti u obzir, da koordinate x. i y 0 singularne točke moraju zadovoljavati
ji:dnadžbu krivulje F(x, y) =O, jer singularna točka leži na toj krivulji.
Razlikujemo tri osnovna oblika singularnih" točaka ravnih .krivulja:
l) _Dvostruka točka, u kojoj krivulja ima dvije različite .tangente t, t,
(sl. 85a). ·
2) Š il j ak prve i druge vrste, u kojem krivulja ima jednu (dvostruku) tan-
=
gentu t, t, (sl. 85b i -e).
3) Izolirana točka, u kojoj krivulja nema tangente (sl. 85d).

202
 Da odredimo oblik singularne točke T. (x0 , ·y.), u kojoj su. obje parcijalne
oF .r'JF .
derivacije ~ 1- zadane krivulje F(x, y) =O jednake nuli, računamo :r:a tu
ox oy
točku diferencijalni izraz:

{~;) .. (:;).- (d!':y): = r. '• -~.'

Sl. 85

koji nam je služio kao dovoljni uvjet za ekstrem funkcije z = j(x, y). Do tog
izraza dolazimo tako, da razVijemo zadanu funkciju F(x, y)=O po T~ylor-ovoj
formuli u okolišu singularne točke T.(x., y.J pa zanemarivši članove .Niših re-
dova, dobijemo kvadratnu jednadžbu u y'. Rješimo li tu kvadratnu jednadžbu,
dobit ćemo za y' izraz, koji ima za diskriminantu

t. j. gore navedeni diferen'cijalni izraz s negativnim predznakom. Iz toga slijedi:

Ako je u singularnoj točki T 0 (x 0 , Y.) krivulje F(x, y) =O

(!04a)

krivulja ima u točki T. dvostruku točku, jer je u tom slučaju diskriminanta

- (r..t.- s; J > O, pa za gradijent tangente dobijemo dvije realne različite vri-
jednosti, t. j. krivulja ima u singularnoj točki dvije različite tangente (sl. 85a).
Znamo, da za r.i. -s.' <: O funkcija z =j( x, y) nema ekstrema, a točka
plohe je hiperbolna (tangentna ravnina dira .plohu i siječe je).
Ako je
(104b)

lzrivulja ima u točki T. šiljak, jer je u tom slučaju diskriminanta jednaka nuli,
pa sc za y' dob1je samo jedna vrijednost. Krivulja ima u singularnoj točki jednu
(dvostruku) tangentu (sl. 85b i e).
Znamo, da je r..r,- s.' = O neodlučan slučaj pri određivanju ekstrema funk-
cije z ~ f( x, y J i da je točka plđhe paraboh1a (tangentna ravnina dira plohu u
pravcu ili krivulji).
Kon=:~čno, ako je

(l04c,

203
 singularna točka T 0 (x., Y.) je izolirana točka·, jer je u tom slučaju diskri-
mmanta - (r0 t0 -s:J <O; pa se za y' dobiju konjugirano kompleksne ·vrijed-
nosti. Krivulja nema u točki T. tangente (sl. 85d).
Znamo, da za r.t. -s:> O funkcija z = f(x;y) ima ekstrem, a točka plohe
je eliptička (tangentna ravnina dira plohu u jednoj točki).
Nastaje pitanje, zašto postoji veza između singularnih. točaka ravnih krivulja
F(x,y) =0 i oblika plohe z=f(x,y). Odgovor je jasan svakome;'tko~se sjeti
onoga, što smo prije rekli o prostornom značenju ravnih krivulja. Svaklt"'ravnu
krivulju u ravnini XY možemo smatrati kao prijesjek plohe z= f(x, y) i ravnine
XY, kojoj je jednadžba z = o; odnosno kao projekćija na ravninu XY krivulje,
u kojoj ravnina z= e, koja je paralelna s ravninom .XY, siječe zadanu plohu.
Tako, na pr., siječemo li kuglinu plohu x' + y 2 + z' = r'.ravninom XY
(z= 0), dobijemo kružnicu x• + y' =
r' sa središtem u ishodištu, dok ravnina
z = r, koja je paralelna s ravninom XY a udaljena od nje zar, dira kuglu ·u.'naj-
višoj točki plohe (u maksimumu). Projekcija te toči{e pada u ishodište, i daje izo-
liranu točku 0(0~ 0). Stvarno, uvrštenje z ~ r .u jednadžbu kugle daje

x' + y'. =O
a odatle je x = O i y = O, jer je samo za x = O i y =.O zbroj kvadrata jednak nuli.
Primjeri
l. Odredi singularne to&e krivulje

y' = x(x- l)'

Napisavši jednadžbu zadane krivulje u obliku.

F(x, y) =y'-x(x-1)' =O

računamo prema (103):

đF
- = - x · 2(x- 1)-(x-1)'
ilx · ·-

'ili
oF =
- -(x-1)[2x +(x-l)]
<lx
ili
oF =
-đx -(x-1)(3x-l) fa)
i)F
dok je -=2y
đy 'b)

Odatle:

pa je
(x -1)(3x-1) =O

x, .;",l
2y ... o
i x. = +
pa je y, =o

204
 L.:1 x, =

<:lo;ivacijc zJdane funkcije F.

l i y, =O, a takoder za x, =
/
+ i y, =O poni~tavaju se istodobno obje parcijalne

Medutim, koordinate točke (x 1 = l, y 1 = 0) zadovoljavaju jednadžbu zadane krivulje·

y' = x(x- I)', jer uvrštenje daje.

0=0

·dnk dwga točka (x,- = _!__,

3
y, = 0) ne pripada krivulji, jer njene koordinate ne zadovoljavaju
Jednadžbu krivulJe. Prema tome zadana krivulja ima samo singularnu- točku T 0 (I, O) na osi X.
Da odredimo oblik te singularne točke računamo
y

·U toj točki T, (1, 0).

Prema (a) i (b) imamo:

cJ'F
dx' =-[(x-1)3+(3x-I)J '• = - 2

d'F
s=--=0
dxdy
s,·= o
()'F
,f
dy' = 2 ; 10 = 2
Sl. 86
r0 10 - so• = - 2 · 2- O = - 4 < O

f>rcma (104a) zaključujemo, da je singularna točka To (l, 0) dvostruka točka (vidi sl. 86).

2. Odredi singularne točke polukubne parabole

.rtačunamo prema (103):

F(x,y) =y'-x" =O

.đF = - 3x' ;
iJF
iJy = 2y
dx
~u~tav jednadžbi
- 3x' =O _x0 =O koordinate singularne točke
daje T., jer zadovoljavaju i jed-
2y =o Yo =O nadžbu zadane krivulje.

iJ'F
r=--=-6x '• =o
iJx'

s= iJ'F =O •• =o
ox iJy
r = a'F = 2 10 = 2
ay'
r0 10 - s01 = O · 2 -O = O

2"5
 Prema (104b) Zaključujemo, da krivulja ima u ishodištu šiljak i to prve vrste, jer i:~: jednadžbe
polukubne parabole y· = ± vt
slijedi, da je krivulja simetrič!!.a -na os X (vidi sl. 87).
3. Odredi singularne točke krivulje.
y' = x'(x- l)
Prema (103):

F(x,y) '="' y•- x• + x' =O

iJF
iJF = · - 3x'
iJx
+ 2x ; -=2y
iJy

Iz - 3x' + 2x = O, odnosno - x (3x - 2) = O

i iz 2y =O slijedi:
2
x, =.0 x, ~3

Sl. 87
YI= o y, =o
Krivulja ima jednu singularnu točku T 0 (0, 0) u ishodištu, jer koordinate druge točke (i, o)
ne zadovoljavaju jednadžbu zadane krivulje:
y

r=-6x+2 r0 = 2 7 0 10 - s'0 = 2 · 2- O = 4 >O

s= o s.= o
t= 2' lo= 2

Prema (104c) slijedi, da krivulja ima u T 0 (0, O) izoliranu

točku (vidi sl. 88).

Odredi singularne točke krivulja i nariši njihove slike:

l. y' = ( x - l) (x- 2) ( x - 3) [n~ma •singularnih toča_)(a)
2. y' =(x-l) (x-i)' [dvostruka točka (2, O))
3. y' = (x-l)"(x- 3) [izolirana točka (1, O))
4.Cy- x)' = x 5 [šilj~ (0, 0)] Sl. 88
5. y• = 6x 2 - x' [šiljak (0, O) J

b) Ovojnica (anvelopa) familije ravnih krivulja

Znamo, da jednadžba F(x, y, oc) =O, odnosno y = f(x, oc), koja,- kako vi-
dimo, sadrži osim promjenljivih x i.y još i parametar ct, koji može primitii1lZli9ite
numeričke vrijednosti, predočuje geometrijski familiju krivulja, koja ovisi o· ;-ea-
nom parametru oc.
Tako na pr. jednadžba.

{x-ct}"+ y' = R'

predočuje familijn kružnica čvrstog polumjera R sa .središtima na osi X, pri čemu

sve te kružnice diraju pravce'y 4R i •y == -R.
Kako ta dva ptavca y·= ± R:
omotavaju kru'Žnice f~ilije; nazvali smo ih~ ovojnicom lli anvelopom te familije
(vidi Dio IL sl. 97). ' '

206
 !sto tako je parabola y =- ~· ovojnica familije pravaca zadanih j-:c~nadžbom
y = lXX + ~ ~- jer tangira u svakoj svojoj. točki onaj pravac familije, koji prolazi
tom točkom (vidi Dio II. sl. 98).
Iz navedenog jasno slijedi, da se pod ovojnicom zadane familije krivulja, koja
ovisi o jednom parametru ot; razumije općenito krivulja, koja u svakoj svojoj točki
dira jednu krivulju fami'lije pa ima s njome zajedničku tangcmu.
Uzevši u obzir, da· sv;1ka točka ovojnice leži na jednoj od krivulja familije i
ima u toj tcčki zajedničku tangentu s dotičnom krivuljom familije, mo:::c·,;o lako
doći do jednadžbe ovojnice zadane familije krivulja F(x, y,.rt.) =O.
U, tu svrhu treba
f. parcijalno; derivirati po parametru oc zadanu jednadžbu famiiijc krivulja
F(x,.y, ot) = O, smatrajući, da su sve ostale ·promjenljive konstantne veličine,
2. ukloniti i~ tak3' dobivene .jednadžbe;i~·:iadane jednadžbe familije, t. j. iz.
jednadžbi · ·
oF(x,·y, ot} ===O
Oa.
(105)
F(x, y,. ot} =O

parametar ot, pa se dobije· jednadžba f( x, y) = O tražene ovojnice.

Izračunamo li iz tih jednadžbi x i y kao funkcije parametra ot:

x = x(rt.}
y = y(rt.)
dobit ćemo jednadžbu ovojnice u parametarskom obliku.
Ptimjeri
Odredi jednadžbe ovoj nica:
l. "Familije kružnica
(x-<>.) 2 +y' = R'

Deriviramo li prema (105) zadanu jednadžbu po parametru .._, dobijemo

-2(x-a) =O

a odatle je x-<>.=0

Uvrštenje u zadanu jednadžbu familije kružnica daje tmžcnu jednadžbu ovojnice

ili
y = -L R

2. Familije pravaca
.x•
y=cxx+-z

'207
 Deriviramo parcijalno po :x prema (105): y

x+IX=0 e
•
a odatle je ..
a:=-x
,.Uvrštenie u zadanu jednadžbu familije
daje

ili
x•
y=-- Jednadžba ovoJnice (parabole).
2

3. Familije parabola

x'
y = "x- 2c (l + :x')

Iz zadane jed.nadžbe vidimo, da sve parabole familije prolaze kroz ishodište koordinatne>;~
sustava i da su osi parabola okomite na os X (vidi sl. 89).
Da odredimo geometrijsko značenje parametra a, derivirajmo po x zadanu jednadžbi.::

dy
dx
=a - l '2c+ a' . 2x
a u i~hodištu O (0, 0):

(;~).=a:= gradijent tangente na bilo koju parabolu familije u ishodištu!

Da odredimo jednadžbu' ovojnice zadane familije parabola, derivirajmo parcijalno po a:

iednadžbu te familije:

x'
y = ax--(1
2c
+ :x') (a)

Dobijemo:
x•
0=x--·2:x
2c
Odatle računamo a:

1-IX=-
e
X

Uvršten;-, u (a) da~ tražellu jednadžbu ovojnice:

y = c -~
-
2c
(1+-
'")
x'
ili

e ~
y=---
2 2c

:208
 To. je opet parabola, kojoj je vrh na osi Y u točki (o, f}, a presjeci s os\·~ jesu
A (-e, 0) i B(c, 0) (sl. 89)
4. Odrezak AB duljine e nekog pravca p pomiče se tako, da točka A ostaje uvijek na osi X,
a točka B na osi Y. Odredi ovojnicu te familije pravaca.
Prema slici 90 jednadžba pravca A B glasi

X y y
-a + -b =

ili, ako uvedemo parametar " i uzmemo u obzir, da je

tada prema slici
a= e· cos o: b=c·sin-..
dobit ćemo

X + __Y___ = ll· e
' •.
·~ e · cos -x C • SIPI ct

X ..._ _Y
__ =C
(a·)
COS' IX sin IX
st. <JO
jednadžbu familije zadanih· pravaca. '
Prema (105) derivirajmo tu jednadžbu parci/alno p~:

x sin ex. y cps ot _O

~·-
(bl
COi 2 CX

Da dobijemo jednadžbu tražene ovojnice u parametarskom obliku, riješimo po .x i y sustav,

Ito ga čme jednadžbe (a) i (b).
Dobijemo

(e)
y = e sin• ct

a tn je astroida u paramctarskom obliku.

' .
Da dobijemo jednadžbu astroide u običnom oblikU, uklonimo parametar et iz jednadžbi (e').
2 ..
U ru svrhu dig11emo obje jednadžbe (e) na pote.nciju 3. DobtJemo:

., ,
x:.=cA· cos!a

, ' +
yl'l=c 3 • sin2 oc·
'! 2 '!

x"+y'= e' (vidi sl. 90).

Odredi ovojnice i nari ši njihove slike:

et'
l. familije kružnica x• +(y-et)'= T [y = ± x]

2. familije pravaca X COS ct +y Sili rt. - 4 = 0 [x' + y' .. - 16]

14 B. Al;lllen: RePetitoril v1Je matematike - Dio m.

 3. farnihie elipsa s!alnog zbroja ·s poluosi

x• y•
--r
ox•
---=1
(5- ox)•

Jednadžbe (105) za određivanje ovojnice zadane familije krivulja F(x,y, «) == ()

postavili smo uz pretpostavku, da krivulje te familije imaju ovojnice. Međutim,
ta pretpostavka nije uvijek opravdana. Ima familija krivulja, koje ·nemaju ovojnice.
Kao primjer navedimo fa.mi,liju koncentričnih kružnica sa zajednič~im središtem
u ishodištu, koordinatnog sustava

.!-' + y' = «' (a)

gdje je parametar (X. poltunjer kružnica.

Deriviramo li tu jednadžbu parcijalno po a., dobijemo

o= 2:x
ili
et=O

pa uvrštenje u (a) daje

Realna rješenja te Jednadžbe )esu x = O i y =_O, a to· su koordinate ishodišta-,

Nismo dobili ovojnice, ier je nema, već samo zajedničko središte svih kružnica
. familije
Pokažimo sada, da će jednadžbe (105) zadovoljavati i koordinate singularnih
točaka zadane familije krivulja ili, drugim riječima: jednadžbe (105) daju geo-
metrijska mjesta singularnih točaka zadane familije krivulja F(x, y, oc} =O, na-
ravno, ako te krivulje imaiu singularne točke.
Da to pokažemo, pretpostavimo, da zadana familija krivulja F(x, y, a.)= O
ima singularne točke, čije je geometrijsko mjesto krivulja k. Budući da točke tc:
krivulje leže na krivuljama zadane familije, vrijednosti koordinata ~ i y krivulje k
moraju zadovoljavati za neke vrijednosti parametra a. jednadžbu F(x, y, a.) = O
zadane familije. Iz toga slijedi, da su koordinate x i y točaka krivulje k neke posve'
odredene funkcije parametra oc, t. j. ·

x = x(a.) y = y(a.)
Uvršt~nje u F(x, y, a.) =O da~

F[x(oc), y(a.), «) = O

Derivirajmo F. po a. po pravilu za deriviran je složenih funkcija:

dF dx aF dy aF
rx·Ja.+oy -+-=0
da. OGl
(a)

210
 Kako je prema (103) u singularnoj
(a) ostaje
točki krivulje ::=o i.:;:= O, u jednadžbi'

a to je prv'l jednadžba sustava (105).

Prema tome iste jednadžbe (105), pomoću kojih smo određivali ovojnice,

oF(x, y, a.) = O
oa.
F(x, y, a.) =O

daju također geometrijsko mjesto singularnih točaka familije krivulja F(x,y,a.) =O"
Iz navedenog slijedi, da jednadžbe ( 105) odreduju ·ovojnicu, ako ona postoji.
1li geometrijsko mjesto singularnih točaka krivulje, ako krivulje familije imaju
singularne točke, ili ne određuju ni jedno ni drugo, ako zadana familija krivulja
nema ovojnice, a krivulje familije nemaju singularnih točaka.
Na pr. jednadžbe (l 05) daju za familiju polu ku bnih parabola

x " - f v - r:J.)' = O

geometrijsko mjesto šiljaka (vidi pnmJer 2. na str. 205) i to os Y, jer je

y
+2(y-a.)=0

lli y-r:J. =o
a uvrštenje u jednadžbu familije da~

x'= O

ili X• = 0 ...... OS Y

(vidi sl. 91).

Odredi za vježbu geometnj,ko m)esto singularnih točaka

familije krivulja .v' - ( x - :x)' e~ o. (šiljci prve vrste, y = 0). Sl. 91

211
 § 5. VISESTRUKI ODREĐENI INTEGRALP I NJIHOVA PRIMJENA
t. DvostrU:ki integrali

a) Pojam, geometrijsko značenje i računanje

Definirajući obični određeni integral, istakli smo u prvom redu njegovo geo- ·
metrijsko značenje, pa smo rekli, da taj integral predočuje geometrijski površinu
S omeđenu lukom krivulje y = f(x), odreskom osi X od. x =a do x = 8 i ordi-
natama krivulje povučenim u tim krajnim točltama intervala:

S= {f{x)dx
•
(Vidi sl. 92 i Dio IL § ~- z

~.z·f(x,y)
y
p v

St. 9~ St. 91'

Slično tome predočuje geometrijski dvostruki integral funkcije r = f(x; y)

obujam V tijela, koje je omeđeno zadanom ploho~ S jednadžbe i =f(x, y),
ortogonalnorn projekcijom cr te plohe na ravninu XY i valjkastom plohom oko-
mitom na ravnini XY, kojom se kontura k zadane plohe S projicira na ravninu
XY (vidi sl. 9~
Dok su granice integracije jednostrukog određenog integr!lla linearne (od
x =a do K= b), kod dvostrukog integrala područje integracije je dvodimenzio~
nalno - dio cr ravnine XY, a omeđeno je krivuljom k' (vidi sl. 93). ·
Prema tome pi.šemo:

Volumen V= JJf(x, y)dx dy (106)

cr

t. j. volumen V tijela ispod plohe· S, koja ima jednadžbtl z= f(x, y), jednak je
dvostrukom integralu funkcije z = f( x, y) uzetom po dvodimen?:ionalnom po-
dručju cr ravnine X,Y.
Nastaje pitanje, kako ćemo izračunati tai .dvostruki integral, t. j, kako ćemo
odrediti obujam V toga tijela? ' .
' Opet ćemo posrupati kao u slučaju jednostrukog integrala: računajući povr-
~inu S ispod luka krivulje y = f(x) (vidi-sl. 92), uzeli smo neki x po volji, njemu
smo dali beskonačno mali prirast dx pa nacrtavši ordinate krivulje, dobili smo
element dS= f(x)dx tražene površine S. Integrirajući od x =a do x =b, dobili
smo traženu površinu S.

212
 Kako je u našem sadašnjem slučaju područje integracije dvodimenzionalno,
uzet ćemp po volji ne samo x, već i y, pa ćemo njima dati priraste dx i dy~. koje
ćemo smatrati, da su beskonačno mali. Zamislimo li sada, da tim točkama prolaze
ravnine, koje su paralelne s ravninama YZ i XZ, isjeći će te ravnine iz tjela •. čiji
volumen tražimo, jedan prizmatički stupić, kojemu je površina osnovke

dcr =dx· dy

Taj stupić predočuje element zada-

nog tijela, a kako smo uzeli da su dx i
dy beskonačno male veličine, možemo ga
smatrati da je prizma, kojoj je visina
aplikata j( x, y) zadane plohe S u točki
T(x" y), pa volumen dV toga elementa
možemo lako izračunati kao umnožak
površine baze i visine:

d V= f(x, y) · dcr = f(x, y) · dx dy

Sl. 94
(vidi sl. 94).
Sada ćemo sumirati te stupiće, da dobijemo isprva volumen sloja debljine dx
zadanog tijellt, a zatim, sumirajući slojeve, i traženi volumen čitava tijela. Kako je
područje integracije cr dvodimenzionalno, moramo to sumiranje provesti u dva
smjera:

prvo u smjeru osi Y, a zatim u smjeru osi X, ili obratno:

prvo u smjeru- osi X, a zatim u smjeru osi Y.

Uzet ćemCl·najprije prvi način. U tu svrhu pretpostavimo, da je prije po volji

u:ieti x neka konstanta x =k i izra~unajmo volumen sloja tijela debljine dx (vidi
sl. 94). Da odredimo volumen toga sloja, moramo integrirati po y, idući od točke
E stražnjeg dijela krivulje k', koja omeđuje područje o:, do točke F njena prednjeg
dijela. Zato treba znati jednadžbu krivulje k', za koju pretpostavljamo, da pravci
paralelni s osi Y sijeku tu krivulju najviše u dvjema točkama. Neka je y = y(x)
ta jednadžba.
Povučemo tangente, koje su paralelne s osi Y n~ tu medašnu krivulju k'~ Te
tangente sijeku os X u točkama x = a i x =b, a diraju krivulju k' u točkama A i B
Ta dirališta A i B dijele međašnu krivulju k', kojoj je jednadžba y = y(x), u dva
dijela: stražnji AEB i prednji APB. Neka jey,(x) jednadžba dijela AEB, a y.(x)
jednadžba dijela AFB. Traženi volumen sloja dobijemo sumirajući stupiće i to
idući od E do F, t. j. integrirajući po y od y,(x) do y,(x):
y,(x)

volumen sloja debljine dx: Jj(x, y )dy

y,(xJ

Sada kad smo volumen sloja izratunali, sumirat ćemo slojeve idući u smjeru
osi X od dirališta A do dirališta B, t. j. integrirat ćemo po X izraz dobiven za vo-
lumen sloja i to, kako. se jasno vidi iz slike 94, od x = a do x = b, P.a tako dobi-
jemo traženi volumen tijela V:
l

213
 b y,(Jt)

V= JJf(x, y)dxdy J dx J/(?C, y)dy

= (106a)
Cf y.fx)
....
. Kako smo već spomenuli, do istog rezultata dolazimo, ako sloj traženog volu-
mena uzmemo u smjeru osi X i izraćunavši volumen toga sloja debljine dy, ~urni­
ramo slojeve idući po osi Y od y = e do y = d (vidi sl. 94). U tom slučaju integri-
ramo najprije po x smatrajući da je y neka konstanta i idući od x,(y) do x.(y),
gdje su x,(y) i x.(y) jednadžbe lijevog i desnog dijela međašne krivulje k', a zati.Ir
integriramo po y idući od y = e do y = d. Na taj način dobijemo:
1
d x.(y)

V= JJ f(x, y)dxdy = J 4y Jf(x,y)dx ' (lO~b)

Cf Xt(JI)
l
U tom slučaju
pretpostavljamo, da pravci paralelni -s osi X sijeku konturu k'
podrućja:~integracije rr najviše. u dvije točke. ·
Kako se vidi, računanje dvostrukog integrala svodi se na računanje dyaju
jednostrukih određenih integrala.
Iz toga slijedi, da sva svojstva jednostrukog odredenog integrala (vidi Dio II.
§ 6) možemo prenijeti na dvostruki integral:
l) konstanta, koja množi podintegralnu funkciju, stavi se uvijek ispred znaka
dvostrukog integrala;
2) dvostruki integral konačnog zbroja funkcija jednak je zbroju 'dvostrukih
integrala tih funkcija. ·
3) Rezultat dvostrukog integriranja daje algebarsku sumu volumena, jer vo-
lumen tijela, koji leži ispod ravnine XY, u_lazi u rezultat integriranja s predznakom
minus.
Prema tome, hoćemo li da dobijemo pravi volumen tijela, odnosno apsolutnu
vrijednost dvostrukog integrala funkcije z = /( x, y), koja mijenja predznak u
području integracije cr, tre~a posebno iuačunati dvostruki integral, koji daje vo-
lumen onog dijela tijela, koji se nalazi iznad ravnine XY, a posebno integral za
()naj 'dio volumena tijela, koji leži•ispod ravnine XY. Zbroj apsolutnih vrijednosti
tih integrala dat će traženi pravi volumen tijela. Općenito je dakle :

J!(x,y)dx dy
/:)n
V= J y
Cf

4) Područje integracije r:; možemo razdijeliti

u konačan broj dijelova 1!1, a,, ... , t!n, pa dvo-

~·
struki integral računati u obliku

JJf(x, y) dx dy =JJ f(x,y)dxdy +

---to.-----------------x
o,

+J/f(x,y) dxdy + .... +JJt(x,y)dxdy Sl. 95

To svojstvo dvostrukog integrala ima veliko praktičko značenje u slučaju,

kada pravci paralelni s koordin~n\.m. osima X i Y sijeku krivulju k', koja ome-
, \

214
1duje područje integratije -~. više nego u dvije točke. U tom slučaju treba područje
.integracije cr razdijeliti u dijelove tako, da ti pravci sijeku konturu svakog pojt-
dinog dijela područja naivi~ u dvije točke .. Na slici 95 područje integracije o
podijeljeno je na taj način u tri dijela cr,, cr, i o,.
Pri računanju dvostrukih integrala moramo držati na pameti:
l) Računajući volumen sloja zadanog tijela, t. j. drugog integrala u formuli
(106a), smatramo da je x konstanta, pa granice integracije y,(x) i y,(x) uvršta-
vamo samo u y, dok pri upotrebi formule (106b) smatramo da je y konstanta,
pa granice integracije x,(y) i x,(y) uvršta vamo samo u. x. Nakon uvrštenja
granica pretvara se podintegralna funkcija f(x, y )-u funkciju od samo~a x, odnosno
od samoga y, pa ~~ iza toga lako računa prvi integral..
2) Da su granice prvog integrala uvijek konstantne, dok su granice drugog
iritegrala obično funkcije od x, odnos_no od y. ·

3) Da težina računanja dvostrukih integrala leži za svakbga tko zna izračunati

obične jednostruke integrale jedino u određivanju granic;~ integracije, pa odre-
đivanju tih granica moramo posvetiti osobitu pažnju pri rješavanju bilo kojeg '
zadatka pomoću dvostrukih integrala.
4) Da pri izboru redoslijeda integriranja, t. j. formule (10.6a), odnosnl) formule •
(l06b), treba uzeti u obzir funkciju, koja se dobije nakon prvog integriranja, a
takoder oblik konture k' područja integracije. Uvijek ćemo izabrati onaj redo-
. slijed integriranja, odnosno onu od formula (106), koja nakon prvog integriranja
i uvrštenja granica daje funkciju, koju možerrio lakše ponovno integrirati. ·u drugu
ruku podesnim izborom redoslijeda integriranja možemo kadšto ·dva dvostruka
integrala svesti na jedan.
Navedeno ilustrirat čemo s više primjera, ali prije moramo u(:initi još jednu
važnu primjedbu.
Slično, kako smo u Dijelu Il. Repetitorija najprije izveli geometrijsko znaC::enje
običnog odredenog integrala, a tek zatim naveli mnogobrojne primjene tog inte-
grata, tako smo i sada dali samo geome•rijsko značenje dvostrukog integrala sma-
trajući ga kao volumen tijela. Kasnije ćemo vidjeti [vidi 5. ovog §] mnogobrojnu.
primjenu dvostrukih iinegrala: pomoću tih integrala rješavaju se raznovrsni pro-
blemi, koji traže integriranje. funkcije' dviju neza\'isnih promjenliivih po nekom
području ko0rdinatne ravnine ili zadane plohe.

l:_rtmjcn
l. Odred t volumen tijela omeđenog plohom:
y
'a .,.b-'.7=
X> 0
y:;;,O
z>O
Prva jednadžba predočuje, lal.ko znamo, jedl')adžbu ravnine zadane u •egmentnom ohliku,
dok ostale tri jednadžbe odreduju prvi oktant pravokutnog koordinatnog sustava .
. Traži se, dakle, volumen piramide, prikazan na sl. 961 odnosno volfimen tijela, koie )e ome-
deno zadanom ravninom i trima koordinatnim. ravninama ..
Svaki srednjoškolac lako će nam izračunati taj volumen:
I ah abc
v_=3·2·c=6

215
 Ipak će:rruJ rje~iti ta) zadatak pomoeu dvostrukog integrala, da još jednom uočimo st~tu~
tog iritegrala.
Kako vidimo iz slike 96, u zadanom je primjeru područje integracije' pravokutni trokut
.-:tOB s katetama a i b, pa prikazavši jedm.džbu- zadane ravnine u eksplicitnom obliku

z(x,y) =e {•-_!__L)
a- b
e e
piiemo ,Prema (106), postavivli kon,tantu e ispred
znaka dvos~kog integ_rjlla, da je volumen

V=c JJ(•-: -~}dl;dy

dA OB

Sada prema (106a) rastavimo taj dvostruki integral_~~_

dva jednostruka:

• pređimo,na određiv~e granica mtegracije .

. Najprije odredimo granice d~gog integrala, koji, kako znamo, daje volumen sloja debljine-
dx, a dobije se integracijom po y. uru svrhu uzmemo neki konstantni x, njemu dodamo prirast
dx i konstruiramo sloj zadanog tijela· povukavši ra'lnine paralelne s ravninom YZ (vidi sl. 96).
Iz slike jasno vidimo, da je donja granica drugog integrala y = O, jer polazimo od osi X idući ,
u smjeru osi Y, dok je gornja granica krajnja točka· D ordinate y pravca AB: Potrebna nani .je•
dakle jednadžba pravca AB, da izrazimo s x tu ordinatu y. Taj pravac siječe na osima X i Y
segmente a i b, pa n)egova jednadžba glasi·

~+L=
... a b
Odati<

To Je gornJa gramca drugog tntegrala, pa tmamo

Sada surniramo slojeve tijela, t. j. integriramo po x. Iz slike se jasno vidi, da se kod toga Je,
mijenja od O do a.
Imamo dakle

Pre!azimo na integrir~nje. Uvijek se najprjje računa d rugi integral Kako je pri računanju tog
intcgru!a x konstanta, pišerr.o ga u obliku

216
i integriramo član po član postavivši konstante ispred znaka integrala, a prvi integral_ kod toga
uvijek prepisujemo:

pa je

Sada uvrštavamo gtanice integracije, ali samo u y, jer JC x konstanta:

Odatle
a ,·
bc J(I--;-x)'.dx_
V=2
o

Dobili smo obični integral funkcije od x. Integriramo:

V=- bcj{
2
1 - 2xx')
a
- + - dx
a•
o
Odatle

.
V = bc
2
l-
x - 2_ . ~ + _!_ . ~
a 2 a• 3
l
~
= k
2
(a - ~
ll
-
+ ~)
311
1

Konačno

V=~
6

Riješi za vježbu isti zadatak po formuli (106b), t. j. uzcv§i sloj volumena u smjeru osi X.
i nariši pripadnu sliku. Integral će sada glasiti

· . a( t-f)
V= e JJ (l-~-~}
~AOB
dx dy =e j
i
dy J(l-}-~
Q
dx

Naravno treba dobiti isti rezultat.

tl T
 2. Izraa.tnaf obujam kugle polumjera R .(sl. 97).
Budufi da je. kugla simetriQul o!Wrom aa sve tri
'~rdinatne ravnine, računat ćemo volumen oktanta ku-
ll
.., t. J.• g'
.,.e, v a .a..t"
1
• žL'- •
-• VJe • •
oan]a mtcgnrat Ćerno prvo
po x, a zatim po y [formula (106b)]:
.Napisavli ietln&džbu kugline plohe (sfere) 11 eb-
plicitpam obliku

z(x,y) = + VR•-;-x•-y•
računamo prema (106b) volumen oktanta kutle.

~.=J JVR•-x•-y• 'dxdy =

y
a
Sl. 97 ·
=J dy JVR'-x'-y'dx
Uočivši, da je područje integracije kvadrant_ kruga polwnjera R, prelazimo na određivanje
granica integracije. U tu svrhu uzmemo neki konstantni y (y = k) i narišimo sloj kugle debljine
V
dy. Iz sli~e 97 vidimo, da su granice drugog integrala x .= O i x = R• y•, gdje je x = R 1 y• V
apscisa ktužnice k', koja omeđuje područje integracije a. Sumirajući slojeve, idemo 11zdu.l osi Y
i to, kako se vidi 'iz slike, od y = O do y = R. To su granice prvog integrala. Imamo dak)e:

-~=J dy
R VR'-y'

J VR•-x•-y• dx ..
(

Budući da račun•mje drugog integrala traži više vremena i mjesta, riješimo· &a posebne kao ne-
edredeni .integral.

I= JVR•-x•-y• dx

Uzevši u obzir· da je y konstantan, stavimo

'R'-y'=k'
odnosno k~ VR' ..:._ y' (b)

pa dobijemo:

To je poznati nam predtip C (vidi Dio II. str. 85, zadatak 2.)
Dobijemo:
k' x x,~
I= -irre sin-+- vk'- x•
2 k 2

Hi uzevši u obzir (b)

R' -y• . X X
l= - -- arcszn 1 ~-L-VR•-y•-X'I
2 vR' -y• ' 2 .
a uvrštenje u (a) daje

218
 VR'-;p'
~:_:_~:arc sin ;j;':;::::::"'=-;;: + xl 1/R• - Y.' - x• ,,
2 VR' - y '
I0

Uvrštavamo grar.icc it.tegracije i to samo u x, jer• je y konstanta.

Dobijemo:

V Jdy [R'
R ------
s= y' arc sin l+ VR' -2
- --2 - y' VR•-y• -R' +yi]
o

Uvrštenje donje granice daje O, i er je arc sin O = O. Uzevši u obztr, da je arc sin l -i•
-dobijemo:
R
..!:::
8
= .2:... feR• -
~fl '
y') dy

Oda<!e
R

~~ ; l R'y-Y; l= -i-( R•- ~·) = :. ! R' = ·= R'

ili
V= ~R•rr:
J

Riješi isti zadatak još jednom po formuli (106a), t. j. uzevši sloj kugle u smjeru osi Y, i
nanši pripadnu sliku. Integral će glasiti

R VR"-x'
~ ~ J J V~R:-:,--x"'•
dx _-:-.-y-:1 dy
o o

Iz navedenih primjera v_eć vidimo, da za određivanje granica dvostrukih inte~

grala,_a to je gotovo jedina teškoća pri"njihovom rješavanju, ne igra obično ~loge
oblik plohe z = f( x, y), koja omeđuje zadano'
tijelo. Iz toga se raZlqga. ta -ploha obično ne
y
crta, što praktički i nije uvijek1moguće, već se ·
crta samo područje integracije.
Navedimo nekoliko primjera:
l. Odredi obujam tijela, koje je omeđeno s

z= xy
x=2 ; X= 10
y=l ; y=7
o x dx

z=O Sl. 98

To znači, da se. traži obujam tijela, koje je gore omeđeno sedlastom plohom z = xy, đo\je ravni-
nom XY (z= O), a sa strana ravninama x = 2 i x =)O, koje su paralelne s ravninom YZ, i
ravninama y = l i y = 7, koje su paralel~e • ravninom XZ. C_rtamo samo područje integra-
cije rr, koje je pravokutnik sa stranicama paralelnim s osima .X i Y (sl. 98), i uzev!i neki x po

219
volji Fi§emo projekciju sloja debljine dx. Iz slike se jasno vidi, da će pri računanju volumena sloja,
t. j. pri integriranju po y, biti granice integracije l i 7, a pri sumiranju sldjeva, t. j. integriranju
po x, granice su 2 i 10. ·
Imamo dakle prema (106a):
10 7

V.= Jj xydxdy =J xdx Jydy

a z 1

Kako je x konstanta, mogli smo· ga staviti pri računanju drugog integrala ispred z~a tog,
integrala, jer u na§em slučaju x nile vezan zbrajanjem ili oduzimanjem s y.
Računamo:

JO 7 JO • lO

V= Jxdx
2
ly; l= TJ x dx
1 ~
(49- l)= 241 x; l= 12(100-4) = 12.% = 1152

V= H62

Jasno je, da bismo mogli istodobnf> računati oba integrala, jer u drugi integral ne ulazi y:

=lx; r:
7

v l ;y; 1= { (100-4)(49-1).= 12.96 = 11-52

2 l

Kako je područje integracije tJ pravokutnik sa·stranicarna !5aralelnim.s osima X i Y, imali.

smo najjednostavniji slučaj dvostrukog integrala, jer u tom slučaju irna i drugi integral kon-
stantne granice. Riješi isti primjer 'po formuli (106b) uz sliku područja intejP11ciie i projekcije,
sloja.
2. Izračunaj v~lumen tijela omeđena s

z = x' + y' - 2x- 2y + ;4

x=2 x=O
.y = 2 y =o
z=đ

Napisavši jednadžbu zadane plohe u obliku

z-2 = (x-1)' +(y-1)1

vidimo, da je to tijelo omeđeno odozgo plohom rotacionogparaboloida s vrhom u toČki V(l, l, 2)..
(vidi Dio ll. § 7, 7), ravninama x = 2 i y = 2/koje su paralelne s koordinatnim ravninama YZ.
odnosno XY, i trima koordinatnim' ravninama. Slika 99a prikazuje oblik· tog tijela. b te slike
vidimo, da je područje integracije kvadrat stranice 2..
1 1
Ri§emo posebno to područje (sl. 99b), pa uzevši projekciju sloja tijela, na pr. u smjeru osi
X, računamo prema (106b):

V = Jj (x• + y' - 2x- 2y + 4) dx dy =

" "
z 2

= J J d; (x• +y1- 2x - 2y + 4) dx
o o

220
 z
y
4

o 2 . l(

y a
Sl. 99

Vidimo, da opet imamo konačne granice. integracije i u drugom integralu. lntegl'iramo pam4
teći, da je pri računanJU drugog integrale y = konstanta:--
,.

+y' x - x' - 2y x + 4x ,.=

•
,z

= f(-f+2y'-4-4y+8)dy=
•
l

=J (2y'- 4y lO)
+T ciy =
•
z
=l ~y'- 2y' + 2~ YI=
•
=~-8 +~ = 10~
3 3 J

V= JO~
3

3. Izrač~aj volumen tijela omeđena plohama

z= 4-x'-y'
x=+l; x = i - 1 ; y=+l ;.y=-l; z=O

Zadano tijelo predočuje uspravan paralelopiped, kojemu je osnovka kvadvrat stranice 2 u ravnini
XY. Taj paralelopiped presječen je odozgo paraboloidom, nastalom rotacijom parabole x'~4-z
·oko osi Z (sl. lOOa). '

221
 'i
+l

- o .. 1 ll

,A5
·1

y
a, b
Sl. 100

NarisavAi podn.tčie integracije a (sl. IOOb) računamo na pr; prema (l~

V= JJ (4- x•- y 0
) dx dy =
•
+l +l +l +l
~ Jdx J(4- x' -
-1
y') dy = J
-1
dx /4y - _x' v :_ ~ l=
-1

~
+l
J(
-l
4 - x2 - + + 4 - x' + +)dx -
+l
122 2
-x--x'
l =40-
1 3 3 l 3
-J·

V='l3_!_
3

4. Odredi obujam tijela omc.de!IG s

Sl. 101
X-= Y' ; y =r ; Z = t

Riješivii zajedno jednadžbe x = y' i y = x' i odredivli na taj način sjecišta 0(0,0) i A(l,J),
tih krivuljll, narBimo područje integracije a i projekciju sloja traženog volumena (sl. 1-01), pa
računamo prema .( l-06b): ·

. l 'fi
V= JJ (12 + y- x") dx dy =J J dy (12 + y- x 1) dx=
a
. '
o y1

222
 =
o
l

Jdy j12x + yx - ; l yY
=·
y•,
J

= !<12 yy+ y yy-- _.!,_ v.Yš- J2y

~
2
- y3 + ..Ly')dy
]
=
o

.,
s Ir> 2 ,r-.; 2 ,r-.; y• l
p'+ 5 v_Y'-rrvY'-4y•- 4 + :rrY' ·
l
l

=
S69
140
o
. 9
V=4J40

Rijdi isti primjer po formuli (106a).

U dosada navedenim primjerima bilo je sasvim svejedno, da li prvo integn-

ramo .po y, a zatim po x, ili prvo po x, a zatim po y, t. j. rabimo li formulu (.I06a)
ili (106b). U primjeru, koji slijedi, moramo se svakako odlučiti za drugi redosli-
jed integriranja, jer prvi način vodi do težih ointegrala.
Primjer
bratunai volumen tijela, koje je omeđeno s

x+2y-z=O
y1 =X+ 4
X=· 5

Zadano tijelo omeđeno je ravninom x + 2y- z = O, koja prolazi ishodištem O, val)kastom·

JJlohom okomitom ua ravninu XY, koja siječe ravninu XY u paraboli y• = x + 4, i ravninom
"
x = 5, koja je paralelna s ravninom· YZ.
Ri!emo naravno samo područje integracije cr.
Usporedivši jednadžbu zadane parabole s općom jednadžbom parabole, kojoj je os para-\
kina s osi X, a koordinate vrha su (m, n) J
y
( y - n)' = 2p(x ·- m)

opažamo, da zadana parabola ima vrh u točki

(-4, 0), pa uzevši u obzir, da parabola ima za
x = O y = ± 2, a za x = 5 y = ± 3, rišemo
područje integracije cr (sl. !02).

Da smo prvo integrirali po y, a zatim po

x, t. j. da smo uzeli sloj ·traženog volumena u
~~mjeru osi Y, imao bi drugi integral granice:

y=-vx--+4 y=+v;-+4 Sl. !02

pa bi-smo imah integrir<:ti icacionalnu funkciju pri računanjuprvog integrala. Stoga odabiremo.
drugi redoslijed integriranja i uzevši neki y = konstanta, rišemo projekciju ·sloja paralelnu s.
osi X (sl. 102).
Jednadžba zadane parabole u inHTznom obliku glasi':

v=y'-4

223.
pa, kairo se vidi iz slike, granice drugog integrala su

od l X =y'-4 do "= 5

a te su racionalne.
Sumirajući slojeve idemo u smjeru osi Y i to od y = - 3 doy = +J, kake) Ile to yidi ,IZ
,slike.
Imamo dakle prema (106b), uzmi u obzir da jef(x,y) ,:; :: = x·+ 2y:
+J 5
V = JJ (i + 2y) dx dy, = J dy J (x + 1y) dx
. a -J yL-..4

Integrirajmo, pamteći da je pri računanju drugog integrala y = konstanta.

+3 S' +J

V= Jdylx; + 2y: "'""

-.3 y'-4 ..
Jdy {+ . 25 +.2y , s- [y(y'- 4) + 1

-3

+ 2y(y '-4) ]}
1
=Je:+-J
+J
IOy- yY' + 4y'-8-,2y' + 8y)dy =

~
+J
J(- ~· y• - 2y~ + 4y2 + ISy + ~ ) dy
l y•
-~--~+
10
v'
2
4
TY' · . 9
+ 9v' . +-y
2
l
+J
=
-3 -J

= -
243
tO
- ~
2
+ 36 + 81 + ~
2
-
243
10
+~
2
+ 36 - 81 + 2
27
= 50,4

v= 50,4

Pokažimo sada na primjeru,· koji slijedi, da pri izboru redoslijeda integri-

:ranja moramo uzeti u obzir i oblik konture k' područja integracije.
Primjer
y

lzračunai
ff (3-
.l;
4- 4Y
J l
dx dy
o

ako je Jfodručjc integracije o zadano slikom l OJ.

Sl. 103
Najprije napišimo jednadžbu pravca BC, kao pravca koji proiazi točkom B(IO, 0), a ima
.gradijent a= tga. = tg(180-a.') ':"' -tga.'
Uzmemo . li sloj traženog volumena u
smjeru osi Y, t. j. primijenimo li formulu
(106a), imat ćemo računati d va dvostruka in-
tegrala: po pravokutniku OACD i po tro"Kutu
ABC. Da sveđerno zadatak na računanje jednog
dvostrukog integrala, uzet ćemo sloj u smjeru
osi X, t. ·j. radit ćemo po formuli (106b).
l
=-~=-+(vidi sl. '103).

224
 Prema y - y 1 = a(x- x 1) imamo
l
'Y = --zCx-10)

ili

jednadžbe pravca BC
j )j
x=-2y+IO

Očito je, da jednadžbu pravca BC možemo takoder napisati kao jednadžbu pravca kroz
<Ivije točke B( lO, O) i C(4, 3).
Računajući volumen sloja integrirat ćemo po x idući od osi Y (x = O) do ·pravca BC(x -
= -2y +'JO), a sumirajući slojeve, t. j. integrirajući po y, ići ćemo od y = O doy= 3, kako
se to jasno vidi iz slike l 03 .
.Računamo:

3 -2y+IO

JJ •
a
4
J
l3- ---y)dx
X
4
dy = J f
o
dy
.
o
X 3
(3----y)dx=
4 4

= l l(~ - '!
J

dy y } X - -}- .

=
o
J[6(l - i) ( -y +

3 . 3

- ( -y +s) ]}dy =+J[ (-y +s }(12-Jy +y-s)]dy=-} J[ (-y +

o o

=+l i
• 3 3

+ 5)(1 -2y)) dy =T [(2y'- 17y + as)

o
dy
.
y•- ~ y' + 35 Y-1·=
u

~-
l ( 18- -+
153 105 } =-(36-153
l + 210) =93 l
- = 23-
2 2 4 ' 4 _4_

Za vježbu i da uočiš razliku u množini računskog rada, riješi taj dvostruki integral nanovo
:po tormuli (l 06a). Vidi takoder primjer 1. naveden dalje u točki 5.a) ovog paragrafa.
Izračunaj volumen i nariši slike zadanih tjelesa, a posebno i područja integracije, ako sa
~jelesa omeđena s

l. x=l x=-l y=2 y=-2; z= O.

IV= 8 =volumen uspravne četverostrane prizme, kojoj je osnovka pravokutnik, pre-

!l;ječene zadanom ravninom].
2. Z= S
-X= 2 IC= JO y"" l .; :JI= 7 .i=O [V= 240]

.!5 B. .A.peell: Bepetltorlj vile matematike - Dio III. 225

 3. z= x"+ y•
y=x ; x=6 ; y=O ; z=O [V.= 432]
4. x +y + z- 3 = O
y•= 4 - 2x ; x = O z=O

Primjedba
Računanje volumena zadanog tijela. vršit ćemo pomoću dvostrukog integrala
sarno u tom slučaju, ako se taj volumen ne da izračunati jednostrukim integralom,
jer je',,mnogo jednostavnije izračunati jednostruki nego dvostruki integral. Tako
ćemoobujarn rotacionog tijela račun.ati uvijek prerna poznatoj nam formuli (91)
iz II. dijela Repetitorija:

v 7'
a
b

1tf [f(x) r dx

Isto tako ćemo računati.pomoću jednostrukog integrala volurnen tijela, čiju

površinu S popreč'nog presjeka rnožemo prikazati kao funkciju od x, odnosno y
i to prerna forrnuli (89) iz II. dijela Repetitorija:·
b
z
V= JS(x)dx
Q

'U torn:dijelu na str. 20B izračunat je na

taj· način obujam troosnog elipsoida. Izračuna;
ga sada pornoću dvostrukog integrala, da uočiš.
golernu, razlik1,1 u rnnožini računskog rada u
jednom 1 drugom slučaju.
Navedimo još jedan sličan primjer.
Primier'
~~-------)( Odredi volumen eliptičkog paraboloida•

x• .
9 +.y• = 2z

Sl. 104 izmeau ravnina z= O i z= S.

Slika l 04 prikazuje tijelo, čijr volumc;n .. trahmo.
. Jasno je) da 'i taj volumen može!IlO izračunati pomoču dvostrultog integrala, na·pr. · oeluzev~
od obujma eliptičkog va ljka s osnovkom B i visinom S volumen tijela, koje je omeđeno tim
valjkom i zadanim eliptičkim .paraboloidom, ili, jednostaVnije, ·prenijevši ravninu XY paralelnim
pomakom uzduž osi Z za 5 prema gore. '
M.,ogo iednostavtiije. riješit ćemo taj zadatak po formuli (89). U tu svrt.u presijeći .ćernQ
-:i::·t;::::i puraboloid nekom mvninom z= z0 paralelnom s ravninom XY.
Uvrštc;nie. ?i = "'•' u jednadžbu paiabolbida daje
x"
9 + Y1 - 2zol·:2zo

~+L=
l d.:: • 2z
0 0

naženi presjek ili točnije njegovu sukladn!J·proi~iju ea ra'llniriu~XY.

226
 l
Kako vidimo, presjek je elipsa s poluosima .a- ~i b= V2z., pa prema po7,..,~toj
'formuli za površinu c;lipse S = ah rr imamo:

S= VlSzo • V2zo · rr
ili uredivši i uzevši z 0 = z dobijemo
S(z) = 6 rr z
Primjena formule (89) daje neposredno traženi volumen:

5 5

V= 6rr J.zdz = 6rr1:;.1 = 3 n:· 2~ = 75 ":

o o
v= 75 7t

Ako je područje integracije a krug ili eli ps;~, vrši se radi jednostavnijeg integn
ranja prijelaz na nove promjenljive [vidi dalje točku 3. ovog paragrafa].
b) Srednja vrijednost dvostrukog integrala
Govoreći o srednjoj vrijednosti jednostrukog određenog integrala (vidi Dio II.
§ 6, 2), rekli smo, da se određivanje ~e srednje vrijednosti svodi na pretvaranje
. b

površine S omeđene krivuljom f(x), t. j. S= Jf(x)dx, u pravokutnik, kojemu

a
je visina Yo ta srednja .vrijednost· integrala, a osnovka duljina imervala integracije
(b-a}, t. j.
b
J f(x)dx
a
Y. b-a

Posve slično· definiramo srednju vrijednost dvostrukog integrala. Ulogu povr-

!ine S igra sada ,volumen V= JJ f(x,·y)dxdy, a ulogu Yo igra z. = f(t:,,Y)),
tl .
t. j. aplikata zadane plohe z =f(x, y) u nekoj &srednjoj~ točki (c;,Y)) ·područja a.
Drugim riječima, pretvaramo zadano tijelo volumena V =J J f(x, y)dxdy u
valjak istog volumena V, kojemu je baza područje integracije "cr, a visina sredni
vrijednost dvostrukog integtala z. =J (e;, 7J): _

V= J J!(x, y)dxdy =a ·z.= a ·f(c,, Y))

<1

Odatle'
J Jf(x, y)dx dy
:Zo = J(r,, "']) =_a_____ (107)
cr

Srednja vrijednost dv<>strukog integrcl:: je omjer vri"jednosti

tog integrala i površine područja intcgr:.;: •. ·, ..

227
 Ta srednja vrijednost određenog integrala uzima se kao srednja vrijednost
podintegralne funkcije f(x, y) u području ·a.
Primjer
Odredi srednju vrijednost funkcije :: = lx +. y
u trokutu omeđenom koordinatnim ()fima i pravcan
x +Y = 3.
Napisav§i područje integracije o (sl. lO~ i uzevli
3 3
.u obzir da je o= ~ = ~, računamo p~;ema (107)
i (106a):

JJ(lx + y)dx dy
.to= ..:."--'A9-:---
2
3 3-lC

Sl. lOS = %J'7" J(lx + y) dy =

o o

3 3-x 3
. = ~ J
o
dx !2xy + y; l !J
o
=
o
dx [ 2x (3 -
-
x) + f (3 - x) 1 ] =

3 3
. = ~J ((3.-
o
x) (4x +3- x)] dx = +Jo (-x• + lx + 3)dx -

Vidi dalje točku 3. ovog §-a.

Z. Trostruki integrali

Pokažimo, da površinu ravna lika možemo također izračunati pomoću dvo-

strukog integrala.
Odredimo na taj način na pr. površinu S lika, koji je omeđen prvim lukom
sinusoide i osi X (sl. 106). ·
Uzmemo za x i y ,vrijednosti po volji;'
kojim dademo priraste dx i dy. Tada je prema
sij,ci:
površina elementa lika dS= dx . dy.

Da dobijemo površinu S čitava lika, mora--~t/S:i::i.=~~~==~~~~·lt

mo integrirati u smjer osi X i osi Y, t. j. izra-
čunati dvostruki integral Sl. 106

228
 S= JJ
s
dxdy

pri čemu je područje integracije .a tražena površina S lika. Prostorno motemo na§
problem shvatiti tako, da računamo vclumen cilindričkog tijela, kojemu je osnovu
površina S zadanog ra.vnog lika, a :visina l, t. j. V= S= JJl ·dx dy.
s
Dalje postupamo prema formuli (106a) ili {106b):

., sanx w sinx "'l

S= Jo dx Jo dy ==Jo dx ly lo=Jw sinxdx.

Dobili smo obični jednostruki integral·

..
S = 1- COS X lo = -COS 1r + COS 0
.
= ) +J=2

•Slično tome možemo volumen ispod zadane plohe z = j( x, y) izračunati i

pomoću trost-rukog integrala.
Uzevši x, yi z po volji, davši im priraste dx, dy i dz i povukavši ravnine para-
lelne s koordinatnim ravninama, dobijemo volumen dV elementa tijela, pri čemu je,
kako se to jasno vidi iz slike 107,
dV = dx . dy . dz (108)
:r.>a dobijemo volumen čitava tijela, moramo integrirati u smjeru osiju X, Y
i Z, t. j. trostruko integrirati, pa je

v~ JJJdxdydz
v
pri čemu integriramo po volumenu V tijela, čiji obujam tražimo. Područje integra-
cije je dakle trodimenzionalno. ·

229
 Dalje postupamo na slični način, kao pri računanju dvostrukog integrala, t. j.
rastavimo trostruki integral u tri jednostruka: ·

i prelazimo na određivanje granica integriranja. Pri računanju trećeg integrala

smatramo da je x = k, = konstanta i y = k, = konstanta, pa taj integral predo-
čuje volumen stupića tijela s osnovkom dx-dy (vidi sl. 107). Jasno je, ·da su gra-
nice integracije z= O i z·'= f(x, y). Da' dobijemo volUm.en sloja debljine dx za·
danog tijela,. moramo sumirati' te stUpiće. U tu svrhu računamo drugi' integral,
čije su granice y =y,(x) iy =y,(x), kako se to jasno vidi iz slike. Konačno pre-
lazimo na sumiranje slojeva tijela računajući prvi integral.od x =a do x =b.
Tako dobijemo volumen V čitava tijela:

/J y,(x) /(x,y)

V = JJJ dx dy dz = J dx J dy J dz
V a Yt(X) 0
(109)

pri čemu možemo mijenjati redoslijed integriranja kao i pri računanju dvostrukih
integrala.
Jasno je, da nema smisla računati volumen tijela pomoću trostrukog integral&,
jer nakon izračunavanja trećeg integrala po formuli (109) automatski dobijemo
dvostruki integral. ·
Napisavši formulu (109) u obliku

V= JJJ
v
l ·dxdydz

vtmmo,. da pri računanJU volumena. tijela trostrukim integralom zapravo integri-

ramo po volumenu V zadanog tijela funkciju l: Medutim, trostruki integrali imaju
veliko praktičko značenje, ·.ako podintegralna funkcija nije l, već funkcija triju
nezavisnih promjenljivih u= f(x, y, z}, pa je moramo integrirati po trodimenzio-
nalnom području w volumena V, u kojem je ta ·funkcija definirana [vidi dalje
točku 5.) ovog paragrafa]. Prema tome trostruki integral funkcije u =f{x. y, z}
uzet u konačnom trodimenzionalnom području w volumena V ima općenito oblik:

y,(x) z,(x,y)

JJJf(x, y, z)dxdy dz =J dx Jdy Jf(x, y, z)dz (l09a)

V a y 1(x) z 1(x,y)

Tu je z = z ( x, y) jednadžba plohe S, koja omeđuje zadano prostorno područje

integracije w volumena V, pri ćemu pretpostavljamo, da kojigod pravac, koji je
paralelan s bilo kojom koordinatnom osi, presjeca tu plohu S samo il dvije točke.
Iz navedenog slijedi način računanja trostrukog integrala po prostQrnom
području w volumena V.
Najprije se funkcijaf(x,y,z) integrira po jednoj promjenlfivoj, na pr. z, ugra·
nicama. njene promjene. uz konstantne, ali po volji odabrane vrijednosti dviju dru-
gih promjenljivih ( x i y), zatim se rezultat prvog integriranja integrira 'po rav:..·

230
nom podrt..:i:, .. , iz oj~ je projekcija na koordinatnu ravninu funkcije tih dviju pro:-
mjenljvih;.i to po drugoj promjenljivoj (y/ u grimiC!Ul).a njene promjene·uz kori.~
stantnu, ali po· volji uzetu vrijednost treće promjenljive (x), konačno se rezultat
tog integriranja integrira po toj trećoj promjenljivo; (x) u granicama njene najveće
:xomjtne _u .navedenom· ravnom području (projekciji).
U posebnom slučaju, kad je podru-
_l:je · integracije w pravokutan paraJelopi-
ped, kojemu s•1 bridovi paralelni s koordi-
natnim ravninama, tada su granice svih
triju integrala konstantne i ne mijenjaju
se pri promjeni redoslijeda integriranja.
Na pr. prema slici 108 imamo:

JJ J f(x, y, z)dx dy dz = ·
v
a' b' e'

=J dx J dy JJ (x,y,z) dz
a h
Sl. 108

Promatrajući određene integrale u· njihovoj cjelokupnosti, opažamo potpunP

analogiju u konstrukciji jednostrukih, dvostrukih i trostrukih integrala. Pri integri-
ranju funkcije jedne promjenljive svi elementi, koje,sumiramo, leže uzduž jednog
pravca (osi X), pa integrirajući po tom pravcu dobijemo pbični jedi10struki integial,
koji se iz toga razloga zove također p ravocrtni. Pri integriral'lju funkcije dviju
promjenljivih, koja je definirana u nekom dijelu koordinatne ravnihe, na pr. ra'<~i
nine XY, elementi, koje sumi_raino, raspoloženi su·uzduž tog dvodimenzionalnog
područja <i- ravnine XY, pa integrirajući po tQill području dolazimo do dvosp:ukih.
integrala, koji se iz toga razloga zovu također ravni nski. Konačno, funkcija 'triju
promjenljivih definirana je u trodimenzionalnom području w pa: se elementi, koje
sumiramo, nalaze u tom prostornom području w ·volumena V, pa integrirajući po
tom volumenu dobijemo trostruki integral, koji se iz toga ra7!0gl zove također
prostorni integral.
Jasno je, da funkcije četirju promjenljivih v= f{x, y, z, u), koje su definirane
u četverodimenzionalnom području, traže primjenu četverostrukih integrala, koji
nisu rijetki na pr. u teoretskoj fizici, i t. -d. Zasada navedimo samo primjere za
računanje obujma zadanog tijela trostrukim integralom. Kasnije u točki 5.) ovog
§-a osvrnut ćemo se potanko na opću primjenu tih integrala.
Pdmjer
Izračunaj obujam tijela omeđena s

~+-=-=l
m n
x=a ; y=b x=O ; y=O l ..... o.
'Prema slici 109 i formuli (109):

V= JJJdxdydz,...
Sl. 109 v

231
 / dx
~
J I b
dy
n
. "')
( 1-;;;-
dz '= J J lz
a
dx
.b
dy
l" (•-,;-"')
'
= ·
o o o o o o

" b " b
J J
o
dx dy n ( l - ;;) = n J( l - ; ) dx J dy -

V = abn (2m - a)
2m

Rije~i pomoću trostrukih integrala primjere navedene pod J. a) OVO!! !\.\

Dalnje primjene trostrukih integrala vidi u· točki 5. ovog §-a.

3. Zamjena promjenljivih u dvostrukim integralima

Rekli smo već, da su radi pojednostavljenja integriranja, a u prvom redu.

da se izl;>jegne integriranje iracionalnih funkcija, vrši zamjena promjenljivih pri
računanju višestrukih integrala: Najčešće prelazimo pri računanju dvostrukih
integrala na polarne koordinate rp i p i na eliptičke koordinate.
Iz toga razloga promotrimo detaljnije ta
dva slučaja, a opći slučaj zamjene promjenlji-
vih obrazložimo ukratko.
a) Polarne koordinate
Neka se traži

JJf(x, y)dx dy
a

gdje je f(x, y) neprekinuta funkcija u podru-

čju integracije cs. Zamijenimo pravokutrie ko-
Sl. 110 or~inate X. j y polarnim l tp i p:

X= p COS tp
(a)
y=psincp
pa je f(x, y) =f(pcostp, p sin rp)= F(~, p)

Područje integracije cs, za koje pretpostavimo, da radijvekton sijeku konturu

k' toga područja najviše u dvije točke, rastavimo u elemente narisavši koordinatne
linije, t. j. koncentrične kružnice p = konstanta i poluzrake iz pola rp = konstanta.
Uzmemo li tako po volji neki cp i neki p pa im dademo priraste dp i dp, za koje
smatramo da su beskonačno mali, dobit ćemo element KLMN područja ·a, koji
možemo uzeti da je pravokutnik s osnovkom. KN = p · d cp i visinom KL ==;'
= NM = dp (si. 110).

232
 Prema tome je
da ~ dx dy = pdcp ·dp (IlO)
površina elementa područja.
Budući da u drugu ruku dvostruki integral, koji p~;omatramo, glasi

JJj(x, y)dx dy, dobijemo u~evši u obz1r formule prijelaza (a) i formulu (liO):
ll

JJ f(x, y)dx dy = Jj HP cos tp, p pn 'P)P dp d cp=

" : (Ill)
=JJF(tp, p)pdpdtp
Pomoću te formule vršimo transformaciju dvostrukog integrala od pravo-
kutnih koordi~ata na polarne. Istom formulom se služimo, ako je -podintegralna
funkcija zad.ana u polarnim koordinatama F(rp, p). Iz te formule vidimo, da se ta
transformacija vrši tako, da se u integrandu zamijene x i y sa p cos cp i p sin <p, a
mjesto dx dy uzme pdp d cp.
Računanje dvostrukih integrala u polarnim koordinatama vrši se na slični
način kao i računanje tih imegrala u pra voku tnim koordinatama: dvostruki integral
se rastavlja u dva jednostruka, pri čemu mogu biti dva slučaja:
l) Pol O leži izvan područja in~egracije cr.
Rastavivši dvostruki integral u dva jednostruka

Jdcp Jj(p cos tp, p sin cp}pdp (a)

računamo najprije sloj traženog volumena, uzevši u tu svrhu neki konstantni

cp = k po volji i davši mu prirast dcp (slika Ill).
Dirališta A i B tangenata povučenih iz pola O na konturu k. područja dijeli
tu krivulju u dva dijela: donji jedqadžbe plcp) i ~ornji jednadžbe p.( tp), pa računa-

Sl. 112

jući volumen sloja zadanog tijela idemo po radijvektoru p od točke G do točke D,

pa su granice drugog integrala u (a): donja p1(cp), a gornja p,(cp). Iza toga sumi-
ramo slojeve integrirajući po cp i to od cp = cp, do cp = tp1 , kako se to jasno vidi
iz slike l l l.

233
 Imamo.< dakle:

V= JJf(x; y}dx dy = Jj HP cos cp, p sin cp)pdpdcp =

~ "
,, P,(')
(ll la)
=J dcp J/(p cos cp,- p sin .<p) pd(J
ft p,(f)

l
Jasno je, da možemo i u ovom slučaju promijeniti redoslijed integriranja.
2) Pol O leži unutar područja integracije.
Iz slike 112 jasno se _vidi, da integrirajući najprije po p, a zatim po cp dobi-
ojemo:
2'fT p(') .

V= J dcp Jf{p cos cp, p sin cp) pdp (Ill b)

gdje je p = p( cp) jednadžba konture k' u polarnim koordinatama.

U posebnom slučaju, kad je područje integracije r5 krug polumjera R sa sre-
dištem u polu, imamo

2'/7 R
V= J dcp J f(p cos <p, p sin <p}pdp (l ll e)

Ako područje integracije a ne odgovara uvjetu, da radijvektori povučem 1z

pola sijeku konturu k' područja CD najviše u dvije točke, treba područje a rastaviti
u dijelove tako, da se taj uvjet zadovolji. ·
Spomenimo još, da za f(p cos <p, p sin cp} = l dobijemo površinu S područja
mtegracije a, jer u tom .slučaju formula (Ill b) prima oblik

ili uzevši da su granice integracije <p, i <p,, dobit ćemo poznatu nam formulu za1
površinu ·sektora krivulje p = p( cp) zadane u polarnim koordinatama:

l ••
S=Tfp"(cp)dcp
••
{vidi Dio II. formulu (78a)]'.
Prema tome i površinu omeđenu ravnom _krivuljom, čija je: jednadžba zadanll
u polarnim koordinatama, možemo računati pomoću dvostrukog integrala. ·

234
 b) Opći slučaj

Uzmimo sada opći slučaj, kad treba u. dvostrukom integralu

JJf{x, y)dxdy
zamijeniti promjenljive X i y S U i V, pri čemu SU te promjenljive Vezane rneđ~•-
~obno funkcijama: ·
x = x(u, v)
y = y{u, v)

Za te funkcije pretpostavljamo, da su neprekinute i da imaju neprekinute

parcijalne derivacije.
u i v ne ćemo više promatrati kao polarne koordinate u ravnini XY, već kao
prav'Okutnc koordinate u drugoj ravnini UV pretpostavljajuči, da je u~ O.
a O ~v< 2TC.
Zadatak se svodi na to, da se izvrši preslikavanje područja a ravnine
XY u područje a' ravnine UV uz pretpostavku, da su jednadžbe (a) takve, da ,
svakom paru vrijednosti x i y odgovara jedan određeni par vrijednosti u i v, ili '
drugim riječima, da svakom položaju točke T u području a odgovara odreden
položaj točke T' u području cr' i obratno. Ukratko se kaže: relacije (a) moraju
imati to svojstvo, da uzajamno jednoznačno preslikavaju· područje a. u po-
d.ručje o' (i obratno) .
. Uz tu pretpostavku zamjenom promjen)jivih x i y s u i v prelazi područje o
dvostrukog integrala u ravnini XY u područje o' u ravnini UV. Da po~ve shvatimo
to preslikavanje područja o u područje cr', promotrimo već poznatu nam zamjenu
promjenljive x u običnom određenom integralu promjenljivom t pri prijelazu na
par::metarsku jednadžbu podintegralnc funkcije.

Znamo: ako je x = x(t)

parametarska jednadžba podintegralne
y = y(t}

funkcije y = f(x), tada izračunavši ·ax·=tx'{t}dt, dobijemo

Jf(x)d~ J f[y{t}] · x'(t)dt

b '•

(b)
a
'•
gdje je a= x(t,), a b= y(c,):
Na pr. računajući površinu polukruga. pisali smo uzevši u obzir da para-
x = r cos t
metarska J. ednadžba kružnice y = \f r' - x• glasi
·
.
y=rsrnr
da ,je dx =
= - r sin t · dt :

TS =
Jr+rl""7'--;;-
Vr' - x' dx =
J Vr' - r• ces• t · ( - r sin t) dt =

235
 w ,
""' + r J sin 1 ·sin t dt= r•J sin• t dt

gdje je - r = r cos 1t, a + r = r cos O

[vidi Dio Il. § 7, 1. a) i d)].

S našeg sadašnjeg gledišta zamjene promjenljivih u određenom integralu, mo-
Žemo jednadžbu x = x( t) smatrati kao formulu preslikavanja intervala integracije
[a, b] na osi X (u našem primjeru intervala [-r, +r]) na neki drugi interval [t,, t,}
osi T (u našem primjeru na interval (Tt", OJ).
rz jednakosti (b) slijedi:
dx~x'(t}dt
ili
dx= X'()
- l
dt
ili
dx: dt~ x'(t}: l

Iz te jednakosti vidimo, da x' (t), ako je x' (t) > O, predočuje omjer elementa
(diferencijala) intervala [a, b] na osi X i pripadnog elementa (diferencijala) dt na
osi T. To znači:
dx
x'(t) -dl

predočuje omjer (mjerilo) preslikavanja dužine [a, b] na osi X u dužinu

[t,, t~] na osi T ili, kako se kaže,
dx
je koeficijent deformacije dužine pri tom preslikavanju.
dt
Uvjet x' {t) > O osigurava uzajamnu jednoznačnost u preslikavanju dužina,
pri čemu u pojedinim točkama x'(t) može biti jednak nuli. Slučaj x'(t} <O sve-
dimo na pređašnji promijenivši smisao intervala (t,, t,], što smo i napravili u na-
šem primjeru zamijenivši interval integracije (Tt", OJ intervalom (0, 1t].
Sasvim analogno rješava se problem zamjene promjenljivih ·x i y u dv,ostru-
kom integralu promjenljivima u i v uz zadanu vezu

x = x(u, v)
y -· v(u, v)

gore navedenih svojstava. Načelna je razlika samo u 'tome, da sada preslikavamc

dijelove ravnina, a ne pravaca. '
Može se pokazati, da pri preslikavanju područja a ravnine XY u podcučje a'
ravnine UV koe'ficijent deformacije glasi slično

do
do'

236
:gdje je dcr element područja a ravnine XY., a dr/ element pripadnog područja a'
ravnine UV.
Koeficijent deformacije ~:, predočuje omjer ili modul preslikavanja
,;oJlručja u području cr'. On pokazuje, koliko se puta povećala iti uma-
a
njila površina elementa dcr u okolišu točke T(x, y) područja a nakon njena pre-
slikavanja u okoliš pripadne točke T' (u, v) područja a'.
Prema tome sasvim analogno jednadžbi (b) dobijemo:

.
l l f(x, y}dx dy = l l f[x(u, v), y(u, v)] da' du dv
~ ~
(e)

Koeficijent deformacije ~(J, računa sc pomoću tako zvane J aco bi'jeve· funk-
. ucr
-cijske determinante za funkcije (a) x = x(u, v) i jednak je nj.enoj apsolutnoj
y = y(u, v)
vrijednosti:
dx dx
da du ov
(]7=
ay dy
du dv

Ta d.eterminanni označuje se simbolom

d(x, y)
d(u, v)
pa je
dx ox
da iJ(x, y) du dv
= apsolutnoj vrijednosti
da' = o(u, v) dy dy
du ov
.ili (1121
OX OX
vu ov
dxdy dudv
oy vy
ou d v
Imamo konačno prema (e):

ff ..
f(x, y)dx dy =. llf[x(u, v ) ,yu,
( v)] l q(x, y) l·du dv
o(u,v) ( ll2a)
•
ox dX
iJ(x, y) L ou ov
gdje je
~(u, v)- dy o:Y
ou ov

237
 Iz navedenog slijedi, da formula ( 112a) vrijedi uz uvjete, da su funkcije/
x = x(u, v) i y = y(u, v), koje vrše1 preslikavanj~ područja rs u područje rs';
neprekinute, da imaju neprekinute parcijalne derivaciie i da imaju Jacobijevu
determinantu, koja ne mijenja svoga predznaka u području cs, ali može da se
poništi u pojedinim točkama. Ti uvjeti osiguravaju, neprekinutost i uzajamnu
jednoznačnost preslikavanja.
Primijenimo tu formulu za zamjenu u dvostrukom integralu pravokutnih
koordinata x i y polarnima <p i p.
Uzevši u obzir, da ;e u našem slučaju u = <p a v = p i da je

"X = p COS rp
y = p szn rp

dobijemo prema (112):

ox ox
ocp Op - p szn <p cos <p
o(x,y)
o(cp, p)= ay oy p cos <p sin <p
orp op
= - p sin• <p - p cos' <p = - p (sin' <p + cos' <p) =- p

pa je
o(x, y)
o( cp, p) l=p
Imamo dakle prema (l 12a) :

JJ f(x, y) dx dy JJf(p cos

= <p, p sin <p)p dp d <p
q ~

Dobili smo· našu formulu (lli), ali. tu formulu ne smijemo u tom slučaju
promatrati kao formulu prijelaza od pravokutnih koordinata na polarne, već kao
rezultat posebnih transformacija u dvostrukom
integralu od pravokutnih koordinata opet na
p·ravokutne, ali u drugom pripadnom pod-
b rul:ju o':

~) Eliptičke koordinate

Ako je područje integracije a elipsa ili dio

elipse, vršimo radi jednostavnijeg integriranja
prijelaz na eliptič!r;e koordinate u i v.
Sl. 113 Iz slike 113 vidimo, da je u promjenljiv
polumjer kružnice, a mijenja se od u = O d<>
u = I, dok je. v pripadni središnji kut, koji se mijenja od O do 2Tt. Veza
između eliptičkih koordinata u i v i pravokutnih x i y glasi :

238
 .A=aucosv
(113)
y =bu sin v

o ~ v< 2r.
Na pr. za u = l i .v = O dobijemo x = a~· y = O, a to je desni vrh elipse.
za u = l i v = 90°, .dobijemo gornji vrh (0, b) i t. d.
Računamo prema ( 112):

OX ox
ou ov a cos v -ausz·u v
o(x, y)
o(u, v} = ay oy b sin v bu cos v
ou ov

= ab u cos' v + ab u sin' v = abu

pa je prema (112)
dx dy = ab u du dv (113a>

JJf{x, y)dx dy = ab JJJ( au cos v, bu sin v)u dudv =

a a'

2'1t l

= ab J dv J j( au cos v, bu sin v),u du (113b)

o

ako je područje integracije cr potpuna eli psa, ~nače se· mijenjaju granice prvog
integrala.
Opažamo, da imamo konstantne granice integracije.
Kako smo već rekli, pri računanju dvostrukih integrala vršit ćemc uvijek
radi jednostavnijeg integriranja prijelaz na polarne, odnosno eliptičke koordinate,
·ako je područje integracije krug, ~osno elipsa ili dijelovi tih likova.
Navedimo nekoliko primjera.
Primjeri
l. Odredi obujam tijela omeđena s
x+y+z-3=0
x' + y' = l ; z = O.
Traži se obujam kružnog valjka, kojemu je os
simetrije os Z, a polumjer osno~e l. Taj valjak pre-
sječen je ravninom T+ f + f = l (nariši sliku!).
Prema slici 114, koja predočuje područje inte-
gracije ~ i projekciju sloja traženo~ volumena, računa-·
mo obzirom na formulu (Ille): Sl. 114

239
 V= JJ (3 - r - y)dr dy =
tf

JJ
tl.
(3 ~p COS <p- p <in <p) p .J p d<p =

,... J

J J d <p (J - p cos <p - p sin <p) p dp

VM:Itmo, da imamo konstantne granice intcgraci.iel

v =
Jd
.
,". l
'P
3 • cos cp ' ,,,-, 'i' J
z-p·--3-p --3-p l.
t =

= J(2_ _CO<
2-:T

cp_ Sin") J<;> 3 l l

",
-."---<;>+-cos <p
2 3 3
l 2 3 3
l•

v= 3 n:

2. Odredi volumen tijela omeđena. s

z ~ xy

x' + y' = ; r' + y' = 9 ; x· =O ; y = O; z= o.

Traži sc volumen tijela, koje JC omeđeno sedlastom plohom, plaštevima dvaju kružnih
vMjaka i trima. koordinatnim ravninama.

Prema sl. 115 i formulama (lila) i (IIIb) računamo:

y ' V =JJ tf
xy dx dy = JJ p' cos 9 .. sin <p • pdp · dq> =

sin'- ~ p'
-2- 4

2.4 (81- l) ~ :o

Sl. lli V= 10

240
 3. Riješimo t. zv. Vivianijev zadatak (1622-1703) ..
Izračunaj zajednički volumen kugle polumjera a i kružnog \/aljka polu mjera ;-, čiji plait
prohzi središtem kugle.
Slika 116 prikazuje zadano tijelo.
Budući da je tijelo, čiji volumen tražimo, simetrično obzirom na koordinatne ravnine XZ
i XY, računat ćemo' samo četvrtinu volumena, koji se nalazi u prvom oktan tu.

Sl. 116 Sl. 117

Iz slike 117, kop predočuje područje integracije ai projekcl)c sloja traženog volumena z;a
lt
neki lionstantni ~· vid t mo, da se p mijenja od O ao a cos cp, a cp od O do 2", pa uzevši u obzir,
da Jednadžba zadane kugle glasi
x' + y' + z' = a'
dobijemo prema (Illa)

.f JJ Va' -
= x' - y' dx dy ~ j JVa' - p ' cos' <;> - p' si11 2 <;> p đpdcp

I ~'l' J
_ a COl !J

Va'- p' pdp

Kako k uz supstituciju a'- p' =

JVa'-p' p dp= -}Vca'-p')'

dobijemo· dalje:

+J
a cat 11
"'
v·
4 -
_31 fT V(a'-p')' dq> -
2

([Vra'-a' cos'<;>)' -v;i'] d"=

16 B. Apeen: Repetitortl Yl!h. matematike - Dio III.

241
 .. '/J ."

-~ f~ith?-l)d~ ~ -rf 1;~- J!rn' <P d<p]

o ·~ l)

"ll

- Dio II. § 5, 7. Tip VIII. pdmjer 2. = ~l <p+ sin' <pts q> + +cos <p l: f (T--~·}
=

V = T a' (T --}}
Zanimljivo je, da sc volumen Vo onog dije h pobkugle, koji ostane, ako uklonimo tz'računato
·<ijelo, izražava racionalno pomoću polwniera a kugle:

V0 = fa'Tt-+ a• (-f -1} =~a'

4. Izraćunaj volumen tijela, koie je oinedeno
plohama rotacionog paraboloida

x• + y• =aZ',
valjka
x• + y• = 2ax
i ravninama
X = 0, y = 0 z=O
(slika 118).

Napisavši jednadžbu

)( x• + y' = 2ax
u obliku
x•- 2ax + y• =O
fj ili
Sl. 118 (x- a)• + y1 = a•

vidimo, da je područje integracije a opet polukrug kao u primjeru 3, pa uzevši u obzir, da je

polurnjer toga polukruga sada a, dobijemo prema (Illa):

V = ~J
g
J
(x' + y") dx dy = ~J
~
J (p' ,o.r• op + p• sin• q~) p dp dq~ -

242
 T"'
!_

=-
l jz16a' cos' .<p d<p = 4a" j cos' <p d<p = prema Dijelu II. $tr. 149 =
4a
o

(.!. + sin42lp) loz= 4a' . ~

'1T

= 4 a, j.:SI:::.'l:..."'r.·~---=.:co:.:s_:''l'~:...+ l_ = ~a' 1t
4 4 2 16 4

V =2.a
4
3
Tt'

y
S. Odredi volumen tijela, koje je omeđeno s
z= :w
(x- 1)2 + (y- l)'= l ; z= O
Zadano tijelo je uspravni kružni valjak polumjera
haze r = l sa središtem u točki S(!, 1), koji je ome-
den odozgo hlperbolnim paraboloidom z = xy, a o-·
dozdo ravninom XY (z = 0)
Kaka je kružnica specijalni slučaj elipse, kojoj su
poluosi n = b = r, primijenimo eliptičk-e koordinate·
(113) pa prema slici 119 imamo. ·
X = l + l • U COS V
y=1+1·usinv
Sl. 119
Računamo prema (112):

a(x, y)
iJ(u, v) = .,
l cos v - u sin v l =u cos• v + u sin' v = u !
i

sinv u·coJv

pa prema (113b) imamo, uzevši u obzir, da je u našem slučaju a = b = l:

V = jj X)l dx dy = JJ (l +u cos v) (l + u sin v)u du dv-

~·

z., l

j dv j (l + u cos v + u sin v + u 2
sin, v cos v) u du =
o

l7<
u 11
4
u' cos v ·
=
Jl2+-3-u• + -
•
.stn
3
tJ
-u• + sin.vcos v4 0
dv =

2'11
l l l .
(( -;:-+-cosv+-smv+
sin v · cos v) dv=
, , e 3 3 4

243
 12•• .
=>
l 2
l
-v+ J •
3
J
. -nnv--cosv
3
l .l
+-nn
8
v·- Tt
fl --~;----
l +l
3
--ft'
3

Taj primje~ možemo riješiti i prema (Ille) uzevti z ='(x- t)(y- IY, t. j. pomaknuvli
koordinatni sustav u 'S(l, 4)

• y'
6. Izračuna; volumen uspravnog eliptičkog valjka s osnovkom ~ +T = l u ravnini XY~
koji je presječen ravninom z = 12- 3x- 4y.
Uzevši u_obzir da je a= 2 a b= t; računamo prema (ll3b):
~.. l

~V= 2 • l Jdv:J(12 ~ 3 • 2 u ·cos v - 4 ..· l u sin v) u du=

o o
-
... 2
o
~

Jdv 16u'- 2 cos v u• ~ ~ sin v • u• l: = 2

o
~

J(6- 2cos v - ·~ sin v) dv-

1= 216v- 2 sin v+ ~ cos ~l:': = 2{ 12 n: + -}-·H = 24 11:

v= 24 1t

7. Izračuna j volumen tijela· omeđena s

y z=xy+Zx-S

(x-4) 1 + (y- 3)" =l; z= O.

4
Kako je područje integracije.a (vidi sl. '120) clipS..·
sa središtem u točki S(4, 3) i poluosima a= l i b ... Z:
l ~----- ·-·- imamo prema (113) i ob:Urom na sliku 120:
x=4+ lucosv
y=3+2usinv
1
Prema (112) .'dobijemo
~o~-+1---------4+-----.-.x

Sl. 120
dx dy = t :.~:: ~~ ~ dtJ l = 2 u 4u_dtJ

pa prema (ll3b) računamo:

z". t

V= ~Jdv J [c4 +u cos v) (3 + 2 u sin .v) + 2 (4 +u cos v) -s] u du ...

o o

2!r l

= 2 Jdv J (ISu + Su• cos v + 8 u• sin. t1 + 2u 1

sin tl • cos v)du '=
o o

= 2
~

J .,.sT". +T"
dv
5 8 .... . l ' .
cos v + 3 ..-smv +yu smvcosv
l3
l

o o

244
 !,
211' '
= 2 · (IS S 8· . . J .
-+·~cosv+-smv+·-sznvcosv
) dv=.•
··. 2 . 3 3 :!
o

v ='30 1t

Odredi uz zamjenu promjenljivih obujam tjelesa·,omectenih s

x•
l. z=--
a•
sr•}
x'+y•.,.r• z=O [ V= lsa•]
.2. 4z = x• + y'
x'+y'=Sx [V= 96 1t]
3. x• + y• + z• = r•
x• + y• = rx ; z = O
4. z = xy + x + y + l
(x- 2)'. + ( y - 3)' = l ; z = O [V= 144 1t]
16 9
5. Izračunaj volumen dijela yaljka x• + y• = r• izmedu ravnina

z=O i z-=mx
6. lzr~čunaj volumen tijela, koje je omeđeno hiperbolnim paraboloidom cz = zy, ravninom
z= O i valjkom (x-a)' +(y-b) 1 = r•

4. Zamjena promjenljivih .u trostrukom intepalu

Najčešće se vrši prijelaz od pravo'kutnih koordinata; u kojim je zadan tro-

struki integral, na cilindričke i na kugline koordinate.> Stoga ćemo potanko
promotriti ta dva slučaja, dok ćemo opet opći slučaj zamjene promjenljivih obrazlo-
žiti samo· ukratko.
a) Cilindričke kO<J-rdinate
Kako~sc::vidi; iz slike.l21, položaj tol:ke T u prostoru posve je određen, ako
znamo polarne. koordinate 'P i p njene projekCije T' na. ravninu XY i njenu
aplikatu z.' Koordinate se zovu cilindričke, jer. jednadžb~ ·p =~e- (const.) predočuje
prostorno kružni valjak pofumjera osnovke e, kojemu je. os simetrije- os Z.
Iz slike 121 slijedi dalje:
X= p COS q>
_y =p sin cp (l i4)
Z=Z

pri čemu je O ~ rp < 2n; . O. ;:;; p < + oo i - oo < z < + oo.

245
 To su formule prijelaza od cilindričkih koordinata na pravokutne.
Uzmemo li, da je p = R (konstanta), dobit ćemo parametarsku jedna-
<ižbu- valjka, polumjera R, u kojoj s~ cp i z parametri po volji.
Vidimo, da parametarska jednadžba plohe kao dvodimenzionalnog lik&'sadrži
<l v a parametra, dok u parametarsku jednadžbu jednodimenzionalnog lik8!' (kri-
vulje) ulazi, kako znamo, samo jedan parametar {t). Uzmemo li još u obzir, da
cp = konst. predočuje ravninu koja prolazi osi Z, a z = const. ravninu paralelnu
s ravninom XY, shvatit ćemo, da u slučaju cilindričkih koordinata koordinatne
plohe
• cp= const.; p= const . z= const.

predočuju tri familije ravnina i to:

cp = konst. su poluravnine kroz os Z,

p = konst. su krugovi, kojima je os Z u središtu,
a z = konst. su ravnine ·paralelne s ravninom XY.

T(~,~z)
; Cx.,y,z)
:z

'j
SL 121 Sl. 122

Svakom točkom prostora, koja ne leži na osi Z, prolazi po jedna od tih ploha.
Te koordinatne plohe dijele čitav ·prostor u ćelije, čiji oblik vidimo na sl. 122.
Dademo li naime (jl prirast d ([l, p. prirast dp, a z prirast dz, dobit ćeml'l element
dW prostora W; u kojem je definirana funkcija f(x, y, z). Smatrajući taj element
paralelopipedom, dobijemo uzevši u obzir, da je

fU = f7j• = pdcp

volumen elementa = baza x visina = dV = pdp dq~ · dz

t. j.

d V = pdp d cp dz (liS)
Budući da je prema ( 108)
dV = dxdydz

246
iman: o
dV = dx dy dz = pdp d rp dz (liSa)

pa uzevši u obzir formule (114) dobijemo konačno

.
traženu formulu zamjene
u trostrukom integralu pravokutnih koordtnata cilindričkim:

JvJJ f(x, y, z)dx dy dz =JvJJ f(p cos cp, p sin q~, z)pdp d<p dz (116)'

Računanje trostrukih integrala u cilin d ričkim koordinatama svodi se· na tri

jednokratna integriranja po z, p i 9, a vrši se prema istim već nam poznatim nače­
lima [vidi primjer 3. u točki 5. h) ovog §].
U svim tim slučajevima, kad je područje integracije uspravan kružni valjak,
uvijek prelazimo pri računanju trostrukih integrala na '"ilindričke koordinate,
jer su u tom slučaju sve granice i~tegracije konstantne.
Tako na pr. za O ~ cp< 27t; O~ p ~ R-i O~ z ~h, t. j. ako je područje
integracije V uspravni valjak visine h i polumjera osno:vke R, dobijemo:

J J J f(x, y, z)dx dy dz =J J J J( p cos <:p, p sin <p, z) p dp drp dz =

v v
h z." R

=J dzJ dcpJf(pcoscp, psincp, z)pdp (116a:,

o o o

Za f(x, y, z) = l dobijemo volumen V toga valjka:

h Z7t R

V= J JJ dx dy dz =JvJ jpdp dcp dz =J dz J

v u u
dcp Jpdp
o
=

= h . 21t -p' lR= R' 1t h

' l 21o --

b) Kugline (sferne) ili prostorne polarne koordinate

Položaj točke T u prostoru posve je određen, kad je poznata udaljenost p te
točke od ishodišta O koordinatnog sustava, kut &, što ga taj radijvektor p zatvara
s osi Z i konačno kut cp, što ga projekcija OT'
radijvektora p na ravninu XY zatvara s osi X z
(vidi sl. 123).
Iz te slike slijedi, da je
OT'= p sin &
pa je
x = p sin & cos cp
y.= p-sin & sin cp (117)
z.= p cos &

247
pri čemu je
tl ;;::;; & ;;::;; 7t; .. o~ p< + co .•
To su formule prijelaza od kuglinih koordinata na pravokutne.
Uzmemo li, da je p= R (ko~stanta), dobit ćemo jednad.žbu kugline ~lo­
he (sfere) polumjera R u parametarskorn obliku, u kojoj su rp i & pa-
rametri, pa cp možemo smatrati geograf-
skom duljinom, a & dopunom do 90"
georafske širine točke T (vidi također
§ 4. 12).
Koordinatna površina rp = konst.
predstavlja sada polukrugove, kojima os
Z prolazi kroz središte, p = konst. su
kugline plohe sa središtem u ishodištu
O, a .& = • konst. su plaštevi stoža~a, ko-
jima je os Z zajednička os.
Te koordinatne plohe dijele pro~tor
u ćelije, čili oblik vidimo na slici 124.
Dademo li kuglinim koordinatama
cp, .& i. p neke točke T ktigline plohe pri-
raste dcp, d& i dp, tada dobijemo lik pri-
kazan na slici 124.
Sl. 124
Uz pretpostavku, da su ti prirasti
beskonačno male veličine, možemo uzeti,
da je taj lik pravokutni paralelopiped, pa njegov volumen dV računati kao umno-
žak površine osnovke i visine dp.
Uzevši u obzir, da je
UT= p sin & · drp (UT je luk kugline paralele, kojoj je polumjer TO'= .
=p sin&)

i da je E= P. d&
imamo:
d V= p sm & · d cp • p d& · dp
ili (ItS)
,dV = p• sin.& · d<p ·d& .·dp
a kako je prema (l 08)
dV = dxdydz
dobijemo
d V = dx dy dz = p' sin & · dcp · dl} · dp (lJ 8a)
Prema tome uzevši u obzir 1 formule (117) dolazimo konačno do tražene for~
mule zamjene u trostrukom integral u pravokutnih koordinata kuglinim:

JJJJ (x, y, z) dx dy dz =
v

= JJJJ (p sin & cos cp, p sin & sin cp, p cos &J · p' Sin& dcp d& dp (lt9)
v

248
 Računanje trostrukog int<;grala u kuglinim 'koordinatama vrši se kao u pre--
, đašnjim slučajevima i svodi se na jednokratna integr;iranja po p, cp i -3-, kako će·
se vidjeti iz primjera u točki 5. g) ovog §. . '
Akci je područje integracije V kugla, imat ćemo konstantne granice za sva tri
integrala.
Za f(x, y, z) = l i p= R (konstanta) dobijemo volumen kugle. Prema (119).
imamo u tom slučaju:

V = JJj v
dx dy dz = JJJ p' sin -3- dtp d-3- dp =
y

2w "lT R 2w

=
o
Jdcp oJsin -3- d.&oJ p' dp = l cp l ij

R' 4
= 2-rr . e+ 1 + 1) .
3 =
3 R' TC.

Mijenjajući granice integracije u drugom integralu, dobijemo poznate formule·

iz' stereometrije za obujam pojedinih dijelova kugle.
Tako, na__pr., ~a volumen kuglinog •isječka dobijemo:

1-
l'IT ~ R _,

V= Jd cp Jsin .& d.& Jp' dp

o o o
= 27t cos.& l
o

2 2 . .a- 4 . a
ili V= R' ( l - cos%)= :3 TC R' · 2 sm~ R• sm' 2
3 TC
2 = 3 1t

Izračunaj na taj način volumen Jmglinog pojasa (sloja) [Vidi Repetitorij ele-
mentarne matematike, II, § 2, f) sl. 33b i a].
e) O'pći slučaj

Uzmimo sada opći slučaj, kad treba u trostrukom integralu zamiienitt pro-
mjenljive x,y i z novim promjenljivima u, v i t, koje su s njima v;:zane jednadžbama:
x = x{u, v, t}
(a)
y = y{u, v, t)
z= z(u, v, t)
pri čemu pretpostavljamo, da su te jednadžbe takove, da svakoj točki T( x, y, z)
područja W u prostoru pravo ku tnog koordinatnog sustava XY Z odgovara jedna
točka T' (u, v, t) u nekom području W' u prostoru pravokutnog koordinatnog
sustava UVT, i obratno. Drugim riječima, pretpostavljamo, da funkcije (a) uza-
jamno jednoznačno preslikavaju područje W na područje W' (i obratno).
Diskutirajući na isti način kao u slučaju dvostrukog integrala i označivši
s dV i dV' elemente volumena područja W, odnosno W', dobit ćemo

2-lt
 JvJJj (x~y, z) dxdyds =;=-
('120)
= JJJf[x (u, v, t), y(u, v, t), z(u, v, t}] ~~, • du do dt
v

gdje je;~ koeficijent deformacije volwnena pri pres)ika.vanju po~čja W u po-

dručje w 1 prema formuli (120). Taj koeficijent deformacije jednak -je u sv;akoj
točki područja apsolutnoj vrijednosti Jacobijeve determinante

dV _, iJ{x, y, z)
dV' - iJ(u, v, t)
gdje je
ox 'ox dx
(120a)
iJu iJv ot
d(x, y, z) ay oy ay
o(u, v, t) = iJu ov dt
az oz oz
ou ov ot
Primijenimo li te formule (120) i (l20a) za slučaj prijelaza· u trostrukom inte-
gral u na cilindričke, odnosno kugline koordinate (načini to!), dobit ćemo već nam
poznate formule (116), odnosno (119). Međutun, te formule ne smijemo u tom slu-
čaju smatrati kao formule prijelaza u trostrukom integralu od pravokutnih koordi-
nata na cilindričke, odnosno kugline u istom području W, već kao formule nekih!
posebnih transformacija u trostrukom integralu od pravokutnih koordinata opet\
na pravokutne koordinate, ali u drugim, pripadnim područjima W'.

S. Primjena dvostrukih i trostrukih integrala

Rekli smo već, da promatranje dvostrukog i trostrukog integrala kao volu-

mena tijela omeđenog zadanom plohom, daje samo geometrijsko značenje tih inte-
graJa. Sada ćemo navesti mnogobrojne primjene višestrukih integrala, ·
a) Površina ravnih likova
Pokazali smo. da površinu ravnih likova možemo računati i pomoću dvostrukog
integrala, jer je dS = dx dy površina elementa ravna lika, pa je površina ravna lika: 1

(121)

pri čemu smo iz navedenog primjera (vidi str: 228) vidjeli, da taj naćin·računanja
nema općenito smisla, jer nakon prvog integriranja prelazimo automatski na obični

250
jednostruki integral. Međutim, ako je zadani ravni lik omeđen s .dvije krivulje,
isplati se računati njegovu površinu pomoću dvostruKog integrala, jer se u tom
slučaju jednostavnije određuju granice integracije. Pokažimo to na primjerima.

Primjeri.
l. Odredi površinu lika omeđenog parabolom y• = 4x + 4 i pravcem y = 2-x.
Narišimo zadani lik (sl. 125) prethodno izračunavši sjecišta A(O, 2) i B(8, -6) pa!'llbole i
pravca, a također vrh V(0,-1) zadane parabole y 2 = 4(x + 1). Element tražene površine uzme.
4
mo u smjeru osi X, pa napisavši jednadžbe parabole i pravca u ob!~ x = y' ~ i x = 2- y
računamo prema slici i formuli (121):

= 12y:_ ~-'h+ yi= 6 - 2 - i+ 18 +18- 18 21.!..

3
--6

SI. 125 SI. 126

Da smo element tražene površine uzeli u smjeru osi Y, t. j. da amo integrirali prvo po ;y,
:a zatim po x, morali bismo izračunati d,·a integrala, ll granice integracije bill: bi iracionalne:
o +V•x+4 s z-x
s=faxf dy + faxf dy
-l -V4x+4 ° -f4x+4
2. lzračunaj površinu lika omeđena s
y = sin X ; y ""' COS X • X = 0.

Kako je sin ; = cos ; = Vf, imamo prema slici 126 i formuli (121):
'TT

S=
S
4 ""'"
ff dxdy;, dxfdy=
O
! .Vu:

251
 .".
•
J .
4 ' 1
= (cos "-sin x) dx = lsmx+c•sxl=
g .

Jasno je, da i povrsmu lika omeđenog knvul)ama, čije su jednadžbe zadal'le

u polarnim koordinatama, možemo izračunati pomoću dvostrukog integrala uzevši
da je podintegralna funkcija jednaka l. Na taj način dobijemo prema (Ill):

s= JJpdpdrp (1221
s
P nm) er
Odredi površmu lika, ŠIO ga omeđuju kružnic~
p = 2 cos 'P i p = 4 cos <p.
Prema slici 127 i formuli (122) imamo:

s =J J
- p dp d rp=
f+T J•••••
d <p
."

p d p=
Sl. 127
S "'T 2<0S~
--z
'TT
t-T 2
+J(
4co.!q:a

= J'77
d <p ~~l =
l (05 (f 7T
16 cos' <p- 4 cos' rp) d rp =

"'
+z . +-z
."

6 J cos' 9 d 9 ~ 6 l; + Sl ll~ 'P

'
l=

'IT
6(; + ;) = ~

Komrola. S~ 22 7 t - l' 1t = 3 7t,

lzra~unui pomoću dvostrukih integrala površine ravnih likova, koji su omeđeni s

l. 3y' ~ 25x 5x' = 9y [S= S],

2. [S =_!_(l S - 8 ln 4)]
2
3. Rijcšt pomoću dvostrukih integrala primjere l. i 2. navedene u dijdu II. Repetitorija.
§ 7, l. a) l.
b) Masa ravnih likova
Predočimosi, da je zadani ravni lik jednoliko pokriven nekom homogenom
materijom. U tom je slučaju

· u =
gust oca masa
, . l'k m
= -S = konstanta u S\'J·m toe'kama l'k
1 a.
· povrsma 1 a

252
 Ako je materija, koja jednoliko pokriva lik, nehomogena, gustoća se mijenja
1>d točkedo točke, ona je funkcija od x i y, t. j. .

gustoća !L = !L (x, y).

Označimo li s dm površinsku masu elementa lika u nekoj njegovoj točki

T ( x, y) (diferencijal mase), a s dS površinu toga lika (vidi sL 128), bit će gustoća
u toj točki T(x, y):
dm
fL{X, y) = dS (123)

a odatle je
dm = fl(x, y) dS
a kako je dS = dx dy
dm= !J.{ X, y) dx dy (123a)
Tako smo dobili izraz za diferencijal y
mase ravna lika.

Sl. 128 Sl. 129

Čitavu masu lika dobijemo integrirajući po površini lika:

Masa nehomogena ravna lika m =JJ fL( X, y) dx dy (123b)'

~

Pn m) er
Odredi masu pravokutnika gustoće >t= xy, kojemu su stranice b i ll.(sl. ·129).
Prema (123b);

m = JJ xy dx dy = J J"x dx y dy =
s o o

Ako je lik homogen, t. j. fl= konst., formula (123b) prima oblik:

253
 m= (l. JsJ dxdy =(l.·
.
S
a za
t-t= l
m=S

t. j. ako je,ravan lik homogen, a gustoća. !L = l, masa lika numerički je je-

dnaka njegovoj površini.
U tom slučaju određivanje mase ravna lika svodi se na računanje njegove'
površine.
e) Statički momenti i koordinate težišta ravnih likova
Govoreći u dijelu II. Repetitorija (vidi § 7, 2.) o primjeni jednostrukih odre-
đenih integrala, već smo potanko obradili to pitanje, pa znamo, da je statički mo...
ment M ravna lika, za koji pretpostavljamo da je homogen gustoće "ll-= l, obzirom
na neku os jednak umnošku površine S toga lika i udaljenosti njegova težišta od
dotičneos1, t. j.

Mx= JydS My= j xdS (a)

s s
Znamo također, da podijelivši statički moment lika s površinom S lika dobi-
jemo koordinate težišta toga lika : .

M {xdS .f ydS .
X =-Y-=_s_ _ M" . s
(b)
' S f dS y,=-s= [dS
s
U mnogim slučajevima određivanje statičkih momenata i koordinata težišta
ravnih likova vrši se jednostavnije pomoću dvostrukih integrala. Taj prijelaz na
dvostruke integrale možemo lako izvršiti, ako se sjetimo. da je
dS= dxdy
Formule (a) i (b) primaju tada oblik:

M"= j Jydxdy.
s
; Mu =Js J x dx dy (124)

My
ff xdxdy
s Mx
Jj ydxdy
x, = -s-. =:= --=-},.,./,.....d-.-x-d-;-:y- / y, = -s fldxdy
(125).
s s
Uvrstimo li u (124) x =p cos 'P i y =p sin <p, a također prema (liO) dS=
-== pdp d r.p, dobijemo· iste formule u polarnim koordinatama:

M {f p• cos 'P dp d cp M J.( p• sin 'P dp a<p

.x,·.=
~
SY = JJp dp d~ Ye = _Sx = s r{ J •
J. pt~-G!?
(12Sa)
s s

254
 :rrimjeri.
1. Odrcli statičke momente ·pravokutnika osnovke b i visine h obzirom na njegove stranice
(vil!i'gorc sl. 129). ·
Prema (124)

lxl l~·l
b • b il

M" =J y dx dy
s
J = Jdx
o
Jy dy
o
=
. o o
= b~· = s. ~ '

gdje je S = bij = površina pravckutnika.

Na isti način dobijemo:

hb' b
M_,. =-z=S ·y

b h
a prema ( 125) Xt=T Y•=y Sl. 130

2. Odredi koordinate težišta lika omeđenog sinu so idom od 11 = O do x "":. 1t i !='Si X (sl. .IlO).

Prema slici:
Prema (125) :

...
If- sin:x l
"11 .ftn%
"'
J Jydxdy Jaxjy dy l If.sm• xdx
.s o o o
Yt =
Js Jdxdy Jdxjdy
sin x "11

Jsin xdx
o o

Izračuna; za vježbu xt !
2. Odredi težište' lika omeđenog kružnicama

(x-l)' + y~ = l (x- 2)' + y' = 4 (vidi sl. 127 i primjer uz ru sliku).

Prema· toj slici i (125) :
My My
Yt =O :Xa=--=-- (a)
S 3x

Napisavši jednadžbe zadanih· kružnica u polarnim kordinatama

p=:UOSq> i p=4coocp

računamo My prema (12Sa):

+7
. 4cosqo

My = JJp'"'""
S
'P Qp ~= J ,COS
<r
'P dq> J
Zcoscp
p• dp =

--z

' 255.
 +z
. - 4cos,
."
+z
-
=Jcos cp d cp
ff
l f-1 = i-J
ZCIJS'
cos cp (64 co;• cp- 8 cos• cp) d" --
'If'
-~ -z-
+-f
= f j ,.. 7 cos• cpdop = prema tipu VIII. (Dio II. § 5, 7.) =

-z-

56
=3

:Prema (a):
7 Tc 7
Xt ~-=-= 2..!__
3 7t 3 3

Težište (T' o)
4. Odredi težište kružnog isjeeka (sl. 131), kojemu odgovara središnji kut 2«.
Prema slici i (125a):

x,~o

~+ ..
~~~-:-cos cp l.
'IT
Sl. 132

=-:------.:.2_-,....... ...,...., R(sin «+sin «) 2 R sin a

~· {; + « - ; +") 3« =....;.3_.__
a_

~25i
 ~. Odredi težište polo,·ine elipse, koja leži iznad nJene velike osi 2a (sl. 132).·

Xt = 0

Jlt. računamo prema (125), izvršivši prema (113) prijelaz na eliptičke koordinate:

x=aucosv
y =bu sin v

dxdy = abududv

ab'fJu• sin v du dfJ

s
Yt = - - - - : : - - - - - -
..
abffududt! l

J jav udu
s

2 lt
2=~
37t
3 "'
2 . "'
Odredi pomoču dvostrukog integrala težište:

l. Trokuta osnovke b i visine h obz1rom· na osnovku [ Yr = ~]

2. Petlje l emniskate p' = a• cos ~ 'l' lXr= 7t ~2;]
3. Kardioide p= a(l + cos<p) [x, = 56aJ
4.• Polukruga obz•rom na promJer [y,=~
Riješi pomoču dvostrukih integrala primjere navedene u Dijelu II.§ 7 . .2.

d) Momenti tromosti (inercije) ravnih likova

Iz Dijela Il. Repetitorija (vidi § 7, 3) znamo izraze za t. zv. geometrijske mo-
mente tromosti ravnih likova, t. ;. homogenih likova gustoće lJ = l.
Aksijalru mom eh tJ . y

1" == Jx•Js
s
Pola rm moment : J" =J p'dS
s
(vidi' st 133). Sl.'lll

17 B. Apsen: Repetitorij viie matematik~> - Dio lli. 25'1

 Sve te :momente već znamo računati pomoću običnih jednostrukih integrala.
ali se jednostavnije računaju, kao ćemo vidjeti, pomoću dvostrukih integrale.
Postoji )oš jedan moment, koji ne možemo izračunati pomoću jednostrukih
integrala, to je centrifugalni moment ili moment devijacije obzirom na
osi X i Y:

]xy,= Jxy dS
s

Dok su svi momenti trornos~i uvijek pozitivne veličine (x'>O, y'>O i p'>O),
centrifugalni moment lika je negativan za one njegove dijelove, koji leže u II.
i IV. kvadrantu, jer u tim kvadrantima x i y imaju različite predznake, pa je
x . y <O. Prema tome je I xy = O, ako je jedna od osi X i Y, ili obje, os simetrije
zadanog lika. To su t. zv. glavne osi tromosti.
Uz dS= dx dy primaju navedeni izrazi za momente tromosti ravna lika oblik:
Aksijalni momenti tromosti:

J
lx= Jy• dx dy ; ly=JJx•dxdy; .Ix.= Jxydxdy J (126)
s s s
Polarni moment tromosti obzirom na ishodište koordinatnog sustava :

lP= [0 =J Jp'dxdy (127)'

s

Kako je prema slici 133 p' = x• + y•, dobijemo ~polarni moment tromosti
obzirom na formule (126) izraz

lp= 10 =J J (x' + y')dx dy= J J y'dx a; t j j x'dx dy = lx + I" (127a)

s s . s

Time smo izvršili prijelaz na dvostruke integrale, jer se ti izrazi, kako smo
već rekli, u mnogimslučajevima jednostavnije računaju pomoću dvostrukih ·inte-
grala.
y
Uzmemo li u obzir, da je x = p cos o:p, =p sin cp i dx dy = pdp do:p [vidi (ll O)],
dobijemo prema (126) formule za :momente tromosti u polarnim koordinatama.

Ix =JsJ p3 sin' o:p dp d cp ; I" =Js J p• cos• ~ dp d cp

(l lS)

I xy =JsJ p' sin ~cos o:p dp a,

ciok je prema (127a)

lP = I~ =Js J p• dp d <p (129)

Kako se :momenti tromosti računaju pomoću dvostrukih inotegrala, pokatimo

na primjerima.

!iS
 Primjeri
l. Izračunaj t.. !y, 10 i l~~:y za pravokutnit prikazan na sliCi 129.
Prema (126)
b ll

I,.= J Jy"dxdy-= J dx Jy• dy = b:•

s o o - ..... ·····--·-··
b. lo

ly =J j x• dx dy = J x' dx J dy = " :
S D O -

b h
lxy = JJxy dx dy = J x dx Jydy = b~•
s o o --

Prema (127a) Sl. 134

bh
lp= lu= lx+ ly = y{h1 +bl)

2. Izračunaj lx, ly i l"y za trokut prikazan na slici 134.

Označivši s a i e dijelove osnovke b trokuta (a + e = b) i uzevši u obzir, da su jednad!be
stranica trokuta

~+L= l
e h

pa je

računamo prema (126) i slici 134:

·h

= Jy•[c{l-~)+a {1-~}]dy=
o

ch• ch•
=3-4+ 3 -
al!"
-r=
ah" l
rr<ch' l M'
+ah")= i2 h'Cc +a)= 12 (a)
Prema (a):
h • a• h · e' h(a' + e•)
ly =-u-+ 12= 12

259
 c•-a• y •
""-2-j(t-f}
o
h c'-a' y• 2 y' l
ydy=-~- z:-:11· 3+ h'. l y'l"
4 tl
=

=(e+ a) (e-a) {~-~ ll'_\= b{c-a)h'

2 2 3 ;l-41 24

Za e > a je !xy> O, a 'za e <a je !xy< O, dok za e = a !xy = O (istokračni trokut, os Y je

os simetrije),
3. Izračuna) momente tromosti i centrifugalni moment
a) kruga polumjera R (sl. 135).
Računamo prema (128) :
2'TT R

I,= J Jp• sin'~ dpdtp = Jsin'tp dtp Jp• dp=

s

SL 135 Sl. 136

·z.". h

ly =J Jp•cos'rpdp = Jcos'<p dtpJp'dp =

s •
l 'Ir

=~~~+
4 2
sin2<p
4
l=~
4
o-

Isti rezultat, jer je lik simetričan obzirom na obje osi.

!xy =O, jer su osi X i Y osi simetrije kruga (glavne osi).
Prema (127a):
· R•n R•n R•~
lp= ! 0 =I,.+ ly =Tt - -4 = - 2-
b) elipse s poluosima a i b (sl. 136).
~čunamo prema (126) izvr~vii prema (113) pt"ijelaz na elipti.&e koordinate:

:wo
 x =au i:os v
y =bu stnv
dx dy = abududv

l:x = ff .
b• u• nn• v . abu du dv
. = ab•
Jz"'
sin' v dv
flu• du = ab1
l2--4- l4
v n'n 2vz'w u' lt
=
ab3n
-4-
s · o o o o--

Zamijenimo li u tom rezultatu a s b, a' b s a, dobijemo:

ba•n:
ly=-4-

[kontrolira; prema (126)).

12 = O, jer su osi X i Y osi simetrije elipse (glavne osi).

Prema. (127a):
ab'n: ba3 n: abn
lp= 10 =lx+ ly = - - + - - = :-;r-<a' +b')
4 4

e) parabole (sl. 137).

·y• = 2px
b' b'
Prema slici 4 = 2p·h , odatle 2p =
4
h

b' 4h
pa je y• = 4hx odade X =b'Y'
Prema (126Y

Sl, 137

=h(:~-:. . l~+·;~-;·. ~~) = hb:__tk- 210) = ~~·

l --.
+~
=~ly-~·
y1 . z 2bh'
T b=-1-
--
261
 Prema (127a)
h b• 2 b h' ~ 2h1 )
10 = lx+ ly = 30'+ - 7
-= b h G.Q+ - 7 -

l"y = O, jer je os X os llimetrije lika.

2. Izrač:unaj polarni moment tromosti 10 lika, koji je omeđen_s

·Y' = 4ax , y = 2a i x = O (sl. .138).

y
Prema (127a):
yi
2a Ta
lo = Js Jex• + y") dx dy = J Jex• + y')
()
dy
o
dx-
-

)a ~ la

=
f l~
dyfl+y•x 14"= J( l92a•+4ady-
y' y')
• D o

=_!_lL_. + ~~z"=..!....(~ + -~,

.Sl. 138 4a 336a'

·Izračunaj lx i ly za isti lik, pa· rezultate ltontroliraj prema (127a):

S o· 4a 336a'
-
32a')
S
-
lOS a

lx + ly = lo =_!2!a'
lOS
Izračunaj pomoću dvostrukih integral.a:

J. lx, ly, l:cy i [ 0 za lik omeđen s x =a, y =":O i y = : x

[I. = ~~ (3a' + b1) l:cy=-8- a'b']

1>'
2. Isto za lik omeđen parab;t,n, koja prolazi točkom (a, b), a vrh joj j~ u ishodi!tu, i,
!'ravcem, koji prolazi istim točkama.· - -

[ :Y'
b'
=-_;-x 1• =4
ab (a'
-r+sl ;
b'\ l:cy= a'b"]
24
3. [ 0 za površinu lemniskate p2 = a• cos 2 <p

[lo rca'
8
-J
=-

~- Isto za površinu kardioide p = a (l -cos <p)

I
' [ o
= 35rc16 a'J
5. I.,y za četvrtinu površine kruga i elipse

[~' a~•~

262
 e) Komplanacija (određivanje. površine) ploha
Koniplanir~ni neku zadanu plohu znači .. Odrediti vrijednost njene· površine.
Neka je-ploha zadana jednadžbom z =f(x;y); gđje je f(~e, y) nepreldnuta
funkcija .s neprekinutim parcijalnim derivacijama, pri, čemu pretpostavljamo, da
pravci usporedni s osi Z probadaju plohu. samo_u jednoj, točki, pa je z== z(x, y)
jednoznačna funkcija. ·

.~
z

·:
'

' ds
:;=-db d!ldy
a b
Sl. 139

Tražimo površinu S te plohe i to onog njenog dijela, koj~u o~govara p~

dručje o ravnine XY, gdje je cr .projekcija S na· ravninu XY (sl. 139).· ~

U nekoj točki T(x; y, z) plohe uzmimo element površine dS te plohe. l<ako

je clement dS beskonačno mali dio plohe; on se podudara s tangentnom ravninom
na plohu· u, točki .• T pa je ravan.
Jasno je, da je tražena površina S plohe:

(a)

pn cemu integriramo po površini S zadane plohe. ,

To je najjednostavniji slučaj t; zv. plošnih~ integrala, t. j. integrala po
površini zadane plohe.
Da taj plošni integral pretvorimo u poznati nam dvostruki, izrazimo površinu
dS elementa plohe s njenom projekcijom da u ravnini XY.
Neka je Nr normala na plohu u točki T, ay kut, šr-o ga ta normala zatvara
s paralelom s osi +Z (slika 139a). ·
Tada prema slici 139b imamo:

des = dx dy = dS • cosy

dS= d~ = dx:: dy (130)

cosy cosy

263
 Znamo jednadžbu (77a) normale na plohu z= f{x, y) u točki T,(x,, y,, z,)
plohe:
x-x,= y-y, =z-z,
P, q, -I

gdJe su p, i q, parcijalne derivacije po x i po y funkcije z u toj točki T,, pa je u

točki T plohe

p=-
oz q=-
oz
OX oy
Kosinuse smjera pravca (normale) znamo izračunati prema (39):

. -1
cos 'Y = -;--;;=;;==;;====:o-
± yp• + q• + 1
(130)-

ili, ako ispred korijena uzmemo predznak minus.

l
(130a)
cos y = -;;:;v • .... l
l:=+:;==;;p.==+=q=t l 1 (OZ)' ( oZ'\.
·v + ox ·-t oyl
Uvrštenje u (130) daje:

dx dy
dS=-·-=.
~T
V l+p'+q'dxdy=
..
. v l+ (o~•
T
. +T
~
(oz)• dxqp
~
(130a)'

Naš plošni integral (a) prelazi obzirom na (130a)' u dvostruki integral uzet po
području a ravnine XY:

s= Jfdx dy
" cos y
=//V t-+ p• + q• dx dl
11
(Ill).

gdje je
oz oz
q=-
p ="'""'
ox a
oy
To je formula za komplanaciju plohe z =f(x, y).
Kako se vrijednost S površine plohe obično uzima po apsolutnoj vrijednosti.
ispred drugog korijena uzimamo predznak +.
Ako je jednadžba plohe zadana u implicitnom obliku, p i <l računamo prema
(92a i b). • ·
Kadšto nije moguće izračunati površinu S plohe po formuli (131), t. j. proji-
cirajući plohu na ravninu XY. Na pr. pravci paralelni s osi Z probadaju plohu·
u dvima točkama ili se ploha projicira u ravninu XY kao krivulja (vidi dalje '
primjer 3). U tom slučaju dijelimo plohu u dijelove ili projiciramo je u koordi-
natne ravnine YZ odnosno XZ.

264
 U posljednjem slučaju treba jednadžbu plohe napisati u obliku

x = x(y, z), odnosno y .;, y(x, z)

1 na način prikazan pri izvodu formule (130a),za cosy izraziti i ostale kosinuse
smjera normale na plohu pomoću parcijalnih derivacija funkcija x(y, z) i y(x, z),
uzevši u obzir, da u tom slučaju jednadžba normale'na plohu glasi

x-x,=y-y,=z -z,
-l OX -- OX
oy oz
odnosno
x-x, =y-y, =z-z,
oy -J oy

Dobijemo:

cos ()t = ::-:r===<===:::::==

l + (~;r + (~:r
(130b}
l.
cos (3

gdje su ex i {3 kutovi, što ih plošna normala zatvara s osi +X, odnosno.s osi +Y
Projekcija elementa površine dS zadane plohe ~tiasi sada;

na ravninu YZ: dS = ?os ~z V + (~)" (!:f dy di

= J -r (130c)

na ravninu XZ: dx dz
dS=~= V+ l
I~Y\. + (oy)•
\'JX} oz dxdz (130d)

Odatle je S= ff 1 + (ox}•
oy
+ (ox}•
az y
d ·dz (131a)

gdje je o; projekcija plohe S na ravninu YZ.

1 + {0Y)' + ('0.)/_\" dx dz (13lb)

ox -:JZJ.
"•
guJ<: je cr, projekcija plohe S na ravninu XZ.

'-
265
 'Primjeri
:}. lzračunaj pov~inu S kugle polumjera R.

x' + j' + z' - R• = O

Računat_ ćemo prema (131) i" '(92a i b) površinu gornje polovine kugle, t. j._-}.
đz 2x
P=-
đx h
đz 2y
q=ay=-i;

x' y' x' + y' + z' R' R'

l+p'+q'=l+7o+-;z= z' =-;z=_,R•-x•-y•
Uvrštenje u ( 131) daje:

~- Rjj dxdy
2 - " VR' - x'- y'

Prijelaz na polarne koordinate prema (Ill) daje:

~= Rjj pdpd? ~)
2
- q
VR•- p'
Računamo:

271' R
~=Rf dcp
2 .
f VR'-p' pdp
o o '

Uz supstituciju R' -p'= t. dobijemo:

; = R ·2 1t 1-V R' - p'

R

l
o
ili

~
2
= 2R 1t(O + R) = :2R'ri'
Odatle
S= 4R 1 7t

2. Izračunaj površinu onog dijela kugle po!Ult'Jera a, koja le~i un_utar valjkn p~lumjera "Ž.:··
Vidi Vivianijev zadatak na str. 241 i slike 116 i 117.
Prema tom zadatku i navedenim slikama imamo obzirom na izraz (a) dobiven u predašnjem,
P.!imieru: • - · -
- 71'
2 acosq:a .

!i_=;= a
4
Jr
•
p dp dq> =a
ll a' -p'
f l v,a'~
-
..
dqi
p•
11 f o ll· :.

266
 ~ ~

2 •COl. T
=a
o
J d<p 1- Vat p•
o
j= - a J(asiti"-a)d' =
o
w ~

2 z
=a'f(l-sin<p)d<p=a'I'P+cos<pl a•(; -t}
o

3. U Vivianiievom zadatku izračun~j površinu onog. dij~la J?lašta valjka, koji sc nalazi u
nutrini kugle. ·
Iz slika 116 i 117 vidimo, da se plašt valika projicira na ravninu XY kao kružnica OAC,
čija je jednadžba

x' + y' =ax

Istu jednadžbu irni i valjak.
Područje integracije a reduciralo se dakle na tu· kružnicu, prema kojoj ne možemc> odredili
granice integracije. S toga razloga projiciramo četvrtinu tražene površine valjka na ravninu XZ,
da uzmemo područje integracije u toj ravnini. Dobijemo područje .,., koje je omeđeno koordi-
natnim osima X i Z, t. j. pravcima z = O i x = O, i krivuljom ADB jednadžbe ax + z• = a•
(sl. 140). Tu jednadžbu dobivamo uklonivši y iz jednadžbi valjka i kugle.
Time §to smo područje integracije, prenijeli u' ravninu XZ, promjenljiva y postala j.e funk·
cijom od x i z: y = f(x, z), pa traženu površinu S. računamo prema formuli (13lb).
Budući da se traži površina valjka, parcijalne de-
rivacije računamo iz njegove jednadžbe napisavši je u
obliku:
x• + y' - ax =' O (b)

pa obzirom na formule (92) dobijemo:

by=- 2x-a = ~2x =prema (b)~ a-2x

.Ox 2y 2y 2 Vax- x•

ay= o
oz
Sl. 140
Prem~· (13lbj:

! =ff (a-2x)'
+ 4(ax-x') . a
dxdz=-
2
JJ dx.d:t:
1vax-x•
~

"•
Odatle prema slici 140 imamo:

=~fa Va'- ax dx =.!!..fa J/a(a- x) dx= .!!..fa l {(J"dx=

2 ax-x'
o
2 V x(a-x) 2
v
Vx •

267
 =.ara·va
. '
= a•

S= 4a•
Izračuna j površinu:
l. kugline plohe x• + y• + z• = 100 zatvorene izmedu ravnina

x=-8 i x=6, [S= 280 7!:]

a +Lb
2. onog dijela ravnine ..!_ +-=._
e = ~
l, koji leži izmedu koordinatnih ravnina.

3. onog dijela paraboloida y 1 + z• = 4ax, koji odsjeca valjak y' = ax i ravnina X = 3a_

[s -- -11279 t a. ·]
.4. onog· dijela_vlilika _x' + y' = 16, koji se nalazi izmedu ravnine z= 2x i ravnine XY.

[S= 128]

J) Masa kO"ordinate težišta ploha

Znajući izračunati površinu S zadane plohe z= f(x, y}, možemo-lako po:.
staviti formulu za određivanje mase te plohe, ako je ploha pokrivena' nekom mate-
_rijom, bilo homogenom ili nehomogenom. ·
Pretpostavimo,. da je masa zadane plohe z =j( x, y),' koja je definirana u
području <> ravnine XY, nehomogena. To zna.či, da se njena gustoća 'll mijenja'
od točke do točke, ona je, dakle, funkcija od x i y:

!l= v.(x, y)

Imamo slučaj posve sličan određivanju mase ravnih likova [vidi točku b.)})
Uvrštenje formule (130a)' u (123a)

dm= v.(x;y) ·dS

daje izraz 'la diferencijal mase ne homogene teške plohe z;;;;;;: (x, y):

dm = IL ( x, y) Vl + p• + q• đx dy (132)
a. odatle je:
m= JJ
o
tJ.( X, yJV l + p• + q" dx dy (Ula)

masa nehomogene plohe z =f(x, yj gustoć?. tJ.= v.(x, y).

268
 Ako je ploha homqgena, gustoca IL= konst., pa If stavimo ispred znaka inte-
=
-grala, dok je za 1.1. I. m = S.
1
Primjer
Izračunaj masu oktanta kugline plohe polumjera R, ako je gustoća tJ. = xy.
Kako je za kuglu
x'+y'+z'=R'
R
yt + p• + q' 7 VR· - x .• - y• (vidi primjer l. na str. 266),

dobijemo prema ( 132a):

m-R 'JJ xydxdy

- , VR'- x• - y '
ili nakon prijelaza na poiarne koordinate

."
2. R p' dp ,
m= R Jsin cp coscp dcp J VR'
o o
-p•

Riješivši posebno i to neodređeno drugi integral pop1oć.u supstitucije p= Rsint

dobijemo
'll

m~ Rl·~· i 1-
R

(p'+ 2R') ~l=

-o

Z~ koordinate težišta plohe lako možemo napisati formule, ako se sjeti;no

'Onoga, što smo rekli za koordinate težišta ravnih, likova i homogenih rourcionih
tijela. [Vidi Dio Il, § 7, 2. i 7.e)). . ·
Znamo već, da se koordinate težišta lika dobiju tako, da se njegovi statički
momenti podijele s površinom, odnosno masom lika.
Kako se ploha z= (x, y) nalazi u prostoru, statički se momenli plohe ne
računaju obzirom na koordinatne osi, ve.ć obzirom na sve tri koordinatne ravnine
XY, XZ i YZ, pa prema slici 139 koordinate težišta nehomogene plohe z = f(x, y)
_gustoće JJ.(X, y), a definirane u području o·ravnine XY glase·

= Myo• M
x, m z=·~ ' (133-)
' m

260
 (
Tu je m masa plohe, a Mz••' Mx .. i M ••• statič:ki momenti pJohe obzirODl'
na koordinatne ravnine.
Uzevši u obzir, da je ~tatićki moment materijalne točke (elementa plohe) obzi-
rom na neku ravninu jednak umnošku mase te točke i njene udaljenosti od ravni-
ne, dobijemo prema formulama sustava ( 131) i (132) i slici 139:

x,=
JJxdm ff X•(y, z)· (-l(y, Z) vl+(:_:) +
a. "•
1

(::r dydz

m
fJflry, z)Vt +(:;)' +(:;)' dydz
"·
ff ydm JJy rx~ Z). fl rx, z JV 1+(:~r~ (:~r dx dz
y =.-l "·
' m
ff (-l(X, z) vl +(:~r +e~r dx dz
_(134)

"·

JJ z dm J Jzrx, y) ·~L(x, y) vl+(~:)'+(:;)' dxdy

z= "
QB

m
JJfL rx, yJ Vt+ (~f + (:;)' dxdv
l

"
To su koordinate težišta nehomogene plohe gustoće !J.(X, j).
Ako je plolia homogena, ll = konst., gornje se formule primaju jednostavniji
•blik, jer se fl krati.
Primjer
Izračunaj koordinate težišta plohe homogene polukugle x' + y' + z• = Ra ·
gustoće !L= konst. (z ~ 0). '
Budući da kuglina ploha nastaje rotacijom polukružnice · oko osi z, težište
te plohe leži na osi Z, pa je

. Uzevši u obzir, da je z = + YR'- x• -y• da je prema predašnjem

l'nmjeru
R
VR"-x'- y'
liobivamo prema u-ećoj formuli sustava (134):

270
 iJ. JJv R'- x-
Rdxdy
_· y• .
VR'-x•:.:....y•
z,= --=-a--J-J--..R,.....dx-d..-"[)1-----'-- 2R'1t
!J. VR"-x'-y'
"
a aakon prijelaza na polarne koordinate imamo konačno:

z, = :.."--,2..;R,1t--

g) Masa i koordinate težišta tijela

Pretpostavimo, da je zadano trodimenzionalno nehomogena tijelo. To znači,
da se njegova gustoća iJ. mijenja od točke do točke, ona je funkcija od x, y i z:

gustoća !J. = !J.{X, y, z)

U nekoj točki T { x, y, z) toga tijela nalazi se element- volumena d V =dx dy dc

i mase dm. [vidi sl. 141 i formulu (108)]
Kaka je za materijalnu točku (element tijela} gustoća 71 = 7asa dobijemo:
vo umen
gustoća u točki T(x, y, z):
z
dm
IJ.(x, y, z) =dV
Odatle
dm= ~J.{X, y, z)dV
ili
dm = p.{x; y, z) dx dy dz (135)
~----~~~.--~~--x
diferencijal mase nehomogenog
tijela. :y _________·:~~::--~--·:;
Da dobijemo masu čitavoga tijela,
moramo integrirati po volumenu V toga
tijela, t. j. u smjeru koordinatnih osiju Sl. 141
X, Yi Z, pa je

m= J J J IJ.{x,y, z)dx dy dz (136)

v
masa nehomogenog tijela.
Za homogeno tijelo (tJ. = konst.) m = !"' • V, a za !"' = l, m "== V.
Govoreći o materijalnim plohama postavili smo jednadžbe (134) za koordi~
nate težišta tih ploha, pa smo rekli, da je statički moment materijalne točke (ele-
menta tij.ela) obzirom na neku ravninu jednak umnošku mase te točke i njene uda-
ljenosti od ravnine.

!71
 Prema tome obzirom na sliKu 141 i formule (135) i (136) dobijemo:

M JJJxdm 'JJJx(J.(x,y,z)dxdydz
l""=~= v ~v-:----------
~•· m m J J J (J.{ X, y, z)dxdy dz
v

• Jjjydm JjjY!l-(x,y, z)dxdydz

,y = M., •• =_v____ v (1~7)
1
m m
J JJ (J.(X, y, z) dx dy dz
v

M.,." --'--m--,.--
v
JJJz dm JvJ J Z(J.(x,y, z) dx dy dz.
z, =--;n-=
J J J !L(X, y, z) dx dy dz
v
k-oordinate težišta nehomogenog tijela.
Ako je tijelo homogeno, gustoća "l) = konst. se krati.
Primjeri
J.; IZračunaj )roOrdinate'težišta homogene polukugle xl+ y' + z• ";, R• gustOće (J.= lr.onst.
(z~O).'
Težište leži na osi Z, dakle '
~----~ Yt=O
r- Računamo-prema trećoj formuli sustava (137), koja u h;:,mogeno tijelo ((J.= konst.),prima
oblik . . .

.
JJ J~dxdydz
v.. M"oy
Jvj [4<dy =--v-
Zt = . (a)
dz

Volumen kugle već smo izračunali (vidi str. 249), pa je V = f R.• n. Računamo M:xoy. a
k~o im;uno integrirati po volumenu polukugle, prelazin\o na kugline koordinate, pa premu (rt7~
i"(ll8a) imamo: .

Mx.Y = JJJ
. v
p cos ll--:- p• sin & d 'i' d ll- dp

.,.
=l q >l · - l[- ·l- =
lfr Z R
Zorrl sin• !;} p• Rl
= j'aq;·jsin&cos %d&jp•dp
2 4
# • o o. o o

272
 2; Izračunaj koordinate teži§ta homogene krnje prizme omeđene ravninama ·X ;;o tJ ,y-:llf 0,.
lt 10= 0, X = 2, y = 4, X + y + t: = 8.,
.Prema (137). i slici 142:
Z 4 8.-x-y

j Jjx dx dydz Jx dx Jdy Jdz

xc =-=-'"'-v____~-- o o o

j JJaxdydz
y'

2 4 ,z ..
J x dx J cs --x-y)dy [xdx,By-xy-fJ
o
z 4 z 4

J dx J (8-x.,-y)dy
1
Jdx,8y-xy- ~~~
D D

z:

,
,' i . , ____.".: __
l .. ..--

/,- ....../: ... --

B
~

Sl. 142 SI.'J4J

z z
Jcnx- 4x•-8x)dx .
'12x'-; l x"
o 14
z ----------z~ T:f
Jc32- 4x- S)dx
o
124x-2x• l
o

Na isti način dobijemo prema-(137):

\26 8
Yt = -
. 15 Zt =T
Izračunaj to!
3. _Izračunaj koordihate tcž~ta homogenog tijela omeđenog s

y = V7,'"' y = 2V7,' z= O, x +z= 6

18 B. Apsen: Repetltoril više matematike - Dio III. 273
 Prema (137) i slici 143:

JJjxdxdydz ·
v

J<6x - x') '(X · dx

"
6

J (6-x) 1/7"· a
"
s 7
6x
T T
x
s-7
T
3
T
5 l (42x-Sx')IS
35(30- 3x)
l .,.
6

\
(l,;,7-~6'::-:-:--=S-=·...:6~·)~1S:;_
35 · 12
6x) ;r ll

-3--T
T 2
36 • 2 • 1S 18
3S • 12 -T

Na isti način dobijemo prema (137):

u· 12
Yr=-VT
16 ::r-T Izračunaj to l

Odr~ ltoo~inate te!i!ta slijedećih homogenih tijela:

l. Kuglina isječka, ako je R polwnjer ltugle, a 2 ox sredilnii ltut osriog presjeka.

l
2. Tijela omeđenog t 2x + 3y- 12 - O, :: = 2 y1, x = O, y - O, z: ... O.

6 . ; Yt -= -12 j ., -
8]
[ Xt a: -
s s "- s
h) Momenti tromosti (inercije) tijela
Znamo već, da se pod aksijalnim momentom tromosti ili, inercije materijalne
točke obzirom na zadanu os rotacije razumije umnožak mase m te točke i kva-,
dra.ta njene ·udaljenosti od. osi .rotac~je. Sličn~~~e d~niraj~m~enti tr~~
obzrrom Jia točku - polarru momentt tromosu, 1 obzrrom na ravrunu - plililaini
momenti tron~nsti (vidi Dio II. § 7, 3). ·

274
 Prema tome uzmemo li u~ nekoj točki T(.x, y, z) trodimenzionalnog nehonto-
·genog tijela gustoće IL= !L(xl y, z) element toga tijela mase dm, tada će ntomenti
tromosti za taj ·element glasiti prema slici 141 ~
Aksijalni "moment tromosti obzirom na os X:

dl.,= z•. dm
a. kako je z• = y• + Z 1
, a prema (135)

dm= !J.(X, y, z)dV =!J.(X, y, z)dx dy dz

bit će
. dl,..= (y' +z') • !L(x, y, z) dx dy dz

Analogno dobijemo momente tromosti obzirom na os1 Y i Z:

d/11 = (x' +z') · ~(x, y, z).dx dy dz
dl.= (x' + y') · !L(x, y, z) dx dy dz

Da dobijemo aksijalne momente tromosti za čitavo tijelo, mo-

ramo integrirati po volumenu V tijela:

I.= JvJfry+ z')· !L(x, y, z) dxdyb

l"= J J J {x' +z') · !L(X, y; z) dxdy dz (138)
v
I. = j JJ(x' + y") .• !J.(~:,..Y:t~•J dx dy b
v

To su aksijalni momenti tromosti pcbomogenog,tijela obzirom~

na koordinatne osi.
Na isti način dobijemo prema slici 141:
polarni moment tromosti obzirom oa 'isbodiltc .O laordiaatnog
aus tava:
Ip == 1" =Jv.JJrr +Y-+ s:'J -:·!L(x, y,_z)dxdydz (139)

'
i planarne momente tromosti obzirom na koordinatne ravn.ine:.

1.,"11 =JvJJzt · !L(x, y, z)dxdydz

1.,",= JJJy~ ·fL(x,y, z)dxdyda (140)
v '

11100 =JvJj x' • (L(X,: y,:,ll) dx dy dz

275
 Ako je .tijelo homogeno, gustoća fL = konst. stavi se'· ispred znaka integfala,
a za· fL = l dobijemo t. zv. geometrijske momente. tromosti.
Rastavimo li svaku formulu sustava (138) u dva integrala, dobit ćemo obzi-
rom na formule ( 140):

(141)

·a;rastavljanje formule (139) u tri integrala daje obzirom- na formule (140)':

(142)

'Konačno zbroj formula.(141} daje obzirom. na (142)

ili
(143)

•Spomenimo još na kraju,, da se i za tijelo rafunaju~centrifugalni momenti

1.,11 =Jv xydm, 1.,, =Jv xzdm i 111, =Jv yzdm,

IJlri čemu se koordinatne osi' X, y· i Z zovu· glavne osi" tromosti tijela, ako-su· sv~
tri centrifugalna momenta, uzeta obzirom na taj pratokutni koordinatili sistem,
jednaka nuli, a J.,, 111 i I, su tada glavni momenti tromosti.·
Pomoću navedenih formula možemo izračunati momente tromosti bilo kojeg
homogenog i nehomogenog tijela. Međutim, ako je tijelo rotaciono i homogeno,
njegove momente tromo'Sti računamo mnogo jednostavnije pomoću jednostrukih
integrala, kako je to pokazano u dijelu II. Repetitorija(§ 7, 7.).
Pojam momenta tromosti ima veliku primjenu tunnogim područjima- nauke
i .tehnike, na pr. u mehanici i čvrstoći.
Tako u mehanici postoji uska veza izmedu momenta tromosti tijela, koje
rotira, obziro1,n na os vrtnje, i kinetičke energije toga tijela.
Neka se neko nehomogena tijelo gu,stoće fL= [L(x,y, z) i volumena V okreće
oko osi Z koordinatnog sustava sa stalnom kutnom brzinom w • Znamo, da je
kiaetička energija materijalne točke: · ·

(a)

gdje je m - masa točke, a v -njena obodna brzina. Uzevši u obzir, da je obodna

bi-zina v= polumjer rotadje puta kutna brzina= a · w =prema slid 141 :;;o
= ro V X'+ y•, dobijemo_ prema (a) za element. tijela~mase dm i volumen dV -
';:= ·dx dy dz : ·

276
n kako je dm= J.L(x, y, z)dxdyd:;;

dE,=+ u/ ( x' + y')" · iJ.(X, y, z)dx dy dz

a odatle

E, =-} w' JII (x' + y') • !J.(x, y, z)dx dy dz

. v
ili prema (I 38):

E= -l w • I ,
' 2

Kinetička energija tijela, koje se okreće oko neke osi sa stalnom kutnom brzi-
nom, jednaka je urnnošku polovine kvadrata kutne brzine i momenta tromosti
tijela obzirom na os rotacije.
U čvrstoći računaju se poglavito momenti tromosti poprečnih prcsjcka no-
sača, dakle geometrijski momenti tromosti, t. j. momenti tromosti ravnih likova
gustoće fL= 1. Tako, na pr.,. normalno naprezanje cr u poprečnom presjeku opte-.
rećenog nosača u udaljenosti y od osi X računa se po formuli

M. y
(J= .
I~

gdje je M - moment savijanja u dotičnom poprečnom presjeku p.osača, a I -

moment tromosti istog presjeka. Međusobno okomite osi X i Y, koje se si(ek_u
u težištu poprečnog presjeka, jesu glavne osi
tromosti toga presjeka, ako je .centrifugalni mo- z
ment I%Y =O.
Primjeri
l. lzračunaj moment tromosti homogene kocke
,gustoće fl= konst. i brida a obzirom na os Z,(sl. 144).
Prema (138) imamo:

iz = lJ.J J J (x' + y')dx dy dz =

v
a o

= fl-Jdx j<x' +y')dy Jaz=

o SL 144

a a o

= lJ. CiJ dx ~ x' y + ~·~ = lJ. aJ(ax' + ~}.x =

Q - D O

277
 1~+~·X i= ~a'(~'+~') 2
-~ta.•-
3 .
2
-J.ta 1 •a1
3
2
~-",a•
3
o

.,..gdje" je m ""'ILa' masa koclce.

2. Izračunaj momente tromosti- za pravokutni paralelopiped bridOIIll a. b, e l JUStote
" = konst., i to obzirom na osi simetrije, težište i koordinatne ravnine (sl. 14,).
Prema (138):

+..!.. +!..
=JL l l :fd:ll
X Y'%+
-T -T
X

Sl. 145

b'+ bc' l l '

.=~ac l.2 TI JL abc (b' + c1) = IT m (b' + e') .~

Sdie je m - masa paralelopipeda.

Na "isti način dobijemo·
l
Iz = J2m (a' + b')

Izrilčunaj to!
Prema (143):

Prema (140):

= f.Lab-=!=.!.mc•
12 12.

278
 Na isti način:

,
l
•
l~'
Kontrola prema (142):
'-··..,e._,__
t
....!_ma'+ .!.mb1 +..!..mc1
':' ",
=
12 12 12
l
l
12 m (a• + b + e') = r.
1

• lzy = 1,.1 = Iv 111 = O, jer su koordinatne ravnine ra-

(·
... .... _""" ___
vnine simetrije za zadani paralelopiped, pa su X, Y i
Z glavne osi tromosti. y
Sl. 146
3. Izračunaj masu, težište i moment tromosti
'()bzirom ·na os simetrije nehomogenog ·kružnog us-
pravnog valjka polumjera osnovke R i visine h, ako je-gustoća u svakoj točki numerički jedn~
kvadratu udaljenosti te točke od ishodišta koordinatn,og sustava (sl. 146).
Prema slici i zadatku

gustoća ... = r' = z• + OT'1 = z'+ x• + y•, pa prema (136) imamo

m= JJJ<x' + y 1
+ z')dxdydz
v
Budući da integriramo po volumenu valjka, prelazimo na cilindričke koordinate, pa prema
. (116) il!Jamo:

m =JvJJ (p• cos• <p + p1 sin• tp + z1)p dp d <p dz. =

"'j p dp l p' z+ ;'l-

" .R ' h
dp j<P" +z') di= 2
o ... ' o o

= 2 "' h J R(
p
3
+ 3h' p
)
dp = 2 "'h l ~•+ J ~ h' ' Rl
= ~
"'
R' (3 R' + 2 h')
• Q

l'rema (137):

JJJ (x~ + z y• + z') dx dy dz

Mxoy V
Zt = -- = --------~----
m m

Opet prelazimo na cilindričke koordinate:

2'1T R h R r,
Mxay = Jd'f>
o o
Jpapj(p•
tl
+z') zdz = 2"'Jpdp
o
l p'2" + ~·~-
1

279
 = 2 rc h'
f lt
D
2:
3
hl p ) dp = 2 rr h'
4
l' + 4
~ h.' p'
• -
·2
Rl

o
=
'rt
-h'R'(R'
4
+ h1 1

z,= Mxoy 3 h(R' + h')

m =T 3R' + 2h 2

Xt = 0 Yt = 0 Dokaži to!

Prema (138):

Iz= J J J (x' + y 2) (x' -f y' +z') dx dy dz

v

a nakon prijelaza na cilind~ične:Jmordinate

1'11 R Ir

Iz = JJJ p' (p' + z') p dp d'fl dz =Jd'>' J p 3

dp j-Jp' + %2) dz =
v

h R

p' t: + ~·,
o
= 2 7r h J(
o
p' + ~· p 3
) dp =

= 2 rr h - p•
lh' -p'
6 .+ -·
3 . 4
l
R
l
=-rc h R'(2 R' +h')
6
o ---------

Izračunaj:

l. Momente tromosti .pravokutnog paralelopipeda gustoće f.1. = const., ako se osi X, Y

i Z podudaraju s bridovima: a, ·b i e paralelopipeda, i to obzirom na te osi, ·obzirom na ishodište
O i obzirom n:1. koordiname ravnine uz kontrolu rezultata prema (142).

[Ix:=" --}-m(b1 +e~) i t. d. ]

2. Moment tromosti uspravnog kružnog valjka gustoće f.l. = cons t. obzirom na os, koja
se podudara s promjerom njegova srednjeg presjeka, ako je h visina valjka, a R polumjer ·osnovke.

3. Moment tromosti uspravne kvadratične piramide stranice osnovke a visine h, koja

rotira oko svoje visine h (fl. = const.).

a• h = m lOa"]
[Iz = f.l.'"'30

280
§: 6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERNIRANJE
I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU

t. Pojam parametra integrala ,

Pod parametrom integrala razumije se ona promjenljiva veličina, o kojo}

ovisi podintegralna funkcija ili takoder granice integrala, dok parametar sam ne
zavisi od promjenljive integrala. ·
Iz te definicije vidimo, da mo!SU biti dva slučaja:
l) samo podintegralna funkcija ovisi o parametru, koji označimo s ex, dok su
granice integracije konstantne:
b

F (ex) =j l (x,rz.) dx
a

Jasno Je, da vrijednost mtegrala ovisi o parametru rz., pa smo je Označili s

F(cx).
2) Granice imegrac1je nisu konstantne, već su također funkcije parametra oc:

a (a)

F (ex) =J l
b (a)
(x,oc) dx

Naš je zadatak, da pokažemo, kako se derivira, odnosno mtegr!ra po para-

metru oc integral, koji ovisi o parametru.

2. Deriviranje integrale po parametru

a) Granice imegraci}e su konstantne, na pr. a i b.

U tom slučaju derivacija integrala po parametru ex jednaka je integralu de-
rivacije podintegralne funkcije po t<>m parametru o.:, ako su podintegralna funk-
cija i njena parcijalna derivacija po parametru ct neprekinute u intervalu inte-
gracije [a, b].
To znači:
b
za F(cx)= Jrrx,rx)dx
a

F'(a) =_!!__J
da.
b

J (x, ex) dx~ J b

oj(x, a:) dx
orx
(144)
a a

Kako vidimo, deriviranje funkcije F(rx) po o.: svodi se na deriviranje pod zna-
kom integrala. To je Leibniz{')vo pravilo.

281
 Primijetiino, da uiogu parametra o: može igrati. i y.
Uvrštenje a.= y u (144) daje:

dy
b

_!_ff (x,y') dx= f b

of(x,y) dx
iJy'
{144a)
a a

y je parametar;
x također može imati značenje parametra:_

-JI d

dJ'
b

(x,y) dy
'

= f of
b .

(x,yJ dy
ox
(144b)
a _a

x je parametar.
Primjer

d
-
dy
J l

ln (x• + y') dx = .,
o

Kako su podintegralna funkcija l njena parcijalna derivacija po y neprekinute u granicama'

integracije i za y > O, t. j. u području O~ x ;;:;;; l i· y > O, imamo prema ( 144a):

= J t
iJin (x' + Y~J dx =
oy
t
J---.2._
+
. x' y'
dx =
v o

integriramo po x, parametar y ne ovisi o x =

= 12y · + •

arctg ;
t

l
o
= 2 arc 1.1,' +
b) Granice integracije a i b su funkcije parametra ct, t. j. a=a(ct) i b=b(a.).

b(o)

F (ct) = Jf
a(a)
(x, oc) dx

F je sada funkcija ne 'samo od a., već i od a(a.) i b(oc), t. j. F je složena funk-

cija odtot:
- F = P [c;t;, a(~), b(a.)]

Derivirajmo F po pravilu za deriviran je složenih funkcija, t. j. prema (87):

(a)

282
 Prvi član desne strane
b(•) .

oP_
o:x - prema (144)-J~f(x,a.)dx
- ~
a(a)

Dalje
o. P
- = - J (a,a.)
o.:z prema pravilu za.
deriviran je integrala.. po
donjoj, odnosno gornjoj granici (vidi Dio_ ll;
oP § 6).
db= +J(b,a.)

Uvrštenje u (a) daje:

dF d
d11.=da.
f h(a)

J(x,a.)dx=
f J(
b{a)·
iJ
~
x, r1.) db
dx+f{b,a.)da.-f{a,r~.)drJ.
da (145)
a(a) a(a)

Faktori f{b, a.) if(a, a.) u pol)ljednjim članovima formule-(145) jesu funkcije
samo parametra r~., jer se dobiju tako, da se u podintegralnoj funkciji f :zamijeni x
s b(a.), odnosno_s a(a.). ·
Značenje parametra a. može imati y; Zamijenimo li_u {145)_a._s y dobijemo:

bOO bOO .

- d f J(x,y)dx= f()f(x,y) dx+J(b,y)--J(a,y)...,..-

db da (145a)
dY 0
-~ dy dy
a(y) a(y)

ji·je parametar.
Isto tako i x može imati značenje parametra:

d
b(x)

dx f J (x,y) dy = f b(x)

~J ( x, y)
ax dy
.. db
+ J(b,x) dx- j
da
(a, x) d;c (145b)
a(x) a(x)

Primjeri

l. :X J"sin (~ •
o
y) dy ~ prema (145b) - J"
o
y cos {x_:y) dy +

+ nn. '-')dx
t" dx -
. ( . ,&o
san x · 0'J dx =
l ysin(x' y)
x
l" J"
-
.
sin(x-:-y) d
x !ll.
+ san. (x..., ..
1 -
o o .

-... x sin"x•+ l cos~ l"t•. y)

- o
sin x' - 2 sin (x') .+ ~- ~. ,

283
 4y•-s,.+z
2. ;Y j (x'y- 3xy1 -+: 4y + 5x) dx = prema (145a)
sin (ZJI- 3) +3y

.4y1-SJI+Z

J (x•- 6xy +,4)dx + [(4y'- Sy + 2)'y -=.3 (4y1-=.Sy + 2)y1 +

sin(2_y-3)+3y

+ 4y + 5 (4y Sy + 2)](8y- S)- {!sin (2y- 3) + )y]' y:-·

1
-

- 3 [s(n(2y;:...;. 3) + 3y]y• + 4y+ ~[sin (2y_- 3) + 3yJ} • [2 cos (2y- 3) +Sl~=-

4,•-s,.+z
= l ;." ~ 3x•y +~4x·l + f(y)
sm(2y-3)+ Jy
=

=_'gdje su s f(y) označeni svi članovi ~a-_inregrala =

=;{-} (4y' --5~ + 2) 3 -'- 3(4y'- Sy + -2) y + 4 (4y

1 1
- 5y + 2)-
-'i [sii (2y..::..: 3) + 3y] 3 - 3 [sin (2y- 3) + 3y]• y +
+ 4[sin(2y-3) + 3yl} +J(y)
Uredi rezultat!
Leibnizovo pravilo za deriv1ranje pod znakom integrala primijenjuje se·.:za.
računanje složenih .određenih integrala.
Navedimo Primier.
Treba izračunati

f - :- : -
'IT

~·
2
--::---:dx
(a2 cos• x + b' sin'x)2
o
lzračunajmo najprije
'll

f
l
F(a,b) = dx
· a• cos• x + b' sin• x
u

Podijelivši brojnik i nazivnik integranda s"cos'x i uzevši supstituciju tg X = t (vidi Dio n~

ptilnjedba kod tipa VL), dobijemo nakon integriranja i povratka na prvobitnu promj~nljivu~x:

.r,
'Ir

~~ arctg - t g x
F(a,b)=-
ab a
(b )l-z =ab2
l(7t
- - - 0) = ",
-
2ab
. o
Dakle:

F(a,b) = dx (a)
· a• eDs' x + b' sin• x
o

284
::smatrajući a parametrom derivirajmQ ·(a) po a;

Jz
.",

oF(a,b) đ dx 1t
=-~
--oa-- = Oa a 2 cos 2 x + b 1 sin t x
o

lli prema (144):

z"' .
đF(a,

oa
b)

J o
_.:2acos 2 xdx ___
(a' cos• x + b' sm' x)• -
n_ ·-2<1
2a' b l '
.

"'

f o
l
(a'
cos• x dx
co'' x + b' sin' x)'
1t

'4.'ii'i'b
(b)

:sada smatramo, da je b parametar, pa (a) deriviramo po b prema (144):

l"' .
oF(a, b)=
ob
f o
-
2bsin' xdx
(a' cos' x + b' sin' x)'

'iT
= _ _.::.._l :- 2b
2ab' •

l ~

f o
sin 1 xdx
(a• ~os• x + b' sin• x)' =
n
4ab• (e)

Načiniv~i (b) + (e) dobiJemo zadani integral riješen:

'Ir

... .
f
0'
(a' cos' x
dx 1\'
+ b' sin• x)' = W (Ci'+ b')
l l

Deriviranje pod znakom integrala primijenjuje se često u tehnil:kim naukama,

na pr. u nauc1 o čvrstoći pri računanju statički neodr~đenih sistema po Casti-·
,glianovom teoremu, koji kaže:
Ako je E~ potencijatna energija deformiranog nosača, tada je

1. ~1 =j = put hvatišta vanjske sile P (tereta), t. j. progib nosača ispod sile P~

2. o:; = O~ gdje je S statički neodređena nutarnja sila (naprezanje) ili reakcija

nepomičnog ležaja.
da je pocencijalna energija deformiranog nosača obično zadana u
Budući
.
·obliku integrala, primjena Castiglianova teorema traži deriviranje pod znakoi:n
btegrala.

285
 Kako računanje statički neodređenog sistema pretpostavlja op~rno znanje čvrstoće, odre-
dimo Po Castiglianu, kao primjer, samo progib f na kraju konzolnog nosača opterećenog silom P
(si. 147). ·
Potencijalna energija Ep savinutog nosača glasi:
b
1
,L:p = - - {M'dx (a)
2El . "
p đ

Tu je
... l(

x~~~~~~--~·--~~ E.- modul ehisticiteta materijala, od kojega je na-

--------ff pravljen nosač, '
l
J- moment tromosti poprečnog presjcka nosača
obzirom na os savijanja,
Mx- moment ·savijanja u udaljenosti x.
Sl. 147 Prema prvom SLavku teorema računamo progib f
na kraju grede, ,t. j. ispod sile P:
b

f =
~; = prema (a) i (144) = l
L:'l Jđ~
--yp dx (b)
' 0 2
Q

Za na§ slučaj prema slici 147 imamo

Mx =P· X
Odnosno
Mx' = P•x• (e)

dbk je a = O i b = l (duljina nosača).

U~štenje (e) u (b) daje traženi progib f zadanog nosača:

J= l
2EI
J l'
iJ (P' x')
~dx=2EJ
l j
l

2Px'dx = P
Er
lx>!
r
l
Pl•
-rn
o o o-
Izračuna j

Sx+Z1inx
). .i!_
dx
J (xy + y3 - 4x' + 2x - 3y + 7) dy
3% 1 -Scos x +Z
.. dx
. dx
2.
J
o.
(x• + a 1) 1 polazeći od
J
o
x• + a•

l X J X ]
. [ 2ay:i" src tg Va l 2a x• +a

3. Integriranje integrala po parametru

Neka je zadan integral, koji ovisi o parametru ot:

b

F(ot} = J! (x, ot) dx

IM'i čemu pretpostavimo,. da su granice integra~iie a i b konstaD:tne.

286
 Tramno integral toga integ~ po parametru « i to od «, do «1 t. j. tražim6

•• cr" jj .. &

JF («)th= J[j' l (x, «)dx] th= J Jl (x, «)dx do;

t~ 1 cr, 4 •a "

Dobili smo dvostruki integral uZet po području ravnine rx.OX. Prema pozna-
tom svojstvu dvostrukih .integrala, možemo promijeniti redoslijed- i.Qtegriranjjl,
t. j. naiprije integrirati po parametru ct, a zatim po x. ·
'l
... b ...

J., F (IX} do; Jdx Jf (x, «) da.

= (146)
41- o-,

To znači: Integral po parametru oe integrala s konstantnim granicama inte-

gracije jednak je integralu, koji ima zadane konstantne granice integracije, a kao
podintegralnu funkciju zadani integral s param~tarskim. granicama integracije.
Kako vidimo, to je pravilo slično Leibwzovom pravilu o deriviranju pod
znakom integrala, pa možemo općenito kazati:
Da se derivira ili integrira po parametru integral s konstantnim granicama
integracije, potrebno je primijeniti te operacije na podintegralriu funkciju.
Integriranjem pod znakom integrala, kao i deriviranjem, služimo se za izraču­
navanje nepravih integrala, kad drugi načini ne vode cilju. Na pr. na taj se način
dokazuje, da je
oo

f
o
sinxdx- 1t
-x- -T

§ 7. EGZAKTNI DIFERENCIJAL! I NJIHOVO INTEGRIRANJE

L Treba riješiti pitanje: uz koji uvjet predočuje linearni diferencijalni izraz

P(x, y) dx+ Q(x, y)dy
gdje su P(x, y) i Q(x, y) neprekinute funkcije s neprekinuti.nl parcijalnim deri-
vacijama u nekom području ravnine XY, totalni diferencijal neke funkcije u =
= u(x, y) i kakva je ta fUnkcija u?
Ako postoji takva funkcija u= u(x, y), za koji ie Pdx + Qdy =du, tada se-
izraz Pdx + Qdy zove egzaktni diferencijal.
Pretpostavimo, da je P(x, y)dx + Q(x, y)dy egzaktni diferencijal, t. _j. to-
talni diferencijal Reke· funkcije u = u(x, y): ·

P dx+ Qdy =du =e= - d x + - dy

ou c>u
. ox ay '

287
 ~z· te jednadžbe slijedi;

Q= du (a)
dy
Deriviraju~i prvu jednakost po y, a drugu po x, dobijemo:
iJP o'u iJQ - o•u
. iJy =: ~X iJy ox - iJyiJx
Kako je
o•u o'u
iJxoy = oyox
imamo
oP oQ
(b)
ay= ox.
To je nužni uvjet, da izraz Pdx + Qdy predočuje totalni diferencijal neke
funkcije od (X> y). To znači: ako je diferenCijalni izraz Pdx + Qdy totalni diferen-
cijal neke funkcije u= u(x, y), tada funkcije p i Q zadovoljavaju uvjet (b), ili,.
ako funkcije P i Q taj uvjet ne zadovoljavaju, tada·ne postoji funkcije, čiji bi totalni
diferencijal bio Pdx + Qdy.
Pokažimo sada, da je taj uvjet i dovoljan, t. j. dokažimo:
ako je uvjet. ~p~
uy
~Q
ux•
tspunjen, tada diferencijalni izraz Pdx -f- Qdy predOčuje
. .
(totalni diferencijal neke funkcije u(x, y). Dokaz provedimo tako, da uz pretpo-
stavku uvjeta ~: ,;:;, ~~ izvedemo funkciju u( x, y) t\lk,vu, da je du= Pdx+ Qdy.
Iz (a) vidimo, da tražena funkcija u(x, y) mora zadovoljavati jednadžbe

ou . ~ou .
ox =P(x,y) t - = Q(x, y) (e)
oy

Ako postoji bar jedna takva funkcija u(x, y), koja zadovoljava te jednadžbe,
:tada ·postoji beskonačno mnogo takvih funkcija, koje se međusobno razlikuju samo
za konstantu, jer bi ta konstanta otpala pri deriviranju tih funkcija po x i po y.
Odredimo onu funkciju u(x,y), koja bi u nekoj unaprijed zadanoj točki, na pr.
":ački (x., y.), bila jednaka nuli.
Iz prve jednadžbe (e) slijedi, da je
iJu= P(x, y) ox
Smatramo li y nekim. parametrom, tu jednakost možemo napisati u obliku:
du= P(x, y)dx
Integrirajmo sada taj izraz po x od x. do x uz čvrsti paramt:tar y:

u (x,y) =
.
/P (x,y) dx+ <p (y} (d)

gdje je cp(y) kakvagod funkci)a od y, koja ima deriVaciju cp'(y).

288
 Vidimo, da smo mjesto- konstante integracije, dobili· bilo koju. tunkciju q>
parametra y, jer ta funkcija otpada pri parciialn9m deriviranju4u· po. x" budući
da je konstanta obzirom na x
Funkciju cp(y) odredimo iz (d) tako,~ taj integral 'deriviramo po Leibnizovu
pravilu po parametru •y:

=J o.P
X X
011 =~JP rx,yJ tk+ drp(yJ =prema (I44a) dx+ dr.p(y)
ay oy dy ay dy

a kako je prema (e) dobijemo odatle

Q(x,y) -- s"oQd
dX x
+ dr.p(y)
dy
...
Računajući ~Q
vX
smatramo, da je y = const., · ~Q je dakle funkcija od samoga
· vX

x,·a budući 'da su integrilJlllje .i derivJranje inverzne operacije;~ dobijemo:

Q {x,y} =IQ (x,y{+ d~:) = Q {x,y)- Q (x.>y) + d~:)

...
Odatle
dr.p(y) = Q (x ,y}
dy o

ili drp(y} = Q(x0 , y)dy

I megriramo od Y• do y,- dodavši konstantu integracije e:

. . y

r.p(y) =J Q (x.,y)dy+ e'

Yo

Uvrštenje u (d) daje traženu primitivnu funkciju:

y .
Jp (x,y) dx+ J Q (x.,'y) d!+ e
%

u (x,y) = (e)
Yo

Tu su X0 , Yo konstante po vofji. Njihove vrijednosti odabiramo tako, da inte-

griranje.bude što jednostavnij~, ..s#toga se razloga obično uzima x. =O i y0 • ~· 0..

19 B. Apsen: Repetitol'!J ville matematike ~ Dio m. 289

 .
T rme smo d okazal.l,· d a Je
· UVJet
· ~ ·· samo n uždan, v eć 1· d ovoJ"1an.
oP = -oQ Olte
u.v ox
pa možemo zaključiti:
Da linearni diferencijalni izraz J->(x, y)dx + Q(x, y}dy predočuje
totalni diferencijal du neke funkcije u= u(x,y), t. j. da bude· egzaktni
diferencijal, nužno j e i dpvoJjno, da funkcije P(x,y) i Q(x, y) zad~
vnljavaju uvjet:

ili (i47)

Taj uvjet zove se uvjet integrabilnosti za diferencijalni izraz Pdx + Qdy.

jer samo uz taj uvjet možemo izračunati

jPdx + Qdy
Obzirom na (e) imamo u tom. slučaju:

JP (x,y) dx+ Q (x, y) dy Jdu (x, y) =u (x, y)= =

(148)
.•
=J p
)

(x,y) dx+ J Q (x.,y) dy +e

l'o

gdje su x0 i Y• neke konstante.

Primjeri
Pokaži, da su diferencijalni izrazi,: koji slijede, egzaktni diferencijali i izraču naj pripadne.
primitivne funkcije:

l. (20x 1 - 21 x'y + 2y)dx + (-7 x' + 2x + 3)dy

p o.
Prema (14 7):

~-~=
ay ok -2b' +2-C-21x' + 2) =O.

Zadani izr!lz. je egzaktni diferencijal l

'!'rema (148):

u (x, y) = J(20x',- 2lx1y + 2y) dx + e~ 7x' + 2x + 3) dy-

,
= J<20x'-2lx'y+2y)dx+ JC-7!=_.'+2x0 .:f-.,.3)dy.+_O<...
... Yo

290
pri računanju prvog integrala je y = const., jer integtirnmo samo po x, također su.«. i Yo, kon-
stante

"
= l sx•- y. 7x3 + 2yx l+
...
)'
+ J - 7x 0 3y + 2xoY + 3y j
~
+ e = 5x'- 7x1 y + 2xy- Sx + 0
4
7x0 1y ~ 2xoY-
.

- 7x 113y + 2x0y + 3y + 1x0 3Yo- 2x,y.- 3yn + e = Sx'- 7x1y + 2fJI + 3y-
- Sx0 4 + 7xo'y~- 2x0 y 0 - 3y0 +e = 5x4 - 7x• y + 2xy + 3y + e,
G,

Vaina primjedba
Iz našeg primjera vidimn, da se nakon uvrštenja granica integracije u rezultatu
ukidaju svi mješani članovi, t. j. članovi, koji se sastoje od' faktora s x0 i y bez
indeksa, dok su članovi s x 0 i Yo konstante pa ih spajamo sa G u jednu konstantu C 1•
Odatle slijedi jednostavno pravilo za integriranje egzaktnog diferencijala
prema formuli (148):
granice Integracije se ne uvrštavaju, a pri računanju drugog
lntegrala izostavljaju se svi članovi s x •.
To pravilo odgovara u mnogtm slučajevima vrijednostima x. = O i y. = O.
Riješimo sada na~. primjerAprema_mm jednostavnom. pravilu:.

" y
fc2or~2r~•y.+ 2.yldx + J(-1xo"+2xo+ 3)dy+C~
u(x,y)=
.. ..
5x' - 7x"y + 2xy + 3y + e
xdy-ydx
2.
:x• + y•

Napi•avlii taj IZraz u oblikw

_ _ _Y__ dx
x"+y•
- .p, - .
+

-
x•+:v•'Y
X

v
d

ltačiH>&ffio prema (147) :

iJP (x• + y') · l - 2y 2

ily = - (x' + y')'

iJQ (x• + y') · l - 2x' -x• + y• x'-y2

Tx= (x• + y")• ex• + y")' (x• + y')'

oP = oQ , dakle zadani je izraz egzaktni diferencijal.

ily M .

:&Dl
 Prema (148):

'J J
~

y d x + - -X- d y = y
u(x,y) = - - -2 - -
.. --.--dx+
.
x + y' x• + y' x• + y'

y X

+ r--x_._ ay+ e= -J--y--dx +o+ e=

• x.• + y' x• + y' .
y,

= - Y J.. . ".
dx
+ v•
.+ e = - y _!_arc tg ..:.. + e
o

Y Y
= -arc rg -=-
Y
+e

3. xdy-y dx
o p

jp= - J cl O
-=l
ay
<l; * dd~- ""
zadani dt!erenctialni tzraz nije egzaktni l1iferencijal, pa nema funkcije u(x,_y), tiji

bi totalni diferenciial du bio Jednak zadanom izrazu x dy- y dx·.

2. Funkcije P{x, y) i Q(x, y), koje ulaze u gore promatrani diferencijalni
izraz; funkcije su dviju nezavisnih promjenljivih x i y, pa su definirane u nekom
području ravnine XY. To je dakle slučaj funkcija definiranih u ravnini.
Uzmimo sada slučaj, kada zadani linearni diferencijalni izraz ima ohlik

P(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R{x, y, z)dz

gdje su P, Q i R neprekinute funkcije s neprekinutim parcijalnim derivacijama.

Sada imamo slučaj funkcija definiranih u prostoru, jer su sve tri funkcije P, Q i
R funkcije triju nezavisnih promjenljivih, pa su definirane U nekom trodimen·
ltonalnom području.
Treba riješiti sličm zadatak kao pod l.: tražimo uvjete, kojima moraju zado-
voljavati funkcije P, Q i R, da zadani linearni diferencijalni izraz bude totalni
diferencijal neke funkcije u( x, y, z), t. j. bude egzaktni diferencijal, i odi-edi mo
ni funkciju u{x, y, z).
Opet pretpostavimo. da je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, t. l·

ou ou ou
+ Qdy + Rdz
o

Pdx = du(x, y, Z)= dx dx+ oydy + ~dz

Odatle slijedi:

P = ou , pa P derivirajmo pp y i z,
i)x

Q=
ou
ay' pa Q d"env1ra1mo po x
o o o •
1 z,

ou
R = 1i', Rd . . . .
pa envtra1mo po x 1 y •.

292
 Dobijemo:

iJP o'u iJP eru

iJy - iJxiJy oz = iJxoz

oQ iJ'u
ox = oyox

iJR iJ'u oR o'u

ax-- ozox py = iJzoy

Iz tih jednakosti slijedi:

oP oQ oP aR oQ aR
iJy- iJx oz- ox iJz- oy
ili (149)
aQ _ iJP = aR_ oQ = oP_ iJR =O
0 0
ox ay ily oz oz ox

To je nužni uvjet, da je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal.

Vidimo, da su se uvjetu slučaja u ravnim pridružila sada još dva uvjeta.
Može se pokazati na način slični onome kod slučaja u ravnini, da je taj uvjet
dovoljan i da je u tom slučaju

J P (x,y, z) dx+ Q (x,y, z) dy + R (x,y, z) dz J du= u (x,y, z) = =

(150)
X y

=j P (x,y,z) dx+ J Q (x ,y, z) d>:+ jR (x.,y., z) dz +G

x, y,
0

..
gdje su x,, y. 1 Z 0 bilo koje konstante.
Pri integriranju pridržavat ćemo se istog pravila, koje smo postavili za ravni
slučaj·

Granice integracije ne uvršravamo, a pri računanju drugog i trećeg integrala

izostavljamo mješanc članove, t. j. članove, koji sadrže x., yi z odnosno x., Yo i z.
Uvjet (149) je uvjet integrabilnosti :;;a prostorni slučaj.
Primjeri
Pokaži, da su linearni diferencijalni izrazi, koji slijede, egzaktni diferencijali i odredi
pripadne primitivne funkcije. ,

J. ...!._dx-1..dy + Jy-x
11
dz
z z z ·

l'· O R

293
 PrC!!M _(149):

~=0
dy
oO= 0 , dakle
dP
Ty=~
dQ
dx

oR l đP ~R
Tx= --;.-' dakle Tz=Tx"

3 dR 3
z• '; dY = z' , ... dakle

Zadani izraz je eg1:akttti.~ diferencijal!

Prema (l 50):

J-dx-- J
., ll •

-
•U(x,y,z) = l
z
3
-dy
z
+ J--.-+e= 3y 0 -
z-
x0
y, z.

yz dx + x z'dy - xy J<
x~y~ + z2

J'2 xz xy dz
+ z'dx_+,x'y' +
x'y' z•dy- x'y' +z'
--p--' ---o- -r-
Prema (149):

dP (x' y' + z') z - yz · 2x'y z'- x' y' z

d; = (x' y' + z')' (x' y' + z')'·
~Q (X0 y' + z•) Z "'-.XZ •. 2xy 2 z 8 - x 2 y"z
--;;;- = (x' y' + z')' ex• y' + z')'
Na isti način dobijemo;

i!P x'y' - y z• oR x' y'-yz'

-;);" = (x' y' + z')' ox (x' y' +z')'

ilQ . x' y ' - xz• i!R x 3 y' -xz'

Tz = (x' y' + z')' dY = (x' y' + z')'

Vidimo, da je

Prema (ISOl;

y z

)
u (x, y, z = J x'y'
( yz
+ z' dx+ l x 0 ' y'
x. z
+ z~ d
y_
-J XoYo
Xo1 Yo1 + z' d•~ +e,;,.
yf z.

294
 z
yz ; · dx +C= ..!....arctg x +C-
z z
=7 x• + {;)' y
- y y.

~ arctg {~) +C
Izvedi isto za

xdx +ydy + zdz

Vx• + y + z•1 · [u =Vx• +y" + .a + CJ
1

§ 8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE.

EULEROV MULTIPLIKATOR

To su diferencijalne jednadžbe, čija je-lijeva strana egzaktni diferencijal;· t. j .

totalni diferencijal neke funkcije u= u(x, y}.Prema tome egzaktna diferencijalna
jednadžba _ima_općenito oblik

P(x, y)dx + Q(x, y)dy =O

Pri rješavanju tih jednadžbi razlikujemo dva slučaja:

Prvi slučaj
Lijeva strana zadane diferencijalne jednadžbe u tom- obliku, kako je zadana.
već je egzaktni diferencijal, t. j. ispunjenje uvjet ( 147):

U tom slučaju rješavanje diferencijalne. jednadžbe svodi se ·na primjenu for-

mule (148), koju izjednačujemo s nulom.
Primjeri

Riješi diferencijalne jednadžbe

l.
--
eYdx
p
+ (x?-2y)dy.=<.O
,___..
Q
Prema (147):

IJ!!ercn:,,~i.na jednadžba je egzaktna!

295
 Prema (148) :

f e·/ dx
" y
+J (x.,e"- 2y) ay+ e.= o
x. ~.

X y

e" f
x,
dx-2
y,
J ydy +e =0

X eli - y1 +e=0 , , ... opće rje§enje,

3.x' -y• 2xdx

2:. ---dy=--
y• y'
ili
2x y•- 3x•
-dx+ - - - d y =O
y• y'
Prema (147) :.

clQ = _!_ (-
clx ;y' '
6x)' · 6x = -
~
Prema (148)

" y
~Jxdx + J(.!._:J:io') dy·+ e= o
y' . y• y' .
~ • y,

• x• l ·
---+e=
;y• ;y o l·· ;y•

x• - y 1 + ey• = O • • • • opće rješenje.

Napišemo li zadanu"diferencijalnu jednadžbu u obliku

d;y 2xy'
dx = y• (3x'- y 1)
ili
2xy
y' = 3x1 y•

dobijemo homogenu diferencijalnu jednadžbu prvog reda, pa je možemo rije!iti 'i :na :!lal.'in na-
veden u dijelu Il. Repetitorija § JO, 2•. d).

296
 Međutim, rJešavaju.;i tu diferencijainu jednadžbu kao· cg:.aktnu brže .i~ jednostavnije đola-
zimo do općeg rješenja. ·

3. ~--.J:.!."0~-+ dx =·o
x' + y', x' + y'
ili

(J - _ Y _ ) dx+ _ x _ d ·= O
~· + y' . x' + y' . !>'.•
Prema (147):
oP x'-y'
6'Y = - (x' + y')"

t)Q x•.-y•
d; = - (x' +tY'iT
Prema ( 148):
X .Y

!( I __
Y_}dx + J-x''-dy + C_""'-0
x' + y' x~ + y'
x, Yo

X .
dx ·
x-y
J- -+- +
x,
x• y'
C= O

x-arc tg ~ +C = O •••• epče rješenj;;.

y

y;x;Y-J
4. y'
xY ln x

ili
dy yxy-I
dx=- xY ln x

Odatle

yxY-I dx;. xY lnxdy =O

Prema (147):.

~= yxY- 1 /nx +xY-l ~ = xY • _!_ + ln X • y xY- J = Xy- J +y Xy - l · bl X

oy t)x x ·

Pre::r,a (148):

J" yx
~.,
7
-
1
dx+ J"
y~
x."lnx0 dy+C-O

x".
y ·-+
y O+C= O
.

. /Xy +C = 0 .. " OpĆe rješenje,

29'7
 Riješi egzaktne diferencijalne jednadžbe:

1.. p- x' ~ y'} dx + (x + x• ~ y' ) dy ='o

,[xy-.arctgf +e= oJ

2. lx' dx+ 2y'dy-xy"dx-x'ydy =O

{x' - x' y' + y' + e = O)

3.

' [x-arc tg f ~ e= o]
Drugi slučaj

· Pretpostavimo, da lijeva strana diferencijalne jednadžbe ' oblika

P(x, y)dx + Q(x, y}dy =O (a)

.nije egzaktni dtfercnci)al, t. j.

U tom slučaju ne možemo integrirati diferencijalnu j~dnadžbu, jer ne postoji

funkciju, čciji bi totalni diferencijal bio jednak lijevoj strani jednadžbe, pa moramo
najprije pretvoriti izraz u lijevoj strani jednadžbe u egzaktni diferencijal i tek zatim
integrirati. U tu svrhu neba odrediti t. zv. E ul erov multiplikator. To je
neka funkcija f.!-(X, y), koJom množimo obje strane diferencijalne jednadžbe (od
toga sc opće rješenje jednadžbe ne mijC!Ilja), pa tako pretvaramo lijevu stranu
jednadžbe u egzaktni diferencijal, koji možemo zatim integrirati.
Pomnožimo, dakle jednadžbu (a) nekom funkcijom fl(X, y). Dobijemo:

P !L dx + Q fL dy = O

Da lijeva strana te dobivene jednadžbe bude egzaktni diferencijal, nužno je

i"dovoljno, da bude ispunjen uvjet (147), t. i· mora biti

298
 - o/nu l d!J.
a kako je ~=-·-
ox ri. ox
imamo
(151)

Jasno je, da će svaka funkcija p.(x~ y), koja zadovoljava jednadžbu (151), biti
'Eulerov multiplikator za zadanu diferencijalnu jednadžbu (a). Jednadžba (151)
je dakle diferencijalna jednadžba Eulerovih multiplikatora jednadžbe (a) i to
parcijalna diferencijalna jednadžba, jer je traženi multiplikator funkcija dviju
promjenljivih x i y~ pa u diferencijalnu jednadžbu ulaze parcijalne derivacijj!.
Teorija parcijalnih diferencijalnih jednadžbi dokazuje, da jednadžbil (151) ima
beskonačno mnogo rješenja, dakle naša diferencijalna jednadžba (a) ima uv1jek
Eulerov multiplikator.
Međutim, praktički nismo ništa napredovali u rješavanju zadane diferencijalne
jednadžbe (a), jer rješavanje jednadžbe (151) nikako nije lakše od rješavanja po-
lazne jednadžbe, pa se moramo ograničiti samo posebnim slučajevima određivanja
Eulerova ,nultiplikatora !L( x, y).
l. Pretpostavimo, da je multiplikator IL funkcija samo od x: !L= !J.(X).
Tada u (151)

jer u fl. ne ulazi y, pa jednadžba (151) prima jednostavniji oblik:

(152).

To je obična
diferencijalna jednadžba, koju možemo lako )ntegrirati.
Slično imamo, ako je IL funkcija samo od y, t. j. IL= !L(y).
Tada je

Oln!L =O, a
ox
pa jednadžba (151) prima oblile

din !L = _!_ (oQ _ oP) (l52a)

-d.v P ox oy

299
 Primjeri
,l~ (2xy•- y)dx + (yt + X+ y) dy = 0
Prema:(1~7):

~-
r}y
r}Q ";" (4xy-t)-t =
r}x
4xy-2

~-
r}y,~
iJO + o '
ox aakle lijeva. strami zadane diferencijalne jednadžbe nije egzaktni dif~
\fretpostavimo, da je ." = ." (x). Da se uvjerimo da to stoji, računamo prema (l~l'l..;.

d ln fL = _l ( iJP _ iJO} = 4 xy- 2

dx o oy OX . y' +X +y
'
Vidimo, da fL nije funkcija samo od x, jer u dobiveni izraz ulazi i y.
Uzmimo sada, da je !l= fL(y), pa računamo prema (152a):

dln~.t=__!_(oO_iJP) = l ( 2 _ 4 xy)=-2(2xy-l)=_!_
dy p r}:.; oy 2xy'-y y(2xy-l). y

Vidimo;' da je fL faktično funkcija samo od y.

Integriramo dobivenu jednadžbu:

d ln fl. 2
--=--i·dy
dy y
dy '
din-t~-= -2-y
ln fL= -21ny
ln fL= lny-'
l
fl. = 7 ...... Eulerov multiplikator;

Tim'rnultiplikatorom množimo zadanu diferencijalnu jednadžbu:•

l l '
(2xy'-y) 0 dx
y
+ (y' + x + y) -dy=O
y' .

Kako i e sa>la -
oP ,fo
=--'-' jer je
r}y r}x

intregnramo prema (148) jednadžbu (b):

,.. JIO

X • .
xl--+
y
y + lny +·e= O .... opće rjdenje.

soo
 2. (xsiny +ycosy) dx+ (.:co•y·-.JLsiny)dy ·=O, .(a)
Prema (147):

iJP iJQ . -. . ...,.O (b)

ily -~= xcosy-yszny +.c~y-_cosy = xcos;z-ysmy ..-_..,

Neka je l.t = v.(x), tada prema (152) i (b) imamo:

din !L l p
--=- - - - =
{t) l iJQ} .
.. (xcosy-ysmy) = 1
dx Q ily dx x cos y - y sUl y · --

..,.,·Ile_:ovisi o y.
dln!J.=dx
ln lJ. = x
lJ. = e" . , • Eulerov multiplikator. ·

{a) n'lnožimo s lJ. = e"

e" (x siny +y cosy)dx + e" (x cos y --:-Y siny)dy. ~O

. dP iJQ . .
S ad a Je oy = '"dx'", Jer JC

"P
--:;--=e" excosy-ysmy
. + cosy)
vY -

ilQ =e" cos y + (x cosy - y s:ny

Tx • ) e"=
' e" ( cosy + x co1y
' -_y_smy,
. )

pa prema (148) ilnamo:

J "
e"(xsiny +!cosy)dx
y
+ fe"o(x.cosy~ysiny)_dy+ e= o
Yo

Odatle

ili
e" (x sin y - sin y +y cos y) +e = O •••• opće rješenje.

Primjedba
Iz navedenog vidimo, da se diferencijalne jednadžbe oblikal

'P(x, y}dx +Q(x, y}dy =O

lako rješavaju, .ako je lijeva strana _jednadžbe egzaktni diferendjai; f} i1 ateo,; j~

ispunjen uvjet integrabilnosti

301
 Međutim, ako· taj uvjet nije ispunjen, moramo· naJ pt! Je odrediti Eulerov-
!lilultiplikator,._a taj znamo odrediti "samo u posebnim slučajevima,. kad je multi-:>o
plikator:funkcija samo od· x ili samo ~od y. ·
Iz toga slijedi, da diferencijalne. jednadžbe oblika

P{x, y)dx + Q(x, y) =O

·ukoliko nije ispunjen uvjet ·integrabilnosti, treba u većini slučajeva rješavati na

drugi način, izbjegavajući traženje Eulerova multiplikatora. •
Tako;na·pr., ako su
funkcije P{x,y) i Q(x,y) homogene funkcije:._istog
stepena n, tada se diferencijalna jednadžba dade prikazati u obliku

dy =J(~)
dx x

a to:je homogena diferencijalna jednadžba I. reda, koju znamo riješiti uz supsti-

tuciju z =...!..[vidi Dio Il. § 10, 2. d), Tip II.].
X. •

Isto .tako znamo riješiti separacijom promjenljivih jednadžbe oblika

dy a,x + b,y +e,

dx= a,x + b,y +e,
odnosno

( a,x + b,y + e,)dx - ( a,x + b,y + e,)dy = O

{vidi Dio II. § lO, 2. g)).

Važnu\pfimjenu egzaktnih diferencijala nalazimo u termodinamici kod izvo--

đenja matem:itičkog izraza za . entropiju (vidi Bošnjaković, Nauka o · toplini L
~r: 63).
Riješit;diferencijalne; jednadžbe:

'f.:,Zxy~ d.i'+. (x' y 11 - J) dy = O

2.· (2 +- 2x - y') d_x - 2y dy = O .l11 .".e>< ; e>< <ZX- y') +e ... oJ

4. y(l~i~~y)d.-<-xdy =O "x•- ·]
-+-+C;:"o
y 2
 § 9. KRIVULJE U PROSTORU

1. Jednadžbe prostornih krivulja

Dosada je bilo govora samo o ravnim krivuljama, t. j. o krivuljama, CIJe

točke leže u jednoj ravnini. Uzmemo li tu ravninu za koordinatnu ravninu XY.
glasi jednaqžba te ravne .krivulje .

y = f(x) ili F(x, y) =O

Ako sve točke krivulje ne leže u jednoj ravnini, imamo prostornu krirulju,
pa. je za određivanje položaja nienih točaka potreban prostorni koordinatni sustav
XYZ.
Prostorna ·krivulja može biti zadana na dva načina:

l. kao presječnica dviju zadanth ploha:

f,(x, y, z) = ()
(153)
f,(x, y, z) =O

Na pr. sustavom jednadžbi

x' + y• + z' = 4r'
(a)

zadana je prostorna krivulja kao presječnica kugline ploh.:, kojoj je središte u isho-
dištu a polumjer R = 2r, i uspravnog valjka:
x' + y•.= 2ry
z
ili
x' + {y• - 2ry) = O
ili
x' + (y- r r = r' '
kojemu je središte osnovke u točki (0, r, 0), '
a polumjer je r (slika 148).
Uklonimo li iz jednadžbi (153) jednu
promjenljivu, a zatim drugu, na pr. z i x,
dobit ćemo jednadžbe
cp,(x, y) =O
( 153a)
Sl. 148 .

kQje predoćuju ortogonalne ·projekcije prostorne krivulje na koordinatne ravnine

XY i YZ (u deskriptivnoj geometr.iji rekli bismo, da smo odredili projekcije pf.O.:
dora zadanih ploha na ravnine 7t1 i rt,).·

301
 Prostorna krivulja može biti dakle zadana i svojim projekcijama u •dvije ko-
ordinatne ravnine. · ·
Uklonimo li, na pr., iz jednadžbi (a) promienliivu x tako, da drugu jedna-
džbu uvrstimo u prvu,' dobit ćemo
2ry + ~ = 4r'
ili
·z' = 4r' - 2ry
ili
z• = -2r(y --,2r)

To je projekcija prodorne krivulje zadanih kugle i valjka na ravninu YZ (na

1t ),
1
i to parabola s vrhom u točki (2r, 0). ,
2. Praktički se najviše služimo parametarskom jednadžbom prostorne
krivulje. Do nje dolazimo promatrajući prostornu krivulju kao stazu pomične
točke, t. j. kao geometrijsko mjesto svih njezinih uzastopnih položaja u prostoru.
Gibanje točke u prostoru posve je određeno, ako je u svaki moment t poznat
položaj točke ili, drugim riječima, ako za svaku vrijednost t možemo izračunati
koordinate x, y i z pomične točke. Na taj način dolazimo. do jednadžbe pomične
točke u prostoru: · ·
x = x(c)

y=·y(t) (154)

z = z( t)

Budući da te jednadžbe određuju i srazu roćke, one su Istodobno para-

l!letarske jednadžbe prostorne krivulje.
Uklonimo li iz jednadžbi (154) parametar t, dobit ćemo jednadžbe (153).
Primijetimo još,' da se često parametar t ne smatra vremenom, već mu se
-daje.značenje neke druge veličine, koja se mijenja pri gibanju točke, na pr. kut
zaokreta i t. d.
Kao pnmjer izvedimo parametarsku je-
z ·dnadžbu cilindričke spirale (zavojnice).
Zamislimo, da se po jednoj kruŽnici~ koja
Je presjek uspravnog valjka polumjera osnovke
r, okomit na njegovu os, okreće . jednoliko sa
stalnom brzinom a neka točka. Istodobno se
ta kružnica giblje translatorno po plaštu valjka
lg s konstantnom brzinom b. U tom slučaju opi-
suje točka u svom dvostrukom gibanju pro·
stomu krivulju, koja se zove cilindrička spirala.
Na slici 149 prikazana je spirala u desnom
koordinatnom sustavu obzirom na primjenu
vektorske analize u teoriji prostornih krivulja.
Okreće li se točka po kružmc1 protiv
kazaljke na satu, nastaje desna spirala ili desni
vijak {kao na slici 149), u protivnom slučaju
Sl. 149 - lijevi vijak.

-304
 N eka se u neki moment t pomična točka nalazi u točki T ( x, y, z); tada uzevši
za parametar t pola~ni kut projekcije T' točke T na ravninu ·xy, dobijemo prema
slici 149:
X= T 'COS l

y=r·sint

Sto se tiče aplikate z točke T, ona je jednaka visini, na koju se podigla .točka
za vrijeme t', t. j.
Z=b·J' (b)

Za vrijeme t' točka je prošla po kružnici ·put AT'== a . t', a iz slike vidimo,
da je Ar·
= r • e pa je

at'·=r·c

odatle. '
e= rt
-
a
Uvrštenje u (b) daie

z=b.!...c
a
ili
a= ct

gdje je e= b!...= " r

a a

Tu je 1· Qmjer staln~h brzinoa gibanja kružnice po plaštu valjka 'i točke

po toj kružnici.
Prema tome
x=rcosc
y=rsint (155)
z= cc
parametarska jednadžba cilindričke spirale. ,
Kada kut t dobije vrij~dnost 2n:;točka T će se vratiti na polaznu izvodrlicu
AB valjka, pa će se dignuti· na visinu
z= e · 2n:
Ta visina
h= 2n:e
1:ove-se uspon vijka, pa UVTstivši u treću jednadžbu sustava (155) e= :
2
do-·

bi)emo parametarsku jednadžbu spirnle u obliku

B. A.psen: ~ vile sua~ - Dio III. 305

 X= T CO$!

y = rsinJ. (l55a)

h
z= - t
2;r

gdje je h = 2nc = uspon vijka.

Rekli smo, da uklonivši iz parametarskih jednadžbi prostorne krivulje,p~a­
metar e, dobijemo ,prostornu krivulju kao presječnicu dviju ploha.
Pokažimo to na primjeru.
Prostorna krivulja neka je zadana parametarski s

x=t+a

z= V2a(a .t)

Kako je iz prve jednadžbe

e= x-a

uvrštenje te vrijednosti e u drugu i treću jednadžbu daje:

y =.Va'- (x-a)'

z= V2a(2a- x)

ili
(x-a)'+ y• = a•
(a).
z• = -2a(x- Za)

Zadana je krivulja presječnica kružnog i paraboličkog valjka; a ortogonalne

projekcije zadane prostorne kriVulje u ravninama XY i XZ su kružnica i parabola.
Zbrojimo li jednadžbe (a), dobit ćemo jednadžbu kugline plohe

x" + y• + z" =;= 4a•

To znači: zadana prostorna krivulja leži na kugli polumjera 2a, a presje~

je kugline plohe s gore navedenim valjkastim plohama.
U daljnjem ograničit ćemo se na proučavan~ : proMOrnih krivulfa, čije ~u
iednadžbe zadane u parametarskom obliku.

306
 2. Jednadžba .tangente na prostornu krivulju

Tražimo jednadžbu tangente na prostornu krivulju

x = x(t)
y = y(c)
z= z( e)

u točki T.(x., y., z.J krivulje,• kojoj odgovara vrijednost t 0 parametra t.

Dademo li parametru. e. prirast t:.c po volji, dobit će koordinate točke T 0
priraste t:.x, Ay i t:.z, pa će ltoćka T. zauzeti na krivulji nov položaj .T (vidi sl. 150).
Jednadžbe sekante T 0 T znamo napisati prema (41):
x-x.
· (x. + t:.x) - X 0

(ili

(a)

Kako je tangenta granični položaj sekante,' kad točka T idući po krivulji ·reži
toćki T kao timesu, moramo prijeći na limes tako, da t:. e _. O, pa prema tome
i t:.x-+ O, t:.y-- o i Az-+ o. u tu svrhu podijelimo sve nazivnike u jednadžbi
{a) s At:
2

\i pređimo na limes pustiYši da t:.r teži nuli. Na

granici ćemo· dobiti:

x-x. _·y-y 0 _z-z.

(:L - (ic). - (~~). (156)

SJ. 1.50
To je jednadžba tangente na prostornu krivulju U točki krivulje
T.(x., y., zJ parametra r•.
Vidimo, da su koeficijenti smjera tangente jednaki derivacijama koordinata
po parametru t u točki T 0 krivulje, pa prema (39) možemo lako izračunati ko-
.eficijente smjera tangente. ·
Pomnožimo li sve nazivnike u formuli (156) s dt, dobit ćemo jednadžbu tan-
' gente u obliku
x-x. = y-y. = z-z. (l56a)
dx dy dz
koji je najopćenitiji, jer nezavisna promjenljiva nije označena, pa može bi-
ti bilo. koja koordinata ili bilo koji parame1a1.

307
 3. Jednadžba normalne ravnine na prostornu krivulju

lJ točki T.(x., Y•• z.) prostorne krivulje

x = x(t}
y = y{t}
z= z( t}
možemo povući bezbroj normala, t. j. pravaca, koji su okomiti na tangenti u toj
točki krivulje. Sve te tangente leže u jednoj- ravnini, koja je okomita na tangenti,
a· prolazi diralištem. Ta se ravnina zove normalna ravnina na krivulju~u za-
danoj točki T.(x., y., z.) krivulje (vidi sl. 151).
Znamo jednadžbu (50a) ravnine kroz zadanu točku T.(x., y., t.0 ) :
A,(x-x.) + B,(y-y.) +(z-z.)= O (a)
Normalna ravnina je okomita na tangenti, koja ·prolaZi istom točkom
T.(x., .Yo• z"'!) krivulje, pa uzevši u obzir, da su prema (156) koeficijenti smjera
t!lngente
z x'(t.J, y'(t.} i z'(t.)

imamo prema (58):

Odatle
A = x'ft.) . _y'{t.)
• z'(t.J ,. B, - ---,-()
' z t.

Sl. JSI Uvrštenje u (a) daje:•

(x-x.) x'{t 0 ) + (y-y.)y'(t.J +{a-z.) z'(t0 } =O (l57)

To je jednadžba normalne ravnine na prostornu krivulju .u točki·

krivulje T.(x., y., z.) _parametra e•.

4. Rektifikaci~a i masa prostorne krivulje

Tražimo duljinu luka prostorne krivulje

x = x(t)
y =y{t)
z= z(t}

od .točke A do t.očke B, kojima. odgovara ju ~vrijednosti parametra t,, odnosno -e.

(st 152),

308
 Smatrajući, kao u slučaju ravne krivulje, da su dx, dy i dz ·beskonačno male
veličine, dobijemo prema sl, 152 primijenivši prostorni Pitagorin poučak slijedeći
izraz za
kvadrat diferencijala luka prostorne kri-
vulje
ds' = dY! + dy' + dz' (15.8)

vdatlc je

ds = Vax' + dy' + dz' (l58a)

X
Iz 'iste slike dobijemo kosinuse smjera tan-
gente na prostornu krivulju: Sl. !52

dz
CQS
dx
ex.= ds ; cos~= dy ; cosy = ds (159)
ds

Pomno:limo li i podijelimo li desnu stranu formule (ISSa) s dt, dobijemo ds

u obliku ·

ili
ds =
ll/ dt
(dx)'
+ (dy}•
dt + (dz)•
dt dt (160)

ds= Vx''(t) + y'' (t)+ z'"(t)dt (160a)

a odatle je
,,
s =JV-x""''' 7
( t...,.)-+:--y.,..''7( t-,.)-+:--z"''•(-;-t) dt [161)
,, .

To je duljina luka prostorne ~ivulje zadane parametarski.

Pretpostavimo, da je prostorna krivulja pokrivena nehomogenom rnllsom gu-
stoće 11. = fL(x, y, z).
Tada je masa elementa krivulje

dm = [.t(X, y, z)ds

a odatle uzevši u obzir formulu (160a) i uvrstivši u dm x = x(~J; y = y(rr~

z= z(t) dobijemo:
masa ne_homogene krivulje

t,
m= JIL[x (t), y (t)~ z(t)] Vx'.'(t) _+-v''(t) + z'i(ij'dt (162)
,,

309
 Kao primjer izračunajmo za cilindričku spiralu, ·

x = r cos e
y = rsint
.z= e t

jednadžbu taqgente. u točki T.(x., y., z.) parametra t 0 , a takoder duljinu1jednog

zavoja spirale (sl. 149).
Računamo prema (156):

x'(t) = - r sin t
y ' (t) = r cos t
~G'(t) =e

pa uvrštenje u ( 156) daje traženu jednadžbu tangente:

X - X0 = y - Yo = Z- Z 0
- r sine. r cos t 0 e

Izračunajmo .s~da prema (39) kosinus kuta y, što ga tangen~ na. spiralu za•
1tvara s osi Z u tOčki T. spirale:

l e
CO$ y = ~;'=;'7-==:=7===.ic=:::::;=~
Vr• sin' t o + r' cos" t o + e•
lili
e
.cos Y. = v.-r:• + e•
ll
a kako je e= - , gdje je Iz uspon vijka, dobijemo:~
21t

e~ y h ·- h
2rt
V ( r• +
2
h1t)' - V(2rtr )' + h"

V idimo, da kut, što ga zatvara cilindrička spirala s osi Z, ne ovisi o koordina-

tama točaka krivulje,' već jedino o p'otumjeru r. valjka i o usponu h vijka. To znači: '
cilindrička spirala siječe sve izvodnice valjka pod istim kutom v
'(sl. 149).
Iz toga slijedi, da će cilindrička spirala poprimiti oblik pravca, ako plašt valjka,
na kojem leži spirala, razgrnemo u ravilinu, jer samo pravac siječe u ravnini para-
lelne pravce (izvodnice valjka) pod stalnim kutom.
Da sc u to~vjerimo, izračunajmo duljinu luka jednoga zavoja'spirale Gednog
1

hoda vijka).

310
 Kaćunamo_ prema (j{? t):

z.".
=J Vr"""•-st.,. .n. ,. •-t""'+,_..,r=-c·-o-s":-t-+--,-c'-,;- • dt ••
s = fVr +e' . dt=
o

Z'lT

= Vr + e• . Ir l = 2tt Vr +e'
o

h
ili uzevši, da je e = 27t, dobijemo

SL ISl

Iz toga izraza vidimo, da je duljina 'luka spirale jednaka duljW dijagonale

pravokutnika, kojemu su stranice 27t7'--:- opseg' osnov:ke valjka i h- uspon vijka,
t. j. pravokutnika, u koji se razgrne plašt valjka (sl. 153).
Prema tome, razgmemo li plašt valjka u ravninu, zauzet ć~ cilindrička spirali·
u dobivenom pravokutniku položaj dijagonale, t. j. pravca.
Iz toga slijedi novo važno svojstvo cilindričke spirale:
luk cilindričke spirale je najkraća udalj,enost dviju točak~ na
valjku. ·,
Krivulja na plohi, koja prolazi dvjema zadanim točkama plohe i koja daje
njihovu najkraću međusobnu udaljenost, zove se ~eodetska Hnija dotične
plohe. Znamo, da je za ravninu geodetska linija pravac, za kuglu - luk najvećr·
kružnice, a sada smo pokazali, da je za valjak geodetska· linija cilindrička spirala~
Navedimo još jedan primjer.
Izračunaj masu prvog zavoja cilindričke spirale

x = r cos t
y =rsint
Z = Ct

al:o je gustoća u svakoj točki krivulje jednaka kvadratu radijvektora· te točke.

Prema sl. 149:
radijvektor OT = Vr• + z• = Vr +e' e•
pa je gustoća !.L = r" + e' t'
Prema (162) i obzirom na pređašnji primjer imamo:

2'17
m= J(r' + e• t•) yr• + e• . ·dt=
o

-1
=V r• -+ e• r• t + e• Tt
3

1 vY'+?
z1r

o
= (2rcr• + 38 rr• ·e')

311
 S. jednadžba oskulacione• ravnine

Pod,oskulacionom·ravninom zadane točke.~T.(xo> y", z.) prostorne krivulje

xazunlije se granični položaj· ravnina, koje prolaze tangentom· na krivulju u· točki
T., a paraleln~. su, s' tangentoin povučenom _na krivulju u nekoj drugoj točki _T,,
kad točka T ,_)dući po krivulji teži točki T. kao limesu (sl. 154);'
Zamislinio ravninu, koja prolazi tangentom T.A u točki T. prostorne krivulje
i pravcem T.B', koji je paralelan s tangentom T 1B u točki T, krivulje. Pustimo li
da točka .;.T, idući po krivulji teži točki T. kao limesu, tada će se ravnina, koja pro-
lazi tangentom' T.A fpravcem·paralelnim s tangentom u točki T, okretati oko tan-
gente :f. A •pa. će. težiti nekom graničnom položaju. Taj granični položaj zove se
ravnina oskulacije ili oskulaciona ravnina u točki T. prostorne
krivulje~ ,
Vidimo, , da .oskulaciona ·ravnina-sadrži uvijek tangentu povučenu na pro-
stornu krivulju u· doti~oj točki. Redovito oskulaciona ravnina dira i siječe krivulju.
Iz definicije oskulacione ravnine jasno slijedi, da se za .ravnu _krivulju oskulaciona
ravnina-podudara s.'ravninom krivulje.
Oskulacionu ravninu u točki T. prostorne krivulje možemo definirati i kao
granični položaj ravnine, koja prolazi točkama T •' T, i T. prostorne krivulje (vidi
sl. 154), kad tOčke T, i T 1 idući po krivulji teže točki T. kao limesu.
Na temelju te •druge definicije izvedimo
jednadžbu oskulaciona l'avnine. u točki T. pro-
storne.. krivulje
x = x(t), y = y(t} i :J 7= z(t).
Znamo opću jednadžbu ravnine
Ax + By + Cz + D = O Sl. 154

Ax.+ By.+ Cz.+ D= O

Ax, + By, + Cz, + D = O (b)
Ax.'+ By,_+ Cz~·+ D= O

Kako sve te tri točke leže·na krivulji, možemo jednadžbe (b) prikazati u jedno-
stavnijem obliku.
Uvrstivši .u 4ednadžbu'-(a)

x= x(t)i y=y(t}; z =.z(t}

dobijemo:·
Ax(t} + By{t) +Cz(t) + D = O
To je funkcija~samo-,od t; označimo je s F(t):

F(t} = Ax(t} + By(t) + Cz(t) +D...=.lO • (<;)

312
 Točke T., T, i T1 ; kojima odgovaraju vrijednosti parametra t ••.. c,·i t 1 ~· leže
na krivulji, a prema tome te. vrijednosti parametra ·moraiu.zadvoljavati jedna-
džbu (e), pa jedhadžbe (b) možemo napisati u=obliku:

F{t,) =O; F{t,) =O

P() RoHe-ovom teoremu (vidi .Dio I. § ll) derivacija funkcije F mora se po-
ništiti bar po jedan put u intervalima od t. do t 1 i od 11 do .t., t. j.

F'(t:J =O F'(t") =O
gdje je (.d)

Primijenivši još jednom Rolle~ov teorem, ali sada za F' d()bijen'lo:

F"(t'") =o.
gdje je ' . l
11
<t"'< t' (e)

Prcn:a tome jednadžbe (b) možem() napisati u ()bliku

F(t.) =O; F'(t') =O; F"(t'") =O (f)

Neka sada točke T, i T, idući po krivulji teže·t()čki T. kao limesu, t. j. neka

Tada će prema (d)

a dakle prema (e) i

'
pa jednadžbe (f) primaju na granici oblik

F(t.) = 0;. F'{t.) = .0;

ili prema (e):

F(t.J =Ax(t.) + By(tJ +Cz(e.) + l)= O

F'(tJ = Ax'(tJ + By'{t.} + Cz'{t.) =O
F"(c.) = Ax"(t + By"(i.J + Cz"(t =O
0) 0
)

Uzmem() j()š u obzir, da ()Skulaciona ·ravnina prolaZi tockom T,(x0 , y.,. z.),
pa njena jednadžba J?rema (50) glasi:

A(x-x.) + B(y-y.) + C(z-z.) =O.

313
 Posljednje tri jednadžbe

A(x-xJ + B(y-y.) + C(z-~:.) =O

+ By'(t.J + Cz'(t.} =O
. Ax'(t.)
Ax"(t.} + By"(t.J + Cz"(i.) =O

čine homogeni sustav s tri nepoznanic~ A, B, G. Znamo, da takav sustav ima rje-
šenja različita. od očevindnih, ako je determinanta sustava jednaka nuli (vidi §.l,' 3).
Prema tome je·
x-x .. y-y. z-z o
.

x' (t 0 ) y'(t.) =0 (163}

x"(cJ y" {t.)

jednadžba oskulacione ravnine. u točki T.(x., y., z.) parametra t.

prostorne krivulje.
Primjeri
l. Napiši jednadžbu oskulacione ravnine u točki A(r, O, 0) cilindričke spirale x = r cos t.·
y = r sin t; z = ct (sl. 149).
Da odredima vrijednost parametra t, koja odgovara zadanoj točki .A(r, O, 0), uvrstimo' ko·
ordinate te točke u jednadžbu spirale.
Dobije rao: r=rcost ; O=rsint., O= ct
Slijedi t0 =O
Računamo prema ( 163):
x =rcost y =rsint z =e t
x' = -rsint y' = r cos t z' =e
X"=-TCOSt y" = -r sin t

a u točki A parametra e= 10 = O

x0 = r Yo =O
x' 0 =O· Y'o =- r z' o =·e
x" 0 =,-r Y"o =O ::"• =o
Uvrštenje u (163) daje:

x-r z
o r =O
-r o o
Razvijemo li determinantu po elementima prvog .retka, dobijemo traženu icd.nlldlbu I)Sku-
laci(lne ·ravnine:'
(x ~ r) . O...:._ y er + z r• = O

"y-rz =O

314
 Iz te jednadžbe vidimo, .da je u točki A{r~ O, O) spirale oskulaciona ravnina okomita'llll
:ravninu. YZ i ima za trag ravnini.-pravać z=~ y, koji prolazi ishodištem O koordinatnog
u wj
' r
'SUStava.· Oskulaciona rilvnini · sadrži dakle os X. ·
2. Odredi jednadžbe tangente i normalne .i oskulo.cione ravnine u točki t" .iooo 1. krivulje
x = l3 - l ; y=t+t"; z=4t0 -3t+l
Računamo:

x' = 3t' y' = l +- 2t ~, = 12r~ .....:.. 3

x" = 6t y" = 2 z",..; 24 t,
... u točki t, = l

x, =o Yo = 2 z. 2
x,'. =l. y.·· = 3 9
x 0 ''-=" 6 y," =2 z,"= 24

UVritenje u (156), (157) i (163) daje:

X y-2 z-2
3 = -3- -9-

X y-2
-1-
z-2 .... jednadžba tangente.
T 3

x · 3 +"(y- 2) · 3 + (z- 2) • 9 = O
ili
x + y + 3z - 8= O 1
••• jednadžba normalne ravnine.

=0

=O

Odatle
X• 9-(y-Z). J+ (~-2)(-2) =o
ili
9x- 3y - 2z + l O = O ••. jednadžba. oslr:ttlac:ione ravnine.

Odredi jednadžbe tangente i normalne i oskulacione ·1'11'\'nine za krivulje:

l.x=2t; y=t' ~. =. 4t' u točki t0 = l

x-2 y--e.I z-4

[.-1- =-.-=-s- ,; x +y + 8z ..- 35 = o·

315
 ·2. x = t• - l ; y =.z + l ·; z= z• u točki 10 = 2

x-3
-
4
-= -
y-3
1
-
z-,-8
=~ ; 4x +y + 12z-111 =O 6x- lly-z + 26 =oj
3. Izračunaj duljinu luka krivulje
x~etcost; y=etsint; z=e'
od točke A(l;o; l) do točke, kojoj odgovara vrijednost z parametra.

[s= V3(e'- l)]

6. Jednadžba prostorne krivulje u vektorskom obliku

;_,?:namo, da svakoj točki T(x, y, z) prostora možemo dodijeliti radijvektor

---+
r=xi+yj+zk
__,.
li da je tim vektorom r položaj točke T u prostoru posve Qdređen (sl. 155)
Ako se točka •T giblje u prostoru opisu-
jući neku krivulju, tada se njen:e koordinate
z mijenjaju u zavisnosti od vremena ili nekog
drugog skalarnog parametra, pa staza točke mo-
že biti zadana jednadžbama
X=X(l)j y = y(t}; z = z(t}
7,7rt1
.~--T---~-----Y Međutim, pri gibanju točke T mijenja se
i radijvektor r, pa će se njegova zavisnost od
: ''-;;t) parametra t izraziti jednakošću
_j/

...... ......
Sl. 155 r(t) = x{t)i + y(t)j + z(t)k
Uzmemo li obratno, da je zadan zakon, po kojemu se mijenja radijvektor r
točke T u ·zavisnosti od parametra t

-
r = r(t}

tada je određen .zakon gibanja točke u prostoru,. dakle posve ;e određena i njena.
staza.
Mjesto_tri paramerarske jedtladžbe prostorne krivulje imamo sada samo jednu
vektorsko-parametarsku jednadžbu krivulje.
'u·mnogim·je slučajevima zgodno uzeti za parametar L duljinu s luka krivulje,
koja se računa'od neke početne točke A po volji izabrane na krivulii. Tada vektorska
jednadžha. pr9storne krivulje glasi:

·r = r(sj

316
 U daljnjem tumačenju prostornih krivulja služit ćemo Se radi jednostavnosti
izvoda osnovama vektorske analize, koje smo izložili u točki 8. § 2 (vidi to!), pri l
i:emu jednadžbu prostorne krivulje uzet ćemo ~ vektorskom obliku.

7· Zakrivljenost prostorne krivulje

Zakrivljenost prostorne krivulje mjeri se promjenom sm)era njene. tangente,

pa se definira na isti način kao i zakrivljenost ravne krivulje. (vidi Dio 11. § _4).
Neka je prostorna krivulja zadana jednadžbom

r = r(s)

pn cemu vrijednosti s duljine luka krivulje odgovara točka T. krivulje (sl. 156).
Dademo li tom luku s prirast !:is, dobit ćemo na krivulji točku .T' parametra

tangentama jediničke vektore r. i

.
- --
(s +!:is). U tim točkama T i T' konstruiramo tangente na krivulju· i dodij elimo
t.'.
-e;.
Sada prenesimo paralelnim pomakom .ort t.'
......
-
u točkuT i označimo s !:iljl kut izmedu ortova t. i
Zakrivljenost prostorne kr~ulje u 'njenoj
točki T(s) =

=K= lim ~cp (a)

f.s-+o!!,.s
Iz slike vidimo, da je vektor
~ -+ -to -+
BC = t.'- t. = !!.t.
U drugu ruku, spojivši točke B i C lu-
kom kružnice, kojoj je središte u T, a polu-
mjer l, dobijemo

Bc = l . t!. 'P = !!.<p (b)

Pomnoživ~i u izrazu (a) za zakrivljenost K brojnik nazivnik s -

1 !:ir.!

K= lim !!.q> = lim !!.q> - l !!.t.i

· . f.s-+o!!.s l !!,.7.1 M
i uzevši u obzir, da je prema (b) !:iq> =Bc, a l A7.i =tetivi BC, dobit ćemo

jer je granična vrijednost omjera luka i prip~dne tetive jednaka l';

317
 Uzmemo li u obzir, da je

-
dr
ds =
-+
1
•
- ,l

jer' vektor~; Una smjer tangente na ~ivulju, anjegova je duljina jednaka l, kao-
granična

tež'1 nu l"1, 1. da Je
. d• --
vrijednost omjera duljine tetive i duljine pripadnog luka; kad posljednja

ds•T = dds' . prema (e) ~rtv

to tad a Je ' l')enost prostorne kriVUl'Je

K=
la;. l= la; l
ds ds•
(164}

·
lzrazuno .. dnost vektora d'r
apsol utnu vnJe ds" u skaJarnim komponentama.
Uzevši u obzir komponente pojedinih vektora

-; {x, y, z} ;. drds- {dx, dy, dzJ

ds ds ds f
; ~ { d'x, d"y, d•zt
ds' J<s• ds• ds"
(164a).

dobijemo za zakrivljenost K krivulje x = x(s)

y = y(s)
z= z(s)
!l; točki T.( s.) krivulje formulu:

K- -l d1-; 1- v(d' X)'

--
.ds•
- -
ds" •
+ (d'
---
ds' •
-ds'Z)'•
y )' + (d' (164b).

pomoću ,koje računamo. zakrivljenost prostorne krivulje u zadanoj točki krivulje.

Recipročna vrijednost. zakrivljenosti K· daje polumjer zakrivljenosti krivulje:
u dotičnoj točki:

l l
.p = K =; ::-;=(=;;d.;==x)~.+={=;d;;='
y ==.==},=+ d;;='
z :::::r),
===;(

(164<:).
ds' • . ds' ~ ds' •

Navedimo_dva primjera.
l. Odredi zakrivljenost i" polumjer zakrivljenosti cilindri~ke spirale
·X = r coJ t ; y =- r sin t ; • - .: 1
u točki spirale parametra l.

!18
 Budući da su u formuli (164b) derivacije uzete po -paramtitru s, izračunajmo prema (161)
dulJinu luka s spirale, koja odgovara paramettu t, pa jzrazimo parametar t sa :: ,

dx . dy d::
dt= -rnnt; dt= reost; di= e

s= J' V r• sin•
lt
t + r• cos' t + e• dt = V r' + e• : l t ·1 : = t V r• + e•
Odatle
s
t=---
VT+~·
Uvritenje u jednadžbe spirale daje:
s . s cs
x - r cos - - - · .y = r nn --=...:__; 111=---
- 1/r• + e•' Vr'+c' Vr'+c'
Sada računamo prema (164b):

~ r s
- - - stn ----=======;
ds - Vr + 1
e• V r• + e'
Odatle

d'x r
; d'y = _ _r_ sin s
3
-=----cos
ds' ·r•+c• Vr•+e' ds' r"+c' 1/r'+c'

Uvrltenie u (164b) daje:

1<. = - - ' - = konstanta

r• + e•
odatle
l r' + e'
p = ·-
K= --
r
= konstanta

Zakrivljenost etlindričke spirale konstantna je 'u svim točkama krivulje.

2. Odredi zakrivljenost i polumjer mkrivljenosti krivulje

t'
111= i
u točkiparametra 10 = l.
Budući da u formulu (IMb) ulaze derivacije po duljini luka Š, dok je parametar zsdall<!'-
b-ivulie t, raČlmamo najprije prema (160a)

ds
di = Vx'' (t) + y'1 (t) + 111'1(1)
Dobijemo:
~- dz
dt-
t•
' 2-
dt- r•·'
-=t
dt
pa je
ds
dt =
v t• + ~· + t• = t
v---'-
+ z• +
l r' (a)

319
 . . .

. Kako je ~: * 1, odnosno ds* dt, bit će i s* r, pa kako je t funkcija od J, trebta ~etar• ·

:ske jednadžbe zadane krivulje derivirati po s po pravilu za deriviranie složenih funkCIJa, uzev•
ši u obzir, da je prema (a)

Dobij~m0;
dx dx dt t'
. a; = dt: . a; =. v + t' + r'

dz dz dt
J; = di . a; = v + t' + ,.
0datle
ll___ t• (2t + 4t')
vl+ r• + r• · 2t--=--=---=
d'x d (dx) dt 2 tV + r' + r• t
-=~-
ds' dt ds " ds
~=

t + r• + t• · t Vt + t• + ,. =
2 l (2 + 2 11 + 2 t•- t• -·2t') 11 +2
2 t (l + ,. + 1 4 ) 1 (l + + 11 14 ) 1

a u točki parametra 10 = l : (d'ds'x} ... !_3

0

Na isti način dobijemo:

(d'y)
ds' =O;
d"
( ds•
z) =
l
3
0 0

Prema (164b):

Zakrivljenost u točki krivulje t0 = l; K = v!_ + !_ = yl

9 Q 3

Polumjer zakrivljenosti u istoj točki:

'8. Glavna normala. Binormala. Rektifikacio,na ravnina. Osnovni tl'obrid

Govoreći o oskulacionoj ravnini u nekoj točki T prostorne krivulje, rekli smo,

-da oskulaciona ravnina sadrži uvijek tangentu povučenu na krivulju u toj točki T.
Budući da je normalna ravnina okomita na tangenti, ona je okomita i na oskula-
{;ionoj ravnini. Presjek normalne ravnine i oskulacione ravnine zove se glavna
normala u dotičnoj točki T prostorne krivulje.
Pravac, koji prolazi zadanom točkom T prostorne krivulje, a okomit je .na
oskulacionoj ravnini te točke T, leži .također u normalnoj ravnini, a zove se bi-
normala prostorne krivulje (vidi sl. 157) .

.320
 Ravnina, koja prolazi tangent.om i binortnalom prostorne krivulje, zove se
rektifikaciona ravnina.
Prema tome, svakoj običnoj točki prostorne krivulje možemo dodijeliti osnovni
pravokutni trobrid, kojemu su bridovi. tangenta, glavna normala i'binomi.ala,
dok plohe trobrida čine oskulaciona· O, normalna N i rektifikaciona ravnina R
(vidi sl. 157).
. Kada se !t>Čka T giblje po krivulji, premješta se u prostoru i trobrid tako,
da se njegov vrh T skliže po krivulji. Pri tom gibanju mijenja se od točke do oočke
smjer krivulje, ali uzajamni položaj. elemenata trobrida ostaje uvijek isti.
Dodijeliino tangenti, glavnoj normali i binormali u nekoj točki T prostorne
• ----+ ---Jo. -+-+ ~ ~

krivulje r = r (sj jedinične vektore t0, .n. i h., pri čemu ort t~ngente t 0 orijenti-
-+
ramo u smislu povećanja

konkavnoj strani krivulje, a pozitivni smisao orta b. binorn'lale odaberimo tako.

-
parametra s, ort n. glavne normale usmjerimo prema
.

blnormo.la

o
Sl. 157 Sl. 158

-
da vektori

osi X i Y.
--
~-
t0, .n. i b. čine desni pravokutni sustav, drugim ~iječima, b. orijentiramo
obzirom na t 0 i n 0 na isti način, kako je koordinatna os Z orijentirana obzirom .na

Prema tome obzirom na definiciju vektorskog produkta i sliku 157 mo~emo

pisati:

e, = n. x -+
b. ; -
b0 = t. X n, ; -
n. = b. x t0 (165)

Napišimo sada vektorske jednadžbe bridova i ploha osnovnog trobrida pro.:

stome krivulje.
U tu svrhu izvedimo općenito jednadžbu ravnine, koja prolazi zadanqm toč-
kom T, a okomita je na zadanom vektoru a (sl.. 158).
-.
Dodijelivši zadanoj
l _.,.
točki
-+--+
-
T ravnine radijvektor r, a po volji u~etoj točki M
te ravnine radijvektor R, dobijemo nov vektor R - r. Kako taj vektor leži u rav-
-
nini, zadani vektor a je okomit na tom vcktoru, pa je skalami produkt

{R-r)M=O

21 B. A,psen: Repetitorlj viAe matematike - Dia Ill. 321

 To je jednadžba tražene r:ivnine.
Budući -
da je ort binormale b. okomit_ na· ciskulacionoj ravnini, bit će·

(R- r) b.= t

jednadžba oskulacione ravnine.

Analogno:
i
(R-r)to=O {166)>

jednadžba normalne ravnine

jednadžba rektifikacione ravnine

-+
Tu je R radijvektor .bilo koje točke, .a .r radijvektor zadane točke tih ravnina.'
l
Iste jednadžbe dobivamo za bridove osnovnog trobrida prostorne krivulje,.
samq mjesto skalarnog produkta· ulazi vektorski produkt.
-:--"" -\
Neka je T(r) zadana točka, a M(R) bil().

-
koja točka na pravcu r, koji je. paralelan sa
zadanim vektorom a (sl. 159).
"fada je vektorski produkt vektora (R-r)
i a jednak nuli, jer su ti .vekwri medusobni>
paralelni, pa je

o
Sl. 159
jednadžba zadanog pravca r.
Prema tome je
- --+ -
(R- r) X to= O, ..... jednadžba ta ngen te

(R- r)- -
X no= o...... jednadžba glavne normale (167) ~

- --+
(R-r) X b.= O......jednadžb~ binormale.
Pri izvodu formule za zakrivljenost prostorne krivulje r·= r(s) došli srne>,
do vektora
dtw.·
Ih =
d' r
ds•
-
čija je apsolutna vrijednost u nekoj točki T krivulje jednaka prema formuli (164)
zakrivljenosti K krivulje u toj točki T, a formula (164 b) odreduje modul toga vek-

322
tom u skalarnim komponent~a. Pokažimo, da se taj vektor podUdara s glavnom
normalom na krivulju u točki T
Znamo, da je vektor, koji predočuje derivaciju jediničnog vektora, okomit
Ila tom jcdiničnom vektoru (vida § 2, 8), .dakle

-+
t. j. vektor ddt. stoji okomito na tangenti, leži dakle u normalnoj ravnini krivulje.
s . '

Pokažimo sada, efu taj vektor~:· leži i· u oskulacionoj ·ravnini.

ZlllUtlo, da je
_,. _"

d lo Ll to
--lim-
ds ~s-+0 /1'S

Iz slike 156 vidimo, da je ~lt. stranica trokuta TBC, kojemu su druge dvije
rtranice jedinični vektori tangenata povučenih na. krivulju u točkama T .j T'.
Kad .1.s .... O, t. j. kad točka T' idući p<Y krivulji teži to~ki T kao limesu, trokut
TIJC okreće se oko tangente TB i na gmnici, kad točka T' dođe u točku. T, padne
.....
u ravninu cskulacije krivulje, a kako je promjenljivi vektor
_..
kuta, letat će. i granična vrijednos~ vektora ~lt., t. j. vektor dto u oskulacionoj
~lt.
-
straniea toga tro-

~ls ds

r:..vnini. Vektor dr. leži dakle u normalnoj i u oskulacion,oj ravnini, podudara se

ds
dakle s presječnicoxb tih ravnina, pa ima smjer i smisao glavne normale krivulje.
Znamo, da svaki vektor možemo prikazati kao umnožak njegove apsolutne
vrijednosti i jediničnog vektora, pa, kako je prema (164) i (164b)

1di"-1 l -l = Pl , gdJe. 1e. K

df', l d•r . . . .. . .
= ds" K = zaknvl)enosr, a p polurn)er zaknv!renostJ pro-

--
starne krivulje r = r(s), imamo;

d lo d'r
.....
n0
-=--+-=K· no=-
ds. ds• p
- (168).

Izrazimo sada u skalamim komponentama jednadžbe bridova i ravnina osnov.o

nog trobrida prostorne krivulje.
Jednadžbu tangente,. a. tak~er· jednadžbe normalne i oskulacione ~vrune već
smo prije izveli za prostornu krivulju u točki parametra t,.. Podijelimo li sve..na- .
zivni'ke jednadžbe tangente (l56a) s ds, dobijemo

323 l
 jednadžbu tangente
x = x(s)) y =y(s)) z= z(s) u
na p{ostornu krivulju r = r(s),· odnosnct
točki T. parametra So:
--
x-x. y-y0 s:-a.
(~). = (~). =. f!:). ' (169)

Đdatle prema (157)

(x-x.) (dx)
ds • + · '
(y-y.)
(dy)
ds + (z-,zo) (dz)
0
ds • =O (170)
' .
jednadžba 'normalne ravnine u točki T~(s.) krivulje.
Na isti način prema (163) dobijemo· jednadžbu o'skulacione ravnine
u točki T.(so) krivulje:

dy
ds
dz
ds
l l.dz
d.~ ~l 1: ·ds
dy

(171)
d'y (z-zo) =0
d'y d•z (x-x.)+ ld'z d'xl (y-y.), + ld'x
ds• ds•io ds• ds• 0 · ds' ds• a

Odatle slijedi jednadžba binormale, kao pravca, koji prolazi istom toč­
kom T.(s.), a okomit je na oskulacionoj ravnini:

X-Xo y--:- Y• z-z.

=· (172) l
dy dz dz dx dx dy
ds ds ds ds ds di
d•y d'z · d• z d•x d•x d"y
ds• ds_• G ds• ds· o ds• ds' o

· Vidimo, da formule ( 171) ·i ( 172) možemo lako napisati ciklički permutirajua

promjenljive x, 'Y: i z. ' '
Da izrazimo i jednadžbu glavne normale u skalarnim komponentama, sje- ·
-+

timo: se, da vektor ~· ima smjer i smisao glavne normale i da je prema ( 168)

Odatle
d'r
n.= P~·

pri ćemu su prema (164a)

a•z
ds•
d•r -
kotnponente vektora ds•. •

324
 Budući da s.u komponente jediničnog vektar:~.,njegovi ko$inushsmjera, aob~-·
jemo jednadžbu ,glavne normale u- točki Ta(s~):

x--x. y-y. z-z 0

---;p- == ~ = -----;p:z- (173)
(ds~o (as.). bst).
I< 'ik?. je rektifikaciona ravnina okomita ·na glavnoL normali,. "bit će

(x-x.) · (d'~
~ + (y-y~) (d~
- + (z-zo) (d'
- ·z)= O
ds• o ds• o ds~ •

jedn~džba rektifikacione ravnine -u točki T 0 (s").

Primjedba
Iz načina; kako smo došli do jednadžbi(l69) do (174) slijedi, da u jeclnadžbama
"(169) do {172) uklj .. možemo derivacije po parametru s ~jeniti deriv&cijama po
parametru t, dok prr primjeni formula (173) i (174) treba derivirati po
luku s krivulje. ·
Navedimo pr i m j er.
Odredi jednadžbe bridova ·osnovnog trobrida krivulje

l . l l
x=;znn t; y -
2 (t+sint.cost); z-nnt

u točki krivulje parametra t = t 0 •

Prema.(I56), odnoshO (169~ računamo jednadžbu tangente:

(dx) o = . to . cos to; dy) 1 . ta +

\dt nn ( -dt a = -(l
2
- sin' cos• to) = cos• t 0
' (:>.)

.pa je
X - Xa y - Yo Z- ::o
""""Sini; = 7oSi;; = --1-

tražena jednadžba tangente.

Prema (172) uunijenivši s s t računamo jednadžbu binormzle:

Prema (a): {~~). = cos 2 t0 ;

d'dty) o =
(........,.. -sin 2 t 0 ; (d'----s
z) = ' - fin te
dt . •
pa je nakon uređenja

x-x, y - y0 .a--.a-0 1
'n=;;r;- --c;;;t; = -=t
a:::

·tražena jednadžba binormale.

Da dobijemo jednadžbu glavne Mrrnale prema (173), moramo prijeći na parametllr •·

325
 'P'rema .(160) i. (a) dobivamo

i, = Vsin' t cos• t + cos'_t + cos• [

ili -nakon . uređenja

a odatle je

·Računamo;
dx dx dt sin t ~os t
ds =dt • ds = Vz cou

d"y • san t
ds' = - 2c.nt;

Odatle u točki krivulje parametra t = t1

(d'ds"x) o = 2._ . d'y) nil t,

(Ta,""'-2oosr.,;
'
(tPz)=o
2 ' ds' o

•Uvrstimo li te vrijednosti u (l 73) i pomnožimo ti ave nazivnike tako dobiveoos izraza s 2 "''••
dobijemo traženu jednadžbu glavne normale · '

Odredi jednadžbe ploha osnovnog trobri~ krivulje

. 7t
U~točkt parametra t, = 2·

[x-y=O ;z=O ;x+JI=,v;.]

9" Torzija prostorne krivulje

Rekli smo već, da prostorna krivulja ima zakrivljenost, koja se ni u čemu

ne razlikuje od zakrivljenosti ravne krivulje, a karakterizira brzinu promjene smjera
krivulje, odosno brzinu, kojom se mijenja otklon krivulje od pravca (tangente) ..
Međutim, prostorna krivulja, koja se ne da smjestiti ni u jednoj ravnini, ima
još i drugu zakrivljenost - torziju, koja pokazuje brzinu, kojbm se mijenja
otklon krivulje od ravnine i to od oskulacione ravnine,. jer od svih ravnina,
koje prolaze zadanom točkom krivulje, najviše se priljubljuje krivulji ravnina osku:..
laci je.

326
 Znamo, aa se ku~ -dviju ravniaa mjeri kutom. njihovih· normala~ a kako binor-
male stoje okoniito na ravninama oskulacije dotičnih točaka prostorne krivulje,
:torzija se mjeri promjenom smjera binormale. Prema tome postupajući na slični
način, kako i pri definiciji zakrivljenosti, dobivamo:

torz.ija krivulje :r
-
..... = r(s) u točki T(s)
'

- ~~ d~
"'t'= lzm -- = - (a)
As_..ofu ds

gdje je ~ji km, što ~a čine jedinidrl vektori b. b'

i 0 binonnala povučenih u zadanoj
:točki T krivulje i u nekoj susjednoj točki T'.
Kako je oskulaciona ravnina ravne krivulje ona ravnina, u kojoj leži sama
krivulja, torzija ravne krivulje jednaka je nuli, jer su binormale u svim točkama
:ravne krivulje međusobno paralelne, pa je ~1)1 = O. Dvije zakrivljenosti imaju
.dalle samo prostorne krivulje, čije točke ne leže u jednoj ravnini, pa se stoga zovu
'krivulje dvostruke zakrivljenosti.
Na način posve sličan onome, koji smo primijenili pri izvodu fomiule .za
·zakrivljenost K, .dobivamo:

torzija "t'= dlji

ds
=]d-bolds

Da dobijemo drugi izraz za· torziju .., sjetimo se, da je prema (HiS)

ba= --
t0 X n,

pa taj vektorski produkt derivitaimo po s prema formuli (35):

__..... ---.. -+ ...... .....

d b. -
-=to X
dno - dt. - . dn. -+
- - n o - = prema(l68) =to X - -n, X-=
ne
ds ds ds ds (l

-+ dn,
= prema (24) = to X dS

Znamo, da vektor, koji predočuje derivaciju jediničnog vektora, stoji okomito

. . .• . -·
db
-r_:: tom Jedm1cnom vektoru, dakle vektor ds• okom1t )e na b., t. J• na binormalL
... - .

Znamo također, da vektorski produkt

-
~· stoji okomito na jednom i na d~om

......
-
-'"-'· wrq, .t. }·· .na -t. 1· .na -:ji,
dn, uaJUe .di Je ok onut· 1· na tangenti.· Bu dući-'-
-'-'-' vektor :db.· ......

127
 __.:

je vektor dd~· okomit i na binormali i na tangenti, on se podudara, kako se to vi-

di iz slike 157, s glavnom normalom krivulje u dotičnoj točki krivulje, pa ie

ili prema ( 175)

db..
-ds =±T- n.

Dvostruki predznak u posljednoj tiormuli tumači se time.- !to vektor di

--
d~

može imati isti ili suprotni smisao od vektora n~ -

Dok se z~i"ivljenost prostorne krivulje uvijek uzima- pp SVOJOJ apsolutnoj

normale biva na desno obzirom na jedinični vektor to tangenJe~

Obično se posljednja formula piše s predznakom minus:
-
vrijednosti, torzija se smatra pozitivnom, ako pri pomaku duž krivulje Vl'tnja bi-

-+
db.
-Ts =--r ·n. (176}

Uvedemo li polumjer _torzije p, kao recipročnu vrijednost .torzije "'• t. ;.

l
p, = -;, tada formula (176) prima oblik:

d bo n.
(l76a}
dc=- P•

Pomoću treće Frenet-ove formule [vidi dalje (17&)) možemo izraziti torziju
,
_-r u točki T.( se) krivulje pomoću skalarnih komponenata vektora ds., ds.•
.....
dr
-
d•r . d"r
1 ds':

l dx dy d z
l ds
d•x,
ds
d•y
ds
d• z
\ ds• ds· ds·
l d"x.
ds"
d•y
ds"'
d• z
'ds•
't=- (177)
(x) d"y) • (z) •
t. (
ds• + tis• + ds•
• ... 'o-

328
 'Kalco vidimo, u većini jednadžbi elemenata prostorne krivuJje derivacije su
uzete po duljini s prostorne krivulje. Uzmemo li za _parametar neku drugu veli-
činu, dobit ćemo mnogo kompliciranije formule.

Navedimo p r i m j e r.
Treba izračt.IIlati torziju krivulje

x";,e'nnt; y=e'cost; z-.e'

u bilo kojoj točki krivulje parametra t.

ds
Prema ( 160) "raćunamo di :

ax
di = e' (cos t+ sin t);
dy
dt "" ,. (COl t - sin t);
'
dz =e'
dt

ds
di = e' V(cos t·+ .fin t) + (eos t - sin r) + 1 =
1 1 1
e '(3

Odatle

;:,acta računamo prema (171):

d'x = !!..(~) ~ = . cos t - sin r • _·_l_ = cos t-,... .fin t;

ds.• • dt ds ds VT •' f3 3e'

d'x = !!_.. (d'x} ~ = -2cos r ._1_ = -~;

ds~ dt ds' ds 3e' · e' V3
3 el' (3

Uvrltenje u (177) <laje:

Broinik =

cos t + sin r cos t - Sllf t l

V3 \'3 V3
r
cos t-sint sint+cost
J el Jr
o

2 co.i t 2Jin t
.....___;,_
o
3 •'' 1f"l 3 e•• VT
 stJ'l t cos t - smt. t - ssn t cos t - rc~"' r ::

, 9 e•'V·3 "'e''

Nazivnik = (cos l - sin r)• + (5in & ·! _cn~!i_ ,, 2

. 9~e'' )Cit
0datle
l
T= "3ef
]zračunai:

l. Torziju polumjer torzije cilindričke spirale

x~rcost; v=rsint; z=ct
u točki parametra 1.

[ • = r~=konstanta,
+e
vidi primjer l. na str. 3111.]

2. Zakrivljenost j torziju za krivulju

:t = t; y = a; z = ln( cos r)'
(K"'-CO>t; -r=Ol
11 točk t parametra· t.
3. PolumJere zakrivljenosti 1 torziie krivulje

x= Tl:.
ssn t ; y = Tl ( t -+ ssn. t . cos t ) .;
1.1 točiti parametra. t.
[p= 2cost; p1 = 2cost)
4. Zakrivljenost krivulje

v. točki parametra r.

l
K_ V2 ]
-(e'+ e-t)•

10. Frenet-ove formule

Frenet-ove formule izražavaju odnose između derivacija }edini(,aih Y~!~tor:t

tangente, binormale i glavne normale, uzetih po _duljini luka s prosto~·:•;:: krivulje·,
polumjera zakrivljenosti i torzije u dotičnoj točki te krivulje. ·
Pr-ve dvije Frenet-ove formule već smo izveli promatrajući zakrivljenosr j
torziiu prostorne krivulje r = r(s) u nekoj
To su formule (168) (176a):
- točki T parametra s.

- =-p·
dto
ds
n,
(a)
- -+
db. n,
ds=- p,

ISO
 ;

Da dobijemo treću ~renet-ovu fo~ulu, derivirajmo po s jedinični vektor'

-+
~v ne normale· n., koji možemo prema (165) napisati u obliku

Prema (35):

-
dno dt
- - = bo x -•
ds ds
+ -dbo
ds
- -+
x to = prema (a)
·
=
•
-->'

= bo
n.
X -
n,
-- X
l - -
to = - (bo X no) -
i
-(n,
"""?
X
.-
to) =
p p,' P p,
l-+ I-
= prema (165) =---t~+ -b,
. P P•
\
l
Time smo 'dobili i treću Frenet-ovu formulu.
Frenet-ove formule glasi .dakle:

-.
dt, n,
di =p-
,(178)

·gdje je p polumjer zakrivljenosti, a p, polumjer torzije u dotičnoj tOčki prostor~

krivulje. ·
l l .
Uzmemo li u obzir, da skalarne veličine-
i - predočuju zakrivljenost K,
p P•
·odnosno torziju T prostorne krivulje, tada .Frenet-ove. formule primaju oblile

tit. K- _
di= n,

.-
dn,
-- = -
. -
Ke. + -rb,
--.
ds

. Frenet-ove formule prikazuju usku vezu između zakona promjene glliv~

:smjerova prostorne krivulje, ·njene zakrivljenoŠti i torzije. '

811
 § 10. LINlJSKI , (KRIVU,LJNI)
. INTEGRAL!
.\ '

Posada je kao područje integracije slUŽio odrezak koordinatne osi ili dio-
ravnine ili dio prostora. Sdda će p~ručje integracije biti linija, t. j. pravao ili
poligon ili krivulja ,u ravnini ili prostoru. Takvi se integrali zovu liniiskt ili kri-
·ruljni. ·
. Prema tome, da ·li je ta linija ravna ili prostorna, promotrit ćemo posebno
linijske integrale u ravnini i u prostoru.

l. LiniJski integ~ali po ra'l(noj krivulii

Govoreći 'o računanju integrala linearnog ·diferencijalnog izraza P(x, y)ax +

+ Q(x,y)dy, gdje su P{x,y) i Q(x,y) neprekinute funkcije u nekom području o

ravnine XY, pokazali smo, da j

Pdx + Qdx možemo izračunati samo u tom slu-
čaju, ako taj diferencijalni izraz predočuje totalni diferencijal neke funkcije z =

= z(x, y}, t. j. ako je ispunjen uvjet

·
.
integra~ilnosti
.
~p= ~Q
vY vX
(vidi§ 7), pri čemu
,
smo pretp)lstavili, da su x i y nezavisne promjenljive neovisne jedna o drugoj.·
Medutim, /ako je zadana veza između x i y u obliku funkcije y = y(x), odnosno
inverzne funkcije x = x(y), koja. leži u području o definicije funkcija P i Q, tada
J P(x, y)dx + Q{x, y)dy možemo iuačunati bez obzira. da'li je ispunjen ili,nije
· uvjet
ispunjen · mtegra
· ' b'l
1 nosu. JP oQ K ako t.un k c11a
T""=-:.--· .. Y;;Y
. ( x ) , o dnosno x=x (y}
. vy vX •
predočuje kriyulju u ravnini XY, prela~i u tom slučaju J
P dx + Qdy u linijski
'ili krivuljnl integral uzet po toj krivulji y = y(x). .
Pretpostavimo, da je krivulja k grafički prikaz funkcije y = y(x), kojom je
zadana veza između x i y, i da ta krivulja_ leži u području o ravnine XY, u kojem
su definirane obje funkcije P(x, y) i Q(x, y),
Y pa tražimo krivuljni integral od Pdx + ,Qdy
llf't,J r,. uzduž te krivulje k od'točke A do točke B,"to·
jest tražimo: '

~o~--a~--~x-----4b--._.~ ' JP(x, yjdx + Q(x, y)dy

fy,y(x)
A'"8
SL !60.
(vidi sl. 160).
Iz slike vidimo, da kad integriramo po x, y nije više bilo koji, nego Je ordi-
nata y krivulje y = y( x) i da se x mijenja od a do b, a kad integriramo po y, x je
ordinata krivulje x = x{y) i da se mijeniil. od e. do d. ·
Prema tome dobiJemo:
. ' b . d

[ P(x, y)dx
AB
+ Q(x, y)dy =J P[x,y(x)]d~ +J Q[x(y), yJ dy
a ~
(179)

332
 Iz te formule vidimo, da se krivuljni · integrali racunaju tako,,. da se u prvu
funkciju P(x, y) uvrsti y = y(x), a u drugu funkciju/x = x(y). Na taj način
dobiju se dva obična određena integrala, jer prvi integral sadrži funkciju od sa-
moga x, a drugi integral funkciju od samoga y. · ~
Napišemo li jednadžbu krivulje, po kojoj se vrši integriranje, u parametar-
skom obliku, svest ćemo krivuljni integral rui jedan obični.
x = x(t)
y = v(tJ
Kako je u tom slučaju
dx= x'(t).dr
dy = y'(t}dt
:krivuljni integral prima oblik:
t, .

[ P(x, y)dx
AB .
+
·
Q(x, y)dy =·J {P(
·
x (t)~ y(l)J · x'(t) +
1,
(180)
+ Q[x(t), y(c}) · y'(t}} dt

KrivulJa, po kojoj se vrši integriranje, mora biti orijentirAAS, t. j. mora biti

zadan smisao obilaženja krivulje. Promijenimo li smisao obilaženja na protivni,
krivuljni integral mijenja predznak ....

JPdx + Qdy = - JPdx + Qdy

Vrši Ji se integriranje po zatvorenoj krivulji K, tada se put integriranja smatra.
pozitivnim, ako obilazimo krivulju protiv kazaljke na satu, t. j. tako, da površina,
koju omeđuje ta krivulja, .bude na lijevo -Pri protivnom smislu obil~enja kri-
vulje, put integriranja smatra se negativnim (obilaženje u smislu kazaljke na sinu,
površina desno) : · ·

+K -K

PrlinJerJ Y'
L Izračunat

( ',
(}) ( x - 2y + S )dx + (Jx- 4y- 7)dy
J
+K

a:die je k komura rrokura OAB prikazanog na sl. 161. 'Aif,9J ll

Napišimo jednad!bu pravca AB: •
Sl:· 161

333
 . (a)
x = 6{1- Đ = x(y)

Pr~ma slici'

[b)

Računamo prema ( 179):

J
6/i
(x- 2y + S) dx+ (3x- 4y- 7) dy = fidemo po e si X, dakle Je y = O i dy = O) =

~ ! (x-0 + 5)dx ~O= l~+ Sx[- :8 + 30 = 4i

J (x--2y + S)dx+ (3x-4y-7)dy = (tdemo po pravcli AB,dakleuvritavamojednad!be (a)o~
jok se prema slici x mijenja, od 6 do O, a y od. O do 5) =

'o s
= J[x-10(1-i)+s}dx + j[1s( --}}-4y-7]dy=
6 o

=j.!.
32.6
~-5xj +j Jly~~5·-~)s=-~·
2o 3
0
36:30 +.ss-L59 · 25 =-ss

J (x-2y + 5)dx+(3x-4y-1)dy =(idemo po osi y: dakle je X= oi dx= O) ...

iiO

l(-4y~1)dy ~·-2y1 -7yl >= 50.+ 35 =

0

=O+ = 85
s ' l Prema
' (b):
s
y

.--;:;~, :e
f
Y~5 dy~o
5

3 -~~~-
A! Y=3
~
dY•O
r~~o
;B
+K
= 48 - ss + 85 75

2.· Izraćunaj fcx•- y')dx + (x' + ,Y')dy, gdje

~------------------x
o 1 z +K
je k kontura pravokutnika, što ga čine pravci' x ~ 2~.
Sl. 162
y = 3, x = 7, y .h 5 (sl. 162).
Računamo prema (179) uzev~i u obzir, da idući po pravcu AB : y = 3, a ,dakle dy = O.
po pravcu BC : x = 7, dx= O, po pravcu CD : y = 5, dy = O i po pravcu DA : x=2, dx= O.

334
 s
J
7 . 2

""J (x'-9)dx +O+ O+ J (49 +y')dy+ (x'-25)dx+ O+

2 3 7

3
y• 343 8 125 8
+.f 4y + 3 = 3-63-3 + 18 + 245 + 3-147-9 + -r-
l 15
343 125
-50-
3
+ 175 + 12 + 9 - 20-
3
= 170
-

3. Izračunaj
+K
f xy dx +(y- x)dy po paraboli k o= y 1 = x, odnosno ? = v-; i to od vr-

ha 0(0, O) do točke A (l, 1). Nariši sliku!

l l \

J xy dx+ (y-x)dy =prema (179) = J x VX dx+ J (y-y')dy =,

OA o o

4. Izraču naj J (2r- y)dx + (r- y)dy, gdje je k prvi luk cikloidc računajući od isho-
+K
dišta 0:
x = r(t - sin t)
y = r(l-cost)

!.(vi~ Dio II. § 2, primjer 2. i sl. 5).

Izračunavši prema (180)
x'·= r(l-cost)
y' = r. sin t

dobijemo prema toj formuli:

2'1r

J
-!·K (2r -y) dx+ (r -y) dy = J{[2r- r(l -·cos t)] r(l-cos t)+
o

2':T

+ [r-r(l-cos t)J r sin. t} dt = r 1 J (l - cos• t + sin t • cos t) dt=

o

l
'
t
2
sin 2t sin' r_l2"
=-.,. z t---------·+--.
4 2 o
=,..r''Tt'

335
 S •. Izračunaj pc2x- y + 3)dx + (x + 2y- 5)dy, ~dje je krivulja k zadaqa slikom 163.
-t-K
Najprije naplšemo jednadžbe pojedinih dijelova zadane konture k i njihove diferencijale.
~osno derivacije: ·

OA: y ~~O; dy =O,

y
;m, x=2cosz+ 5; x'=-2sint
y ='2sint; y' = 2 cos l

BC: x = J_cost + 2; x'=-3sint-

y = 2sm t+ 2; y' = 2 cos t
l
A CD: y=--rx+S; X =-2y+ JO
7
X.
5
SL 163 DO: x= O; dx= o
' 7

gs·(2x-y + 3) dx+ (x + 2y- S)'dy = j (2x +J) dx+

+K o
...
+ Jz [-{4 con + lO- 2 sin t + 3) 2 sifi t + (2 ~st + :S + 4 sin r-S)· 2 colt) dl +
o

+. .f" [--(6 cos t, t 4 - 2sin t - 2 + 3)3 sin t + (3 cos t + 2 + 4 sin t + •·-

o

o 5
-5)2cost]dt+ J (2x+-fx-S+3)dx+ J(-2y+10+2y-5)dy+
z ,4

+- /o (2y- S)dy = lx• + 3x l: J + 2

o
(-13 sin t + 2) dt +

+ ' 5
J<-lOsintcost-lSsint+2cost+6)dl+ -x•-2x ' ' l
,4
l. + "
o
- tr

+ 15y l: + l y•- Sy l: . . 70 + 2113· .:o~" +

,tr
21 f: ..
+j- 5 sin• t+ 15co~-' -t2rM t+ 6t ~~-t-f- s~
= ~4 + :2( n--13) +(-S+ 2 + 3 ~-lS) • 30 1+.5 e'
6 J
. 'f yclY-xdy
~ x•+Y.-, d' • L '-•.0-' l ,
g je je "' ••uuuWII po Wll)ent r, u pozitiv~ 'emlslu.
+K

'::336
 Prewimo na parametarsku, jednadžbu zadime kružnice:
x=rcost
y=rs•'nt
Odatle dx= -rsinlc{t
dy = r COSI dt
pa prema (I 80) imamo:

J-
~·
r" sin' t -
rt
r' cos' t
dt = -
ll
dt
71'
9
= :=.!.!:
o
Izračunaj

J. ,cp y dx - x dy, gdje je k elipsa s poluosim~ a i b, u poziti~nom smislu~

-t-K
[- 2 lf ab)

2. JK
xy dx .;(y-x)dy od A(O,O) do 8(1,1)

a) y = x

b) y = x•

e) y = x'

l l l]
[ 3; 12; -20

3. j (2x~ - xy') dx·+ (2y' - x 1y) dy, gdje je k kontura trokuta A BC, kojemu- su vrhovi
+K
A(- 2, 0), 8(5, 0), C(O, 4), (O)

Ako je u krivulinom integralu

+K -
J
P(x, y)dx + Q(x, y)dy prva funkcija
P(x, y) ili druga funkcija Q(x, y) jednaka nuli. krivuljni integral prima oblik

+K
JP(x, y)dx, odnosno
+K
JQ(x, y)dy
Ti integrali rješavaju se na isti gore navedeni način.

Navedimo dva primjera.

J. lzračunaj J
-K.
(x 2 -y')dx, gdje je k luk parabole y = x' od-točke-x ==O do točke'.i:..,2.
Uvrstimo y = x• u integral:1

J (x•- y')dx =
J. (x'- x')dx ' = jT-
~ ~S l"
,. =
8 -' 32
1 ll
S ;= - 31š
~K Q & ' ----

22 B. ·Apaen: Repet!torij vtAe matematike - Dio m. 337

 2. lzračunai f (x• + y") dy, gdje je k kontura prav.olcutnika, Ito ga _čine pravci x = 1.
+K
.:y = l, x = 3 i y '"=' S u pozitivnom smislu (nari~i .shku).
5 l

p (x• J + . + O + J(l +
+ y') 4Y = O + (9 y') dy y') dy =
+K, l ~

l9y+3y'l5,+ ly+3Y'l's .
= :" 45 125
+T- 9 l .
-3+ 1 l 125
+T- 5 -T=~

Integrale JP (x, y) dx i JQ(x, y) dy, koji su uzeti po koordinatama x i

.y. možemo lako pretvoriti u integrale po duljini s ktivulje k.
Prema slici 164 imamo:

dx=ds·COSCJ.
dy ·= ds · sin ex

gdje je ex kyt između tangente na orijenti..-

--0~------------------x krivulju i osi X, pri čemu se kut ex mijenja od
O do 21t.
Sl. 164 Uvrštenje u integrale daje:

JP..
K
(x, y) ·dx =j P (x, y) cOJ
K
Ol ds

JQ(x,
K
y) dy =J Q(x,
.K
y) .nn ex ds

ili, ako označimo: P(x, y) cos 01 = /(:~~, y)

Q(x, y) sin 01 = 19(:11, y)

krivuljni integrali po duljini krivulje primaju oblik:

Jj(
K
X, y) ds, oanosno J
K
f9(X, y) ds

Krivuljni integrali uzeti po duljini krivulje računaju se obično tako, da "

jeonadžba krivulJe napiše u parametarskotn obliku, pa se na &aj način pretvaraja
u obične određene integrale.
Uvrštenje
x = x{t)
y = y(t)
l

338
 ds = Vx'• (l) + y'• (t) dt fvidi Dio ll, fonnula (87))
u kriwljni integral daje :
~ '• .
J f(x,y)ds =J f[x(t), y(t)J Vx'• (1) + y~• (t) dt {182)
K 4 .
Primjer

J
K
xy ds, gdje ie lt kvadrant. elipse poluosiju '!-i b, lloii Idi u prvom kVadrallh.

x=acost
y =b .rira t

Račwlaroo prema (182~:

x'=-Qsint
y'=bcosl

Vx'• + y" = Va• sira•·, -j.. b' cwt

." .
J J' v-... sin•
~
,.;ds =
.... a cos l . b sin l •
.
l + ". ~dj· l dt ='

=ab
~

J
. nn 1 cos rVa•rurr + h"cM'lJt

•
"i
- ab J ti• ·• cos rV b1 + Q..:::: b") ,;"•, oh
.
Pomoću supstitucije sin• r = 11 avodimc inrearat Illi lip· tJ fvidi Dio .JJ. l$, 7), Jill llakon
integrinwia dobijemo:

J
ll:
xy ds =
, ,3(a• -
ab
b')
lV [b' + (.a• - b'; sin' ;}., •~
~ 3(a1
ab
- b')
[•l(b
f
1 +a~-b 1 ) 1 -libOJ=
r
ab(a'- b') . ab a• + ab + b'
= 3(a1 -b') =l· -a~-

Krivuljni integral po duljini krivulje možemo naravno riješiti i bez prijelaza

na parametarsku jednadžbu krivulje uvrstivši u krivuljni integral
y = y(x}
ds= Vl -t-y'•(x) dx [Vidi D!o II. fotmula (S~J

339
 U toro slučaju krivuljrii integral računamo po fonnuli;

Jf(x, y)ds =J f[x, y{x)] Vl'+.~·· (x) di

K K
(l SJ)

Primjer

__+7
JVx•
1
ds_, gdje je k odrezak pravca y = - x - 2 od A(O,- 2) do Bf4, 0).
2
K
Računamo prema (183):

x'
y'=4-2x+4

x' + .Y' =i x• - 2x + 4 = i ( T + ~)
x' - x

Y=z
' l

V- - vs
t +y''= T

J Vx• + Y' J• Vs.

K
ds
=
o
- v 2
8
x'-s-x+s
• 16 .
Vs
T . dx ..
.
4

-_J v
o
8
dx
16
x'--s"+s
· = prema predtipu B (vidi Dio ll. § S, 6) -

=ln 16 +~o= ln 4
V5 V5 + 10 =ln 7 + 3Vs
20-4 s V s -V s z
Geometrijski možemo krivuljni integral po duljini ravne krivulje jf( x,'y) ds
K
shvatiti kao plašt valjkaste plohe, kojoj su izvodnice okomite na ravnini XY. Ta
valjkasta ploha siječe ravninu XY u krivulji k, po kojoj se vrši integriranje, a pre-
sječena je plohom f(x, y) tako, da duljine izvodnica imaju u svakoj točki vrijed-
nost podintegralne funkcije f(x, y), koja pripada dotičnoj točki.
~lika 165 ~no prikazuje gore navedeno. Prema toi· slici

dS =f(x, y) ·ds

340
a ođatle je

'Plašt S= f
K
f(x, y)ds

a to je krivuljni ·integral po duljini krivulje k.

d&
Sl. 165 Sl. 166

Primjer

lzračunaj pWt jednog oktanta elipučn~g valjka

z = x (sl. 166).
f •

+ +
• l

= l, koji je presiiečen ravninom

S=
K
J j(x,y)ch

Računamo prema (182) uzev~i u obzir, da je f(x, y) = z = x i napisavši jednadžb.u elip11e

ll• pa,..metarskom obliku:
x=3cosl

.Y = V5sin 1
x' = - 3 sin 1

y'= V5c<>< t

,
."

S J 3 cos 1 V9 sin' t + 5 cos' t dt =

3 J
.
."

cos t V4sin'r+ S dl
o

Uz tubst.ituciju sin t.= u i uzevši u ®zir, daje u= O za r =(}i u= l za l =i• dobivamo:

S= 3 jV
o
4u• +S · du = 6 j v~+ ~du =·prema
o
predtipu C(Dio Il. §S, 6)..,

341
 f
= 6 -l,· - +
3 -l
5 n (l+-
2 2
3) - - 5l n
8 2 8
l/i]
-
4
=

3+
=6 {-
4
s l n5 - - 5- l n -
. -
a 2 s 2
vs ) (-+-ln5--ln2--lnS+-·ln2
=6s
B · s
3
4
s s ) "'"
s
3
16

3 5 ). 9 IS
=6 ( -+-InS
4 16 =-+-InS
. 2 . 8

Spomenimo još.fizikalno značenje krivuljnog integrala.

Pretpostavimo, da se. materijalna točka, giblje po krivulji k od točke C do
9

točke D krivulje i neka na tu točku djeluje sila F,' koja se mijenja po veličini i po
smjeru (sl. 167). Sila F je, dakle, funkcija točke T ( x, y) krivulje· k, t. j.
F = F{x, y).
Isto tako i smjer siletp/koji'se mijenja od točke do točke, ovisi o položaju
točke T na krivulji, t. j. kut rp, što ga sila~F zatvara smjerom gibanja (tangen- sa
tom. tg), također je funkcija od x,y: 'P= cp(x,y).
Znamo, da je radnja jednaka umnošku projekcije sile u smjer gibanja i pre-
valjenog puta. Prema rome radnja, što je vrši sila F(x, y) na putu ds, iznosi,
kako se vidi iz slike l (i 7,

dA = F(x,·y) cos rp ds

a čitavu radnju na putu od točke e do točke D krivulje dobijemo integrirajuti po.

duljini krivulje od točke e do točke. D: ,

D
y
F(X::y) ('J A= J F(x, y) cos cp ds

r
D
e
s
rp ili, ako integrand F(x, y) ·cos <:p označimo 1
y
f(x, y), dobijemo
e .
--~0+---~~.------------x D
Radnja A= J f(x, y)ds
Sl. !67, e

a _to je krivuljni integral uzet po duljini krivulje k.

Kasnije .ćemo pokazati,,da ijzraz J P(x, y)dx + Q(x, y)dy možemo sh\!il•
K
titi kao radnju, što je vrši materijalna točka pri" gibanju po krivulji ·k u polju sila •.
koje se nalazi u ravnini XY (vidi § 13, 4).
Kao.,.daljnju primjenu , krivuljnih integrala '·možemo navesti , proračuna Vanje
kružnih procesa~u tennodinamici.(v. Bošnjaković: Nauka o toplini 1).

342
 2. Linijski integrali po prostorno) bivulji

Sve što smo rekli o integriranju ravnog linearnog diferencijalnog izraza

P(x, y)dx + Q(x, y)dy možemo ponoviti i za integriranje prostornog linearnog
diferencijalnog izraza

P(x, y, z)dx + Q(x, y, a)dy + R(x, y, z)dz

gdje su P, Q i R neprekinute funkcije u Bekom dijelu prostora.

J P{x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, možemo izračunati bez
y, z)dz
obzira na to, da li su ispunjeni uvjeti integrabilnosti (149), t. j. i u .tom slučaju,
kad Pdx + Qdy + Rdz nije totalni diferencijal, ali je zadana veza između ne-
zavisnih promjenljivih x, yi z, na pr., ako su .r, y, z zadani kao neprekinute funk-
~ije jednog parametra t:

x = x(t)
y = y{t} (a)
z = z{t)

Kako gornje tr! jednadžbe određuju krivulju k u prostoru (vidi§ 9), prelazi
J Pdx + Qdy + Rdz · u krivuljni integral uzduž te krivulje k od točke A do
točke B krivulje, kojim točkama odgovaraju vrijednosti e, i e, parametra.
Uvrstin:o li u krivuljni integral

JP(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz

AB
jednadžbe {a), a takoder.
dx = x' (c}dt
dy = y'(e)dt
dz = z'(t}dt
dobijemo obični određeni integral, koji možemo lako izračuna ...

JP{x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz =

AB

=J'•{P[x(c),,Y(t), z(c)) · x'(c) + Q[x(c), y(t), z(c)J .y'(t) +

1• (184)
+ R[x(t}, y(c), z(t)): z'(t}} dt
Primjeri

l.
K
J xdx+ ydy + (x + y-l)dzpoodresku pravca od točkeA(I,I,l) dotočkeB(2,3,4).
,

343
 Prema (41) jedtla.džba pravca AB glasi:

ili
x-1 y-1 z-l
-~- =·-:1- =-3-
uzevši % kao ,parametar, izraeilllo y i z s co ;
y=2x-l
z= 3x- 2
dy = 2dx
dz = 3dx

,'p Uvr~tenje u Integral daje

,-
1:~"'-~-- J x dx + y dy ·e (x +y- l) d z =

#/0'•. AB
",'' ·,... 1
~

1.
,
_
~
=J l
ix -t (2.x- l) 2 + (x + 2x·~ 1- J) 3}dx""'
'
X 2
Sl. 168 = Jo<b--8)dx= 17x•-sxt~ 13
.l l·-

:t Jy dx--, ( x - y)dy + x d': po OABPOB (st 168).

Jya;-(x-y)đy'*"xdz=,J =J+j+j+j+j
'f: OABPOB DA AB BP PO OB
l

J ""(y =O ; dy .."O ; z'= O ; dz.= 0) = J O· dx·= O

DA n

J = (x =. • ; dx = O ; z = O ; dz = Q) =
AB
l l

= J[-(1-y)]dy=l-y+fi=-{
o o
l

J = (x = l ; dx= O ; y ==J ; dy = 0) = J 1 ·az = l z 1:=

& o

Jednadžba pravca UP. prema (41):

344
pa je
y=x tiy =dx
z=x ·dz =d~

•
J= J<x+x)dx=[x'l~=-1
RJ l

l l

J= (x = y ; d« = 4y ; z = O ; dz ~ 0) = J x dx ~ lf l = -}
.OiJ o o

. r.
AOBPOB
=0--1_+1-1+_1_=0
2 2 -

3. ~ (x + 3) dx + (y- l) dy + (2z + 2) dz, gdje • je k luk cilindri<fe spirale .od točke

K

,'1(1,0,0) do točke B(o, t,-j) i pravac BA (_sl. 169).

Uzevši u obzir, da je r = l, jednadžba spirale prenoa

(l 55) glasi:

x =·cos r
y =sin 1
z= e 1

Kal<" je za t = 1t .
1 z = r: (il"k )
1 a ,
.
1mamo
2 2
z
e=-= ~- 169
t

pa je X =
y=sint
z= t
CO$ t
l jednadžba zadane spirale.

Odatle
x'~T -silit
y' =cost
z' =J
J>rema (184) imamo:.

J (x + 3) dx + (y- l•) dy .+ (2z + 2) dz =

A~B

'If

= I.f
o
{-(cos c·+ 3)sinE + (sint-l)cost +cit+ 2)]dt
l
="
 =,Jz"' (-3 sin l-CM l+ 21 + 2)·dl =
e

z"'
= l3cos t - sttt t + 1
1
+ ~~ l = - l + ~ + 1t - 3 = ~ + "- 4
•
_,...nadžba pravca BA:
x-1 y ~.
~=-=;

Olia! le .Y =-~+-l dy =-dx

J~ J[<x -,-. 3) -(-:ć + 1-1) -(-r.:x +TC+ 2)-f]dx =

Q
BA

= J(2 + ~) +(3 - X ~ - TC)] dx =

•

f
K
rr• . n•
=-+n-4---rr+4=0
4 ' 4 -

Izraču naj

l. J y z dx + z Vr•- y• dy +xy dz, gdje je k - luk ci!ind~ke spirale x = rus r,-

K•
y = r mz a 1 od pres)·eka k nvu
: t, z = ~ · J'Je s _ravrunom
· z= O d o tow.e
...,_ presjek'&,
" krivulje s .ravni-

nam <l= a. '

[/=OJ

x dx -i- y dy + 5z dz
J xz + y2 + z2 '
gdje je k kružnica polumjera r u ravnini XY (z = ti). ·

[/=O)

Kasnije ćemo vidjeti, da i krivuljni integral J Pdx·+ Qdy + Rdz. po prost«>-

K
rnoj krivulji k možemo shvatiti kao radnju, · koju vrši materijalna točka pri
.gibanju u prostornom polju sila po toj krivulji' k (vidi § 13, 4).

346
 \i ll. PLOŠNI INTEGRAL!

Pod plošnim integralom razumijemo integral uzet po površini zadane plohe

:;; ~~ z{x, y).
Govoreći o komplanaciii ploha fvidi § 5, 5. e)], došli smo do najjednostavni-
je~ oblika tog intcgrala: ·

površina plohe. S = Js J dS = Js j l . dS

Uzmimo sada opći slučaj, kad integrand nije l, kao u tom specijalnom slu•
čaju, većje neka zadana neprekinuta funkcija f(x, y, z), koja je definirana po povr-
šini S zadane plohe z = z(x, y):

JJf(x, y, t}dS (a)

s

Vidimo, da je plošni integral proširenje pojma dvostrukog integrala, slično

kao što je krivuljni integral proširenje pojma običnog određenog int~grala. U obič­
nom dvostrukom integralu kao područje integracije služi dio jedne koordinatne
ravnine, na pr. ravnine XY, dok je kod plošnog integrala područje integracije
površina S zadane plohe z= z(x, y).
Kao i pri komplanaciji ploha pretpostavljamo, . da je ta ploha neprekinUti:\
i da je s\1aki pravac, koji je usporedan s osi Z, probada plohu samo u jednoj točki,
t. j. da je funkcija z = z( x, y) jednoznačna funkcija. Osim toga moramo sada
pretpostaviti, da je ploha orijentirana. Pri komplanaciji ploha tražili smo ap-
solutnu vrijednost površine plohe, dok sada moramo uzeti u obzir i predznak
plošnog integrala, odnosno plohe, po kojoj integriramo zadanu funkciju f(x,y, z).
Orijentacija p!ohc vrši se pomoću plošne normale, pri čemu se obično uzima, da
je normala na plohu usmjerena prema vani, t. j. u konveksnu stranu plohe (vidi sl.
JJ9a), pa pri računanju plošnih integrala funkcije j(x, y, z) uzimamo u obzir
predznak kosinusa smjera normale na plohu, po kojoj integriramo.
Računanje integrala po površini zadane plohe, t. j. plošnih integrala oblika
(a), vrši se tako, da se zadana ploha S, dakle i element dS te plohe, projicira na
jednu koordinatnu ravninu, pa se dS izrazi pomoću ·svoje projekcije drJ na tu ra-
vninu.
Projiciramo li zadanu plohu S na ravninu XY, dobijemo za dS prema sli-
kama (139) poznati nam izraz ( 130):

dS= dxdy (130)

cosy

gdje je y kut, što ga normala na element plohe dS zatvara s pozitivnim smislom

osi Z.
Kako je cosy >O za O~ y < 90°, odnosno <O za 90° < y < 180°, prima
element površine dS pozitivnu, odnosno negativnu ,vrijednost. Time je· provedena
orijentacija plohe.

347
 Uzmemo li još u obzir, da kad integriramo po zadanoj plohi z= z(x, y).
aplikata z nije bilo koja, nego baš apllkata z(x, y) dotične plohe, plošni integral (a)
poprima oblik :

l= ·ff f(x,y,z (x,y)] ---=prema

dxdy (130a) =
. cosy
a (l SS)

gdje je cr projekcija plohe S na ravninu XY.

Projiciramo li zadanu plohu z== z(x, y) na ravninu YZ ; uzmemo li op&
u obzir, da je u tom slučaju apscisa x integranda f(x;y, z) apscisa x(j, z) udane
plohe, dobijemo obzirom na ( 130c) plošni integral u obliku:

. dydz
l=
ff f(x(y, z), y, z )cos- -
a,.
(X
=

(185&.)

Tu je <X. kut, sto ga normala n,a element plohe dS zatvara s osi + X, a cr; pro-
jekcija plohe S na ravninu YZ.
Konačno, projiciranje plohe S na ravninu XZ daje prema (130d) plošni integral
u obliku

J= r1f[x,y(x,z),z]:::~
tJM
= 11 fl:,y(x,z),z] V·+ (!:r + (!~r dxđz
O't

(l8Sb)
Tu je ~kut, što ga normala na dS zatvara s + osi Y, a o, projekcija plohe S
na ravninu XZ.
Primjeri

1. j j (2x + T + z}
y dS, gdje je S dio ravnine T+ T+ 7 = l,
s
koji leži u prvom oktantu (slika 170).
Kako normala Nr na ravninu ima stalan smjer, računat ćemo prema prvom dijelu formule
1185), t. j, prema
dx'd
ff J (x, y, ztx, y)] _2'
cosy

Prema (47):

348
~ i7. jednadžbe. zadane ravnine slijedi:

z(~,y) = 4{1--T-f)

= V6T
l l Jr 4dx dy ~e
• :v--_ .4V6t
J • ctl • <$ "" -
3- • 22 . 3 = v-
4~

"''

Sl. 17G 'SL 171

Izračunajmo sada i§ti integral projicira,Ući dio S ·r;adane ravnine na ravninu-·\'Z,"t:'j.• pri-
·mijenivši formulu (t 85a). ' · ·
Prema (47):
l
T. 6

Prema (18Sa):

l
V6t
= 6- JJ. {4 - l4 y - ~ + _4
3 y + .~ ) dy d:. =

= - V61--
6
· 4 ff dy dz = - 2 ·.
3
v-
61 · a, = -2 ·
J.
v- 3.-4 = 4 ·6t
61 · -
2 --
v-
Izračuna j jo~ jednom isti plošni integral projicirajući. di9 .S zadane ravnine na koodinatnu
. .tvninu XZ, t. j. po formuli (185b). Dobit ćeš isti rezultat· 4 V.6t.'-

2. JI xyz dS, gdje je S dio ravnine x + y + z-_;;-l,koji leži u~prvom oktant\1.- (slika 11'1).
s

340
 O~J...ra~o po,pr.rora dijelu formule (18S):
Prema (47):
l l
- " = ws l'- ~~r =Vl+ l+ l= VJ
z= l - x - y ·

L=· JJ xy(l -x-y)dxt = V3 JJ (xy-x'y-xy 0)dx.ty-

" V3 q

l t-x l 1-J<

=,YJ Jdx J (xy-x'y-xy')~Y =VJ Jdxfx(l-~)f-:~~tl =

g u ll •

= VJ J(; (l - x) (J - x)'- ~(l ~ x)'] dx =

o

v;
t l

= VJI
. •
x(l-x)'dx= J<x-3x'
t
+ 3k'-x')dx =

'j

= Vll~-:.i'+~
6 l 2 . 4
... -~1=
'
f3
120
o-

lzračunai :za vježbu istl plošni integral oroiicirajući dio S zadane ravnine n. koiirdiname
ravnine Y2 i xz:. Rezultati moraju biti isti.
3. JJ x• y• dS, gdje je S gor_nia polovina povriine kup;le polumjera. R sa arediA~ u
s
ishodištu.
Kako se smjer .normale na kuglinu plOhu mijenja od toC!ke do toćke, računat ćemo taj plošni
integral po drugoj polovini formule {185) uzevši ispred drugog korijena precb:nak +,jer normala
na gornju JIC>.Iovinu kugli!le plohe zatvara kut m:anji od 90c, pa je cos y > O.

l= JJ f(x,y, z~,y)] J/t + (*)' + (~)'dx d_~

a

Jcdnad~ba kugline. p)Qbe glasi:

Prmui: (92):

~Jl y
JY=--;-
 •l (-dz)" + {dz}•
+ .dx -ily = l
x• y'
+-
z• +-
z'
=
:;t;' + y1 +
z•
z'
= -
lt'
z•

l= JJ x•y• · -~ R
VR'-x'-y"
= - dxdy
o

ldic je o projekctja polukuglc na ravninu XY, r. ;. k.rug x' + y• = 8'

Pn:m. (Ille)
x=pcoscp
y=psan<p
lix dy = p d p dcp

l = R
ff p'
-- sin'
-: cp -
· cos'
- dcp p d cp= R J ]'IT

sin' <p· cos• <p d~ J' 11:

t19-
-p'-
o VR•-p• o Q
VR•-p•

Prvi integral lako riješimo prikazavšl intregtal u obliku --}- · 4 sin' cp • col• 'P = ! Ml 29,

dok ,drugi integral rješavamo uz supstituciju R 2 -p' =t, odatle je p• = (1-R1) 1 , a p dp= -4-•·
pri čemu uzmemo u obzir, da je ~ = R' za p = O, odnosno 1 = O za p ~ R.
Dobijemo:
o
l= RBl{ ' l l -sin4q>)l[
l --
4 r· - 21 1
S 2
~

\4
t -a-R't 4+ 2R•t tl] =
n ~

= ~ . 27t . -} H -I R·- R· + 2R') = 3 ; t

Dosada smo promatrali plošne mtegrale uzete po površini S zadane plohe.
Međutim, često se plošni integrali računaju po koordinatama, pr:i čemu se i sada
lolZima u obzir, da je ploha orijentirana u prije navedenom smislu. .
Razlika između plošnog integrala uzetog po plohi i integrala uzetog po ko-
ordinatama sastoji se u.tome, da se u prvom slučaju vrijednost funkcije j {x,y, z)
u točki plohe S množi s elementom površine dS, dok se u drugom slučaju množi
& orijentiranom elementom da koordinatne ravnine XY(ili YZili XZ), koji je
projekcija c:!lementa plohe dS na dotičnu koordinatnu ravninu.
Prema tome plošni integrab uzeti po koordinatama glase uz sve prijašnje pret-
polltavke za zadanu podintegralml funkciju f(x, y, z) i plohu z= z(x,y), odnosne.
x = x(y, z) 1 y =y(x, z) ·

l= Js Jf(X,y,z) dx dy =JJ f(x,y, z {x,y)]-dx dy

o
(18~

.;dj e je cr projekcija plohe S na ravninu XY, a dx dy = da projekcija elemen~

P,(ohe dS na ravninu XY (vidi sl. 139a)
 Kako je prema ( 130)
_dx dy = dS · COS'( (187')

plošni se integrai po koordinatama može napisati i u obliku

l= J J f(x,y,z) dxdy =J J f(x:y,z) cosy ·dS (1868)

s s

Iz posljednjeg izraza za plošni integral vidimo, -da ploha ostaje orijentirana

i pri računanju plošnog integrala po koordinatama, jer u integral ulazi cosy, t. j.
kosinus kuta, što ga normala na plohu zatvara s + osi Z. Pri računanju plošnill
intcgrala po koordinatama, uzima se u obzir-samo predznak kosinusa smjera nor-
male na plohu, dok se sama vrijednost kosinusa smjera izostavlja.
Na isti način dobijemo uzevši u obzir, da je prema (f30c)

dydz = dS cos a. (188)

J J f(x,y, z) dydz =J J f(x,y,.z) cos a. · dS=

s s
(1119)
= JJ!lx(y,z).,y,z)dydz
Go

gdje je cr, projekcija plohe S na ravninu YZ, a. kut plošne normale s + osi X, a
dydz = dS cos a. = da,. ·
Analogno uzevši u obzir, da je prema (l30d)

dxdz = dS cos f3 ( 190)

dobijemo
J J f(x,y, z)dx dz =J J j(x,y, z) cos () . dS e=
s s
(191)
= JJnx,y(x,z);z)dxdz
"·
gđ)e Je a. projekcija plohe S na ravninu XZ, () kut plošne normale s + osi Y, a
dxdz =dS cos f3 =da.. ·
Kako ćemo kasnije' vidjeti, osobito često treba računati plošne integrale,
koji predočuju zbroj gore navedenih integrala uzetih od triju različitih funkcija
P(x, y, z), Q{x, y, z) i R(x, y, z), pri čemu se pretpostavlja, da su funkcije P, Q
j R neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim derivacijama. ·

jjP~~~dy.+Q~~~~·+R~~~~dy=
s .
(192)
= JJ[P (x,y, z) cou. + Q (~,y,z) cos f3 + R (x,y,z) cosy] d_S
s

352
 Primjeri

l. JJ xyzdxdy,
s
gdje je S dio kugline plohe x" +:l'+ z 1 = R•, koji
se nalazi u l. i V oktantu (slika 172).
V
Kako je furtkcija z = ± R• - x• - y' dvozna-
čna, moramo područje integracije S rastaviti u dva di-
jda:

gornji S, jednadžbe.z1 = + VR'-x'-y'

donji S, jednadžbe z 1 = - VR• - x• -v'

pa je prema ( 186): Sl. 172

JJ= JJ+ J J= JJxyVR•-x'-y'dxdy-J JxyYR'-x'-y'dxdy (a)

s s. s, a a

gdje je cr zajednička ·projekcija ploha S 1 i S 2 na ravninu XY, t. j. krug x 2 '+ y• = R' ..

Sada moramo uzeti u obzir, da je ploha S orijentirana. Vanjska normata na plohu S 1
zatvara s osi + Z kutove y < 90°, pa je ·cosy·> O, dok normala na plohu S, zatvara s osi +Z
kutove y > 90°, pa je easy < O (vidi sl. 172). Iz toga slijedi, da u drugom integralu izraza (.a)
ueba promijeniti predznak.
Dobijemo·

J = 2 JJxy VR"=:;:• - y' dx dy

'
cr

Prclazimo na polarne koordinate prema (ll la):

'IT

2 R
! = 2 JJ p' sin <p • cos <;> VR' - p' · dp d rp = J 'sin 2 rp d~ J V
p• R 1 - p~ · dp
cr O &

Na sli.čni način i uz istu supstituciju kao u posljednjem primjeru 3. dobijemb:

2. ' JJ (2 x+ y + z) dy dz +
s
+ (x-2y + z)dxdz + (x-z)dxdy
Nr, gdje je S povdina va!ika visine l i polumjera baze
Sl. 171 (sl. 173).

23 s. Apsen: Repetltol'IJ vlje matematlke - Dio m. 353

 Prema slici rastavimo zadani plošni integral u tri integrala

JJ J +JJ + ff
S
=J
D G . P

Pci· računanju JJ uzmemo u obzir, da je

D

z= O , dz = O i cosy, =cos 180° = - l , pa zadani plošni .integral prima oblik:

.JJ = O + O- JJ (x - 0) dx dy = uz prijelaz na po !arn~ koordinate

D D
2'1T l

= -JJ
D
p cos <p • p dp d <p = - Jcos <p d~
O O
J p1 dp =

2'1T l

=-l 1·1 f.l sin <p

o o
= 0

fj =(z=l 1 ;dz=O ;cosy,=cos0=l)=0+0+

G
2'1T l

+ JJ (x- l) dx dy = J J d <fl (p cos <p- l) p dp =

G o• o

=
J l
k

d <p Tp
3

cos 9 - 2
l
p•l J (cos =
N
<p
-3- --: 2l ) d <p = l sin <p -
-3- 2l tp
M
l = - "'
g o o o

Pri računanju JJ moramo uz.eti u obzir:

p

l) cos y, = cos 90° = O, pa je dx dy = dS cos y, = O, a to sc vidi i iz slike.

Zadani plošni integral reducira se, dakle, na

fj
p
(2x +y + z) dy dz + ( x - 2.Y + z) dx dz

2) Računajući prvi did tog integrala moramo plait valjka projicirati na ravninu YZ. Ptednta
i stražnji dio plašta ima za projekciju pravokutnik baze 2 i visine l·(vidi sl. 173),_ ali za prednji
je dio ct < 90°, pa je cosct. > O, dok je x = + Vl y', a za stra!nji dio ct > 90•, pa je cos ct < Q"
dok i~ x =-Vl y'.
\Prema tome:

JJ
p
(2x +y + z) dy dz = JJo,
(2 Yl y1 + y + z) dy tk- '

-J/ (-2V1 y 1 +y + z)dydz (a}

a,

354.
 3) Pn računan)u drugog dijela tog integrala projiciramo plašt valjka na ravninu Oesni xz.
1 lijevi dio plašta imaju -istu projekciju a 1 = a 1 = pravokutnik. baze 2 i visine l, pri temu je
za desni dio cos (3 > O i y = + VJ - x' , a za .lijevi cos f3 < O ' i \ v = l ,.., -V
Preina tome:

jj (x- 2y + z) dx dz = j j (x- 2 VJ - x' + z)dx dz-

P a.=a~

-j j (x + 2 Vl - x• + z) dx dz (b)
a,- a1
Zbrojimo li izraze (a) i (b), dobit ćemo

ff =O
p

jer su prvi i četvni, a takoder d,rugi i treCi integrali

iđentićnl i protlvnog predznaka·. Oa se u to uvje-
rii, izračunaj te integrale!
Konačno imamo:

Sl. 174

3. j j (x' + y dy dz + sin z dx dz + i'+ •dx dy

1
)

s
11die je S povrllna kocke omeđene ravninama

X= 0, y - 0, Z= 0, K- J ,·JI- l ,.ll =.1 (Blikll'l74).

ff= ff+ JJ+ ff+ ff+ ff +ff

S ADBO GFEC OBBC ADPG AOCG DBEP

JJ = (z - 0 ; dz -= 0 ; COIY • Cili 180" - - l) =

ADBO

l l

=O+o-fjrdxdy=- fe"dxJdy=-<•-l>
ADBO O O

jJ =(·z = l ; dz = O ; cosy = cos O= + l) =

GFEC

1 l l

=0+0+ Jle"+ 1
dxdy= Je"+ dxfdy= l e"+ i 1.= e'- e
1

AIJI'··' O 9 (l

355
 .J J = (x = O dx = O , cos cx = cos 180" = - l ) ""'
·aBEC

l l

= - J J y 0 dy dz + O + O = - J y' dy Jdz = -· 3
OBEC O ~

J J= (x = l ; dx= O ; cos cx =cos O= + l)=

ADFG

= JJ
OBEC
(l + y') dy dz + O + O= y l + -t l· O
l = -T

J J = (y =o ; dy =o ; cos~= cos 1so• =-l)~

AOCG

1 1

= O- J J sin z dx dz + O= - J sin z dz J dx = cos l - l

AOCG o O

J J= (y = l ; dy =o ; cos~= cos o= +l)=

DBEF

t t

= O+ J J sin z dx dz
AOCG
+ O= J
O
sin z dz J
O
dx = -(cos l - l)

JJ= -Ce-l)+ (e -e)--} + 1

s
4
+3 +(cos l -l) -(cos l - l ) - e•- 2e + 2

4. JJ (2x + y - z),dy dz +
s
.+ ( x - 2y + z) dx dz + (4x- y - z) dx dy
g'dje je S oplo§je tetraedra zadanog slikom 175.

Sl. 175

J J= (z= O ; dz =O ; cosy =cos 180° = - l } = -

AOB
JJ(4x-y)dxdy
AOB
=

l 1-.x i t-x

= - J dx J (4x-y)dy =- Jdxi4xy-fi =
n o o q

356
 +o-
l

= -Jo l4x (l - x)- x)•] dx =: -i-

JJ = (x = O ; dx = O ; cos oc = cos 180° =- l) =
BOG

l 1-y l 1-y

.. _J J
BOG
(y-z)dydz =J J o
ay
o
<z-y)dz =J
o
dylf-yzr=
o

l.

=+J o
[(l - y ) 2 - 2y(J--y)] dy =o

JJ =" tY = O dy = O ; cos ~ = cos I soo = - l) =

AOC

l 1-x

= -J j (x + z) dx dz = - J J dx (x + z)dz =
AOC. O O

l 1-x l

=- j.dx lxz + 2z'l = -

2
J I [2x(l-x) + (1-x)']dx = -3l
ll o o

ABC
JJ=?
Pri računanju tog integrala moramo uzeti u obzir: da jednadžba ravnine ABC glasi x + y +
+ z= l, da normala na tu ravninu zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90°,
i da treba projicirati trokut ABC:

1) na ravninu YZ uzevši x = l - y - z
2) rta ravninu XZ uzevši y l - x - z
3) na ravninu XY uzevši z = l - x - y .

Prema tome:

JJ JJ
ABC
=
BOG
[2(1 - y - z) + y - ;]dy dz + JJ
AOC
[x- 2(1 - x - z) + z) dx dz +

+JJ [4x-y-(l-x-y)] dxdy =

AOB

= JJ
BOG
(2 - y - 3z) dy dz + JJ
AOC
(3x + 3z- 2) dx dz +

357
 ,_" -
+ JI<5x...,-l)dxdy= Jdyj<2-:-y-3z)dz+
AOB O O

l 1-x l 1-x

+J dx oJ
Q
(lx_._ 3z-2)dz +Jo dx oJ (Sx-l)dv =

ff
s
=-++O-!++=-~
lzračunai:

l. JJ VR•-=-x• -y• dS, gdje je S gornja -polovina kugline plohe

s
x' + y' + z' = R• [l = "'R'l

2. Jj z dx dy, gdJe je S ploha elipsoida

s
x.:. y2 z'
-+-+-=1
a2 b2 e'

3. JJ x dy dz + :Ji dx dz + z dx dy, gdje je S povrlina ko<:ke omeđene ravninama

s
X = O, y = O, z = o, X = l, y = l i z = l. [l= 3)

§ 12. VEZA IZMEĐU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA

Veliko značenje u matematičkoj analizi i fizici, a također u mnogim tehničkim

naukama imaju formule, koje daju vezu između integrala uzetih po nekom području
i integrala uzetih po granicama tih područja. Tu vezu daju formule Green-a,
Stockes-a i Gauss-a.

1. Greenova formula

Grćen-ova formula (čitaj Grin) daje vezu izmedu poznatog nam krivuljnog
integrala

fP ( x, y) dx + Q ( x, y ) dy
1
K .

358
uzetog po ravnoj zatvorenoj krivulji k i dvostrukog integrala u;,:;t:wg po površini:i
koju ta krivulja k omeđuje.
Da takva veza postoji, znamo već od prije: sjetimo se samo formule, koju smo
izve1i za površinu sektora krivulje y = y (x). Ta formula za površinu zatvorene
krivulje K glasi:

Pomoću te formule izračunali smo kao primjer površinu sektora istostran~

hiperbole (vidi Dio Il. § 7, 1).
Green daje tu vezu u općem obliku.
Neka su zadane dvije funkcije P(x, y) i Q(x, yf, koje su neprekinute za-
jedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama i koje su definirane u području
cr ravnine XY. To područje cr omeđeno jc:-
krivuljom k, kojoj je jednadžba y = y(x), od- y
nosno x = x (y) i koju pravci paralelni s ko-
ordinatnim osima sijeku najviše u dvije točke
(sl. 176).
Izračunajmo dvostruki integral parcijalne
derivacije po y funkcije P( x, y) uzevši ga po A
)l . . . . . . . .
rom području cr:

I= J JoP(x,y) dxdy
a t}y ~0+---~a---L--------~b--~x

SL 176
Kako se vidi iz slike, tangente na krivulju
'k, paralelne s osi Y, dijele krivulju na dva dijela: donji jednadžbe y,( x) i
gornji jednadžbe Y• (x}, pa integrirajući najprije po y, a zatim po x dobijemo:

b
y,(x)
=
J dx l P (x, y) l = [kad P( xy) parcijalno deriviramo po y, x je konstanta,
a y,(x)

l
P je dakle funkcija samo od y, pa je ostala bez promjene, jer smo je najprije dert·
virali, a zatim integrir~li] =

=J (P[x, Y• (x)] -P[x, Yi (x)]} dx~

b b

=J P [x, Y• (x)] dx- J P[x, y, {x)] dx==

359
 = JP [x, Y• (x)J dx+ J P [x,y,. (x)] dx=
b "

.. ' b

=fp (x,y) dx
-K

jer smo, kako se vidi iz slike, izvršili potpuno obilaženje krivulje k u negativnom
smislu (u smislu kazaljke na satu, površina 11 desno!).
Ili

JJđP r;;y) dx dy =·-fP (x,y) dx (a)

a +K

Na isti način dobijemo:

JJđQ(:, y) dx dy =prema slici 176

a X

=
d
dy
Ir,(~Q(x, Y}
-~dx=
Id dy l
Q(x, y) =
l ~,(y)
I x,(y) ,.,(y)

=I {Q[x.(y), y]- Q[x,(y), y]} dy =

+I
d e

=I Q[x.(y), y] dy
d
Q[x,(y), y) dy = f
+K
Q(x, y) dy

jer smo sada izvršili obilaženje krivulje k u pozitivnom smislu (protiv kazaljke
na satu, površina lijevo).
Dobili smo dakle:

Oduzmemo li od te jednakosti jednakost (a), dobijemo: .

JJ(~;- :~rtxdy = fP{x,yJdx. + Q(x,yJdy (193)

a K

360
 To je Green ova form.uui. .
PomQću Greenove formule možemo zamijeniti dvostruki inte-
gral; uzet po ravnom području, krivuljnim integralom uzetim po
krivu! ji, koja to ravno područje. omeđuje.
Uzmemo li da je P=- y, a Q = x i izračunamo li: c)Q
đx
=l i c)P =-l,
c)y
d~bijerno prema Greenovoj formuli

ff a
2 · dx dy ::,_ f~
K
dy- y dx (193- a)

ili

cr= -}~x dy--;:- y dx,

K

a to je gore spomenuta formula za površinu zan:orene krivulje y = ylx).

Greenova formula daje dragocjenu kontrolu krivuljnih integrala izračunatih
po zatvorenoj krivulji, naravno uz uvjet, da su funkcije P(x, y) i Q{x,y) ne-
pre]dnute u području cr, koje ta krivulja omeđuje, jer je neprekinutost tih funkcija
u području cr bitna pretpostavka Greenove formule.
Kontrolirajmo pomoću Greenove formule krivuljne integrale, . izračunate u
primjerima l., 2., S. i 6. na str. 333 i sl.. Krivuljne integrale navedene u primje-
rima 3. i 4. ne možemo kontrolirati po Greepu, jer su uzeti po otvorenim
krivuljama. ·
Primjer l.

.J.
j
(x -· 2y + 5) dx+ (3x 1
p
4y- 7)dy
Q
K
Računajmo prema (193):

oP = - 2 . oQ.:.. 3
oy· ' ox.-

f =J
K a
f(3 + 2)dx dy = 5 JJ
a.
dx dy =
6·5
5 a== prem!.l slici 161 = 5 · - 2- = Il• a to ie rc-

zultat, koji smo prije dobili.

Primjer 2.

l. (x•- y')# ~ (x' +

j' p Q
y') dy
K
Prema (193):
oP oQ
oy =-::Qo ; ox·=2x

f = JJ (~x + 2y) d~ dy =.prema. slici 162 =

Jo: a

361
 7. ~ 7 5

Z JJ+ 2
dx
3
(x y)dy = 2 Jl
z
dx xy.+ ~·~- =
3
7 7.

= 2
J"(
~
Sx + T-
25 3x-
2 '9) dx = 2 ·J
z
(2x + 8)dx -

7 \

21x• + sx[ = 2(49+ 56-4-16) = ~

' z
P7imjer 5.

f(2x- y + 3)dx + (x -1'- 2y- S)dy

K
Prema (193):
t) p
-=-1 oQ =I
t)y . ox
f=
K
2 JJ
a
dxdy = 2a =·prema slici_l(i3 =

= 2{
2
~ 1
-;- 2 · 2 + +· 3 - 2 · -:t"+ S · 2 + +· 41t ) = 30 + Sn
Primjer 6.

,.h
j ydx- xdy
x• + y' , gdje je k kružnica polumjen r.
K
Napisavši zadani integral u obliku

rh
j
_ Y _ dx - - " - dy
x' + y' x' + y'
K

vidimo, da je P = -e;-~, a Q =
x·+y x.+y
--.--=--,.
Funkcije p" i Q ne oegovaraju pretpostave[
Greenove formult, jer nisu neprekinute u svim točkama područja a omeđenog kru:tnicom
x• + y' = r 2 (prekinute su u ishodištu), pa kontrola po Greenu.nije dopustiva. Da se u to llvjc-
rimo, računamo prema (193):
t)p x• +y 2 -2y' x'-y'
t)y ""' (x' + y')' = (x' + y'F
oQ = - x' + y'- 2x' xz-y~

t) x (x' + y')' (x' + y')'

J.
j=· fi ( x'-Y' x'-y')
_ (x'+y')'-(x'+y')' dxdy=O
K a
dok smo prije dobih drugi rezultat i to - 2 1t,
Kontroliraj po Greenovoj f?rmuli primjere 1: i 3. navbdene na ~tr. 337.,

362
 Vdna p:Qsljedica Greenov.e formule. Govoreći u § 1 o egzakt1ilin
diferencijalima · i njihovom integriranju, dokazali smo, da je
oQ oP
----=0 (147)
ox oy
nuždan i dovoljan uvjet, da linearni diferencijalni izraz
P(x, y)dx + Q(x, y)dy
predočujetotalni diferencijal neke funkcije. u= u(x, y).
Uzmimo sada slučaj, da funkcije P(x, .V) Q(x, y), koje ulaze u krivuljni
integral

f P(x, y)dx + Q(x, y)dy (a)

K

i za koje pretpostavljamo, da su neprekinute

zajedno sa svojim prvim parcijalt)im derivaci-
jama u području cr, koje omeđuje krivulja k,
zadovoljavaju gore navedeni uvjet (147), t.- j.
neka integrand predočuje egzaktni diferencijal.
Tada uvrštenje toga uvjeta u Greenovu for-
mulu daje:

f P(x, y)dx + Q(x, y)dy =O

Sl. 177
K

To znači: ako je Pdx + Qdy egzaktni diferencijal, vrijednost krivuljnog

integrala po bilo kojoj zatvorenoj krivulji jednaka je nuli.
Na pr. krivuljni integrali po zatvorenim krivuljama T,AT .BT, i T, CT,DT.
(sL l 77) jednaki su u tom slučaju nuli, a iz toga slijedi, da integrali po otvorenim
krivuljama T,AT" T,BT" T,CTa i T,DT. moraju imati istu vrijednost, jer su i
integrali po zatvorenim k.rivuljama T,AT,CT, i T,BT.DT 1 jednaki nuli.
Prema tome:
Ako je Pdx+Qdy, egzaktni diferencijal, t. j. ako je ispunjen uvjet
oQ oP
ox- ox ~
o, d ·oP oQ
o nosno ily =ox, ta a VriJe nost
d .. d
nvu l'1nog mtegra
k . . l
a
Pdx +
Qdy ne ovisi o putu integracije; već jedino o početnoj i ko-
načnoj točki toga puta, dok je krivuljni integral po zatvorenoj
krivulji jednak nuli. ·
Na pr.} (2x'- xy') dx+ (2y•- x'y) dy, koji _smo naveli kao primjer 3.
-tK •.
na str. 337, jednak je nuli po bilo kojoj zatvorenoj krivulji, jer je integrand egzaktni
diferencijal: ·
.oP
-
ay = -2xy;' ~~=-2xy, paje

oP dQ
oy =ox

363
 . S istog razloga vrijednost krivuljnog in-
tegrala

j 2xy dx + x•dy
K

uzetog uzduž bilo koje otvorene krivulje ne

ovisi o putu integracije, već jedino o početnoj
i konačnoj točki toga puta, jer je

oQ oP
- - - =2x-2x=O
Sl. 178
ox. oy
Da se,u to uvjerimo, izračuna j mo taj integral po pravcu y = x i po parabolaroa
y = x•, y.~ .x• i y == l{X od točke 0(0, O) do točke .A(l, l) (vidi sl. 178):
l).·po·y = x, odnosno x .= y:

l . Ji·.y' dy =.12x• y•li

l = f 2x'dx +
u o
T + T = ..!_
0

2) po y = x•, odnosno x =· + '{Y:

JI ,.x'
T + 2y•IJ =_..!..
fo 2x'dx + o y dy
i
I = =
o
3
3) po y = x', odnosno x = '{Y:

l= j.2x'dx
l
+ jl(Yzdy
l 3
=
12; . +SyT
3 'll
= ..!_
0
ll o

4) po y = yx, odnosno x = y':

I = [ l 2x Vx dx + [ l y' dy = 145 xi +~ 'l'.=..!.,

0

Iz dobivenih rezultata vidimo; da je vrijednost tog integrahi ·jednaka nuli za

sve zatvorene krivulje, koje prolaze točkama O i A, jer integrirajući.u· obratnom.
smislu, t. j. od A do O dobijemo svaki put vrijednost -l.
Vrijedi i obrat Greenove formule:
Da linearni diferencijalni izraz Pdx + Qdy. bude egzaktni· diferencijal, nužrio
je i dovoljno, da vrijednost krivuljnog integrala Pdx+ Qdy ne ovisi o putu, integri~

364
ran ja, već jedino o poč~tnoj ·i konačnoj točki toga putj:l, a integral po zatvoreno;
· 1·Jl· d a Jc
k nvu · dn ak- .. n ul'1, ·Jer
· JC · JC· to samo.··onda·moguce, · oQ · oP · .•
• a k o Je"-:;----:;-.= o
, . ~ vy
U tom slučaju diferencijalni izraz Pdx + Qdy predočuje· totalni difer.encijal
neke funkcije U(x, y), koju možemo definirati kao integral duž krivulje k od točke
A(a, b) do točke T(x, y):

x,y
U(x, y.f =j Pdx + Qdy
a, b

2. s,okesova formula

Stokes-ova formula (čhai Stoks) je proširenje Greenove formule. Dok Green·

ova formula svodi integral uzet po ravnoj površini na integral po ravnoj krivulii,
Stokesova formula svodi integral uzet po zakrivljeno; površini, t. j. plošni in~
tegral, ·na integral po prostornoj krivuifi. ·
Neka je zadana u prostoru ploha S jednadžbe z= z(x, y), koju pravci para·
lelni s osi Z probadaju najviše u jednoj točki. Tu plohu neka omeđuje prostorna
krivulja k (vidi sl. 179). U tom dijelu· prostora· neka su definirane tri funkcije
P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z}, za koje pretpostavljamo, da su neprekinute
zajedno sa svojim parcijalnim derivacijama prvog reda.
Uzmimo integral funkcije P(x, y, z) po
prostorno; krivulji k i' integrirajmo samo po x:

fP(x, y, z) dx=

"
budući da krivulja k leži na plohi S, kojoj je
jednadžba z= z(x, y), aplikata z= z(x, y)

= T
k'
P[x, y, z(x, y)) dx X

Sl. 179

gdje je k' projekcija krivulje k na ravninu XY. ,

Kako je k' ravna l<rivulja, a P[x, y, z(x, y)] = P,,(x, y) funkcija .dviju ne·
zavisnih promjenljivih, možemo primijeniti Greenovu formulu.
Uzev:ši u obzir, da je Q(x, y) =O, imam() prema (1~3):

# P(x, y, z) dx=~ P,(x, y) dx-=,- JJ0::, dx dy

1
(a)
k k' a

gdje je a područje ravnine XY, koje je -omeđeno krivuljom k'.

365
 J{ačun:pno_:

iJP, ·đ .{ } .
iJy = oy P[x, y, z(x, y).) = prema (87)

oP oP đz
= oy +o z · oy ·
Uvrštenje' u (a) daje:

J.. P-(x,
'f
y, z) dx= ff(- oP dx dy- oP . o z dx
oy iJz oy
dy)· ·(b)
k a
Zruuno, da je prema (130) :.
'dxdy = dS cosy,
~

&die 1e y kut, što ga orijentirana normala na element dS plohe S zatvara s +

~,?si Z ·(vidi sl. 179).
U drugu ie_ruku

iJz • dx dy = q . dS · cosy = prema (130 ) =

iJy

= -dS Vl +:s + q' = prema (77a) i (39) = -dS e01 ~

gdje je cos f. = kosinus kuta, što ga normala na dS zatva.,. s •+

vl+ qp• + q•
osi Y.
Uvrštenje u (b) daje:

f
k
P(x, y, z) dx= JJ(-~~ dScosy + ~~QSCD$ ~) =
s

=
.
JJ (oP
oz.
cos [3- oP cosy) dS
i:Jy
s -
Dobili smo dakle:·

JJ{:~ cos [3- :~ cosy) dS= fP(x, y, z)dx

s •
Na slični način dobije;mo:

Jf (~; cosy- ~~co! ct) dS= f Q(x, y, e)dy

s k

f. -f (oR
ay ces IX-
i:JR
iJx cos· ~ ) dS=
· "
'f R(x, y, z)dz
s ~

JQ6
 Zbrojimo H te tri jednakosti, dobit ćetpo llakon 'ure\te~ja:

rf [(aR -. - -
oy
oQ)
iJz
COS
(oP oR) ·(3 + (clQ
ot+ . -
oz
--
OX
-
COS
clP)
--
OX ·i)y .
COS"(
1 dS"t=
s
(IM)
= fP(x, y,.z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz
k .

To je Stokesova ·formula.
Ona pretvara bilo koji plošni integral, t. j. integralrpo ori-
jentiranoj površini plohe, u krivuljni integral uzet po orijenti-
ranoj međi te plohe. . ·
Uzevši u obzir, da k prema (130, 130c i d):

dS cos ot = dy dz
dS cos (3 = dx dz
dS COS"( = dx dy

možemO' Stokesovu formulu napisati u obliku:

· + (oQ
ff (oR
s
- · -aQ)
ay az- dydz + (oP
-
iJz
- oR)
-
ox ·
dxdz -ox
oP·) dxdy .=
--
oy
094&)
= f
K
P(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz

Uzmimo specijalni slučaj .. Stokesove formule. .

Neka je ploha S ravna i leži zajedno sa svojom međom k u ravnini KV. Tada
je z =O i dz = O, pa uvrštenje_ u (194a) daje:

ff e~-~~)
a
dxdy = ~ P(x, y)dx + Q(x, y)dy
K

a to je. Greenova formula. ,

Pamteći Greenovu formulu,. možemo lako napisati Stokesovu, treba samo

ciklički permutirati u 0QX - °p' slova x, y, z i P, Q, R. [Vidi dalje formulu (211)].

0 0y .
Pretpostavimo; da je integrand krivuljnog integrala

J Pdx + Qdy + Rdz.

K

10"1
~totalnidiferencijal neke funkcije U= U(x, y, z}, t. j._funkcij~ P, Q .i R za-
dovoljavaju uvjete (149):

oP ~oR= 0
oz ox
Uvrštenje tih uvjeta u Stokesovu formulu daje:

l'
:P Pdx + Qdy + Rdz = O
k .
a to znači: ako je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, vrijednost
krivuljnog integrala ne ovisi o putu integriranja,.već jedino o
početnoj \konačnoj točki toga puta, a krivuljni integral po za 7
tvorenoj krivulji jednak je nuli.
Vrijedi i obrat' te posljedice Stokesove formule: da linearni· diferencijalni.
izraz Pdx + Qdy + Rdz predočuje egzaktni diferencijal, nužno je i dovoljno, da
vrijednost krivuljnog integrala Pdx + Qdv + Rdz ne ovisi o putu integriranja, već
jedino o početnoj i konačnoj točki toga puta, a krivuljni integral 'po zatvorenoj
krivulji da je jednak nuli, a·to je moguće samo u tom slučaju, kad funkcije P, Q
i R zadovoljavaju uvjete (149).
U tom slučaju predočuje diferencijalni izraz Pdx + Qdy + Rdz total.ni dife-
rencijal neke funkcije V(x, y, z), koju možemo definirati kao krivuljni integral
x,;y,:r

U(x, y, z) -= J Pdx + Qdy +: Rdz (195)

a. b, e

Na pr. računajući krivuljni integral

K
rJ. (x + 3)dx +
p
( y - l)dy
Q
+ (2z
.
+
R
2)dz

po luku cilindričke spirale AB. i pravcu BA (vidi primjer 3. na str. 345), dobili
smo nulu. Integrand je dakle egzaktni diferencijal. Da se u tome uvjerimo, izra:...
čunajmo uvjete (149) za zadani integrand.
Dobijemo:

oQ _oP~ o,
ox . ~y .
pa je
(x + 3)dx + (y -l)dy + (2z + 2}dz =dU
Da odredimo funkciju U(x, y, z}, izračunajmo krivuljni integral po bilo kojem
putu, na pr. po pravcu OB, od točke 0(0, 0,- 0) do neke točke T(x, y, z) toga
pravca.

;i68
 Prema (195).
x,y~·e

U(x, y, z) = J (x + 3}dx + fy -l)dy +(2z + 2)dl

o.~. o.

Jednadžba pravca. OT:

X y z.
X y z
ili u:. parametarskom cQbliku: X.=xt
Y=yt <a>
z,=·z_t

Odatle: 'dX =o=·x dt; dY = j i dt; dZ =z dt.

lz'{a):slijedi; da je.,.. točki· 0(0, 0:'0) parametar t =:o;~aJUttočki T(x, y~aJ
parametar t =,1. ·
Dobijemo:
l

U(xi y, z) = J [(xt + 3)x + (yt- l)y + (2zt + 2)z] dt=-·

ll

t• t' ,.,
= ·
l x -
2
+ 3xt +.y•-
2
- yt + z•t• + 2zt o '
=

Do istog rezultata dolazimo računajući U prema formuli (150).

Budući da je po Stokesovoj formuli vrijednost plošnog integrala po površini

S već određena vrijednošću krivuljnog integrala uzetog duž zatvorene krivulje k,
koja tu plohu S omeđuje, možemo za plohu S uzeti bilo koju plohu, koju pravci
paralelni s osi Z probadaju najviše u jednoj točki.
Navedimq nekoliko primjera.

t. rp (y' + z')dx + (x + z 2 2
)dy + (x' + y')dr
K

tizet po nekoj zatvorenoj prostornoj krivulji k pretvori pomoću Stokesove formule u plo!lra
integral uzet po površini S, koju-ta krivulja omeđuje.
Računamo prema (194a):

oR oQ iJP oR oQ iJP
oy- iJz = 2y-2z ; ~z- iJx =
u
2z-2x ; -
iJx - -
iJy =' 2x-2y

f=2JJ~-~~h+~-~~h+~-~~·
K' s

24 B. A,psen: Repetitorli 'vi.§e matemaqke - Dio III. 369

 ~ Dokaži, da je kriw!jl'li .integral

f x'yadx + dy +z~~
K

gdje je k kružnica x• + y' = R•, z = O, jednak plošnom integralu uzetom .po površini pol~~~at..
gle, koju omeđuje ta kružnica k.
Najprije računamo krivuljni integral' prema (184):

z = () ; dz = O ; x = R co_s t ; y = R,sin t
dx.= -R sin t dt ; dy = R cos t dt

t I (-
2'1f

R' sin' t cos• t + R cos t) dt =

K O
z.". z.:r
= - R~ I sin t cos• tdz.+ R Jcos 1 dr =\vidi Dio II.,§ S, 7. Tip XI, 7) primjer l.=·
4

8 o

= - R•.ll sin sin 2tl'+ Rl .

. )6\64----:iiS 41
3
Z'lr

Slnt
l
Zw

= - -xR
8 -..
. o o -

Sada računajmo ·prema Stokesovoj formuli·~(f94a) plošni integral uzet po površini pc>N.-.
kugle:
z=+. Vl -x•-y•
.f
P = x• y• ; Q = l ; R·= z

JJ(_.. 3x' y')dxdy ~

s
Prelazimo na polarne kordinate uzevši uz to u obzir, . da orijenurana normala na gom;R
tK>Iovinu kugline plohe zatvara s+ osi Z kut y < 9.0°, pa je eosy >O.
Prema (Illa) imamo:

=- 3 fI(J
p• cost"!> . •· sin'''!'· tlptlcp =

= -3fi (cp_.sin44cp)f~Wr=- 1t:-

Očito je, da terno za taj plošni integral oobiti istu vrijedllost-.1r:• za sve plobe,•koje'su ome..
đene kružnicom k.

370
 J. Gaussova formula
• imenom formule Green-Ostrograd-
Ta formula, koja je takoder poznata pod
skog, daje vezu izmedu trostrukog ili prostornog integrala i plošnog integrala.
Neka su zadane tri funkcije P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z), koje su ne-
prekinute zajedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama. Te su funkcije defi-
nirane u trodimenzionalnom području volumeQa V, koje j.e omeđeno plohom S
jednadžbe z= z(x, y), pri čemu za tu
plohu pretpostavljamo, da je pravci para- z .
lelni s koordinatnim osima probadaju
najviše u dvije točke (slika 180).
Uzmimo trostruki integral J po
volumenu V zadanog područja parcijal-
»e derivacije po z funkcije R (x, y, z):

J= JJJiJR(x~:· z) dxdydz o
v
M X

Jfdx dy fiJR(x~:· z) dz
z 2 (x.y)

x'
a z.rx,y)
Sl. IRO

gdje je a ortogonalna projekcija područja omeđenog plohom S nu ravninu XY,

a z= z,(x,y) i z= z,(x,y) jednadžbe ploha s.
i s;, u koje dijeli zadanu plohu
S valj kasta ploha, kojom se ploha S projicira u područj~ a ravnine XY ..
Izvršivši deriviran je i integriranje [oR( x~:' z) je funkcija samo od z, jer x 1 y

smatramo, da su konstante ] , dobijemo nakon uvrštenja granica integracije:

1 = JJ{ R [ x, y_, z,(x, y)]- R [ x, ~' z,(x, y))} dx dy =

cr

e~ JJ R[x, y, z.(:~, y)] dx dy- JJ R[x, y, zdx, y)j dx dy

cr

Kako se vidi iz slike 180, orijentirana normala na element dS, donjeg dijela S,
plohe' zatvara s osi +Z kut y, > 90", pa je cosy, <O. Prema tome, uzevši u obzir
orijentaciju plohe S, dobijemo:

J= J J R[x, ~' z,(x, y)] dx dy +J JR[x, y, z,{x, y))dx dy

o

Budući da je ravno područje cr projekcija na ravninu XY plohe S, i plohe S"

oba gore dobivena dvostruka integrala jesu izrazi za plošne integrale funkcije
R(x, y, z) uzeti po vanjskim stranama tih ploha.

371
 Prema tome:

l= II
~
R(x, y, z)dx dy +fI R(x, y, z)dx dy
~
=J
s
I R(x, y, z) dxdy

, Dobili smo, dakle:

I I I~~dxdydz =I I R(x, y, z)dxdy

v s

Na isti način dobijemo:

I I I ~;dxdydz =I I Q(x, y, z) dxdz

v s

· I I I~~ dx dy dz = I I P(x, y, z) dy dz
v s

Zbr0)1mo li te tri jednakosti. dobijemo:

oP
- +oQ
( ox - +oR)
ay
- dxdydz=
az
III
v
(196)
=I I P(x, y, z)dy dz + Q(x, y, z)dxdz + R(x, y, z)dxdy
s

To je Gaussova formula.
Ona pretvara trostruki ili prostorni integral uzet po· volumenu
V područja u plošni integral uzet po vanjskoj površini plohe,
koja to područje volumena V omeđuje.
Kako je prema (130, 130c i d)

dx dy = dS ·· cos y
dx dz = dS · cos ~
dy dz = dS · cos or:

Gaussovu formulu možemo napisati i u obliku:

III (~~ + ~; + ~:)

v
dxdydz =J J [P(x, y, z)cos oc
s ' '
+ Q(x, y, z)cos () +
( 196a)
+ R(x, y, z) cosy] dS

372
 Ako ploha- S, koja omeđuje područje volumena V, ne odgovara gore nave-
denoj pretpostavci, da je pravci paralelni s koordinatnim· osima probadaju najviše
u dvije točke, tada treba plohu. S podijeliti u dijelove, koji odgovaraju toj pret-
1 postavci, primijeniti Gaussovu formulu za svaki . pojedini dio plohe i rezultate
zbrojiti. Na taj način možemo primijeniti Gaussovu formulu za područje ome-
deno bilo kojom plohom S. ·
Slično tome, kako smd izračunate krivuljne integrale kontrolirali pomoću
Greenove formule, tako i plošne integrale uiete po zatvorenoj plohi možemtt
kontrolirati pomoću Gaussove formule.
Provedimo kontrolu plošnih integrala navedenih u primjeriiJ1ll 2. - 4. uklj. (str. 353).
l
Primjer 2.

JJ s
(2x + y
p
+ z)dy dz + (x- 2y + z)dx dz +(x-z) dx dy.
Q R

r, Prrma (196):

e> P + iJQ + iJR = 2- 2- J = - l

ox iJy iJz

Jf = - JJJ dx dy dz = - V = prema slid 173 =-"'

s v

Primjer 3.

II (x• + y')dy dz + sin z dx dz + .,,..+.. dx dy

s

oP + oQ + iJR = 2x + O + ,x+z
ox oy. oz

II IJJ
$
=
v
(2x + ex+~dxdy"dz =prema slici 174 ...

l l l l

= I J Je~+ ex+~dz
ll
dx
o
dy
o
= J
o
dx f 2xz +,~+•l: =

= fc2x + e* ~dx= lx• + ,x+J_.,x 1:

1
- =

o
=l+ e'-e-e +l= e•-2e +2

373
 Prill\ier 4

Jf (2x + Y -z)dy dz + (x -2y + z)dxd~ ~ (4x - y -11)dlt.

oP oQ oR
-+-+-=2-2-1=-1
ox Oy đr:

JJ _JJJ
= dx dy dz = - v= prema slici m = - f
s v -
Uunemo li, da je
P=x Q=.Y R=:t:
Tada je

iJP =l dQ_ l oR
iJy Oy- or: =
pa Gaussova formula prima oblik:

3 JJJ
v
dxdydz =JJ s
xdyd:c + ydxdr: + r:dKdy
ili

V= '! JJ
s
xdydz + ydxdz + :t:dxdy
'
Volumen tijela omeđenog plohom S izrazili smo pomoću plošnog integral&
Utretog po površini plohe, koja to tijelo omeđuje.
Time smo dobili zanimljivu vezu izmedu volumena tijela i plohe, koja ga,
omeđuje.
Izračunajmo na pr. pomoću te formule volumen piramide prikazane na slici t lS.
l

V= 3"
l ff
s
xdydz + ydxdz + zdxdy =prema -·
primjeru 4. na str. JS6
.
e:

=~(ff+ ff+ AOB BOG

JJ+ ff)=
. IIOC ABC

= ~ [O+ O.+ O+ II
BOC
(1-y -z)dydz+
IIOC
JJ(1-x-z)dxd~~:+
+JJ AOB
(1-x-y)dxdy] = +[3 · !] = ~
Navedimo još posljedicu Gaussov~ fcrmut.-:

374
 Pretpostavimo, da. funkcijcr·P, Q ~ R zadovoljavaju u području volumena Y~
:koje' je omeđeno plohom S, uVjet ·

iJP + iJQ + oR = O
iJx c)y iJz
Ta$ iz Gaussove formule· slijedi:.

JJs
P(x, y, z)dydz + Q(x, y, z)dx dz + R(x, y, z) dx dy =O

:a to znači:

Vrijednost p~ošnog integrala JJ Pdy dz + Qdx dz+ Rdx dy ne ovisi o plohi, po

s .
:kojoj se vrši integriranje, ako funkcije--P; Q i R zadovoljavaju uvjet~~ + ~; +
~- ~= = O. U tom slučaju vrijednost tog plošnog integrala zavisi samo od granica
područja integriranja, t. j. od krivulje•k, koja to područje omeđuje, .jer su inte~
grdi protegnuti na obje plohe s, i s.;
koje su ·omeđene i!ltom krivuljom k (vidi
sL 180), međusobno jednaki, pa stoga integral po čitavoj zatvorenoj plohi S, + s,
~:\ora biti nula.,

Primjeri
L Izra;::unaj pomoću 'Greenove fonnule
I = f (x + !1)2 dx- (x• + y") d11
+K
gd~~ je k kontura .&ABC [A(l, l); B(3, 2); C(2,5)] {nariši sliku trokuta).
Prema (193):

l= JJ [ -2x-2(.r+y)] dxdy=- JJ<4x+2yld.rdy=-I•

hABC &ABC

1zračunavši jednadžbe stranica trokuta ABC:

AB ""' y = -
l
2 x
l
+ 2 ; Bc =11 = - 3x + 11 eA =11 = 4.r -:a
;; ;·da3imo n:~ TaČ11nanje I1 prema slici trokuta.

2 4r-S 3 -3r+n
f
l~~~ J (~~'---%i) dxdy =J dx J (4x + 21() dy + az f f (4x + 2y) dy =
..!...
2
(r +l)

2 u-~ 3 -Ir+ 11
JlUti+~ l u+ J j 4xy+11! \ex=
l _!_ (% + l) 2 ..!: (% + l)
2 2

3'16
 z
·l + 1- ~
3
.... Jll9 rJ
12
~ . .I!...
4
zi + ~
4-
:&
. 12
rJ- ~
4
~ + 483
4-
:& l =
1 .2
1
= - - (2387 - 1827) = ~ = 46 .,.!._
12 3 3

l=-l•=-46_!_
--- . 3
Izračunaj sada zadani integral neposredno, tj. kao krivuljni. Moraš dobiti isti
rezultat.
2. Izracunaj pomoću Stokesove formule intejp'al

I=J~-~~+~-~-+~-~~
+K
gdje je k šesterokut,. u kojem ravnina :x: + 11 + z = : a siječe plohe kocke :x: = O..
:r = a; v =O, v = a; z =O, z= a.

Označivši plohe kocke kao na slici 174 i urisavši zadanu ravninu i presječn!cil
tj.šcsterokut, koji označimo s KLMNPR, prelazimo na računanje zadanog inte&rala l!
prema (194a).
l =J J (- 2y- 2z) dydz + e- 2 z- 2%) d:x:dz + (- 2:r- 2~) d:x:dv =
s

= -2 JJ(y +z) dydz + (:x: +z) d:rdz + (:x: +tl) d:x:dy

s
. gdje je S prednji dio površine kocke, što ga odsjeca zadana ravnina.

I= - 2 [JJ
AKDL
+ ff
GFENP
+ ff
AMEN
+ ff
KDFGR
+ If ff l
APGR
+
DLM.BF

JJ = (z = O, dz = O, cos y = cos 180" =o - l) = •

AKDL
4 a
= - JJ <:x: + v> d:x:dv = - Jdx J!:x: + vl d11 =-
AKDL a _ :x: + 2, 11
z 1!'

=-J (;. +ox- +

4 a a
=-J l %11 + ~~~ d:x: 111
) ~=
'.!!... . -:x:+!a ~
2 2 .2,
G

·=-Iza.+..!
6 2
:i::-~.s a•:x: l
Cl
'i'
JJ = {z "" l, ~ =- o, co• l' - coa o ""' l) -
.:;F~NP

376
 a
2 a a a ,
J~ J e~ + v> đv + J~ Jc~ + v> dv =
o
-:r+ i- a
z
o

ll
2 • a a

=Jixv+ o
~~"tlz+JI~Y+~j==
-:r:t!!.. .!!.. • o
2 z
a
=-+-xl+
16 2
zS G
~~ + ~ ~ l ~ :! a•
.!.
ll

ff =(~=O.~= O; cos a= cos 1800 =-l)=

AMEN

a a
=- JJ
AMEN
!tr: z) dy đz = -J dy J (~ + z)
~ -z+: a.
dz = - :. "a

JJ= Cx ~l, dx= O;.cos.a =cos O= l)=

KDFGR

.!:_.
2 a 11 a
Jdy J (y +z) dz + Jdy J(y + z).dz = ~! al
" a
-:r+- o
2

jJ = (tl = O, dy = O; cos {J = cos 180• = -l) =

APGR
a a
= - ff (X + Z) dxdz = - JdX f (X + Z) dz = - :
4
a•
I!.PGR 3
,2
-:r:+-
2
a
fJ = (y = l, dy = O; cos {J= cos O= ll =
DLMEF .
a
2 a. a a
J-đx J (:z:+z)dz+J ~J (~+z)dz=·~! a•
a o

Prema (a):

1=-2 (-.E...a'+
24
~as-..!.a
24 . 24
3 + ~a 3 -..!..a 3 +E.a 3 )
24 24 24
l= _ _!_aa
2

377
 3. Izračunaj pomoću Gaussove formule

I =J Jx 0
d:;dz + y~ dxdz + z• d:r:dy
s
Gdje je S površina kugle x• + y" + z• = a•
!':::c:-na (196): r = 3 J. (J (~' + y• + 2"') dxdydr
v
Prema (117) i (118a):
x = ()sin{} cos Q?; y = (!sin{} sin Q?; z= ~eas l
dxdydz =!!"sin{} d !p d{} d e
1 = 3 ff f e• [sin• {Jo (cos 2-Q? + sin' rp) + cos• O] e• sin,'} d rp d{} d e.,.
v
= 3 IJI !!' sin {} d Q? d {} d P =
v
2n :rr a n
= 3 J J d rp_ sin.{} d{} J !!' d '! = 3 • 211: -COS tp
l• • S""
al

• • o

~ 11: • 2 a 5 = _!! (t a'

5 .....::.5."___
Izračunaj

l. Pomoću Greenove formule krivuljne integrale:

a) f xv• d11 - x' wd.z:

+K
!Jd}e je k kružnica ;ct + il" ==. r•

[~]
b) f (.r + Vl dx - (X - M d11
+K

gdje je. k elipsa Z: + Jt..

ll ~
= l

{-2 ab:;J
e) f ex ( l - cos y) d.r- ex (y- sin 1/) d11
+K
gdje je k kontura područja omeđenog odreskom osi X i sinusoidom od x = O do x = n

d) f e - ex• + ar•> (cos 2 xyd.z: + sin 2 xydy)

+K
:;dj e je k kružnica :~:2 + v• =· r•
fO]
2. Pomoću krivuljnih integrala [formula (193a)] površine omfHknc kdvt.;!jama
a) elipsom
x = a cos t; y = b sin t [ab:r]

371
 bl .astroidom
:x: =a cos• t; y = b sht• t · (ll:;;; t $ !!:r) [ ! 1
ab.11
3. Pomoću Gaussove formule
JJx• dydz + y• dxdz + z• dxdv
s
gdje je S površina kocke x = O, x =a; y =O, tl= a; z =O, z =a.
. [3a'J
4. Gaussove formule pretvori zadane plošne integrale uzete po zatvo-
Pomoću
l'enim p~ršinama S u prostorne po volumenima V, koje te plohe S omeđuju.
a) JJxdydz + uctxđz + zđxdv
s
[JV]
X cos a + y cos fJ + z cos y
b) ff -=-::;y;;;.,;x~•,;+";y~•~+~z~•,.:._.:~:::...!... đS

5. Izračunai

f {111 + zl) ctx + {z1 + x•) du + (%" + v") dr

+K

tR> r;z>,.

a) pomoću Stokesove formule.

b) neposredno kao krivuljni integral.l
[!.,:R r 1 1
4. Isto za
f y" dx + z• du + x• dr:
+K
- ·~x• +ll"~ a.r ~>Ol
K = re + 11 + ze = a•

7. Izračunaj

JJ x dydz + 11 ctxd.E + z dzdt/

s
-gdje je S sfera x• + tl + z• o= l
a) pomoću Gaussove formule,
b) neposredno kao plošni ,integral.

§ 13. VEKTO'RSKA ANALIZA

1. Usmjerena derivacija. Gradijen.t skalarne funkcije U(x, y, z)

Da što potpunije shvatimo pojam gradijenta, izvedimo najprije formulu
2a derivaciju funkcije U 7 U(x, y, z) u smjeru s, koji je određen kutovina ex,
{3 i y, što ih taj smjer zatvara s koordinatnim osima X, Yi Z.

3'fl
 Za funkciju U(x, y, z) pretpostavljamo, da je definirana u nekom trodi-
menzionalnom području i da je neprekinuta zajedno sa svbjim parcijalnim deri-
vacijama·.
Napišimo totalni diferencijal funkcije
z s
U(x,y, z):

đU oU oU
dU=- dx+- dy
ox oy +-
(Jz
dz / :ds

dU oU dx oU dy oU dz
-ds - ox ds +---+·--
oy ds oz ds
(a)

Smatrajući· prema slici 181, da su dx, dy

1 dz beskonačno male veličine, imamo

dy
ds
-= cos [)
dx
Analogno = COS CL ( 197)
ds
dz
ds 7. cos-(

Uvrštenje u (a) daje traženu formulu za derivaCIJU funkcije U(x, y, z) u tol:ki

T(x, y, z} u smjeru s(a., [), y)

dU au au au \

ds = ox cos a. + cfy cos fl, t- oz cosy ( 198}

Vidimo, da vrijednost derivacije~~ ovisi ne samo o tol:ki T(x, y, z), u kojoj

smo računali derivaciju, već i o smjeru deriviranja s(oc, ~~ y). Naš je slijedeći za-
datak, da odredimo u točki T onaj smjer, u kojem derivacija ima maksimalnu vrijed-
nost, kao i smjer, u kojem je derivacija jednaka nuli. Najjednostavnije možem(}
taj problem riješiti pomoću vektora.
U području, u kojem je definirana ,funkcija U ( x, y, z), definirajmo vektorsko
polje tako, da svakoj točki T(x, y, z) toga područja dodijelimo jedan vektor,
kojemu su komponente, t._ j. projekcije u koordinatne osi X, Y i Z, vrijednosti
parcijalnih derivacija po x, y i z funkcije U(x, y, z) u· toj točki T. Taj vektor
zove se gradijent skalarne funkcije U(x, y, z) i ?Značuje se s grad'U.
au Prema tome 1e vektor
OX
grad u au
oy
ou
oz
Njegova i e apsolutna vnjednost !li d ul iina:

380
 fcrad ul=+ V(dd~)'+ (~~)' + (dd~)' (199)

Njegovi su kosinusi smjera:

dU dl.] au
dX dy dZ
COS IX = -:----:--o~
lgrad UJ· cos ~ = l grad ur cosy = l grad Ul
Sl. 182 prikazuje vektor grad U neke funkcije U{x,y, z) u točki T.(x., y., z.).
Općenito možemo kazati: pripada li svakoj točki nekog područja odredeni
yektor, tada postoji u tom području polje vektora ili vektorsko polje.
U našem slučaju imamo vektorsko polje gradijenta funkcije U(x, y, z) .
......
Uvedimo još jedan vektor i. to jedinični vektor s., u čijem smo smjeru deri··
virali funkciju U{x, y, z). · ·
Kako znamo, komponente su orta njegovi kosinusi smjera:

:1~::;
cosy
Uočimo li sada formulu (198) za derivaciju funkcije u· u smjeru· s, vidimo,.
-+
da ona predočuje zbroj produkata istoimenih komponenata vektora grad U i s.,
t. j. prema (18) njihov skalami produkt:

dU ......
ds = grad U · So

ili prema (ll): ·

(a)

gradU

l
l
l
l
l
l
l
l
ho.------+1 - -••7-·Y.~.----Y So :
l.·
-----------------.J;'
rr-.........,.,-~- --------- -r-----
o '-!gmdllfU»V'
l ____,
l
X . l

Sl. 182 SI. 183

......
gdje je .C? kut iz!Jleđu·grad U i vektora s., u čijem smo smjeru derivirali (slika 183). ·
Iz .slike 183 vidimo, da je jgrad U j ·cos rp projekcija grad U u smjeru
deriviranja Z,
pa možemo kazati: derivacija funkcije u zadanom smjeru jednaka
je;proje_!<ciji gradijenta funkcire u smjer deriviranja; ·

381
 Iz formule (a) možemo izvesti dva važna svojstva gradijenta.
Vrijednost !grad U 1 je konstantna u svakoj točki polja gradijenta, dakle vri-
jednost~~ u svakoj točki polja ovisi prema (a) jedino o cos op, odnosno o q~, dakle
jedino o smjeru derivirartja.
Pretpostavimo, da deriviramo u smjeru gr-adijenta, t. j. uzmimo, da ie 'P= O.
u tom slučaju prima cos <p, a dakle i~~ svoju maksimalnu vrijednost u dutičtio~
točki polja, pa je prema (a) :,

(b)

To znači. dd~ postizava maksimum .u nekoj točki T(x, y, z) područja defi-

nicije funkcije U, ako deriviramo u smjeru gradijenta, koji pripada dotičnoj točki
polja, i ta je maksimalna vrijednost derivacije jednaka apsolutnoj vrijednosti gra-
dijenta.
Uzmimo li u obzir, da derivacija d~ daje brzinu, s kojom se mijenja funkcija
U pri pomaku u smjeru s, 1 da predznak derivacije pokazuje, da li funkcija raste·
ili opada, tada iz jednakosti (b) razabiremo prvo svojstvo gradijenta:
Vektor grad U u svakoj točki polja ima onaj smjer, u kojem
se funkcija U najbrže mijenja, a apsolutna vrijednost gradijenta
;i aje brz inu te maksimalne promjene funkcije.
Pretpostavimo sada, da deriviramo u smjeru okomitom na gradijent, t. j.
uzmimo, da je cp = 90°
Tada prema (a) imamo

dU
Ts = !grad U l · O
l
= O

To znač1. deriviramo li u smjeru okomitom na gradijent,. promijena je funk-

cije jednaka nuli.
Uvedimo pojam nivo-ploha funkcije U= U(x, y, z). U tu svrhu stavimo
ča je U= G (konstanta). Dobijemo:
U{x, y, z) =G
m eksplicitno
z =f{x, y, G)
To je funkcija dviju nezavisnih promjen-
·ljivih x i y, predočuje dakle neku plohu.
Mijenjamo li po volji vrijednost konstante
G dajući joj vrijednost G" Cs. G., ... , dobijemo
'familiju ploha. To ·su nivo-plohe funkcije
Sl. IS4
U= U(x, y, z) (vidi sl. 184)

382
 Giba li se točka T{x, y, z) po jednoj od nivo-ploha,- na pr. po onoj, kojoj
odgovara vrijednost e, konstante funkcijae, u
se ne mijenja, jer ima uvijek vri-·
jednost e,. Malo prije srno rekli: ako derivirarno funkciju U 1.t smjeru okomitom
na gradijent, promjena je funkcije jednaka nuli. Iz toga slijedi drugo svojstvo gra-
dijente funkcije U{x, y, z):
Vektor grad U stoji uvijek okomito na· onu nivo-plohu funk-
cije U(x, y, z), koja prolazi njegovom početnom točkom. Drugim
riječima, gradijent ima u svakoj točki smjer normale pripadne nivo-plohe.
Pomoću tog drugog svojstva gradijenta možemo lako izvesti formulu za kut
dviju ploha, pod kojim se razumije kut njihovih normala.
Neka se traži kut <p, što ga međusobno zatvaraju zadane plohe G(x, y, z) = O
H(x, y, z) =O. Obje plohe možemo smatrati kao nivo-plohe funkcija

G= G(x, y, z) i H= H{x, y, z) uz G = O i H= O,

t. j. uzevši C = O, pa se zadatak svodi na određivanje kuta, što ga međusobno

zatvaraju gradijenti funkcija G i H, koji, kako znamo, imaju smjer normala na
nivo-plohe.
Prema (199) :
oG-·
grad G = -ox i + -oG-+
Oy
oG-+
j +- k
oz
. aH-
arad H = -
OX
i + aH-
-Oy j + -'oH-
--- k
az
prema (19) imamo:
aG . aH + oG . aH + oG . oH
OX . ax ay ay az (Jz
(200)

Navedimo primjer.
Odredi veličinu i smjer najveće promjene funkcije U =t xl y 1 z u točki T.(2, 3, 4).
Zadatak se svodi na određivanje grad U, njegove apsolutne vrijednosti i smjera u točki T,_
Računamo ·prema (199):

t)t)~ = 3x1 y• z , a u točki T (2, 3, 4);

0 ( ()()~) = 432
0

o~= 2x" y z eo~).= .192

oU=
oz
x•y• ,
'
(oU)
. oz .= 72

grad U == 432 i + 192 j

.

+ 72 k-
38~
 Maksimalna veličina promjene funkciJe u
.to~ T0(2, 3, 4) =-

= + v 432 1 + 1921 + 721 ,b ~

Smjer,maksimalne promjene funkcije u točki T0 :

43'
cos (1 = 47Š = 0,903

192
/:OS (3 = _.. 0,402
478
72
COS"( = = 0,}49 y==81°20'
478

Na počr.t.ru ovog poglavlja izveli smo formulu (198) za derivaciju funkcije'

· .· dU
V ( x, y, z 1 ·..t smjeru s(«, ~. y), t. j. di . Ta usmjerena derivacija pik se često

u obliku:

gdje je so jedinični vektor, u čijem se smjeru deriv~ra.

Malo prije u izrazu (a) prikazali smo ~~ kao skalarni produkt vektora grad U

:i jediničnog -
vektora. s., u čijem· se smjeru deriviralo:

dU __,.
-=grad U· So
ds
Slijedi:
au ....
-::::;- o= s o gr ad U (l98a)
e) s.

-
Derivacija funkcije U(x, y, z) u smjeru s jednaka je skalarnom produktu
• jediničnog vektora s.,, uzetog. u tom smjeru. s, i gradijenta funkcije U.
N a pr. za __,.
s. =t--: d ob"tJemO denvaClJU
. .. U u sm)eru
.. fiu nkClJe · ost· X , t. J.· dU
dx•:

ou --: · ~(au;
-=t.gradU=t - 1
aU;
+-J +-k
ou-) =prema(16)t(l3)=-
. aU'·
~ ~ ~ ~ ~

Na isti način dobijemo:

+ou ou
-;j= oy
.384
 Primjer
Odredi tlerivaciju funkcije U = x ll z u točkl A (5, l, 2) u smjeru od A prema S
(9, 4, 14).
Prema (8):

-
AB = s =
... + 3 j + 12 k
4i

4i + 3 j + 12 k 4 .... 3 -+ 12 ....
:;::::==:::::===== = - i+ - +
s. =
v 16 + 9 + 144 13 13
j
13
k.

Prema (198 a) :

a u tački A (5, l 2):

ou 4
.2
3
+ - . 10.+
12
13 13 13

Prctpostavimo, da je zadana funkcija z funkcija dviju nezavisnih promjeu-

ljivih xi y, t. ;: z= z(x, y), koja je definirana u nekom ravnom podtuČJU a rav-
nine XY. U tom' slučaju definiramo u tom području ravno polje gradijenta funk-
<:ije z tako, da svakoj točki područja dodijelimo vektor, kojemu su komponente
C:l . iJz
ex 1 ily . Tada formule (199) primaju za funkciju z = z(x, y) e>blik:

oz- l)z.-
grad z = - i + - i
ox oy

l grad z l = + v(:;r + (: )' (201)

dz dz

cos ex =
ox
-,--___._,;--;- ;
~.
cos t ' = sma =
oy
-·--
jgrad zi \grad zi

Za z= e= konstanta dobijemo sada ·nivo-krivulje z{x, y) =e, pa vek-

tor grad z stoji okomito na onoj nivo-krivulji, koja prolazi njegovom početnom toč­
.kom, t. j. ima smjer normale pripadne nivo-krivulje.
Primjeri ·

J. Odredi derivaCiju funkciJe U= x~ + Y~2 +~

a• b e•
....
u zadanoj točki T (x. y, z) u smjeru radijvektora r te točke
' J • f

Prema {1.98). (18) i (4) dobijemo:

-
(JU
= -
au. cos a + au
. cos P + -au cos )' =-
dr o:z: all az

25 B. ~...,..: R.epe:tltorlj više matematike - Dio Ill. ·381

 2. Odredi kut, pod kojim se sijeku valjak xl + y• = a1 s plohom b z "" :r u
ll točki To (Xo, l/o, Zo)

Napisavši jednadžbe zadanih ploha u obliku

G = .r2 + y•- a• = O

H=xy-bz='o
računamo prema (200).'

2x • !l + 211 • X + 0 · (-b) 2 bz
cos cp=
V 4.r• + 4Jl · V v• + x• + o•
jer iz jednadžb1 zadanih ploha slijedi, da je xy = b z, a· x• + v• = a•
U točki To (x 0 , Ji;,, Zo)~
2 bz 0
cos m=
.,. 4 V a• + b1
3. Odredi pomoću grad f jednadžbe normale no i tangentne ravnine· E~ na hipet•
boloid x• + y 1 - z• = 18 u točki To (3, 5, - 4).
o-t~~~=xt+~-~-~-o

gTad f = 2xi + 2yj-2z~

a Ill točki To (3, 5, - 4):
-+
(grad flo = 6 i + 10 j + 8 ~
Kako je (grad flo usporedan s normalom no. odnosno okomit na tangentn.o; rav•
nini E 1, dobijemo prema (38):
:r-3 v-5 z+t
n o = --
6 ----w- ~ ~.
-8
m
:r-3 v-5
-5- ~
3 4
a prema (50a) i (58):

El =3 (.r- 3) + 5 (!1- i) + 4 (z + 4) ·= O
ili
ax.+ 5y + 4z-18 =O
4. Odredi najveći uspon'plohe z = xY u točki T.(2, 2).
Zadatak se svodi na određivanje smjera grQil z u točki T,.
Računamo prema (201).:

( ~)
~,
= 21 • ". 2 = 4 • 0,301 - 4 • 0,301 - 1,17
M 0,434 .
 grad z = 4i + 2, 77 j l grad z\ = + 116 + 7~67 ~ :*,86_; cos~ = ,4>~ 6 = 0,825,

odatle "'~ 34'30'

To znači: u smjeru, koji zatvara s osi +X kut oc•= 34,30', ima funkcija z= y>' u točki T0 (2:·2)
maksimalnu promjenu, koja iznosi 4,86 pri pomaku ·za l u tom smjeru oc. Prema tome kut <'l
najvećeg uspona plohe z = yY u· točki ·T0(2, 2) dobijemo iz

4,B6
= ~ -- =
rg 9
1 4,86

Odatle
Odredi:

J. Veličinu i smjer maksimalne primjene funkcije U= V~'+ y' + Ž' u točki T 0(16, 16, 8).

[ grad U =J
2-
i +
2-+
-j' j +J
t-]
k

2 Koordtnate one toćke polJa. u kojoJ JC gradiJent funkcije

U = x• i- 2y• i- 3z 2 + xy + 3x - 2!1- 6:z ·,

,jednak nuli.
f-2,1,1)

3. Dcrivaci i u funkcije U (x, y, z) u smjeru gradijenta funkcije V (x, y, z). U ko-

jem je sluć:Jju ta dcrivacija jednaka nuli?

[
grad u grad· v. iJu
, d = 0 , k ad • gra d
Je ul. gra d v]
l gr.ad V l s . • .

4. Najv~ći u'{>ort plohe z = l"(x' + 4y') u točki T rl.6, 4).

.(<'ll== 18°50']
5. K ur wnedu gradi i enata (u nk cija

2 = arc Jill-- "

X+ y
u točkama (1, l) 'i (!, 4.!·
.
[<p'= so]
X
V= x' + y' +z'. u točl<ama O. 2, 2) i r - .3. l, 0).

[ 'P=-+]
CO!
' ..
. 2. Potencijal

Sada, kada smo upoznali i sh'vatili pojam gradijenta, ne će nam biti teško, da
shvatimo i pojam potencijala. Golema važnost tog pojma vidi se iz toga, što
je razvoj čitave matematičke analize posljednjeg stoljeća išao u znaku teorije poten-
cUala, -·koja je nikla iz konkretnih potreba fizike i mehanike.
Izvodeći'-pojam gradijenta rekli smo, da .u nekom području postoji vektorsko
polje, ako svakoj točki toga područja pr~pada odreden vektor. U slučaju gradijenta
taj je vektor· bio ,odreden parcijalnim derivacijama po koordinatama zadane ska-'
larne funkcije U( x, y, z), pri čemu ~u vrijednosti tih parcijalnih derivacija u svakoj
pojedinoj točki područja ĐdređiVale komponente vektora grad d
U smje:-U ko~

-
ordinatnih osi. Sada ćemo definirati u nekom dijelu. prostora op~enitijc vektorsko,
polje i to tako, da svakoj točki toga dijela prostora dodijelimo vektor v, kojemu
komponente u smjeru koordinatnih osi,
su·
P(x, y, z), Q(x, y, z) 1 R{x, y, z),

gdje su P, Q i R funkcije, koje su neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim deri~

vacijama. Uvrstimo li u te tri funkcije koordinate x" y, i z, bilo koje točke područja
definicije tih funkcija, dobit ćemo tri vrijednosti, koje će dati komponente u smjeru
()Siju X, Y i Z onog vektora, koji pr-ipada dotičnoj točki T, polja, a vektor, kako
znamo, posve je određen s tri, svoje komponente.
Ukratko: svakoj točki T ( x, y, z) dotičnog područja dodijelili smo vektor

v= P(x, y, z) i+ -
Q(x, y, z) j+ R{x, y, z) k

Pretpostayi/no sada, da je naše vektorsko polje p.olje &radijenta

funkcije U(x, y,· z), t. J.

v. = P(x, y, z).- ox
ou
iJU
vy = Q(x, y, z) ~ Oy

v_= R(x, y, z) = -
ou
• , iJz
U tom slučaju funkcija U(x, y, z) zove se potencijalna funkcija ili
potencijal ili funkcija sila vektorskog. p6lja v. ' \

Prema tome potencijalom zadanog vektor.skog polja zove se ona

funkcija, čije parcijalne derivacije po x, y 1 z u svakoj točki polja
da.ju komponente u smjeru koordinatn.ih osi onog vekt'ora, koji pri-
.pada dotičnoj točki polja.
Primijetimo, da iz navedenog nikako ne slijedi, da je svako vektorsko polje
polje gradijenta neke funkcije, t. j. da ima potencijal. Prugim riječima, svaki sustav
funkcija

P{x, .Y• z), Q(x, y, z), R(x, y, z)

ne mora zadovoljavati .uvjet, da su te funkcije parcijalne deriv~cije po x, y z·

jedne te iste fun_kcije U= V(x, y, z).
Primijetimo još, da su pojmovi gradijenta i potencijala u nekom smislu in~
verzni pojmovi, kao ria pr. pojmovi derivacije i primitivne funkcije. Slično tome
·kako derivaciju dobijemo derivirajući primitivnu funkciju, a primitivnu fu'nkciju.
dobijemo integrirajući derivaciju,,tako i promjenljiva vektorska veličin,a grad U
ima diferencijalni kii;akter pa se dobije iz potencijala U{x, y, z,) deriviranjem~
dok promjenljiva, skalarna veličina - potencijal U(x, y, z) ima prema tOt'I\CI
imcg,rnlni karakter.

388
 Nivo-plohe potencijalfle funkcije U= U(x, y, z:)
U(x, y, z) ='-const ·

zovu se l}kvipotencijalne plohe, jer se vrijednost potencijala U(x, y, z) ne

mijenja za sve točke, koje· leže na jednoj nivo-plohi.
Navedimo primjer polja vektora, koji ima potencijal. Taj primjer će olillati
razumijevanje uvedenih pojmova i pokazati njihovo fizičko značenje.
Pretpostavimo, da se u ishodištu O koordinatnog sustava nalazi materijalna
·točka mase m, a u nekoj drugoj točki T(x, y, z) prostora, koja je udaljena zar od
O materijalna točka mase l (sl. 185). Tada nastaje u čitavom ·prostoru vektorsko
polje - polje sila privlačenja prema točki O.
Po Newtonovu zakonu veličina sila privla-
čenJa izmedu točaka O i T iznosi:

m ·l
F=- (a)
r'
:z. \
(uzeto je, da je gravitaciona konstanta/= 1)., ~; '
y
Izračunajmo komponente sile privlač~nja .·ll

F u smjeru koordinatnih osi.

Prema slici 185:
F> = - F ·cos~ Sl. 185

·a kako je prema istoj slici cos.~ = y imamo uzevši u obzir (a):

r

F=-~
Y . r"
Na isti način dobijemo·

F =-*X (b)
x r•

F=-~
z r•

Po~_i<' ~il~ pnvlačenja glasi dakle·

m m m
F ~ - -;:; X i - T' lli- ,.. 2 k=

"- ';.'(x~+yJ+zk)_=~ ~-;

,_
Tvrdimo. da polje sila privlačenja, koje promatramo, potječe ed potencijala:

m- m
U{x, y, z)
r ]IX2 + y• ...L ~·

389
 Y tu svrhu treba doKazati, da je

F =<)U - .!.__
y <)y <)y
(~)
T

Računamo:

oU o (m) m
or m . 2x . mx
ox= ax -r = -rr -'x- -
u 1
r
. V + y• + z• ·=-:c-r· = prema(b) = F:r
2 x•

N a isti način dobijemo :

oU my
-=--=F
Oy r• Y

oU mz
-=--=F
oz r• •

Dokazali smo, da sli parcijalne derivacije po x, y 1 z funkcije U = m jed-

r
nake komponentama sila privlačenja u bilo kojoj točki polja sila.
Možemo dakle kazati: funkcija U ( x, y, i) = m je potencijal polja sila privla-
r .
čenja, što ga stvara u prostoru materijalna točka mase m, ili: polje sila privlačenja
točke mase m je polje gradijenta funkcije ·

m . . F
U = - , )er Je
oU
=- F =oU
r ·• ox " oy
Da odredimo ekvipotencijalne plohe polja sila .gravitacije, stavimo

m m
U=-=
r yx• + y' +z' =G
odatle je
m•
x' + y• + z' = G'·

a to su koncentrične kugline plohe sa središtem u ishodištu O.

Znamo, da gradijent stoji uvijek okomito na onoj nivo-plohi, koja prolazi
njegovom početnom točkom, Budući da je polje sila privlačenja točke mase m polje
gradijenta U, silnice toga polja sila su poluzrake, koje izlaze iz točke O.

390
 Iz navedenoga vidimo, da je potencijal funkcija mjesta i to samo fUnkcija:
mjesta, .jer su vrijednosti p"ot~nr;:ijala posve određene, čim su zadane koordinate
točke. Stoga razloga zove se sistem sila, koji potječe od· potencijala ... konz~rva­
tivni ·siu~..sila... jer veličina, smjer i smisao svake sile toga sistema, RoJa pn-
padanekoj točki prostora i čije su ko~ponb1te jednake parcijalnim dcrivacijama
po x, y i z potencijala, ovise jedino o položaju dotične točke, odnosno o njenim
koordinatama. '
Tako, na pr., polje zemljine teže, koja je rezultanta sile privlačenja i centri-,
fugalne sile, čini konzervativni sistem sila, jer potječe od potencijala, koji je jednak
zbroju potencijala sile privlačenja i centrifugalne sile. (Potanko o tome vidi od
istog pisca Gravimetrija s osobitim obzirom na Eotvosov ·variometar, Nakladni
zavod Hrvatske, Zagreb, 1949).
Sve što smo rekli za prostorno vektorsko polje vrijedi i za ravno vektorsko
polje, ako je ono polje gradijenta, jer se na isti način definiraju potencijal, ekvi-
potencijalne krivulje i silnice toga polja. Slično se definira i samo ravno vektorsko
polje i to tako, da se svakoj točki nekog dijela ravnine dodijeljuje vektor, kojemu
su P(x, y) i Q(x, y) komponente u smjeru koordinatnih osi X i Y. ·
U ( x, y) je potencijal toga ravnog vektorskog polja, ako je

oU
p=.-
ox l: Q= ~!:!
oy
t. j. ako je to ravno vektorsko polje polje gradijenta funkcije U(x, y).
Potencijal ravnog polja sila privlačenja· stvorenog u ravnini materijalnom
točkom mase m opet je funkcija

m .
m
U(x,y) = - = ~~
r vx' + y'

Mjesto mase m materijalne točke može se uzeti kao izvor polja sila električni
naboj. Svi izvodi ostanu isti, jer su Couloinbov zakon, koji odreduje silu uzajam-
nog djelovanja dvaju naboja, i Newtonov zakon gravitacije identični. T-ako' se
mogu zorno predočiti ekvipotencijalne krivulje i silnice u poznatom pokusu sa že-
ljeznom piljevinom. ·
O potencijalu vidi još dalje isti §, točka 4.

3. Vektorski oblik Gaussove formule. Divergencija vektorslc:og·polja

Da prikažemo Gaussovu formulu ( 196a)

fJf (~f + ~;+~~)dx

v
dy dz =J J[P(x,
s
y, z)cos ~ + Q(x, y, zjcos ~ +
+ R(x,_y, z)cosy) dS
u vektorskom obliku, definirajmo u području volumena V, koje. je omeđeno plo-
hom S, vektorsko polje tako, da svakoj točki T(x, y, z) toga područja dodijelimo

391
 -
vektor v, kojemu su komponente u smjeru koordinatnih osi vrijednosti funkcijllll
P, Q ~- R u dotičnoj točki T(x, y, z) područja, t: j.

.... { P(x, y, z) -+
v Q(x; y, z) v= P(x,y, z) i+ Q(x,y, z) j+ R(x,y, z) k
R(x, y, z)

. oP
Tada se tzraz ox + oQ oR
ey + oz , koji se nalazi na lijevoj strani Gaussove for-
_,.
mule, zove divergencija vektora v u točki T(x,y, z) polja i označuje se s
mv
. --- · oP oQ oR
diVv=-'-~+-+-- (202)
ox · dy iJz

pa lijeva strana Gaussove formule primi} oblik:_

l

JJJdiv; dx dy dz
v

Da prikažemo i desnu stranu Gaussove formule u vektorskom obliku, uve-

.dimo još jedinični vektor-;;. vanjske normale na plohu S, koja omeđuje volumen V:

.... { cos ot
n~ co_s ~
cosy

Tada pr~dočuje integrand

P cos ot + Q cos f3 + R cos y

desne strane Gaussove formule skalarni produkt •vektora v i vektora no:

P cos et. + Q cos [3 + R co.> y = v no = v · l · cos cp =

~~prema slici 186 = vn, gdje je ll" kompo-
_..
...v nenta vektora ·v u smjeru i smislu vanjske
normale na plohu S.
Desna strana Gaussove formule prima
dakle oblik

Time smo dobili Gaussovu formulu u

vektorskom obliku:
 JvJJdW;dK dy dz JsJv". dS
= (203)

Ta formula kazuje: trostruki ili prost~r.rii integral 'd i vergencij e

vektora v uzet po zatvorenom volumer:IU' V jednak je plošnom
. ' .
integralu normalne kom.ponente ·vektora v protegnutom na plohu.
S, koja taj volumen V omeđuje.
-+
Izraz v., dS zove sf' element ist j eca nj a ili fl uk s vektora v kroz element dS
plohe S u smjeru vanjske normale, a JJv., dS jest to.talni tok ili fluks vek-
. s
tora v kroz zatvorenu plohu S i to okomito na tu plohu.
Da što potpunije shvatimo značenje Gaussove. formule, provedimo. hidro-
, . _.l
dinamičku interpretaciju tc formule. U tu svrhu dajmo vektoru v posebno zna-
u
čenje: vektor v neka predočuje po veličini i smjeru svakoj točki T područja volu·
mena V brzinu strujanja tekućine, koja se nalazi u tom području, a teče prema
plohi S u smjeru vonjskc normale. Time smo definirali vektorsko polje brzina
strujanja.
Pretpos.tavimo li, da je strujanje tekućine stacionarno, ·t. j. da ovi~i jedino
o položaju čestice tekućine, a ne ovisi na pr. o vremenu ili temperaturi, i da je
tekućina ncstlačiva, tada izraz v. dS daje mno~inu tekućine istekle u jednoj

sekundi kroz element površine dS u smjeru vanjsk~ normale, a JJv. dS - mn<J-

s '
žinu tekućine, koja je istekla u jednoj sekundi kroz čitavu plohu S u smjeru vanj~e
normale na tu plohu S. Očito je, da strujanje prema unutrašnjosti područja daje
gornjim izrazima negativni predznak.
U toj hidrodinamičkoj interpretaciji Gaussova formula glasi:' divergencija·
vekrorskog polja brzina strujanja tekućine protegnuta na područje volumena v.
koje je omeđeno zatvorenom plohom S, jednaka je množini tekućine, koja istječe
u jednoj sekundi kroz plohu S u smjeru vanjske normale.
To znači: divergencija je' mjera izdašnosti izvora, koji se nalaze· u području
volumena V omeđenog zatvorenom plohom S.
Gaussov stavak možemo sada formulirati ovako:
Totalni tok (ili istjecanje) ili fluks vektora v kroz plohu s u smjeru vanjske
-
male jednak je izdašnosti izvora vektorskog polja v u volumenu V, koji je obu-
hvaćen tom plohom S.
DOP-

Dosada ,smo govorili o divergenciji kao o mjeri izdašnosti izvora, koji s<:
nalaze u području volumena V ~medenog zatvorenom p)ohom S, t. j. o

JJJdiv-; dx ~y dz JJv dS
= n
v

3111
 Sada treba da shvatimo, što se razumije pod divergencijoin vektora--;; u točki
T(x, y, z) područja. Jasno je, da mjera izdilšnosti izvora, t. j. vrijednost JJv,. dS
. s
ovisi i o veličini područja, t. j. o njegovom volumenu V. Pravilna mjera izda&nosti
bila bi vrijednost tog plošnog integrala podijeljena s volumenom V, t. j. relativna
množina tekućine istekle iz područja u jednoj sekundi. Ako su izvori raspodjeljeni
u području volum~;na V jednoliko, možemo za svaki element područja volumena
11 V odrediti pripadnu izdašnost.
Ako volumen V teži nuli tako, da se ploha S, koja ga omeđuj,e, steže u sve tri
. .
dimenzije na točku T(x, y, z) područja, dobij~mo vrijednost ctiv v u toj točki T
-
područja:

JJv,. dS
dIV V =
.~ l"zm _::__~V~-
s
V-+0

Buduć-i da je izdašnost izvora, odnosno množina :stekle tekućine skalar, diver-

gencija vektora je skalama velič~na~ koja može biti u točki T(x, y, z) područja
pozitivna, negativna ili nula. Pozitivna vrijednost div v znači, da se u dotičnoj
točki T područja nalazi izvor tekućine, negativna vrijednost kazuje, da je u točki '[
--
ponor tekućine, a div v = O znači, da u dotičnoj točki nema ni izvora ni ponora.
Iz toga slijedi, da

daje općenito razliku množine tekućine, koja kroz plohu S u područje utječe i
množine tekućine, koja kroz to područje istječe. ·
Primijetimo još, da ·smo uzeli hidrodinamičku interpretaciju Gaussove for-
mule, da na što j~":dnostavniji način rastumačimo smisao Gaussove formule. Jasno je,
da svi izvedeni odnosi vrijede bpćenito za bilo koje vektorsko polje.

Navedimo nekoliko primjera.

-
l. Odredi di vcrgenciju vcktorskog polja

-
v = xy;:; i + (x' + y' + z') j + (2x - 3y - 5z - l) lt
u ločki T 0 (2, 3, 4).
Računamo ~rema (202):
. - oP aQ •i'JR
drv v = -
ax
+ ~-
i'Jy
+ -oz·

iJP
~ = y =, a u· točki T 0 : ( dP)
OX •
= 3 . 4 = 12
.

394
 oO\_ . .
, a u točki T0 : ( i>y}. = .2 . 3 = .•
l
oR'z
v
=- 5 , a ·u točki T0 :· ·
(oR)
-
dz ,
=- 5
.

(div v)0 = 12 + 6- S = 13

2. Izraćunaj div r, gdje je r• radij vektor.

Kako je r=xi+yj+zk
imamo prema (202):

divr=l+l•l=3

Divergencija radijvektora !" ista je u svim točkama polja i jednaka 3.

3.. Tijelo rotira oko osi Z protiv kazaljke na satu s konstantnom kutnom brzi-
nom w. Odredi divergenciju vektora brzine v u točki T (.r, y, z) prostora u zadani
moment.
Prema slici 185:
V ~ aw = r sin rp • w =. w r sin rp =

= prema (20) = jwx rf.

Označivši s w,, wy i Wz komponente vektora kutne brzine w, dok su r;y i z kom-

-->
poncnre radijvektora r, dobijemo prema (27 a):

j k
V= WX T= Wx Wy Wz

:r y

= (Wy2- WzY) i + (WzX- WxZ) j + (WxY- WyX) K

Prema (202) dobijemo:

div v= O
......
4 .. Odredi totalni tok T vektota v = x 2 i + y 2 j + zZ k kroz plohu omedenu
s x 2 + y' + z' = l; x = O, y ~ O i z = O. Rezultat kontroliraj pomoću Gaussove
formule.
Zadana ploha predočuje površinu S tife!a omeđenog oktantom kugline plohe
polumjera l i koordinatnim ravninama prvog 6ktanta. Nariši to!
Prema (203} i (196)

T= JJs vn dS= JJ Pdyđz +

s
Qdxdz + Rdxdy

imamo uzevši u obzir da je u našem slučaju

P = x•, Q = y 2 i R = z2

T = JJ x• đy dz + y 2 dx dz + z• dx dy (a)
s
Kako vidimo, zadatak se svodi na računanje plošnog intcgrala po zadanoj plohi
S (vidi § ll).

3f5
 Označivši 5 A, B i e točke. u kojim koordinatne OSI X l' i z probadaju sferu.
prekiZimo na računanje tog plošnog integra!a.

JJ = (z = O, dz = o, cos r = - l) =o prema(<&)
AOB

jf = (X = O, dx = O, cos a = - l) = O prema (aj

BOC

Jf = <y = O, dy = O, cos fJ = · - l) = O prema(a)

AOC

ff=?
ABC
Pri raeunanJu tog integrala uzimamo u obzir da normala na :zadani oktant
&fere zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90°, i da tre.ba pt"oji·
ciratt taj dio sfere
na ravninu YZ uzevši .r2 = l -y:? - z2
na ravninu XZ uzevši Y2 = 1-x1 -z•
na ravninu XY uzevši .z'= l-x2 - y 2
l

ff= Jf (1-y'-z')dyćlz+ JJ(1-x'-z'ldrdz+ fJ(t-x'-y!)dxliv.

ABC BOC AOC AOB

Riješivši te .integrale, prelazom na polarne Koordinate dobijemo:

3,
·. ff = s + s + s
ABC
lC :T, :t
s"'
pa je
3 3
T=O+O+O+ :t= -:t
8 8
Kontrola po Gauss u:

T = Jfs Vn dS·= fJv J div ~ ~X dy dz =

=j-ff ( v~P-x- + nQ
()y
aR)
+ (jž dx dy dz = .1r.{Jr(2x +
· 2y + 2z) dx· dy đz =
v . v
= uz prijelaz na sterne koordinate (119) =
. '
= 2 JJJ (p sin{) cos rp + (! sin{) sin rp + (!cos {1-) l'' sin {} d <p d{} dl.' =-
v
l

2 2 l

= 2 J d'P J [sin'{} (cos rp + sin rp) + sin{) cos .?] d{} J (!'d(! =
a o a
!'r ir
2 z
j (cos rp + sin q) ( ~ _ sin 2") + si~'"[=
= T2 .,. d'f
4 2 g

3ti
 2
= ! J[ (cos <p+ stn <p)~+ f] df'""
• :If
2

= ~ l: (sin <p - cos <p) +{-\ ""

•
=1 (f+~+f) =t1t
....
lzračunajuz kontrolu totalni tok istog vektora v kroz plohe ·kocke prikazane
na slici 174. Rezultat je 3.
Izračunaj totalni tok
a) vektora ; = Y t+ ZJ' +·X k kroz plohu omeđenu S X+ 11 +"z= a; X= 0, y = 0,
:z~ o.
[O)

b) vektora. v = yzi + xzj + xy k kroz potpunu plohu val] ka .r2 + yt = a•;

" ;S; z $ h. Rezultate kontroliraj ·pomoću Gaussove formule:
[0]
e) vektora vanjske normale na plohu
.r 2 +y•+z•=J [4 :z)

4. Ve}(torski oblik Stokesove formule. Rotor vektorskog polja. Poten-

cijalno polje sila. Određivanje potencijala

Da prikažemo Stokesovu· formulu (194)

+ (oP ·(oQ oP) ] .

JJs [( oR
- - oQ)
cly
- . cos
oz
IX -oz - oR)
-
clx
cos (' +
OX
~--
oy cosy dS =
=cp P(x, y, z}dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz
K

u vektorskom obliku, definirajmo u onom dijelu prostora, u kojem su određ~ne

funkcije P, Q iR, vektorsko polje tako, da svakoj točki T(x, y, z) toga dijela pro-

osi X, Y i Z, t. j.
-
stora dodijelimo vektor v, kojemu su P, Q i R komponente u smjeru koordinatnih
· ·
P(x, y, z)
{ .Q(x-, y, z)
R(x, y, z)
Tako .na pr. nekoj točki T,(x,; y., z,) polja pripada vektor

-;, = P(x,, y,, z,) T+ Q(x,, y 1, z) j+ R(x,, y,, zJk t. d.

 Uvedimo još jedan vektor i to vektor pomaka ds, koji ima SmJer tangente na
proitornu krivulju k i kojemu su komponente dx, dy i dz, t. j.

+ dy j + d.: -·k
__,. { dx•
ds dy ds = dx i
dz

Tada predočuje integrand desne strane Stokesove formule skalami produkt

.....
· vektora v i d s, pa imamo :

Pdx +'Qdy + Rdz =v ds= v ·ds · oos y =prema slici 187 = v,ds,

gdje je v, tangentna, komponenta vektora ~. t. j.

projekcija vektora v u smjer tangente na krivu-
lju k u nekoj točki T(x, y, z) polja.
Desna · strana Stokesove formule prima
prema tome oblik:

~ Pdx + Qdy + Rdz =~v, ds (a)

·Sl 187 K K

__.
U polju vektora v = P i + Qj + R k definirajmo novo vcktorsko polje tako,
da svakoj točki T(x, y, z) polja vektora-; dodijeiimo još jedan vektor, kojemu· su
komponente u smjeru koordinatnih osi zadane izrazima navedenim u zagradama
lijeve strane Stokesove formule. Taj vektor zove se rotor ili curl (kerl), t j
vrtlog polja vektora v, i označuje se s rot v.

iJR iJQ __,.

- - - = ( r o t v)
iiy iiz x

oP oR .
TO( V - - - =- (rot v)
iiz ox 1
oQ oP
~-
·iix
- . ·-
ay = (rot v)
~
(204)

Tot v =
-'+ (iJayR - i(}zJQ) ~ + (iJoPz -
l
iJR) ~
ox J + (oQ
ax - oP)__.
ay k

Uvedemo li još jedinični vektor normale n. { ~~~;

na plohu S, koju , om~-
cosy
đuje krivulja k, tada predočuje integrand lijeve strane Stokesove formule skalami
-->- -+
prQđl.lkt vektora ret 11 i n.;

IN
 Tot-:;;·;. = l rot; l · l . cos cp = (rot,v)" = duljina normalne komponente
vektora Tot;, t. j. projekcija l rot v 1 u smjer normale na plohu S.
Na taj način prima lijeva strana Stokesove formule vektorski oblik

Jf (rot ;),.dS (b)

s

Iz (a) i (b) slijedi vektorski oblik Stokesove formule:

(205)

To znači: plošni integral normalne komponente rotora vektor-

_..
skog polja v uzet po bilo kojoj plohi S, koju omeđuje .Krivulja k,
jednak je krivuljnom integralu tangentne komponente vektora
_..
v polja protegnutom na tu zatvorenu krivulju k.
Uvedemo li opet hidrodinamičku interpretaciju vektorskog polja v, t. j.'
smatramo li to vektorsko polje kao polje brzina stacionarnog strujanja neke ne-
stlačive tekućine, tada predočuje u (205) krivuljni integral tangentnc kompu-
_..
neme v, brzinu strujanja v duž zatvorene krivulje k, t. j.

cirkulaciju ili kruženje tekućine duž zatvorene krivulje k, ili, kako se

kaže, jakost vrtloga, a

daje to.talni tok ili fluks rotora brzine strujanja kroz plohu S u smjeru vanjs.ke
:normale na tu plohu ..
Stokesova formula kazuje sada:
Cirkulacija tekućine uzduž prostorne zatvorene krivulje k
jednaka je toku rotora brzine str]Jjanja kroz bilo koJu plohu S,
koju omeđ~je ta krivulj·a k, i to u smjeru vanjske normale na tu
plohu S.
...
Primijetimo, da je tok rotora v kroz plohu S posVe određen
.
,.:adanom krivu- ,
_..
ijom k, duž koje se računa cirkulacija vektora v, pa je isti za sve plohe S, koje &u
4Mlleđene tom krivuljom k.
Kako i.e ds element luka krivulje k, a v, brzina struj-anja tekućine u· smjeru'

311
tangente na tu krivulju k,. cirkulacija ili jakost vrtloga p
K
'V,ds _možemo također
5hvatiti kao množinu tekućine, koja protječe \l jednoj sekundi po krivulji k.
Pod rotorom brzine strujanja tekućine u nekoj točki T{x, y, z) polja
brzina razumijemo granični! vrijednost omjera cirkulacije tekućine duž zatvorene
krivulje k i površine s plohe, koju ta krivulja omeđuje, kad se krivulja k, dakle a
i ploha S stežu u obje dimenzije na tu točku T, t. j. u točki T polja

pv, ds
jroi7i '""limi<:_ _ ·
' S-+0 S
Uzmimo sada specijalni slučaj: pretpostavimo, da nema cirkulacije ~~t:il<ha-11.
J.'rostornc zatvorene krivulje k, t. j. neka je

pv,ds =O
K

Drugtm riječima, pretpostavimo, da je strujanje bezvrtložno.

Tada prema (205) imamo:

rot v= O
.a to znači, da vrijednost

p Pdx + Qdy -t- Rdz = p ~,ds

K K

ne O\I!Sl o putu integriranja, već jedino o početnoj i konačnoj točkt tog& puta, ,a
integral duž svake zatvorene krivulje jednak je nuli.
· Ako je roc v = O, tada su jednake nuli komponente vektora rot (), 't. j. pre-
ma (204)
iJR iJQ
.
----=0
iJy iJz

a to su poznati nam uvJeti integrabilnos~ (149) za linearru diferencijalni IZraz

Pdx + Qdy + Rdz. Taj izraz predočuje dakle u &lučaju bezv~ožnog strujanja
wtalni diferencijal neke funkcije U(x, y, z}, t. j.

Pdx + Qdy + Rdz =. dU =

iJU
-dx
ox
dU
+-
dy
iJU
dy +- d~
dz
'

.a odatle je

ou Q=au R =dU
.P =ox- iJy oz

' -400
 ""ak
~'- o znamo, p , Q 1. R ~'..!
k·omponente b rzme
. struJanJa
. . "'+
v, a IJU
-:;--, oU . iJU
~ .1 -:.- su
· ux vy uz
komponente vektora grad U.
Prema tome;
ako je strujanje bezvrtložno, t. j. ako je ~v, ds= O, tada 'je polje brzina stru-
K
->-
ian ja v. polje gradijenta U(x, y, z), t. j. v= grad U, funkcija U{x, y, z) je dakle
potencijal brzine strujanja, pa je

;r,y, z

U(x, y, z) =J Pdx + Qdy + Rdz = J v,ds

.....
gdje je v = grad U
Možemo općenito kazati: svako bezvrtložno polje je potencijalno.
polje, t. j. polje gradijenta, i obratno: potencijalno polje nema vrtloga.
Vektorsko polje ; =grad U, kao i svako, konzervativno polje, zove se i
l am e l ar n o, jer ga e~vipotencijalne plohe rastavljaju u slojeve poput !amela
(pločica).
.....
Prostorno polje vektora v = P i + Q j + Rk interpretirali smo kao polje
brzina strujanja neke nestlačive tekućine. Promotrimo još mehaničku interpre-
taciju Stokesove formule. U tu svrhu pretpostavitno, da je definirano vektorsko
-> -+
polje v polje sila F, t. j. svakoj točki onog dijela prostora, u ·kojem su definirane
-+
neprekinute funkcije P, Q i R, dodijeljena je sila F, kojoj su komponente

P(x, y, z)
p
l Q(x, y, z)
R(x, y, z)

Uvedemo li opet vektor pomaka ili puta po zatvorenoj prostornoj krivulji k

dx

tada je
;;;
l dy
dz

· Pdx + Qdy +- Rdz = F ds = F ds cos \ji =

= prema slici 1R7 = F, ·ds= radnja sile F na putu ds.·~ dA, pa je
A ~ p F, ds -- radr.ja, koju vrši materijalna točka pr~ gibanju u plllju sila F
K
duž zat\'orcne krivulje r.

26 B. Apser&: RepetitGrij vile ~tematike - Dio III. 401

 Stokesova formula, koja, sada prema (205) prima ob[ilt

A= ~Pd~ + Qdy + Rdz = ~ Fd; =~Fi ds.= Jfrrot FJndS

K K K S
kazuje:
_ (205a}l
Radnja sile .F izvršena od materijame točke pri gibanju duž zatvorene kri-
.....
vulje k jednaka je toku rotora sile F kroz plohu S, koju omeđuje ta.kri~lja k, i to-
u smjeru vanjske normale na tu plohu S.

Ako je ~ F, ds =·0, tada je i rot F= O, pa je polje sila F potencijalno, odnosno-

K

F =grad U, a u tom slučaju radnja zavisi samo od· početne i konačne točke puta,:
a ne zavisi od oblika staze, dok :1e radnja duž svake zatvorene krivulje u takvom
polju sila jednaka nuli.
Prema tome radnja, što je vrši materijama točka u potencijalnOm polju pr~
gibanju duž bilo koje krivulje od točke C do točke D~ jednaka ie •·
e
A = U =J dU= Ue- U0
D
To znači:
U potencijalnom polju mehanički rad jednak je razlici potencijafu p konačno~
i početnoj ~očki puta, ili: u potencijamom polju rad se vrši na račun gubitka poten-
cijala.
.....
-
Ako je polje sila potencijalno, t. j. ako je rot F =O, tada su jednake. nuli i
komponente vektora rot F, pa je prema (204)

oR aQ
----=0
ay cz
oP oR
(a~
oz- OX= o
oQ_ oP= 0
ox ay
a to je prema (149) nužni i dovoljni uvjet da je Pdx + Qdy + Rdz totalni diferen-
cijal neke funkcije U(x, y, z), t. j.
dU = Pdx + Qdy + Rdz (b}

U tom je slučaju

U(x, y, zj =J Pdx + Qdy + Rdz (e)

402
potencijal polja sile F, kojoj su komponente u svakoj točki 1'(x, y, z) polja
P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z).
Iz toga slijedi:
~

Polje sile F potječe·od potencijala, t. j. od funkcije sila U(x, y, z), ako kom-
-+
ponente sile F zadovoljavaju jednadžbe (a), a potencijal U dobijemo prema (e),
t. j. integrirajući jednadžbu (b):

dU = Pdx + Qdy + Rdz.

Gore navedeno ilustrirajmo već: prije navedenim primjerom o Newtonovom

polju gravitacije (vidi str. 389 i sl. 185).
_..
Govoreći o potencijalu polja sile F, kojom masa m privlači masu l u uda-
-+
ljenosti r, izveli smo za komponente sile F izraze:

Fx=~m: =P(x,y,z)
r

my
F" = - -3- = Q(x, y, z) (d)
r

mz
Fz = - -3- = R(x, y, z)
r

pa smo pokazali, da polje sila potječe od potencijala

U(x, y, z)=~
r
/
gdje je
r. = V x' + y• + z•

Izvedimo sada taj izraz za potencijal Newtonova polja gravitacije.

Najprije moramo pokazati, da komponente sile privlačenja --
F zadovoljavaju
~ednadžbe (a), t. j. da je polje sila potencijalno.
Računajmo prema (a) i (d):

iJFz oFY _ + 3mz o~ 3my iJr 3mz y 3my Z _ Q

o_y - ~- r< · ~i- -T · az = 7 · r-- r< · r--
Na isti način dobijemo·

403
 Newtonovo polje gravitacije potječe dakle od potencijala U(x, y, z). Da.~
odredimo, uvrstimo (d) u (b): ·

m
1 (xdx + ydy
dU= - - + zdz)
.. "'
Diferenciramo li
T1 = x• + y• + z•,
*>bijemo:
2TdT =~dx+ 2ydy + 2zdz f: 2

rdr = xdx + ydy + zdz

pa imamo

dU=_.!'!_· Tdr=
r•
-!!!...dr
r•
Odatle:

U==-f;dr+C
paje

U= !!!...+e
T

Navedimo jos jedan primjer za određivanje potencijala zadanog polja sila.

Pretpostavimo, da je zadano polje elastične sile F, t. j. svakoj točki prostora

-+ ' '
dodjeljena je sila F, koja je razmjerna uda:Ijenosti te točke od ishodišta O koordi-
natnog susta'va (potanko o elastičnoj sili već smo govorili u dijelu II. Repetitorija,
§ 10, 3. d) l.).
Prema tome, bilo kojoj točki T(x, y, z) prostora pripada elastična sila
......
F=-CT

gdje je. e faktor razmjernosti, a T uda:Ijenost te točke T od ishod.iAta O (vidi sl. 185). ·
......
Komponente sile F u smjeru koordinatnih osi bit će:

F,. =-ex;

'
gdje su x, y i z koordinate točke T, pa polje elastične sile glasi:

-
F ~ -'- e (xi + yj + zk) -
404
 Pokažimo najprije, da je zadano polje sila potencij$~, t. j. da kompboenee'
-
sile F zadoyoljavaju jednadžbe (a), pri
čaju P = F,., Q= F, i R = F •.
čemu uzmimo u obzir. da je u nakm ....

Dobijemo:

oFz - oF,. = 0- 0= 0
t}y oz- ,
O.F,._ oFa =O
oz· OX

oF"_ iJF"= O
.ox Oy

Sada prema (e) računajmo potencijal U{x, y, z) zadanog polja sila:

u= f (-cxdx-cydy-czdz) +e= -e r~dx + ydy + zdz +e~

Kako je
tir= d(x• + y• + z•F= 2xdx + 2ydy + 2zdll'
odnosno
. l
xdx + ydy + zdz = Tdr•

dobijemo
U=-!_fdr•+C=-cr•
2 . 2
+C
---
To je potencijal zadanog polja elastične sile.
Znamo, da se Stokesova formula pretvara u Greenovu, ako uzmemo, da je
ploha S .i krivulja k ravna i da obje leže u ravnini· XY, t. j. ako je z = O. Stoga
Greenova formula u vektorskom. obliku glasi slično Stokesovoj :

If rot-; ·da=~v,ds
-
gdje je rot v= ~- ~-
ox i - oy
a

j rotor ravnog polja vektora v '7P(x, y)

Sve što smo rekli o· Stokesovoj formuli vrij~di
K

i
- -
za Greenovu,
i+ -
Q(x, y) j.
jer su ove formule
anWĐgne. ·

1. Odredi rot -
Na kraju navedimo primjere.
u točki T 0 (2, 3, 4) vektorskog polja

- -+
t1

" = xy z i (x' + y• + z•) j + (2x - 3y - S.1 - J) k

 lt.ačwlamo preJ,Da (204) :

oR_ oQ =
oji 021
_
3
_ 2z
(oR-
()y
ioz
JQ) • = - 3 - Z • 4 =-fl
.

oP oR 2
oP - đR)
(- - =2·3-2=4
.
021- ""· = xy - 021 OX •
. oQ _oP = :zx _ "21 oQ oP)
(-ax- - -dx- • =2·2-1·4--•
.
OX . Oji ..
--->- _., -
rot t~ = - l l i + 4j-4k

2. Odredi cirkulaciju -e vektora

.... .....
v=-yi+xj+ck,
gdje je e konstanta, uzduž .kružnica:
a) x1 + v• = 1, z= o;
bl ex- 2) + v• =
2
1; z = o.
Prem~ (205) i (194a)'

e = <P Vt ds = <P P dx + Q dy + R dz
+K +K
imamo qzevši u obzir, da je u našem slučaju P = "'":'11, Q = x i R = e:

a). C =
rk
'f' -11 dx + X dy + C dz = (UZ prijelaz na parametarsku jednadžbu
- -)
+K
kružnice. i dz = 0) =
2.ir
=J (sin• t + cos• t) dt = ~
•
b) Na !iti nači~ dobijemo:
2n
e= J (sin• t + cos• t + 2 cos t) dt =

•
=· fuo
+ 2 cos t) dt =.1 t + 2 sin tr= ~
o
Kontrola obaju rezultata pomoću Stokesove··formwe:
e = JJ c1 + ll cix. 1111 = ;s = ~
s

3. Izračunaj radnju sile F = r. uzduž odreska cilindričke spirale 11: = 4 cos t.

11 = a sin t, z = ct za O ;;;;; t ;;;;; 2.11.

Prema (205a) radnja sile F uzduž krivulje k glasi:

A =<P P dx+ Qdy + Rdz =(f'Fdi

+K +lt

4011
 'Kako je u ,mi4mn $.lu"hr}u 'sila :F = r = xi + ll j + z k, komponente tt' sile jesu
P = X, Q = ll i R. = z
f?a 1mamo:
A =4):r dx+ ll dll +z ~z
... "'.
Iz jednadžbe '@inile
.;r =a cos·t d;(. = - a sin t dt
ll = a sin;.t ~li jedi dy = a·cos t dt
z= ct dz =e dt
--uvrštenje u (a) ·cbl'je·:
2..1t
A ~ J(- a• ces t sin t + a• sin t cos t + e• t) dt =
2~ 2~

= e" J.t dt = e• l 2t2 l

o o
'4. Dokaži da je polje sila

F' = yz (2x + y + z) i + xz (x + 2y +z) i + xy (X + y + 2z) k

'Potencijalno i odredi potencijal tog polja.
Budući da je potencijalno .polje sila bezvrt]ožno, izračunajmo rot Fpr.ema (204).
'Dobijemo
rot F =O
Polje sile F potječe dakle od potencijala U (x, y, z). Odredimo ga prema (150):

U = J P dx 1" Q dll + R dz =
T y

J. (2 x yz + y 2 z + yz 2 .) dx +J (x,; z + 2xo Yz + x., z•) dy +

z
+ J (X 2,. y., i- Xn Ji, + 2xo Yu Z} dz = Xy Z (,X + ll + Z) +C
••
'Pa je F =grad U
:5. Izračunaj pomocu Stokesove formule (205) cirkulacijuC = f Vt ds vektora
K

v = - ·3 y .i + .3 x j + k uzduž kružmce k =:r:• + u• = l; .z = 2

[6:rl

6. Izračunaj radnju sHe :F =N z i + x z i + xy k na putu od T1 (l, 1, 2) do

T2 (3, 5, 0).
[-2]

7. Dokaži da ;e polje sila F = (ex cos y + yz) i + (xz- ex sin y) j + (Xl/ + z)~
i odredi pote:J:ci.}ai tog palla
Pl-~~ncij<:hlo

{u =
. cos " + :r: 11 z + ~ . . . e
ex 2
]
 5. Operatori V-nabla i !\-delta i njihova primjena u veltorskim
računima

Znamo, da gradijent skalarne funkcije O(x, y, z) glasi

ou~
= -ox : + --
ou~ ou-k
grad U
oy. J + -ilz
Taj izraz možemo formalno napisati i ovako:

'il-
gradU= ( - i + - i + - k
a- a--) U (a)
ax ay az,
Izraz u zagradama označio je Hamilton simbolom V, koji je dobio naziv
a'abla prema jednom feničkom muzičkom instrumentu na žice:

·f}~
V=-z+-J+-k
o~ o-- (20tf)
OX ay az
Kako je taj izraz posve sličan izrazi.nla, kojim se prikazuju vektori, možem&
V smatrati kao neki formalni »Vektor<<, kojemu su »komponente« :x , :y :z. i
Taj •>vektor« nema naravno nikakvog fizičkog značenja, a služi za pojednostavljenje
i ubrzanje vektorskih operacija. On je dakle o p er a t or i to diferencijalni opera-
tor, jer traži diferenciranje izraza, koji iza njega slijedi.

Izraz za vektor grad U možemo formalno smatrati kao djelovanje operatora·

~ na skalarnu funkciju U:
\
' u= a -7'· il-? a_,.) au:l + au-~
- l + ·--J + - k u = -
au-
- J + -- k =grad u
(ox ay az ox ay az
VU= g'(ad U (207')

t. j. nabla skalar daje gradijent tog skalara.

Pamtimo

V skalar = grad skalara (207a).

grad U znači dakle isto što i V U!

Kako" je V diferencijalni operator, možemo, znajući pravila đeriviranfa, fako

napisati formule za operacije s operatorom V(U i V su skalarne funkcije od x~
yi z):
 grad(U+ VJ =V(U+ V) T=VU+VV=gradU+gradV
grad (U· VJ= V(U ·V)= UVV + VVU =Ugrad V+ V grad U
(208!
grad (kU)= VkU = kVU =k grad U, gdje je k konstanta
grad!( U) = Vf(U) ~ f'(U) VU= f'(U) grad U_

Izvedimo, na primjer, drugu i četvrtu .tormulu sustava (208):

grad (UV) = V(UV) = o(UV'} 7 + o(UV) J+ o(UV)k =

ox oy oz
ov-.. au-.. ov-.. au_,. oV_.. ou----
= u~
~
i + v -~ i + u-
~
j + v -~ j +
~
u~
~
k + v----
~
k =

'
oV--+ oV-+ oV_,.)
=u ( - i + - J+- k
~ ~ ~
+v (oU·....
~
oU_,. '()U-+)
~i+- j+ - k
~ ~
=

=Ugrad V+ V grad U= UVV + VVU

· iJf(U) -~ of(U) -:-- oj(U) -•
gradf(U) ='VJ( U) ~~ - - z+----- J + - - - k=
ox Jy' iJz
uzevši u obzir, da je U= U(x, y, z), prema (88) imamo =
, df oU~ df oU~, df ou--
= -- . --
dU ox j,+ -dl,J . -dy J - ' - -
dU iJz
k =

df oU_,. dU-- iJU-+) df

dU (-
OX
· i + - - j + - k =-·grad U =f'(U) ·VU
oy az dU "

Izvedi na isti načjn ostale dvije formule sust[_lva (208)!

Navcuimo primjer za primjenu posljednje formule sustava (208):
Za apsolutnu vrijednost radijvektora

_,. \ · 'c---:--c---::
T = lT l = lX i -J- Y j -f- Z k l= VX 1 1
-j- Y + _:l (a)

l . l
·odredi grad --;, grad r• 1 grad -;> .

Najprije odredimo

grad r = '\)r =
e) -:-- e) 7
-- z + -e) J
e)
+ -e)z
--+) or_,. c)r- 01.--;-
k r~ - i+ - j + -k= prema(a)=
( 0x y ox oy oz
~ ~ b.. ~ ~ -k=
·= l + J+-
2 Vx• +- y• + z• 2 Vx2 + y' + z• 2 Vx• + y' + z•
-+ -+ ~ -+-

·= prema(a)
X ~
=--;-l + r
y "7
J +rk =Z __,. X i + yrj + Z k =-;:-
T --+
= r_.
'b)
 -...
~au.. račuilllluu;

l
J d-
V-=o-r · vr.= prema (b)
'l r.
=-;z·-;-=--;a=-;;-
r l ....r, = -;:;-
r dr

vr 2 = d(rl) .
dr
vr = 2r . .!_=
r
z-:= 2r . ;.
-

l d(*)
V-= - - - · Vr = - - · - = - - r
3 ; 3-
(dt
r" dr r' r r'
hr~ čuna j

a) grad (k Vr ), gdje je k konstanta

[ 2
kro
y-;:-
J
b) Gradijent skala rnog produkta konstantnog vektora e = ex i + ey j +Cz k

radijvektora r, tj. grad (e r)

{e)

Pomoću operatora \l možemo izraziti i divergenciju vektorskog polja

....,
v ~~ P (:r, y, z) i + Q (x, y, z) j + R (x, y, z) k. Imah smo '

. __,. oP oQ oR
dzvv=-
ax +-
ay +-
az
Taj izraz možem~ formalno napisati ovako
.-
dzvv =-P+ -Q +-R
o a o
.ox oy oz
pa ga smatrati kao zbroj istoimenih komponenata wektora« V (!.-ox ' .Oy.
~ i oz
0
)

vektora v(P, Q i R), a kako je taj zbroj skalami produkt dvaju vektora, imamo

-
div v= Vv (209)

Skalarni produkt operatora nabla vektora daje divergenciju

toga vektora.
Pamtimo:

v vektor = div vektora (209a~

tJ. nabla vektor daje· divergenciju tog vek:pra.

-
Vv znači dakle isto što i div v• t

411
 Prema tome, primijenjujući operator V skalarno na vektore, dobijemo diver-
genciju, t. j. skalar, pa možemo kazati, da ·vektorskom polju odgovara $kalarno
polje divergencije.
Budući da je V diferencijalni operator, imamo:

div (k v) = '\l (k v) = k '\7 v = k div v,

gdje je k skalarna konstanta.

V (v +t) =;= Vv + Vt = div v + div t

.i (210,
-+
div (U v) = V (U · v) = UV v +vVU = U div v + 'lJ grad U
u
__.. __..
formulama (210) v =vi+ vyj + v.k i t = t"i + t;yj + t"k -su dva vek-
--
torska polja, pa su v,, v,. i v, funkcije od x; y i z, isto vrijedi i za t., ty i t. dok
je U (x, y, z) skalarno polje.

Izvedimo treću formulu sustava .(210), uzevši u obzir da div (U v) možemo

smatrati kao skalarni produkt '\7 i U v:

V(U;) = o(Uvx) + d(Uv:y) + d(Uv.) =

. ox oy oz
ot'x oU ~ oU ov~ _oU_
=U~+~~+U~+~~+U~+~~-

= U (ovx ..L ovy +ov.) ( oU -+ oU oU) =

OX ' ay OZ + Vx OX Vy iJy + Vz OZ

--..
= druga zagrada predočuje skalami produkt v i grad U =

-
=U di'IJ v+ v grad U= U'\Jv + v'\7 U.
Izved1 na isti način prve dvije formule sustava (210).
Navedimo dva primjera za primjenu treće formule sustava (210).

Za radijvektor -;(x, y, z), odnosno -;.: ,;" !_ izračunaimo:

. r '

a)
'
div
~
T0
- r
= Vro =V-;= V -; r
(l . . . ) =·prema ·(210)-
-+ ......
; l l-+
- - =3- - -
-+ r1
r = 3- - - 2 -+{ ')
=-Vr+rV-=-·3+r
r r r r' r rl r r•
=-
r'
-+
. -
ji!:· .'-: (•·idi str. 395) Vr=divr=3 <4l

• 411
11 prema lc)

-+
b) div~= = V{+.- .-;.) = V{+.-;)= prema (210) =

~~--1 l -+3-•
=;a V r +rV r; = prema (e) i (d). - -;o • 3 - r -;:.- r =

= 2.-r•
r"
· 2_
,..
= 2__2_ =O
r" r" -

tr) div Ir" T) = V (r" r) = prema (210) = r 3 ·div r + r grad r" = prema (e) i (208) =

= 3 r3 + T · 3 r• grad r = prema (b) = 3 r" +T· 3 r 1 • To= 3 rl + 3 rl ( ; · ; )~

=3ri+3T·r=6r"

V (-1- .";) = prema (210). =

r• .

3
=-;i"- 3
-;t e-·-)T To (
;;) =
r
.,!_ _ _!_ r'=O
r• r" -

Primijetimo da se vektorsko polje 'V zove s o l e n o i d a l n o, tj. cijevno, aka

. je div v =O u svim točkama područj~u kojem je to polje v zadano.
Zadano je vektorsko polje v- = 13
T solenoidalno, jer je div v
- =O i to u čita-

vom prostoru osim ishodišta O. Točka O je jedini izvor. Da odredimo njegovu izda-
~nost, zaokružimo' točku O kuglinom plohom S polumjere (! po volji. Budući da je

u svim točkama te sfere :;; = :. , za totalni· tok T kroz sferu S dobijemo prema (203)

T = ff Vn dS = JJ :. d S = :. . S = ~ · 4 (!2 ;r = ~
s s
Izračun aj

[- ;. ]
b> div [f (r) e), gdje je e konstantan vektor.

1:) div If (r)7] i odredi, u kojem je slučaju divergencija jednaka nuli.

[ 3 f (r) + r f'(r);/ (r) = rc;]

412
 Prije smo pokazali (vidi str. 395~, di!·;e divergencija radijvektora r konstan- -·
tna i i ed naka 3:

div r =V r = 3 (210a.
Promotrimo sada posebno divergenciJU produkta konstantnog vektora
e = Cx i + Cy j + Cz k i skalarne funkcije U (x, y, z), tj.

div (e U)=, V (e U)
K:.Jko je

e U = (ex i + Cy j + Cz k) U = Cx Ui + Cy U j + e, U k
.dobijemo

div (e U)
-
V (e- U) ' = ( ax
d - d :+
i + -J -
o
=
ay <)z

d (e, U) + d {Cy U) j- d (Cz U)

ax ay az
= uzevši u obzir, da su e,,· cy i e, konstante =

= e,
ov + e,--:;--
~
ov + e,--::;--
au =
· uX · uY uZ

= skalarni produkt konstantnog vektora e i grad[] = e grad u_= e '\]'U.

div (cU)= V' (cU)= e grad U= e V U (210b)
Iz te formule slijedi prvo važno pravilo za formalnu primjenu operatora V":
A k o s e t r a ž i d i v e r g e n e i j a, o d n o s n o V p r o d u k t a k o n-
. s t ar:. t n o g vektor a i s k a l ar n e fun k e i j·e, m o ž e s e k o n-
s t a n t n i fa ktor i z n i j e t i pr e d o p er a t or, p a o p er a t.o r d j e-
luje samo na skalarnu funkciju daje gradijent te
fun k e i j e.
Pomoću tog pravila možemo sada na vrlo jednostavan način izvesti treću
formulu sustava (210).
Tražimo, dakle, izraz za

i div (Uv) =V (Uv)

Pišemo formalno
V V V' (U v) -
(U v) =
-
(U v) t
' - =

smatramo li, da su podvučeni faktori konstante i to da je~ konstantni vektor,

a !J. skalama konstanta, tada prema (210b) i prvoj formuli sustava (210'),
dobijemo·

= v 'V U + U V' v = v grad U + U div v

......
Konačno i rot v možemo izraziti pomoću nab)e.
Tvrdimo, da i e rot-; vektorski produkt wektora~ V i vektora -;;, t. j. da je

413
 TOl V'=
- V X tl.

U tu svrhu napiš1mo prema (27a) V xv u obliku determmante r1a je razvijme

. d
po elementhna prvoga retka umetnuvši na prazna mjesta »komponenata<•
ox·
-
o i
o
~ »vektora~ v pnpadne
.
komponente P, Qi R
-
vektora v.
oy uz

Dobijemo:

j k

Vxv=
o o o
ox oy az
p Q R
(211)
= -/(6R _
ay
oQ) -7(oR _oP) +;(oQ
az . ox iJz
_oP) =
ox oy

a to je prema (204) izraz za rot v.

Dakle:
__,.
rot v =V xv (21la)

Vektorski produkt operatora nabla vektora' daje rotor toga

vektora.
Pamtimo:

v x vektor = rot vektora (2llb)

V x v je dakle isto što i rot v!

Na isti način dobijemo:

rot (kv)
- = 'V X (kv) = k ( \7 X v) = k rot v (21lc)
gdje je k skalama konstanta. Izvedi to!
Izvedimo izraz za rotor produkta vektora
_. _..
v = P(x, y, z) i -1- Q(x, Y:i z) j + R{x, y, z) k
'i sl=.a<ara
U(x, y, z).

414
 Računamo prema (211) uzevši u obzir~ da: ulogu -;; igra sada U-;.
i - -i
F' k
-+ -+ d do
rot(Uv) = Vx (Uv) = ox dy oz
UP VQ UR

sada po pravilu produkta računamo pojedine parcijalne derivacije

= i(uoR + Rdu ~ uoQ_Qou) _

" oy dy oz ()z
oR ou oP au)
---r( U-+R--U_:__p_·
-J
dx ox , oz oz +
+i(uoQ + Qou _ udP _pou) =
ox dx dy oy
= u{(oR _ oQ)7 + (oP_ đR)7~ (oQ _ oP)t} +
dy oz i)z dx ox oy
/

-+
U prvim Vitičastim · zagradama nalazi se prema (204) rot v, • u drugim je
' -+
prema (199) i (27) vektorski produkt vektora grad U i v.
Imamo dakle:
rot (U-;; = V X tu_;; = U rot;+ grQd U x-;
m (212) .
-
rot (U v) = U rot v - v x grad U,
ili u drugom obliku
- -+ -+
V X (U V) = U(~ X V) ..:... V X VU (212a)
Postupajući na isti način, dobijemo izraz za rotor zbroja dvaju vektora:
' .
__.... ......... --+ --..
rot(v +t)= rot v+ rot t
ili
V X (v + t} = \1 '>(. -+
v V X t
(213)

Izvedi to!

415
 lzracuna)mo još rot r, t. j. rotor polja radijvekt-ora r -= xi + y j_ + z k
..... . _,.
i j k

rot r =V x r~
o o o
ox oy oz
X y z

= i(oz _ay) -7(oz·_ ox) + J:(oy _ox)

oy az. ox az ox oy
Svaka parcijalna derivacija jednaka je nuli, jer su x, y i z nezavisne Frnmjen-
ljive.
Prema tome je
rot r .=O (113a)
Rotor radijvektora jednak je nuli, t. j. polje radij vektora je !Jezvrtbžno.
Izvodimo ·sada izraz za rotor produkta konstantnog vektora e = e, i+
- ~

+ e 1 j +e, k i skalarne funkcije U ·(x, y, z), tj. za

rot (cU) ~ \7 X (cU)=

--
j k
l
d d "a
o:i ay oz
e, U Cy U e, U

=i ( d (e, U)
. oy
_ d (cy U)
oz
)+J (-"d dz U)
(e, _ a(e,, U)
dx
)'+ k ( o dx
(cy. Ul.

- a
-- .... (e, U) ) = uzevs1
------ . u o b z1r,
. d a su e,, c ~e.,
. konstante=
oy 1

=
au
( e, CiY- e, au ) ?l + (
dZ e, au
az -e, ().;' ~
J +
au ) ( e> dX
au -e, ~Yu)
v k=
= -e X \7 U = - e X grad ll

j k
jer - e X.·grad U=- e, e, e,
au dU au
ax- ay oz
daje. gore dobiveni izraz. Da se u to uvjeriš, raz vij tu determmant1.1!
Imamo dakle

rot (cU)= "V -

X (cU)= - e X
- '9 Cf= -e X Qrađ U (lll3b)

~16
 ~

Ta formula daje drugo važno pravilo za formalnu primjenu operatora .V:

Ako se traži rotor, odnosno V X produkta konstant-
nog vektora i skalarne funkcije, može se kon.stantni
v e k t o r i z n i j e t i p r e d o p e r a t o r, p a o p e r a t o r V d j e l u j e
samo na skalarnu funkciju i.daje gTadijent te'funkci'ie,
ali u dobivenom izrazu treba protp.ijeniti predznak, jer
v
z n a m o, d a z a e k t o r s k i p r o d u k t n
e v r i j e d i . z a k o n k o m u-
t a e i j e.
Sada možemo vrlo jednostavno izvesti forlnulu (212) napisav!i formalno
-rot (Uv) u obliku:
.... ...
rot (Uv) = V X (Uv) = V X <Ev> +V X (U!:)=
smatramo li, da su podvučeni faktori konstante i to, da je U skalarna
konstanta, a! konstantni vektor, tada prema (21lc) i (213b) dobijemo ...

= U(V X v)-v X V U= Utotv-v Xgf'adU - (212).

Primjeri.

l. rot l;. ) = V X {;) = prema (212) = :, rot-;--; X grad :.

' ·... 3 ..... 3 -+ ...
= prema (213a) i (d) na str. 410 = O~ r X 7 ,. =-;:;- (r X r) = !!_
jer je vektorski kvadrat jednak nuli prema (24).
.... ~ ' ..... . ..... _.,.
2. rot [f (r) r] = VX (f (r) rJ = prema (212) = f (r) rot r -·r X grad f (r) ...

=prema (213a) i .(208 )=O -1 X f' (r) V r =-;X f' (r) ..!:....=
,..
t' (r) '-- ....
= - -T- (r X r) = O
. -

jel' je prema (b) Vr =..!:...., a vel,dprski kvadrat jednak nuli.

T

~-Tot (<;f(r)] =VX l~J(r)} =prema (213b) =·-; XVf(r) =prema (208) =
=-~X f V ,. =
= prema (b) = --;; X
(r)
-
f' (r) ..!... = f' (r) {;. X ;)
r r
-----
Nal je zadatak da izračunamo nekoliko kompliciranih vektorskih izraza i to
-+-+ .....
\7 {v t). V (v X t) i V X (v X t),
ali prije moramo kazati hekoliko riječi o d er i va e i j i v e k t o r s k e f u n k-
e i j e ili, kraće, vektora ·

27 B. Apsea: Re~tGdJ vile .....-..un - oto ni. 417

 v =,v, (x, y, z) i+ v, (x, y; z) T'+ v, (x, y, z) k
u nekom zadanom smjeru a (a,~; y),.kojemu odgovara ort

$0 = i COS a +j - COS {J + -
k COS y

i to u nekoj točki A (x, y, z) tog vektors~og polja v (x, y, z).

p smjeru s uzmimo točku B udaljenu od točke A za As i._neka točki A

odgovara vrijednost radijvektora v (rA), a

o ~očki B - vrijednost v (rl>), pa
l

derivaciju funkcije v u ~jeru 8. dt:finiramO:: s~ično kao za skalarnu funkciju:·

,dv = lim v (rn)- v (rA)

ds A•- o As·
Kako su radijveldori funkcije od x, y, z, prema (87) dobijemo:

dv = dv . dx + dv . dy + c)v dz
ds dx ds · dy ds oz · ds
Znamo, da je prema slici 181 i (197)

dx dy d.z
-ds =cos u,· - =cos fl ds =cos l'
ds -
pa konačno imamo:

ov .<)v + ov R , đv
- - ·- co11 u · • ..lty cos 1•. ,.. ~z cos r (2l3c)
ds-ox v v

Kako su cos a. cos {J i cos y komponente Ol'ta ·s", u kojem smo smjeru .d.eri·
virali vektorsku funkciju v, tu usmjerenu~rivaciju
. . -
v pišemo u
- ov-
vektora obWtu;
.
dv (213c)
03 =
đao
ili .prema (196;i):
dv = ___
'av = s., ( V v) =
os . os..
= '(so V v,) i
.... + (s~ V ,v,.) j + (So V - v,) k ;",- . (213c)'

= (so grad vJ i + (so gr~"<~ v 7 ) j + (8 0 grad v,) k

dok· usmjt!renu derivo:.ciju skalarne funkcija L! - U ~. y, z) računamo pnma

{198a)·

V U.= Sv gracHJ.

418
 ·Primjer
Izračunaj
T• (1, l, ll.
derivaciju v = yzi + xzj + xyk u smj'eru s
_
- --=i+ j+ l; u točki

-l:-+-+-+
l
Kako je s 0 = V3 (i + ; + k)
....
V
V
Vx =grad (yz) = zj
Vy = grad (xz) = zi -+ - +111~

xk
V Vz = grad (xy) = Jlt+ x"i
prem:a (213)' dobijemo u točki T (x, y, z):
.....
()v-+ ... 1~- .... ~--+ _.
dS "" So V V = ya:. [(i + j + k) (zj + ylc:)l j +

+[(l+ j+ k) czi + xk)] j +[(i+ j+ k) <Yi+;;)] "kl=

1 -
= l(;" ((z
y3
+ y) i + (Z + X). j + (ll + X) lt)

01 u točki T• (1, 1, l):

(J; i+i+k -
os =
2 Jf3 ~
lzračunaj det!vacij~ radijvektora r u smjeru s (a, ~· )').
Isol
Primjere za-usmjerene đerivacije vektorsklh 1 skalarnih .funkcija vidi dalje mi
atrani 424.
Navedimo još formule za đerivacije po parametru t vektorskog i skalarnoe pro-
dYkta vektorskih funkciJa
- - -;(t) = a,> (t; i+ dy (t) j+ a .Ct) k
b (t} =
'

bx (t) i -+
'

by (t);
'
+ bs (t) Je
a--..:. . . _:..:.
ot (a X b) = a X b -t· a >4 ll (213c)"

iJ
qt (a b) = a b +·b
--- a (213c)'"

la i b au derivacije tih vektora po t)

Izračunaj za vektore
; (t) = 3 t i+ ~~j+ t' k

b <t> = - t i - 3 t ; + T1 -
k
derivac.ije vektorskog i skalarnog produkt~ prema gore navedenim formulama. Re·
zultate kontroliraj ·tako, da izračunavši ·•ek:torski, odnosno skalarni .produkt vektora
deriviraj dobivene izraze po t. · · · '
Sada prelazimo . na računanje gore navedenih vektorskih izraza..
l. Traži se izraz za gradijent skalarnog produkta dviju vektorskih funk·
cija, odnosno vektorskih polja:
.... ...
v = v. (:r, y, z) i + w, (.:r,y; z)j + v. (.:r, y, z) k
 t = t, (x, y, z) -i + ty (x, y, z) -j'+ ts (x, y, z) k+
tj. za
. grad (v t)~ V (v t)
Mogli bismo taj problem rije~lti tako, da najprije izračunamo skalarni
produkt v i t pa zatim gradijent tog produkta. Taj način je vrlo kompliciran,
pa ćemo mnogo jednostavnije doći do traženog rezultata formalnom primje-
nom trostrukog vektorskog produkta. Prema
-+ ...........
(32)
_ _,.._
·
a X (b X e} = b (a e)- e (a h)
možemo pisati:
v X(~ X t) =
-. V (v t ) - t
-
(v'\')
odatle

V (v t) = v X ( V' X t) + t (v V)
Analogno
....t X ( VX
-
v) = V (t v) - v (t Vl
odatle _ _"

V (t v) = t X ( VX vl + v (t Vl (b)

Sada prikažimo V<v t) formalno u obliku

V{~ t) =V ~t) + V (v.!)

.....
tj. smatramo, da su ~ i !_konstantni vektori, pa u taj izraz uvrstimo (a) i (b),
uzevši u obzir, da je V (v t)= V(~ v).
Dobijemo:

V
.....
(v t) =
- v X ( VX t)
.......... ...,.
+ t (v V) + t X ( V X v)
-+ v (t V)
ili
- - - -+
grad (v t) = V (v t).= v X rot t + t X rot v + (v Vl t + (t Vl v
Pokažimo, što znače posljednja dva člana izvedene formule:

....
(v V )t
- (;V = v V
)':_.t = ....
v (V 0 Vl t
..: =

[ u zagradama je skalarni produkt orta ;o = i cos a + j cos fJ + k cor y

operatora V = ~ i+ _i_ j + _i_ k ].

dx đy · dz

= v (cos a ~
ox + cos fJ ~
ay + COo.! y az _!) 7=
dt + cos fJ dy đ-; )
dt + cos y d.z ~t
. .~
=v =~
fcos a dx = prema (213c)
đv 0

426
 Prem,a tomP

- - d t
(v 'V )'t = v-:;- (213d)
ov.
Simbolički izraz (v - 'V } t predočuje dakle produltt apsolutne vrijednosti
'-+
vektora v i derivacije vektora t u smjeru vektora ·v. Na isti način imamo

- \7) -v
(t = t -:;-
av
.oto
Sada i formulu (198a} za usmjerenu detivaclju skalarne funkcije U (z, y~ z)
možemo napisati u obliku ' ·

pa je

(s V' ) U = s; (
-
s0 V' ) U =
ou -
s --:;-- = s (So grad U) =
-
s građ U
OS 0
ili
(s V' ) U -
= 10 'V U
(213d)'

Naša formula glasi konačno:

grad (v t) = 'V (v t) =

= v X ('V X t)+ t X <,'V X v)+ (v '\l) t+ (t '\l) v = (213e)

=
-v X rot -t + -t X ro~ -v + v -::::-
at +t :-:;-
ov
OV0 dt 0
2. Izveci1mo sada divergenciju vektorskog produkta dvaju vektora, tj .
.....
div (v .X t)
- = 'V (v X t)

Izračunavši prema (27a) vektor, koji pred~čuje vektorski produkt vektora

--
v i t i uzevši u 9bzir, da je divergencija, vektora skalarni produkt operaiora.
'V i tog vektora, dobijemo prema. (211): ·
-+
div(v X t)= \i'(v X t)=
d d d
= ~ (Vy t.- Vz ty) + iJy (V z t , - v, t,) + OZ (V, ty- Vy t,) =

dt, . dv~ - v en. - t ov, +

= Vy dx+ t,(}X • dz • dx
+
v,
c:H,
dY · ov.
+t, oy -v.
at.. - t .. ·di}+
dY ov,

421
 '
+" đty . + t đv. _v dt. _ t' đvr =
l( đz y. đz y QZ X đz

( đty
đz
·- _dt,)+ v
c}y .
(at. _ đt!_ J)+
Y
(~--ot,.) +v
ox oz ' đy đ:r

(ov, __ đv.;) +t (dv.- .dv.) +t.' (c)v,- c)v,)

dy oz Y dz d:r d:r dy

Prva tri člana predočuju skalami produkt vektora v i rot t,

-- 11. druga .tri ,
skalami produkt vekto.ra t i rot v, pri čemu.'je
prvi produkt negativan.
_,.
(Da se u to uvjeriš razvij prema (211) rot t i rot v).
Konačno dobijemo:
div (v X t) = - v rot t + t rot v
ili
... - .....,. -+
div (v X t)= V (v X t)= t (V X 'v)- v (V X t) = t rot v - v rot t 1213f)

Mno~o jednostavnije dolazimo do istog rezultata formalnom primjenom

operatora V.
Kao prije napišimo V (v X t):u formalnom obliku podvukavši one vektore.
koje ćemo smatrati kao da su konstantni:

V (v X t)= V~ Xt)+ '\7 (-;;X t) =

-- 1-
sada mijenjamo položaj ve~tora u prvim zagradama, jer operator' mora bitil
_,.
lijevo od vektora, na koji djeluje, tj. lijevo od t, jer ~ smatramo kao da je
konstantan

=-v <t x ~+v{; x E=

konačno konstantne vektore stavimo ispred operatora '\l , jer '\j djeluje na
vektore, koji nisu konstantni ·

·=-v (V X t)+ t ('\j X v)=

= t rot v - v rot t
_Poseban slučaj

Neka je v = e = konstantan vektor.·

Prema (213f) dobijemo

dip (e X t) =
-
t rot e - e rot t =
-
-e rot t
jer Je rot e = U.
Npr. div (e Xr) =-e rot T = O, ·jer je prema (213a) TOt T = o~

422
 3.. Izračunajmo sada rotor vektorskog produkta dvaju vektora, tt.
~ - ..r"'.-
rot (v X t) =V X (v X t)

Izračunavši prema (27a) vektorski produkt vektora v i t prema (2llj

imamo:

j k
VX (v X - d d d
t)""'
ox dy rz ·""
v,. t, -v, ty v, t, -v. t, v. t 1 - V1 tx

lzračunavši parcijalne derivacije i uredivši dobijemo konačno:

rot (; X t) = V' X (-;; X t) = -;; div "t\- t div ;; + (t V')-;; - (;V' ):i
Mnogo brže dolazimo do tog rezultata formalnom primjenom operatora V':
- - - -+---fo ......

rot (v X t)= "\7 X (v X t) =V X <~.X t)+ V' X (v X!) =

- - ·---
=prema (32)'a X (b X e) = b (a e)- e (a b) =

= ~<V'tJ-7("\7~) + ;CV'_!)__.__!cV-;;} =

uz:evši u obzir, da operator V' _ne djeluje na vektore, koje smatramo da su

- - ... -+
konsta)'ltni, u izrazima ( V'~l i <V' .:J stavimo;: i.!. i~pred V=
.... ..... .... ·-
= v("\7t)-t(v-y') + v(t-y')-t(-y'v)
Prema (213d) dobijemo konačno:

-
rot (v X t) =V' X -
(v X t) = v ("\7 t ) - t ("\7 v)
-
+ (t"\7) v - (v V' l......t'""
= ; div t- t div ; + t ....QE._ - v ~ (213g)

Poseban slučaj
-
Neka je v = e = konstantan vektor.

Prema (213g) dobijemo

423
 rot (e :K t) =.e div t - t đitJ,c + t
oe -e
Č} t-- - 'bt
__ =e div t-c---=:-
~t. lk.

jer su d.W-; =O i~.= O.

ot.
Primj.eri
l
l. Iuačunjij. u točki T (X, ll. z) derivaciju skala rnog polja U=-;:- u smjeru

So (COS a, COS p;cos y).

Prema (213d)":

i1+ - V') r
--::- = (so
l -
= So
l
grad -;:- = prema (C) na str. 410.
rl so
- - l - _l__ (;:, ;.,) 1
- - · l · l ·
- - So " -
r•
• To = -
r•
= -
,.a CO& tp -

72
cos tp

gdje je rp kut izmedu lio i ro.

- 2.
v = (X2
Izračunaj

-
'na sferu x•
-+ cz•-
ll'> i
+ + y2
u tački

z!) j
z• = 9.
- T1 (2, 2, l) derivaciju divergern:ije vektorskog polja
ir 3 (x- .z: 2) k u smjeru jedin ičnog vektora normale n,.

Prema (213d)':
()di.vv - - - -
- ...
-- - (no V' ) div v = no · gl'od div v

Za sferu n =r = xi
ihlo
+ ll j + z k, - a u tački T•
=n 2 + 2 ; + k, pa je
~
- - - 2-; _2 -,.+
2i+2j+k,
r

n- ~ v 4 + 4+ 1· =T d 3
= i

l
T -~e
-

-dok je prema (202): div v = V' v = 2 :r -15 z, a

grad (2 x - 6 z) = 2 i - 6 k

.()div;;
··---... -- (23 -:-+
• 32 3
:-++ 3·1 "k) (2-:•- 6-k) _..!_
3
·2-.!..
a ·6-- 32
uno
3: Izračunaj

(V V' ) t
ii
~ V ---:::;-, ako je
Ovo
v= xi-yj, t·= x'!-y• j+ z• k.

424
 Prema (213c)':
(; v -;l = ((rt- vil 2 .ri) i + 1- (xi -lli) 2llil i + --
+ ((xi- yj)2 z k] k = 2 x• i + 2111 j

4 (h- j) V ) (xy- yz + rz) = prema (213d)' -

- _1. - - ""7'
= (i - j) grad (Xy - ll Z ,+ rz) = (i - ill< ll + Z) l +

+ ( X - z) J+ (-ll + X) k) = 11 + Z - Z + Z = Y ~X'+ 2Z

5 Izračuna] u točki T (X, ll. z) denvaciJU skalarnog polja

. rt li 2Z 1 --:---
u = Q2 + b2 + Ct u smjeru r = x• + '!11 + zk te točke

12 U)
6 Izračuna) divergenci)u vektorskog produkta vektora

v = zi + rj + yk i t = JJi + zj + rk, tJ . V (v X tl u točki A (2. - 3, 5) polja

[8]
Izvršimo sada nekoliko kompliciranih vektorskih operacija, koje se svode na
višestruku primjenu operatora nabla. To su t. zv. diferencijalne operacije drugog
rrda '
l. lžraćunajmo cLvergenciiu polja gradijenta skalarne funkcije U(x, y, ~).
1 J div grad U·

tilv grad U = V' gt"ad U = skalarni 'Produkt form.alnog •vektorao

d ou
ox ox
V'
d
vektora grad U
ou . (214)
oy 1
ay
d ou
az dZ

prema (18) = d- - ("u)

ox ax
Napišemo li formalno izraz dobiven za div ·grad U u obliku:

. grad U '=
dzv ( --
o• + -a• + -o' ) V
ox• oy• az'
tada predočuje izraz u zagradama L a p l a e e-o v o p e rat or il i Japlasijan, koji se •
označuje s ll (delta)

(21S)

425
pa imamo:
_Jiv grad U= V grad U= ~U (214a)
Kako znamo, A U = O je Laplace-ova diferenCijalna jednadžba (vidi str. l S2).
Sada možemo stvoriti vezu između operatora Hamilwnova V i Laplaceova tl.·
Znamo prema (207), da je
grad U= V U
dakle
~div grad U = V grad U = VV U = AU
a odatle ·je.
l Vv ~= V' = ll = div grad (216)

Skalami kvadrat operatora V daje operator ll!

.....Pazi! Formula
..... (216) ne smije se primijeniti na graddi.vv.= V('V'11), t. j.
V(Vv) =l= Av. Vidi dalje točku 4.
Da se uvjeriš u ispravnost formule (216), izračunaj formalno

V'= (!_7
ilx
+!_j+!__;)'
ily c)z

uzevši u obzir jednakosti ( 1 3) i (i 6).

Dobit ćeš:
il' o' il' ·
V' = ilx' + 15)..2 + ilz' = A

Ali vektorski kvadrat nable jednak je nuli

(217)

jer: je prema· (24) vektorski kvadrat vektora jednak nuli.

Iz gornjeg se vidi, da je:

ll U = ll skalar = ska!ar =" d1v grad 'U

Pogledajmo, što će dati A v = ll vektor = div grad vektor.

.....
div grad v= liv= -
- ( d• +-il' iJI)
+ :__ (P
-·i+ Qj_,.+Rk) =
-+ .

ilx• ily' iJz•

(218)

426
 A v= A vektor= vektor ='div grad;

Npr. za radijvektor T = xi+ yj - - -+ zk- uzevši u obzir da je P =·r, Q = y

1R =z prema (218) imamo:
div grad r
-=
-
~ ~T = ~
-r - O + - O + -k'· O O
= i · j · =

Izračuna)

~ v za v = ex• 11" z•) i + (2:r2 - 11' 't- z') ; + (.rl + 111 + z•) k

[A ;; = (2y2 z• + 2:r2 z• + 2:r1 v•> i+ <4- 6y + 12z"l j+ 6 k]

izračunajrno div grad, odnosno 1':1 produkta dviju skalarnih funkcija U i V: ·

div grad (UV) = 1':1 (UV) =V' ( UV) = VV (UV) =prema (208) =
= vruvv + vvuJ = uv•v + vvvu + vv•u + vuvv =
= UV•V + 2VUVV + Vv•U =U !':iV+ 2VUVV + V!':iU =
= U div grad V + 2 grad U grad V +.V div grad U. (218a)

Pokaži na slični način, da je

div grad (U+ V)= !':i(U +V)=

(218b)
=!:lU+ llV =div grad U+ div grad V
_....
'2. Izračunajrno sada divergenciju. polja rotora v .
Unaprijed možemo kazati, da ćemo za divergenciju vrtložnog polja dobiti
nulu, ako se sjetimo hidrodinamičke interpretacije pojma divergencije i rotora
vektorskog polja: očito je, da je izdašn<;>st izvora jednaka nuli u slučaju kruženja
tekućine.

jer se svi članovi poništavaju. Dakle

-+-
div rot v·= O

427
 Do istog rezultata dolazimo mnogo .brže formalnom primjenom operatora V:

___,..
div rot v= V(V X
- - ' _.
v)= (V x V)v = prema (217) =O· v= O

Divergencija vrtložnog polja jednaka je nuli, dakle vrtložno polje nema izvora.
Polje, kome je svuda divergencija jednaka nuli, zove se solenoidalno
(cijevno) vektorsko polje, jer krivulje toka, t. j. krivulje, koje u svakoj točki po-
lja diraju pripadni vektor (silinice), prolazeći duž zatvorene krivulje polja čine
plohe oblika cijevi.
3. Kako je vektorsko polje gradijenta it.i potencijala bezvrtložno polje, mora
biti rot grad U = O.
Pokažimo to'
Uzevši u·obzir formule (211} i (199), dodijemo:

j k

rot grad ll='V X grad U=

đ
ox
d
oy
d
oz i=
oU i> U ou l
l

OX i>y ·oz l

rot grad U= O

Isto uz formalnu primjenu operatora:

rot grad U= V x (VU) =(V x V) U= O · U= O

Polje gradijenta ili potencijalno polje nema vrtlo~a.

4. Izračunajmo sada gradijent skalarnog polja diver~~:encije vektora w: -

grad div v= V(Vv) =

;o :o -a) . _,.
= ( z ox+ Joy +k oz diV v=
~ ~ _.,.
-: o div v -; iJ div v -k o div v
=l---
OX
+J--+ iJy
--·-
az
a kako je
.- oP
dzv v = -
OX .
+ -oQ aR
Oy + -az

42~
dobijemo.~

· grad dzv. -v = :(a•P a•Q · o•R)

.ox-• + oxoy
z - -~ + - - +
oxoz
(219;

5. Izračunajmo rotor polja rotora vektora v, t. j. rot rot v.

rot ror v = V x (V x v) = pr a~a (2~

1 l) i (204)

J k
o o il
= OX c)y "z =

(oR_ oQ) (oP_ oR) (oQ _oP)

j ay oz ot ox ox ay
= 7 ( o'Q _ o•P _ o'P + ()'R )
ox oy oy• oz' OX oz -

- ( o•Q o'P o•R o'Q )

-J dX' - OX ay - ay oz + az•- '+

..".; (~- _ o•R_ _ o'R o'Q )

Jxoz ax' . oy' + oyoz

Sada ćemo desnoj strani dobivene jednakosti dodati i ox' +:r o'Q
d'P
ily' +

+ k~ "()Z"
o'R 1. .!St!. 1zraz
. o
d .
uzeti.
Nakon uredenja dqbijemo:

- : ( o'P o~Q · o'R ) : ( o'P a'Q o'R )

rot rot v= l (}X'+ dxoy + axoz + J {)xay +·(}yi.+ oyoz +
-- ( o'P
+k--+--+-~-!-·-+-+-+
o'Q a'R ) . {: (a'P o•P a'P)
OX az oy oz az' ox• oy• oz'
+J
: (o'Q
dx• + a'Q o•Q·) ..... (o'R o'R o'R)} .
oy' + iJz·~ + k iJx' + oy' +ai' = prema(219) 1(218) =-
__,.
= grad div v - div grad ~

- -+
rot rot v = grad div v - div grad v (220)

420
 Mnogo jednostavnije i brže d9lazimo .do tog izraza formalno primijenjujuti
-.perator V. Uzevši· u obzir formulu (32) za trostruki. vektor'ski produkt:
__...,__,..~

a X (b x e) =b(ac)-c(ab) dobijemo:
-'-> __,.
t'Ot rot v= v~< (V ><·v)= V(Vv) ,.--v(VV) =

=grad div v - V "V= prema (216) =

~ -~ -+
= grad div v ~ ~v = grad div 'v - di'!' grad ~
ili
__,.
V X (V X v) = v('ilv)- ~v (220a)

Odatle slijedi simbolički oblik formule (219) za grad div v:

~

grad div v = rot rot v + div grad v (219a)

......
'V('ilv) = V x ('il x v) + !!tv (219b)

6. lzvedimo ~j( U), t. j. div gradpolja skalarne funkcije V(x, y, z).

~f(U) =div {grad[(.U)) =prema (208) =

=div {j'( U) grad U}= prema (210) =
= r (u) div grad u + grad u . grad J' (u) =
= prema (208) = f' (U) div grad U + grad U · f" (U) •.grad U =
=f'(U)~U +f"(U) (VU)'
~J( U) = j'(U)!!:.U + j"(U) (VU)• (220a}
:wa prim~:

~U·= 2U ·~U+ 2 ·(VU)•

Do me formuie dolazimo, aAo u formulu (218a) uvrstimo v= u.
!!:.U• = 3U•!!:.U + 6U(VU)•.
7. bvedimo 6(UVW), gdje su TJ, V i W tri skalarna polja.

~ (UVW) = ~ {U (VW)} = p:rema (218a) =

= Ut).{VW) + 2VU(VVW) + {VW)!!:.U =
1

= prema, (218a) i (208) =

=U { V~W+2(VVVW)+ WđV)+ l9U(>VV.W + WVV) + VWtJ.U-.
= Ull!!:..+f"><t- UWtJ.V + VW&U + 2{UV VVW+ VVVVW+ WVUVV'')
 Uvrstimo li u tu. formulu V= U i W = U, dobijemo gore izvedeni.izraz
-4~ .
B. Izvedimo 6./(r), gdje je r = ,-;,=V x' + e-----

y' +z'.

6.J(r) = v l \7/(~)1 = prema (208) = v {j,' vr} ~ prema (b) str. 410. =

.·=V . { J';} J' ~ - !,'

' -
r =prema{210)=-.L.Vr+rv--=
r · ,.

= prema (210a). i (208) = j'

-.L.
r
• 3 + ~{ l l
r /,'V-+- V/,'
r r
l=
= prema (e) str. 410, (208) i (b) =

_!_l
,.- 2
2r J'r + r' f" = -~ .!_
dr
r
l , 7
2
(r• /')
r

jer je
~ (r•J,') = r' ·J,'' +J,'· L.r

6.J(r) = :.:,(r'J,') (220~

Na primitr:
l d l 2
L1 r = Tt dT (r' · l) == Yi" · 2r = "j:"

.
A..!..= ..!..
r rz dr
~ { r• · ( - _!_)}
r•
=..!.. · ~ (-l)=__!_
r' dr r
·O= O 1
-

L1 r' = ..!.. ~(r• .. 2 r) = _!_ 6 r• = 6

T' dr ,.o -

~ietimo, da gore izvedeni izraz (220b) za ·tl. t (r) možemo dobiti i tako, da
ne~o''primijenimo formule (2141:

div grad f (r) - 'V 'V f (r) = tl f (r) =

= ( .!:..._ + __q:_ + ~)f
ax• 01!2 az•
(),.,. 0 f
T
1
(r)
t)xt.
+· 0,1 f (T)
d'IJ'-
+ til i(T)
a~

411
 • .r ' ' ~ • :~ : ~: ' \ ' '

.Izračunamo ll za f (r) te tri dt"i.lge pareijal,W ·eler~ va, d ).e :Pa· in -.z~l~o•. dobil , .
'l!emo' nak~n uređenja · · · < ·•. · . ,

Af<rl ~rc~,-+ il~<~--·~.- .!<~fi.>,.

' ( p '
Na isti hal!ln možemb izraliunati
1
'A r, A ---... ,. A .
rt.ttd.
, r . ,
·Napravi to!

Primijetim'o jQ§, da možemo

Stavimo li
lzt:ačunati i
·
onu funkclj!JJ
'
('l'}, za. koju je *J ft') ":'
• f i
.f..

l· Af (r) ;"" f" {r) +~ ~~) • O '\ :' :. , ·.

~ riješimo ll tu diferencijalnu j~dmidžbu uz SUbstituci}u J' (r) = p· (vidi Dilo Il,
. § 10, 3. b)l, dobit ćemo · · ,·
-· . C1
t (rl = - - · +·C• . ·
T '
Izvedi to.!

9. Izvedimo, konačno, izrazi za tJ. { tl.f(r)}.

. ' ' ' l; d ( d ) '

tJ. {t:J.f(r)} =prema ~220b) =.,..d-
,. ,...... r• d-,. fl{' :..
.' .
'
.

d '[· l Q If ' ·1}

= prema. (22Qb)
, . l d f
=· ;o dry,.·· d, r Jr (r•,:; · ='
. f"
d { r l -d [_- l ( r•
=. ·l- - · . ·~,··, · 2r -)., ] } :;='
+ .
r• dr dr r• r r : .

= _!__d {. , • .:!_ [· f " tr- 2/~'

r• dr dr ·. r . T
1\1=· .
==- __.!.. ~{ r• [1; '·" + 2 '!.." ,r•- 1: ]· }·· =·
~· dr . r
l

= ~!!_
~·
{ r 1 /,r " ' +. 2r/,"
r
..;..·2/,' \ ~
.· r r
',.

=~
r! {r'frC >t .+ f r '~', • 2r +, , 2r/,·,;,
4
,., r
+ 2/,r ·~·-_
;
2/,:" t -·
r 1, _

. - . . . l

=L_ '{ r'. f.C4) J. jl (-.... 4'1)

+4yaj,•it} ..;,_ ___
,.. r . r . r dr .r b• :
l . • l • .~ ....
' /

432
 'fer je

(~200) ~'.:
' ' ~ . '

';;

.Na p:imjer:
l ~ l , ·. ->;

<A (fl r) =
.
.!-.
r'
!!_ (r• ·_O)·'= &-
dr .'7

! , ) , .•,

l~ .. .SU$Tf\V,I ?~U.~Ji!IH~IFE~1E.N~I~~~N.1f~~E.~~~~~Bl·'~c'_
1
§ , .

Uzmirnb
' . ". . '. .<' ::. ~ . .;,. / ·' .•. -..~- ~·, ·'' ·;_· .~ ' . i-~-' .:
najpiije·'l!!l,lstav od dyije đifet~nCIJ,aJn~: j~driadžbe •prvoga -reda,
.ler ga· možemo lako !.~Dme.trijski inte·r~'retirati. Taj. s\lsiav: ima općenito. oblik-. '
'' '... ... ·. .đy :. ,·· ·.-~.·-:- .. ·.!' •;'' .·: ' '

. d.t- =:= f, (x, y, ~~ ,·

·. ",·
dz · · ·•
.~ = !, (~·tl.•.z}.
Kako se vidi iz\~amitl ~nad.zl;ri )!-lstava; ~ 3e 'ne~~visna• prornjenljiva 1 dok ·s~
Jt*,-2; !l).nk~ij.e.~d:r,_..2;.adatalt !ie.svp~H~~).od~"'Na.,nj~ $#.~ lli$oii•!1fl""' 11 (x) i
.z =·z (x), koje će identički zadovoljavati obje diferencijalne jednad!be z~đanog
sustava. ,e. :: ,;.·. ·.' ·' .· '· · ·\·· ·. ·",·'
.Iz teorije prost~r~i:la·krhtwj~ ·(villi § 9; l) marna. ~'te· fu.nk.c~je ·s, = 11 {z) '
i z = z {x) urete· zajeđnQ :predočuju ortogonalne projekc:S,je pto$tonw ·kr~vu'lj~
na koordinatn~ ravnine' 'XY .i XZ, pa' 8e zlijiatak 'Svodt·geometnjs~.ba od~
điva~je te prostorne'.kriv'lflj~ · . · '. .·• \ ·. ·' , . · , • ~ · .. . ' ' ,
· U driJgu ruku ~am;o, da .prema fbrm~lj (lS$~)· j~~iUba ta[l~~e na ,prq..; ·.o~
starnu'krivulju urraj:Opceni$ijem epliku;glaSi~··:.;.··, ... /i' t ' \ :\
1
' ' .. '
' , . '( ;_ ~ '

z-e~,
d:z: i

28
',
B. Apeea: Rel)eUtod,l 'rili DIII..,..,•WrMi -
q
Dle·
•
m .. ,
-\
....
 _;' ·,, ~ '
.\
dnadžbil daj~ "ft........ '; ·"' ·.··.a.
v-::- fi.Z
j. ...

z - r,· ,.,:;.;: •..; ·,.z -::1.:2:; : ':. ·•

. · .· . . l ..,.- f~ (~•:Jf>~Z}•" l :ft-(,t;, V, t) : ..
UsPC>I'edimo ·li tu -i~ad.~bu· ;_ ~jednadž~rn P,~avc~A kanon~bm t>b~· ..
(38), ·vidim~ .da' ~~efic~j<.el!ti ~ie!~.· ~·Dgfn~~ N(.:prostMnll i~.~i~li~.:. tatl~J\;~~
. sustavotn ·' diferencijalmh-jedna!lžbl (a).;gi~se : '·. ·. . . . .. i · ',. , !.' ,;
' ..... . '.-. .• . ~ . ~\ . ~ .•
. ·. ' ~~ ·Jl (.:1:,_1/.J!)' .·i' -b (r~v· :i) . ' . i - ; • : . •. e -~ ( •.
odnqsno su ·koiflnusi · kutova ~.- i_.· :r:~~o. ih ~ea ta z~l~&ta·. s- koo~i.na
p tdin;.,.
osima, razmjerni s l, f,(r.y,z);i l~(~.t/o}.. . : , · ~- >. • •• ·.···,j l
Kako -su koeficijenti smje.ra ta~te 'fu~k~ od ~~-~ 'i: .z,. ·z,actfu'čuj~'o~
da. ~ustav
prostoru, Jet qife~e~.c~ja.·lrilb
_(a) dcx:tJel~UJe wa~}-....,na.
j·ed -~._il_ a,~e·f.i~."'i·r·a··~-~.Jj~
•. sm.}er. -lu..· .:u
dt··bl····· . p.:rvo·g.·. !3 k~rn.-~U."def\lifl'arte
~f.~lc>_ta, . .~;. .• Đ.·
<. cijf. t, i t;. smjer tang~rite· na onu p~l'nu kriVUijUJ11 (~, ~((z}, ~ola %Y lW9
. tom točkom. Riješiti zad~i; sustav (a} >znač~ dJklt ~rf!di~. fimiliju ~ostof. ut
kriyulj,a, kQie ~ ~va koj ;svojoj t~kl .a:aJ,u suijtr; :PriS~iS~·: tadanina f'-l&~~
diferencijalnib jednadžbi. . . ' , · ~ · · : . · · ·: : '· · · ' · ' . :1. >
. / Dai dobije~o partik\llamo rješen~>~~~ ~ltgeo~n•trijski"Jednu:'fla~tb'
krivulju te familiJif. in'oramo uvesti ~etnJI "~~;· tjl'.mp(Jmo.:;ead,au ~~if·
točku (.r 1 , y., z,}, kojom la natoči;a, kil~ja.~; Proći. . :~: ·. · , .j ~.
Ako je polje smjeFQ\)'a ~· prostoft.. ~flnir~no .. ti{. r.Onkdje .p. (Zj vJz)j,.
·Q (.r~ 11 •. z) \ R (.r~ y, d;tlj:- ~~~-"-(a) ~ ~~ - ' · ··' · ' ·
d.r - . tly' . . . . . :cle: >

P_(:r,y,z) Q(:t',v.z}u~ a~;v~z)

=
ili

pa je

Konačno sustav r:eda:m~

imati oblik . . . . '! :

434
 ~'* ~{;r~j!I~YIJ ,·
:~"; ·:"/'.... . . :·. ~.
·. )'~ ~ ·.~:
di. : : ';· '·'· : \
' :df'~/~(.r. -~~'!! .
=
U .tom. se slučaj~: traie .tri f.unkci;e-a: a!iW, 1l.~'.N;.(ft)l ~ :..;. :~~;_t,j~ ..,trd~·
familija prostornih kr~vulja zađana je pa~i.)l',U,sustavl'~ćHWn~b.
.. jedn!ldžbi mo!eino i ki~m~ttlč,ki-Jntei'pte~ ako: :P,~~)~ j~'·P.~~~-
metiu t vrijeme. ' · · ·· · ·" ·' · ·

brzin~t )dertva~lja: Pu~ po~~~~:~~·*· l' ~' · ~ci~~u

1
• Kako je
brzine gibanj~ u smjeru koordtn;tnifl·· os/~ · ~~wi. ~Člt~; ~a:: t'.t'z). v~ i
mena t, tj. zadani ~ustaV' diferenc~ja:llljih j•a,dib(~fiqir• v~o, poi!e ·
b~~ina.. Riješ~ti· taj. s~stav ~miči, (Jak~; ~~
.... ~tsv~t. dt$/giban~· IL•~o.ru,·
kol.~ u svak~) zadanoJ t?č.kt'(x;,3h~) ·P~StO).'~;~.~ ~~ -~~~~ m~l:f.lH i:inaju
b_rz1nu prop1sanu zadanun St!Stavoll) d1fer~ncij~lritll Je~dibl. .. · ·~ ·· 1
. · Kako se rJe§avaju -~dnosJ;la. integyiraj~ Aaved.nj. .~Psla.d .:4ife-Cijatnih
jednadžbi, 'Pokazat ćento·na primjerim~. ~.·. " ·· · · · · ·
Pr i m j' e r·i · . ' ' .

l !',
Dobijemo
11 =- Ć"t-e.:.: +"''"'"'~+~z-- t,r."' <(8)
. . _,. ._· . •.· '.' \ ~ . l . .' j'

a kako je prema prvoj :\edlfadtbi ozadanog: w.st.va %,...:v...,~ Imat 4en\O-,.tzra6~.&-- .

nav:ti 11' prema,-(a) . . ~. . . i _ '~. 1 ' ( . .• · · · ·' • ·• • ·

%..:e, e.7: -ćtt;.,.:.,..+ J.;.,..,r· oo

· Jednadlbe (~>.J lb) daJu:opć~ deJ~Je- za~~ ~..;-~i pno;~·j~:~li>~~,
stor~lh krivulJa; koje ovt&eo.-sfvJema pa~~~~c~.}:C.. . · .>: · · "\. '
Odredimo sada. ~artikula.rno rjeienje sijS. iav.!;.;,tJ
..... :01\i~· J.eclftQ; . ~.-.'
·.. 'tu .J>ro..
•tomu krivulju•.. ~oJa ttekap~?l.a.zr~orn;J~(O,.·~·:R-~~ •. ~ ..1:' • . . ·· ." ··'
.
Uvrite~;~j&.
'·
koordinata ~!~U',oj,:ilfe''tJe~·dJ)e:
-· . - ·""-:.:· .
· ··
.. · ·
. .·· ·~--
3 .= C•·+ ~*"""" 1;, ,,
l "''Cs.,....~~ + .l :
 2.
',;i~- ' .' '
-·~v+-·.·:~·­
,.....-~"':"\,'.
"'"'--...
lu . .,;,~-+ . «·' ...
_(it . '' . j
~ ... % ·:;. tl ' ' '
1
·. • Det!vir~Jmo·pc) t'Pl'V\1-~~~Jl. )~·d:.~~u~~UfttO clv,lj~.<d~~ ~~~~_-,:L.~·1
St<tva, pri čemu ~etvat, een:w,' Ji,aC) 'ob_lqtĐ, :~ert!~~~ ~t ~~~: . . ' . , ' ..'J'~,. •
· · · t •v +z · ·· ·
' ' '
. r
' .· ' .v.ifo.~·"
i·, ,.;,·,.iii+ ,. '• .,
,a kako je ·prema pr_vof ~d!bi· ll +. z:,..· i. -~~JtfAo' '
l - , ,· ž .....-~u-~-ćf:·-;.··~·~ ~·~ ·. ·..... :. -;· , ,
RiješiDto tu nomog_~u lipea;~ ~i~c~u ~na~ilt~
~~. ~ :.~.
(viti! ~-
..
w·:
D9bijemo

tJvr§tenje i; i '(b) daje

..• l l

.436
 _,' . :tt -"
:i=}L....:4~4 _+..8e- ',

-If-~'"""' ze· 'if-_~

-t~.

. - t .· .. ft
'\. l t
e. ·- ...
• ' l'
i;= 64f.
'
:.r·~· . . ;,
• •• • • ' •

' Ond prEtdočuje t~atenu · tra,lektorl:iu; ·<>nOi._ g.U)anja. ~ pr~- kole:~- ·

· lazi :zadanom t_očkom T1 ,u Diomeo,t ·h - ·~· n_s;· ae_-uvjeri_mb_ ·,da_ llr~_- -~.-.jlovOJJ_.aw. ':
uvjete. postavlJep.e za~~ SW!tavom; fil!.fe~ija,~ j~td; .fe\~fn1o·· .b~·
'
Jibanja u smjeni koon(inatnih
.
~i,
} .
tj. ' ~. fl
'
_l •;:.. · · -· 1 , . · · "' ·- · · '-· ' ·
Prf,!ma (d) imamo!
. . ' -t··:-··' k
,, ~ = _. e +,e e·,
,, .. ·- i-tl·' .tt '
Jl=~e .-t:6e ...
. --t. ft
i%= :-h. +.~•.
' '·

-· : -~;_,_-'t· ·_,-n,·
_z +'z =.-2e_ :+t,:·,
-. .-. "· ','f"J. lt
.x+ u-=;-.;.,...s_e -.t Be
.. (
.'-,;Ž: ...
• l
'll+ J
' . .l
;

li='Z+,-«
.. - t=-.z+:i
~ ... · ' . '

a .to je zadani sustav diferencljalnth

'.
~~-
. . . -·
 Kako je tg rp :o .lL
. ' z
đobUemQ

pa je

,.
w < ~· .--·
. l~~....:Ar~t~L~
·• ,- l
=b·
".tt< . ·. _;
' ~ .v

• ,i •. - .~~ -~~
. d.z· ~ .. df: : •.. l
-~~-~~-7 ...
·:· .. ·,, . 'pf.•-1·
Slijedi . . ( ;- . ~.:'t' - -·-··
l:lu ... l!l r t :ll$ Cl . ··
·dakle " • ·~ j '
 Ct "...:._zv.::;_:n:...,Jit
>- ...... - -

. Da I)Qjednostavimo đob.iv.eno ~enje, iirfi.611Dimo:' ·.\ ,.;

"Ct1 - ;tl +ll.;+
zS {- .~.+ ~ +~ .
;a odatle je

'•
UvrAtenJe u +zraz ~ C-. ~e.:. ··- ' ' .• ,
- •Ct.._ .x• .+ + ~- r
Cit'= --·-:2- + ,...;,_.....:.:'"'::·1:-..;..;;;...c
·v•
- .~ ·-"'. .
$>& je
c:t~ + -w• +ze z·l!C2' +•C•1
. ' -. ~-··(,;', ....
z~ +r +t=;. e. ,· \, ·~(b) ..
~ -' _t.:: ,/~-i ~ ~ '. ,· ( - "'.·. l '

Iz 'dobivenih tješenja 1(11). ·i '<b) vidir~o. đa ~;:rjelenje· i;tclanOisU.tava: pr.ecfO~,.

čuje geometrijski !amiljju 'PEQStornih ~Ja;,~k;Qj~ &U ::iidm kao presjecl -para-
lelnih ravnina -& + ~•. + ~~~=t, 'kote sijeku ~~~~#Jn osima·,!~n~e seJ':'
mente C1 po vo1j4 i k.oncentdčnih. kugllnlh. ploha'<p$1umj~~a ~.po 'Voij{ aa Sriiil· ·
..ttem u Ishodištu O. · . ,. , .. .. / ·, < ;.
,J.

-ar = .X-11 *l
-d: :' .

:t~ !Pl'v'ih 'dviju :'jednadi\fi ~~t•·lllij~

.# ~.!L'
."""' == •
·az:- đtl
~+v .J.. ce"': ••••
 Uvr!tenje ·~ c\r~ Jednadžbu 4&Je: ;
' ' j l .• ·:~:*·'~-,~;·~J.. ·'

.lli •'.;,.,;.).
, - ... '··'
.dv- "e, · : dt ·
.
···
1' .
c.t+a: · . ·. : ·:·
Odatle_ .f '

, 11 =e. Lc~:r~t- +e.,.~~~~ -if·c:*)~;~

j • • l . ' ' .' ;~·.. /'7

:Ji~ tn-'Clt+ (t'~/ se·+ :(C.i

Da izraumo i X kao ·funkejj~ ~KH. e;, c:J.·:r~~ :·~~t(ii\o e~. ~i~

Dobijemo:, ' · · · · · " }" ··
· z= an' (G,·t + c\r.+ Cs+~- . '.taj-·
. ' . . . --,: '. ~,_·i • J~. 2 ~~; .·' : . . ~- ~- ". ~ ~-
. Pri kinematičkoj interpretaciji dobiveno'.opte.. ~. aie·.Cat• .·fti~
. l,M preci~· .
sva gibanja u prostoru, 'kojim je' btzlna u. siikoJ. t~' ~na .·~Db~\ ,.a~·
diferci;~djalnih jeđnadžpi. , • ·· ·· · ' ·· · '· ,. ' '·
. Odredim<; partikularno rj~eqje,·· tj. u•~totij~ '?.nia :~ibitm-.. :lc.o~e ~;;~OiQl'n~
h = o, prolaZI točkom Tt (1, 'z, e),. ~ ' e ' . . " . . . ' . . ' ' l ., . . '

Uvrštenje tih ~;rijednosti -u (a)','(b}] i. (C) ,$je:·::-:

1
· ·
1
i ~ Ci+ ln d+ d ·
2 =in<;:.+ C'J ·
. e=C( · '·
·ce~= -e 1
· C•••' e·
' Cl =J
Uvr§tenje 'U (~)', (b) (e) daje partfltularD" rje~,., .koje-' ~ra ~a·n~.
početnom uvjetu:
x = lni(~.!...,.t}.
l.. ! '· - '
tl ~'hl!,(4\..C,t)+l·
z=e
 ..2.

d:r ' dy' · · z đz

a. '-=-·::er
.:r . y • XJI.,· '-- .. :_ . l .. ~ ·; ~,,t.: . . "; - .

-, f;::~·6Jx~ ~ ~· ~e~~ ;-e~}.

< ·: )
4. d:r =y:J:~.;
dt
P~tikularno rješ~nje ~a.-t• =~kroz T~,(l,d~ l)~ 1" :·~ , , _ , -~. ;_ ,' . · 1 , _
. · · '[:r",.•2t• + 2t 7 1Ht:,.,. ..o:;'tt• +1~.; -'2t*t-c4t + ~1
• l.
.. ,,'· :1
5 ..
/.:.i tl~7:r;
. \
. .416 ,;i;~~+'J!I
. dt ' .. ' . . ., '·. \ .·

t X,;. e:-•t(Ct e~ t+ C~!ir ~);-~· .. ' : . .. '.

·. - ·' ~ = :e..,..et{(Ct~"t:Ct) co~t+<C•-: C•l:·i~ll.
' /

., '.
dobijemo
p . p ' ,' .f- Q . ' __q ' .:.. ~ ~ ;~·.:,-l 'i $~
Vt +,r+ q• Vl +~.k.t~ q' ·,:i . ij~·y ~+·9', . . "'.
-.:- .· . ' i' . ~.l,;\'·.·.'' : .~ :~~~ .,' i·\ ~ ·. ·. ·.• ~
Prema (l~)· ·predocuje Ulc:Wa .stra/na ·qob\~~n'e' j~<iSti :ska,l~~ ·~
' - l .... l :..... ". ·. . j ' •. .• • ' '. ~ '. . ' ' ~ ~

'tot'a-; i
,
;o. pa kako jetahklitarni'pi,>dul<~j~ $tti~;·~~~ qa~v+or."';
. .· '"/. ~.' ,, _v· . , , . ,., __,·. ). -~::· ~
. :; ·.. ·.· ~. ; . . . . . ·~~,..._·J-...:;.
stoji okomito ·na v~ktaru. n~~ rz~•. ~Lc!akle:~_~mo;: ~1._9ile;m~~
1 gralne plohe, koja profaz1 n~egovom .poceh;·,~o~:.T/x... y» jiJrl'.(v~d~- sl:,;;;ts-S)~
. .Naš je :tađat~ sada, d& . .od~<iuna, ·~e' p~~.i · , ·, :>: ' ·<·, ·,· : . :''
.u prostoru, kojim· tangen~ r~~e ~:bilo- k\ljoj :. . · · ,·
' ' ' l~· "' ' .• ' ( ..· ' . . ·'· ·' ·,J
točki sadde vektor v, koi;. je dQdijcljen roj·:~.· TA:: ,.· •..Aif~""''.,....
če plohe biti tražena rješerija1}:aaa(le ditci'~~~be, ~ ... ,
jednadžbe, t. j. int~lne':plohe. ,~, · .··, .~;, . :. ~: '·'; :i·~~o-
, Pretpostavimf?, ~a je 4efihlranq·:'ve~(cir$ko . ~·.··· ~ . . . ---
. lje -; polje sil~, pa ·od~~~iJno\.silnkt td~~lja:~Ut ·'
t. j. prostorne. kriwl)e;. koje ·. ~iu!:~ ·:. •~ :.a
., .'--W ,··, '\~i • ,'>~ •',,,~·

.-· svakoj svojoj točl<i .silu v, kOja prip$4a ~)tllČki; T~· i

. .. . • .. .· . : . - ~ . - '. "\,. ·"!':' ;.:
.. : l '/1
:Pr"stome' J(s:iVUlje- bit\~ .ila·'~I$HCll(lJ:rt
)arak teri s~irne kr'i'\1\ulJ~, Pfii'Sillf'll.~m~;•!J!
alic;i 188 kiivulje S) .. r ·'
Potražimo najpti~' d#č=~icl:~~~Jj~:~.U~ 'sltiilj(NJ
.. '. Pre~· O 56a) ~oa~~~ti ied1~ii:J1f~~-'''~~~IDiC~'1: ~.,~
ltrivillju::

l:oeficije~ti sinjera te sjle 1 "

•. ··,. . . . \ _ _., -~ ~- . . . . ·.~'.' ."'"~~~ __ ,,,!_.~.-·",·· ~-· ·._.,~j,,):···~ •' ~.
. Bufdući. d~ slle v ~;a· -'~{t~m~ju -~ ~i·~.-~~ ~~·,Uli!.~
-ge;lata na Sllmce, a .uVJet ~. .OS'tll4~<~~)ili~~.·~. ,e,·J:IOZMt:
koeficijenti ~mjera morajll bi~ p~~· t•:'· " 1 • · • · • '- • · • •
. .. '

(221)
·-·"'·'l
 ' G,·~ fitx; J/t:::.;..
' . . '
·e; = ~{ jJ, ~:.) · -~
.:.- J.·< ~--(
x; ·".' ·. . . :· ., ."·,'

.lzrač~všl iz tih jedn&#bi Cd. G~.'.:. . -' '

. ' . : . t ,; -.· l ! .•• .-;' _-:.·.
t1vrsti~o li te jedA~~ u '(222)r ~~ . ·~·
. op će .rj eš,enje 'lip ear ne.'; :~4'rcl;a.ln~:~Jjfete:.ll~i Jklne
. \ •. ·. ,· ,. )1-..' ·,.. • -<:-\ . ·:: ,. ~ :· ..
1

,_,_,. .
j~'t,tnadžb:e: i::'
,:_ ! '' • • ' 1•. \ '

· ·'Ffuf~•
1\ "
y; z)~· t1(~ ;~~)l-~ O~- .·.~
' ; t • • ". / .. •• • • '
· .: (· .'cidla}·
".J~ . ~~ (
F je furtkcija p~: volj},_' jer ~hl«li'l:~~"t( .ll~P.J19i ~~ ~ifnkOi~·. F. -~
Da se ~d~di part~kularno ,rješe'flj;e: ~~;:earCi~ ·'cufeyenqjhlne ·,
jeqnadžbe, treba .zadati raVnaliCll, t. ; .. proslornu<~j,W· l<~stične kriwlje·
opirajuć~ se o tu rav~cu op~s~;će'»•rOčiu'.l:.:_ lpt~h\l, Pio~• kQja ~v~a·ia..:,·
qanom početnom uvjetu; t.· i-:~~Oj ·tavnalp~i• :Yidiitlo, ·da.~ :·~·~ uv;en;kod~'
pafC~~~h ~(erenci~amm jećfu!ldž~l ~~itn ·~~::n_,~ neg~ ~f~l~Ai~ dif~'.
1

renct)alm~ Jednadžbi~ ·. . . e: :;; ··, ,·; ..· : • '; <~" :·'e :' ' , ".' ·'. ·. .: .,.. o( • -. : •:
· .Naved~o· tri primjera:.~~~~~c:i.ijah:lih difar~jalrlin'.jed.:.,.:
nadžbi prvog!qc:da, .koj~, sl,j, ve~/ft~če!)ja~ ~ ',\.J! :,: :.·);: ,,· . '. . ,.
· "_...... dz:; hat- .< .. ··.-1~-r->~.· · ,...\f-."f:-'~~;
I. x3 t -X'.::tJV =z ·:<ili.. ~~ + Y,q 1'd.·.z
~ \ ~ r '.~~-: ., _.. :s ~..~.: .. ' .·..: ~~'
\ ·,·, \ . ·~· ~~, !·~
....
Rješavamo- .taj . sustav:
I~

·Odatle

ili

,a je

'(a)

4obijemo:
ravnine
tuna. ·.
'tc4&Ste
, : ·ba,se·
:.~ti ra~~· u~,llll[JIU«1v~·~·

• ' ' l
(~ ..
."i·,;."

'..X
. St 1119' (d)
.r~·.

Dobi)emo:

Oma~o:

s '
• ~.;.uno·' .:-
pa.u:~- :r • .f. '
P,ema.(l)

gd&tle

lm
dobijemo

. 2S~ i+' 2$y., ~ l h'•::~· 0,

To je traženo ~lm\9 rj. . .je~'b;t#~~ "otac p~-'-~;: 18~

2.

Prema (22l):

li

dx.' dz; .
a iz. - = -0 , odnosno tz dz =;U.. ~~
y ' '
 Prema: (222) u~bi.v'!\mo i~Qa.đž~)ih J;{)J~~i~·p~. (Ki(.~h,te:·~šebii=
'Zadane diferencjjalne ie4nad:Z{?e:

:Fff X%;+ y•; ;;) ':'=~ ~.

ili u ek~plicitnom 9bliku
(a)

~dje. su F i j funkcije po: volji,

Odredimo. pf!rtiktilar:no .rjt:'šcitie\ difetencH~t!e icdiladtoe .zBd&Yši· ~ ·~~a­
licq pravac :
i d:.:1:
y~~(.

k~ji je p~ralelan.· s t>si.~.(r~vn~~ x =:' 3 i~ :='A• ~e;~,Ok~~tritl.·~vf;Hb! ~Y~

SIJeku se u pravcu, koJI Je okomtt ~ ravn.UJ.XY,·4ai(~panlc:l!~ • ~t Z).\·
Uvršten'je u (a) daje:·
Z·=oi /(9 +:J()~

z =kis>
Uvrštenje .u (a) đaje

Odatle

. T? je t~ženo partik,~lar~ ~j~~~j~;,k~t@i>red~.eyaJjak·pOI~~~a·5{~emu

,e .os ssm~trl}e os -?·.~er~t~eJd:tvulJ~~~~~-~~· svpl1t p~ucaDJU \1zduJ
os1 Z skhzu se po zadanom pravcu (ravnali9}t a JSl.ldUti.~ Je tla}: Ptlily&C. ·l?~~~
s osi Z, a udaljen od nje za Y3• +4~=·st, bpisuj~ USpraVni' ktuml valjidt,:poau-,
m,iera oaze 5. . . ' .. ' . .. ....

3.

~
2 ~ !!!.'·dobijemo
s im-Pdrimr.tciQl:
----:v".r~

(*)

MB
 Uvr~tenje u (222) daje. traženo opće r~ešenfe: .

ili
3x + 2y =f(5x-a)
gdje su F i f funkcije po volJl. . .
Po'kažimo, da ,opće rješenje predočuje familiju valjkastih plohi, t. j. pfo'ha,.
što ih opisuje pravac,.Jcoji · se .pomiče u prostoru ostajući -pri. tome paralelan. sam
sebi.· .
.Napisavši jednadžbe (a) karakterističnih krivplja u obliku:

e,
C,-2y Y.-:y
X = -.-3- = --3-
-:y
dobivamo jednadžbu pravca u pr<;>storu u· o'bliku
e, e,
x
h+-
"'·Y - /T
2
-=-y=-5-,
--y 2
ili

koji ima konstantne koeficijente smjera, a prolazi. točkom rr (O, ~· , :- ~·) po

volji (vidi § 3, 2). Karakteristične krivulje su l:iakle paralelni pravci.
Mijenjamo li vrijednosti panunetara C, i C., t. j. kootdinate. točke T, time,
p omlčemo pravac u prostoru tako, da ostaje uvijek paralelan· sam ·s~bi. Pri tom'
vomicanju opisuje pravac ;valjkastu plohu.
Da o4redimo partikularno rješenje zadane .diferencijaln~ jednadžbe, odnosno
jednu naročitu valjkastu plohu familije ploha zadanih. općim rj.clenjem, moramo
zadati ravnalicu, t. j. prostomiJ krivulju, po kojoj će se sklizati ti;, pravac J~
opisivati tu naročitu valjkastu plohu. · ·
. Uzmimo na pr. za ravnalic~ kružqicu prikazanu na sl.ici 189, kojo;.je jednadžba

x• + y• = 16
z=S

Uvrltenje y = V16- x• i .z= S u OJ1Ćć rješenje daje:

3x + 2V16 ""'7%1 c: /(S~>~ lO)
 Stavimo

Odatle
x=-•-
t+ 10
. .- s
a prema tome

3x +2V16-x• =.! re +:•<v + 2V~6~ rl ~;~J· ·

a to je f(t) i=/(Sx~ 10). ·
· Nakon uvritenia

V16'-x&=y i- t= Sx_-u.

i uređivanja dbbivamo k~no partikularno rjden~:

2Sx• + 25y• + 13%•- 20xz + 30.)'• + 1~ -:-·lSOy -lJO.w- 75 ==o

Ono predočuje kosi v!lljak elipti~og , popr~ presjeki, kojega· ra"*•· :·
z = S, koja je paralelna s ravninom~XY, sijete u .-danoj tavaatici, t~.;.-. ktvJolci~ ·:
polumjera 4. · " · · ·.;

Navedimo joA nekoliko prlntjen:

l.
~tz .
x'~+·.t~,...r•
dz ·
dx J 6y ·
l

Odredi opće rjdeDje ~ ~ uz ·početni uvjet " ... ijl ,... 3.r. '

Iz

dobijemo integrirajua
l l .
-.----+Ca·
y. .•
. Odalle
1 l l ..
e,--=---
• 'f
e,---- ,Y -•

----t
l
'JI
l
X
---t) ....' opte
(1
JI l
' riclcnie
Partitullmo r;elcDje:
Iz uvjeta
slijedi

450
 Uvr$tenje u opće rjdaljc ·dalC ·

x2 =-!
. . (-;1)
. /

l
ili uz -=t
·' X

/(t) ,; 2t

i l
- - · - -l , U11.1m0·
l
0

LAL 0 0

l ...,..o ' o
)e UZ fti e UVJete t "" - •

X ll:· y
1 (L-:.. l.) = 2
z Y z;., y·
(.!: _l}
Uvrltmi•- u opće rjekajl._.~ trdeno plrtikulare ~

sy
z=--
·2x--y,

2.

y '

"'" = l~ey_ +InC;

bu= l11(C1 y)·

'.
e, ... -X '

. "

Odatle
y• ".
e.-:..-
2 2 +C. .
Uvriteaic (b) daje

...
 paje. .. /

"(.t:}
f - -
l
-r<Đ'....;.·-'>
..
y ' . ·.

3. Odredi silnice polja sila

'
.......
F=xi+ll1+2zlc
... ...
' Prema (22'1).
• ll'!"" .
dx_. ~- dlt •
J: • 11
[z

'dy- = ~
11 :x;
slijedi ln ·11 '"" ln z + ln Ct

y= C•.x-
dZ do%
Iz -
2z = -
z
.slijedi ln,z = 2 ln z + mCt

!Ujeli parcijalne: diforcneilalne j~dnađ!be:

oz
3 l)" + {X + 2).oz .
Oy. - Sz-- l

{.R:r + ~ - 6_" ; Sx - 36 ln(S• - l) - O}

l)z ib
2.Y• ili - .u Oy + xy = o
i odredi partikularni> rjelenje za ra~ · •·
:.:_$_: ·-··
xl-+ _y '-y- o,·""':'" o 2

[.xt+ y + z. V~ . z' • O}
1 1
-

J.
A• 011
tgx-iJ +tt.YT•Iglll
X oi.)'·
J

[ F(si_nx _~) _ 01
nny • Ml'
·'-
J.

452
 POPIS NAJVAZNqiH FORMULA

Vektorsb algebra _
_,.. -+ -+ .-.
Radij vektor + y j + z,k .
r ':"', x i
apsolutna vrijednost 'ili duljina r = l;l := + Vx• lt- y• + z•' (3)
X y Ill
smjer cos« =·-,-- ; cos (i = - ;. cosy ""'-". (4)
.. 7' ' 'T

cos.~«+ cos• ~ + cos•y = l / (3)'

akalame komponente r" = x ~ rcosrx.;1 ry ";,y "=rcos ~; r. ='z.= rcosy (6)

r,. = cosoc; . r; =cos~;--:· "• ='COS"(. (7)

; : . --~ ,, '-:-t ~
Opći vektor d= (x,- x.) s + .(y,.- y,) J+ (z.:-"" z-,) k . (8)
Njegova duljina, odnosno udalj~Ost' dviju točaka u prosto~u:

1 d= Y(xi- x,)• + (y,-:- y,)~ -t;. (z 1 ~z.)" (9)

......,_.. ·~_....

Skalarni produkt (a 'b) = {.1 b =a ·b ; cos cp (ll)

--+--+ ~

u komponentama a b= a"b" + ayby +_a.b. ' (18)

--+ __..,_... #- ~ _...... -+2"
a l. b, ako je .a b = O ·a t,~ =a= ~· (lS)

Osnovni jedinični vektori: .

_,. __.,. -+ ...... _._. _.._. ' ~~__.._.
i j= j i=; O; j k=ki=O; _k i=i k=(,) (13)
--..~ -t-2 __,..-+ _.,.z . r --+ ~ -+a ,
iz=i=l; j j=j=l; k k=k= l (16)

Kut dvaju vektora:·

-ab
cos c p = -
--
. ab·.
(19)

453·
 ..,. '--,,... ·,
~_,.. ........ _.. .... ~'~i.....:.. \.._..:.:- ~~-~ ·:·......;._.,· ~[...., -....,:... '
Zakoni: a b= b a; («+lj) (e +d{:;:=;~f ~~~ c.+{ljd
,: '.·l . "• .·· . ·,._ +- ~'
+b d··.,,
'· (17)
•

_..,.. -:1- ' . ·.

Vektorski·
. '
produkt: ax b
/.. --... .. ._..
duljina·: 1(f ~ b l = a ·. tr ~-$il$ •
;\ ·.'! - ,. .

·. . . ~- ~
smjer: .1 .!Ul ravDini a i !t·
.· ' . , ··L
1
smi~: p{avilo
. •"rutfi;
. ~0$1\0'. ~ ':vilka .. . ' ' . ~

l ; •

u. komponentama~

ax b=
...... - ...
i
ax' ··y
j
-+
lt
..~
r.,T
")' .". t'""

-+ . -.~ ---
a ll b~ ako ie a x _b ;::::; ~

Osnovni jedini~~ vektori' ,

_,.
i X
-+'-
j=
...
fe!
_. _,..
j' X fc :::a i;
" /
--
- -+ . -+~ ._.. ~ ~

i X i= O;' i X j';:= O;
--+ ~ -+ ~ _., ~ i ~ --~ . . . . . . ., . . . . . . . •• ........ '1..,_:·-" ·,. 1:'',

Zakoni: ax b= -b x a;,Ja +b) X(c +d) =ll)(c'+h.x& +•,)(.... fi')(.d'' (2~

Višestru'ki l'tedlikti

r; x JJ"7 ~ absin cp~ e eds ~_;"č: t-~b.; ··.~b' -~~-~l·.·~·~

b'
~~lo~~ '(l~.l
~
. y /
i
• ~ •
' · . . ,' "'

..... ·:;..-t.~.~·_.......... .,
Uvjet komplan'arnO.sti
. triju vektbra: . {~ x_b)c,.., (4 b c);~o
-Jo. '·-+ '_.. ~ _,.._,. ~~ _. ,', _";' -·-+- ..4 -": r.,..... -t·~, ·~·...+ ...:...\
a x (b x e)= b (a e) - t (a b); (4:X ~) X e 91 b (a-c) ;,;.;.;.>a (b e) -(31)
' J ., ' . ' ; '
• . ! ' .

-+ .--.. ~ -.~.; ~ ~
cr . (3:~
-Jo. -+ / ·. ..... ' ...... ..... _ . , ._."'_.,. _:. ....;..:.

(a X b) (e X :d)= a(h, X (e X d)J• (a c)(b.d)- (a~d) (b,

r-; x bJ , x r; x d)== -:rr; x 1idr-'du-:~\·)~·=:7i;11J

• • 'e' .
:_7(;-r;J.' (34J . . ' -· • l ~
l
~
•

454
 Vektori ov.sni o pararllet,rb r
..... _.. ' -" ....... ..... ,,
~. \

a (t) :.-·aJz) t +.ay(t) J :1-; a,it) t

•,

-,( ). _-d; _d""; . A a7~+' fl "w7: ;

a t --- --.,...,...t.f--1 -10
dt . df ' . ' dt d't'

-
A :

l -
d
dt
~ - , da
(a:.!: b) ;=dt± ,dt
-- db

..,.
. d .__.. ~db -d a
-"'- fa b)
dt
= a-
dt
+ b-
. dt
_., -
d '- -· · -: d b. · - . d a ''
--"-(a .X b)--= a X-_- -b-)!.--
dt . đt . . ' dl

Za a = l = cons~.
-
da.
dl .L a
- ·

Pravac
Jednadžba pravca
kroz jednu točku (x., Y~> z,):
u parametarskom obliku: _ X= Xt +at
y =y,·+ b,t (37,
~=z,+ ct .
x-,-x,· y-y,. z-z,
u kanonskom obliku: · -- a - = - b- -
· =----..
. e
(38)

kosinusi smjera pravca:

·. a . - b' . · l ··
cos ot = ; cos~= : . ; c:osy = . '{39).
± Va• + b• + e• ~ ± Va• + b~ + e• . ..... .. :~:: Va' + ih''+ e•
\' '
Kroz dviior točke ( x., y., z,) f (x., y,~ z.): _,;·.-

x-xi· y-y, z-z,

---=t-=--·- (4H
x,-'- x, Y• ~Yt. · ;_...,._zi
Dva pravca

kut dvaju pravaca: · (42a)

. ~ ·, .
uvjet okomitosti: ,.(4~)'

.uvjet para1elnosti : :~4~)

uvj<t, ~ "' dva pravca ~' ·1 x--xl ·,...y.. , -"~y* .. 'z --z
• 'J . l •-.
·a,· - b, e,
.!!. f "_ ' , ' ' ,. '
'1=.O· l •

Ravnina
Jednadžba ravnine:
u općem obliku: Ax+ By-+ Cz+ b~ O
u normalnom obliku: . x co.s « + y cos~ +!: cosy'-:- fJ 7:: O
Ax+ By + Ca + D = Q
± V. A·• + 8• +_ C• e , .
l X· y Z ,
_u segmentnom obliktt: -+~+·-=l
m. n 9 .·
u parametarskom obliku~ x = x, + t~Q, + va,
Y = Y• -t ub~ + vb. {S~)
z = z, -+- ile, +~vc, 1
' ' ~ . .-' ' -
kroz jednu zadanu točRu: .(594)
'•

y l
kroz tri zadane točke :
"x,· y,'
18
z •. l
=0
·X~ 'y, ! z. L
"• Y• •• l
\

.
u dal)enost "'·- ( . .y,,
toyy:; · x,, ) od ·raynu\e:
~. .
..·. .~=Ax,+
., ll
By,+Cz, +D · 1,-.
r.Af}·.
. . . ± ,. A' + B' + C' .
Dvije ravnine

kut dviju ravnina: cos = A, A, ,+B, B, + e, e. . (SJt)

tp VA'+B'+CiVA'+li'+c··
.... l .- l ; . 1 ' • • ) ~

uvjet okomitosti: A,A, + B,Bi + C,C, =;O (sfl

. A, B, e,
uvjet paralelnosti : ----=-;;=o-
A, B. e, (S~)
"·
Pravac i r'avnina
· stri
. .tp .- a,A + b B· +-~e· (5~
-Va• + -".+ e• VA'+ B"+ e•
kut pravca i ravnine: ·· ·

f
uvjet paralelnosti: aA+ bB'+ cC=O (5!1} .. '

'.i. :
uvj-:t i:>komitosti: ~ ==·~=_:_ (Sl}
A ·B C . l•

456
\JVjcti, da p;·av:lc. leži u 'ravrunl~ . ·· "
. ........ . . j-,\ _. ~ . '· ; ."'· .: ...
'·aA+ b'B +~CC =·O"~ ..
-..(59)
Ax, + By.cf-
.
Qz, '+ 'q ;= O ,
.'· . .. :-~!: ,~ ~

Plohe d~ugog reda

.. (60)
kugla: .'(• + y• + z• =:= R,"; ir-Obsni ~lipsoid::
(63)
Troosni hiperboloid;
- . . x• y! z' . . x•- y•. z• .€64)
dvoknlm: - - - - - = l ; jednokrilni;: -~+----=l'
a• b' e' ·a• · b• e! (65)
Paraboloict:
x• y• , -.x• .y• . (69)
--
a•
+-
b•
= 2z; , hipe_r-bolni: ·· .iii ~e/l ;e=·· 2z: ·.{70)
' ~ ..
x• y" , ~a
Eliptički stožac: -- + ~-- -
a• · b 2
f-
~
"" ()

Jednadžba taogeotne ravnine i· normale u to~i (~ 1 , .r·~ z.)

plohe F(x, y, z) = 0::

(oF)
ox l
(x-x,) + (iJF) (v-~.)
oy 1 ·- .
+(of). ~(z-z,)= O
(Jz t - :
(76)
l

X'-x, = ~,;., z-:---z• (?S)

(
~aF) . · (oF) · (oF)
ax ' . . oy '· . ?~ l

plohe z = f(x, y):

(x-x,Ji,-+ (y-y',;_q, =.·z~i, (75)
x-x 1 y~y, >S-z~· ....
7 i = -q-,- = --=fl ~ .- . (77)

gdje je

Parcijalne derivacij~ i ,difCHb~iali

' ~ '.· ' \ . .~

Za eksplicitnu funkciju~ =f(x, y): _

•' o•z
_·._::::;:::·~
o•z .
(i9-)
oxay _, a:;.Ox ·
az · 'or
dz. ·= bx d.x + ~-' .dy {80)
 ;.•;_.

.Za složenu funkciju w =f(u, v), g~ ;e-:lt'..;. u(x,·y, ~), "- = ;(x,y, ~):·.
' /' l •.;, n; ' -

(U)

(8$) ·,

.. ,

=
o•w
-
d'al- otto ·. 0r.u .. · đw
du• + 2 - - · du dv + - dfJ• + - ·d"u + ~ d'v (86) . ·.
.....
ou• ' .ouov .., ov• .· '. du . en,

Za implicitnu. funkciju:

f(:x, y) = 0: of
dy ' ' dx'
ax·=- of (90)

/a;,
.. oF
F(:~e, y, z)= 0:
ot: JX - (92)
dX=- iJF .
> az
Taylor-ov red za funkciju z =/(x, y) iz tQčke (x., Ji~)/

f{x, +h, y 0 +.k) · =f{x0, Y•) .I, _(of

+ -11 h· of ) . +. -1 {o'f
T .. ·+ rk· n h• +
. . . , • vX. . uy . .---. . 21. v:X
~ .~ 'i ~~-:~• .

(96)

f(x,y)=f(:x.,y.)+-
1 [of: . .
·+-
··.Df·:.. ')·· · .· . i [of . '•
11. T_
vx
(x-x.)_+T(y-y,)
. , vy. . ,._..,_. 21, rfx::-xe}+
vX , ;
- l ~-Ye ' ' . .... .

'

+ df
~(y-y.)
]• ·
.+-1 [af ~l
~rx~.x.) +.-~;(Y-,•J
. . '

J• (96b).,· '
vy . x=x. 3·,. uX VJ ': ~-··
>'~>'•. . ,_,.

gdje su
.
potencile izraza u uglatim Zagrada.tna
..·
sin>bOilčke.,
.; . . '. ~

458
 Mac Laurin-ov
. red za ;fil.okciju ~~
._'!!:/(x.·-'yi}
. '
_
f(x, yJ =f(O, OJ+
, 1
TI
(or ·(o'/ • --otf · . . ·
.of \ ., .
ax-~+ oy yl..~o+ 2t IOl~·~ -t: 2 đx:iiJI-9 +
t
'

Y-~ ' .

Eks tn mn~ vrijednosti- fuat.;ii~ ~J( x, Y/ ·

A) Slobodni ekstrem.

Nužni uvjet:
-iJz
-=0
t' oz __ o UOO)
ox 0.)1
Dovoljni uvjet; '
Oznaka: u točki ( x,, y,) .

(o'z)
ox• .•
=-r, (:::;). = s.. .• '·....!
(o-)' =t.
~· l -

L r, *O
a) r.t.~·s,L> o.
ekstrem u točki ( x~, y.) i .to
za r, < O rnaksimUD11 a za r. > O minim\bn
' /
b) rot~-s,• < o ekstr~ nem• (lO l)
e) -r,t,- s 1~ = Q neodlučQo

II. r, =O
. '\ \
a) s. ~ -O ekstrema nema
i
b) s. = O n~dlučno. . l

B) Vezani ekstrem funkCije .z =:f()C,:y} uz uvjet r9(x1 •.)1)·= 'o svo_di

se na slobodni ekstrem funkcije ,_
F(x, y) = f(x, y) +). · ~(x, y) ·- (102)
- l ... '

Sil!gUlarne točke krivulJe; F(x, 'y) ...: O

l ·._ '. - " l . ...

Odreduju se iz sustava jednadžbi:

--
oF . • oF
- = D , -==0·
- ' (lOJ')
-ox ' Oy .
 \
ako je dvosttuka toč.ka
r.t;- s.~ :>O · · izoHi-ana točk:.' (lO~)

roto- so• =--q · ~ili*

Tu je: r, = ( ~:.).; s. = (o~,~~; i to= ( iJ'F) ·

.
w- . .O

Ovojnica (anvelopa) familije krivulja F(x, y, IX) =O

. . ' .
.
: ' .' ' . ,.. .. ·. ,.: ·,..
" ~

Njena jednadžba· se dobije tako; -da se uklQili parame'ar « iZ jednad~i:

,. ," - .~ . >< J

oF(x, y, IX) = o F(x, y, 11.) =O (105)

. qrx .

Višestruki integ'rali
'. l

D v• o s tr u k i i n t e g ni l i
u pravokutnim koordinata~a:
h ~~ d ~w

V~ fJf{x,
'a
y)dx dy
.
=J n•
dx Jirx, y) dy
_v dX)
=J~
dy
,.
Jf(x, yJdx
Nt(Y)
(106)

u polarnim koordinatama: x ==' p cos tp; y =" p' sit1 ~.; dx dy ;; p dp d rp

V= JJJ(~ cos .q;>, p sin ~p-) p-dp d rp (111)

G

U eJiptičkim koordinatama:, X = au COS 'V; y ':"' bu sin V; · dx dy

l

= ab U.du dv
O~tU51

o~ 'V < 27t

V=~ JJ j(auc~sv, _#Jun'nv)ud~dv (U3)

lJ

Trostruki integrali
u pravokutnim koordinatama:
• b y,(.:) Jt,(ll,y}

JJJ l'
f{x, y, z)dxdyd~ = J JdyJf(~, y, z)_ti~
. .,
dx
·· • ;>~dx) 't,(lt,y)
(109)

460
U cilindričkim koordinatama~ .X =p CO$ q~i "ye= p S'ln ~;. ·if""' Ji

o~ tp< 2;t; o ;i p<+ ~j -bo-< z< +oo

dx dy dz = p dp dtp dz (liS)

JfJ HP cos tp, P_ Sf·~ ~. z)p d~drpdz (116)

v
u prostornim polarnim (kuglinim) koordinatama:

( 117)
'

. : (118)

JvJJf{p sin & cos cp, p sin &s~• <P, p cos &,Jf.sil'l
. .
~d~ dp dtp. 019)

opći slućaj: .x = x(u, v, t); y = y{u, v, t); z= ·z(u, v, t)

OX OX ·."Ox
ou . Ou.. ot
dxdydz = l iJ{x,y,z)
iJ(u, v, t)
j dud~dt =
· ·
c:ry, GY.
~ Ml
Oy,
, oi dudvdt (120,a)
1
oz oz Oz
-~ ov tl t

Primjena višestrukili1 i~teg,rala

.. l ·. .
Nehomogeni ravni likovi gustoće fL= f}.(x~ y):

masa m= fJ
s
!J.(X, y) dx'd~ (123p)

M JJxd~dy
x=-"=s '
. t S Jjixdy
težište za fL = l ~ - '(125) .

. Mx
JJ ydxdy
S .
y = -=
t S l.{dxdy

461
 Momenti tromosti (inercije) ravnih..rlitbva·
' -
tiL ;==JJ:
• > : • ~.
-~
;

1,. =Js Jy'd~dy JY ":.J f x•~x_d; ;_ · '1"~ ==J J 1lJI.bQY .~UM),

s· $

111 =le ~J J~~4dy. -(127}

$

Komplanacija plohe z = f( x, ?') ·: ·

s = JJv• ~ e·+·"'
a
dx dy ~
. ( 131)

. . \ (
Masa nehomogene plohe z -= f( x, y) ~toće 1.1. ~ IL( x, y):

m= JJ!.L(x, yJV,l +P'+ q'.dx~ (t32a).

a

Nehomogena tjel~~ gustoće IL= IL(x, y, •J i v_olwheoa V:

. ' '

masa m= IJJ
v
IL(x, y, •Jdx dy d•:' ' ' '(136)
,l

IJJx
v
IL(x, y, •)dx dy dz · · ·.
' '
x,= ~------m------~

(137).
te:ti~e
l '

tl2
.JUOmenti tt;osnoSti (~clJe)
1,. = JIfrY~ + ~) ~(,.. _,;, ~)h d~ •
v.. :-. . . . ·..

1:1 = JJJ v.
(x' + .e~J !L(X~}·;, ~J tlx,4:J b

I. =JJJ.cx•+ Y'}.!J.fx, y,iJ *~JI~· . ·

v ~ ' . .. /.
. . .

I,= I.= JJJ(x• + y• + z')!L(x, y, ~jdx dy dt= ~- (l~ +·1" +-1 11) (139)
' ll . .'\. .

.
Derivitanje po parametru «: '
l. Granice integracije su konstantne.

(144)
a .
2. Granice integracije su fynkcije .parametra ~·
b(d)

~ Jf(x, r~.)dx
d«
d(ll) •
=J of(x, «)dx~
' a(«)
b(•}

. th
·
' •
f(b, -~jdb~J(a,
.
,.
.

d« . d«
.

«J~, (14S)

Jntepiranje po parametru il:

J.. [J,.
.. "

f{x, «)dx] d«;,., JJ

b

dx
.. .

f(x; .fl.)drl.<' (146)'

l' ' -. . .-· .

qzutni diferendjall. Egzaktne, dlferebdjalae

. . '\ ~
Je~
'•,

Ako je (147).
. . -
=J
-

f P(x~ y)dx + {ux, y)dy~ dU_{;r;,.y} ~e' ..a U(x, Yl + C,;,..

·- ·. (t48)'
" '· 7 .

-=J P(;r;, y)d;r; f- J~(~~;,, ~J~_"!" e .

x, JI•

...l
 Ako je

' . l :r. ,_.~ .. ;,- ' ":y ·' ~. ; l ·_

. = prx, y, z) +. C =·J x,
P(x, y, z)dx+ -r~(t~?Y• t)dz
ye· ·
+, .
. t
z . ·'
f
+ R(x~; y., z)q&: +~ .· .' (lSO)
..

Euler-ov multiplikitor. !L za
· ·
sluča{, , kad je .-o;*. ~Q:
r.Jyux

l. Ako je !L = fJ.(x):

d~:~= ·ci (~ ~~~) ( IS2)'

/ 2. Ako je fl= !l(Y)_:

d~:.!L = ; (~~~ !~); .(l52a)

Krivulje u prostor~'.
\.

I. krivulja x = x(t) na pr. Ci!-indrička spirala x =, r cos t

y = y(t} (154) y=r~int (155)
z= z(t) Z;:", Ct

Jednadžbe u točki T.(x., y., z.) parametra t= t,:

tangente -.x-~. -y.

-,- = Y-, . ::-~.'
-.- r,---;--:-"- ' (l56)
x(to) y(to) · z(t•)
ili
x-x. y-y • . \z.-ta
dX = ---:-JY =-rz-
normalne ravnine .( x - x.)x' (to) + (y .,..- yo}y' (t,) +(z~ zo) 11' (t.) =O (157)'

x-x. y-y. ss--z.

oskulacione ravnine x' {to) y'[t.) . :l(t,} =0 (163)
. '~,'
x" (to) y" (t. o) .ft"
.
(t,)\

464
 ,. ' . ' ' ' : ., .. -

/
,==J v~··r~; +"·~t.~'+ $,'~(tJ dt _
t,
(161)

II. krivulja 'f =·~(sj

y = y(s) gdje je s duljiila ~ kriVUlje.
z= z(s)

Jednadžba u točki. T,(:x., y., _z,) parainetra s= s,:

.\
\
.
x-x. y-y. , z-z,
tangente
~'(s,) _= y'(s.) · =. z'(s•)·
(l6t)

nonnalne ravnine (x-x,)x'(s,) +.fy-y.)y'(so)

., ~ ·.. ,. ' .
+ (z-z.,)z'(s,).;,;. O
;. . ...... l '
(170)
- '

x-xo y-y. · - · · . \
oskuJacione ravnine x'(so) ' y' (s.) ,z' (s,} '=o (J11r
1 x" (s,) :y" (s~) , z" (s,)'
binonnale
x-x, y..;....y. z-z,. ,

l y' (s.) z' (s,)

y" (s,) z" (-s,; l z'(so) x'(s,) ·
z" (s,) x''( s.)
~-~,.~'(se) ',y 1{s,)
. x'' (s.~ y~ (s,)
l (172)

J)avne · normale {173)

rektifikacione ravnine -

(x-x,)x"(s..) + (y-y,)y''(s,) + (,..---z.)s'\(s,)

' l ·!. \
=-O
•
(174)

zakrivljenost '(l~b) .

-IOI'Zija (177)

' -+ -+
'III.Jaivulja T= T (s)

Frenet-ove formule ,-
..... ...... . .... '

t, -ort_ tangente n, -'ort- glavne normale;

l

..... '
h.- orr hin~ .
 -+ -
' 4t. "·.
-=~=Kn,
....
ds p ·.
')l ... i
-+ -+
ab. \ .n~. . 4
. (l·78)
----=--rn,
ds p~ .
l
• l

G.;een-ova formula
. ~~ l '

·. pJ:>txiy)dx+Qrx;~)dy:o:fJ(~~:;)IUdy ··· ·· ·ft9~)

K , 1!1.. ,·

Stokes-ova formula

Gauss-oVa formula ..... ~· J:'; { .

=J JP(x, y, z]dyd~ + Q(x. y, ~)dx.4:t R(.X" y, •):'Ist

3 ~ ' : ··,. \ _·.•: :,". ._ ·l • . ~- '

. \ ~ ' ' ,-l ..-

..Vektoraka analiza
' -· ~ ' . -~-· . .:......,
Perivacija funkcije U(x, y~ z) u smjeru s{at, ~' y), odnoSJIO '• :: · ,
dU iJU oU ~U · , 71JU ...,;. ....: " . '
ds =T cos (J.+ ,\.,, co.t ~+ik cos"(=~= s.g;iulfl (198)
X . VJ . os~. .
, ' iJU..., i>l/- 4U- •
grat!U(x, y, z) r=;.~.1 f'·"W J* l i l (199)'
\
 ; ·K• cMJu ploha Gfi,·y;•J~(). :t• ~11fit'l'·1i,.J~~:,.,c ..
: ; - ; ~ ~

: ',;'
.·':..:,., :......··-_·:-!r> ,· -- . ....,_' .- ..
1
Ze vektorsko po1;e v= P(x, y,_z) i+ Q(x, ~. •J j +R(x, y, •)-,
~ -, '

d.- oP +·'_OQ·+.~R .· .. · (202)

'll ,ll = OX Oy - "iii

. -· (QR dQ)~ (dP oR)~ .(b(/ oP)-- .

.rot v=.
-~ oz ·.. '' oz ox ..+··:; -.
- - - t+ ,-·~-
ox -~-
Oy _.,: ..
1_ k_. ,·

U(x, y, :~) ~·fP dx+' Qdy f Rb+ C ==

r .
.· · :- · oil · ,dU . . . oU
= potencijal polja "· ako je T)" =p = OX; ~f)y = Q ·= c)y; '"· = R -. o• .
~QSno -
ako je rot'v =O
Gauss-ova formula u vektoPSkom obliku

JJJdiv-; dx dy dz :=fJv,IIS
v ., s
(203)

Stokes-ova formula u vektorskom obliku ·.· · .

l.

_ ~ v,ds = JJ (rot-;)" dS· (lOS)

K S
Operatori;
()- ()-; ()-
I Nabla V=-i+,;_i+-k ~206)
dx dy• .. · oz .

v skalar =Irad Skahlra· ~~u= grad p

V( U+. V)= 'VU+ VV =grad U+ gt'tll/. V

VkU
1
V(UV) = UVV. + VVU=,UgradY+V.srizdU
= kVU= kgrad U
l (207)
.
(208)
'

Vf(U) =f'(U) ·VO =/'(U/gr~ U -

 ' ~. .·. '\' . •. ,.('1166\>
.."..,J
. '

Jdj'! je k kons.tanta . · · ·.
~- ' ;.... ' -+ -·t -+ :__. ' -1<...:. (210) '
V{t~,+ t)== Vll +V(="= diti t~+ ~t (
t,'

.'~" _., _,..... ' ·-+ ,-... ~- ~

vru") =u v~+ v vu= f!4iv"+ allftlll u
..... i . • -- ~-,. ....... -.... ' ~..
V<cO) =div (e Ul* cgYdd U VU
-
Cdje. je' e kons~,!lntan V:'ktor
,; • • r
=C
\ (2ltb). '

V X vektor =
,. -
rot' vektora = V.
......
x "· =
.

._....
rot Tf = ··
•· ~-
·-l

.. ~
'-+

·~ ~
--
;j .lt
' (lt~) '
4x h ~y
',

..... ' -+ ' .....

Tot (Uv) =V X (U~)= U{V X vJ..-'-·v!X V U= ·

== U rot v - ~r·x gTQI/. U

~- ~
X V~ ><(::1: rot v -fr tot.t
- - - ) -. j

rot (v+ t)= V X·(v +t)= V V ,(213)

-
div r = 3'\
r '
(210a) · ·
·-'
TOt r_ 7" 0 (21~)
.\ • - "t l f

gdje je-;= radijvektor =;o xl+ Y.f +'*i

... ..... __,·'.... ... -,'
rot (e U)= VXAc U)=..;;...: e'X t].U ~_...~X pjcad;fl
-+ -
cdje ie e konstantan vektor .~llb),
-....
CJv a~
- . . _. . . _,.., '
~; .... -: -.. .
-1 .... ' '
Ts=;-:::;:- = Bo ( V v} = (so V vx~ ' + (so V vy) 1' +. <•~V vi) k (213.e)~ .
os 0

-
(t~ V> t
' -+ 'bt
=?J ·7'"' ·
- . /. ·

' (21Nt,'

.. Vl U'"" au ""~
:e. ..... '
(lf0 ~ =lo grad U '· 1 (213cl).'
. đso
-
. ls V )'U ~·s gro.d U
- ;
l
(,

'i

468
 - "'' .... ._l.','

; "__{;4-.\t{;'i,_. .; .:·.'
l, • ~_;- •• .... i' .:---
• ... ... ..... ' ....,&. • .. - .... - .- • ~- ""

- v X(Vxt>+ t X<V)(v)+ (o'Q)..t +<tV.> v ~ , '"· .:· .

. , : . ·~.... " . r ., / . ." , ~

.. . . ·- ..... \ at ':. a;. _ ·:_:. _

=v X Tot t :t tXTotv +,v--:;- +t:~ \, i~.

- - ..... .
""· ,·
~-· ·..:.-,.~(lt·
div (v X t)..,. \Z(u'X t)= t'CV X ii)-~VXt) -·
.
""' . ~~ .......
;-
- -
_,.
, rot (v X t)
- =, V . ..
.
X (v X t)
_. .. = .
(2t.af)

""• .. .
... - ...... -+' ...... - -· ' -
=vC V' t ) - t <V~) +(tV} v -.(v t") t ~

. ~· . ll•·, o•.
II Delta A = dx• + c)y• + ·az• (2.15)'

div grad U = V grad U = VV U = ~ U, ·

vv == v• .,;,·A"" ~crad. : (216}
' '

(21?)

AU = A skalar· = skala.r = div grad 11kalara :::o: difl grad. U·

\.

~ -+ 'J ·+ ~ .' _..

A vektor'= A v = div grad'v = AP i+ liQi + AR/t
• i • •

. adjc je
-+ ...... . _... .....
v= P(x,_y, z) i.+ Q(x, y, •J j+ ~(:~e, y, •l k (218)

A(rJ +V) =·AU,+ A V

(~Ila}
· A(UV)=UAV+2VUVV+·VAV
-+ ' ' ...,.... . -+ . .
div rot t1 = V(V X t~) =(V x V) f1 *=~O

rot grad U= V X (VU) ~·(V X V)TT = 0

i '
 _.- .... . ,;-_. ...... ,_ . ·.'·~·., ':' ·~ . -+
ro~4'Jii .• .=a v X (V X 11) =~··~ilififfliJ• ~V(V"tl)...:..-'.&11 ';'(220)
. . ... ', • -'+· .:_.-\_.<'': ~! -1-~~c-; > ·...,.;: . ,....
, . •• ;;,... . ,

.grad dilili= V('V 11) ... rot

.
+ dftipa#fJ =v X ~v· X :v)+ & "·. 'c2t9)
rot f) . ' \
J' •. . ·',

~· 6/ff!J= r'ru;ii.u,::+J"ttJJ (titJ); (220a)

' '

'~f(r)
·
d.~;..!, (T' f/), ,
:r~·tff .. · . ··. ·
. '(220b)

(220c~

' ~ ·.. ' . . ~· -'~'.

P~rcijaloe difereodJalae teducllbe

l

Opći oblik linearne parcijalne diferencij~lne. j~be l)l'V(Ig. ~

' ~.~> ~ \:-. ~ ..- ... ~ • . ' '

'
oi · ·. i)z · .·· . . . ·.
P(x, y, z)-"-+ Q(x, y, z)-" =R(x, Y- •) .
. yX · ., uy

Diferencijalna jednadžba• ka~akterističnili krivulja

(121)

Opće rješenje: (222)

gdje su F i f funkcije _po voiji, p. •

~ l '

·konstante integracije Izračunate iz ·općih rlešenja d~f.erencijalnih j~džbi Jr.a-

rakterističnih krivulja.
 ZnakJ~'I .Sv

Izdan)e: . .
Prof. d:r irig. BORJs :APSE'N
REPETITORU ViSE MA.TBliiATJKB
iD dio

Izda.V;lč:
TEHNIOKA KNJIGA1
'Izc:lava~IJ, ~
ZAGREB. Jurl§ićeya -10 .
l'·
·Za .izdavača Odgovara:
Ing. :KUZMAN· RA2N.I1'.VIC ·
Uredniitvo sveučhilnftl udl'benika
. GlaVJli. urednik . ' '
'ZVON~ VISTRICKA
Uredriik. ediclj~t:
IVAN ~EMOVlC.
Tehn~ki ure4nJk:
ZARKO PAVUNIĆ'

Korigirao:
A"UTOR
Tisak:
TEHNICKA KNJIGA
· Zagreb.

· Tisak ·4ovrien:
SRIPANJ 1966;