P. 1
lektira- PROKLETA AVLIJA

lektira- PROKLETA AVLIJA

|Views: 4,452|Likes:
Published by Darko Jonek

More info:

Published by: Darko Jonek on Mar 27, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/19/2014

pdf

text

original

O piscu: Pripovjedač, romansijer, esejist, pjesnik.

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga Znakovi pored puta. No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini Ćuprija (1945), Gospođica (1945), Omer-paša Latas (1976, posmrtno). Prokletom avlijom (1954), djelom nenadmašne pripovjedačke ljepote i mudrosti, teško odredljiva književnog žanra, Andrić je dostigao vrhunac književnoga umijeća i sublimirao svoju osebujnu filozofiju povijesti i ljudske egzistencije. Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. "Sve moje je iz Bosne" - tom preciznom ispovjednom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegova književnog mikrokozmosa. No, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Polažući osobito na razvoj čitalačke kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za književnost, koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivši taj ogromni novac za "unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine". Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednjka sa kojim nije imala dece.Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića. U Višegradu Ivo Andrić pohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. Među gimnazijalcima zapažen je kao pripadnik nacionalističke omladine. 24. juna u Velikoj gimnaziji u Sarajevu položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, hrvatskog kulturno-prosvetnog društva iz Sarajeva. Sarađuje u Hrvatskoj riječi, Hrvatskom pokretu, Savremeniku - objavljuje recenzije o knjigama, zatim pesme i beleške o likovnim izložbama. U Hrvatskom pokretu objavljuje četiri Pisma iz Krakova. 28. juna 1914. saznaje od svog prijatelja Durbešića da je u Sarajevu ubijen Franc Ferdinand, prestolonaslednik a potom napušta Krakov. Vozom stiže u Zagreb, a potom na Rijeku i onda brodom dolazi u Split. 29. jula policija ga hapsi kao pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. 2. jula 1917. pomilovan je i odlazi u Višegrad. Početkom jeseni mobilisan je u vojsku. Godine 1918. iz štampe izlazi Andrićeva prva knjiga Ex Ponto, pesme u prozi. Ivo Andrić je 12. januara 1923.postavljen za vicekonzula u Gracu. Zatim se seli u Grac i upisuje na Filozofski fakultet. Godine 1928. premešten je za vicekonzula u Poslanstvo u Madridu. Iz Madrida održava veze sa svojim beogradskim, zagrebačkim i sarajevskim prijateljima. Predsednik Republike Poljske 1937. godine odlikuje ga Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske. Godine 1953. prvi put posle II svetkog rata dolazi u Višegrad. 19. Oktobra 1961. list Borba objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljnijij kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sedam dana kasnije Ivi Andriću je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Skupština Kulturno-prosvetne zajednice Srbije odlučuje da se Andriću dodeli Specijalna Vukova nagrada. Nakon što je oboleo od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975. 24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića.

NACIONALNA PRIPADNOSTDokumenti iz Andrićevih studentskih dana svjedoče o njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva.
Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin [1] i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao) U osoboj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i ambasador u Berlinu) kraljevine Jugoslavije u kojoj

Andrić se 17.[1][8] Ipak na kraju Hrvati ga smatraju slabijim piscem od Miroslava Krleže. raspored mesta za sedenje na svečanoj večeri priređenoj na dvoru švedskog kralja. i osim osnovnih podataka o nobelovcu i sastavu Nobelovog komiteta. Najznačajnija djela EX PONTO (1918) NEMIRI (1920) PRIPOVETKE (1924. održana je 10. je Andriću prilikom uručenja nagrade rekao:.. a Srbi važnijima smatraju Miloša Crnjanskog.Andrićev program boravka u Stokholmu je tih decembarskih dana bio ispunjen posetama i susretima – sa članovima Nobelove fondacije. u Gradskoj kući u Stokholmu gde je krunisao najlepšu devojku. ona je svojim kroki crtežima i uočavanjem detalja ostavila trag o Nobelovoj nagradi koji je impresionistički nov.. Andrićeva supruga. Na aversu je bareljef utemeljivača nagrade Alfreda Nobela. u stalnoj izložbenoj postavci. nalaze se fotografije..[3][1][6][7] a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet. tako da na kraju ovaj nobelovac postaje svačiji i ničiji pisac. Ivo Andrić se potom obratio svojim govorom na francuskom O priči i pričanju (tekst govora je kasnije objavljen u godišnjoj publikaciji Nobelova nagrada u izdanju Nobelove fondacije. Ona se sastoji iz tri dela: Nobelove medalje. sadrži još i odluku o dodeli nagrade sa obrazloženjem. Svečana ceremonija dodele Nobelovih odličja za 1961. sa Georgom Svensonom. Erika Lindberga. decembra učestvovao i na tradicionalnoj svečanosti Dan Lucija.. u društvu supruge Milice. maja 1962. Andrić je 13. decembra. ja Vas molim da primite ovaj znak počasti iz ruku njegovog Veličanstva Kralja. Kiša ili Pavića.5 mm. kao i sama Nobelova nagrada. član Akademije. U Spomen-muzeju Ive Andrića u Beogradu. . studentima i profesorima Slovenskog instituta Univerziteta u Upsali.1931. Neke od pojedinosti o tim svečanim danima sačuvala je u sećanju i u svojim dnevničkim zapisima Milica Babić Andrić. a na reversu bareljef mladića koji pod lovorom sluša i zapisuje pevanja muza. promera 60. Sa izražajem naših iskrenih čestitki. i ličnost istančanog duha i širokog obrazovanja. fizike.dominira Srbija. a nalazi se i u okviru njegovih Sabranih dela).1936) MOST NA ŽEPI (1925) ANIKINA VREMENA (1931) NA DRINI ĆUPRIJA (1945) TRAVNIČKA HRONIKA (1945) GOSPOĐICA (1947) ZLOSTAVLJANJE (1950) PROKLETA AVLIJA (1954) ASKA I VUK (1960) ŽENA NA KAMENU (1962) JELENA. Dr Anders Esterling.Kako ta kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Kao dugogodišnji kostimograf Narodnog pozorišta u Beogradu. godine obratio Savjetu za kulturu NR BIH u kojem saopštava svoju odluku da 50% dinarskog iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade poklanja u svrhu unapređenja bibliotekarstva. pozivnice i programi protokola. na latinskom: Kako je slatko videti ljudski život oplemenjen pronalascima. svež i nadahnut. Slobodana Novaka ili Marinkovića. kraljicu svetlosti. Nobelove diplome i dokumenta Skandinavske banke o novčanom iznosu Nobelove nagrade. Veliko je zadovoljstvo za Švedsku akademiju da u Vama nagradi jednog vrednog predstavnika onog jezičkog područja koje do sada nije bilo predstavljeno u listi nagrađenih. decembra je otvorio izložbu posvećenu velikom indijskom pesniku Rabindranatu Tagori. decembra u raskošnoj dvorani Koncertne palate Švedske akademije. Prvi jer je rođen u Hrvatskoj obitelji. Ugraviran je stih iz VI pevanja Vergilijeve Eneide. Medalja je od zlata. Diploma Nobelove nagrade se sastoji iz dva dela. ŽENA KOJE NEMA (1962) Andrić je u Stokholm otišao 5. Nobelova medalja je delo švedskog vajara i gravera M. a 16. hemije i književnosti. Sami Bošnjaci ga smatraju slabijim od Meše Selimovića. godinu u oblasti medicine. direktorom izdavačke kuće Boniers. Ispisana je zlatotiskom na pergamentu kaširanom na dasci presvučenoj plavom kožom.

Možda je u tim pričanjima. u najraznoličnijim uslovima života. koji se javlja u svim književnostima od antike do danas. s tim što kod njega to još uvek nije književnoistorijski termin već oznaka za idejni stav dela ruske inteligencije. Pisarev svojim delom Realisti (1864) uvodi pojam realizam u rusku književnu kritiku. objektivno i bezlično.Kao književnoistorijski tipološki pojam označava:. veka.v. u milion varijanata. smisao te istorije. Realistički metod označava književnost koja prikazuje stvarnost kakva jeste. dok se na književnost primenjuje tek od 19. stilsku formaciju. Šiler i Fridrih Šlegel među prvima su upotrebili ovaj pojam. 1857). veka. Pojam realizam uvodi u srpsku književnu kritiku Svetozar Marković (Pevanje i mišljenje. ako ne i saznati. 1868. odnosno književnoistorijsku celinu kao nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo. I to bez obzira na to da li obrađuju prošlost ili sadašnjost. U nemačkoj književnoj kritici javlja se termin poetski realizam u značenju suprotnom od onog koje je realizmu pridavala francuska kritika. pored vatre. veka. značenje književne škole ili pravca u Francuskoj zadobija tek u raspravama koje su se vodile oko Kurbeovih slika. Govoreći o «realizmu u pesništvu» ovim pojmom označavaju suprotnost idealizmu. izražajnih sredstava i umetničkih afiniteta). istoriju i jezik. poput pričanja legendarne Šeherezade. stalno istu priču. kroz vekove priča samo sebi. na razmatranje o priči i pričanju uopšte. kaže: Stoga bih želeo da težište ovog kratkog izlaganja postavim. Premda Ivo Andrić nikada nije voleo da govori o sebi i da se o njemu govori van konteksta onoga što je pisao.Svetla Nobelove pozornice blistaju do današnjeg dana na našim prostorima i u našoj književnoj baštini. Šenoa je prvi upotrebio ovaj . i možda bi se iz njih mogao bar naslutiti. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama. U Italiji se osamdesetih godina 19.U francuskoj kritici pojam realizam susrećemo u jednom članku časopisa »Mercure francais« iz 1826. realizam označava: književni metod. u okviru Sabranih dela. Tatjana Korićanac Realizam u književnosti U nauci o književnosti javlja se u više značenja. duh. i produži iluziju života i trajanja. godine. iz veka u vek. da odloži neminovnost tragičnog udesa koji nam preti. Kao vanvremena kategorija. objavljen je tekst Andrićevog govora O priči i pričanju. (kompleks postupaka. kao što je po mom mišljenju pravo i umesno. bez strasti. A ta priča kao da želi. a priča teče dalje i pričanju kraja nema. u kome on. i sadržana prava istorija čovečanstva. uporedo sa dahom svojih pluća i ritmom svoga bila. i posebno zahvaljujući člancima Šanflerija objavljenim u njegovoj knjizi Realizam (La Realisme. U knjizi Istorija i legenda. veka. ali potreba za pričom i pričanjem ostaje. usmenim i pismenim. odnosno književnost koja je uverljiva u odnosu prema objektivnoj stvarnosti. mada pokreta pod tim nazivom nema sve do osamdesetih godina 19. ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. U anglosaksonskim književnostima termin realizam se javlja od pedesetih godina 19. veka javlja realizam pod nazivom verizam. sa zahvalnošću i poštovanjem se sećamo priznanja kojim je on osvetlio i osvetlao našu književnost. Međutim. da zavara krvnike. ali i kakva je moguća prema zakonu verovatnoće i nužnosti. između ostalog. pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima. književnu epohu u kojoj dominira pravac realizma između tridesetih i devedesetih godina 19. • • • • • književni i umetnički pravac koji nastoji da stvarnost prikazuje verno. od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama. Realnost u poeziji 1870). Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bljeska svesti. Na hiljadu raznih jezika. Nastanak pojma i širenje značenja Termin realizam se najpre javlja u filozofiji 18.

a Voj islav Minicje cak ist icao da je to delo »sinteza Andricevih zivotnih i knj izevnih iskustava. ucinila je Prokletu avliju ostvarenjem koje. . sa sebi svoj stvenom samokriticnocu. Prokleta avlija je dobila svoju konacnu formu tek nakon 1945. dajuci ih. Manova Smrt u Veneciji.v.1946) pojam realizam je vanvremenska i neistorijska kategorija. da se mucio kako da ga konacno rediguje i da je. za vreme boravka u spanij i. (Mimezis. Andric je doista u ovom delu ponovio mnoge svoje bitne teme. Hemingvejev Starac i more. Skender Kulenovic je smatrao da se u tom delu nalazi jezgro Andricevog stvaralastva. i pr ipovetkom. Prokletu avliju je Andricdugo koncipirao i pisao. naziva povecu a u koju bi se mogli uvrst it i Puskinova Kapetanova kci. koj ima je svet izgledao kao velika tajna iz koje se covek moze spast i samo prostodusnocu. Sam Andricje istakao da je imao dosta problema s pisanjem tog dela. predstavlja neku vrstu rekapitulacije Andriceve umetnosti. «realizmu u srednjovekovnoj književnosti». Nasi kriticar i je nazivaju i romanom. veka. godine. «prosvetiteljskom realizmu». pa cak i romanom i novelom u ist i mah! Po duzini i razgranatost i radnje. Početkom tridesetih godina sovjetska nauka o književnosti je usvojila tipologiju metoda koje se u istoriji smenjuju. u skracenom vidu. Poceo je da radi na njoj jos oko 1928. Međutim. cini se. francuski marksist Rože Garodi u svojoj knjizi Realizam bez obala primenjuje pojam realizam i na modernu književnost (dela Kafke i dr. po gotovo opstem misljenju kritike. pocev od Belinsog. ali je Andric. Utvrđuje se da je realistički metod prisutan u zapadnoevropskoj književnosti od Ilijade i Odiseje do pisaca dvadesetog veka. umjetnickih ideja. odbacio dobar deo vec gotovog teksta od preko 250 st rana u rukopisu i zadrzao samo oko 90 st rana. dobr im delima i verom. kada su sva tri njegova romana: Travnicka hronika. Pre svega.) Za Eriha Auerbaha. Mer imeova Kolomba. ona spada u dela koja se u ruskoj kr it ici. PROKLETA AVLIJA« IVE ANDRICA U knjizevnom delu I ve Andrica Prokleta avlija zauzima posebno mesto i umnogome se razlikuje od njegovih drugih ostvarenja. ali je dao i nesto novo. obogacenih i nizom tema o koj ima je Andric pisao u ranij im delima. Prepletenost ovih dvaju tokova. kao neku vrstu rezimea svoj ih vaj kadasnj ih preokupacija. sto se. Velibor Gligoricje tvrdio da su u njoj »sadrzane naj lepse odlike njegove (Andriceve) poezije i meditacije«. u kojoj se kao pravac realizam formirao tek početkom osamdesetih 19. tako reci. U usvojenoj sovjetskoj tipologiji metoda realizam je suprotstavljen modernizmu u savremenoj književnosti. a prvo izdanje ovog dela pojavilo se tek 1954. Postepeno širenje značenja pojma iziskivalo je da se uvek tačno odredi u kom značenju je termin «realizam» upotrebljen. ono sto danas cini njegovu vecu gotovo celom svetu cuvenu knjigu. a ni kasnijem stvaralastvu.pojam u Hrvatskoj sedamdesetih godina 19. godine. «magičnom realizmu». godine. U Prokletoj avliji su se srele i prozele dve tematske celine Andricevih pr ipovedaka: ona iz prica u koj ima je t ransponovao svoje tamnicke dozivljaje i ona iz pripovedaka o bosanskim frat rima. Kamijev Stranac. poetskih vizija i intuit ivnih otkrovenja oporih ist ina o tegobama ljudske egzistencije – individualne i drustvene«. U teorijskim raspravama se govori o «antičkom realizmu». Na Drini cuprija i Gospoica bili dovrseni i stampani. ljudima ogranicene moci shvatanja. «realizmu renesanse». taj proces t rajao sedamnaest godina. to je delo koje se ne moze lako svrstat i ni u pripovetke ni u romane. Trebalo je da i ona bude roman. po njegovom racunu. ne nalazi u njegovom ranijem. «romantičnom realizmu».

uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. fra-Petar upoznaje više ljudi . Andricje ispricao ono sto se fra-Pet ru desilo u tom zatvoru od t renutka kad je utamnicen pod sumnjom da je papskog internuncija obavest io o losem polozaju balkanskih hricana. Židov iz Smirne. u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. zatvorenik Haim. okupljeni oko casopisa »Delo«. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. U prilogu i osam kratkih poglavlja. gdje sultan također ima brata suparnika. Zbog toga su nasi modernist i. Te niti su dobro i zlo. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. stilu života. bile one društvena mehanika ili božanska vlast. nekako bas u vreme kad se pojavila Prokleta avlija bili krit icki i cak negatorski raspolozeni prema Andricu. licnost i na koju je Andric vise puta obracao paznju. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta. Andricje svoju vernost realizmu izrazio u vise mahova u svojoj esej ist ici. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora.realist i. tj. što je bilo potpuno neistinito. Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije.Andricje uvek ist icao kako je njegov knj izevni credo realizam. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. gdje su vladali kršćanski vitezovi. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. sin bogatog Turčina i Grkinje. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje . Ćamil se. njegova brata. do njegovog iznenadnog oslobo enja i upucivanja u zatocenistvo u Akru. « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. Mladi Ćamil. kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. pa čak i samog pape. Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. gdje upoznaje fraPetra i ispriča mu život Đem-sultana. karakteru . u cuvenom carigradskom zatvoru i o onome sto je u tom zatvoru doziveo. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. a govoreci jednom o Floberu rekao je da mu se kod ovog maj stora francuske proze najvise svi a realizam i istakao da se u realnost i naj lakse moze ovladat i predmetom. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. Od tada počinje odiseja Đema. LIK ĆAMILA Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. bogati mladi Turčin iz Smirne. o potrebi . naime. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. psihi. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju».vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos. U «Prokletoj avliji». Ćamil-efendija. Fra-Petar doznaje od Haima. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi. I u Prokletoj avliji prica je realna i realist icka: rec je o tamnovanju fra-Pet ra. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. mladićeva sugrađanina. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života.

Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe. u početku natprosječno obdarene. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka». o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. Pod brutalnošću. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. Tako da «Avlija je u vremenu. običnih sudbina. LIK KARAĐOZA Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije. a Karađoz im se priključuje.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini. i fizičkim i duhovnim kvalitetima. ali brojni su i drugi likovi. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. bogatstvom senzibiliteta. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. Avlija je u svetu.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. On ostavlja knjige. Njegova volja je njen zakon. ćudima i instiktima. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova). đavolskog ostrva.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. a on se njima igra. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti. pjesnika u ljudskom srcu i mašti. Jasno je vidljiva transformacija. usamljenog. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije. koji ga približavaju nauci i umjetnosti. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. ali ne u jednom vremenu. On je: « Čovek kratka veka. Jedna tragedija uslovila je drugu. dakle postojim. okrutnošću divlje neumoljive sile. a duboko je dosegnuta.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. kockar i pijanica. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci. gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. postaje lutalica.poslušnosti i bezuslovnog podređenja. ustaljenih navika i obaveza. zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. Nisu opisane fizičke torture. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima.» ESEJ Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline. o čudnom i osobenom Karađozu. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. ali ne u jednom svetu. igre i muziku.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. I-Avlija se ne menja. i mimo toga. Ona živi u njegovom karaktaru. u mladosti. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija. Ćamila. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život . njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek.

nazvan Prokletom avlijom. u Carigradu. Mladi Ćamil. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. zatvorenik Haim . tj. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. naime. zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane.židov iz Smirne. Andrić i u svojim drugim djelima. smeđim očima. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. KNJIŽEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pripovijest MJESTO RADNJE: carigradski zatvor Prokleta avlijaANALIZA JEZIKA I STILA: . koji je stjecajem okolnosti dospio u najveći carigradski zatvor. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. opisuje pripadnike raznih narodnosti. pa zatim glavni lik ove pripovijesti.epiteti: gustim. bogati mali turčin iz Smirne.izolovanog. Ćamila iznesu. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati turčinu za ženu nego ju je prisilno udao za grka izvan Smirne. okvir je događanja Proklete avlije izvan Bosne. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. Od tada počinje odiseja Džema. u ''Ex Pontu'' . bosanskog franjevca. u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu. godine. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. jako razmaknutim krupnim. koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. a s Bosnom ga veže lik fra Petra. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake.usporedba: kao neka vrsta večite lutrije. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. O DJELU: Prokleta je avlija. ''Travničke kronike'' i ''Na Drini ćuprija''. poput uboja . Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem sultana. ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju. zatvorenik Ćamil-efendija. u onima o Bosni. Za razliku od tih romana. pa i pred Ćamilom. Džem sultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. spora mutna reka KRATAK SADRŽAJ: Prokleta je avlija naziv za poznati carigradski zatvor. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru gdje sultan također ima brata suparnika. crnim brkovima. taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. Ćamil se. objavljena 1954. od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem sultana. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz. Fra Petar ga više nikada nije vidio. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu. pa čak i samog pape. . Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija. zaljubio u kćer malog grčkog trgovca. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. gdje su vladali kršćanski vitezovi. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva. sin bogatog turčina i grkinje. oveća pripovijest ili mali roman. odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil. Djelo je pisano ekavicom te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onog vremena. koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. devet godina nakon ''Gospođice''. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde i dobra u ovaj svijet. živa ili mrtva – ne zna se. Međutim.

Carigradska je tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila jednog skromnog i smjernog. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo nedvojbeno je jedno od najboljih ostvarenja u cijelom Andrićevom bogatom književnom djelu. . I Avlija se bez prestanka puni i prazni. ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika. jasan je i vrlo čitljiv. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. Kao i u samom životu. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije Andrić je zapravo dao portret svoga vremena. a za one koji su otišli ne pita više nitko. ispričanom smirenim rečenicama koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja. koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza.Andrić je o Prokletoj avliji. Svijet Proklete avlije. g. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta. nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde. i 1915. a nikada se ne primjećuje višak ili manjak.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->