O piscu: Pripovjedač, romansijer, esejist, pjesnik.

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga Znakovi pored puta. No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini Ćuprija (1945), Gospođica (1945), Omer-paša Latas (1976, posmrtno). Prokletom avlijom (1954), djelom nenadmašne pripovjedačke ljepote i mudrosti, teško odredljiva književnog žanra, Andrić je dostigao vrhunac književnoga umijeća i sublimirao svoju osebujnu filozofiju povijesti i ljudske egzistencije. Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. "Sve moje je iz Bosne" - tom preciznom ispovjednom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegova književnog mikrokozmosa. No, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Polažući osobito na razvoj čitalačke kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za književnost, koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivši taj ogromni novac za "unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine". Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednjka sa kojim nije imala dece.Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića. U Višegradu Ivo Andrić pohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. Među gimnazijalcima zapažen je kao pripadnik nacionalističke omladine. 24. juna u Velikoj gimnaziji u Sarajevu položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, hrvatskog kulturno-prosvetnog društva iz Sarajeva. Sarađuje u Hrvatskoj riječi, Hrvatskom pokretu, Savremeniku - objavljuje recenzije o knjigama, zatim pesme i beleške o likovnim izložbama. U Hrvatskom pokretu objavljuje četiri Pisma iz Krakova. 28. juna 1914. saznaje od svog prijatelja Durbešića da je u Sarajevu ubijen Franc Ferdinand, prestolonaslednik a potom napušta Krakov. Vozom stiže u Zagreb, a potom na Rijeku i onda brodom dolazi u Split. 29. jula policija ga hapsi kao pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. 2. jula 1917. pomilovan je i odlazi u Višegrad. Početkom jeseni mobilisan je u vojsku. Godine 1918. iz štampe izlazi Andrićeva prva knjiga Ex Ponto, pesme u prozi. Ivo Andrić je 12. januara 1923.postavljen za vicekonzula u Gracu. Zatim se seli u Grac i upisuje na Filozofski fakultet. Godine 1928. premešten je za vicekonzula u Poslanstvo u Madridu. Iz Madrida održava veze sa svojim beogradskim, zagrebačkim i sarajevskim prijateljima. Predsednik Republike Poljske 1937. godine odlikuje ga Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske. Godine 1953. prvi put posle II svetkog rata dolazi u Višegrad. 19. Oktobra 1961. list Borba objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljnijij kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sedam dana kasnije Ivi Andriću je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Skupština Kulturno-prosvetne zajednice Srbije odlučuje da se Andriću dodeli Specijalna Vukova nagrada. Nakon što je oboleo od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975. 24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića.

NACIONALNA PRIPADNOSTDokumenti iz Andrićevih studentskih dana svjedoče o njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva.
Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin [1] i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao) U osoboj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i ambasador u Berlinu) kraljevine Jugoslavije u kojoj

nalaze se fotografije.[3][1][6][7] a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet. Kao dugogodišnji kostimograf Narodnog pozorišta u Beogradu. Diploma Nobelove nagrade se sastoji iz dva dela. Nobelove diplome i dokumenta Skandinavske banke o novčanom iznosu Nobelove nagrade. a na reversu bareljef mladića koji pod lovorom sluša i zapisuje pevanja muza.. studentima i profesorima Slovenskog instituta Univerziteta u Upsali. ona je svojim kroki crtežima i uočavanjem detalja ostavila trag o Nobelovoj nagradi koji je impresionistički nov. promera 60. Veliko je zadovoljstvo za Švedsku akademiju da u Vama nagradi jednog vrednog predstavnika onog jezičkog područja koje do sada nije bilo predstavljeno u listi nagrađenih. Andrićeva supruga. Dr Anders Esterling.1931. Andrić je 13. direktorom izdavačke kuće Boniers. Sami Bošnjaci ga smatraju slabijim od Meše Selimovića. i ličnost istančanog duha i širokog obrazovanja. ŽENA KOJE NEMA (1962) Andrić je u Stokholm otišao 5.5 mm. godine obratio Savjetu za kulturu NR BIH u kojem saopštava svoju odluku da 50% dinarskog iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade poklanja u svrhu unapređenja bibliotekarstva.. i osim osnovnih podataka o nobelovcu i sastavu Nobelovog komiteta. sadrži još i odluku o dodeli nagrade sa obrazloženjem. član Akademije. decembra u raskošnoj dvorani Koncertne palate Švedske akademije. svež i nadahnut. godinu u oblasti medicine.1936) MOST NA ŽEPI (1925) ANIKINA VREMENA (1931) NA DRINI ĆUPRIJA (1945) TRAVNIČKA HRONIKA (1945) GOSPOĐICA (1947) ZLOSTAVLJANJE (1950) PROKLETA AVLIJA (1954) ASKA I VUK (1960) ŽENA NA KAMENU (1962) JELENA. Nobelova medalja je delo švedskog vajara i gravera M. decembra. Ugraviran je stih iz VI pevanja Vergilijeve Eneide. Slobodana Novaka ili Marinkovića. . održana je 10. ja Vas molim da primite ovaj znak počasti iz ruku njegovog Veličanstva Kralja. pozivnice i programi protokola. Neke od pojedinosti o tim svečanim danima sačuvala je u sećanju i u svojim dnevničkim zapisima Milica Babić Andrić. decembra je otvorio izložbu posvećenu velikom indijskom pesniku Rabindranatu Tagori. hemije i književnosti. na latinskom: Kako je slatko videti ljudski život oplemenjen pronalascima. Prvi jer je rođen u Hrvatskoj obitelji.. kraljicu svetlosti. Na aversu je bareljef utemeljivača nagrade Alfreda Nobela. fizike. u društvu supruge Milice. Erika Lindberga. a nalazi se i u okviru njegovih Sabranih dela). je Andriću prilikom uručenja nagrade rekao:.Andrićev program boravka u Stokholmu je tih decembarskih dana bio ispunjen posetama i susretima – sa članovima Nobelove fondacije. kao i sama Nobelova nagrada. a Srbi važnijima smatraju Miloša Crnjanskog. u stalnoj izložbenoj postavci. a 16.. tako da na kraju ovaj nobelovac postaje svačiji i ničiji pisac. maja 1962. decembra učestvovao i na tradicionalnoj svečanosti Dan Lucija. Ona se sastoji iz tri dela: Nobelove medalje. u Gradskoj kući u Stokholmu gde je krunisao najlepšu devojku. raspored mesta za sedenje na svečanoj večeri priređenoj na dvoru švedskog kralja. Ivo Andrić se potom obratio svojim govorom na francuskom O priči i pričanju (tekst govora je kasnije objavljen u godišnjoj publikaciji Nobelova nagrada u izdanju Nobelove fondacije. Ispisana je zlatotiskom na pergamentu kaširanom na dasci presvučenoj plavom kožom. Svečana ceremonija dodele Nobelovih odličja za 1961.Kako ta kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Sa izražajem naših iskrenih čestitki. Kiša ili Pavića. Najznačajnija djela EX PONTO (1918) NEMIRI (1920) PRIPOVETKE (1924. Andrić se 17.dominira Srbija.[1][8] Ipak na kraju Hrvati ga smatraju slabijim piscem od Miroslava Krleže. U Spomen-muzeju Ive Andrića u Beogradu. Medalja je od zlata. sa Georgom Svensonom.

Pisarev svojim delom Realisti (1864) uvodi pojam realizam u rusku književnu kritiku. ali i kakva je moguća prema zakonu verovatnoće i nužnosti. u milion varijanata. 1857). U nemačkoj književnoj kritici javlja se termin poetski realizam u značenju suprotnom od onog koje je realizmu pridavala francuska kritika. u okviru Sabranih dela. Na hiljadu raznih jezika. iz veka u vek. uporedo sa dahom svojih pluća i ritmom svoga bila. poput pričanja legendarne Šeherezade. Šenoa je prvi upotrebio ovaj . 1868. ali potreba za pričom i pričanjem ostaje. književnu epohu u kojoj dominira pravac realizma između tridesetih i devedesetih godina 19. od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama. U knjizi Istorija i legenda. Pojam realizam uvodi u srpsku književnu kritiku Svetozar Marković (Pevanje i mišljenje. kroz vekove priča samo sebi. dok se na književnost primenjuje tek od 19. veka. pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima. Međutim. izražajnih sredstava i umetničkih afiniteta). duh. objektivno i bezlično. u najraznoličnijim uslovima života. da odloži neminovnost tragičnog udesa koji nam preti. Možda je u tim pričanjima. s tim što kod njega to još uvek nije književnoistorijski termin već oznaka za idejni stav dela ruske inteligencije.Kao književnoistorijski tipološki pojam označava:. veka javlja realizam pod nazivom verizam. stalno istu priču. I to bez obzira na to da li obrađuju prošlost ili sadašnjost. stilsku formaciju. da zavara krvnike. U Italiji se osamdesetih godina 19. u kome on. između ostalog. i možda bi se iz njih mogao bar naslutiti. i posebno zahvaljujući člancima Šanflerija objavljenim u njegovoj knjizi Realizam (La Realisme. kao što je po mom mišljenju pravo i umesno. pored vatre.U francuskoj kritici pojam realizam susrećemo u jednom članku časopisa »Mercure francais« iz 1826. istoriju i jezik. veka. ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. usmenim i pismenim. odnosno književnoistorijsku celinu kao nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo. i produži iluziju života i trajanja. Šiler i Fridrih Šlegel među prvima su upotrebili ovaj pojam. a priča teče dalje i pričanju kraja nema. Kao vanvremena kategorija. • • • • • književni i umetnički pravac koji nastoji da stvarnost prikazuje verno. Tatjana Korićanac Realizam u književnosti U nauci o književnosti javlja se u više značenja. bez strasti. objavljen je tekst Andrićevog govora O priči i pričanju. realizam označava: književni metod. Premda Ivo Andrić nikada nije voleo da govori o sebi i da se o njemu govori van konteksta onoga što je pisao. A ta priča kao da želi. i sadržana prava istorija čovečanstva. veka. smisao te istorije. Realistički metod označava književnost koja prikazuje stvarnost kakva jeste. na razmatranje o priči i pričanju uopšte. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bljeska svesti. mada pokreta pod tim nazivom nema sve do osamdesetih godina 19. odnosno književnost koja je uverljiva u odnosu prema objektivnoj stvarnosti. značenje književne škole ili pravca u Francuskoj zadobija tek u raspravama koje su se vodile oko Kurbeovih slika. sa zahvalnošću i poštovanjem se sećamo priznanja kojim je on osvetlio i osvetlao našu književnost. godine. (kompleks postupaka. Nastanak pojma i širenje značenja Termin realizam se najpre javlja u filozofiji 18. koji se javlja u svim književnostima od antike do danas.v. Govoreći o «realizmu u pesništvu» ovim pojmom označavaju suprotnost idealizmu. Realnost u poeziji 1870). U anglosaksonskim književnostima termin realizam se javlja od pedesetih godina 19. ako ne i saznati. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama. veka.Svetla Nobelove pozornice blistaju do današnjeg dana na našim prostorima i u našoj književnoj baštini. kaže: Stoga bih želeo da težište ovog kratkog izlaganja postavim.

Skender Kulenovic je smatrao da se u tom delu nalazi jezgro Andricevog stvaralastva. «realizmu u srednjovekovnoj književnosti». Utvrđuje se da je realistički metod prisutan u zapadnoevropskoj književnosti od Ilijade i Odiseje do pisaca dvadesetog veka. po gotovo opstem misljenju kritike. ali je dao i nesto novo.pojam u Hrvatskoj sedamdesetih godina 19. a Voj islav Minicje cak ist icao da je to delo »sinteza Andricevih zivotnih i knj izevnih iskustava. dajuci ih. i pr ipovetkom. a prvo izdanje ovog dela pojavilo se tek 1954. Poceo je da radi na njoj jos oko 1928. Mer imeova Kolomba. Prokletu avliju je Andricdugo koncipirao i pisao. ona spada u dela koja se u ruskoj kr it ici. Sam Andricje istakao da je imao dosta problema s pisanjem tog dela. Postepeno širenje značenja pojma iziskivalo je da se uvek tačno odredi u kom značenju je termin «realizam» upotrebljen. u skracenom vidu.1946) pojam realizam je vanvremenska i neistorijska kategorija. Prepletenost ovih dvaju tokova. . Trebalo je da i ona bude roman. Kamijev Stranac. PROKLETA AVLIJA« IVE ANDRICA U knjizevnom delu I ve Andrica Prokleta avlija zauzima posebno mesto i umnogome se razlikuje od njegovih drugih ostvarenja. godine. ono sto danas cini njegovu vecu gotovo celom svetu cuvenu knjigu. Nasi kriticar i je nazivaju i romanom. godine. kao neku vrstu rezimea svoj ih vaj kadasnj ih preokupacija. veka. naziva povecu a u koju bi se mogli uvrst it i Puskinova Kapetanova kci. Početkom tridesetih godina sovjetska nauka o književnosti je usvojila tipologiju metoda koje se u istoriji smenjuju. da se mucio kako da ga konacno rediguje i da je. Hemingvejev Starac i more. u kojoj se kao pravac realizam formirao tek početkom osamdesetih 19. ne nalazi u njegovom ranijem. taj proces t rajao sedamnaest godina. Međutim. Prokleta avlija je dobila svoju konacnu formu tek nakon 1945. sto se. «romantičnom realizmu». Velibor Gligoricje tvrdio da su u njoj »sadrzane naj lepse odlike njegove (Andriceve) poezije i meditacije«. koj ima je svet izgledao kao velika tajna iz koje se covek moze spast i samo prostodusnocu. «magičnom realizmu». cini se. po njegovom racunu. za vreme boravka u spanij i. to je delo koje se ne moze lako svrstat i ni u pripovetke ni u romane. (Mimezis. francuski marksist Rože Garodi u svojoj knjizi Realizam bez obala primenjuje pojam realizam i na modernu književnost (dela Kafke i dr. ali je Andric. tako reci. godine. umjetnickih ideja. Manova Smrt u Veneciji. ljudima ogranicene moci shvatanja.) Za Eriha Auerbaha. dobr im delima i verom. predstavlja neku vrstu rekapitulacije Andriceve umetnosti. Andric je doista u ovom delu ponovio mnoge svoje bitne teme. U Prokletoj avliji su se srele i prozele dve tematske celine Andricevih pr ipovedaka: ona iz prica u koj ima je t ransponovao svoje tamnicke dozivljaje i ona iz pripovedaka o bosanskim frat rima. odbacio dobar deo vec gotovog teksta od preko 250 st rana u rukopisu i zadrzao samo oko 90 st rana. «realizmu renesanse». pa cak i romanom i novelom u ist i mah! Po duzini i razgranatost i radnje. a ni kasnijem stvaralastvu. sa sebi svoj stvenom samokriticnocu. U usvojenoj sovjetskoj tipologiji metoda realizam je suprotstavljen modernizmu u savremenoj književnosti. obogacenih i nizom tema o koj ima je Andric pisao u ranij im delima. Na Drini cuprija i Gospoica bili dovrseni i stampani. poetskih vizija i intuit ivnih otkrovenja oporih ist ina o tegobama ljudske egzistencije – individualne i drustvene«. kada su sva tri njegova romana: Travnicka hronika. Pre svega.v. U teorijskim raspravama se govori o «antičkom realizmu». «prosvetiteljskom realizmu». pocev od Belinsog. ucinila je Prokletu avliju ostvarenjem koje.

sin bogatog Turčina i Grkinje. Andricje ispricao ono sto se fra-Pet ru desilo u tom zatvoru od t renutka kad je utamnicen pod sumnjom da je papskog internuncija obavest io o losem polozaju balkanskih hricana. Te niti su dobro i zlo. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. LIK ĆAMILA Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. njegova brata. bogati mladi Turčin iz Smirne. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve.vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. Ćamil se. U «Prokletoj avliji». a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. psihi. mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. Fra-Petar doznaje od Haima. s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. a govoreci jednom o Floberu rekao je da mu se kod ovog maj stora francuske proze najvise svi a realizam i istakao da se u realnost i naj lakse moze ovladat i predmetom. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos. naime. pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. tj. što je bilo potpuno neistinito. Andricje svoju vernost realizmu izrazio u vise mahova u svojoj esej ist ici. kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. o potrebi . no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. gdje upoznaje fraPetra i ispriča mu život Đem-sultana. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje . Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. licnost i na koju je Andric vise puta obracao paznju. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. Mladi Ćamil. stilu života. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju». Od tada počinje odiseja Đema. U prilogu i osam kratkih poglavlja. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. pa čak i samog pape. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». Ćamil-efendija. Zbog toga su nasi modernist i. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta. u cuvenom carigradskom zatvoru i o onome sto je u tom zatvoru doziveo. karakteru . koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi.Andricje uvek ist icao kako je njegov knj izevni credo realizam. Židov iz Smirne. gdje su vladali kršćanski vitezovi. mladićeva sugrađanina. gdje sultan također ima brata suparnika. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života. nekako bas u vreme kad se pojavila Prokleta avlija bili krit icki i cak negatorski raspolozeni prema Andricu. I u Prokletoj avliji prica je realna i realist icka: rec je o tamnovanju fra-Pet ra. fra-Petar upoznaje više ljudi . Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. do njegovog iznenadnog oslobo enja i upucivanja u zatocenistvo u Akru. zatvorenik Haim. okupljeni oko casopisa »Delo«. bile one društvena mehanika ili božanska vlast.realist i.

Ona se ogleda u njegovoj prirodi. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije. ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. a Karađoz im se priključuje. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život . i fizičkim i duhovnim kvalitetima. Pod brutalnošću. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. On je: « Čovek kratka veka. o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. usamljenog. Jasno je vidljiva transformacija. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. okrutnošću divlje neumoljive sile. Avlija je u svetu. ali ne u jednom vremenu. Nisu opisane fizičke torture.poslušnosti i bezuslovnog podređenja. njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. a duboko je dosegnuta. ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini. bogatstvom senzibiliteta. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka». gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. dakle postojim. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. Ćamila.» ESEJ Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja. zle sreće i pogrešnog prvog koraka. đavolskog ostrva. u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. a on se njima igra. i mimo toga.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. Njegova volja je njen zakon. običnih sudbina.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. pjesnika u ljudskom srcu i mašti. u početku natprosječno obdarene. o čudnom i osobenom Karađozu. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. postaje lutalica. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. ali brojni su i drugi likovi. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova). Jedna tragedija uslovila je drugu. da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti. a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. koji ga približavaju nauci i umjetnosti. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. On ostavlja knjige. ćudima i instiktima. LIK KARAĐOZA Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. Ona živi u njegovom karaktaru. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. Tako da «Avlija je u vremenu. u mladosti. kockar i pijanica. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. ali ne u jednom svetu. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo. igre i muziku. Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. I-Avlija se ne menja. ustaljenih navika i obaveza.

Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. Fra Petar ga više nikada nije vidio. u Carigradu. koji je stjecajem okolnosti dospio u najveći carigradski zatvor. Međutim. u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem sultana. ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju.usporedba: kao neka vrsta večite lutrije. gdje su vladali kršćanski vitezovi. naime. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu. pa zatim glavni lik ove pripovijesti. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil. bosanskog franjevca. u onima o Bosni. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija. okvir je događanja Proklete avlije izvan Bosne. kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . smeđim očima. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. zatvorenik Haim . objavljena 1954. pa i pred Ćamilom. ''Travničke kronike'' i ''Na Drini ćuprija''. zatvorenik Ćamil-efendija. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. crnim brkovima. jako razmaknutim krupnim. taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. Džem sultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. bogati mali turčin iz Smirne. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva.epiteti: gustim. pa čak i samog pape. godine. Za razliku od tih romana. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde i dobra u ovaj svijet. Od tada počinje odiseja Džema.židov iz Smirne. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. živa ili mrtva – ne zna se. Djelo je pisano ekavicom te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onog vremena. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. a s Bosnom ga veže lik fra Petra. opisuje pripadnike raznih narodnosti.izolovanog. . spora mutna reka KRATAK SADRŽAJ: Prokleta je avlija naziv za poznati carigradski zatvor. koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu. sin bogatog turčina i grkinje. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru gdje sultan također ima brata suparnika. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. Mladi Ćamil. nazvan Prokletom avlijom. odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Ćamil se. KNJIŽEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pripovijest MJESTO RADNJE: carigradski zatvor Prokleta avlijaANALIZA JEZIKA I STILA: . poput uboja . Andrić i u svojim drugim djelima. devet godina nakon ''Gospođice''. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz. u ''Ex Pontu'' . O DJELU: Prokleta je avlija. Ćamila iznesu. tj. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati turčinu za ženu nego ju je prisilno udao za grka izvan Smirne. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. oveća pripovijest ili mali roman. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem sultana. zaljubio u kćer malog grčkog trgovca.

Carigradska je tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila jednog skromnog i smjernog. i 1915. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta.Andrić je o Prokletoj avliji. a nikada se ne primjećuje višak ili manjak. ispričanom smirenim rečenicama koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja. jasan je i vrlo čitljiv. Kao i u samom životu. ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza. a za one koji su otišli ne pita više nitko. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo nedvojbeno je jedno od najboljih ostvarenja u cijelom Andrićevom bogatom književnom djelu. koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka. g. svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. I Avlija se bez prestanka puni i prazni. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije Andrić je zapravo dao portret svoga vremena. . Svijet Proklete avlije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful