You are on page 1of 52

MAGIJSKE

KARAKTERISTIKE
TRAVA i BILJAKA

W. B. CROW
MAGIJSKE KARAKTERISTIKE
TRAVA I BILJAKA

THE OCCULT PROPERTIES OF HERBS AND PLANTS


by
WILLIAM BERNARD CROW

(1895–1976)

D. Sc., Ph. D.

PREVOD: G-ĐA OLJA IVANOVSKA


1988. god.

OBRADA: BRAT SATURNUS


2010. e.v.
The Occult Properties of Herbs and Plants

SADRŽAJ

1. Priroda trava ............................. 5


2. Trave kao hrana ....................... 8
3. Trave u lečenju ....................... 15
4. Droge i otrovi ......................... 20
5. Trave u alhemiji ..................... 26
6. Trave u astrologiji .................. 28
7. Trave u magiji ........................ 33
8. Trave u religiji ....................... 37
9. Simbolizam trava ................... 41
10. Mitske biljke .......................... 43
11. Kore i drveće .......................... 47
12. Smole i balsami ...................... 49

3
KORISTITE DROGU,
ALI SAMO
U MEDICINSKE SVRHE!

Savetuje se čitaocima da svojevoljno ne upotrebljavaju biljke o kojima se govori u


ovoj knjizi. Čak i lekovite trave mogu biti veoma opasne ukoliko se upotrebljavaju
u neodgovarajućim dozama ili ako se uzima pogrešni deo biljke.
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

PRIRODA TRAVA

Ako se biljke posmatraju po obliku, a ne prema upotrebnim ili lekovitim svojstvima, mogu še
grubo klasifikovati na trave, žbunje i drveće, uz postojanje izvesnih prelaznih oblika.

Trave nemaju drvenu stabljiku. Njihove vlati se u jesen suše. Kod jednogodišnjih biljaka koren u
toku zime umire. Od biljke ostaje seme iz koga će se kasnije, nastupanjem toplijeg perioda, razviti
nova jedinica. Ostale, višegodišnje biljke imaju trajni podzemni organ koji se naziva koren,
rizom, gomolj ili lukovica.

Oblici nadzemnih delova variraju što zavisi od morfoloških osobina stabla i listova.

Zajedničke osobine

Uprkos velikoj razlici među hiljadama poznatih biljnih vrsta, postoje određene zajedničke
strukturalne osobine koje se mogu uočiti na većini članova biljnog sveta.

Hipokrat (460 - 377 p.n.e.), poznati i priznati antički lekar posmatrao je biljke kao složene
organizme, odnosno sistematske jedinice koje formiraju koren, stabljika i list.

U novije vreme, ali pre pojave darvinizma, veliki poznavalac tajni prirode, Gete (1749 - 1832),
mislio je da postoji jedinstvena biljna vrsta koja je preteča složenijih oblika. Ona nije prastara u
smislu evolucije, već živa forma koja ukazuje na genetsku povezanost među biljkama.

U svojoj knjizi »Metamorfoza biljaka« Gete navodi da se kod viših biljaka nalaze dve jedinice od
kojih je jedna vegetativna i nereproduktivna, a druga je u cvetu.

Bilo je poznato, čak i u


antičkim vremenima, da
oblik nekih biljaka, na primer
morskih trava i gljiva, ne
odgovara ovom šablonu.
Morske trave imaju stabljiku
i lišće zaobljenog oblika, ali
pažljiva ispitivanja pokazuju
da nisu raspoređeni kao kod
biljaka koje imaju cvet.

Vrste biljaka

Veliki deo biljnog sveta nema tri osnovna nereproduktivna organa niti reproduktivni cvet. Imaju
telo neodređenog oblika zvano talus. Ovoj grupi pripadaju alge, gljive i lišaji.

________________________________________________________________________________

5
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Alge

U grupu algi spadaju mnogi


jednoćelijski, kolonijalni i višećelijski
oblici. Najveći broj vrsta živi u
morima, a znatno manji u slatkim
vodama. Bentozne i planktozne alge
javljaju se u velikom broju i daju
organsku masu koja služi neposredno
ili posredno kao hrana vodenim
životinjama. Krupne morske alge,
koje se nalaze u blizini obale, grade
»podvodne livade«, koje se često
nazivaju morskom travom. Najčešće
su zelene, mrke i crvene alge.

Alge se reprodukuju vegetativno,


bespolno i polno. Kod jednoćelijskih
oblika vegetativno razmnožavanje
vrši se deobom ćelije na dve, a kod
višećelijskih algi fragmentacijom
talusa. Bespolno razmnožavanje se
obavlja pomoću spora, a polno putem
izogamije i heterogamije.

Gljive

Gljive, za razliku od Pečurke mogu da rastu i da


algi, žive na zemlji. se razvijaju u vlažnim
Neke vrste su paraziti prostorima. Nereproduktivni
koji opstaju na deo biljke je fino tkivo,
kopnenim biljkama, a micelijum, a reproduktivni
druge se nalaze na organi se sastoje iz miliona
trulim materijama, u proizvedenih spora.
blatu ili vlazi. Gljive
nemaju hlorofil i nije
im potrebna svetlost.

Lišaji

Lišaji su organizmi koji žive na zemlji. Predstavljaju zajednicu


gljiva i algi koje vrše fotosintezu i stvaraju organske materije koje
koriste i gljive. Lišaji se razmnožavaju vegetativno pomoću
odlomljenih delova talusa.

Mahovine su biljčice bez korena. Njihovo stabaoce može biti sa


listovima ili pljosnato i rašireno. Ova biljna vrsta ima jasno
izraženu smenu generacija. Njihovo vegetativno telo pripada
polnoj generaciji, dok je sporofit bespolna generacija i živi slično
parazitu na račun polne generacije.

________________________________________________________________________________

6
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Paprati

Paprati predstavljaju biljnu vrstu kod


koje je došlo do potpunog razvoja
vegetativnih delova - korena, stabla i
listova. Najveći broj ima veoma
razvijeno lišće na kome se razvijaju
sporangije sa sporama.

Paprati, slično mahovinama, imaju jasno


izraženu smenu generacija. Obe
generacije, polna i bespolna, posebno se
razvijaju. Nasuprot mahovinama, kod
paprati dominira bespolna generacija,
odnosno biljka paprat. Iz spora, deobom,
nastaje protalijum na čijoj se donjoj
strani javljaju polni organi. Sa
oplođenjem jajne ćelije završava se
polna generacija, a njenom deobom
nastaje bespolna generacija (sporofit),
odnosno biljka paprat. Golosemenjače

Kod golosemenjača dolazi do razvoja cveta. To je izdanak koji ima cvetnu osovinu i cvetne
listiće. Cvetni listići se mogu razviti u dva pravca, kao seksualni listići i listići cvetnog omotača.
Seksualni listići su prašnici koji vrše ulogu muškog pola, a oplodni ženski listić je tučak.
Golosemenjače imaju samo seksualne listiće. Najvažniji deo oplodnog listića je semeni zametak
koji je vezan za placentu i iz koga će se, posle oplođenja jajne ćelije polenovim zrncima iz prašne
kese, razviti seme. Umesto jednog cveta javlja se i sistem generacija izdanaka i tako se formiraju
cvasti.

Postoje dve vrste golosemenjača. Jednu vrstu čine listopadne biljke koje žive u toplijim
krajevima. Druga vrsta ima različito deljene i zimzelene listove koji su prilagođeni nižoj
temperaturi.

Ovaj tip, uključuje četinare (bor, ariš, tis i dr.). Najčešće rastu u hladnijim područjima gde
formiraju šume.

Biljke sa upadljivim cvetovima

Biljke sa upadljivim cvetovima su brojne, raznovrsne i rastu u različitim područjima. Postoje dve
grupe: monokotile i dikotile, što zavisi da li u semenom jezgru klica ima jedan ili dva klicina
listića (kotiledona).

Monokotile imaju lišće sa paralelnim žilama i nemaju sekundarno debljanje stabljike, a delovi
cveta su dvojni ili trojni. Karakteristično je da ovojni i krunični listići nisu udaljeni jedni od
drugih.

________________________________________________________________________________

7
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Dikotile imaju listove sa razgranatim žilama, cvetovi su grupisani, a ovojni listići su mali i zeleni,
nasuprot kruničnim koji su jakih boja.

Krin i njegovi srodnici, kao što su šafran, crni luk, zumbul, lala, jam, narcis, iris i orhideja imaju
upadljive cvetove i široke i snažne nadzemne delove. Palme imaju veliki broj malih cvetova koji
su praćeni listovima karakterističnog oblika. Sve ove biljke su monokotile.

Dikotile su daleko brojnije. U njih se ubraja drvo maca, zatim vrba, topola, orah, breza, jova,
leska, grab, bukva, pitomi kesten, hrast, brest i neke trave iz roda koprive.

Druga grupa dikotila uključuje biljke čiji su cvetovi sa upadljivo odvojenim krunicama, kao što su
ljutići, makovi, familije ruža, graška, geranijuma i rodovi zelenike, pasjakovine, loze, sleza,
ljubičice, peršuna i drugih.

Grupa sa razmetljivim cvetovima, koji imaju skupljene krunice, uključuje vres, jagorčevinu,
gorčicu, maslinu, jasen, jorgovan, naprstak, broć, tikvu, suncokret i rodove mrtve koprive i
krompira.

TRAVE KAO HRANA

Danas hranu shvatamo kao nešto sasvim obično, kao nešto što nam je bogom dato. Hrana je samo
hrana i to je sve. Međutim, umne osobe znaju da su duhovne snage personifikovane u
namirnicama biljnog ili životinjskog porekla.

Lepe zeke...

________________________________________________________________________________

8
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Sedam žitarica

Žitarice su predstavljale osnovnu hranu još u doba neolita. Tada je poljoprivreda tek počinjala da
se razvija, a magija je imala značajnu ulogu u postizanju dobrog prinosa. Da bi se poboljšao i
obezbedio rast useva koristile su se okultne snage, a samim tim prvobitna zajednica se spasavala
od gladi i izumiranja.

Ove magijske operacije zadržale su se i na kasnijim stepenima razvoja čovečanstva. Njihov


opstanak se zasnivao na ulasku u religiju. To nam dokazuje Ser Džejms Frejzer u svom
monumentalnom delu »Zlatna Grana«, gde je duh kukuruza personifikovan na razne načine, u
obliku ljudskog bića ili životinje, bilo tokom tajnih ili javnih žrtvovanja ili ponovnog
oživljavanja, što je simbolizovalo obnavljanje useva. Žitarice su članice familije trava koje se
razlikuju od drugih vrsta po veličini i brojnosti plodova.

Pšenica je biljka koja raste u Evropi, severnoj Americi, kao i u zapadnoj Aziji. U ceremonijama je
simbolizovana pšenicom-majkom, mladom ili muškarcem, ili psom, vukom, kozom, kravom ili
svinjom.

Ovas se gaji u severnim delovima Evrope. Ovsena kaša je nacionalno jelo u Škotskoj. Simbolizuje
se ovas-majkom ili mladom, ili.ždrebicom, kravom, kozom, svinjom ili vukom.

Raž je biljka koja se gaji u Nemačkoj i Rusiji, i koristi se za spravljanje raženog hleba.
Simbolizovana je raž-majkom, staricom ili psom, vukom, kozom ili svinjom.

Kukuruz potiče iz Amerike gde su domoroci imali kukuruz-majke ili boginje kukuruza.

Pirinač se gaji na vlažnom zemljištu. Predstavlja osnovnu hranu na jugu Azije gde su postojali
obredi pirinač-mlade i mladoženje, pirinač-majki i dece.

U Italiji, Nemačkoj i mnogim delovima Azije gaje se razne vrste prosa. Među božanstvima
Japana postoji veoma obožavani bog pomenute biljke.

________________________________________________________________________________

9
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Misteriozno poreklo

Kao što je već napomenuto,


žitarice su članice porodice
trava od kojih se razlikuju
uglavnom po razvijenosti
plodova. To se objašnjava
veštačkom selekcijom tokom
niza godina. Znači da one ne
bi bile ono što su danas da nije
postojala ljudska delatnost.

Teozofi, koji su, svesni da


svaka biljna vrsta ima svoju
kolektivnu dušu, objašnjavaju
ovaj odnos sa čovekom kao
specijalnu okultnu vezu,
sličnu onoj koja postoji
između čoveka i domaćih
životinja.

U nekim teozofskim školama postoji tradicionalno učenje da je čoveku na izvesnom stepenu


evolucije pomogao »viši inicirani« koji je došao sa Venere. Navode se dokazi o postojanju
ovakvih pomagača, a ideja o međuplanetarnim putovanjima potvrđuje tu pretpostavku. Navodi se
da pomenuta bića nisu dala samo moralne i društvene skretnice čovečanstvu, već su sa sobom
donela zrna pšenice, pčele i mrave. Raž, po učenju tih škola, proizveo je sam čovek i to
selektivnim spajanjem, imitirajući pšenicu. Ovas i ječam su, po njihovom mišljenju, hibridne vrste
nastale ukrštanjem sa zemaljskom travom.

Spominje se i činjenica da je kukuruz najviše modifikovana vrsta žitarica.

Mit i magija

Sa materijalističke tačke gledišta hleb je


osnova života jer na odgovarajući način
održava telo i podstiče njegove aktivnosti. Sa
duhovne tačke gledišta simbolizuje
permanentnost čovekovog besmrtnog tela i to
je, simbolično, duhovna i nebeska hrana
Svedenborga, gospodara neba. Ovo je bilo
razumljivo u vremenima pre Hrista.

________________________________________________________________________________

10
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Grci su imali boginju žitarica Demetru koja


se kod Rimljana zvala Ceres. Po nekim
autorima, ona je jednostavno označavala
boginju ječma.

Demetra je dva puta napuštala Olimp


preduzimajući akcije da bi zrna žitarica
svuda padala. Jedan njen odlazak
prouzrokovao je gubitak ćerke Persefone
koju je na zemlju odveo Pluton, kralj
podzemnog sveta, da bi mu postala žena.
Posle toga, Persefoni je bilo dozvoljeno da
se vrati na Olimp za narednih šest, ili po
nekima devet meseci.

Domaćica.

Drugom prilikom Demetra je odsustvovala sa Olimpa kada ju je osramotio njen brat Neptun,
usled čega se povukla u pećinu. Posle izvesnog vremena bogovi su održavali skup ispred pećine i
bučno se dogovarali. Demetra je, privučena znatiželjom, izašla napolje i bila prinuđena da tamo
ostane.

Ista priča se pominje i u mitologiji Japana gde su glavni junaci boginja sunca Amaterasu i njen
brat.

Eleusnijski mitovi

Veoma je očigledno učenje koje iznose ova dva


mita: fizičko svojstvo žitarica ogleda se u
održavanju telesnog zdravlja, a okultno se odražava
u uzdizanju čovekovog duhovnog života. Praktična
primena najbolje se postiže uz korišćenje mitova.
Najpoznatiji mitovi, veoma usko povezani, su
»Eleusnija« i »Tesmoforija«. Zasnovani su na
najvećim religijskim inicijacijama klasičnog sveta.
Čuvani su u tajnosti, ali su ih priznavali svi veliki
ljudi antičkog sveta osim Sokrata. Pretpostavlja se
da ih je otkrio

Kadmus (1550 p.n.e.), Erehteus (1399 p.n.e) ili


Eumolpus (1356 p.n.e.), a ukinuo ih je car
Teodosije I (389 p.n.e.), posle čega su prenete u
rimsko carstvo.

Već u eleusnijskim mitovima kult boginje žitarica


Demetre bio je pridružen kultu Dionisa, boga vina.
Time se objašnjava upotreba hleba i vina u
hrišćanskom obredu koji je detaljnije obrađen u
poglavlju »Trave u religiji«.
________________________________________________________________________________

11
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Pasulj-kralj i kraljica

U mahunaste biljke spadaju pasulj, grašak i


sočivo. U starom romanskom ritualu zvanom
lemurija crni pasulj je sagorevan i prosipan po
grobovima. Mislilo se da ova i druge grupne
operacije kao što su udaranje u doboš i
izgovaranje magijskih reči sprečavaju duhove
umrlih da ometaju žive. Povrće se koristilo
prilikom sahrana jer se njegova okultna
svojstva ogledaju u povezivanju života i smrti.

Pitagora je zabranio svojim sledbenicima da upotrebljavaju pasulj. To je značilo da im je


zabranio vršenje javnih funkcija, jer su oni koji su ih vršili bili birani glasanjem, a za glasanje se
koristio pasulj.

Aristotel je govorio da pasulj označava lascivnost, te je zabrana njegove upotrebe simbolizovala


čednost.

Takođe se mislilo da je neposlušnost uopšte označena graškom i pasuljem zbog divljeg i


neposlušnog rasta njihovih mladica. Noć uoči Bogojavljenja u srednjevekovnoj Francuskoj i
Engleskoj mladi ljudi su odabirani da igraju kralja i kraljicu, skrivajući dva zrna pasulja u veliki
kolač koji je celo društvo jelo. Mladićima i devojkama koji bi dobili u svom delu kolača žrno
pasulja davane su određene privilegije.

Na sličan način je Gospodar nereda pozivan na Dečji praznik (31.10.) da služi u Svećnici
kraljevskog dvora. Bio je vrsta dvorske lude i u Škotskoj je nazivan »Opat bez razloga«. Običaj je
nastao 1555. godine, ali su se tragovi sličnih aktivnosti zadržali do danas u pojedinim prosvetnim
ustanovama.

Period Velikog posta

U Velikoj Britaniji se na dan Velikog posta ne jedu grašak i pasulj jer se upotrebljavaju u
pogrebnim ceremonijama.

Te dve biljke simbolizuju duše mrtvih. Pasulj su Rimljani proglasili svetim na Dečji praznik i tada
je nošen do oltara. Ovu ceremoniju je praktikovala i grčka crkva.

Period Velikog posta traje 40 dana.

Kult jabuke

Za jabuku se kaže da je, uz žir, predstavljala osnovnu hranu prvobitnog čoveka. Pored hranljive
vrednosti postoje brojna verovanja i predrasude koje se odnose na ovo voće.

________________________________________________________________________________

12
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

U Engleskoj i nekim drugim


evropskim zemljama kult
jabuke je bio u modi
početkom ovog veka.
Praktikovao se na Božić ili
Bogojavljenje. Cilj obreda je
bio obezbeđenje dobrih
prinosa. Uključivao je posete
sirotištima, šetnje među
drvećem, kazivanje stihova
koji se odnose na plodnost,
udaranje štapovima po
drveću, pravljenje buke,
natapanje grana u
jabukovaču, konzumiranje
tosta, sira i pečenih jabuka i
prosipanje jabukovače po
korenju drveća. Ponekad se
dečak peo na drvo i
predstavljao njegov duh.

U nekim slučajevima duh je bio označen pticama senicom, carićem ili crvendaćem, koje su u
antička vremena često bile žrtvovane. Otuda potiče prastari običaj lova na carića i stih »Ko je ubio
crvendaća?«. U nekim mestima sviralo se na violini, posle čega je svirač stavljao glavu na kolena
svake prisutne devojke i izgovarao ime njenog budućeg muža.

Božanska svojstva jabuka

Izvesno vreme pre Božića devojke su sakupljale grane divljih jabuka i urezivale u njih inicijale
svojih prosaca, jer se smatralo da oni inicijali, koji su se najbolje očuvali do praznika,
predstavljaju početna slova imena i prezimena njihovih budućih muževa.

Na dan Svetog Simeona i Jude jabuke su ljuštene, a ljuske


bacane i smatralo se da simbolizuju muževe.

Druga vrsta rituala koji se praktikovao na Dečji praznik


sastojala se u hvatanju jabuka ustima. Pri tome su jabuke visile
na koncu ili bile poređane u niz. Ako je devojka češljala kosu,
držala jabuku u ustima i gledala se u Ogledalo, mogla je da
uhvati pogled svog budućeg muža.

Svi ovi obredi su u skladu sa klasičnom mitologijom. Junona je


dala Jupiteru zlatne jabuke na dan njihovog venčanja. Na
venčanju Peleuse i Tetisa bili su prisutni svi bogovi osim
boginje nesloge koja nije bila pozvana. Ona je u svatove bacila
zlatnu jabuku sa natpisom »za najpoštenijeg«. Paris je predao
jabuku Veneri koja je bila uzrok Trojanskog rata.

________________________________________________________________________________

13
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

U drugoj legendi prelepa atletičarka, princeza Atalanta, da bi se oslobodila navaljivanja svojih


mnogobrojnih prosaca, obećala je da će se udati za onoga ko je prvi pobedi u trčanju. Niko nije
bio uspešan dok se nije pojavio Hipomanes. On nije bio bolji trkač od drugih, ali mu je Venera
dala tri zlatne jabuke koje je bacio tokom trke. Dirnuta postupkom, Atalanta je dozvolila
Hipomanesu da je pobedi i postane njen suprug.

Obredi sa voćem

Bilo je mnogo obreda sa voćem koji su imali


opšte ili specifične okultne odlike. Znalo se
da postoji veza između voća i plodnosti, što
se najbolje ogleda u gozbi namenjenoj
mrtvima, jer smrt traži novi život za zamenu,
dakle traži plodnost.

Dan mrtvih slavi se u ime svih preminulih, ne


samo kod hrišćana, već i kod budista i druida.
Njihov praznik, koji se kod hrišćana naziva
Praznikom svih svetih, bio je slava Pomona
kod Rimljana. Noć veštica je bila poznata pod
nazivom noć krcaljke zbog operacija sa
orasima i lešnicima koje su upražnjavali
Kelti, Franci i Rimljani.

Među najstarijim kultovima drveća pominju


se kult smokve, loze, masline i nara, koji su
posvećeni Panu, Bahusu, Minervi i Junoni.

Žrtvene proslave su bile brojne. Do danas se


zadržala jevrejska Proslava prebivališta gde
se koriste po jedna grančica palme, limuna,
mirte i vrbe. Prve tri simbolizuju lepotu
božjih darova, a četvrta skromnost. Slatka pica!

Ceremonija čaja u Japanu

Čaj je stigao u Japan sa azijskog kopna još


u VIII veku, ali nije postao popularan sve
do XIII veka, kada je zen-budizam doveo
do potrebe njegovog konzumiranja.
Budistički sveštenici su pribavili kompletan
pribor za njegovo pripremanje i serviranje.

Zen-budizam proklamuje otkrivanje


skrivenih ljudskih sposobnosti. Stoga se
pretpostavlja da je postojao specifičan način
serviranja čaja. Soba u kojoj se pio ovaj
napitak bila je jednostavno opremljena, a
pokreti za vreme rituala izuzetno
harmonični, jer čaj poboljšava sposobnost
meditacije i utiče na koncentraciju.
________________________________________________________________________________

14
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

TRAVE U LEČENJU

Na osnovu istorijskih i arheoloških


proučavanja dolazi se do podataka o
biljkama koje se u davnim vremenima
upotrebljavale za lečenje ljudi. Neke od
njih su uključene u modernu farmaciju
dok su neke eliminisane. Uprkos uvođenju
psiholoških momenata u savremenu
medicinu, od lekova se i dalje očekuje da
imaju uticaj na hemijske procese u
čovečijem telu.

Nar se mnogo koristio u staroj Vaviloniji i


Egiptu, ali se sada znatno manje
upotrebljava u lekovite svrhe. Vavilonci
su upotrebljavali kurkumu koja se u
današnje vreme, zbog žute boje, koristi
kao sredstvo za bojenje. Nard, koji je bio
najvažniji lek kod Hebreja i Indusa, sada
se smatra štetnim. Imela, kojoj su druidi
pripisivali čudnovatu moč u lečenju, i
danas ima medicinski značaj.

Okultna svojstva

Ljudi su od davnina znali za okultna svojstva trava. Verovali


su da imaju uticaja na nevidljive aspekte čovekove prirode za
koje materijalističke nauke smatraju da su potpuno
imaginarni.

Svega se nekoliko osoba usudilo da govori o ovoj temi


proteklih godina. Čarubel1 je objavio knjigu o lečenju
pomoću trava i kamenja, što je nazivao planom duše.

Nešto kasnije, dr. Rudolf Štajner, osnivač antropozofskog


društva, uveo je u medicinu upotrebu lekova baziranih na
psihološkim efektima, uključujući i imelu. Verovao je da
duhovni elementi deluju kroz fizičke supstance, tako da
njegov metod nije, suprotan, već komplementarni deo
moderne medicine.

Postupak isterivanja đavola, poznat iz Novog zaveta, postizao se kod Vavilonaca, Egipćana i
Indusa ubrizgavanjem klistira.2 Mnogi lekovi koji su danas poznati farmaceutima datiraju iz
davnih vremena.
______________________________________________________________________________
1
Charubel: »Psihologija botanike«, Leigh, 1906, u kojoj su obrađene psihološke karakteristike 39
vrsta biljaka, 3 vrste metala i 11 vrsta okultnog kamenja čiji su simboli slični.
2
C. J. S. Thompson: »Tajna i umetnost apotekarstva«, Lond. 1929.
________________________________________________________________________________

15
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Ajur-veda

Božji lekar, Danvantari, napisao je da su


četiri vede najznačajniji deo Svetog
pisma Indusa, a Ajur-veda je dodatak o
lekovima. Predmet se tretira sa izuzetno
široke tačke gledišta, tako da reč ayur
jednostavno znači život.3 Zdravlje je
harmonijski balans tri životne snage koje
se kreću kroz telo i svojih sedam glavnih
spletova.

Bolest se sastoji iz tri sfere: fizičke,


prelazne i mentalne, ali sve tri imaju
spiritualne osnove.

Postoje takođe tri vrste lekova:

- mantre koje se regulišu zvučnim vibracijama. Tu spadaju i obredi, ponude, biljke i dragulji;
- činjenice prihvaćene sa razlogom;
- sloboda duha od povreda.

Mnoge trave su uključene u zapadnu medicinu iako vode poreklo iz Indije. Primer je biljka
Rauwolfia koja se dugo upotrebljavala protiv ujeda zmija i insekata. Posle pedesetih godina ovog
veka počela je da se koristi u Evropi.

U Indiji se pomenuti lekovi ne koriste samo zbog psiholoških efekata. Prema dr. Ramanu,
uzimaju se u obzir sledeće karakteristike:

- nadmoćnost pet butasa (sastavnih elemenata);


- ukus;
- kvaliteti kao što su tečno ili čvrsto stanje, težina, boja;
- jačina.

Praktičari takođe uzimaju u obzir


godišnje doba, stanje pacijenta, način
ishrane i svaki aspekt okoline.

______________________________________________________________________________
3
Mišljenje bazirano na delu »Ajur-veda ili indijski sistem medicine«, B. V. Raman, »Kružna
potraga IV« I, 1934.
________________________________________________________________________________

16
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Moksa (biljne obloge)

Akupunktura je sistem lečenja koji se zasniva na ubadanju


igala u različite delove ljudskog tela. Specijalni crteži i
modeli pokazuju tačke koje treba da se ubodu. Način lečenja
je nastao u Kini, ali je prešao u Evropu i dugo se praktikovao
u Francuskoj.

Akupunktura je spomenuta zato što se ponekad kombinuje sa


moksom koja se pravi od lišća biljke Artemisia i ima oblik
kupe ili cilindra.

Kupice se postavljaju na telo, na mesta određena moksa-šemom,


a koja se razlikuju od akupunkturnih tačaka, zatim se pale
pomoću zrnaca šibice ili na neki drugi način. Tako se stvara
mali plik u koji može da se utisne pepeo.

Moksa se koristila čak i u Evropi.

Doktrina klasifikacije prema obliku biljaka

Tokom srednjeg veka raznim biljnim vrstama pripisivana su različita okultna svojstva. Tvrdilo se
da pojedine biljke, koje svojim oblikom podsećaju na određene delove ili organe ljudskog tela,
mogu da se koriste za njihovo lečenje.

Doktrina klasifikacije je lista gde su


sistematizovane opšte karakteristike
i bilo je potrebno jedino pogledati u
spisak i razumeti u koju še svrhu
biljka upotrebljava. Kod nekih vrsta
je bilo veoma lako.

Kopitnjak se, na primer, koristio za


lečenje bolesti jetre jer svojim
izgledom podseća na taj organ.
Plućnjak ima krunične lištiće koji
liče na pluća i zbog toga se
primenjivao za lečenje plućnih
bolesti.

Utrikularija je vodena biljka koja ima podvodne krunice u vidu malih mehura na koje se lepe
insekti. Koristila se za lečenje bolesti bešike. Kaćun je monokotila; biljka čiji koren ima oblik
testisa, te je zato postojalo verovanje da je biljka pogodna za lečenje bolesti muških polnih
organa.
________________________________________________________________________________

17
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Vučja stopa je posebna vrsta dikotila, ima velike cvetove čiji obod liči, na matericu, te se biljka
koristila isključivo za lečenje ženskih bolesti vezanih za trudnoću i porođaj.

Crvena santalovina i crvena ruža upotrebljavale su se za lečenje bolesti krvi, a žuta boja šafrana
odredila je da se ova biljka koristi za lečenje bolesti žuči.

Herbalizam

Početkom srednjeg veka lekari su koristili


trave prema klasifikacijama koje su izvršili
Hipokrat (460 - 377 p.n.e.) i Galen1 (cca 130 -
200 n.e.). Nakon Reforme, Paracelzijus je
pronašao mnoge lekove na bazi minerala.

U Engleskoj, Kraljevski lekarski koledž, koji


je imao status današnjeg Medicinskog saveta,
uveo je patent-pismo 1518. godine (u vreme
vladavine Henriha VIII (1491 - 1547). Akt
parlamenta je bio poznat svima koji su
posedovali neka znanja o lečenju i odnosio se
na upotrebu lekovitih trava.

Cirkulisao je među svim praktičarima narodne


medicine, odnosno među travarima koji nisu
studirali anatomiju i kliničke predmete u
medicinskim školama.

Početkom ovog veka upotrebljavale su se


divlje trave, ali je veoma malo njih korišćeno
u regularnoj medicini.

Sledeća lista je napravljena prema familijama:2

Familija Loranthaceae: imela (Viscum);


Familija Polygonaceae: troskot (Polygonum);
Familija Caryophyllaceae: mišjakinja (Stellaria);
Familija Rosaceae: petrovac (Agrimonia), kupina (Rubus);
Familija Leguminosae: žutilovka (Sarothamnus);
Familija Linaceae: planinski lan (Linum);
Familija Lythraceae: vrbičica (Lythrum);
Familija Umbelliferae; vetrovalj (Eryngium), divlja mrkva (Daucus), milogled (Sanicula);
Familija Boraginaceae: gavez (Symphytum);
Familija Labiatae; modri tetrljan (Ballota), tetrljan (Marrubium), dobričica (Glechoma), metvica
(Prunella), šišak (Scutellaria), ranilist (Betonica), dubačac (Teucrium), žalfija (Salvia), nana
(Mentha), miloduh (Hyssopus);

______________________________________________________________________________
1
Lekovi se nazivaju galenike, po Galenu.
2
W. H. Webb: »Standardni vodič neotrovnih lekovitih trava«, Southport, 1916.
________________________________________________________________________________

18
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Familija Plantaginaceae: bokvica (Plantago);


Familija Valerianaceae: macina trava (Valeriana);
Familija Compositae: čičak (Arctium), podbel (Tussilago), maslačak (Taraxacum), žablja trava
(Senecio), hajdučka trava (Achillea).
Hodočasnici su preneli herbalizam u Ameriku gde su se koristile sasvim drugačije vrste trava:
Familija Orchidaceae: gospina papučica (Cypripedium);
Familija Araceae: kozlac (Arum);
Familija Myricaceae: voskovnik (Myrica);
Familija Aristolochiaceae: vučja jabuka (Aristolochia), kopitnjak (Asarum);
Familija Nymphaeaceaa: vodeni krin (Nymphaea);
Familija Ranunculaceae: steničarka cimifuga (Cimicifuga), hidrastis (Hydrastis);
Familija Berberidaceae, žutika (Berberis);
Familija Hamamelidaceae: hamamelis (Hamamelis);
Familija Oxalidaceae: zečja soca (Oxalis);
Familija Rutaceae: bodljikavi jasenak (Zanthoxylum);
Familija Pyrolaceae: zelenika (Pyrola);
Familija Solanaceae: paprika (Capsicum);
Familija Labiatae: nana (Mentha), gagamija (Lycopus);
Familija Lobeliaceae: lobelija (Lobelia).

Mnoge od ovih biljaka preuzete su iz indijanske narodne medicine. Lobelija i paprika su bile
glavne biljke u Tomsonovom sistemu, nazvanom po Samjuelu Tomsonu (1769 - 1843) koji ih je
predstavio svetu.

Homeopatija

Sistem medicine koji se naziva homeopatija sasvim je različit od ordinarne medicine, alopatije.

Razlike su sledeće:

- svaki lek upotrebljen u homeopatiji


treba da se ispita na zdravoj osobi;
- lek mora da izazove simptome
određene bolesti;
- u jednom vremenskom periodu koristi
se samo jedno sredstvo za lečenje;
- lek se upotrebljava u najvećem
mogućem razblaženju u kome može da
deluje. Različiti stepeni razblaženja
nazivaju se potencijali.

Tvorac homeopatije je Samjuel Hajneman (1755 - 1843). Dok je prevodio Kulenovu knjigu
»Medicinske materije« primetio je da određene vrste lekova deluju samo na izvesne bolesti. Jedan
od njih je kora sa peruanske biljke Cinchona, iz familije Rubiaceae, koja je svojevremeno bila
popularna u lečenju malarije.

________________________________________________________________________________

19
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Pošto je imao istraživačkog duha, Hajneman je probao lek na


sebi i otkrio da izaziva simptome slične simptomima malarije.
Potom je, uz pomoć prijatelja, isprobao veću grupu lekova i
otkrio iste karakteristike.

Velebilje (Atropa Belladonna) izaziva simptome šarlaha, otrovni


ruj (Rhus toxicodendron) simptome crvenog vetra, a kužnjak
(Datura stramonium) simptome pražnjenja creva uz grčeve.

Lekovi se uvek koriste u malim ( količinama rastvoreni u


graničnim razblaženjima sa vodom ili pomešani sa neutralnim
rastvorom kao što je rastvor mlečnog šećera.

Neki od ranih homeopata koristili su granična razblaženja. Ako se radilo o najslabijoj


koncentraciji upotrebljavalo se samo nekoliko molekula delujućeg rastvora ili čak ni jedan. Takvi
lekovi su se bazirali na sugestiji jer, kako je dr. Rudolf Štajner tvrdio, okultna svojstva biljaka
sadržana su u njihovom delovanju. Poznato je da je neka istraživanja u tom pravcu vršilo i
antropozofsko društvo.

DROGE I OTROVI

U grčkoj mitologiji boginja žitarica Demetra bila


je udružena sa Dionisom, bogom vina.

Sa okultne tačke gledišta vino nije samo


alkoholno piće već sredstvo koje se upotrebljava
u spiritualne svrhe. Najniži nivo se primećuje kod
domorodaca sa Zapadno-indijskih ostrva i Kariba
gde pijanci padaju pored grobova i primaju
poruke od mrtvih.

Na najvišem nivou upotreba vina simbolizuje sjajnu ekstazu koja


naginje ka mistici. Mada islam zabranjuje korišćenje alkoholnih pića,
mnogi pesnici su pisali poeme u slavu vina služeći se njime kao
simbolom.

U današnje vreme sve veći broj ljudi upotrebljava lekove, drogu ili
alkohol. Ova ideja je povezana sa antičkom upotrebom vina.
Postupno se kult Bahusa (u grčkoj mitologiji Dionisa) u rimskom
carstvu pretvorio u seriju orgija. Korišćenje vina u okultne svrhe
prvo je bilo zabranjeno, zatim ponovo dozvoljeno, jer se došlo do
zaključka da njegova pravilna upotreba ima veliki hermetički značaj.

No Bullshit!

________________________________________________________________________________

20
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Alkoholna pića

Na opni ploda grožđa žive gljivice


mikroskopske veličine koje posle
ceđenja voća izazivaju fermentaciju i
pretvaranje grožđanog šećera u etil-
alkohol koji ima omamljujuće dejstvo.

Alkoholna pića mogu da se prave i od


raznih trava koje sadrže šećer ili skrob.
U kasnijoj fazi skrob se pretvara u šećer
uz pomoć mikroorganizama.

Šećer u prirodi
Evidentno je da se vino koristilo još u ranim
periodima pisane ljudske istorije i o njemu se
znalo u celoj Evropi, mada vinova loza nije
uspevala u severnim zemljama.

Poznata alkoholna pića su medovina koja se


pravi od meda, jabukovača od jabuke ili
kruškovac od kruške.

U Britaniji se lokalne biljke upotrebljavaju u


ove svrhe još od pradavnih vremena, tako da
se vino proizvodilo od gloginja, ribizli,
kupina, borovnica, rabarbara, pa čak i od repe.
Narodna medicina...

U tropskim predelima koristile su se druge vrste useva. Šećerna trska je verovatno poreklom sa
Istočno-indijskih ostrva, a u Africi se upotrebljavala za proizvodnju vina pod imenom masanga.

Upotreba vina od banana bila je jedno vreme u modi u istočnoj Africi. Palmino vino se
proizvodilo u zapadnoj Africi, Indiji, Šri Lanki, na pacifičkim ostrvima, u južnoj i centralnoj
Americi. U ovim regionima koristili su se i kaktusi za spravljanje vina.

Pivo iz skroba

Smatra se da je skrob osnovna materija koja služi za pravljenje


piva, te se žitarice često koriste u te svrhe. Proizvodnja je počela u
zapadnom Egiptu i odatle se proširila na Evropu, Aziju, a zatim i
na ostatak sveta.

Pivo se pravilo od slada. U početku se nije koristio hmelj ali je


kasnije dodavan zbog arome. Proso se upotrebljavao za dobijanje
pojedinih vrsta piva u Indiji, Africi i na Tibetu, a i sada se koristi u
mnogim delovima zapadne Afrike. Pšenica je bila glavni sastojak
u proizvodnji svetlog piva u Nemačkoj.

________________________________________________________________________________

21
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Od pirinča su se pravila pića na Borneu, u Kini i Japanu, a od kukuruza u


centralnoj i južnoj Americi.

Treba napomenuti da proizvodnja i upotreba alkoholnih pića nisu bile


vezane samo za striktno propisana pravila u pripremanju i konzumiranju,
već i za određene kultove, proslave, plesove i sl.

Duvan

Duvan je poreklom iz Južne Amerike, a sada se gaji u


toplijim predelima celog sveta. To je biljka koja se
upotrebljava kod svih naroda (osim Sika, Parsa i nekoliko
drugih). Koristi se:

- za žvakanje;
- za ušmrkavanje;
- kao duvan za lulu;
- kao cigara;
- kao cigareta.

Ovi metodi konzumiranja razvili su se još u srednjem veku


posle putovanja Kolumba i drugih ranih putnika-istraživača.
Uživanje u duvanu se nesputano širilo i pored velikog broja
protivnika. Veoma je interesantan kult uživanja u duvanu
kod domorodaca Amerike.

Po Levinu, duvan odstranjuje duhovnu prazninu i agresivne instinkte i dovodi do blage napetosti,
tako da se njegovo okultno svojstvo ogleda u stvaranju duševne stabilnosti.
Iz istih razloga su severno-američki Indijanci pušili lulu mira.

Opijum

Prilikom seče stabljika iz mnogih biljaka curi mlečni


fluid, lateks, koji se posle izvesnog vremena stvrdnjava.
Opijum je stvrdnuti beli lateks dobijen iz maka. Sadrži
mnogo alkaloida i usled stajanja dobija smeđu boju.
Glavni alkaloidni sastojak je morfin.

Dok su u medicini veoma korisni za privremeno


suzbijanje bolova, alkaloidi opijuma su veoma opasni
ako se upotrebljavaju kao droga. Narkomani ih koriste
na sledeće načine:

- oralnim putem;
- pušenjem;
- ubrizgavanjem.

Drogiranje se teško može nazvati kultom, osim ako nije


u pitanju spavanje ili smrt.

________________________________________________________________________________

22
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Naši preci su bili veoma dobro upoznati sa efektima maka, a ženske statue su često bile krunisane
vencima napravljenim od ove biljke i predstavljale su boginju noći, Noks. Krunisane mitske
figure simbolizovale su Morfeusa, boga mašte, koji je bio sin Simnusa, boga sna.

Meskalin

Pejotl, vrsta malog loptastog kaktusa,


sadrži veći broj alkaloida, a glavni se
zove meskalin. Meskalin se smatra
specifičnom drogom jer izaziva veoma
čudne efekte koji zavise od individualne
reakcije, a sastoje se u audio-vizuelnim
halucinacijama uz velike poremećaje u
prostoru i vremenu. Osoba koja
konzumira ovu drogu stiče utisak da se
nalazi u nekom drugom svetu.

Pejotl je rasprostranjen u Meksiku i nekim delovima SAD. Američke vlasti su zabranile upotrebu,
ali domoroci imaju svoj kult konzumiranja koji uključuje okupljanje oko vatre, sviranje, pevanje i
druge, manje poznate rituale.

Indijska konoplja

Drogu čine osušeni vršni delovi ženskih


biljaka indijske konoplje u cvetu. Puši se
pod s nazivom marihuana.

Hašiš predstavlja smolu sakupljenu na


različite načine sa ženskih biljaka u cvetu. U
širem smislu označava prerađenu smolu koja
se puši, žvaće ili konzumira kao napitak.

Ne gazi travu!

Ova droga je bila poznata još u starom i srednjem veku. Kasnije se pokušalo sa zabranom njene
upotrebe, ali se u tome nije uspelo. Hašiš su najviše koristili članovi sekte Asina čiji je vođa
nazvan Starac sa planine. On je koristio ovu drogu da bi naveo svoje sledbenike da po njegovom
nalogu vrše politička ubistva. Reč atentat vezuje se za ovu sektu i upotrebu hašiša, a samo njihovo
ime asocira na ubistva.

Neke druge vrste biljnih droga

Kokain se dobija od biljke koke koja je poreklom iz južne Amerike, a gaji se u Peruu i Boliviji jer
se iz tih zemalja najlakše iznosi.

________________________________________________________________________________

23
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Domoroci su žvakali suvo lišće koke mešajući ga sa gašenim krečom ili biljnim pepelom.
Verovalo se da koka pojačava snagu i izdržljivost, otklanja umor, glad i bol.

Na obalama Amazona raste drvenasta lijana paulinija čiji su plodovi veličine lešnika sa jednim
semenom koji se prilikom upotrebe stružu ili melju, a zatim mešaju sa vodom i piju kao napitak.

Kava-kava je piće koje se konzumira u Novoj Gvineji i na mnogim ostrvima Polinezije. Njeno
pripremanje uključuje i žvakanje, te se ranije mislilo da se alkoholna fermentacija odvija samim
žvakanjem, ali je Levin dokazao da su postojeći efekti direktno povezani sa smolom koju sadrži
biljka.

Evo sad' će kafica!

U Australiji se upotrebljava droga pituri koja se žvaće ili puši. U toplijim delovima Azije žvaću se
plodovi pojedinih vrsta palmi.

Kamfor: Opasno razdražujuće sredstvo

U Kini, Japanu i na Formozi kamfor se dobija preradom drveta Cinnamonum Camphora. Iz


pojedinih delova biljke destilišu se etarska ulja, a potom se izdvajaju kristali kamfora. Kamfor
ima veoma razdražujuće dejstvo i koristi se u vidu tinktura.

________________________________________________________________________________

24
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Kola-orah je poreklom iz Sudana, ali se njegovo uzgajanje proširilo i na druge zemlje. Postoji još
mnogo sličnih vrsta oraha, ali svi ne izazivaju uzbuđenje kao žvakanje kole.

Hotentoti u južnoj Americi konzumiraju drogu kanu zbog njene sočnosti.

Sve ove droge utiču na razne načine na društveni život ljudi koji ih upotrebljavaju. Njihovi
psihološki efekti su poznati u savremenom svetu, ali psihološka i sociološka istraživanja još uvek
otkrivaju mnoge čudne fenomene zbog kojih ove biljke privlače pažnju okultista.

Afrodizijaci

Afrodizijaci su lekovi koji se


upotrebljavaju za stimulaciju
seksualnog nagona. Naziv su dobili
po grčkoj boginji Afroditi koju su u
rimskom carstvu nazivali Venerom.

Njih ne treba poistovećivati sa


ljubavnim napicima. Afrodizijaci
su medicinski preparati koji deluju,
na fiziološkoj osnovi stimulišući
opštu seksualnu želju, a ljubavni
napici su magijska sredstva koja
deluju kroz okultne snage i
usmerena su ka određenoj osobi.

Moderna nauka ne priznaje afrodizijake, mada odobrava postojanje hrane koja poseduje ova
svojstva. Tvrdi se da dijeta prigušuje opšti seksualni nagon, kao i druge životne funkcije.

Ukoliko se otrovni alkaloid, strihnin, upotrebljava u izuzetno malim količinama utiče na jačanje
mišićnog tkiva, te olakšava vođenje telesne ljubavi. Johimbin direktno utiče na seksualnu mišićnu
strukturu.

Na osnovu psiholoških istraživanja došlo se do zaključka da su seksualna privlačnost ili odbojnost


pod direktnim uticajem ljudskog uma. Materijalisti smatraju da mozak reaguje u skladu sa radom
endokrinih žlezda: tridesetih godina ovog veka radilo se na tretmanu tzv. »majmunskih žlezda«,
ali su rezultati bili nezadovoljavajući, te su pokušaji u tom pravcu potpuno napušteni.

Neki od poznatih afrodizijaka

Interesantno je spomenuti neke od renomiranih afrodizijaka uz napomenu da uspeh zavisi od


pravilnog doziranja.

Iz životinjskog sveta koriste se mošus i ambra, mravi i pojedine vrste buba.

Smatra se da mnoge biljke kao što su beli i crni luk, artičoka, asparagus, pasulj, sočivo, kupus,
mrkva i celer imaju svojstva afrodizijaka, kao i sve vrste voća i povrća koje imaju stimulativni
miris ili ukus. Tu se ubrajaju i začini oraščić, biber, vanila, kurkuma, anisovo seme, kim itd.
________________________________________________________________________________

25
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Strihnin, johimbin, damijana i palmica su supstance koje se koriste u minimalnim količinama.

Otrovne biljke

Upas-drvo sa Jave poznato je kao najotrovnije drvo na svetu. Veruje se da pare ovog drveta
uništavaju kompletnu floru i faunu u krugu od više kilometara. Ovo je samo verovanje zasnovano
na činjenici da ova biljna vrsta vrlo često raste u kraterima živih vulkana, te okolnu vegetaciju
uništava otrovna vulkanska para. Ipak, od isparenja upas-drveta pravi se otrov za strele.

U istu svrhu koriste se i druge biljne vrste koje rastu u Africi, Brazilu, Gvajani i centralnoj
Americi.

TRAVE U ALHEMIJI

Alhemija je bila antička i srednjevekovna


nauka koja je proučavala:

- pravljenje zlata;
- pronalaženje eliksira života;
- pretvaranje mrtvih u žive stvari.

Najraniji zapis o alhemiji nalazi se na


vavilonskim pločicama. Najstarija od njih
potiče iz II milenijuma pre naše ere i
opisuje kako je junak Gilgameš, posle smrti
svog prijatelja Enkida, krenuo na dugo i
komplikovano putovanje da bi našao travu
besmrtnosti.

Posle velikih teškoća Gilgameš je stigao do raja Uta-Napista, vavilonskog Noa, kome su bogovi
nakon potopa podarili besmrtnost. Tamo je saznao da je smrtnicima nemoguće da postanu
besmrtni uz korišćenje zemaljskih stvari, ali mu je dozvoljeno da podeli saznanje o toj velikoj
tajni jer na dnu mora, na određenom mestu, raste bodljikava biljka koja starim osobama, kada je
pojedu, vraća njihovu mladost.

Uz dalje teškoće Gilgameš je uspeo da nađe pomenutu biljku i ponese je sa sobom. Na povratku
se zaustavio da se okupa, a biljku je ostavio na obali. Nakon izlaska iz vode ugledao je veliku
morsku zmiju kako je odnosi i time je sav njegov trud postao uzaludan.

Eliksir života

U indijskoj filozofiji duhovna i telesna regeneracija postižu se joga-vežbama, dok su


srednjevekovni recepti ukazivali da su trave bile šadržaj elikšira života, ali samo kao dodaci, dok
je osnovni sastojak bio nepoznat.

________________________________________________________________________________

26
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Još u srednjem veku pojavila se ideja o postojanju jedinstvene supstance koja bi predstavljala
univerzalni lek za sve bolesti. Na latinskom jeziku se nazivala panacea, tj. univerzalni lek.

U bajci »Hiljadu i jedna noć« govori se o jabuci iz Samarkanda koja je imala ova svojstva. To je
verovatno bio jedan od razloga što su neke vrste voća upotrebljavane za lečenje.

Razne vrste jabuka

Pored opšte poznatih vrsta jabuka postoje i druge vrste voća koje se nazivaju tim imenom.

Među njima se ističu kustaro, šećer i aligator jabuke koje su jestive, a paradajz-jabuka ima
ljubavna svojstva.

Slon, drvo, ruža, malajska i zvezda-jabuka takođe su jestive, a majska spada u narkotičke biljke.
Ananas je delotvorna za probavu proteina, a bodljikava jabuka je otrovna, osim kada se
upotrebljava u minimalnim količinama.

Prometejeva krv

Eliksir života sačinjen od trava na koje je padala Prometejeva krv nosi istoimeni naziv. U
mitologiji, taj napitak je veštica Medea dala svom ljubavniku Jasonu da bi ga zaštitila od vatre i
ranjavanja.

U romanu »Pirat« Valtera Skota vodena trava štiti


organizam od svih vrsta bolesti sem kuge.

U Kini se žen-šen i slonovostopalo smatraju


univerzalnim lekovima koji utiču na jačanje
organizma. Tridesetih godina ovog veka zabeležena je
smrt Kineza koji je umro u dubokoj starosti od
dvestotine godina, a konzumirao je ove biljke.

Paligeneza

Sredinom XVII veka neki autori su smatrali da je postojala materija koja je oživljavala biljke iz
pepela.

Biljke su bile spaljene, a njihov pepeo pokupljen i podvrgnut


specijalnom tretmanu sa pomenutom materijom. Rezultat tog
postupka bio je plavi prah koji je stavljen u posudu koja se blago
zagrevala.

________________________________________________________________________________

27
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Pod uticajem toplote iz praha se stvarao sablasni izgled spaljene biljke. Po prestanku zagrevanja
lik biljke se gubio, ali se ponavljanjem procesa postizao isti efekt. Slični eksperimenti su vršeni sa
ljudima i životinjama.1

Spontano stvaranje

Ranije se verovalo da biljke i životinje, pored normalnog procesa razmnožavanja, mogu da


nastanu i iz nežive materije.

Čak je i Aristotel, koji je bio veoma


precizan u svojim proučavanjima živih
stvari, bio ubeđen da pojedine vrste
kičmenjaka, kao što su jegulje, žabe i zmije,
mogu da nastanu iz blata ili mulja.

Moderna nauka tvrdi da se žive forme


(uključujući i mikroorganizme) uvek
stvaraju iz žive materije iste ili slične vrste.
To mišljenje nije bilo u potpunosti
prihvaćeno sve do radova Luja Pastera
(1822 - 1895), te nije čudno što su
alhemičari verovali da svi oblici žive
materije, uključujući i ljudska bića, mogu da Nema papira...
se stvore na veštački način.

TRAVE U ASTROLOGIJI

Po jednoj od mnogobrojnih definicija, astrologija proučava pojedine ritmične tokove2 vezane za


prirodne pojave i život čoveka, obuhvatajući mnogo više elemenata nego što materijalisti mogu da
pretpostave.

Biljni i životinjski organizmi različito su se razvijali tokom različitih epoha.

U najstarijim stenama (pre-kambrijskog i kambrijskog perioda) nađeni su fosilni ostaci algi i


bakterija. Proučavanjem nešto mlađih (ordo-vijskih) stena nailazi se na organizme životinja
ribolikog oblika, ali biljke izazivaju nedoumice.

U sledećem (silurijskom) periodu javljaju se različite biljne vrste, ali ne mnogo razvijenije od
mahovina, i vodeni organizmi slični ribama. U devonijskom razdoblju dolazi do daljeg razvoja
riba i mahovina, a ugljenični period karakteriše pojava papratolikih biljaka i insekata, pauka i
amfibija, među životinjama. U permijskom periodu razvijaju se reptili i biljke sa cvetovima. Ovi
periodi su bili karakteristični za paleozoik.

______________________________________________________________________________
1
Za bliže detalje pogledati Lewis Spence »Enciklopedija okultizma«, London, 1920, odeljak
»Paligeneza«.
2
W. B. Crow: »Biološki ritmovi - osnova naučne astrologije«, Proteus, 1931, i »Novi biološki
ritmovi«, Proteus, 1931.
________________________________________________________________________________

28
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

U mezozoiku dolazi do duge vladavine reptila koja je prouzrokovana obiljem cvetnica.

Različite biljne i životinjske vrste doživljavaju dalju evoluciju u tercijeru.

Godišnja doba

Dok je u tropskom pojasu promena


godišnjih doba manje primetna, u
oblastima gde su izraženije temperaturne
razlike prirodni ciklusi znatno utiču na
život biljaka i životinja. Postoji vreme za
klijanje, rast, listanje, cvetanje, rađanje
plodova i stvaranje novog semena.

Prikazani kalendar ilustruje cvetanje


pojedinih biljnih vrsta po mesecima u
Britaniji:

Januar: razgon (Veronica), titra (Eranthis);


Februar: žuta trava (Ficaria);
Mart: kopitac (Caltha), breberina
(Anemone);
April: niksica (Scilla), režuha
(Cardamine);
Maj: milogled (Sanicula), glog
(Crataegus);
Jun: divlja ruža (Rosa), majčina dušica
(Thymus);
Jul: ladolež (Convolvulus), pavit(Clematis);
Avgust: bršljan (Hedera);
Septembar: mrazovac (Colchicum);
Oktobar: lala (Sterhbergia);
Novembar: himalajsko ukrasno bilje
(Leycesteria);
Decembar: kukurek (Helleborus).

Slična tabela može da se napravi za klijanje, rast i rađanje plodova, kao i za druge procese.

Biljke i mesec

Dugo se verovalo da rast vegetacije zavisi, od mesečevih mena. Naučnik L. Kolisco1 objavio je
rezultate pojedinih eksperimenata koje je izvodio tokom godina. Oni su pokazali da je kod biljaka
rast povećan u toku novog meseca, ali da postoji i godišnji ciklus, te oba faktora treba uzeti u
obzir. Rast se smanjuje tokom zimskih meseci.

______________________________________________________________________________
1
O uticaju lunarnih ritmova na biljke, životinje i ljude, videti W. B. Crow: »Lunarni ritmovi«,
Proteus, 5, 1932.
________________________________________________________________________________

29
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

U decembru dolazi do uobičajenog rasta u vreme novog meseca, ali se javlja vidljivo ubrzanje pre
pojave punog meseca uoči Božića. Tokom dve sedmice pre pojave poslednje četvrti dodatni rast
je veći od kontra-ravnoteže nastale uobičajenim efektima opadajućeg meseca. Slični zaključci su
dobijeni ispitivanjem semena kukuruza. Od tada su objavljeni mnogi značajni rezultati do kojih se
došlo radom antropozofa.

Cvetni sat

Činjenica je da se cvetovi otvaraju i zatvaraju u različito


doba dana i noći. Lineus (1707 - 1778) je predložio da se u
botaniku uvede termin tzv. cvetnog sata, po kome bi se,
približno, na osnovu posmatranja otvaranja i zatvaranja,
moglo odrediti vreme.

Međutim, postojale su određene teškoće:

- cvetovi se otvaraju i zatvaraju u različito vreme različitim ritmom;


- svaka vrsta cveta koja je upotrebljiva za formiranje ovakvog sata ne cveta tokom cele godine.

Bilo je pokušaja da se u parkovima i javnim vrtovima naprave ovakve vrste satova.


Lineus je sastavio originalnu tabelu po vrstama cveća za grad Upsalu (60° s.g.š.). a Kerner za
Insbruk (47° s.g.š.). Brojer je objavio pregled sa engleskim nazivima.

Trave planeta

Cveće ne odgovara samo planetarnim satima koji se baziraju na


dvadesetčetvorosatnom vremenskom periodu, već zavisi i od
sedmičnog ciklusa.

Svaki dan u sedmici odgovara jednoj planeti te se radi o


sedmodnevnom ciklusu. Polazna osnova je
dvadesetosmodnevni lunarni period podeljen pomoću četiri
elementa, a to su vazduh, vatra, voda i zemlja. Ovi elementi
imaju značajnu ulogu u astrologiji.

Da bi se razmatrala tradicionalna vladavina trava prema uticaju sedam planeta, neophodno je


saopštiti čitaocima koji ne poznaju astrologiju da se sunce i mesec, kao svetleća tela, ubrajaju u
pomenute planete.

________________________________________________________________________________

30
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Solarne biljke

Sunce vlada nedeljom i


prolazi kroz krug zodijaka
za godinu dana. Solarne
biljke, koje uglavnom
imaju jednogodišnji period
razvoja, u svim starim
priručnicima obeležene su
sunčevim simbolom.

Ovo bilje je:

- zlatne ili narandžaste boje


(npr. šafran ili narandža);
- ili kružnog oblika;
- ili znatne veličine;
- ili zračnog izgleda (npr. suncokret);
- ili aromatičnog mirisa;
- ili je delotvorno za srce (npr. izaziva srdačnost kao cimet);
- ili pokazuje tendenciju okretanja ka suncu (npr. suncokret ili drugi heliotropi).

Lunarne biljke

Mesec vlada ponedeljkom i prolazi kroz zodijačni krug za 28 dana. Njegovo bilje karakteriše:

- sočno lišće;
- ili boravak u svežoj vodi;
- ili su cvet i plod bele ili bledo žute boje;
- ili su velikih dimenzija;
- ili su vodenasti i bez ukusa (npr. dinja, tikva, bundeva);
- ili obeležavaju mesečnu periodičnost;
- ili poseduju lunarne znake, tj. oblik mesečevih mena (npr. kruškasto voće za pričešće, lišće u
obliku mesečevog srpa ili srpaste kupe).

Dvogodišnje biljke marsa

Planeta Mars vlada utorkom. Prolazi kroz krug zodijaka za približno dve godine. Njegov znak je
ranije simbolizovao dvogodišnjake. Marsove biljke:

- poseduju trnje, bodlje ili boce;


- ili žive na suvim mestima, čak i u pustinjama;
- ili imaju oštre mirise ili stimulativna svojstva;
- ili su crvene boje;
- ili imaju koren konusnog oblika, tzv. glavni koren (koji može biti crvene boje, npr. mrkva ili
cvekla).

________________________________________________________________________________

31
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Planeta Merkur vlada sredom i prolazi kroz zodijački krug za 3 meseca. Njene biljke:

- imaju nežno ili grubo podeljeno lišće ili stabljiku pokazujući vazdušastu prirodu ove planete;
- ili fino mirišu (npr. anisovo seme);
- ili lekovito deluju na pluća i nervni sistem;
- ili su važne kao hrana, posebno žitarice.

Višegodišnje biljke

Planeta Jupiter vlada


četvrtkom i prolazi kroz
krug zodijaka za 12
godina. Bilje koje
pripada ovoj planeti:

- ima oblik kruga ili


krsta, kao što bog Jupiter
vlada preko 4/4 lopte;
- ili je veliko i upadljivo
(npr. smokva, maslina ili
grožđe);
- ili je jestivo i dijetetsko
(npr. bukov žir);
- ili ima prijatan ukus
(npr. dud, karanfilić,
oraščić).

Planeta Venera vlada petkom i prolazi kroz zodijak za 9 meseci. Njeno bilje:

- ima divne cvetove bele ili bledo crvene boje (npr. ruže1);
- ili je prijatnog mirisa (npr. ruže, ljiljan);
- ili ima glatko, zeleno lišće i plodove bledo crvene ili crvene boje (npr. jabuka).

Višegodišnje šumske biljke

Planeta Saturn vlada subotom, a ciklus kretanja kroz zodijak


traje 30 godina. Njen simbol se upotrebljava za označavanje
višegodišnjih šumskih biljaka koje žive tridesetak ili više
godina.

______________________________________________________________________________
1
Bledo crvena boja je ženska kontrateža crvenoj, kao što je Mars (crvena boja) ljubavnik Venere.
________________________________________________________________________________

32
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Biljke Saturna:

- imaju godišnje prstenove - godove jer je Saturn bog vremena;


- ili poseduju lišće ili stablo sive ili tamne boje;
- ili imaju cvetove beznačajnog oblika;
- ili su drvenaste, čak iako nisu u obliku žbuna ili drveta (npr. kornjačino drvo);
- ili su neprijatnog ukusa i mirisa;
- ili su otrovne (npr. čemerika, kukuta).

Biljke zodijaka

Na osnovu tradicionalnih shvatanja prikazana je klasifikacija trava u zodijaku:

Ovan označava pionira i utiče na rast lišaja i drugih primitivnih biljnih oblika.
Bik simbolizuje zemlju i gljive koje rastu na vlažnom terenu.
Blizanci vladaju mahovinama koje žive na drveću.
Rak simbolizuje paprati, rastaviće i simbioze primitivnijih biljaka koje žive na vlažnoj zemlji.
Lav vlada četinarima.
Devica simbolizuje žitarice, travu i šašu.
Vaga utiče na rast najlepših vrsta cveća kao što su perunika, ljiljan i orhideja.
Škorpija označava agrume i palme.
Strelac vlada velikim šumskim drvećem kao što su hrast, bukva i brest.
Jarac simbolizuje bilje koje ima cvetove sa izdvojenim krunicama.
Vodolija vlada biljem koje ima cvetove sa sraslim krunicama.
Ribe vladaju pretežno algama i drugim morskim biljem.

TRAVE U MAGIJI

Po egipatskoj i hindu mitologiji prvi objekat koji se


pojavio na zemlji bio je zlatno jaje ili lotos koji je plivao
po pravodama. On se širio pokazujući nadmoćnost boga.

Jamblikus (333. p.n.e.), neoplatonski filozof,


objašnjavao je krupna prolistavanja i sferično širenje
lotosa kao simbol intelekta koji izlazi iz mulja.

Većina egipatskih skulptura predstavlja lotose.

U Indiji, Kini i na Tibetu ova biljka se smatra svetom. U Egiptu su postojale tri vrste lotosa: beli
lotos (Nymphaea Lotus) sa klinastim listovima i okruglim pupoljcima, plavi lotos (Nymphaea
Coerulea) i crveni ili roze lotos (Nelembium Speciosum). Poslednjem je ime dao Herodot (5. vek
p.n.e.), ali on više ne raste u dolini Nila.

Plavi lotos ima veoma prijatan miris, te je prinošen mrtvima kao vrsta spiritualnog kulta.
________________________________________________________________________________

33
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Druidi i imele
Druidi su bili sveštenici
keltskog naroda Gala u
Engleskoj i Irskoj. Narod ih
je prihvatao kao superiorne
sudije, lekare i učitelje.
Diskutabilno je da li su
koristili kamene hramove
kao što je Stounhendž.
Izvesno je da im je kult bio biljni, relikvija hrast, a još više imela koja se nalazi na hrastu.

Imelu je na drvo donosila ptica. Imela je simbolizovala Mesiju, a hrast oca Davida. Druidi su sekli
grančice zlatnim oruđem i delili ih svojim družinama. Dodirivanje zlata svetom biljkom podseća
na hrišćansku euhaustiku.

Druidi su obraćali pažnju na ostale vrste biljaka i imali su pismo u kome je svako slovo bilo
predstavljeno jednom vrstom drveta ili grma.

Rozenkrojceri i ruža

Rozenkrojceri su privukli pažnju javnosti jednom anonimnom publikacijom koja se pojavila u


Nemačkoj 1614 - 1616. Tvrdili su da je začetnik njihovog učenja izvesni Kristijan Rozenkrojc, za
koga se pričalo da je rođen u XIV ili XV veku i da je živeo 106 godina. Njegov grob je otkriven
neposredno pre objavljivanja navedene publikacije.

Javnost se zainteresovala za tajno bratstvo Rozenkrojcera, te su


mnogi autori pokušavali da prikupe i objave zanimljive činjenice.
Članovi društva su bili protivnici papinstva, zagovarali su svetske
naučne reforme i poznavali su tajne alhemije. Kasnije se govorilo da
su bili povezani sa masonima.

Osnovna zagonetka vezana za Rozenkrojcere je pokušaj da se


objasni na koji je način ruža na krstu postala njihov osnovni simbol.
Za to postoje tri moguća odgovora:

(1) da je ruža povezana sa imenom njihovog osnivača;


(2) da je u vezi sa oznakom koju su na ogrtačima nosili protivnici papinstva;
(3) da je to cvet koji od pradavnih vremena predstavlja simbol tajanstvenosti.

Ovim mogućnostima dodaje se još jedna: ruža je kraljica cvetova te


simbolizuje aktivnost ljudi, a kombinacija sa krstom podseća na lotos
aktivirane kundalini u jogi.

________________________________________________________________________________

34
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Ljubavni napici

Ljubavni napici su složenog


sastava i spravljeni su od
materija životinjskog porekla,
mada ponekad mogu da uključe
i cele životinjske organizme
(na primer pauke). Takođe se
upotrebljavaju telesne
sekrecije, dlake i krv, koje se
najčešće mešaju sa pojedinim
vrstama biljaka.

Za ljubavni napitak koji je pobudio ljubav Tristana i Izolde kaže se da je bio samo biljnog
porekla. Jedini napitak prijatnog ukusa dao je Oberon Titaniji sa ciljem da se devojka zaljubi u
prvog muškarca koga vidi posle buđenja iz sna.

Ljubavno bilje
Biljke i njihovi plodovi koji se koriste u
ljubavnoj magiji nazivaju se ljubavnim biljem.
Tu se ubrajaju izdanci paprati, crne čemerike,
razno semenje, majoran, duvan, mandragora i
valerijana.

Navedene biljke su uglavnom neukusne ili


otrovne.

Za spravljanje napitka najčešće se koristi


mandragora. Njen koren podseća na ljudsko telo
u celini, bez glave. Na mestu gde bi trebalo da se
nalazi glava razvija se zeleni deo biljke.

Po predanju, kada se mandragora vadi iz zemlje jedan život se gasi uz vrisak. Zbog toga se
najčešće žrtvuje pas. Njemu se oko vrata stavlja uzica čiji je drugi kraj vezan za biljku. Životinja
se mami hranom i kako se približava jelu uzica se steže oko njenog vrata. Tako dolazi do gušenja.
Često se dešava da pas vođen instinktom izvadi mandragoru iz zemlje.

Trave za proricanje

Postoje stotine različitih metoda proricanja. Proricanje uz upotrebu


biljaka naziva se botanomanija. Taj metod se često koristio za
predviđanje ljubavnog života.

Jedan od najpoznatijih načina je da se mladići i devojke podele u dve


grupe i traže jasenove grančice. Savetuje se prvom paru koji ih nađe da
sklopi brak.

________________________________________________________________________________

35
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

More turci ne gaz'te oranje!

Još jedan metod proricanja sudbine vrši se pomoću oraha koji se nazovu imenima osoba, a nakon
toga se bacaju u vatru. Način i brzina njihovog gorenja, poskakivanje ili dimljenje dovode do
određenog proricanja.

Različci

Muškarci koji nose različke sa sobom imaju uspeha kod žena, te ih u Engleskoj nazivaju
»cvetovima koje neženje nose u reveru«.

Često se venčići od različaka stavljaju oko odžaka da bi označili skorašnje venčanje u kući.

Upotreba bilja u kultu veštica

Veštice su pripremale ljubavne napitke i otrove, i izazivale »snagom


sugestije neizrecivu patnju nedužnih ljudi, posebno dece«. One su
održavale sastanke pod imenom »veštičje subote« ili pravilnije
»sabate«.

________________________________________________________________________________

36
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Da bi se pripremila za sastanak veštica je celo telo premazivala mašću. Postojalo je nekoliko vrsta
masti koje su se koristile za letenje. U sebi su sadržavale masnoću iz tela ubijenog nekrštenog
deteta koja je pomešana sa listovima topole i kukute, i sa sokom kukute, trubelike, kužnjaka i
osušenog velebilja. Neke od navedenih biljaka su opasni otrovi.

Izvesni priznati medicinski stručnjaci veruju da je ova mešavina mogla da se apsorbuje kroz kožu
i izazove stanje transa, kada je subjekat uobražavao da leti i bio u stanju da učestvuje u
izopačenim i kriminalnim radnjama. U svakom slučaju, sastanci veštaca su se zaista održavali.

Sredstva protiv čini

Ljudi su se štitili od zlih sila posvećenom


vodom, osveštenom solju i svećama koje su
blagoslovene na Cveti. Zaštita je obavljana i
vrbenom, maslinom, palmom, belom tikvom,
ružom i drugim biljkama. Zle sile su se držale
na distanci isparenjima tamjana i mirte.

Drveće kao sredstvo za proricanje

U određeno vreme drveće deluje kao sredstvo za proricanje. Mojsije je


dobio uputstvo od boga preko žbunja koje gori. U Starom zavetu ima i
drugih podataka o drveću koje predskazuje. Sveštenica Debora je
proricala ispod palme u blizini Betela. Davidu je dat znak za napad na
Filistince sa kruškovog ili dudovog drveta.

U Epirskim planinama proricanje su vršile sveštenice zvane golubice


primanjem poruka sa velikog hrasta uz pomoć zveckanja oružja i
predmeta spuštenih sa grana.

Bilo je mnogo drugih proročišta u Grčkoj, Rimu i drevnom Egiptu.

TRAVE U RELIGIJI

Grčki bogovi su živeli na Olimpu. Njihova besmrtnost se bazirala na ishrani: jeli su božansku
hranu ambroziju i pili božansko piće nektar. Određeni autori su smatrali da je ambrozija bila
halucinogena droga koja se tajno koristila pri eleusnijskim mitovima, ali najnovija mišljenja ističu
da se radilo o običnom hlebu.

Epopteja je u mitovima odgovarala hrišćanskom bogosluženju, osim u slučaju kada je hleb u


ritualima simbolizovao telo boginje Demetre, a vino krv boga Dionisa. Rimski pisac Ciceron (106
p.n.e.) nije odobravao mišljenje da hleb može da se pretvori u božanstvo jer nije shvatao
simboliku.

U egipatskoj mitologiji ječam je simbolizovao boga Ozirisa, a stabljika njegovo telo. Isti je slučaj
bio i sa simboličkim predstavljanjem boga Adonisa.

________________________________________________________________________________

37
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Kod Teutonaca hrana bogova je bila jabuka, a medovina piće. Asteci su u istu svrhu koristili
kukuruz i krv.

Nektar

Za Grke i Rimljane crveno vino je bilo nektar. Isto piće su upotrebljavali


druidi, Jevreji, Egipćani, Kinezi i Tibetanci.

Za Induse je božansko piće bilo soma, iako je taj napitak poznat kao biljni sok. Zoroastrianci su
koristili haomu.

Hrišćanski mitovi
U Evanđelju po Jovanu (XV, 1) Isus sebe opisuje kao čisto
vino. Za vreme Tajne večere rekao je da su hleb i vino njegovo
telo i krv (Evanđelje po Mati XXVI, 26, 27; po Marku XIV,
22, 24; po Luki XII, 18, 20). Te reči prenose sveštenici na
bogosluženju.

Tokom bogosluženja hleb se postavlja na posudu koja se zove


patena a vino se sipa u čašu pod nazivom putir. Vino se meša
sa vodom po starom jevrejskom običaju pri čemu vino
predstavlja božju, a voda ljudsku prirodu Isusa Hrista.

Jermeni, nasuprot ovome, ne mešaju ove dve tečnosti jer ne


veruju u ljudsku prirodu Isusa Hrista, te se zato nazivaju
monofistima. U nekim orijentalnim katoličkim ritualima vino
se zamenjuje jednostavnim nefermentisanim grožđanim
sokom.1

U najvećem broju slučajeva vino je fermentisano. Hleb je beskvasan u rimskim, maronitskim i


jermenskim ritualima, dok se na istoku pravi sa kvascem.

Hleb koji koriste svi hrišćani načinjen je od čistog pšeničnog brašna i ispečen kao u prastarim
vremenima. U istočnjačkim ritualima takođe se peče, ali taj proces vrše sveštenici ili device.

Pogača je okruglog oblika i na sebi ima ucrtane svete znake, krst ili slova IHS. Smatra se da je
ovim slovima označena grčka reč ichthys, odnosno riba, koja je simbol Isusa Hrista. 2

______________________________________________________________________________
1
E. S. Drower: »Voda u vinu«, London, 1956. To je standardno delo o upotrebi hleba i vina u
hrišćanskim i nehrišćanskim ritualima na istoku. Navodi se da Mandaeni koriste nefermentisano
vino.
2
Veruje se da su neki od hrišćana ribu smatrali svetinjom.
________________________________________________________________________________

38
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Komplikovane šeme

Hleb koji koriste katolici na istoku većih je dimenzija od opisanog. U sredini se iscrtava kvadrat
koji se naziva »Sveto jagnje« (jagnje je još jedan od simbola Isusa Hrista). On se iseca i
posvećuje, a ostatak hleba se koristi kao antidron, odnosno deli se vernicima tokom bogosluženja.

U ritualima na istoku i zapadu posvećeni deo se potapa u vino. Na istoku se naziva perla.3

Nestorijanski hrišćani

Kod nestorijanskih hrišćana postoji veoma čudan običaj. Na Veliki četvrtak prave mešavinu od
brašna, soli i prošlogodišnjeg posvećenog hleba. Ovaj ritual obavljaju sveštenici, a mešavina se
naziva melka.

Svaka nova mešavina ima primese prethodnih, te postoji verovanje da melka vodi poreklo od
Tajne večere. Tako se za njihov hleb može reći da ga je u pradavnim vremenima jeo i sam bog.

Pričešće na istoku
Istočnjaci i zapadnjaci veruju da hleb i vino
predstavljaju Isusa Hrista. Zbog toga se obred
pričešća vrši sa ove dve materije.

Na istoku se pričešće obavlja tako što se


posvećeni hleb meša sa posvećenim vinom.
Mešanje se često vrši kašikom ili labisom,
mada se negde njena upotreba izbegava.

Na zapadu se pogačice čuvaju u posudi


ciborijumu, koja podseća na putir sa
poklopcem, i odlaže se na mračno mesto ili u
kovčeg. Ciborijum mora da bude napravljen od
takve materije da relikvija može u njemu da
opstane do upotrebe.
Mnogi hrišćani na istoku ne čuvaju posvećen hleb, već posvećenje vrše po potrebi. Rimski
katolici ga čuvaju da bi njime blagosiljali narod na bogosluženjima, a koriste razna pomoćna
sredstva da bi svi mogli da ga vide tokom obreda.

Tamjan

Tamjan se na zapadu koristi na bogosluženjima, za Benediktinski praznik, prilikom sahrana, a na


istoku u skoro svim prilikama. Kod katolika je upotreba sveće ili kandila ograničena na Uskrs, a
kod pravoslavnih gori 40 dana za isti praznik. Kandila imaju pet zrna tamjana koja simbolizuju
pet Isusovih rana.

______________________________________________________________________________
3
U vezi legende koja se odnosi na perlu videti: W. B. Crow: »Drago kamenje: njegova okultna
moć i sveto značenje«, London, 1968.
________________________________________________________________________________

39
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

U drugim prilikama tamjan se koristi u specijalnim posudama, gorionicima,


kojima sveštenici blagosiljaju. Postoje posebna pravila o korišćenju kandila
koja vise na lančićima.4

Sveta ulja

U hrišćanskim mitovima sve sveće su


napravljene od pčelinjeg voska, a kandila
moraju da gore sa maslinovim uljem. Maslina je
biljka koja se kultiviše u mediteranskom
regionu, a ulje se dobija presovanjem plodova i
koristi se kao dodatak za salate.

U hrišćanskim crkvama na istoku i zapadu


maslinovo ulje i balsami posvećuju se na Veliki
četvrtak, jer je na taj dan održana Tajna večera.

Sa posvećenim uljima postupa se veoma


pažljivo, uz veliko poštovanje, jer se veruje da
ona predstavljaju telo i krv Isusa Hrista.

Postoje tri vrste ulja:

1. Ulje Katakumena: dobilo je ime po baptistima koji su ga pripremali. Koristi se za blagosiljanje


pisanih dokumenata, oltara i hramova, posvećenje sveštenika i krunisanje kraljeva i kraljica;
2. U l j e Sika: naziva se molitvenim uljem na istoku. Upotrebljava se kao relikvija za lečenje,
blagosiljanje i posvećenje zvona.
3. Ulje Krisma: je mešavina ulja i balsama. Koristi se za blagosiljanje pisanih dokumenata, putira
i patene, posvećenje biskupa, krunisanje kraljeva i kraljica.

Laneno platno

Lan je biljka koja zauzima zapaženo mesto u mitovima.

Egipatske mumije su bile umotavane u laneno platno. Ono se u


hrišćanstvu koristi za obavijanje relikvija, jer je Isus bio sahranjen na
egipatski način. Prekrivke za oltar su od istog materijala. Prvi prekrivač
je korporal na kome stoje putir i patena, a pal se nalazi preko njih, dok
purifikator služi za njihovo brisanje.

______________________________________________________________________________
4
Priroda tamjana je opisana u poslednjem poglavlju.
________________________________________________________________________________

40
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Na, istoku običan laneni prekrivač poteriokaluma ima sve funkcije


pala i purifikatora. Istočnjaci imaju još jednu prekrivku koja se
postavlja preko patene, od finog je materijala i naziva se diskokaluma.

U savremenom hrišćanstvu, na primer u Rusiji, ne koristi se uvek lan.


Istočnjaci upotrebljavaju asterisk kojim se prekriva hleb. Svi ovi
predmeti imaju simbolično značenje.

SIMBOLIZAM TRAVA

Amblem se razlikuje od simbola po tome što predstavlja određenu stvar ili pojavu. Simbol
označava nešto nepoznato, tajno, dostupno samo iniciranim osobama. Nekada je veoma teško
razlikovati ova dva pojma jer su oni u biti povezani. Pojedine trave, ako se nalaze na određenim
mestima, mogu biti simbolične, ali se može dogoditi i suprotno.

Među najpoznatijim svetskim amblemima su ruže u Engleskoj, praziluk u Velsu, detelina u Irskoj,
lipa u Nemačkoj, ljubičice u Grčkoj, javor u Kanadi. U SAD svaka federalna država ima svoj
biljni amblem.

Simboli bogova

Biljke su direktno povezane sa bogovima,


bilo mitološki, bilo žrtvovanjem ili putem
nekog drugog rituala.

U starom Egiptu akacija je bila posvećena


Ozirisu, pelen Izidi, breskva Harpokratu.
U Vaviloniji kedar je simbolizovao boga
Ea, a u Persiji čempres boga Mitru. U
Indiji je presto Brahme načinjen od lotosa.
Sve vrste fikusa bile su posvećene bogu
Višni, a jabuke Šivi. Budisti su koristili,
više vrsta drveća za rituale.

Kod Kineza šljiva simbolizuje boga Lao-Cea, bambus Konfučia, a bor Budu. Ove tri vrste biljaka
nazvane su bratskim drvećem, a bile su povezane sa breskvom.

Simbolizam biljaka kod Grka i Rimljana

Kod Grka i Rimljana najčešće se sreće simbolizam biljaka. Već su pomenuti Vino i pšenica koji
su označavali Demetru (Ceres) i Dionisa (Bahusa). Bahusu su još pripadali bršljan i smokva, koja
se odnosila i na Pana, boga šuma.

Smatralo se da smokva simbolizuje i Saturn, ali se verovatno radilo o kupini. Palma je bila
posvećena Jupiteru.

Sviba je pripadala Marsu, lovor Apolonu, jabuka Veneri, dud Merkuru, jasenak Dijani.
________________________________________________________________________________

41
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Maslina je simbolizovala Minervu, šećerna trska Kupidona, topola Herkulesa, čempres Plutona,
nana Persefonu, različak Kirona, jedić Kerbera, dunja Junonu, suncokret Sola, tamarisk Lunu,
platan Helenu, zlatna jabuka Hesperida, bukva Zlatno runo, narcis Fatesa.

Simboli svetaca

U hrišćanskoj religiji sam bog je predstavljen biljnim simbolom.


Detelina označava Sveto trojstvo, a hleb i vino predstavljaju
Spasitelja. Više vrsta cveća je posvećeno Devici Mariji. U
srednjevekovnoj Litvaniji Svetoj Mariji su pripadale ruže,
ljubičice, margarite, majoran i ruzmarin, pri čemu je svaka vrsta
cveća simbolizovala drugačiji vid nevinosti. Bogorodica je često
predstavljena belim ljiljanom koji se vidi na fresci Blagovesti. U
ovom slučaju cvet pripada Svetoj Mariji Magdaleni.

Neke biljne vrste su kasnije pripisivane određenim svecima, kao što su cvet Svetog Jovana,
stručak Svetog Barnabila i Kristoferova ili bogorodičina trava.

»Imperijalna kruna« je cvet koji je dobio ime po Svetom Edvardu Osvajaču, kralju Engleske
(1002 - 1066).

Simboli nevinosti
Kod hrišćana ruža simbolizuje milosrđe, maslina mir,
mirta sažaljenje, lotos čednost, a cvet narandže
nevinost.

Poroci, takođe, imaju svoje simbole. Bosiljak


predstavlja ljutnju, trn proždrljivost, čemerika klevetu,
drač ljubomoru i zavist, mak lenjost i kedar ponos.

Smrt je šimbolizovana tisom koji raste po grobljima. Uskrsnuće je predstavljeno lišćem šimšira,
besmrtnost štirom (koji ne vene). Zbog svoje izrazito male veličine, a ogromnih plodova, gorčica
simbolizuje svemoćnost (Evanđelje po Mati XIII, 31; po Marku IV, 31 i po Luki XIII, 19).

Pobeda je predstavljena palmom koja je vrlo često povezana sa mučeništvom.

Heraldičke trave i biljke

Za grbove se koriste svi simboli, ali su biljke najčešći. One


imaju svoje uobičajeno značenje, ali i posebno, koje u
individualnom ili familijarnom pogledu karakteriše vlasnika
grba. Najpoznatiji simboli su orah, palma i maslina, mada su
zastupljeni badem, jabuka, trešnja, kruška i bor.

Najviše se koriste biljke sa upadljivim cvetom, a to su ljiljan,


ruža i zumbul. Često se upotrebljavaju detelina, nar, ljiljak i
čuvarkuća.

________________________________________________________________________________

42
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Heraldika, pored simbola za grbove, proučava i simbole


za počasti. Najvažniji je Zlatna ruža koju dodeljuje Papa.

Uručivanje Zlatne ruže prati i dodela jednog cveta od


zlata koji se kasnije pretvorio u grančicu sa nekoliko
cvetova, bogato ukrašenu dragim kamenjem i crvenim
emajlom koji predstavlja stradanje Isusa Hrista i
parfimiše se mirisom od ambre i mošusa. Model se pravi
i posvećuje na dan Nedelje pomoći.

Ruže se uručuju kraljicama, iako je kralj Henrih VIII


primio ovaj cvet pre prekida odnosa sa Vatikanom. Ruže
su dobile kraljica Španije (1861) i carica Francuske
(1862).

MITSKE BILJKE

Materijalistička nauka XX veka prikazuje univerzum u obliku lopte koja rotira i kreće se u
prostoru i vremenu. Njen jezik je matematički.

Duhovna nauka antičkih i srednjevekovnih vremena, čiju istinitost sada otkrivaju tragači za
dubokom istinom, shvata univerzum ili duhovnu celinu kao hram, drvo ili planinu, ili kombinaciju
tri pomenuta elementa.

Naravno, ovo je predstavljeno mitološkom simbolikom.

Kod Grka drvo je raslo na planini bogova, Olimpu, gde je bio njihov hram i dom. Bilo je
smešteno »u sred raja«, ali je u mnogim mitovima dosezalo do krajnjih granica univerzuma.

U mitovima Egipćana, Hebreja, Feničana, Persijanaca, druida, Skandinavaca, Indusa, Kineza,


Japanaca, Maora sa Novog Zelanda, Asteka iz Meksika, Maja sa Jukatana i Inka iz Perua govori
se o pomenutom drvetu.

Kabalističko drvo života

U hebrejskoj mitologiji drvo se razvilo u filozofski kabalistički dijagram


- drvo života - koji se sastoji iz deset sefirota, a svaki od njih je
predstavljen loptom posebne boje.

Postoji iscrpna literatura o Kabali sa kojom će se neki čitaoci upoznati.

Skandinavsko drvo života

Skandinavska verzija ovog mita definisana je i ponovo spomenuta u Prozi ili Mlađoj Edi.

________________________________________________________________________________

43
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Drvo sveta je džinovski jasen, smešten na vrhu planine gde se


održavaju savetovanja bogova. Ogranci jasena dosežu »iznad
neba«.

Tri velika korena drveta, vidno razdvojena, odlaze na tri strane


tako da:

- jedan ide u Niflheim, hladan, taman pakao gde živi vuk Fernis. Ispod korena je izvor reke
Hvergelmir, a u blizini živi zmija Nidhug;
- drugi ide u zemlju ledenih džinova, Jotunheim, sa glavnim gradom Utgardom. Ispod ovog
korena je bunar želja koji čuva džin Mimir;
- treći ide u zemlju bogova, a ispod njega je sveto vrelo Urd koje posećuju tri boginje sudbine.

Na granama drveta četiri jelena glođu izdanke. Oni simbolizuju četiri vetra ili elementa. Orao stoji
na vrhu najviše grane, a između njegovih očiju je jastreb.1 Veverica se kreće gore-dole po drvetu
noseći poruke koje izazivaju konflikte između orla i zmije Nidhug.

Ovo drvo se naziva Jgdrasil, što znači vešala Jga ili Odina, kralja bogova, jer se pretpostavlja da
je 9 dana bio obešen na ovom drvetu.

Budističko drvo

Za budiste je svako drvo povezano sa


budom, kao što je za Grke i Rimljane
svaka biljka u vezi sa bogom. U
istočnjačkoj umetnosti najpoznatiji je
višegodišnji džinovski fikus ispod koga
je Gautama, istorijski buda, stekao
prosvetljenje.

Pomenuti fikus je jedna od najviših


biljnih vrsta jer same njegove grane
dostižu rast koji je mnogo veći od
okolnog drveća, a podupiru ih niže grane
formirajući nova stabla. Tako jedna
biljka izgleda kao cela zemlja prekrivena
šumom. Nije iznenađujuće da je ovo
budistička verzija drveta sveta.

Tri semena

Kada su Adam i Eva odlazili iz raja, po legendi, poveli su do kapija svog trećeg sina, Seta, da bi
dobio tri semena drveta života.

______________________________________________________________________________
1
Ptica na drvetu se pominje i u nekim mitovima drugih naroda.
________________________________________________________________________________

44
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Iz semena je izraslo drveće koje je upotrebljeno kao:

- drvo za Mojsijev štap;


- grana koja je zasladila vode Maruha;
- drvo koje je služilo za konstrukciju Solomonovog hrama;
- drvo za pravljenje klupe na kojoj su sedele Sibile kada su prorekle dolazak Hrista;
- drvo od koga je načinjen krst za samog Hrista.

Ova legenda je naslikana na oltaru crkve u Lejdenu, u Holandiji.

Arhetipski čovek

Kabalisti često slikaju arhetipskog čoveka na svom drvetu života, a Hristov krst nazivaju drvetom.

Zoroaster je bio spušten na drvo i stvarao je divno, svetlo na njemu. Kao žrtveni bogovi, Adonis
iz Sirije i Atis iz Frigije bili su povezani sa vegetacijom.

U Egiptu je Oziris, bog vegetacije, ubijen upotrebom tamariskovog drveta, a u Indiji je bog Krišna
ubijen strelom koja ga je prikovala za drvo.

Već je spomenut mit o Odinu. Mnoge druge priče o inkarnaciji žrtvenih bogova povezane su sa
drvećem.

Duhovi drveća

Većina okultista zna razliku


između elementarnih snaga i
elementala. Prve su sablasti ili
senke umrlih čiji besmrtni duh
izvesno vreme luta pre no što
pređe u više sfere. To su
duhovi sa groblja i aveti koje
nastanjuju stare kuće.

Elementali su prirodni duhovi.


Oni su na nižem nivou od
anđela i veruje se da mogu da
žive sa ili u ljudskim bićima.

Klasifikovani su u šest osnovnih grupa: gnomi - duhovi zemlje; undini -vode; silfi - vazduha;
salamanderi - vatre; driadi - vegetacije i foni - duhovi životinja. U ovoj knjizi obrađuju še samo
driadi.

________________________________________________________________________________

45
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

U folkloru pojedinih zemalja očuvao se običaj da se ovim duhovima nudi mleko, ulje ili med, dok
su veštice žrtvovale kozu.

U davnim vremenima verovalo se da svako drvo nastanjuje duh ili nimfa koji umiru zajedno sa
biljkom. Nazivani su hamadriadima.

U driade se ubrajaju i duhovi trava koji su različiti od duhova drveća, zatim oreadi - duhovi
planina i napaee - duhovi brda.

Metamorfoze

U klasičnoj
mitologiji ljudska
bića se ponekad
preobražavaju u
životinje ili biljke.
Ovo se bez sumnje
odnosi na promene u
psihologiji i načinu
življenja, kada
metamorfoza žrtve
odgovara prizvanim
okultnim svojstvima.

U Ovidijevim »Metamorfozama« ima mnogo ovakvih promena. Nimfa Dafne preobražena je u


lovor da bi umakla udvaranju Febusa, a Sirinks u trsku zbog žudnje Pana. Mladi Narcis, da bi
izbegao druženje sa suprotnim polom, posebno sa pričljivom nimfom Eho, pretvoren je u
istoimeni cvet.

Kliti, nimfa koju je napustio bog-sunce, preobražena je u suncokret koji stalno okreće glavu ka
suncu. Adonis, Venerin ljubavnik, pretvoren je u mirisavo drvce.

Pretpostavlja se da postoje zaštitna sredstva kako bi se, izbegle ovakve transformacije. Na primer,
u »Odiseji« junak koristi moli, biljku specifičnih karakteristika, da bi vratio ljudski oblik svojim
drugovima koje je Kirka pretvorila u svinje. Beli luk, druga biljka iz istog roda, upotrebljavala se
za žaštitu od vampira.

Guske iz školjki

Metamorfoze u mitovima nagoveštavaju pojave koje se, dešavaju u prirodi, na primer pretvaranje
punoglavca u žabu.

________________________________________________________________________________

46
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Bilo je nekoliko imaginarnih metamorfoza, kao verovanje koje se očuvalo do XVII veka, da na
četinarima u blizini severozapadne obale Škotske i Irske rastu školjke iz kojih se izležu posebne
vrste veoma krupnih gusaka tzv. baranakile guske.

Postoji, stvarna, mada površna sličnost između školjki i ptica. Za okultiste nema razloga zašto
takva sličnost ne bi postojala, iako se radi o sasvim različitim vrstama.

Druidski alfabet drveća

U mitologiji je svaka biljka bila posvećena bogu. U keltskoj mitologiji


postojao je poseban spisak bogova i odgovarajućih biljnih vrsta, mada su
pojedine vrste drveća smatrane za toteme plemena.

Originalni galski alfabet odgovarao je popisu drveća. Šastojao se od 17


slova, a H je kasnije dodato. Nekada je izgledao:
BLNFS(H)DTCMGPRAOUEI pri čemu je svako slovo bilo predstavljeno
imenom drveta, a danas: Ailm, Beite, Coll, Dur, Eagh, Fearn, Gath.
Huath, Togh, Luis, Muin, Nuin, Oir, Peith, Ruis, Suie, Teine, Ur.

Odgovarajuće vrste drveća su: brest, breza, leska, hrast, jasika, jova, vrba iva, trnjina, tis,
oskoruša, loza, jasen, žbunasto drveće, bor, zova, vrba, zimzeleno bodljikavo žbunje sa žutim
cvetovima, vres.

KORE I DRVEĆE

Neke od biljnih kora koje se koriste u medicini svoju sposobnost za lečenje


zasnivaju na aromatičnim sastojcima. Biljke koje imaju takve kore uglavnom
potiču iz zapadne Indije, Indokine, Sjedinjenih Država, Šri Lanke ili sa
Bahamskih ostrva, i pripadaju različitim rodovima.

Bezmirisne kore

U biljne vrste čije kore nemaju miris spadaju nar, vunasto drvo, crni glog, divlje trešnje i druge.

Hamamelis se naziva veštičjom travom, jer se njegove račvaste grane koriste kao rašlje.
Predviđanje se bazira na obliku, a ne na vrsti drveta. Materijal od koga se prave rašlje može biti
mineralnog, biljnog ili životinjskog porekla, jer vidovita svojstva zavise od nesvesnog kretanja
ljudskih mišića.

Smatra se da brezov prut štiti od zlih čini, a vrbov sprečava vizije


obmane. Prut od eukaliptusa naziva se gvozdenim štapom.

Drveće

Po legendi, krst za koji je Isus Hrist bio zakovan napravljen je od jasike, jer se grane tog drveta
tresu »sa strahom«.
________________________________________________________________________________

47
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Još jednu ideju o tome izneo je Ser Džon Mandevil (1372.) u svojim putopisima iz 1371. godine.
Tvrdio je da je taj krst sastavljen od četiri različite vrste drveta: gornji deo je bio od čempresa,
kraći od palme, osnova od kedra, a tabla sa natpisom od masline. Smatrao je da je takav izbor
učinjen zbog dugotrajnosti.

Postoji još jedna ideja o vrsti tog drveta. Po predanju, drvo je uzeto sa četiri strane sveta tako da
krst predstavlja jedinstvo vremena i prostora. Postoje različita mišljenja o vrsti tog drveta. Neki su
mislili da je to bila imela, a drugi da se radilo o vrsti veoma razvijenog drveta koje je
ispošćavanjem postalo kržljavo.

Mnogi rani pisci, uključujući i Šekspira, smatrali su da se Juda Isariot obesio o zovu. Ta biljka je
rasla u vrtovima da bi upozorila veštice i vešce, jer ukoliko bi bili otkriveni, stavljan im je venčić
od zove na glavu.

Drvo graba, leske, hamamelisa ili žalosne vrbe, zbog svog »Y« oblika, najpogodniji je materijal
za pravljenje rašlji.

Otporno drveće

Pojedine vrste drveća su veoma otporne. Kržljavo drvo


venje je imuno na crve, kedar na moljce, a mirta i tis
služe za odstranjivanje buva.

Sve vrste drveća sadrže u svojim stablima živu beljiku i


mrtvu srž. Srž je važna za biljke isto koliko i skelet za
životinje, te se zbog svoje jačine i otpornosti
upotrebljava za proizvodnju mnogih artikala.

Bambusi su monokotile od kojih se prave mnogi


proizvodi. Kao ostale vrste trava i oni sadrže mineralne
silikone koji se pod imenom tabašir koriste kao narodni
lekovi prilikom lečenja raznih bolesti na istoku.

Duvan je svojevremeno čuvan u tabakerama od kedra


jer je to vrsta drveta koja zadržava aromu.

Drveće sa lekovitim svojstvima

Korišćenje drveća u lekovite svrhe uključuje upotrebu aromatičnih, gorkih i obojenih vrsta koje se
najčešće kultivišu u zapadnoj i južnoj Indiji, centralnoj Americi, na Filipinima i Malajskom
arhipelagu.

________________________________________________________________________________

48
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

SMOLE I BALSAMI

Prirodni lepak nastaje isparavanjem soka povrća i nerastvorljiv je u alkoholu i etru. Poznat je po
svojim adhezionim svojstvima i stvara lepljiv rastvor u vodi. Reč guma, u užem smislu,
upotrebljava se za supstancu koja sama od sebe iscuri sa stabla nekih stepskih afričkih biljaka
posle prirodnih ili mehaničkih ozleda (npr. dejstvo vetra, napad insekata i sl.). U medicini se
upotrebljavaju arapska i tragantova guma kao blagi melemi. Ostale vrste se koriste u magiji. Na
primer, guma dobijena iz višnjinog drveta upotrebljava se u magijskim kađenjima pod tajnim
nazivom »mozak«.

Kinoici

Kino je osušeni opori sok dobijen iz drveća raznog botaničkog i geografskog porekla. Poznate
vrste su malabar ili istočnoindijski kino iz biljnih vrsta Pterocarpus, zatim tzv. crvena guma ili
eukaliptusov kino i bengalski kino dobijen iz biljne vrste Butea.

Jedini koji se upotrebljava u magiji je sok aloje dobijen iz


ogromnih listova ove biljke. Koristio se u ritualima gde su
bila uključena dejstva Sunca, Meseca, Venere i Jupitera.

Gume-smole

Gume-smole su materije prelaznog oblika između guma i smola. One obuhvataju:

- galbanum1;
- olibanum ili frankenson2;
- miru;
- euforbijum;
- amonijakum;
- gambrodžijum3;
- asa fetidu.

Asa f e t i d a ima prodoran miris i dobija se iz biljke Ferula foetida,


iz familije Umbelliferae.

U Persiji se upotrebljava1a kao začin. Dugo vremena se smatralo da


ima značajna okultna svojstva i nazivana je »hranom bogova«.

Mira potiče iz severoistočne Afrike i Arabije, ima aromatične sastojke i upotrebljavala se za


balsamovanje. Bila je simbol smrti i koristila se u magijskim ritualima povezanim sa Saturnom,
planetom koja izaziva velike nesreće.

______________________________________________________________________________
1
Žućkasta, zelena ili mrka aromatska smola dobijena iz nekoliko azijskih biljaka.
2
Guma-smola iz istočno-afričkog i arapskog drveća iz familije Burseraceae.
3
Oranž do smeđa guma-smola iz jugoistočno-azijskog drveća iz familije Juttiferae.
________________________________________________________________________________

49
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Euforbijum takođe potiče iz zemalja severne Afrike i upotrebljavao se u magijskim ritualima


povezanim sa Marsom, planetom koja izaziva manje nesreće.

Persijanci su u svojim magijskim radovima koristili haomu, palmine listove i grančice nara, kao i
svežnjeve smolastih grančica koji su u današnje vreme zamenjeni žičicama. Nisu ostavili podatke
iz kojih biljaka je poticala smola, ali izgleda da su pripadale familiji Burseraceae.

Darovi maga

Mag, mudar čovek koji je posetio malog Isusa, ponudio je


zlato, tamjan i miru. Zlato je simbolizovalo njegovo
kraljevstvo, tamjan sveštenstvo, a mira smrt i vaskrsnuće.
U drevnim vremenima vladari i sveštenici od Kine do
Perua koristili su zlato i tamjan. U Egiptu, mira se
upotrebljavala za balsamovanje da bi se telo pripremilo za
vaskrsnuće.

U davnim vremenima Jevreji i hrišćani su praktikovali


mumificiranje. Sveti Josip i Sveti Nikola su Isusovo telo,
skinuto sa krsta, premazali i pripremili »da bude spaljeno
po običaju Jevreja«.

Ovakav rad je zahtevao upotrebu mire i aloje u velikim


količinama. Aloja verovatno nije upotrebljena u vidu
osušenog soka, već kao guma-smola dobijena iz indijskog
drveta Aquilaria Agallocha, biljke sumnjivog dejstva.

Smole

Smole su proizvodi rastvorljivi u


alkoholu, etru i etarskim uljima, ali ne
i u vodi. Sandarak, izmirna, zmajeva
krv i mastiks dobijaju se jednostavno
zasecanjem stabala i krupnijih grana
biljaka, a kolofonijum nastaje posle
destilacije terpentina od raznih vrsta
bora.

Mastiks potiče od biljnih vrsta Pistacia koje rastu na obalama Mediterana, a upotrebljava se u
magijskim operacijama povezanim sa planetom Merkur.

Jedna vrsta zmajeve krvi dobija se iz plodova palme Daemonorops u obliku jasnih, tamno crvenih
komada veličine nekoliko centimetara, a druga vrsta je u obliku manjih kapljica i potiče iž drveta
Dracaena. Obe biljke su tropske, a u magiji su se koristile pod tajnim nazivom »krv«.

________________________________________________________________________________

50
Magijske karakteristike Trava i Biljaka
________________________________________________________________________________

Tamjan u bogosluženju

Izmirna je balsamična smola dobijena iz zasečenih


stabala raznih vrsta biljke Styrax koja potiče sa Sumatre i
Sijama. To drvo je slično abonosovini. Tamjan - sredstvo
za kađenje - nastaje mešanjem tamjana, izmirne, mire,
sandaraha ili nekih drugih mirisnih smola.

Tamjan se upotrebljava u svim religijskim


bogosluženjima, osim kod protestanata i nekih
muslimanskih grupa. Za Jevreje ga je propisao sam bog,
a postojao je i poseban oltar za dnevnu upotrebu.

Prema »Apokalipsi« Svetog Jovana i radovima Origena


ranohrišćani su odbili da daju tamjan rimskim
božanstvima, mada su ga upotrebljavali u svojim
bogosluženjima. Materijalistički pisci, kao Maimonides,
ističu da je tamjan bio upotrebljavan u ritualima
sjedinjavanja da bi neutralisao mirise tela. Po Lidbiteru1
to nije okultno svojstvo, već tamjan:

- simbolizuje uspon osobe koja moli;


- širi božanski uticaj;
- izaživa poštovanje;
- dovodi do pročišćavanja.

Isti autor navodi da prisustvo tamjana izaziva talasanje u atmosferi koje povoljno deluje na
duhovne vibracije ali neprijateljski na sve ostalo. Sveštenik postiže magnetičnost u svom
okruženju i ostvaruje kontakt sa stanovnicima nevidljivih svetova.

Kađenje

Tamjan su koristili drevni Egipćani, Indusi, Grci i Rimljani. Upotrebljavali su razne vrste kandila
koja su često pravljena od plemenitih metala u obliku pojedinih ptica simbolizujući vazduh. U
sam čin bogosluženja bila je uključena ideja o jedinstvu četiri elementa: sveta voda sadrži so i
vodu, so simbolizuje zemlju, plamen sveća i čestice uglja vatru, dok tamjanska isparenja
predstavljaju vazduh.

Mojsije je dao formulu za pripremanje odgovarajuće mešavine za


tamjan. Ona sadrži galbanum, tamjansku smolu i nekoliko drugih
supstanci koje je teško identifikovati.

______________________________________________________________________________
1
C. W. Leadbeater: »Nauka o pričešću«, Madras, 1929.
________________________________________________________________________________

51
The Occult Properties of Herbs and Plants
________________________________________________________________________________

Oleorezine

Oleorezine su prelazni oblici između smola i etarskih ulja. To su balsami koji predstavljaju
rastvor smole u etarskom ulju. Balsami u užem smislu nastaju kao patološki proizvodi na
ozleđenom stablu nekih tropskih drvenastih biljaka. Tečnost koja izlazi iz ozleđenog stabla brzo
se stvrđava i dobija čvrst oblik.

Balsami se upotrebljavaju za pripremanje svete


krizme. Na zapadu ima 6 vrsta, a na istoku 36. Oni
moraju da sadrže najmanje po jedan balsam u
širem smislu reči koji se sastoji iz guma-smola,
smola i oleorezina.

Oleorezine su perubalsam, tolubalsam i kanadski balsam, koji dolaze iz Novog sveta, tako da nisu
bili upotrebljavani u ranom hrišćanstvu, i stiraks, koji se dobija iz biljke iz familije
Hamamelidaceae, turskog porekla, i koristi se u magijskim operacijama povezanim sa mesecom.

Ulja

U ulja se ubrajaju masne materije koje prema sastavu masnih


kiselina mogu da budu na običnoj temperaturi tečne ili čvrste, i
hemijski različita etarska ulja koja sadrže isparljive sastojke i
stvaraju miris mnogih cvetova.

Kamfor se dobija destilacijom etarskih ulja kamforovca koji


potiče iz familije Lauraceae. Upotrebljava se u magijskim
operacijama koje su povezane sa mesecom. Ulje karanfilića se
dobija iz cvetnih pupoljaka biljke Eugenia koja je iz familije
Myrtaceae. Koristi se u ritualima koji se izvode uz dejstvo
planete Merkur.

Maslinovo ulje je već pomenuto. U Starom zavetu ovo ulje je


opisano kao mešavina koja sadrži mirtu, cimet, kalamus, kajsije
i masline.

U Novom zavetu, kada je Sveta Marija Magdalena, zbog mazanja Isusovog tela, bila kritikovana,
objašnjeno je da je telo namazano za pogreb. Upotrebljena mast je bila plemeniti nard i čuvana je
u kutiji od alabastera.

Nard (Nardostachys) je biljka iz familije Valerianaceae koja uspeva na Himalajima. Aktivna


supstanca se dobija iz korena.

'
________________________________________________________________________________

52

You might also like