O piscu: Pripovjedač, romansijer, esejist, pjesnik.

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga Znakovi pored puta. No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini Ćuprija (1945), Gospođica (1945), Omer-paša Latas (1976, posmrtno). Prokletom avlijom (1954), djelom nenadmašne pripovjedačke ljepote i mudrosti, teško odredljiva književnog žanra, Andrić je dostigao vrhunac književnoga umijeća i sublimirao svoju osebujnu filozofiju povijesti i ljudske egzistencije. Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. "Sve moje je iz Bosne" - tom preciznom ispovjednom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegova književnog mikrokozmosa. No, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Polažući osobito na razvoj čitalačke kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za književnost, koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivši taj ogromni novac za "unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine". Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednjka sa kojim nije imala dece.Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića. U Višegradu Ivo Andrić pohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. Među gimnazijalcima zapažen je kao pripadnik nacionalističke omladine. 24. juna u Velikoj gimnaziji u Sarajevu položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, hrvatskog kulturno-prosvetnog društva iz Sarajeva. Sarađuje u Hrvatskoj riječi, Hrvatskom pokretu, Savremeniku - objavljuje recenzije o knjigama, zatim pesme i beleške o likovnim izložbama. U Hrvatskom pokretu objavljuje četiri Pisma iz Krakova. 28. juna 1914. saznaje od svog prijatelja Durbešića da je u Sarajevu ubijen Franc Ferdinand, prestolonaslednik a potom napušta Krakov. Vozom stiže u Zagreb, a potom na Rijeku i onda brodom dolazi u Split. 29. jula policija ga hapsi kao pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. 2. jula 1917. pomilovan je i odlazi u Višegrad. Početkom jeseni mobilisan je u vojsku. Godine 1918. iz štampe izlazi Andrićeva prva knjiga Ex Ponto, pesme u prozi. Ivo Andrić je 12. januara 1923.postavljen za vicekonzula u Gracu. Zatim se seli u Grac i upisuje na Filozofski fakultet. Godine 1928. premešten je za vicekonzula u Poslanstvo u Madridu. Iz Madrida održava veze sa svojim beogradskim, zagrebačkim i sarajevskim prijateljima. Predsednik Republike Poljske 1937. godine odlikuje ga Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske. Godine 1953. prvi put posle II svetkog rata dolazi u Višegrad. 19. Oktobra 1961. list Borba objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljnijij kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sedam dana kasnije Ivi Andriću je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Skupština Kulturno-prosvetne zajednice Srbije odlučuje da se Andriću dodeli Specijalna Vukova nagrada. Nakon što je oboleo od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975. 24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića.

NACIONALNA PRIPADNOSTDokumenti iz Andrićevih studentskih dana svjedoče o njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva.
Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin [1] i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao) U osoboj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i ambasador u Berlinu) kraljevine Jugoslavije u kojoj

decembra učestvovao i na tradicionalnoj svečanosti Dan Lucija. godine obratio Savjetu za kulturu NR BIH u kojem saopštava svoju odluku da 50% dinarskog iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade poklanja u svrhu unapređenja bibliotekarstva. Kiša ili Pavića. godinu u oblasti medicine. studentima i profesorima Slovenskog instituta Univerziteta u Upsali. decembra u raskošnoj dvorani Koncertne palate Švedske akademije. Svečana ceremonija dodele Nobelovih odličja za 1961. U Spomen-muzeju Ive Andrića u Beogradu. Najznačajnija djela EX PONTO (1918) NEMIRI (1920) PRIPOVETKE (1924. Ugraviran je stih iz VI pevanja Vergilijeve Eneide.1931. Na aversu je bareljef utemeljivača nagrade Alfreda Nobela. tako da na kraju ovaj nobelovac postaje svačiji i ničiji pisac. Medalja je od zlata. hemije i književnosti. fizike. Andrićeva supruga. ja Vas molim da primite ovaj znak počasti iz ruku njegovog Veličanstva Kralja.Kako ta kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Kao dugogodišnji kostimograf Narodnog pozorišta u Beogradu.. u Gradskoj kući u Stokholmu gde je krunisao najlepšu devojku. decembra je otvorio izložbu posvećenu velikom indijskom pesniku Rabindranatu Tagori. u stalnoj izložbenoj postavci. u društvu supruge Milice. Ivo Andrić se potom obratio svojim govorom na francuskom O priči i pričanju (tekst govora je kasnije objavljen u godišnjoj publikaciji Nobelova nagrada u izdanju Nobelove fondacije. Nobelova medalja je delo švedskog vajara i gravera M. sa Georgom Svensonom. Prvi jer je rođen u Hrvatskoj obitelji.[3][1][6][7] a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet. promera 60. a 16. Slobodana Novaka ili Marinkovića.dominira Srbija. Sa izražajem naših iskrenih čestitki.[1][8] Ipak na kraju Hrvati ga smatraju slabijim piscem od Miroslava Krleže. na latinskom: Kako je slatko videti ljudski život oplemenjen pronalascima. održana je 10. kraljicu svetlosti. je Andriću prilikom uručenja nagrade rekao:. Andrić se 17. a Srbi važnijima smatraju Miloša Crnjanskog.. raspored mesta za sedenje na svečanoj večeri priređenoj na dvoru švedskog kralja. nalaze se fotografije. član Akademije. Andrić je 13. direktorom izdavačke kuće Boniers. i ličnost istančanog duha i širokog obrazovanja.1936) MOST NA ŽEPI (1925) ANIKINA VREMENA (1931) NA DRINI ĆUPRIJA (1945) TRAVNIČKA HRONIKA (1945) GOSPOĐICA (1947) ZLOSTAVLJANJE (1950) PROKLETA AVLIJA (1954) ASKA I VUK (1960) ŽENA NA KAMENU (1962) JELENA. Dr Anders Esterling.5 mm. Diploma Nobelove nagrade se sastoji iz dva dela. . ŽENA KOJE NEMA (1962) Andrić je u Stokholm otišao 5. sadrži još i odluku o dodeli nagrade sa obrazloženjem. decembra. Ona se sastoji iz tri dela: Nobelove medalje.. kao i sama Nobelova nagrada. Erika Lindberga. maja 1962. Veliko je zadovoljstvo za Švedsku akademiju da u Vama nagradi jednog vrednog predstavnika onog jezičkog područja koje do sada nije bilo predstavljeno u listi nagrađenih. Neke od pojedinosti o tim svečanim danima sačuvala je u sećanju i u svojim dnevničkim zapisima Milica Babić Andrić. Sami Bošnjaci ga smatraju slabijim od Meše Selimovića. i osim osnovnih podataka o nobelovcu i sastavu Nobelovog komiteta. a na reversu bareljef mladića koji pod lovorom sluša i zapisuje pevanja muza. Ispisana je zlatotiskom na pergamentu kaširanom na dasci presvučenoj plavom kožom. svež i nadahnut. Nobelove diplome i dokumenta Skandinavske banke o novčanom iznosu Nobelove nagrade. ona je svojim kroki crtežima i uočavanjem detalja ostavila trag o Nobelovoj nagradi koji je impresionistički nov.Andrićev program boravka u Stokholmu je tih decembarskih dana bio ispunjen posetama i susretima – sa članovima Nobelove fondacije. pozivnice i programi protokola.. a nalazi se i u okviru njegovih Sabranih dela).

veka. i možda bi se iz njih mogao bar naslutiti. u najraznoličnijim uslovima života. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bljeska svesti. bez strasti. • • • • • književni i umetnički pravac koji nastoji da stvarnost prikazuje verno.v. u kome on. ali potreba za pričom i pričanjem ostaje. Međutim. izražajnih sredstava i umetničkih afiniteta). Premda Ivo Andrić nikada nije voleo da govori o sebi i da se o njemu govori van konteksta onoga što je pisao. mada pokreta pod tim nazivom nema sve do osamdesetih godina 19. Tatjana Korićanac Realizam u književnosti U nauci o književnosti javlja se u više značenja. stilsku formaciju. Pisarev svojim delom Realisti (1864) uvodi pojam realizam u rusku književnu kritiku. da odloži neminovnost tragičnog udesa koji nam preti. veka. Kao vanvremena kategorija. veka javlja realizam pod nazivom verizam. književnu epohu u kojoj dominira pravac realizma između tridesetih i devedesetih godina 19. pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima. godine. stalno istu priču. U Italiji se osamdesetih godina 19. na razmatranje o priči i pričanju uopšte.Svetla Nobelove pozornice blistaju do današnjeg dana na našim prostorima i u našoj književnoj baštini. Šenoa je prvi upotrebio ovaj . kao što je po mom mišljenju pravo i umesno. U nemačkoj književnoj kritici javlja se termin poetski realizam u značenju suprotnom od onog koje je realizmu pridavala francuska kritika. Šiler i Fridrih Šlegel među prvima su upotrebili ovaj pojam. i posebno zahvaljujući člancima Šanflerija objavljenim u njegovoj knjizi Realizam (La Realisme. odnosno književnoistorijsku celinu kao nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo. U knjizi Istorija i legenda. Na hiljadu raznih jezika. Realistički metod označava književnost koja prikazuje stvarnost kakva jeste. veka. pored vatre. između ostalog. realizam označava: književni metod. objavljen je tekst Andrićevog govora O priči i pričanju. i produži iluziju života i trajanja. iz veka u vek. ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. usmenim i pismenim. kaže: Stoga bih želeo da težište ovog kratkog izlaganja postavim. Možda je u tim pričanjima. a priča teče dalje i pričanju kraja nema. 1857). Pojam realizam uvodi u srpsku književnu kritiku Svetozar Marković (Pevanje i mišljenje. Nastanak pojma i širenje značenja Termin realizam se najpre javlja u filozofiji 18. duh. Realnost u poeziji 1870). Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama. dok se na književnost primenjuje tek od 19. Govoreći o «realizmu u pesništvu» ovim pojmom označavaju suprotnost idealizmu. uporedo sa dahom svojih pluća i ritmom svoga bila. A ta priča kao da želi. sa zahvalnošću i poštovanjem se sećamo priznanja kojim je on osvetlio i osvetlao našu književnost.U francuskoj kritici pojam realizam susrećemo u jednom članku časopisa »Mercure francais« iz 1826. veka. od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama. kroz vekove priča samo sebi. ali i kakva je moguća prema zakonu verovatnoće i nužnosti. i sadržana prava istorija čovečanstva. poput pričanja legendarne Šeherezade. odnosno književnost koja je uverljiva u odnosu prema objektivnoj stvarnosti. u milion varijanata. smisao te istorije. s tim što kod njega to još uvek nije književnoistorijski termin već oznaka za idejni stav dela ruske inteligencije.Kao književnoistorijski tipološki pojam označava:. istoriju i jezik. I to bez obzira na to da li obrađuju prošlost ili sadašnjost. objektivno i bezlično. značenje književne škole ili pravca u Francuskoj zadobija tek u raspravama koje su se vodile oko Kurbeovih slika. U anglosaksonskim književnostima termin realizam se javlja od pedesetih godina 19. koji se javlja u svim književnostima od antike do danas. u okviru Sabranih dela. da zavara krvnike. (kompleks postupaka. 1868. ako ne i saznati.

Velibor Gligoricje tvrdio da su u njoj »sadrzane naj lepse odlike njegove (Andriceve) poezije i meditacije«. i pr ipovetkom. odbacio dobar deo vec gotovog teksta od preko 250 st rana u rukopisu i zadrzao samo oko 90 st rana. pocev od Belinsog. u skracenom vidu. U teorijskim raspravama se govori o «antičkom realizmu». ona spada u dela koja se u ruskoj kr it ici.v. «realizmu u srednjovekovnoj književnosti». Manova Smrt u Veneciji. a prvo izdanje ovog dela pojavilo se tek 1954. Prokletu avliju je Andricdugo koncipirao i pisao. za vreme boravka u spanij i. Prokleta avlija je dobila svoju konacnu formu tek nakon 1945. U usvojenoj sovjetskoj tipologiji metoda realizam je suprotstavljen modernizmu u savremenoj književnosti. a ni kasnijem stvaralastvu. po njegovom racunu. kao neku vrstu rezimea svoj ih vaj kadasnj ih preokupacija. dajuci ih. ljudima ogranicene moci shvatanja. «magičnom realizmu». Na Drini cuprija i Gospoica bili dovrseni i stampani. to je delo koje se ne moze lako svrstat i ni u pripovetke ni u romane. umjetnickih ideja. PROKLETA AVLIJA« IVE ANDRICA U knjizevnom delu I ve Andrica Prokleta avlija zauzima posebno mesto i umnogome se razlikuje od njegovih drugih ostvarenja. godine.pojam u Hrvatskoj sedamdesetih godina 19. obogacenih i nizom tema o koj ima je Andric pisao u ranij im delima. dobr im delima i verom. predstavlja neku vrstu rekapitulacije Andriceve umetnosti. Postepeno širenje značenja pojma iziskivalo je da se uvek tačno odredi u kom značenju je termin «realizam» upotrebljen. veka. da se mucio kako da ga konacno rediguje i da je. pa cak i romanom i novelom u ist i mah! Po duzini i razgranatost i radnje.) Za Eriha Auerbaha. Međutim. kada su sva tri njegova romana: Travnicka hronika. cini se. taj proces t rajao sedamnaest godina. godine. Kamijev Stranac. Poceo je da radi na njoj jos oko 1928. ono sto danas cini njegovu vecu gotovo celom svetu cuvenu knjigu. francuski marksist Rože Garodi u svojoj knjizi Realizam bez obala primenjuje pojam realizam i na modernu književnost (dela Kafke i dr. Mer imeova Kolomba. po gotovo opstem misljenju kritike. Nasi kriticar i je nazivaju i romanom. Trebalo je da i ona bude roman. ne nalazi u njegovom ranijem. ali je Andric. U Prokletoj avliji su se srele i prozele dve tematske celine Andricevih pr ipovedaka: ona iz prica u koj ima je t ransponovao svoje tamnicke dozivljaje i ona iz pripovedaka o bosanskim frat rima. Prepletenost ovih dvaju tokova. ali je dao i nesto novo. sto se. sa sebi svoj stvenom samokriticnocu. poetskih vizija i intuit ivnih otkrovenja oporih ist ina o tegobama ljudske egzistencije – individualne i drustvene«. Skender Kulenovic je smatrao da se u tom delu nalazi jezgro Andricevog stvaralastva. a Voj islav Minicje cak ist icao da je to delo »sinteza Andricevih zivotnih i knj izevnih iskustava. «romantičnom realizmu». Hemingvejev Starac i more. Početkom tridesetih godina sovjetska nauka o književnosti je usvojila tipologiju metoda koje se u istoriji smenjuju. tako reci. «realizmu renesanse». Pre svega. naziva povecu a u koju bi se mogli uvrst it i Puskinova Kapetanova kci. u kojoj se kao pravac realizam formirao tek početkom osamdesetih 19. koj ima je svet izgledao kao velika tajna iz koje se covek moze spast i samo prostodusnocu. Andric je doista u ovom delu ponovio mnoge svoje bitne teme. (Mimezis. godine. Sam Andricje istakao da je imao dosta problema s pisanjem tog dela.1946) pojam realizam je vanvremenska i neistorijska kategorija. «prosvetiteljskom realizmu». ucinila je Prokletu avliju ostvarenjem koje. . Utvrđuje se da je realistički metod prisutan u zapadnoevropskoj književnosti od Ilijade i Odiseje do pisaca dvadesetog veka.

tj. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. Mladi Ćamil. do njegovog iznenadnog oslobo enja i upucivanja u zatocenistvo u Akru. Ćamil se. LIK ĆAMILA Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. a govoreci jednom o Floberu rekao je da mu se kod ovog maj stora francuske proze najvise svi a realizam i istakao da se u realnost i naj lakse moze ovladat i predmetom. Andricje svoju vernost realizmu izrazio u vise mahova u svojoj esej ist ici. Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. Te niti su dobro i zlo. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos.vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. što je bilo potpuno neistinito. Židov iz Smirne. pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. pa čak i samog pape. Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». Fra-Petar ga više nikada nije vidio. licnost i na koju je Andric vise puta obracao paznju. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. naime. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. U «Prokletoj avliji». U prilogu i osam kratkih poglavlja. gdje sultan također ima brata suparnika. kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. I u Prokletoj avliji prica je realna i realist icka: rec je o tamnovanju fra-Pet ra. mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. mladićeva sugrađanina. gdje upoznaje fraPetra i ispriča mu život Đem-sultana. u cuvenom carigradskom zatvoru i o onome sto je u tom zatvoru doziveo. bile one društvena mehanika ili božanska vlast. Od tada počinje odiseja Đema. koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. stilu života. bogati mladi Turčin iz Smirne. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje . karakteru . o potrebi . jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta.realist i. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života. Fra-Petar doznaje od Haima. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju». zatvorenik Haim. pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. sin bogatog Turčina i Grkinje. gdje su vladali kršćanski vitezovi. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Zbog toga su nasi modernist i. njegova brata. « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta.Andricje uvek ist icao kako je njegov knj izevni credo realizam. psihi. Andricje ispricao ono sto se fra-Pet ru desilo u tom zatvoru od t renutka kad je utamnicen pod sumnjom da je papskog internuncija obavest io o losem polozaju balkanskih hricana. okupljeni oko casopisa »Delo«. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. Ćamil-efendija. nekako bas u vreme kad se pojavila Prokleta avlija bili krit icki i cak negatorski raspolozeni prema Andricu. fra-Petar upoznaje više ljudi .

I-Avlija se ne menja. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. u početku natprosječno obdarene. Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. u mladosti. okrutnošću divlje neumoljive sile. gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije. Ćamila. i mimo toga. Avlija je u svetu. ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova).» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. običnih sudbina. Pod brutalnošću. a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. o čudnom i osobenom Karađozu. pjesnika u ljudskom srcu i mašti. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. a duboko je dosegnuta. kockar i pijanica. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije. a Karađoz im se priključuje. da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu.» ESEJ Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. Jasno je vidljiva transformacija. postaje lutalica. o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. Ona živi u njegovom karaktaru. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. ali ne u jednom svetu. đavolskog ostrva. On je: « Čovek kratka veka. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija. On ostavlja knjige. ustaljenih navika i obaveza. bogatstvom senzibiliteta. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život . ali brojni su i drugi likovi. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. igre i muziku. ćudima i instiktima. zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Jedna tragedija uslovila je drugu.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. i fizičkim i duhovnim kvalitetima.poslušnosti i bezuslovnog podređenja. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti. Nisu opisane fizičke torture. Njegova volja je njen zakon. ali ne u jednom vremenu. koji ga približavaju nauci i umjetnosti. a on se njima igra. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci. Tako da «Avlija je u vremenu. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka». u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje. dakle postojim. njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. LIK KARAĐOZA Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. usamljenog.

devet godina nakon ''Gospođice''. ''Travničke kronike'' i ''Na Drini ćuprija''. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru gdje sultan također ima brata suparnika. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz. živa ili mrtva – ne zna se. . zatvorenik Ćamil-efendija. koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. u onima o Bosni. Za razliku od tih romana. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda.izolovanog. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem sultana. a s Bosnom ga veže lik fra Petra.židov iz Smirne. Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija. nazvan Prokletom avlijom. Međutim. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde i dobra u ovaj svijet. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu. O DJELU: Prokleta je avlija. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. gdje su vladali kršćanski vitezovi. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. pa i pred Ćamilom. Ćamil se. u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. KNJIŽEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pripovijest MJESTO RADNJE: carigradski zatvor Prokleta avlijaANALIZA JEZIKA I STILA: . Fra Petar ga više nikada nije vidio. poput uboja . Džem sultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. pa zatim glavni lik ove pripovijesti. smeđim očima.epiteti: gustim. jako razmaknutim krupnim. koji je stjecajem okolnosti dospio u najveći carigradski zatvor. opisuje pripadnike raznih narodnosti. spora mutna reka KRATAK SADRŽAJ: Prokleta je avlija naziv za poznati carigradski zatvor. naime. Djelo je pisano ekavicom te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onog vremena. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. Od tada počinje odiseja Džema. godine. od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem sultana. objavljena 1954. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati turčinu za ženu nego ju je prisilno udao za grka izvan Smirne. koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil. bogati mali turčin iz Smirne. Ćamila iznesu. crnim brkovima. taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. zaljubio u kćer malog grčkog trgovca. tj. bosanskog franjevca. Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. zatvorenik Haim . Mladi Ćamil. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. pa čak i samog pape. ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju. sin bogatog turčina i grkinje. Andrić i u svojim drugim djelima. okvir je događanja Proklete avlije izvan Bosne. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. u Carigradu. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine.usporedba: kao neka vrsta večite lutrije. u ''Ex Pontu'' . U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. oveća pripovijest ili mali roman. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu.

ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika. a za one koji su otišli ne pita više nitko. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo nedvojbeno je jedno od najboljih ostvarenja u cijelom Andrićevom bogatom književnom djelu. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. . g. koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka. a nikada se ne primjećuje višak ili manjak. i 1915. nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. Kao i u samom životu. I Avlija se bez prestanka puni i prazni. svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde. Carigradska je tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila jednog skromnog i smjernog. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije Andrić je zapravo dao portret svoga vremena. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. jasan je i vrlo čitljiv. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza. ispričanom smirenim rečenicama koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja.Andrić je o Prokletoj avliji. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. Svijet Proklete avlije. Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful