O piscu: Pripovjedač, romansijer, esejist, pjesnik.

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga Znakovi pored puta. No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini Ćuprija (1945), Gospođica (1945), Omer-paša Latas (1976, posmrtno). Prokletom avlijom (1954), djelom nenadmašne pripovjedačke ljepote i mudrosti, teško odredljiva književnog žanra, Andrić je dostigao vrhunac književnoga umijeća i sublimirao svoju osebujnu filozofiju povijesti i ljudske egzistencije. Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. "Sve moje je iz Bosne" - tom preciznom ispovjednom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegova književnog mikrokozmosa. No, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Polažući osobito na razvoj čitalačke kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za književnost, koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivši taj ogromni novac za "unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine". Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednjka sa kojim nije imala dece.Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića. U Višegradu Ivo Andrić pohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. Među gimnazijalcima zapažen je kao pripadnik nacionalističke omladine. 24. juna u Velikoj gimnaziji u Sarajevu položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, hrvatskog kulturno-prosvetnog društva iz Sarajeva. Sarađuje u Hrvatskoj riječi, Hrvatskom pokretu, Savremeniku - objavljuje recenzije o knjigama, zatim pesme i beleške o likovnim izložbama. U Hrvatskom pokretu objavljuje četiri Pisma iz Krakova. 28. juna 1914. saznaje od svog prijatelja Durbešića da je u Sarajevu ubijen Franc Ferdinand, prestolonaslednik a potom napušta Krakov. Vozom stiže u Zagreb, a potom na Rijeku i onda brodom dolazi u Split. 29. jula policija ga hapsi kao pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. 2. jula 1917. pomilovan je i odlazi u Višegrad. Početkom jeseni mobilisan je u vojsku. Godine 1918. iz štampe izlazi Andrićeva prva knjiga Ex Ponto, pesme u prozi. Ivo Andrić je 12. januara 1923.postavljen za vicekonzula u Gracu. Zatim se seli u Grac i upisuje na Filozofski fakultet. Godine 1928. premešten je za vicekonzula u Poslanstvo u Madridu. Iz Madrida održava veze sa svojim beogradskim, zagrebačkim i sarajevskim prijateljima. Predsednik Republike Poljske 1937. godine odlikuje ga Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske. Godine 1953. prvi put posle II svetkog rata dolazi u Višegrad. 19. Oktobra 1961. list Borba objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljnijij kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sedam dana kasnije Ivi Andriću je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Skupština Kulturno-prosvetne zajednice Srbije odlučuje da se Andriću dodeli Specijalna Vukova nagrada. Nakon što je oboleo od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975. 24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića.

NACIONALNA PRIPADNOSTDokumenti iz Andrićevih studentskih dana svjedoče o njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva.
Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin [1] i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao) U osoboj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i ambasador u Berlinu) kraljevine Jugoslavije u kojoj

promera 60. Erika Lindberga. Medalja je od zlata. pozivnice i programi protokola. Nobelove diplome i dokumenta Skandinavske banke o novčanom iznosu Nobelove nagrade. na latinskom: Kako je slatko videti ljudski život oplemenjen pronalascima.. godinu u oblasti medicine. svež i nadahnut. studentima i profesorima Slovenskog instituta Univerziteta u Upsali. u stalnoj izložbenoj postavci. decembra. i osim osnovnih podataka o nobelovcu i sastavu Nobelovog komiteta. ona je svojim kroki crtežima i uočavanjem detalja ostavila trag o Nobelovoj nagradi koji je impresionistički nov. Najznačajnija djela EX PONTO (1918) NEMIRI (1920) PRIPOVETKE (1924. Veliko je zadovoljstvo za Švedsku akademiju da u Vama nagradi jednog vrednog predstavnika onog jezičkog područja koje do sada nije bilo predstavljeno u listi nagrađenih. . Andrićeva supruga. ŽENA KOJE NEMA (1962) Andrić je u Stokholm otišao 5. decembra je otvorio izložbu posvećenu velikom indijskom pesniku Rabindranatu Tagori.Andrićev program boravka u Stokholmu je tih decembarskih dana bio ispunjen posetama i susretima – sa članovima Nobelove fondacije. Kiša ili Pavića. Ona se sastoji iz tri dela: Nobelove medalje. Sami Bošnjaci ga smatraju slabijim od Meše Selimovića... Andrić je 13. hemije i književnosti. je Andriću prilikom uručenja nagrade rekao:. decembra učestvovao i na tradicionalnoj svečanosti Dan Lucija.1931. a nalazi se i u okviru njegovih Sabranih dela). Slobodana Novaka ili Marinkovića. sadrži još i odluku o dodeli nagrade sa obrazloženjem. kao i sama Nobelova nagrada.dominira Srbija. Ugraviran je stih iz VI pevanja Vergilijeve Eneide. tako da na kraju ovaj nobelovac postaje svačiji i ničiji pisac. Dr Anders Esterling.[3][1][6][7] a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet. Neke od pojedinosti o tim svečanim danima sačuvala je u sećanju i u svojim dnevničkim zapisima Milica Babić Andrić.1936) MOST NA ŽEPI (1925) ANIKINA VREMENA (1931) NA DRINI ĆUPRIJA (1945) TRAVNIČKA HRONIKA (1945) GOSPOĐICA (1947) ZLOSTAVLJANJE (1950) PROKLETA AVLIJA (1954) ASKA I VUK (1960) ŽENA NA KAMENU (1962) JELENA. Nobelova medalja je delo švedskog vajara i gravera M.[1][8] Ipak na kraju Hrvati ga smatraju slabijim piscem od Miroslava Krleže. član Akademije. u Gradskoj kući u Stokholmu gde je krunisao najlepšu devojku. maja 1962. Kao dugogodišnji kostimograf Narodnog pozorišta u Beogradu. U Spomen-muzeju Ive Andrića u Beogradu. sa Georgom Svensonom. a na reversu bareljef mladića koji pod lovorom sluša i zapisuje pevanja muza. Prvi jer je rođen u Hrvatskoj obitelji. ja Vas molim da primite ovaj znak počasti iz ruku njegovog Veličanstva Kralja.Kako ta kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Sa izražajem naših iskrenih čestitki. nalaze se fotografije. Svečana ceremonija dodele Nobelovih odličja za 1961. Na aversu je bareljef utemeljivača nagrade Alfreda Nobela. a Srbi važnijima smatraju Miloša Crnjanskog. i ličnost istančanog duha i širokog obrazovanja.. a 16. decembra u raskošnoj dvorani Koncertne palate Švedske akademije. kraljicu svetlosti. Ispisana je zlatotiskom na pergamentu kaširanom na dasci presvučenoj plavom kožom. direktorom izdavačke kuće Boniers. održana je 10. Andrić se 17. Ivo Andrić se potom obratio svojim govorom na francuskom O priči i pričanju (tekst govora je kasnije objavljen u godišnjoj publikaciji Nobelova nagrada u izdanju Nobelove fondacije. u društvu supruge Milice. Diploma Nobelove nagrade se sastoji iz dva dela. fizike. raspored mesta za sedenje na svečanoj večeri priređenoj na dvoru švedskog kralja.5 mm. godine obratio Savjetu za kulturu NR BIH u kojem saopštava svoju odluku da 50% dinarskog iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade poklanja u svrhu unapređenja bibliotekarstva.

• • • • • književni i umetnički pravac koji nastoji da stvarnost prikazuje verno. veka javlja realizam pod nazivom verizam. Realistički metod označava književnost koja prikazuje stvarnost kakva jeste. i možda bi se iz njih mogao bar naslutiti. stilsku formaciju. i posebno zahvaljujući člancima Šanflerija objavljenim u njegovoj knjizi Realizam (La Realisme. dok se na književnost primenjuje tek od 19. stalno istu priču. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bljeska svesti. Na hiljadu raznih jezika. književnu epohu u kojoj dominira pravac realizma između tridesetih i devedesetih godina 19. U anglosaksonskim književnostima termin realizam se javlja od pedesetih godina 19. Premda Ivo Andrić nikada nije voleo da govori o sebi i da se o njemu govori van konteksta onoga što je pisao. 1857). koji se javlja u svim književnostima od antike do danas. istoriju i jezik. A ta priča kao da želi. kaže: Stoga bih želeo da težište ovog kratkog izlaganja postavim. pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima. od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama. u kome on. duh. usmenim i pismenim. U Italiji se osamdesetih godina 19. ali i kakva je moguća prema zakonu verovatnoće i nužnosti. U knjizi Istorija i legenda. realizam označava: književni metod. na razmatranje o priči i pričanju uopšte.Svetla Nobelove pozornice blistaju do današnjeg dana na našim prostorima i u našoj književnoj baštini. Možda je u tim pričanjima. u okviru Sabranih dela.Kao književnoistorijski tipološki pojam označava:. ako ne i saznati. Međutim. kao što je po mom mišljenju pravo i umesno. između ostalog. u najraznoličnijim uslovima života. U nemačkoj književnoj kritici javlja se termin poetski realizam u značenju suprotnom od onog koje je realizmu pridavala francuska kritika.U francuskoj kritici pojam realizam susrećemo u jednom članku časopisa »Mercure francais« iz 1826. u milion varijanata. Pojam realizam uvodi u srpsku književnu kritiku Svetozar Marković (Pevanje i mišljenje. 1868. značenje književne škole ili pravca u Francuskoj zadobija tek u raspravama koje su se vodile oko Kurbeovih slika. s tim što kod njega to još uvek nije književnoistorijski termin već oznaka za idejni stav dela ruske inteligencije. a priča teče dalje i pričanju kraja nema. veka. i sadržana prava istorija čovečanstva. i produži iluziju života i trajanja. I to bez obzira na to da li obrađuju prošlost ili sadašnjost. sa zahvalnošću i poštovanjem se sećamo priznanja kojim je on osvetlio i osvetlao našu književnost. odnosno književnost koja je uverljiva u odnosu prema objektivnoj stvarnosti. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama. Šenoa je prvi upotrebio ovaj . veka. objavljen je tekst Andrićevog govora O priči i pričanju. Govoreći o «realizmu u pesništvu» ovim pojmom označavaju suprotnost idealizmu. Realnost u poeziji 1870). Pisarev svojim delom Realisti (1864) uvodi pojam realizam u rusku književnu kritiku. Nastanak pojma i širenje značenja Termin realizam se najpre javlja u filozofiji 18. veka. pored vatre.v. mada pokreta pod tim nazivom nema sve do osamdesetih godina 19. iz veka u vek. izražajnih sredstava i umetničkih afiniteta). da odloži neminovnost tragičnog udesa koji nam preti. uporedo sa dahom svojih pluća i ritmom svoga bila. Šiler i Fridrih Šlegel među prvima su upotrebili ovaj pojam. kroz vekove priča samo sebi. (kompleks postupaka. ali potreba za pričom i pričanjem ostaje. ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. poput pričanja legendarne Šeherezade. Kao vanvremena kategorija. da zavara krvnike. odnosno književnoistorijsku celinu kao nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo. Tatjana Korićanac Realizam u književnosti U nauci o književnosti javlja se u više značenja. veka. objektivno i bezlično. bez strasti. godine. smisao te istorije.

poetskih vizija i intuit ivnih otkrovenja oporih ist ina o tegobama ljudske egzistencije – individualne i drustvene«.1946) pojam realizam je vanvremenska i neistorijska kategorija. ljudima ogranicene moci shvatanja.v. koj ima je svet izgledao kao velika tajna iz koje se covek moze spast i samo prostodusnocu. Hemingvejev Starac i more. «realizmu renesanse». ali je dao i nesto novo. Prokletu avliju je Andricdugo koncipirao i pisao. predstavlja neku vrstu rekapitulacije Andriceve umetnosti. U Prokletoj avliji su se srele i prozele dve tematske celine Andricevih pr ipovedaka: ona iz prica u koj ima je t ransponovao svoje tamnicke dozivljaje i ona iz pripovedaka o bosanskim frat rima. PROKLETA AVLIJA« IVE ANDRICA U knjizevnom delu I ve Andrica Prokleta avlija zauzima posebno mesto i umnogome se razlikuje od njegovih drugih ostvarenja. godine. to je delo koje se ne moze lako svrstat i ni u pripovetke ni u romane. Manova Smrt u Veneciji. Poceo je da radi na njoj jos oko 1928. veka. sa sebi svoj stvenom samokriticnocu. Postepeno širenje značenja pojma iziskivalo je da se uvek tačno odredi u kom značenju je termin «realizam» upotrebljen. Skender Kulenovic je smatrao da se u tom delu nalazi jezgro Andricevog stvaralastva. Početkom tridesetih godina sovjetska nauka o književnosti je usvojila tipologiju metoda koje se u istoriji smenjuju. naziva povecu a u koju bi se mogli uvrst it i Puskinova Kapetanova kci. umjetnickih ideja. Pre svega. pa cak i romanom i novelom u ist i mah! Po duzini i razgranatost i radnje. ne nalazi u njegovom ranijem. Nasi kriticar i je nazivaju i romanom. ali je Andric. Kamijev Stranac. «prosvetiteljskom realizmu». ona spada u dela koja se u ruskoj kr it ici. u skracenom vidu. kao neku vrstu rezimea svoj ih vaj kadasnj ih preokupacija. u kojoj se kao pravac realizam formirao tek početkom osamdesetih 19. Međutim. da se mucio kako da ga konacno rediguje i da je.pojam u Hrvatskoj sedamdesetih godina 19. dajuci ih. «romantičnom realizmu». Prokleta avlija je dobila svoju konacnu formu tek nakon 1945. po gotovo opstem misljenju kritike. za vreme boravka u spanij i. tako reci. obogacenih i nizom tema o koj ima je Andric pisao u ranij im delima. «magičnom realizmu». Na Drini cuprija i Gospoica bili dovrseni i stampani. Prepletenost ovih dvaju tokova. «realizmu u srednjovekovnoj književnosti». i pr ipovetkom. Mer imeova Kolomba. Andric je doista u ovom delu ponovio mnoge svoje bitne teme. kada su sva tri njegova romana: Travnicka hronika. francuski marksist Rože Garodi u svojoj knjizi Realizam bez obala primenjuje pojam realizam i na modernu književnost (dela Kafke i dr. U teorijskim raspravama se govori o «antičkom realizmu». . po njegovom racunu. Trebalo je da i ona bude roman. godine. cini se.) Za Eriha Auerbaha. Sam Andricje istakao da je imao dosta problema s pisanjem tog dela. U usvojenoj sovjetskoj tipologiji metoda realizam je suprotstavljen modernizmu u savremenoj književnosti. dobr im delima i verom. godine. a prvo izdanje ovog dela pojavilo se tek 1954. odbacio dobar deo vec gotovog teksta od preko 250 st rana u rukopisu i zadrzao samo oko 90 st rana. a ni kasnijem stvaralastvu. sto se. (Mimezis. Velibor Gligoricje tvrdio da su u njoj »sadrzane naj lepse odlike njegove (Andriceve) poezije i meditacije«. pocev od Belinsog. ono sto danas cini njegovu vecu gotovo celom svetu cuvenu knjigu. ucinila je Prokletu avliju ostvarenjem koje. taj proces t rajao sedamnaest godina. Utvrđuje se da je realistički metod prisutan u zapadnoevropskoj književnosti od Ilijade i Odiseje do pisaca dvadesetog veka. a Voj islav Minicje cak ist icao da je to delo »sinteza Andricevih zivotnih i knj izevnih iskustava.

U prilogu i osam kratkih poglavlja. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. U «Prokletoj avliji». Te niti su dobro i zlo. « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. Ćamil se. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. bogati mladi Turčin iz Smirne. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju». licnost i na koju je Andric vise puta obracao paznju. gdje su vladali kršćanski vitezovi. Fra-Petar doznaje od Haima. što je bilo potpuno neistinito. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka.Andricje uvek ist icao kako je njegov knj izevni credo realizam. o potrebi . mladićeva sugrađanina. u cuvenom carigradskom zatvoru i o onome sto je u tom zatvoru doziveo. pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». njegova brata. Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. nekako bas u vreme kad se pojavila Prokleta avlija bili krit icki i cak negatorski raspolozeni prema Andricu. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. pa čak i samog pape. LIK ĆAMILA Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. zatvorenik Haim. pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje . nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. gdje sultan također ima brata suparnika. Od tada počinje odiseja Đema.vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života. do njegovog iznenadnog oslobo enja i upucivanja u zatocenistvo u Akru. karakteru . u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. psihi. Židov iz Smirne. gdje upoznaje fraPetra i ispriča mu život Đem-sultana. okupljeni oko casopisa »Delo«. Mladi Ćamil. naime. Zbog toga su nasi modernist i. bile one društvena mehanika ili božanska vlast. kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. fra-Petar upoznaje više ljudi . Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos. Andricje ispricao ono sto se fra-Pet ru desilo u tom zatvoru od t renutka kad je utamnicen pod sumnjom da je papskog internuncija obavest io o losem polozaju balkanskih hricana. tj. stilu života. sin bogatog Turčina i Grkinje. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. I u Prokletoj avliji prica je realna i realist icka: rec je o tamnovanju fra-Pet ra. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. Andricje svoju vernost realizmu izrazio u vise mahova u svojoj esej ist ici.realist i. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi. koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. Ćamil-efendija. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. a govoreci jednom o Floberu rekao je da mu se kod ovog maj stora francuske proze najvise svi a realizam i istakao da se u realnost i naj lakse moze ovladat i predmetom.

o čudnom i osobenom Karađozu. gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. Avlija je u svetu. u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. I-Avlija se ne menja. postaje lutalica. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. Jasno je vidljiva transformacija. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. On je: « Čovek kratka veka. Ona živi u njegovom karaktaru. a duboko je dosegnuta. usamljenog. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije. igre i muziku. ćudima i instiktima. ali ne u jednom svetu. LIK KARAĐOZA Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova).Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. i fizičkim i duhovnim kvalitetima. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. a Karađoz im se priključuje. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti. Tako da «Avlija je u vremenu. njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. đavolskog ostrva. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. u mladosti. kockar i pijanica. zle sreće i pogrešnog prvog koraka. ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini. bogatstvom senzibiliteta. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe. i mimo toga. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. pjesnika u ljudskom srcu i mašti. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja. Pod brutalnošću. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija. običnih sudbina. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. Ćamila. Njegova volja je njen zakon. ustaljenih navika i obaveza. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. Nisu opisane fizičke torture. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka». koji ga približavaju nauci i umjetnosti. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo. ali brojni su i drugi likovi. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. dakle postojim. Jedna tragedija uslovila je drugu. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život . U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje.» ESEJ Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. okrutnošću divlje neumoljive sile.poslušnosti i bezuslovnog podređenja. a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. On ostavlja knjige.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. ali ne u jednom vremenu. u početku natprosječno obdarene. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. a on se njima igra. Ona se ogleda u njegovoj prirodi.

odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. crnim brkovima. Andrić i u svojim drugim djelima. Džem sultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. spora mutna reka KRATAK SADRŽAJ: Prokleta je avlija naziv za poznati carigradski zatvor. opisuje pripadnike raznih narodnosti. godine. zaljubio u kćer malog grčkog trgovca. Ćamil se. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru gdje sultan također ima brata suparnika. bogati mali turčin iz Smirne. objavljena 1954. taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. gdje su vladali kršćanski vitezovi. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. a s Bosnom ga veže lik fra Petra. . ''Travničke kronike'' i ''Na Drini ćuprija''. Mladi Ćamil. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz. kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. Od tada počinje odiseja Džema. koji je stjecajem okolnosti dospio u najveći carigradski zatvor. KNJIŽEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pripovijest MJESTO RADNJE: carigradski zatvor Prokleta avlijaANALIZA JEZIKA I STILA: . u ''Ex Pontu'' . Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. Za razliku od tih romana. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. u onima o Bosni. pa zatim glavni lik ove pripovijesti. ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju. u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. devet godina nakon ''Gospođice''. Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil.izolovanog. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem sultana. sin bogatog turčina i grkinje. poput uboja . koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. zatvorenik Haim . Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. naime. pa čak i samog pape. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva.epiteti: gustim. Djelo je pisano ekavicom te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onog vremena. zatvorenik Ćamil-efendija. pa i pred Ćamilom. u Carigradu. jako razmaknutim krupnim. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. bosanskog franjevca. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem sultana. nazvan Prokletom avlijom. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde i dobra u ovaj svijet. oveća pripovijest ili mali roman. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. tj. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati turčinu za ženu nego ju je prisilno udao za grka izvan Smirne. smeđim očima. okvir je događanja Proklete avlije izvan Bosne.usporedba: kao neka vrsta večite lutrije.židov iz Smirne. živa ili mrtva – ne zna se. Fra Petar ga više nikada nije vidio. O DJELU: Prokleta je avlija. Međutim. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu. Ćamila iznesu. Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija.

koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka. . Kao i u samom životu. a za one koji su otišli ne pita više nitko. Svijet Proklete avlije. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije Andrić je zapravo dao portret svoga vremena. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. Carigradska je tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila jednog skromnog i smjernog. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta. ispričanom smirenim rečenicama koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja. I Avlija se bez prestanka puni i prazni. a nikada se ne primjećuje višak ili manjak. jasan je i vrlo čitljiv. i 1915. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo nedvojbeno je jedno od najboljih ostvarenja u cijelom Andrićevom bogatom književnom djelu. ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. g.Andrić je o Prokletoj avliji. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful