O piscu: Pripovjedač, romansijer, esejist, pjesnik.

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga Znakovi pored puta. No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini Ćuprija (1945), Gospođica (1945), Omer-paša Latas (1976, posmrtno). Prokletom avlijom (1954), djelom nenadmašne pripovjedačke ljepote i mudrosti, teško odredljiva književnog žanra, Andrić je dostigao vrhunac književnoga umijeća i sublimirao svoju osebujnu filozofiju povijesti i ljudske egzistencije. Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. "Sve moje je iz Bosne" - tom preciznom ispovjednom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegova književnog mikrokozmosa. No, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Polažući osobito na razvoj čitalačke kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za književnost, koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivši taj ogromni novac za "unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine". Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednjka sa kojim nije imala dece.Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića. U Višegradu Ivo Andrić pohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. Među gimnazijalcima zapažen je kao pripadnik nacionalističke omladine. 24. juna u Velikoj gimnaziji u Sarajevu položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, hrvatskog kulturno-prosvetnog društva iz Sarajeva. Sarađuje u Hrvatskoj riječi, Hrvatskom pokretu, Savremeniku - objavljuje recenzije o knjigama, zatim pesme i beleške o likovnim izložbama. U Hrvatskom pokretu objavljuje četiri Pisma iz Krakova. 28. juna 1914. saznaje od svog prijatelja Durbešića da je u Sarajevu ubijen Franc Ferdinand, prestolonaslednik a potom napušta Krakov. Vozom stiže u Zagreb, a potom na Rijeku i onda brodom dolazi u Split. 29. jula policija ga hapsi kao pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. 2. jula 1917. pomilovan je i odlazi u Višegrad. Početkom jeseni mobilisan je u vojsku. Godine 1918. iz štampe izlazi Andrićeva prva knjiga Ex Ponto, pesme u prozi. Ivo Andrić je 12. januara 1923.postavljen za vicekonzula u Gracu. Zatim se seli u Grac i upisuje na Filozofski fakultet. Godine 1928. premešten je za vicekonzula u Poslanstvo u Madridu. Iz Madrida održava veze sa svojim beogradskim, zagrebačkim i sarajevskim prijateljima. Predsednik Republike Poljske 1937. godine odlikuje ga Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske. Godine 1953. prvi put posle II svetkog rata dolazi u Višegrad. 19. Oktobra 1961. list Borba objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljnijij kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sedam dana kasnije Ivi Andriću je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Skupština Kulturno-prosvetne zajednice Srbije odlučuje da se Andriću dodeli Specijalna Vukova nagrada. Nakon što je oboleo od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975. 24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića.

NACIONALNA PRIPADNOSTDokumenti iz Andrićevih studentskih dana svjedoče o njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva.
Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin [1] i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao) U osoboj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i ambasador u Berlinu) kraljevine Jugoslavije u kojoj

je Andriću prilikom uručenja nagrade rekao:. a 16.. član Akademije. a nalazi se i u okviru njegovih Sabranih dela). Andrićeva supruga.. a na reversu bareljef mladića koji pod lovorom sluša i zapisuje pevanja muza.[1][8] Ipak na kraju Hrvati ga smatraju slabijim piscem od Miroslava Krleže. u Gradskoj kući u Stokholmu gde je krunisao najlepšu devojku. direktorom izdavačke kuće Boniers. Prvi jer je rođen u Hrvatskoj obitelji. raspored mesta za sedenje na svečanoj večeri priređenoj na dvoru švedskog kralja. Dr Anders Esterling. decembra je otvorio izložbu posvećenu velikom indijskom pesniku Rabindranatu Tagori. godine obratio Savjetu za kulturu NR BIH u kojem saopštava svoju odluku da 50% dinarskog iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade poklanja u svrhu unapređenja bibliotekarstva. u društvu supruge Milice. . Ona se sastoji iz tri dela: Nobelove medalje. Najznačajnija djela EX PONTO (1918) NEMIRI (1920) PRIPOVETKE (1924. hemije i književnosti. a Srbi važnijima smatraju Miloša Crnjanskog.Andrićev program boravka u Stokholmu je tih decembarskih dana bio ispunjen posetama i susretima – sa članovima Nobelove fondacije. na latinskom: Kako je slatko videti ljudski život oplemenjen pronalascima. sa Georgom Svensonom.1931. decembra u raskošnoj dvorani Koncertne palate Švedske akademije. Kao dugogodišnji kostimograf Narodnog pozorišta u Beogradu.. Diploma Nobelove nagrade se sastoji iz dva dela. Sami Bošnjaci ga smatraju slabijim od Meše Selimovića. tako da na kraju ovaj nobelovac postaje svačiji i ničiji pisac. Nobelova medalja je delo švedskog vajara i gravera M.dominira Srbija. kraljicu svetlosti.1936) MOST NA ŽEPI (1925) ANIKINA VREMENA (1931) NA DRINI ĆUPRIJA (1945) TRAVNIČKA HRONIKA (1945) GOSPOĐICA (1947) ZLOSTAVLJANJE (1950) PROKLETA AVLIJA (1954) ASKA I VUK (1960) ŽENA NA KAMENU (1962) JELENA. ŽENA KOJE NEMA (1962) Andrić je u Stokholm otišao 5. Medalja je od zlata. Na aversu je bareljef utemeljivača nagrade Alfreda Nobela.. decembra. Neke od pojedinosti o tim svečanim danima sačuvala je u sećanju i u svojim dnevničkim zapisima Milica Babić Andrić. Andrić je 13. Veliko je zadovoljstvo za Švedsku akademiju da u Vama nagradi jednog vrednog predstavnika onog jezičkog područja koje do sada nije bilo predstavljeno u listi nagrađenih. maja 1962. Kiša ili Pavića. sadrži još i odluku o dodeli nagrade sa obrazloženjem. Erika Lindberga. Andrić se 17. ja Vas molim da primite ovaj znak počasti iz ruku njegovog Veličanstva Kralja. godinu u oblasti medicine. Ispisana je zlatotiskom na pergamentu kaširanom na dasci presvučenoj plavom kožom. decembra učestvovao i na tradicionalnoj svečanosti Dan Lucija. U Spomen-muzeju Ive Andrića u Beogradu. Nobelove diplome i dokumenta Skandinavske banke o novčanom iznosu Nobelove nagrade. promera 60. u stalnoj izložbenoj postavci. i osim osnovnih podataka o nobelovcu i sastavu Nobelovog komiteta. i ličnost istančanog duha i širokog obrazovanja. svež i nadahnut. Slobodana Novaka ili Marinkovića. Ugraviran je stih iz VI pevanja Vergilijeve Eneide. studentima i profesorima Slovenskog instituta Univerziteta u Upsali. Sa izražajem naših iskrenih čestitki. fizike. nalaze se fotografije.Kako ta kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. pozivnice i programi protokola.[3][1][6][7] a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet. održana je 10. kao i sama Nobelova nagrada.5 mm. Ivo Andrić se potom obratio svojim govorom na francuskom O priči i pričanju (tekst govora je kasnije objavljen u godišnjoj publikaciji Nobelova nagrada u izdanju Nobelove fondacije. ona je svojim kroki crtežima i uočavanjem detalja ostavila trag o Nobelovoj nagradi koji je impresionistički nov. Svečana ceremonija dodele Nobelovih odličja za 1961.

usmenim i pismenim. U anglosaksonskim književnostima termin realizam se javlja od pedesetih godina 19. duh. (kompleks postupaka. ali potreba za pričom i pričanjem ostaje. književnu epohu u kojoj dominira pravac realizma između tridesetih i devedesetih godina 19. a priča teče dalje i pričanju kraja nema. veka javlja realizam pod nazivom verizam. Govoreći o «realizmu u pesništvu» ovim pojmom označavaju suprotnost idealizmu. od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama. • • • • • književni i umetnički pravac koji nastoji da stvarnost prikazuje verno. 1868. sa zahvalnošću i poštovanjem se sećamo priznanja kojim je on osvetlio i osvetlao našu književnost. i posebno zahvaljujući člancima Šanflerija objavljenim u njegovoj knjizi Realizam (La Realisme. kaže: Stoga bih želeo da težište ovog kratkog izlaganja postavim. na razmatranje o priči i pričanju uopšte. stilsku formaciju. u okviru Sabranih dela. U knjizi Istorija i legenda. Realnost u poeziji 1870). odnosno književnoistorijsku celinu kao nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo. ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. bez strasti. koji se javlja u svim književnostima od antike do danas. Međutim. Kao vanvremena kategorija. veka. Tatjana Korićanac Realizam u književnosti U nauci o književnosti javlja se u više značenja. Pojam realizam uvodi u srpsku književnu kritiku Svetozar Marković (Pevanje i mišljenje. pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima. Na hiljadu raznih jezika. mada pokreta pod tim nazivom nema sve do osamdesetih godina 19. Nastanak pojma i širenje značenja Termin realizam se najpre javlja u filozofiji 18. Šenoa je prvi upotrebio ovaj . kao što je po mom mišljenju pravo i umesno. I to bez obzira na to da li obrađuju prošlost ili sadašnjost. veka. objektivno i bezlično. veka. i možda bi se iz njih mogao bar naslutiti. smisao te istorije. ali i kakva je moguća prema zakonu verovatnoće i nužnosti. i produži iluziju života i trajanja. A ta priča kao da želi. godine. U nemačkoj književnoj kritici javlja se termin poetski realizam u značenju suprotnom od onog koje je realizmu pridavala francuska kritika. između ostalog.Svetla Nobelove pozornice blistaju do današnjeg dana na našim prostorima i u našoj književnoj baštini. pored vatre. iz veka u vek. U Italiji se osamdesetih godina 19. značenje književne škole ili pravca u Francuskoj zadobija tek u raspravama koje su se vodile oko Kurbeovih slika. uporedo sa dahom svojih pluća i ritmom svoga bila. s tim što kod njega to još uvek nije književnoistorijski termin već oznaka za idejni stav dela ruske inteligencije. veka. 1857). da zavara krvnike. odnosno književnost koja je uverljiva u odnosu prema objektivnoj stvarnosti. da odloži neminovnost tragičnog udesa koji nam preti. i sadržana prava istorija čovečanstva. poput pričanja legendarne Šeherezade. u kome on. Možda je u tim pričanjima. u milion varijanata. Realistički metod označava književnost koja prikazuje stvarnost kakva jeste. dok se na književnost primenjuje tek od 19. objavljen je tekst Andrićevog govora O priči i pričanju. u najraznoličnijim uslovima života. Pisarev svojim delom Realisti (1864) uvodi pojam realizam u rusku književnu kritiku. istoriju i jezik. ako ne i saznati. Šiler i Fridrih Šlegel među prvima su upotrebili ovaj pojam. realizam označava: književni metod. izražajnih sredstava i umetničkih afiniteta).v. stalno istu priču. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bljeska svesti.U francuskoj kritici pojam realizam susrećemo u jednom članku časopisa »Mercure francais« iz 1826. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama.Kao književnoistorijski tipološki pojam označava:. Premda Ivo Andrić nikada nije voleo da govori o sebi i da se o njemu govori van konteksta onoga što je pisao. kroz vekove priča samo sebi.

Postepeno širenje značenja pojma iziskivalo je da se uvek tačno odredi u kom značenju je termin «realizam» upotrebljen. veka. francuski marksist Rože Garodi u svojoj knjizi Realizam bez obala primenjuje pojam realizam i na modernu književnost (dela Kafke i dr.) Za Eriha Auerbaha. da se mucio kako da ga konacno rediguje i da je. Mer imeova Kolomba. U Prokletoj avliji su se srele i prozele dve tematske celine Andricevih pr ipovedaka: ona iz prica u koj ima je t ransponovao svoje tamnicke dozivljaje i ona iz pripovedaka o bosanskim frat rima.v. dobr im delima i verom. Prokleta avlija je dobila svoju konacnu formu tek nakon 1945. to je delo koje se ne moze lako svrstat i ni u pripovetke ni u romane. a ni kasnijem stvaralastvu. «romantičnom realizmu». dajuci ih. sto se. «realizmu renesanse». Pre svega. pa cak i romanom i novelom u ist i mah! Po duzini i razgranatost i radnje. u kojoj se kao pravac realizam formirao tek početkom osamdesetih 19.1946) pojam realizam je vanvremenska i neistorijska kategorija. ono sto danas cini njegovu vecu gotovo celom svetu cuvenu knjigu. Početkom tridesetih godina sovjetska nauka o književnosti je usvojila tipologiju metoda koje se u istoriji smenjuju. godine. Prokletu avliju je Andricdugo koncipirao i pisao. poetskih vizija i intuit ivnih otkrovenja oporih ist ina o tegobama ljudske egzistencije – individualne i drustvene«. Hemingvejev Starac i more. Utvrđuje se da je realistički metod prisutan u zapadnoevropskoj književnosti od Ilijade i Odiseje do pisaca dvadesetog veka. ali je Andric. «prosvetiteljskom realizmu». Skender Kulenovic je smatrao da se u tom delu nalazi jezgro Andricevog stvaralastva. umjetnickih ideja. obogacenih i nizom tema o koj ima je Andric pisao u ranij im delima. Na Drini cuprija i Gospoica bili dovrseni i stampani. kao neku vrstu rezimea svoj ih vaj kadasnj ih preokupacija. a prvo izdanje ovog dela pojavilo se tek 1954. predstavlja neku vrstu rekapitulacije Andriceve umetnosti. za vreme boravka u spanij i. . Manova Smrt u Veneciji. naziva povecu a u koju bi se mogli uvrst it i Puskinova Kapetanova kci. i pr ipovetkom. godine. cini se. kada su sva tri njegova romana: Travnicka hronika. Poceo je da radi na njoj jos oko 1928. po njegovom racunu. ali je dao i nesto novo. godine. taj proces t rajao sedamnaest godina. tako reci. u skracenom vidu. «magičnom realizmu». (Mimezis. pocev od Belinsog. ucinila je Prokletu avliju ostvarenjem koje. Nasi kriticar i je nazivaju i romanom. Andric je doista u ovom delu ponovio mnoge svoje bitne teme. a Voj islav Minicje cak ist icao da je to delo »sinteza Andricevih zivotnih i knj izevnih iskustava. sa sebi svoj stvenom samokriticnocu. Međutim. «realizmu u srednjovekovnoj književnosti». po gotovo opstem misljenju kritike. Velibor Gligoricje tvrdio da su u njoj »sadrzane naj lepse odlike njegove (Andriceve) poezije i meditacije«. ne nalazi u njegovom ranijem. ljudima ogranicene moci shvatanja. Trebalo je da i ona bude roman. U usvojenoj sovjetskoj tipologiji metoda realizam je suprotstavljen modernizmu u savremenoj književnosti. PROKLETA AVLIJA« IVE ANDRICA U knjizevnom delu I ve Andrica Prokleta avlija zauzima posebno mesto i umnogome se razlikuje od njegovih drugih ostvarenja. U teorijskim raspravama se govori o «antičkom realizmu». odbacio dobar deo vec gotovog teksta od preko 250 st rana u rukopisu i zadrzao samo oko 90 st rana. ona spada u dela koja se u ruskoj kr it ici. Sam Andricje istakao da je imao dosta problema s pisanjem tog dela.pojam u Hrvatskoj sedamdesetih godina 19. Prepletenost ovih dvaju tokova. Kamijev Stranac. koj ima je svet izgledao kao velika tajna iz koje se covek moze spast i samo prostodusnocu.

da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. Fra-Petar doznaje od Haima. Mladi Ćamil. nekako bas u vreme kad se pojavila Prokleta avlija bili krit icki i cak negatorski raspolozeni prema Andricu. kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. pa čak i samog pape. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. okupljeni oko casopisa »Delo«. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. u cuvenom carigradskom zatvoru i o onome sto je u tom zatvoru doziveo. njegova brata. zatvorenik Haim. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. do njegovog iznenadnog oslobo enja i upucivanja u zatocenistvo u Akru. Od tada počinje odiseja Đema. U «Prokletoj avliji». koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. gdje sultan također ima brata suparnika. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. gdje upoznaje fraPetra i ispriča mu život Đem-sultana. gdje su vladali kršćanski vitezovi. Ćamil-efendija. Ćamil se. I u Prokletoj avliji prica je realna i realist icka: rec je o tamnovanju fra-Pet ra. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. Andricje ispricao ono sto se fra-Pet ru desilo u tom zatvoru od t renutka kad je utamnicen pod sumnjom da je papskog internuncija obavest io o losem polozaju balkanskih hricana. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života. Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos. Andricje svoju vernost realizmu izrazio u vise mahova u svojoj esej ist ici. Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». Te niti su dobro i zlo. pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». bile one društvena mehanika ili božanska vlast. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi. pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. fra-Petar upoznaje više ljudi . u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. licnost i na koju je Andric vise puta obracao paznju. a govoreci jednom o Floberu rekao je da mu se kod ovog maj stora francuske proze najvise svi a realizam i istakao da se u realnost i naj lakse moze ovladat i predmetom. LIK ĆAMILA Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. mladićeva sugrađanina. U prilogu i osam kratkih poglavlja.realist i. bogati mladi Turčin iz Smirne. uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta.Andricje uvek ist icao kako je njegov knj izevni credo realizam. karakteru . On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju». psihi. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. Židov iz Smirne. Zbog toga su nasi modernist i. jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru.vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. sin bogatog Turčina i Grkinje. o potrebi . « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. naime. stilu života. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. što je bilo potpuno neistinito. tj. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje .

U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu. ustaljenih navika i obaveza. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. Avlija je u svetu. ali ne u jednom vremenu. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija. usamljenog. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova). Jasno je vidljiva transformacija.» ESEJ Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. u početku natprosječno obdarene. ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini. koji ga približavaju nauci i umjetnosti. Pod brutalnošću. njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život . I-Avlija se ne menja. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. ali ne u jednom svetu. dakle postojim. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. Njegova volja je njen zakon. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. Nisu opisane fizičke torture. Ćamila. i mimo toga. u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. okrutnošću divlje neumoljive sile. a Karađoz im se priključuje. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja. igre i muziku. i fizičkim i duhovnim kvalitetima. Tako da «Avlija je u vremenu. LIK KARAĐOZA Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe. običnih sudbina. bogatstvom senzibiliteta. o čudnom i osobenom Karađozu. ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. ali brojni su i drugi likovi.poslušnosti i bezuslovnog podređenja. On ostavlja knjige. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. kockar i pijanica. postaje lutalica. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. On je: « Čovek kratka veka. ćudima i instiktima. đavolskog ostrva. zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. a on se njima igra. Ona živi u njegovom karaktaru. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka». I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci. a duboko je dosegnuta. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. pjesnika u ljudskom srcu i mašti. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo. Jedna tragedija uslovila je drugu. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. u mladosti. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti.

od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem sultana. crnim brkovima. živa ili mrtva – ne zna se. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. naime. poput uboja . ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju. . To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil. KNJIŽEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pripovijest MJESTO RADNJE: carigradski zatvor Prokleta avlijaANALIZA JEZIKA I STILA: . Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu.epiteti: gustim. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem sultana. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija. Za razliku od tih romana. O DJELU: Prokleta je avlija. Od tada počinje odiseja Džema. Ćamil se. u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. u onima o Bosni. sin bogatog turčina i grkinje. objavljena 1954. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. a s Bosnom ga veže lik fra Petra. oveća pripovijest ili mali roman. opisuje pripadnike raznih narodnosti. Mladi Ćamil. u ''Ex Pontu'' . koji je stjecajem okolnosti dospio u najveći carigradski zatvor. taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati turčinu za ženu nego ju je prisilno udao za grka izvan Smirne. odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. devet godina nakon ''Gospođice''. Ćamila iznesu. bosanskog franjevca. gdje su vladali kršćanski vitezovi. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova.izolovanog. Andrić i u svojim drugim djelima. tj. zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. pa i pred Ćamilom.usporedba: kao neka vrsta večite lutrije. koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. jako razmaknutim krupnim. Džem sultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake. pa čak i samog pape. ''Travničke kronike'' i ''Na Drini ćuprija''. Fra Petar ga više nikada nije vidio. spora mutna reka KRATAK SADRŽAJ: Prokleta je avlija naziv za poznati carigradski zatvor.židov iz Smirne. okvir je događanja Proklete avlije izvan Bosne. zatvorenik Ćamil-efendija. u Carigradu. pa zatim glavni lik ove pripovijesti. smeđim očima. godine. zatvorenik Haim . Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru gdje sultan također ima brata suparnika. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. zaljubio u kćer malog grčkog trgovca. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. bogati mali turčin iz Smirne. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde i dobra u ovaj svijet. Djelo je pisano ekavicom te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onog vremena. nazvan Prokletom avlijom. kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . Međutim.

a nikada se ne primjećuje višak ili manjak. ispričanom smirenim rečenicama koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja. a za one koji su otišli ne pita više nitko. g. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika. Kao i u samom životu. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta. i 1915. . nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije Andrić je zapravo dao portret svoga vremena.Andrić je o Prokletoj avliji. jasan je i vrlo čitljiv. I Avlija se bez prestanka puni i prazni. Svijet Proklete avlije. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo nedvojbeno je jedno od najboljih ostvarenja u cijelom Andrićevom bogatom književnom djelu. Carigradska je tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila jednog skromnog i smjernog. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka. svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful