YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆKOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987
SADRŽAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
PREDGOVOR........................................................................................... Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

REDAKCIONI ODBOR

PREDGOVOR Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju. Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feudalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 154Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 155Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 156Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 157Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ručju 158Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoružanje. Način ratovanja 159Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog života E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi,

Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista. pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)". pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. neosporno. Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je. Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja. Pored društva i društvenih odnosa. Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ . društva. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G. zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje". deo knjige koji je najteže dopuniti. Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima. namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života. globe. privrede. Kao što je poznato. „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države. pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. carine. u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. To je. Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić. trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života.). a bilo bi potrebno i više vremena. prema naknadnoj razradi plana. prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana. koje je sam akademik Babić stigao da obradi. istorija književnosti. Kao i politička istorija. istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama. državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si. a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. crkve posebno obrađivale. priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se u oblasti istorije privrede. Svi dodaci. što bi značilo i veće udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države. poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju.dohoci. Odeljci F i G. U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. istorija umet-nosti). saopštavajući nove zaključke. dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija.

između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države. kako po svemu izgleda. u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću moguću samostalnost. u feudalnim uslovima odlučujuća. koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća. Pod formom monarhije. pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća. državno-politička faktora. to jest. u stvari njenih najmoćnijih predstavnika. a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva.ANTO BABIĆ Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom. u različitim vremenima i sa različitim tradicijama. uvijek nazivana jednim imenom — . Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice: UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 160U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države 13 ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima. u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monarhije. koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti. Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države. U jednoj je više dolazila do izražaja. nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su. sa najvećom mogućom ingerencijom vladara. na jednoj strani. pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova. prevagu su imale feudalne snage. između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. na drugoj strani. te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija. obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost. jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba. Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. i feudalne vlastele. rekli bismo. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga. do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan. Usprkos svih napora ove vrste.

na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i. između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države. njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih. u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje. iz prve polovine XIV stoljeća. Na drugoj strani. „plemenita baština". pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara. izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. u izuzetnim slučajevima. pravno određene. sa rijetkim izuzecima. pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža. dolazila i do stvarnog izražaja. što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu. ipak. A položaj bosanskih vladara. povezani vlašću i autoritetom vladara. darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih. s tim što mu je vladarska funkcija. a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazalstva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti. zemalja. 161Već prve poznate darovne povelje. davala izvjesnu moralnu prevagu koja je. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina. oslanjajući se na njih. funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva. u relativ nom smislu. 162U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža.imenom Bosne. ali iz same. bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim. koji su. velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i. koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. . dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline. čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova. da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama.

vlasti i naroda. te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta. običajem utvrđene. A heretička crkva bosanska. da zaključuju međudržavne ugovore. našla se. bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena. na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja. tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija. kada se sabor pojavljuje na sceni događaja. osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle . U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. Pokušaji u ovom smislu.163U srednjovjekovnim zemljama. sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja. nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu. Jedna je stvar. Samo iz pojedinih slučajeva. Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale. uostalom. Ni katolička ni pravoslavna 14 crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. da snose odgovornost za njenu bezbjednost. pak. nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese. vlastela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili. Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne. vlastela. Ova i druga prava. onemogućavali njihovo praktično izvršenje. 164Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje. čak. u prvom redu. da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac. može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove. istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku. a druga. gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti. strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti. stoga. koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce. u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta. odražavali su. sticajem prilika. pak. koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna.

a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline. veće ili manje površine koje. kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora. koja se nisu dala lako izmeniti 1. U titula-turi. nego kao čisto geografska tvorevina. odvajajući jedne od drugih. najčešće. od Cetine do Drine" 1*. g.da poremete postojeće odnose snaga. u razmatranju pitanja organizacije bosanske države. te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta. stoga. kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara. u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor. naziva „Kraljevom zemljom"2). Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede. uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. Jer. nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja". Pojam državnog središta podudarao se. geografski. bližih podataka. u nedostatku drugih. koja se nisu pomjerala iz središnje 15 Bosne. Zelengore (2015 m). čak i u vremena. proteže dug vijenac visokih. Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju. na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. . Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteranskopodunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena2*1. kao prirodna barijera. Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta. Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države. „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna. koja je izdata oko 1325 g. a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih. slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. Lelije (2032 m). Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je. ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog stabilizovanja. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića. povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji. već pomenutih. teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine). Tim razvođem stvarno se. prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja.. nju je spašavalo. Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih. te nam. tako i državno-političkih elemenata društva. mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". U stvari. uglavnom.

a u središnjem dijelu. povezan samo visokim planinskim prevojima. LXVII. u pravcu istokzapad. koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. dalje. Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates. vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. A. EeorpaA— 3arpe6 1928. THTorpafl 1967. u srednjovjekovnim uslovima. knj.ou. 2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H. TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. str. Zagreb 1950. Fnac CAHy. mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla. nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena. koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka. Na ovoj strani. oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka. U poprečnom smjeru. od Mostara naniže. Dolina Neretve proširuje se. Bosanski pašaluk. planinski vijenci. Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine.. pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju 16 . Šabanović. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja. XVIII. šumama i planinskim pašnjacima. No. vegetacijom i vodom oskudnog tla. str. sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima. 20-21. Sarajevo 1906). Beorpa« 1935. str.uc uoua JJyK/baHima. Matično područje srednjovjekovne bosanske države. 119 (i passim). Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje. Pogodni su uslovi za zemljoradnju. Sarajevo 1959. [V. dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci. Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor. Ljetopis popa Dukljanina. svaka za sebe. uglavnom. oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom. Čitavo područje obiluje vodama. XIV. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog. Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. obuhvata. predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit. kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem. Jleiuouiic uoua JljKibanuna. obradivim površinama. bogato je i rudama. još više za stočarstvo. la Thalloczv. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit. slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. 305-306. u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske. 2a O. Mošin. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje. odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem. IIlHiiiHh. str. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane. Jbew. Wien 1909. dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. otežavaju održavanje saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. TiopoBiih. IIoceSHa H3flaH>a CAHy.Treskavice (2088 m). Bjelašnice (2067 m). 1 CLXVII. ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. a terenski je. MHJvniKOBHh.'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI. a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime. L. u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja.] BJI.

sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. da je. opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi. Gy. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika. str. koji je. <t>epjaHTjHh. De administranđo imperio. 17. U nizu srednjovjekovnih analista. Budapest 1949. u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje. Ed. Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje. 32—151). Jenkinsa). 160 (cap. izgleda. Eeorpafl 1959. takode. J. mahom crkvenog sadržaja. poznato je i to da su rukopisi. imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta. od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni. . što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena. kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića. H. napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića4. Copioso Ristretto de gli annali di Rausa. potvrđuje činjenica da se Bosna.] * Giacomo P. znanju i obrazovanju. više od svega. Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je. u prošlosti. mogli da zapaze. na srednjovjekovni način. Njegovi izvještači iz primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi5. koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim zemljama Srba i Hrvata. privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi. i Manojla Grka. Ovo. zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. sačuvalo tragove neposrednog opažanja. a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. Venetia 1605. radom domaćih ljudi. No. Luccari.osjećaja privrženosti stanovništva više svojoj regiji nego državi. Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama. 10. srazmjerno svom iskustvu. u istorijskim izvorima posljednja spominje. tobože. o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. naime. da je u posljednjim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih. Poznato je. II. kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. str. inače. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbivanjima oko njih. nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja. [E. poslije mnogo stoljeća. ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa. No. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. Konstantin Porfirogenit. III Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije. tobožnjeg bosanskog hroničara. ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da. a zna se. nastali relativno brojni pisani spomenici. istorijski značajnih. međutim.

XXXVI-1 (1924). Jelenić. Godine 1765. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa. sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je. 425—426.] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. među ostalim. Wading. Beorpan 1968.. a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje. naročito u pogledu starijeg doba. Ovo je prvo domaće djelo u kojem se. kao. Po načinu obrade predmeta. Glasnik Zemaljskog muzeja. Annales Minorum. rjeđe u vidu slobodnih prerada. Beorpafl—KapjiOBqii . Eeorpafl 1940.. I—VIII. u kojoj autor. Objavio ga je 6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J. ograničavaju se. Kpajbeeciueo C/ioeeua. B. [Filip Lastrić. da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa.] 9 L. Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum". izvoda. Sarajevo 1917. 11. Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u . Čak i fra Nikola Lašvanin. na osnovu dostupnih izvora. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10. kasnije u Kreševu i Sutjesci.ab Occhievia. str. žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika. Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9. upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije. raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. .25 — B. kako kaže. suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. [M. XXXIX-2 (1927). i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J. nedostajale sve ostale. 18 njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje. Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se. Biiflll Jb. iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6. XXX (1918). XXXVII (1925). Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj7. XXIX. 22-23. 1765. ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije iako je. Sarajevo 1977. Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). može se reći. Noviji ljetopisi franjevačkih manastira. naime. Op6HH. toliko su danas. najčešće doslovno. Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. Sam Lastrić. . naravno. str. jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno. IIlHiiiHh. str. Ljetopisi pravoslavnih manastira. ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena.. XXVII-1 (1915). u tematski ograničenom opsegu. u predgovoru drugom izdanju svoje knjige. na mjestima.leiucuucu. dok su mu. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani. uglavnom. Xuciuopuja Bočne. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja. čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. Pregled starina bosanske provincije. na uži. knj. "RopoBiih. 7 1927. CTOJaHOBHh. 1625—1654. XXIX-1 (1917). XXVI (1914). aktuelni interes franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini. jedan od najobrazovanijih od njih. XXXV-1 (1923). XXXVIII (1926). koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici. Jleionac . <t>. 12. 8 Filip Lastrić. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije. uostalom.

Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. pp. Mittelalter. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne". EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun. [M. Odjeljenje društvenih nauka. Pariš 1680. osobito. Amstelodami (Amsterdam) 1666. Farlatia i. i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića15. Beorpa« 1968. Sarajevo. 6. 13—25.. Pactiu. Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. 103— 112. LXV. 10 19 1851. Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore.zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha . Op6HH. HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb. Beograd 1965. The Historiography of Yugoslavia 1965—1975. 17 JoBaH Pajah. 16 Joannes Lucius. Zagreb 1975.] Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka.] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C. koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. I." CaSpaioi Tpy. imao vrlo mutne pojmove. Venetiis 1751—1819. knj. I—VIII. O istoriji ove zbirke v. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković13. 14 F. 1793. Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu. kao i drugi pisci prije njega. C.. 12. Pesaro 1601. 169—180. [J. Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je. a 1840. Belgrade 1975. ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV. Kpajbeecuieo Cjtoeena. . Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae.] 13 11 20 ANTO BABIĆ .17 [Tekst A.] 11 D. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982). po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje. uzgredno. Xopaamoet u CepSoet. Teil 2. knj. Orbini. Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević.. Kovačević-Kojić). Za kasnije doba. Be« 1794-95. Za literaturu poslije 1964. Lukarevića. Farlati (-Colleti). De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex.. II 1982. upor. Sarajevo 1983. govore i o srednjovjekovnoj Bosni. Beorpafl 1964. I-IV. KpamKa Cp5mu. Kurelac. i 12. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija. Bd. pored pomenutih.M.: Historiographie yougoslave 1955—1965.. 1969. Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae. 400. Pejačevića14 i drugih autora. Šidak. str. god. Illyricum sacrum. Beorpas 1840. hoggi corrottamente detti Schiavoni. Colocae (Kaloča) 1797. [M. g. Zbornik Historijskog Instituta JAZU. Beorpa« 1937. u Zagrebu 1851. Hacr npBa. Pajiih. Posebna izdanja ANUBiH. crp. pp. među ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajića.1421—1454. koristio se. 'B. 11. u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D. 95—100. ss. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata. 313-323.] 14 Ch. Nikolajevića). Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa.HpKOBHh. Babica se ovdje prekida18. CiaHOJeBHh. Miinchen 1980.12 Pored starijih djela koja. Pejacsevich. II Regno đe gli Slavi. „CpiicKU cuoMeHUUU . 31—36 (D.

.... U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi............. sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi.......................... kada je dostignuta konačna organizacija države....... Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je... Dok se............. koji su........................ dakako............ on je. narod. u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim zemljama ovog vremena................. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO .... o njegovom položaju u društvu i državi. stanovnici gradskih naselja........ ne postoje nikakvi konkretni podaci................... 166ROBLJE .............. .. Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva..... Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju...................... u XIV i XV stoljeću. VLASI .... U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga... na drugoj strani......I........ svakako................... manastirske povelje srpskih vladara.... povlaštenu vlastelu. raznim sredstvima..... seljacizemljoradnici............ u stvari........................ javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području. 165GRADSKO STANOVNIŠTVO ........... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema...... i........... o njegovim dužnostima i pravima........... koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju...... VLASTELA......... pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama.... 1. u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj.............. koje obuhvataju..... 83 Kao u svim srednjovjekovnim državama.. u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva............. potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva..... O tome... neslobodni ljudi ili robovi......... i na kraju....... V.. Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života............ na jednoj strani.. i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti. Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda................ bosanske povelje ne sadrže ništa slično................ Kasnije...... Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao.. II. prirodom data..... DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 27—35 37--*7 49—68 69—78 79—82 SUMMARY .... 25 /.. zatim stočari................. možda. onda......... na primjer........ a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga.... naime..... pa i sredstvima prinude....... potčinjeno stanovništvo......... kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni.....

R.za plemenito" . To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. pa i one. u stvari. približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice. CTojaiiOBHh. ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija. izraz „čovjek". kao oblik proizvodnih odnosa 1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok. zapisati . str. Eeorpafl 1967.o pravom i potpunom kmetstvu". održavali su. juna. potčinjenog seljaka. vrlo vjerovatno. 173-224. I. Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke . zatim Slanskog primorja i Konavala. [C. str. kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419.3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta. „ljudi" („homo". 190— 191. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca. . 3.. Beorpafl 1967. MHxaibnHh. županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A. IX-1. sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima. u pogledu agrarnih odnosa. Eeorpafl — Cp. inače vrlo oskudne. vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države.4 Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države. Eeorpafl—Cp. Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi".130 kuć' ljudi". kasnijeg je postanja. gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. u Trebinju i Humskoj zemlji. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu.4* U jednom pismu.] u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije.ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili. što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. ^Hiinh. a takve obaveze bile su. CTojaHOBHh. 303). [P.. lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili.. akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo". u značenju zavisnog. str. Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva. uobičajene i u susjednim oblastima. 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme. 11. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću). kako. Ce/iuuiiua. juna 1422. 2 Godine 1422. u pogledu kmetskih obaveza. Inače. T\npKOBHh. ističe Grujić. Beorpaa 1964. uopće. pak. dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava 27 . 100). Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee. . Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I. JB. Izraz „kmet"." JI>. koje je 11. s razlogom.8 Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća". 2. Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo. 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa. KapjioBijH 1934. KapjiOBUii 1929.predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia. pošto ovaj izvrši „onu pravu službu". 1. podanika.] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. Agrarni ugovori. bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje.

Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu. U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de maleficiis. g. s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. o obimu rabote. Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku. koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju. Ne znamo čime je. Rad-milu Žargoviću i Živanu. u ovom slučaju. II (2). D. K. na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi8.i nih ostankom". sankcionisali stanje kakvo su zatekli.a y cpednoeeKoenoj CpSuju. „'-leiuepuiuHa". LXVI. naime. vidi i nap. 74—751 D.4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje na to da su davanja „što je pravo". što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada. I.Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli. dobio od bo sanskog velmože. Šundrica. to jest sa pravom nasljedstva ili. pak. zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da 28 . str.] <a Iloee/be u uucjua. preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža. utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju.Pavlovića u graničnom području. 4 * [C. vojvode Petra Pavlovića. Z.5 4 P. u ovom. 20. 1071. davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture. KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa. dakle. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima . 80. 239. o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. dakle. i oranice daju na polovicu". i. II. 244. VII-1. koji su pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se. vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji". M. KoHaeMi. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća. pod istim uslovima . Zagreb 1955. Ne znamo koliko su Dubrovčani. kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i.bopaČH. s jedne. i. str. kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. dalje. CnoMeHHK CKA. govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji". Roller. BjiarojeBHh. Fpyjnh. Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je. Poznato je samo da su. dao jednoj težačkoj porodici da ga obraduje „napola" (ad polovicam). Agrarno-proizvodni odnosi. bila barem približno ujednačena na vlastelinstvima. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina. U dubrovačkom notarijatu 25.] Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa. ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge. TiHpKOBHh. zvanu Prtuša. ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj. 1980. 5 P. Hciuopuja Cpda. drugim riječima. 23. 2. Jape^eK. bosansko dubrovačke granice. 3eM. Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426). Eeorpafl 1963. cip. 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa."7 Renta je. a koliko su. Beorpafl 1973. 323. II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima. Eeorpaa 1926. 'fiiipKOBHh. a ne vinograd ili voćnjak6. bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se.. o bonitetu tla. nap. str. 99. koji je 1417. R. str. [C. 273-276. 3. 243. nim i nih ostankom. Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee. Beorpaa 1952. kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose. Pelješki Zbornik. to jest što je bilo uobičajeno. takođe. Roller. nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu. po svoj prilici sinu Radmilovu. naime.. s druge strane. 186—192. Stonski rat u XIV stoljeću. 115—140. IX 1480. pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vlastelinstvima. rpyjHh.

oktobra 1478. g. str. str.] 9 Iloeejbe u Uucjna. U drugom primjeru. mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. K. iako ni to nikako nije bilo isključeno. str. GZM. . roAHijJd (HHNSTd npkBdd . Jnpe^eK. VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio . Truhelka. 8& [N. po prilici. inače. 7 Ć. r. str. rpyJHh. 80. Godišnjak ANUBiH. 29 đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. Kouaejiu.]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj dohodak. potvrdio je 5. 154. potkraj srednjeg vijeka. radne ili novčane rente10. 53. ne treba izvoditi zaključak da je tada. IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . II. naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva. ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. nije davala redovna renta13. kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu. najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani.. ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je. BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid . Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra6 P. Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. VII. jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana. I. što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca. Hciuopuja CpSa.\ltE'1d 8 KondBdd). 8 D. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se. 398. Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima. 109. novčana renta potiskivala naturalnu. Agrarno-proizvodni odnosi. da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu. U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele12. bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne. nap. valjda. . Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. po svoj prilici. Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike.. Sarajevo 1915. 144. pored osnovne rente u žitu i vinu. Roller. navedeno je još i „ino" što se. u tadanjim prilikama. U drugom jednom dokumentu (od 3. 2. Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara."9 Iz ovog jednog primjera. 115. ali se. nije rečeno u ovom dokumentu. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna . 77 i dalje. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano. XVII. 194. Sarajevo 1970. cip. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. pored sve oskudnosti njihovog sadržaja. Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa. Filipović. nap.se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?81 Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture. sa velikom vjerovatnošću. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici.

SANU.polja od jedne polovine do jedne četvrtine. 13 D. novembra 1465. samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro10 Upor. I. u naturi ili u drugom nekom obliku. Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. koju ona sadrži. bilo kakvi podaci. (D. u pogledu feudalne rente. pretpostavlja da se odredba. inače. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid. sigurno. i u Bosni. Roller. Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su.nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. PHENHU. [S. odnosno olakšicama u korist seljaka. 45—56. veći dio državnog teritorija nedostaju.nn. prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom. TapaHOBCKH.H. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom). No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda13*. zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni. pa tako. dj. dovoz žita i drugih plodova u dvor ili. izdao je. Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu. kao.] 11 IloseJbe u uucjua. valjda. str. L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie.. Agrarno-proizvodni odnosi. Vlastelin. r&n. Isto tako. seljaci bili dužni da vlastelinu daju. str. . bez sumnje. 2. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399. držanje straže-na gradu. pravljenje i održavanje puteva i mostova. 131 [Upor. i dalje. str. na primjer. prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi. 55 i dalje.] 30 sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14. kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1'. davanje dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka.: T. jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. 1. a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. Za ostali. kao što su. Roller.IUHIMHI H MHNHUIH16. sama po sebi razumije. povremeno ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje. 4 a. velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću. kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu. \uiKd. 91. Bđgrade 1982—1983. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli. posjednik voda i šuma. n. dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji. ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. Beorpafl 1931. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi". bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda. 632. među ostalim i c agroBH. na najbliži trg. KO^AMU. str. Pored osnovne rente bile su. i u srednjovjekovnoj Bosni. Iako nemamo o tome konkretnih podataka. 232). nap. krčenje zapuštenog tla i . radi prodaje. Balcanica XIII—XIV. U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se. I. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina. dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima. nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara.

proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ... 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31 „plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ. Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed

postavili da je ne smje nitko primit"21. Slične
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl

1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127). 80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima. Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela
22

32

Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

33

Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragišićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295].
26 17
886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih. kao i drugdje na Balkanu.] 51 „. CapajeBo 1963. ffouyHeu očjaiuneiba. 4. kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva. 1283 — 18. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima". Eeorpafl 1965.] 8 35 II. zbog blizine dubrovačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa. „Slovenima"82. No. to nikako ne znači da ih na ovom području. 1283. quod šibi placeat. fol. Blacus Dobrana. CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa. 110. captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod . str. debeant.. ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. VIII: Dobrocinus. koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. IIoce6Ha H3flaH>a CAHy. ipsum inducere. HoBaKOBah. UecaHKa KoBa^eBHh.. uglavnom. što je ostavilo dosta .. Hcffiopuja Cp6a. [Ynop. Jedna od ranih vijesti o vlasimastočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. naravno. Jape^eK. vezanim najčešće uz planinski lokalitet33. C.. Rog. II. ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane.. '01> K. o nekom za Dubrovčane korisnom poslu. [Upor. druge „Bošnjanima" ili aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. 8. "Bvprjima IleTpoBHh. CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV. Ceno. H 25. God. juna 1336. nije bilo već od ranih stoljeća srednjeg vijeka.BHX.. FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja. 225. koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. str. 43).. 31. I (1278 — 1301). XI: Serdanus Radosclaui. stare et redire possint " (Mon. . HOBeniSpa 1961. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima. Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani). U Bosni.). 362). TiHpKOBHh. II. 133 (br. 115 (br. Radilo se. str. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske države. 14.°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. quod rute et secure . 108. IIoce6Ha H3«aH>a HJ1. 1977.. C. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31. Blacus. MpeMOiiiHHK. po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući. 14. filius Bratoslavi. 1284. ancellam suam Milosti de Bosna vendit. dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama. X. Blacus de catone Jalone. 111 (br. KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu. 193. str. OHp>KaH 24. VIII 1455. Eeorpa« 1932. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. 124. 1280. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se. Rag. 365—6). 339). venire. 323). Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny.. 39 (br.. T. 107. X: Dragoslauus Bogdani. vjerovatno. 102. mahom dubrovačkih podataka. a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani.

odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („. . u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne. praćena živim uzajamnim uticajima koji1 su. Češka knjiga o vlaškom pravu..3aKOH Cp6n>eM" i . : : Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima. cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus . na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići. str. 127—221]. Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su. slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. vrlo vjerovatno. kao i u kasnijim stoljećima stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34. I. neizbježna su. na osnovu turskih izvora upor. N. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). CoJiOBJeB. stanovnike balkanskog područja. 151). in Puntam et Stagnum . XI 1454. GZM. Odlukom Vijeća umoljenih od 4. te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajednica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. '" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. i ranije. XXX.. Skok. 198. Rag.. Eeorpafl 1959. bila međuetnička prelijevanja i miješanja. fol. jedva se može naići na poneki podatak.. ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt . Vijeće umoljenih. jula 1390. 228 i d. vodili do preovladavanja brojnije. ■ . oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara. Treba. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja 38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. naročitog oblika privređivanja. g.. . VII 1376). Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić. uz to. 106. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa. 709—10. V. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog. kao i u drugim balkanskim zemljama. P. 1454. također.. JapeneK. 1. 150. tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada.. 29. 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa. pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam. još u predrimsko. u kojoj se iz ranijih. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. XII. napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo. Češka knjiga. 138 i 148 (Br. IV. predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima. crp. Sarajevo 1974.tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima8381. 298. . Filipović. gdje je Bosna graničila sa Hrvatskom. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. osim toponima... CapajeBO 1918. nap. 34." Libri reformationum XIV.. odavno romanizovane. XXX.3aKOH BJEUCOM". U vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države.. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima. K. pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon. Skok. odvojeno je određen .. str.. ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima3*. 67). 31 P. uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni 38 .. Sarajevo 1918. 1348. str. BeprpaH 1926. a pod imenom „Vlaha" stočari (A. neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa. u dužem procesu. str. i BJI." Diplomatarium Ragu-sanum. Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane. Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi. dotle o čitavom ostalom državnom području. Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva. CKapnh. de concedendo Vlachis et Sclavis . F3M.

. 311. str. dj. 1430=. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god.. CapajeBo 1963. str. u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva. a 20. Prema ovim odredbama. bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru. HoBeiw6pa 1961. službe u> lužnosti u korist svoga gospodara. str. K. odgovarajuće napomene ispod teksta. 514—515. podjela rada u vlaškim katunima bila je. str. braći Jurjevićima.eBJeKOBiioM KaTyHy. 13. n. pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<. BAČKU U Maspotnacu 193—4. 24. str. bile su izdiferen'* Upor. tako su i katuni vlahastočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. 4. Izgleda da su se. Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika. 500). a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča. 1. III. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU .. vlasi kralja Ostoje (ibid.seljaci. prema tome. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima. II 1415.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid).0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc. najvećim dijelom. I.1l r (Tlmejb-eu HUCAM. 537). VIII 1403. 201). 38 Godine 1361. str. h.' a isto.. str. II 1420. prema Jorgi."37 Mnogo su češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države. oppjKses. XI 1407. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK. dj. Serb. kojom ovaj velmoža svojim vazalima. u Dubrovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston. Mon.odobrenje dato je za čelnika. 50 i dalje. najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima* 1. Skok. iako raščlanjena.^ 12. str.. „daje i zapisuje". Iz ovih izvora potječu. H 25. n. Rag. 1434. '»Primjeri kod: P. 190). Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. "■ Mon. str. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima.. IX 1403. . Ci«ino3HJyM o cpeflH. II. V. Xucuiopuja Bočne. Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima. cpedibtejeKoeiioi Kautyua. Skok. str. 5. niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele. mahom iz reda velmoža. tt$h Kpd. str. u pogledu feudalne rente. Vlasi su.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0. M. često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha. 36opHuk. cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede39. VIII. a poslije pada 39* . 423. 3. kao lako pokretljiv elemenat. knj. bilo vladaru. spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK. nap. bilo pojedinim feudalcima. 196). <3>ujiHrioBnh. dj. uvijek kao njihovi „ljudi"38 i da su. kao i zavisni seljaci-zemljoradnici. . 4..Hk RE. preko mora40. Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). 308—311.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck A. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare. bili obavezni na izvjesna davanja. CtupyKwypa u opiamaatfuja. isti u Enciklopediji Jugoslavije. VIII. Zagreb 1971. jHpeneK. 102. bili najpodesniji da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba. dj. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o. glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela stočarskih prerađevina39". stoka i stočarske prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje. n. VIII 1403.1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima. P. 378. pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh. 28. Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara. 202). god.

str. Beorpaa 1964. 41 VI. 136. predstavljala više katuna. stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43. Htiuopuja cpucKoi iipaea.Bosne i za račun turske države42.. LII. JjHHHh. I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX. pak. str.. utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga .. stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . u datim. 40 V. X 1381). i passim. Rag.. Rag. slučajevima. katunar. OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I. odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313— 1318 (CojioBjeB. JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna. Odačpanu CIIOMCHUIJU. 406 (18. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard. 302. Eeorpaa 1937. 170. 97 i dalje. }Wi. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave. F3M. OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II.") — Mon. ranije je. 5. str. str. Rag. B. zasada. CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy. V 1361). str. Varda.aH>a CAHY. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. strl 114) i arhanđelskoj.. Mcuiopuja Cp6a. 1940. i 25. . TivpljeB. CapajcBo 1963. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". 228). kao odgovornom predstavniku svoje zajednice. oap>KaH 24. Starješina katuna. 4>njiHnoBHh. vojvodama. 142). str. 1348 (CojiOBJeB. str. VIII 1430. Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa. str. Uporedi Jupe^eK. iy. str. JjHHHh.Ne može se. Sarajevo 1941. 84. U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je. JJHHHH. M. kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani. dj.. žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja. novembra 1961). bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'. IV 1388). M.. 72. Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom tržištu. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. FIoce6Ha H3. str. a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. 142. M. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu".. naporedo sa drugim službenicima.. npr.a CAHY. 40 zajednici..'Dub rovčani su se. sada je. TapaHOBCKH. vidi se iz ovog primjera: U junu 1379.. 49. Maiuapyie. CKapah« TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU. i Dipl. običajem utvrđenoj i priznatoj. II.. CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua. VII 1384). knezovima.(kao. str. flHHHh. Eeorpa« 1951. nap. ?** Dažbine vlaha vidi T. bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je. " P. organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima. pa. 77 (4. npr. XXX. 84 (13. II. Mon. Capajeso 1919. vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj " V. U Malom vijeću 17. zabranio izvoz živeža u Dubrovnik. 1918. koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad. B. noce6Ha H3flaH. rofl. tražeći podršku. M. a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45.a. koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina. neTpoBHh. županima i drugim. 171 (12 i 13. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha. str. 150-151. n. kažu. M. 306. 95-129]. god. 79 i passim. Skok: Češka knjiga. Vardište). Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj. GZM. I. str. III. JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima. U jednoj povelji (13. str. 223. Jorga. III. ["B. 282. str.. npr. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB. pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („. navodi i katunare. pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi.

II. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. 106. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu svojih starješinskih prava. pak. ma i rijetko.. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. dj. kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili. istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer.gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala. Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe. <J>HjmnoBHh. 1400. kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi. uostalom.. „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik. čelnici. Serb. Nije manje bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513. 46 M. sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska. XI. 47 Jorga. Kad imamo u vidu da se. dj. CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna. uporedo sa vojvodama i županima. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije. po prirodi svoga zanimanja. drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima. str. OHjmnoBHh. kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51. vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. str. 485. da mu je vjera i sloboda. — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege. više ili manje ograničena. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. KosatieBuh y n. 1420. <t>HJiHnoBHh. dj. izgleda. s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred" Mon. bile pokretne i što su planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se. str. 134. pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama. spomenuti su čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. i 6. kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika. autonomija unutar katuna. Kao ponosnici-kiridžije. Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. 44 41 stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja.. 82). II. . n. 106." 49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se. i iz činjenice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom. zahtijevala veću slobodu kretanja. II 1382) saopštila je JI. 190. za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u pravom smislu". ali su se za jednog kneževog pastira. osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st.. str. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. n. Serb. (Upor. pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika. M. a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne. fol. god.. str. str. po svojoj prirodi. koji je prebjegao u grad. I u Dubrovniku su. kažu. 15. koja je. kako izgleda.. ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu60. silom prilika..

Hlapac. 1.) T ■. pa su pojedinci u većem ili manjem broju. CHamih. III.yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus). Hlapović. LXXIII. str. i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". 96). Balcanica. str. nap. U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. tako reći. 2). 240 i 242 i Mon. Rag. čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. nap..za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. sušeno meso (castradina) i sir. isto. JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa. 253 (1328). Beograd 1982. god. III. : pored proizvoda rudarstva. mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. 1402 (Harnih. Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. V. 277). 26 (1380). 121. 42 . isto. " riouejbe H mrcina I. OdaSpamt cuojuemiitu. nap.. 392 (1336). 428) god. Mitth. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako. 11 —13^ Ista. na vojnoj osnovi. vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna58. 1305 (Japeiek. 1422. Radovi ANUBiH. Serb. I. Hlapčić nije rijetko među vlasima.. 119-146. Odayica> I. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. Beorpaa 1972. M. 133. koji od kraja XIV stoljeća postaje življi. Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje. u Srbiji.' govori čak o direktnom. str. izdate između 1322. Wien 1909. (Mon. Serb. Godiš njak Balkanološkog instituta. 246—7. 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M.XVI — XVII. HcTa. 146 (1381). 25. 15). Mitth. (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. Sarajevo 1983. ripnjenojBe 1976. knj. 359 — 365. i dalje u napo-' menama). burnih. crp. U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381). upisan kao svjedok. str. Sama činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom. XI. 1313 — 1318 (Cojiosjes. spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655. I. „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu. XI 1398. Mon. La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. među ostalim. 85—87]. str. s druge strane. str. IX 1363. 200). 121. Jireček. JJy6posam<a Kapatancna utpioetma. Jl. str. kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja). 1379 CttuHnh. JIHHHII. 134. nap. god. CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III. U novčanom prometu. 73. My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH. > 51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor. organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. "BvprjHaa IJeTpoBHh. Han. . 188 — 192. Ime Hlap. upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital. i računali na pomoć i pojačanje s te strane. njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. 232. CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu. i 1332. noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna. možda. Beograd 1972. 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima transportovanja robe navodi M. zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju. vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53. XI. 11).48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića. Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim " Od proizvoda stočarstva izvozila se koža. u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija. da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". god. 15). JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum. pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3. KocMtm. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. 134. 36opHHK. str. 152 (1362).. str. isto. str. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad. među svjedocima se nalazi i „Comites Fribislaus Chlapponik. 1393 (HHHHh. 79 — 88. flHHHh. Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa. BAOCU U Maeposjiacu. V. No na njihovu vojnu službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345.: V. DXL. god.

da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem. 126. IIoce6Ha H3ffiaH. i česta. LXXIII. inače neuobičajena. 29 —39.] ." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju40. Dubrovčani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5. str. ali su. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da . TiHpKOBHh. n. pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. Dubrovčani su. Ljubljana 1977. H. Među vlasima također je često. dj. Zgodovinski časopis. 53 Kolika je. 1325 !■ Voje. JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. 55 K. 53a [O trgovini Vlaha upor. vidi se. dj. u isto vrijeme. str. HcropHja H eTHorpaibnja. koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu. stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja. 34 — 36. II. 31. 42. II 1415. dj. : 5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v. C. 282 (g. U XV stoljeću.. n. Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. KoBa<ieBnh. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje. da budu pripremni da dođu kad po njih poruče57. pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58.. U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. M. 96—97.643. knj. : M. stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni. <t»HjiHnoBHh. XI. Mcuioptija Cp6a. str. 106.1. pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju61.. Jf. ipak. ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele. Sarajevo 1983. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62.. Desanka Kovačević-Kojić. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje- 43 . C. dj. na području Hrvatske. Capajeso 1956.a CAHy. u. u junu 1430. str. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. u Bosni inače uobičajeno. i kad je opasnost minula. .vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10. B. str. nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje. Radovi ANUBiH. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". čak. po prilici. ali. pored druge vojne pomoći. 79—84. Xpa6ak. 455—475.] 54 ĆojiOBjeB. II/3/. O xepifetoeanKUM «.. str. bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha. kraljem da im. iz ovog podatka: Kada je 1385.. a medu vlasima. n. n.. god. Jorga. [Upor. 1. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika. i K. <t>miHnoBHh. Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa. Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka. približno. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku. u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama. OdaSpami cuoMeuuifu .. 104—105. imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele. i M. kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine.000 tovara soli. ali pod uslovom da kraljevi.. • .000 dukata godišnje. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom. 106. IJege/be u UUCMO. Jape^eK. ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić. nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike. burnih. „zlo čine vojvodinim (tj. v. nap. .iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana npuutuHosuHa. v. . Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku.239 (1382) itd. svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi. jHpeieK. 199-200. Eeorpaa 1964. T3M..

I. „de Catono Golubovich" (P. ukazuje na neke vlaško-romanske uzore.Mon. VIII 1399*3. «6 Jorga. Ć. str. str. god. n. I sinovi Miltenovi. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva. " V. JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma. Hranec72 što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo. gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani 63 84 Iloeejbe u uucjua. II. str. <I>HJiHnoBHh. Konavoski rat. 308. napomenu 48. kao starješina (kramar) jednog karavana'4. 467. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno). Truhelka. a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. 96). Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku. po nekoj tradiciji. Skok. : «° Jorga. 69 IIoee. Sanko i Sančin. a u oktobru 1432. XI 1378) i 223 (20. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović. koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina. dj. 1368. str. Ra-doslavovih podanika. Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v.(Hranko-Crancus69. Rag. 79 — 80 i napomene 20—22. Dalje. ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica . 134. među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran. 165). IV. 1. koji je 1408. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović. str. 1. nap. god. 84. 177—8 (15.... Hran71. da potječe i ime Hrane Vukovića. nosi samo jedan bosanski vlastelin. i Mon. kod dubrovačkih građana67.) . n. II. oca velikog vojvode Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. II.. 153—4. sed steut parati ad veniendum quandomictemus.. IV. I samo ime Sandalj. nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8. Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. Pada. " Jorga. 537. . 273. koje nikako ne zvuči slovenski. VI 1379)j Dipl. Rag. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem. Hrane70. g. neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele. 133. " M. dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66. M. 15. na primjer. isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca. spomenut je Ljuboje Miltenić. bio starješina jednog karavana.be u uucjta. vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich. i to dosta često.*' U vijeću umoljenih bilo je 28. JlHHHh. 44 govoj povelji Dubrovniku od 25. a što se tiče vlaha. Milten (Mioten) Draživojević. a također. VIII 1378. Rag. nap. koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum. dj.. I. 162). J. u oči da ime Milten. pro nunc non sunt necessarii. g. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. str. 309.

ne izvodeći. 216 (1347). Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih. iz toga nikakve definitivne zaključke. kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde. u ime svoje i svoje porodice. Mnogo kasnije. iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima. 205 (1346). a s ovih. 1354. god. B/iacu u Maspoejiacu. pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. Katunar Obrad. str. X 1358.da pasu svinie" (CojiosjeB. Durman itd. ne dovoljno jasan. 306.. n. da. str. CTOJaHOBHh. IV. 198). u navedenom radu (str. Jb. str. svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. C. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus). naravno. g. I. CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu. Uporedi Skok. str. Napomenućemo i to da je 19. Oda5pa. str. 208 (1346). OdaSpam cuoMemafu. kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue. imenovali svojim građaninom (Mon. nalazio u Splitu. Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži.V. 127 (1376 g.. dj. vladara. Rag. D. ono se nigdje više. npr.. 88 70 71 67 CojiOBJeB. po nekim svojim elementima. koji se 1240. Mon. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine.. 207 (1346). kao i ime Kulin. 1278..). ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj. JnpeHek. 20). „chatonarius catoni vocati Ugarci". Dragoman. KoBa^esHh. Lateinisch — đeutsches Worterbuch II. Leipzig 1880: Sancus. u Dubrovniku zabilježeno ime . presbvter Blaccus" g. g. svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. CpedrboejeKoeuu KCOUJHU. npr. Skok je. str. str. stočara (Xucuiopuja Eocue. liči na vazalsku komendaciju. " „Crancus. str. str. 1320—21). Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije. Mon.HU cuo. K. da im pribavljaju razna korisna obavještenja. ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220. 233). Bnacu u Maepoe/iacu. slučaj će ispitati „dobri ljudi" i. U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića. Jnpe^eK. 96 (god. 1367). E. koga su Dubrovčani 6. uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. br. pa i u red gradske vlastele73. kefaliju u Konavlima. Skok. Po svojim specijalnim zanimanjima. Prije svega. 45 u red dubrovačkih građana. 19. g. u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. str. 1471. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja.. nap.). 1354). nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman. 114). koja bi potjecala od Bobana. 103 (god. Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman. nap. 97). Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v. iako. od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. str. jednom stečenih. vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni. Rag. nešto bolje poznatog. 201. a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana. 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. III. nap. (P. Milman. v. V.Heuuifu. naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom. VI. među ostalim i porodica Bobaljevića. Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. koji se 1163.). dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja. 162. pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni . 104—5. 68. ukoliko nevjera bude " V. Rag. Georges.. Dalje. kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja. Oda6pauu cuojuenuifu. I. (COJIOBJCB. III. n. I. 105 (god. da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice. I 1360.. g. spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika. ni prije ni poslije ovog vladara. Beorpafl 1902. kao ime njenog prvog. 72 JX. dj. obavezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio). II. vlaški starješina Obrad Borojević.). 310. K. 1313 — 1318). str.. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana. 227 (1362). nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke. jedinstveno. K. napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin. g. 309. ne spominje na području bosanske države.

II. Rag. 47 ///.. Mon. Strano je i ime uglednog velmože. 137 itd.. GRADSKO STANOVNIŠTVO . koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo". 1357—8). platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX. 245—6). O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy. tepčije Batala.nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon. utvrđena. Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu. pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela. vazali moćnijih gospodara. U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića . 46 JJ KoBaqeBHh Kojafa. II. g. da li su kao starješine svojih ili. Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić. možda. 123. Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular. 229—233. CapajeBO 1971.de cathono vocato Burmas74". Rag..

Jenkins. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. 33. Porph. u srednjovjekovnoj župi Soli. str. 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla . u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa . Moravcsik. 32. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium). 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo. (II). U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada. reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk. cap. " Constantine Porphyrogenitus. 49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79 kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su. 32. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada. (I). sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u . osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika. . 34. 162. ad C. str. a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište.Hlivno. gradskih naselja ispod grada-tvrđave. to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi. Comeraary. u slučaju opasnosti. i to Katera. Porph.m naseljima. No. str. Buda-pest 1949.. najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova.. za koji nije utvrđeno gdje se nalazio. dakle. str. cap. gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada. ed. 76 Isto. O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme. mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. a grad Hlebena (Hlivno. Grad Salenes. u župi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši80. Livno). podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. 78 Const. s vremenom. 137. . kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara. str. u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. Livno. od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih. god. ed. 77 Isto. literaturu kod Const. pa su se kasnije. 31. i Desnek ili Desnik77. bio je tada u granicama Srbije 75. O pitanju ubikacije v. (u pokrštenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-. Sredinom 1348. (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines. De Adndnistrando Imperio. Gy. gradskih naselja. 32. privredno manje značajnih.Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. Cap. c. 160.

uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću . koji je vodio pored Drine. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki). u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama. J. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina8031. kada se prvi put spominje. kroz to vrijeme.. No. Serb. Rag. 136—140. zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja. D. 71—73. [U svom testamentu iz 1421. 105. ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83. Zbornik. dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države. 439).. Nikole. 107). -Kojnh. 1244 (C. kroz slijedeće dvije decenije. Trgovački putevi . poslije kratkotrajne ugarske vlasti. II. niže niz Drinu.] 50 smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon.. Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. 80 Na primjer. ponovno preuzme srpski despot. Na karavanskom putu. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci. VIII 1348. a tek 1446 . kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države. do 1410. 249. ipak.. gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. grad Ključ. Serb. koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje. Iz same činjenice da je. može se dobiti bar približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. Odačpami cuoMenuifu. Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i. od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica. i nap. IV 236. i Jireček. Od 1352.000 dukata godišnje82. a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii. 439). Kreševo. god. 35. god.susjedne zemlje ■— što. nastalo je gradsko naselje Olovo. dakle. despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30.. JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh. Mon. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara.] soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. nisu definitivno zauzeli Turci81. nekoliko puta " Dubrovčani su. JJ. došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god.in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon. 244. vodile su se česte borbe za Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se.. spomenut je g. dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota. završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika. zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. FpadcKa naceiba. str. Sarajevo 1906. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I. prema jednom podatku.). ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. CapajeBo 1978. 112. Sjeveroistočno od Sarajeva.. Višegrad i Zvornik. na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. sjedište župe Banice. V. 2. 1323. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. a zatim je. 113. Jelenić. grad Glaž na Ukrini spominje se g. (CojiOBJeB. FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee. Od tada. Kraljevsko Visoko i samostan sv. nešto na zapad od . nastao usred bogatih nalazišta srebra. spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima...

trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća. str. inače. gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke. 353 — 362. Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy. pod sam kraj XIV stoljeća. str. KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr. S njim se slaže i VI. M.u citadeli današnjeg Sarajeva". koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija". Acta Bosnae potistimum ecclesiastica. 80. na užem području današnjeg Sarajeva. kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta85. 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh. O drugim gradskim naseljima. 132) smatra da je mjesto bilo . pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca 81 O ovim događajima v. 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor 4>aKyjrreTa. naziva i Bistrički grad. str. van glavnih puteva dubrovačke trgovine.. Skarić (Sarajevo i njegova okolina. I. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada. podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. 223. C. 83 M. Fermendžin. pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima. Sarajevo 1937. 48. 51 doprinosilo njegovom bržem razvitku. H. BvKaHOBnh. možemo. u živopisnoj okolini. prema tim podacima. VIII 1446. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva. zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. 3a ucuiopujy pydapciuea. koji se. Beorpa« 1955. II 1449. Sarajevo 1951. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. na podnožju grada koji je. 82 T. 439. održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima88. 33). god. ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima. ne znamo. MSHSM. E. iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas. Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne. Medu ostalim. s Jirečekom. XXIII. Preveo D. Eeorpafl 1970. proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. X-l. Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega. JJiiHiih. mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća . što je. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su. T3M —H. str. Zagreb 1892. osim u Splitu i Fojnici. u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba.."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli). iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su. Mon.same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače). otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87. K. O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea. sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet. TiopoeuK). (B. CapajeBO 1946. U staroj župi Vrhbosni nalazilo se. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada. inače. izdatoj u Vranduku 22.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima. 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u EOCHU. koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega. str. 73 i dalje. JfHHHh. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu. S obzirom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom. 57—58. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu. 64. navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL. str. Serb. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. svakako. osim imena. str. Pejanović.

i održao je uglavnom do potkraj života 91. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima. u Drijevima.Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh. imalo najveći značaj. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države . Od 1186. kada se u izvorima prvi put spominju. upor.] Od stare riječi drijevo. održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca. ali se. Historijski zbornik. KoBaieBHh-Kojnh. carinskih službenika i drugih poslenika. 280. središte istoimene oblasti ili arhontije. uglavnom samo nominalnom. kada je ušlo u granice bosanske države. 260—262 (Prilog V). U tom predjelu. iako ne često. Povijest banovine. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom. spominju i domaći ljudi. obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su L.Trebinje (Trebunia).nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. . Tu se. 125-131. CapajeBo 1976. 120 — 121. 88a 88 sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah. a zatim i Turci. Trgovački drumovi. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum. rpadcxa nace/ba. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca. u stvari. Hdopireapa BHX. Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski. O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy. bosanski i ugarsko-hrvatski vladari. kroz čitav srednji vijek.] prethodila ovom ugovoru 89. dok nije oko godine 1382. koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti. grada i varoši Jajca. [M. arboraticum (od arbor — drvo). nalazio se i antički grad Narona. koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92. Oda6pami cuoMeuuifU. vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države. Zagreb 1961. Thalloczy. od 52 . XXI—XXVII. [JJ. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugovorom 1186. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji. i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu. sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. ostali samo blijedi tragovi. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari.] 87 8S CojioBJeB. dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku. Od sedamdesetih godina XIV stoljeća. Jireček. Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom. 119—145. K. Zagreb 1916. 29—36. a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. XIV. međutim. FpadcKa nace/ba.. prvenstveno dubrovačkom. a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente). Šunjić. str. poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj zemlji". nekada znatno naselje i trgovačko uporište. Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom. 213. str. završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. gospodar Humske zemlje. što znači i drvo i (drveni) brod. može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. g. nedaleko od današnjeg sela Vida. od kojeg su. 128 i nap.

str.. 80 (g. stoga. ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena. isto. str' 118 — 119. ali nije i zaustavila razvitak Novog. 1382). dj. postajali dubrovačkim građanima93. O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. Mvrnifca. dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim. u kraljevim planovima. koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". str. 125-7. proizvodima. 247 (g. 1384) itd. 1383). 1938. IX 1380.. Rag. 269 (g. najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama. II. 146. Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su. KH>. 91 M. 360 (g. s vremenom. drijevskih građana (de mercato Narenti. sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. 70). Odaćpauu cuojuenuifu. i druge uvozne i izvozne robe". ToflaniaHna H. XLVII. 1381). flHHHh. 203). IIoceGHa H3. JlHHHh. Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva.naH>a CAHy. isto. 94 M. Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. n. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto. 180 (g. osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će.. 96 V. fliinuh. 147. a 14.. M. na više mjesta. str. JlHHHh. usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. dj. Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a. 21. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika. šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. imalo je. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao. n. skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje . koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. 140. Eeorpa« 1964. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe. Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića. dakako. Godine 1382.kojih su poneki. isto. I. de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. 1347). god. "HapKOBiih. i domaćih ljudi. 1380). I. 134. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne * CojiOBJeB. n. isto. n. izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. [O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C. preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a. On je. eventualno.] 92 M. I. domaćim i stranim. I 1382. 140-141. 3. Kraljeva odluka svakako je usporila. vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima. Herceg Stjepan je. prvi od bosanskih dinasta. 71 (g. i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje. izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe. fl Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. Bilo je. Ovaj lučki grad često se spominje i kao tržište žita95. OdjiyKe. dj. flHHHh. 90 8 53 strane94. 119-125. dj. str. Mon. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja" 98. I. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum. 8Oa M. poslije Dubrovnika. rofl.

BJI. 338. 177. XII 1382. 272 (21. od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchisias" OlHHHh. 247 (27. Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom103. I. br. 431. C. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel. str. kulture i umjetnosti.] 100 Mon. Upor. (31. str. Beo grad 1967. 122 — 125. 1382). 90 (8. Već u januaru slijedeće 1450. postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio. najčešće uvozilo iz Dubrovnika). „stare običaje" i ustaljenu praksu. No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog. 255 (3. tako je bilo i u slučaju Novog. Beorpafl 1925. TiopoBHh. kako . „Kuća". X). 1. inače. XI 1397). često i prenagljene mjere. Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih. Kotorani.] 103 Godine 1411 (11. čuli da „neki od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju . [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. 54 najviše traženih proizvoda108. iste godine. 62—109. kažu. 1393). 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice. 164. II. M. koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i. IX). za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. nastojanjem hercega Stjepana. br. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne. Mon. novembra 1397. [B. [O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. Odjiyice. VII 1383). zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I. 51 — 54. VII 1383).. br. str. 1398). ali nisu ni najmanje 102 15. III. Boka 8. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. godine. iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade).. 99 fliiHHh. Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482— 1538). učinili to s njegovim znanjem. str. str. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je . 201. I.. ali tek od sredine XV stoljeća. Serb. kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze. 1—281—2. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith. TiHpKOBHh. Herceg-Novi 1976. I. može biti stovarište ili magazin. 1. I. X).ako potraje ovako kako je počelo. v. Te godine. ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore. dakle.kako je izjavila njegovim poslanicima . posredno.. 417. lloeejbe u uuc. u vezi s tim tražili su. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su. noBejte H imcMa.ua. ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili. ne misle. postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. 1. flHHHh. koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera. JUHHHII. Već u julu 1383.. da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje učinit". 168 — 177. str. H3 dy6poeaHKoi apxuaa. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci . IX 1411). 258 (11. ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom. Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. isto. Zbornik radova iz nauke. Serb. u isto vrijeme. opomenula hercega (13. a ostalo iznosiše i postaviše u kuću pod gradom da prodade". str. 253-4 (15. 282 (11. uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. str. 380 (27. str. 201. Na pritužbe iz Kotora. str. kažu. Slične optužbe. 65 (g. isto. Hrabak. III. X).".„vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104. kako tamo dovodi ljude vješte zanatima. 334). posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se. Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku. XI). dosta suzdržljivo. mletačka vlada je. „mnogi ljudi iz Dubrovnika. 253—4. M3 dy6posaHKoiapxuea. 73 (god. Jorga. što će za Kotor značiti potpunu propast 105.96 V. koja se ovdje spominje. čule su se i iz Dubrovnika10*. Xeptfei Cwe$an. 34. . ^ 97 M. str. 85. Iloeejbe u uucjita. I 1403). FpadcKa nacejba.u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće 10**. 265 (26. CTp. OdjiyKe I (god.

a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. gdje se. TiHpKOBHii. I dalje je.HdopHJCKH ijaconnc. vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*. a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. 104a [C. ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području. I. u tadanjim uslovima i okolnostima. J. IX. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. Eeorpafl 1963. Resti. alatom i drugim. gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu. i naravno. gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost. Wi Listine. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se. slobodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. I. No. ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo žena svakodnevnoj prodaji. II. kako smo vidjeli. 181— 185. XII—XIII. Chroniche. eventualno. IX. i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo. ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera. str. mislim. XIX—XX. Zgodovinski časopis. TtHpKOBHh. Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se. zanimanju i ekonomskodruštvenoj strukturi gradskog stanovništva. Voje. Xepi)ei Ciueg/kiH 127 —128. ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera107. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane. C. 436—7. kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo).A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim. 311. nisu nimalo bili skloni da trpe. nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja. naime. za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji. xos Jorga. Sukno iz Hercegnovega. neka naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se . Ljubljana 1966. 320.] 196 Listine. 301—302. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni. u granicama lokalnih potreba. Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf 55 uticali na sam tok stvari. No. vršila prodaja i kupovina proizvoda. nešto kuća za stanovanje. 167—188. Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti.107". snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama.

koristeći se obilno. uglavnom za podmirenje kusura (K. JX. Die Entstehung der Volksivirtschaft. dijelom. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. Ovaj.] 107a [Za razliku od domaćih izvora. . Aufl. 3a uctuopujy pydapauear . i passim). Gradovi srednjovjekovne Bosne.] * Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca. nedovoljno određen. naravno. Tubingen 1911. nego samo sa mletačkim trgovcima110. obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108". 122).„varošima". kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. Ćirković u spomenutoj monografiji. u datim prilikama.] 56 su kao stručni rudari bili. Upor. no ne bi se moglo reći da ovaj termin. 108 M. (Herceg Stefan . rpadcm Hacejba. u jesen 1403. novac se. koji 107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre dišta u potpunosti je prikazao S. . bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova. 108il [Upor. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca. VIII. KoBa^ieBiih-Kojiih. nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda. upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle. Oni se. Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su 109 O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. Sam termin „trgovac" ili „trgovci". JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua. M. str. spominju se — istina rijetko — Sasi. jedinim zanimanjem. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije. kojim se u savremenim dokumentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža. str. iako ne. Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se. preuzet iz mađarskog. razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. 104 a. JlHHHh. koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom. Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne. Biicher. tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u privrednom životu zemlje. značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje109. 121—128. na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. [Upor. str. JIHHHH. i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. posmatrani u cjelini. nap. 135 — 6. barem u prvo vrijeme. i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. u prometu robe. ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. 80. nap. nastalim u rudarskim rejonima. izričito su spomenuti bosanski trgovci. U gradskim naseljima. pored ostalog. dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini.

sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu. odnose na neke goraždanske građane. kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane. str. rpadcua mcejba. spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. II 1432). da li iz Njemačke. 20. str. iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor. V 1415. prema uputstvima svoga . makar i posredno. pak. g. stočara uopće. iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives). Našu predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju.. knj. str. U pismu Sandalju Hraniću 23. koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke. U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine. a kralj će mu dati . ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli. da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina.I. dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati . 108-132. a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani". podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. 1961. VIII. V.: D. dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca112.. koja se. o zajedničkom trgovanju. XVIII. dj. Kovačević. 167 — 191. a zatim. sigurno. te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid. R. Djela naučnog društva BiH. kao već ustaljena privredna grana. traži stručne rudare na strani.. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha. provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana. 111 Jorga II. S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje. 57 njegovi vojnici. njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi.Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK". pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. poslanici su tada. Sarajevo. niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju).] 110 Listine. str.u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem". građani grada Olova. Listine. 305—306 (23. ne bi bilo ništa neobično da. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda". naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. Činjenica. u procesu asimilacije. u želji da uveća dohotke.. 1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu. Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima. 25—26). str. 174. Isto tako. u Fojnici i u Jajcu. više od sto godina ranije bosanski vladar. n. Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno označavalo etničku pripadnost. dobija značenje pastira. tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana. KoBa^eeuh--Kojnh. početkom novembra 1455.

ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117.mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane . pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada. Dubrovački građani zanatlije. Možemo samo. „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis). Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea. svakako. daleko najbrojniji bili Dubrovčani. a ne bosanske vlasti. no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116. str. 213 — 214). XI 1455). Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi. Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja. zanatlije i trgovci. 116 Vidi JI. boraveći u stranoj zemlji. no oni nisu. 71 (7. na čvrstoj uzajamnosti formirane. trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti115. str. da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim. povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima. trgovci. KoBa^eBiih. sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije. tražili. prestajali da budu građani svaki svog grada. u tom je išla tako daleko da je. Odadpanu cuo. zajedno sa dvojicom izabranih sudija.mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva. Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom. strani privrednici u bosanskim gradovima. 201—222. [O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. str. koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima. 87. na .gospo dara. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline. Svaka strana uložila je u posao po 6. konzulu je davano puno ovlaštenje da. uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada. FpadcKa tiace/ba. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva.ua.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB. kolonije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada. 292. 114 Vidi nap. I. zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima". Pri tom treba napomenuti da su od stranaca.] 111 113 58 Nema sumnje da su ovi stranci . a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva. sa dosta sigurnosti. Diplomatarium Ragusanu'm. l^str. zakupnici . sačinjavali su pojedine. IJosejbe u uuc. pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. 263 i dalje.rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim. mjestima. među ostalim. str. možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim naseljima. Kh -Kojiih. bili su.uenuifu. pod prijetnjom kazne. što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove. 194. 115 Listine X. njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani. samo sa izvjesnom ogradom. toliko su bili odvojeni od njega u društveno-političkom pogledu. za njih povoljnijim.

Rag. Mon. utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"122. Rag. Već je VI. ali iz drugih. po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni.primjer. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. . da ponovno istaknemo. ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118. Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje. kao predmeti trgovine. II 1332. i Resti Chronica str. D. quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". . najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić. In Venetia 1605. srebra. 132. pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. V. CTp. X 1332. upor. rudama bogatim. g. III.. dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1111 V. str. JlHHHh. str. što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-* JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima. rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll "' ntMđdii. Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji. ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima. također. tu se. Nije. VIII 1361. je3HK. 26. III 1332. X.] 59 . III.H-»ceBHocT. Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i rada u novoj sredini i koje. CB. 30—33. metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni. VIII 1361: „. izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio). Pafloj^nh. 104. IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH. Što se tiče bosanskih Sasa. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na području srednjovjekovne Srbije. 340—42 (11. 1—2. našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama119. HcropHjv H đpojiKnop. upor. 17). ) 101—102. 3a ucuiopujy pydapciu«a. [H. KH>. sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli. napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju. 105. i 8. kojim povodom i u koje vrijeme. 494—5).. Mon. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su. sigurno. CBOiMik S Bočne... 23 — 25. Rag. nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata. skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama. sklanjajući se pred mongolskim ratnicima. Uostalom. zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit121. u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412. I. Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih. bakra i drugih 117 Mon. Beorpafl 1960. kao i u drugim. de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio. X T339. i Mon. Serb. sadržano je. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8.). iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. uglavnom. Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23.

godine u Fojnici. Vidi i M. Beorpafl 1939. N. koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. i intenziviranja rudarske proizvodnje. u daljem toku vremena. obratio se 18. Monumenta turcica I. Beorpa^ 1952. JjHHHh. kako je obaviješten. 4. u Srebrenici i Olovu1*5. zvornički. samo privremeno. izdan od vojvode Kovača. 1). CXXVII. str. III. 122 B. godine. a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao. 41—63. 1). 14—18. Ova Skarićeva. Eeorpafl 1962. nap. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. str. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. 123 Vidi prethodnu napomenu. 1412. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo127. M. ĆKapHh. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i. (Thalloczv. na primjer. hercegovački. str. Skarić uzima kao činjenicu koja se sama po sebi razumije (B. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i. n. Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY. TivpJjeB. postao vrlo bogat (Kod Jlunuha. CKapah. str. koji je. CapajeBo 1974. V.. kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. inače. ovdje nikad nije bilo u velikom broju . koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. HM. 67 —84. str. relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. EeroBHh. U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud. Uostalom. zahvaljujući rudnom blagu. pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je. Beorpa/j 1971. koji su Turci preuzeli. 388. velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124. B. Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo.. gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara. u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji. u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. na primjer. Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I. Studien. snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva. „potražili rudare na strani". CCLXXX. naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost. dj. a sve više određenu profesiju. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih . [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon. U tom procesu sigurno je igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih. Beldiceanu. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa. str. 106). Sarajevo 1957. HCTO-piijcKH laconnc. u cilju usavršavanja. kliski. g. Pariš 1964. str. kako izgleda. BeroBHh. 26. s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu osjećali kao građani svoga grada.. 3auciuopujy pydapculea. dj. Pretpostavku da su vladari. Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy. dj. 5).121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V. roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa. 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha. god. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca. Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto. str. Hiac CAHY. XX. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. I. Paflojtmh. n. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. uglavnom trgovci i zakupnici. duže ili kraće vrijeme. dok su. Kanuni i kanun-name za bosanski. tj.trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom. Les actes des premiers sultans II. Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma. 2—4. izdao despot Stefan Lazarević (H. u našem jeziku prilagođenom obliku. crnogorski i skadarski sandžak. Dubrovčani.] 60 nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su. središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena. odgovorni pred zakonima Republike. naučno osnovana. II 1452.

. JjHHHh. 26. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena. Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger."1S0 No. flHHHh. n. 126 M. cives). prećutno» i na domaće stanovništvo. Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa. nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom. fliiHHh. „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih. dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"129. I. 127 Upor. koje su prvobitno uživali saski rudari. dj. kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. 17. Dinić.karakteristika. str. upućenih kralju i hercegu. kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak124 BJI. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da. Ovaj termin prvobitno se odnosi 61 . in vestris terris esse non paucos intellexerimus). . pa je M. 3 i passim. recimo zanatima i trgovinom. u poređenju sa drugim naseljima. 24—25. dj. kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje. 11. . u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. Nije. a ponekad. str. u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog porijekla. 10. Povlastice. doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. svakako. 10—12. isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima. „kada se kralj Alfons V početkom 1452. u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". 3a ucuiopujy pydapciuea. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj. U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes). brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju. U pismu bosanskom kralju. li). 185 M. n. osobito. i vojvoda. nego drugim zanimanjima. što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi. str. pored kneza. 128 Isto. M. također. zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima. prenosile su se. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i. nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomskodruštvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što. štaviše. u Srebrenici.. dakle. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti. No. god. Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V. vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . CKapnh. ipak.

Stuđien. M. 132 M. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426. str. JjHHHh (».. g. prije svega. str. 245—247. CKapHh (n. Thalloczv. uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj . odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske vlasti nego. Eeorpan 1912. 130 N. 88. 1412. 26.]. To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode . dj.ias L. str. Srbiji (qui . Prema mišljenju M-Dinića. 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države... Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters"). Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1. Serb-. koji se odnosi na Zvornik. „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi" 131. [Upor. na stanovnike koje ti organi predstavljaju. purgar iz Olova.. tamo će nastojati da pronađe 3— 6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti). g. Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana. tj. 388. sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia). Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". 106. 123. 1381. gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti. no s vremenom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se spominje 1445 (?) Mon.curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne može se. flHHHh. dakle. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti.. g. među njima je. pozivajući se na H. proširi na širi sloj građana. .. moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132. Vukosav. na jedan novi podatak iz 1452.U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima. 6). đj. n. dj. Svetko. da izraz „svi purgari srebrenički"137 označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima 131 BJI. n. upozorio je da su . to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom.. i nap... naravno. nap. str. također. Nikut. 1434. 133 . 1433. tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju. rečeni majstori poći će u Napulj.purgar je.. 1440. Oslanjajući se.u zemljama njemačkog rudarskog prava. 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God.a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M." Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g. pored ostale građe. Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima. str. g. sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"135. 437. str. Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice). Bogavec Radanović. purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima. VIII). 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua. ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice.u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize). isto što i sudija autonomneg suda 133.] 62 na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131. u stvari. upor. po našem mišljenju.. 1395. da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji". Od kraja XIV stoljeća. i to na one koji su sačinjavali autonomni sud . ukoliko se spominju. saskim . HoBaKOBHh. Ivan Marković. Radivoj. dj. Divoje. Br.. Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno. zajedno sa saskim povlasticama. 1423. str. na građane (ili purgare) u drugom slučaju. Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari. 73.: JI. Izrazi . tj. rpadcKa uace/ba. g. Izgleda nam.. 18. str.. g. god. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. prvenstveno u Srebrenici.

Iz poznatih slučajeva. D. 140 U jednom podatku iz novembra 1437. svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. X 1339. JjHHHh. 52—53. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem. kojom daje povlastice Trogiranima. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives). 3aKou opydnuifUMa. str. 407. „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. CiioMeHUUu cpucKU. CnoMeHHK 11. sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je. Treba uzeti u obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str. izgleda. dj. 57. 414). I u mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se. tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u vijećima i organima gradske uprave. 3OKOH O pydnutfUMa. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja . 1422: „mercatores et cives nostri". flHHHh. prije svega.varoškim sudijama" (K. 94). 109. 25. „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142. čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („. jHpeieK. trgovci i zanatlije. . str. flHHHh. postojala ustanova gradskog vijeća («. koji se odnose mahom na Srebrenicu. Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. vlastela i sva obćina grada Dubrovnika". str. koje su osobito privlačila rudarska mjesta140. „.. 63 grada138. također. 14. dj." (M. str. Izrazi „purgari". koja je upravo tih godina došla u posjed despota. pretpostavljati da je1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare)143. pak. u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. barem u Srebrenici. naime. 141 M. 142 H. VIII. 176. M. 1407: „cives et mercatores nostros". vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne. II. u vezi s Novim Brdom. „borghesani". Te zato koliko mjesta toliko zakona". mercatores seu cives vostri . I. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. 1421: „mercatoribus et civibus nostris". str. PaflOJUHh. ali. odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili. JupeneK. H. 429). str. na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139. n. 135 Isto. dj. str. M. str. 407).ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego. Hciiiopuja Cp6a. Hciiiopuja Cp6a. god.. str. koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma. Možemo samo. 1536/37. 15—19 u napomenama 60—78. 73). 20). C. 84. stanovnik Srebrenice. dj. 138 M. zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada. mješoviti sud. X 494. npr. samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu. . kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K. donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. zajedno navode „građani i trgovci" — kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost. oni. 14—15. na tom skupu učestvovali su. gdje se govori o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. „Sasi su imali svoju autonomiju i svoje sudije — purgare (Isto. jednim ustaljenim izrazom. imaju svoje uže i svoje šire značenje."). „građani". 134 M. BeroBHh. Skarić je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g. str. pored turskih službenika. Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara". Listine. čl.. god. Jape^eK. iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. Mciuopuja Cp6a. u istom podatku jedan zanatlija (faber). oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu. n. 1890. 25. str. naveden je kao građanin. n. Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici.. i jedan i drugi zajedno. spominje se. I.. EeroBHh... str. . ne bez izvjesne ingerencije državne 138 Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez. VI. Prema Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi. str. V. Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici. str. sa dosta vjerovatnosti. VIII. dj. II. Pafflojmih.. 16—17 i nap.. 136 K. 3a uciuopujy pydapciuea. god. VIII. 137 K. (v. ali ne i rudarski radnici (kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. zak . . n. JnpeiieK. „dtadini". presudu „contra Ratchum fabrum habitatorem et civem Strebernize . Dinić ne sumnja da je. u ovom širem značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova. . 86.

tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"144. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne. bez sumnje. dj. 25). Ovdje se.. i ^SiipouMJuE . na primjer. I. svrhu da se iskusni i vješti rudari. dj. novembra 1457.. zakonu koji je važio samo za određeno mjesto. stoga. Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika. u Fojnici ili Olovu. n. Ove i slične mjere. kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"145.<) JKHBS \S. Uporediti: . bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini.ljučuje Skarić (n. . Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae. zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba. 431. I. 437). kovači i. 64 vlasti. koji je..da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua. sigurno. str. dj. 433). H. vjerovatno. 2. bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. 141 115 . Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. što je došlo do izražaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. na više mjesta.. g. dakle. dj. topioničari. Sud purgara (curia purgarorum) bio je. I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. 144) od 10. do kojih se nije lako dolazilo. preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni. 1—20]. kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g. 6. imale su.nCK0.Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih .. radnici-rudari („rupnici"). može se steći neka predstava o položaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. kako je nesumnjivo utvrđeno. dakle. 145a [S. ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost . Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je. Ćirković. u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. koji je. uopće. str.. po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje.. str. Serb. str. postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu. str. 116 M. str. po posebnom. trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. U prethodno navedenom dokumentu (nap. 102.. BeroBHh.uMa. 143 M. članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. str. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua. god. 3aiwH o pyduuu. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. Zagreb 1979. sigurno važio iza Srebrenicu. kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću. Serb. Pa^ojlah. koji se odnosi na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu. preduzete u korist rudarskih radnika. U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije. a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost. 94). spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj. ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici. 7). Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima. u ovom slučaju za Srebrenicu. a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku.\. Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se. kaže se za optužene. 20—25. . 2. Mon.

U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. zadovoljiti pretpostavkom koju je. prema kojem je dubrovačka vlada tražila da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić. svestrano sagledavajući problem. tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je i dalje ostao dosta nejasan. kao što su bili. slično kao Srebrenica. Sarajevo 1971. 62—-63). pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima. recimo.] . primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*. str. JjHHHh. nap. gradove. Rijetki su bili gradovi koji su. u trgovačkom prometu važnije.: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. n. 59). iako ne i potpunu. u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i. Radovi Filozofskog fakulteta. JJJHHHh.. vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću".65 čajnoj privrednoj grani. tu je. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je. funkcijama i kompetenciji. postavio M. Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije iza ovoga . Moraćemo se. str. Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. svakako taj proces. u ovom pitanju. nap. iiije daleko odmakao. autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani. g. ako jeste. započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje. donesen podatak u kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426. Nigdje se na bo-sansko-humskom području. Goražde. 1449. Daleko najveći broj 147 M. O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a. Đesanka Kovačević-Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove". Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. str. u vezi s navedenim mišljenjem. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića. po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni" ljudi tog mjesta. odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. postigli makar i ograničenu. ipak. 18. đj. zahvatio i druge. sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja. kako po svemu izgleda. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"148. inače.. U svakom slučaju. 148 M. n. No. ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". đj. No u nedostatku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces. Foča. 341. nezadovoljni despo tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto. nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji.ab optimatibus dicti loci' ". od feudalne oblasti kontrolisanu. ma i približno. 130 a. u proljeće 1427. «'a [Upor. VI. no. 59—61.

Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama. Zahvaljujući jakom kapitalu. ma i približno. sve ove e. bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca. Gradska privreda srednjovjekovne Bosne. Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje. bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi. 98—102. nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski. fol. Samo u jednoj. 433).. 1. 13. Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele. I. [Upor. koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji. a ukoliko su se feudalci. Prema ovom primjeru. vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. 1. TiHpKOBHh. koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit. uključujući i vladare. dok su domaći ljudi. II. 152—153). iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga. aprilu i decembru (Jorga. kao i u drugim zemljama. str. Profit. pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. aktivno bavili trgovinom sigurno su se. to jest preprodajom robe. mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je. zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"151. a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i. Xepyei due^au. mm. str. Dubrovčani su 23.. 439—440. kao što se radilo i u drugim zemljama.] 141 67 srednom kupovinom robe u Dubrovniku. 1). Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdTŁ H NHI A«X* kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis. i drugi feudalci. XVI. zemljoradnika i stočara. 1416. u skromnijim razmjerima. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". ostala je. (TJoeejbe u UUCMO. koje su. ctM H BCdKd npHXOAWJJ<»). A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana. D. 136). I 1461. 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika. 426. ipak. III 1425. Po"ebno mjesto u trgovini zauzimao je herceg Stjepan. među ostalim i olova (C. vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga. str. gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi. pored mnogih sela.66 gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. str. str. „herceg nosilac vlasti. II. rog. II. 136—141). Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. i pored nesumnjivog napretka. Serb. i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh. ograničene trgovine i neznatnog . bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe.). dj. u poređenju sa naprednijim zemljama. s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. svojim pismom od 11. vlasteli Dragišićima. IV 1448. Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku. nap. oslanjajući se na tu moć. Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje. gradska TKE naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. Ćirković. Trgovina. koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana150. i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. Cons. društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. 3). dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv. Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se. voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%. pa i sami vladari. ističe pretenzije na posebno. bez sumnje. 213 1. Kovačević. g. U svojoj razgranatoj trgovini. 224. a isto tako. kako veli S. i to sve u januaru. Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepoMon. nap. r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd. tim više što je sigurno i u Bosni. iskustvu i razgranatim vezama. A to su isto činili. feudalci. bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici. više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova.

Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi152. JJiiHHh.u str. str. nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana. 3a uciuopujy pydapciuea. M. održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. kao što je dobro poznato. isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153". Jorga. 242—244. 16 » I dubrovački trgovci. 152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte.] 68 IV. IV 1399..u tih štacunih" (A. sličnih srednjovjekovnim cehovima. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža. i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema. zanatlija ili trgovaca. 33—36. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne. ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima. br. OdaSpanu 161 cuoMewm. 377. bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu.kapitala. Štaviše. 1449. Fojnici i Jajcu. FpadcKa Hace/ba. i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa. 419. I. nastanjeni u Drijevima. vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana. Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom. 412). a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati . Ropstvo se. i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh. sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora. Pismom od 6. 213—214. Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. ROBLJE Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja. COJIOBJCB. najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane. II. pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu. Iako su . Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku. ni po brojnosti. Ni po načinu privređivanja.

puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava.. 417). raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika. Dubrovčani. poklona ili. zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu". ipak. uz izvesnu otkupninu.be u uucjm. tj.i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. rjeđe. izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi. za obavljanje kućnih poslova. u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi.. 154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića. da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . IX 1419. 2. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu .a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno". VII. pored ostalog pošalje i „dva roba"160. na drugoj strani.." (IJoee.. najčešće. Srednjovjekovna Bosna. ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)155. 1. 460. . 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali". s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem. . „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima157. nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže159. zatim „sclavus" (ž. 156 Listine. „famulus" (ž. ostavljaju na volju da se. kažu. str. I. kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti. predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. . a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158. serva ili ancilla). trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. raba). u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi. 449). koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika. u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"164 množili su se. I 1416). sclava) i. povrate u svoju zemlju. Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. U Bosni se prvi put spominju 1180. 215 (27. uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu. u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje. Dubrovčani. posle tačno određenog roka. u znak štovanja. Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova. za Slovene se. za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. U novoj postojbini. najvećim dijelom iz Bosne. famula). Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora . nego im. Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja.u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj. sa raspadanjem rodovskog društva. ali ni ovdje. 1. u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće. str..crkvene i državne vlasti načelno osuđivale ropstvo kao ustanovu. br. U ranijim vremenima. prećutno su. 69 Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. g. kao predmet kupoprodaje. Jedan dubrovački . ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti . iako su. IX 1400. „čeljad". I.

god. djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-. ako sreća posluži. U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice168. može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu. . 10.". str. carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u . pred dubrovačkim vlastima: „Ego . U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. (Const. od riječi . ne zna se kojim povodom 182. Isti ovaj vladar poklonio je 1281. VII 1392. u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju. i. sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru. čije ime u samom podatku nije navedeno. inače uglavnom nepoznati. Porph. i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. poznati trgovac. kćeri kralja Dabiše"184. Riječ „otrok". Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. 58. 144—145). br. 22. 154. ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. 163 Isto. str. D. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. 159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični. „rebjata" = dijete. . I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav). Jedna robinja izjavila je. 18. D. 70 . kao djecu ili čeljad. Hs dy6poeauKoi apxuea. poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao 162 Poklonjeni rob izjavio je. 5. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se... str.rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok". označuje porodicu sa djecom. Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao. Dubrovnik1'3. vidi i str. n. Kada je. 32. str. CapajeBo 1946. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda. C. quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula . a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi. kupio u Brštaniku „od Stojsave. izmijenjeni su tom prilikom i darovi. str. sin kralja Radoslava. đj. br. 164 M. sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni. br. 101. III. ipak. u drugoj polovini IX stoljeća. Zore Bokšić. crkvi u Putalju darovao. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je. u ruskom dječak. u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. Često su ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili. XI 1382. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. br.. I. 60. et ancillas).beM do 1661. i dva roba. F3M — H. str. <t> ep jamnih. možemo. VII 1281. slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. str. kao i u drugim zemljama onog vremena. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu. da ju je njen vlasnik 11. XII 1436. uopće. dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu. god. 157 A. 168—9. „robove i robinje" (servos . C. Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje.. C. u istom ili izvedenom obliku. srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima. označuju malodobne članove porodice. i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice. druga. koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166. II. u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad". str. Radoanus de Bosna confiteor. jOJHHHh. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva. za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5. 43. HpeMoaiHHK. inače dubrovački građanin. . F. III 852. u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete. pored ostalih posjeda. KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu. 131). pred dubrovačkim vlastima da je kupljena u Konjicu „od Ivana.. na primjer. u vezi s tim. uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini. Y. No.podatak iz 1279. uostalom. zajedno sa drugim poklonima.. . 106. 839. 160 C. 154. 23. 3. 161 HpeiuouiHHK. I.

M. JtiiHHh. str.u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)171. 292. flHHHh. Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu. H3 dy6poeauKoiapxuea.. V 1390). na što ukazuje ovaj primjer: 20. Sarajevo 1963. III. . Hs JJy6poeauKoi apxuea. str. XIII. JjHHHfc. 83. gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca.. str. koji je prećutno važio svuda. str. g. 34—35). 181 i 182. XI 1398. str. XXII. bespravnim stanjem. JjHHiih. M. nap. koji je učestvovao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04. 204. III. i to . 168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore . od njenog strica Dobroslava. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje.. 21. A „zakonom rata". Desanka Kovačević. II. i passim. javno ili prikriveno. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima. bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu. 193. prometno i živo mjesto na ušću Neretve. Godine 1451. Šišić. dijete ukućnje = čeljadnik). u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem. kupovalo i prodavalo roblje. v. žene i djecu da ih prodaju kao roblje173. gl. koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika. III. izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom. Splovjev. . . br. i Dinićev predgovor. 196 Između godine 1367. str. H3 dy6poeauKoi apxuea. ponajviše iz Bosne (M. Mon. 119. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. str. 313—14. 71 na slobodu (liberos abire permisit)169. III. 452. antiheretičko obilježje. Zore Bokšić.. Odavde. a posebno u heretičkoj zemlji. god. poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!).165 CojioBJeB. 203. M3 170 171 169 .). Hung. 85. 48. najčešće se spominje lučki grad Drijeva. Prema jednom podatku iz 1248. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje. u tim vremenima opšte pometnje. dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. str. Trgovina bosan skim robljem. ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje. otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete. br. 151. br."). u vremenskom razmaku od nekih 200 godina. A. i 1390. H3 dy6poeauKoi apxuea. „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre). n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne. Jedan dubrovački najamnik. . JjHHHh. 172 Jorga. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko. spominju se „robci" — predones hominum — u stvari. gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca1731. Godišnjak društva istoričara BiH. Theiner. „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („. 2. za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170. roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su. Letopis popa Dukljanina. razbojnici koji su silom hvatali ljude. 157. prilikom prodaje svog roba (26..Hu cuoMemifu . tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . ljudi da bi došli do robija i lake dobiti172*. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u F. Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus). siroče bez oca. i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika. Kao tržište gdje se. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje. I. br.. V 1377. . Oda6pa. prodavca i izvoznika robija. koristili su se i drugi. br. nasilju skloni. v. takode iz Usore. kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba. str. 75—6. sr.

Mesina.OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een). Barcelona i poneki drugi gradovi. naime. pominju gradovi Firenca. knezova Babonića). dj. Vinaver. Uskoplja i Hlivna. br. 173a M_ ^HHHh.. Venecija. 51 — 58. [G. str. de Drina itd) ili. 39—61. str. HcTopnjCKii lacomre. 173 a. Koliko je u tim vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste. Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti. više nego drugi krajevi. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. spominju se. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika. >KHBKOBHfc. Beorpa^ 1981. Neretve. Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284. Drine. Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM. JJ. Razloge.: "B. Zagreb 1984. n. u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177. nigdje se. JJiiHHh. 1967. 166. Lučić. br. MpeMOHIHHK. 109—147. 27—48. 44— 46. 125—147. Anali istorijskog instituta JAZU. 2. XXVIII. No. O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. 40.] 72 . nap. najčešće. II.. 173 M fluHHh. 125 (18. Studi e materiali di storia delle religioni. god. HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I. Vidi i Ch. (1982).dy6poeam<oi apxuea. <t>ejnh. KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu. rofluinibaK <Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly. ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. MemoBirra rparja (Mis-cellanea). XVI/1. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca. Đenova. možda. 38 (2).] daleke gradove. vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. na primjer. ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. Toinah. oblasti Huma. roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX. treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca. 244. Palermo. odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. Dubrovnik 1953. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. Usora ili Sana. samo zemlja (de Bosna). III 1462: de dimittendo de carceribus illum robzum qui est in carcere). Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. CapajeBo 1976. 24. u vezi s trgovinom bosanskim robljem. Dinić češće se. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. Verlinden. pravno normirane. Monumenta Historia Ragusina. EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy. nego uvijek samo kraj (de Vssora. XXI—XXVII. rog. 1973. Ankona. 55. 9—32. U položaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška. str. III. 1280. 174 Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T. Čremošnik. H3 dy6poeauKOt apxuea. II 1462) i dalje na vise mjesta. Čremošnik i M. gdje su im se gubili tragovi175. Dušanka DinićKnežević. kao što su. Upor. [O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova. MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy. Pored Usore. O trgovini robljem preko Brštanika upor. V. prakse. Oejiih. kao mjesta iz kojih potječe roblje. roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovačke. gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla. Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem. ConoBJeB. Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora176. 148—162. Isto. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne. CapajeBo 1976. str. H. koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. III. 139—164. XXI—XXVII. J. Prema jednom podatku iz 1417. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Tpi Mpujeea. 10. Mediterana. Roblje se pribavlja mahom sa sela. passim i M. Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka. 699. 5—180. CapajeBo 1949.

Stojsava. M. Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja. prodala je (11. kup ljena je. doživotno i nasledno". str. 150 — 151. te da je. 75.. Zagreb 1916.) v. 99. 185..beM.). fliiHHh. H3 dy6poea. VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje robove rođene od rečene njegove robinje" ( servam meam empticiam et duos eius filios servos meos ex dicta serva mea natos" . . 70. 177. Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue. Hrvatska i posebno Slavonija. br. na istom mjestu). i br. 73. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života" 179 Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku. na isti način. takođe robova (isto. 69. serva empticia)181. dakle. 78. kći kralja Dabiše. ConoBJeB. str. dj. br. dj. njena majka i baka bile robinje Ugarčića. 178 Posljednjih decenija XIII st.3 dy6posauKoi apxuea. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. i br. str. Navešćemo još jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova „olim partium Bossine" prodao je (5. 69 i d. 107). str. 85. Verlinden.3 dy6poeam<oi apxuea. od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se. U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). tužena je priznala da su ona. često zajedno s majkom180. 67. 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna. i str. robinja Dobrica . br. 211. III. u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina. 29). III. te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca. Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. br. br. str. III. 194. 37. 183. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz Zagorja prodao je (26. pošto su. str. str. 154. prema utvrđenom formularu. i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve mee empticie et similiter tu es serva mea . J^HHHh. str.. . njene baba i majka bile njegove robinje pa je. M. flHHHh.. Hs dy6posaHKoi apxuea.HKoi apxuea. iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca.. str. br. 93. VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute). 685. 180. n. 170. Tpioeuna GOCCIHCKUM po6. 177 176 svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. u kući Hvalčevoj od roditelja. str. II 1373) malog Bratmila. str. Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. natum in domo sua). prema tome. rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum suum. Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca. 84 — 5. . bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. 1). uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gospodaru. str. 106. Sud je presudio (6. također robova. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se. str. 62. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto. br.. br. M. (28. Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je.de Bosna" prodata je (26. 28.M. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto. JjHHHh. Vidi i A. Ch. str. 185. ali da su je oni poklonili bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio. 157. te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui iuris). br. u koju je spadala oblast Sana. 60). i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo. 76. br. M. i br. str.Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — . na primjer. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179. n.). kako je tvrdio Dubravac. 34. i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius. Pregled povijesti hrvatskoga naroda. upor. str. str. koje je postojalo u susjednim zem ljama. kći umrlog Radoja iz Usore. . jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. br. III.da su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje. v. Gojna. svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh. 73 . I 1430) dubrovačkom sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob. v. str. 169. str. Šišić. na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje volje. u dobi od oko 12 godina.

. 182. sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji.. 144. pa ni odluku da pristaju da budu prodana185. prodao je. slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru. 101. str.. 117. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzulama. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja. V.. U jednom slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju.. carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da . 79. .. Rob je. 208. n.. n. III 1399. br. 69. bez obzira na njegovu volju i mišljenje. dj. n. . izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. kupoprodajnog ugovora. čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. 74 (. dj. 77. d. porijeklom iz Bosne. vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke. de genere servorum et patarenas). a ne pod pritiskom sile ili straha. 66—7. pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis annorum decem vel circa . koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima. kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu. bilo je.. 31.. 1421. . No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika. br. Bielosavu i Tvrdisavu. n. flHHHh. 176. koje su imale istu svrhu. „od svoje slobodne volje. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora. ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu. . br. istina rijetko kada. unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta M. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna . 183. JHHHK. str. v. str. str.n. trgovac iz Uskoplja. 97. str. a ne pod pritiskom sile ili straha184. str. . M. JjHHHh. M. 345. . str. n. . najčešće bez njegova znanja i pitanja i. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem". v. volentem et consentientem vendidi . 106. 183 188 75 servitutis. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić. str. str. 76 itd. br. br. str. dj. redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu. u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima188. izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. 42—43. 32 itd. str. confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). 61. str. 21. patarenke (de Lassua partium Bossine. 76. br. dj. 76—7. 183. n. da i sam bude vlasnik roba. ^[peMOUiHHK. ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum. i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi. Sve ovo poka zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta. od roda robija.). štaviše. v. v...od roda robovskog" (de genere servorum) itd.. što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. 690. str. dj. jednom Italijanu dvije robinje. 288. svakako. br. ^IpeMOuiHHK.181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31. br. i Verlinden. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje. str. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju robinju. i br. koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima.HHHh. Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule. I 1281) svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima (sicut est consuetudo dare tabernariis). dakle. djevoke su. obje iz Lašve u Bosni. br. dj. Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo bodan — T. i br. prema tekstu. M. n. br. 170. U Bosni. tamquam de sua re propria)182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog položaja robija. Isto. 185 U tekstu jednog ugovora iz god. 72.. i br. 306.

njegovom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane. br. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine. od rođenja njihova robinja (quorum . bila je. moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. erat a generatione serva). U jednom sasvim osamljenom. može se reći. iskorištavani. 320. str. I. v. kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića. 71. M. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum). S. U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu. str. i u kućama imućnijih građana. kao i u drugim zemljama onog vremena. đj. H3 dydpoeauKoi apxuea. 1. ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima. br. n. JtHHjih. Bosanaca i Dubrovčana. ako mu ovaj uruči traženi grad.. str. Vlasništvo se.. str. 185. 194. obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji.. 84. uz to i nejasno datom. str. G. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom privredom187. svakako. 190 IJose/be u uucMa. III. JjHHHh. a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika. Možemo samo. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. ali i u drugim. prije svega kao 186 Upor. predstavljalo sasvim neznatnu snagu i. zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima. (A. i br. ConoBJeB. 1947. 247. po svoj prilici. 75. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se. 147). Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara 76 . a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci191. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. 62 — 3. kako je sama izjavila. bez sumnje. Čremošnik. 304 (br. 30+—5. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. GZM. 78. str. dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se. 180. XI 1398. 160. 319). ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara189. pretpostaviti da su robovi. str. Bilo ih je. također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni). god. str. a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će. barem približno. Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM. sa izvjesnom vjerovatnošću. br. podatku iz 1419. 187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. N. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. II. bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"190. odgovornijim poslovima. beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. vjerovatno* usmenom pogodbom. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. br. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M.. 126—7. Brojčano je. str.

str. str. 349—50. uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez" 201. „servientes". god. sluga. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka. XII 1442. str. Isto.rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"193. Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31. 198 Isto. ConoBJeB. vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. I. I. diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su 77 . 84. L. u svoje i svoga brata Stjepana ime. bili mlađi ljudi. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197. 368. izdao je 26. 374. „familiares". rob. uglavnom.. i sinovi vojvode Radoslava. g. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev . To su. sticali slobodu i. štaviše. str. koga je gospodar 1423. „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim dvorovima. slali su u Dubrovnik kao poklisara. na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin. XI 1468. 193 Mon. „dijete ukućnje" vojvode Sandalja. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni. koji ga je u vremenu od 1436. Mariborske studije. možda.. 144. god. Grubanac Hlapčić. više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. „sluga". potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu. 194 Isto. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je . i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima199. Zagreb 1938. 196 195 vojvode. 1. i 1470. kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače. na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi. Na njih se odnose nazivi „famuli". pored kneza Ružjera Divčića. str. VI. str.ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih. sinovi robova. n. I kraljica Jelena slala je (15. Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU. br. knj.. CapajeBo 1954. 420 (10. I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje. Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. Serb. „sluga ukućnji" (famulus) ili. isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"194. 189 JJecaima KoBa^eBHh. i „svoga kućanina Ivana dijaka"195. Herceg Vlatko Kosaca. br. 383. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika 161 Uporedi: T. Rad JAZU. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac198. 192 Upor. I ovo nije usamljen slučaj. naprosto. koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona. str. TapaHOBCKH. Isto. kako stoji u jednom aktu od 10. i Radič Grupković. ulazili u red sitne vlastele. na porijeklo iz reda robova (A.. str. 506. Hciuopuja cpucKoi iipaea.. br. Hauptmann. do 1451. 78 — 79. 253. FoflHui-H. tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. str. zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama. koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11. 240. str. opunomoćenika. kao uostalom i u drugim zemljama. XII 1427. XII 1442).aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX. i po Ostoji dijaku čeljadniku". kao rob vlastele Sankovića. str. „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris). Službu dijaka i opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević. vršio je uglednu službu dijakapisara na njihovom dvoru. 260 (117). U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je. „sluga". dj. gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek. po Ivku dijaku"198. carinika. „servi". Kako se iz ovog vidi. 197 IToeejbe u uucjua. 374. 219. kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus). (ministerialis). 241.

možda. "RHpKOBHti. IX. 4. 417. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva803. nap. Prema Porfirogenitu. str. nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i. 3.neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se. 444. C.] 200 78 V. nap. 3. Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. 425. nap. i Bosna) •— još su i u njegovo vrijeme. štaviše. . stvarno udaljavali od statusa robova iako su.. 201 [Upor. nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je. str. str. VLASTELA Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni. 389. nap. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini . po samoj prirodi svoga posla. str. tj. str. kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. srpska i hrvatska plemena.a ne iz neke druge" 202. 368. A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer. razumije se. 5. da uđu i u red vlastele. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine. 88. str. 106. „župane-starce" uvijek iz određene porodice. Listine. Jorga II. sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. Xepifei Cwe$m.

osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. I.] 803 79 svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu. god. U pratnji Marije Ninoslava. u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja205.ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano. Sarajevo 1972) 60—61. kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci. U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase. Babtć. Bu3amuujcKU U3eopu. pouzdanijem izvoru iz 925. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu. kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. U Dukljanskom ljetopisu. marta 1240.] [A. nalazili su se njegovi „boljari". I ovdje su. vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. možemo. g.] 204 [A. govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala. Sarajevo 1972). prilikom njegove posjete Dubrovniku. god. ipak. 14 — 16. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna. novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu. u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika207. u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća. zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. U kasnijim stoljećima. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine. „velikog bana bosanskog". <J>epjaHHHh. Babić. 17—18. O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. U jednom drugom. No. O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena je brojnim . u bitnim crtama. iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području. feudalci iz gornjeg reda vlastele. Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. povlašteni ljudi. zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus). nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. od naroda već vidno izdvojena. kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189. bliski vlasti starješina. sa 202 [E.

unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje. a zatim i na druge nekretnine. Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština". U povelji od 1331.. kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan . Rag. Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14.. prvenstveno svojine na zemlju.] 2074 [Dipl. Beo grad 1967.] 205 206 vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države208. Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj. god. i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu.. a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način 80 . 62. ali je. prema tome. kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države. svakako nevelikog. U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. posjeda. Serb. ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"211. nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*. i nisu pripadali. u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog. Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. 28. „plemenita zemlja" ili „plemenito". obavezni na davanje rente.] [Nada Klajić. u stvari. XII 1463. plemensku svojinu na zemlju. kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao. Historija Salonitima Maior. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"209.. CCCXCIX.podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje. prvobitno je spadao samo naslijeđeni zemljišni posjed. herceg splitski. u stvari. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve [F. U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine".] 20T [Mon. Posebna izdanja SANU. No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje. 312.na svojoj zemlji na plemenitoj". kako izgleda. to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. Svojom „plemenitom zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići. 95—105. oni. No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude". Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci. god. bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica210. sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku. možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. kao što i sam naziv kazuje. Letopis popa Dukljanina. i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu. U vlasteosku plemenitu baštinu. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda. K. od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi. neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine. Šišić.

J. a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe. Babić.] . 8. P. Studien. XVIII—XXX. TiiipnoBHh. darovani za određene zasluge ili. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu. XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia. Naumov.] 210 [A. 21—37. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati. 3—4. za „vjernu službu". 15—33. svojinom čitave porodične zajednice. to jest u punu svojinu vlasteoske porodice.] 211 [L. Štaviše.a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu.I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra. 5—17. Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~ eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey. na jednoj strani. uopšte. mnogo čvršće i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis).] [K. jHpeieh. dakle. a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika. IV 1391. C. saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: .stečen. na dru[C. 54. 189. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću . Hcuiopuja Cp6a. barem u načelu.. tj. Godišnjak DIBiH. gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. razvoje knezu Vlkoslavu"218. „za našu službu milosti. redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito". mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda. Pycaiuxa iocuoda. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed. Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izražavala se u činjenici da starješina roda nije. naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. „u vijeke vjekova". Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec. „do zgorenja svijeta". 209 208 1—101. Posjedi. HcropnjcKii ruacHHK. Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka). od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i. Eeorpa# 1958. naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. C. bratstvom ili „bližikami" 214. redovno. ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno.] 81 goj strani. Tako se posjedi. "B-HpKOBHh.. M. Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. JjHHHh. U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom. VI 1419) izričito se ističe. „njemu i njegovu posljednjemu". i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju. TiHpKOBHh. Babica se ovdje prekida. 156—164. I. 1979. međutim. Posjedovanje plemenite baštine bilo je. izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu". Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15. Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. Thalloczy. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije. čime je bilo uslovljeno držanje pronije213. [Tekst A. O odnosima vazalitela. U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24.

IIpoHuja...] 215 [L.... the problem of dependent peasants in particular.. owing to the nature of their job... as they represented a negligable component in the economy of the country. Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade.] [F. This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhabitants..... Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties........ although they were not free from the formal--legal aspect.... Their legal status was determined by inter-state contracts. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent peasants..... especially at rulers' and noblemen's courts.. nap. there by to ensure necessary labour for the agrarian production. Thall6czy... gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves... The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority................. There were also many Dubrovnik traders settled in towns. introduced their own town administration and had the right to legal autonomy.... obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources. 210. OciporopKCH....] 82 SUMMARY SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult..[Mon... Saxons.. The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population. very little is said about the slaves who stayed in Bosnia. The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers.. denoted as . in addition to the minig-are towns. However. The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property. Some of them. 89-93 95-105 .... they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads.. Serb. Eeorpaa 1951. they worked as house servants.. By the time..... These.... But it also happened that some slaves gained even formal freedom. II..] 214 [Upor.. 217...noble inheritance".... PRIVREDNO BUĐENJE .. as well as some other independent activities.. 83 DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE I..... npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHocjioeencKUM 3eMA>aMa. 8. the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA ..... regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation.......] 213 212 »« [Mon. Stuđien.. Serb.. German miners.. 288.. In addition to cattlebreeding. enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class... In addition to various agricultural labours.

........ .................................................165 — 169 VI. Ošlje.. 189-190 87 /......... 107-113 IV................................ Sane... Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja..............................O narodima" navodi dva grada u Bosni..... U nedostatku pisanih izvora...... Nekropole.. i to Kotor i Desnik................... 169Vlasi .. Vrbasa.................................... 168Zemljoradničko gazdinstvo ........................................ smještene su u dolinama rijeka........... u svom čuvenom djelu .................. i više gradskih naselja u oblastima koja će tek nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston.......145 — 150 171Trgovina .......................... i to Save.............. vojna i upravna sjedišta... Travunija — pet)............. 183-186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188 RESUME ............ oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet.....................III........... Dabar i Galumainik. 171-182 VII.......... Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani1........ Risan......... PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu... PRIVREDA SELA .. Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit.. Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola.... 167Vlastelinstvo ....................... bez pojedinosti o makakvom obliku života....... zatim Salines (Tuzla) u Srbiji.................... 115-144 115-120 120—138 138-144 V.......................................................................... od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka............................................................................................ rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija..... Vrm.......................... Lukavete i Zetlivi...................................................................... 145-169 170Rudarstvo ........................... ODNOS GRADA I SELA .. Tako..... na primjer.................... a u Travuniji: Trebinje.. 151-165 172Zanatstvo ..................... GRADSKA PRIVREDA ...... USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA .... a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju............................. Mokro.... USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA .................... Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti.....

osim Vrhbosne. Vidgoša. Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera. Njihov prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne. 224. Prema tome. 63. Sarajevo 1966 (Nada Miletić. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa. Uskoplje. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne. ne smije se izgubiti iz vida so. Isto. 89 Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. godine. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa.Bosne. isto. BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje. Upor. Župe. Lašva. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje. Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog državnog organizma. Anđelić. O kojim se župama radilo. kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne . sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. u prvom redu trgovine. O lokacji ovih gradova. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine. savremena ovim nekropolama. dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine. Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. 383. Vrhprača ili Prača. Brod. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić. Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. Međutim. naselja. Lepenica. u Bosni. U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. 59. nisu još do danas arheološkim putem potvrđena2. godine. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Glasinačkom polju. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. nap. ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. Neretva. pored toga što je imala slane izvore. i to po jedan posjed u svakoj župi. a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. P. 1 E. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački4. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine. Ranoslovensko doba) 390—398. kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke. P. 203 i 204. OepjaHHHh. Neretve i Drine. što nije bio slučaj ranije 7. jer je Bosna. Ranoslovensko doba). Ranoslovensko doba). Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta. Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna. kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. 61. Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. 388. koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. II. Beorpaa 1959* 58. kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. 382-—383. godine.

Tako on ukida izam. Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po kotlinama. III. Uskoplje ili u plodnim kotlinama. godine11. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. Monumenta Serbica. GZM. Zagreb 1906. Miklosich. Sarajevo 1963. Nada Miletić. kmetovi i ljudi. Međutim. vansudsku represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa. Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. 388. u stvari. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. Seljaci u Bosni.administrativno upravne jedinice. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. uskoro poslije izdavanja pomenute povelje. Vindobonae 1858. e F. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci. biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. Codex diplomaticus. Smičiklas. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države9. Međutim. kao i svuda u feudalnom društvu. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka. 176. godine. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. na primjer. Šidak. 1—2. godine pominju se. „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. a naj-viđeniji medu njima poimenično10. kao što je. 399-^tOO. nije naznačeno koje župe i krajeve drže u svojim rukama. u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari. s 90 imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom. Zagreb 1955. podizana tamo gdje je stanovništvo 4 Isto. 7 T. radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. slučaj sa župom Vrhbosnom. te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako uporište u Bosni. „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni. Tako je Ninoslav. III. kao što je Neretva. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom. Smičiklas. ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa. 239—240. Lepenica. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. Arheologija XVIII. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države. 9 T. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino- . sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se. odnosno prva naselja u IX vijeku. J. pored feudalaca. Doduše. koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost14. nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena. dakle. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole. biskup je morao napustiti Bosnu. Zagreb 1905. poklanjaju se zajedno sa zemljom. 21. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi. IV. Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. i to prije 1252. dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12. Codex diplomaticus.

žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. XVIII. kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika. upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama. koja se protezala uz Vrbas. Ljudi. 1959. Ovdje se. talijanskim gradovima. Codex diplomaticus. 9—10. CojiOBjeB. KH. Pošto su navedena samo granična sela. O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU. 14 Desanka Kovačević.. pominje vezivanje seljaka za zemlju.cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka. 247. Djela Naučnog društva BiH. Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. villis et universis populis". Međutim. II. CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine. 28—33. ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. 79—95. 1947. vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. 245. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne Bosne. Serbica. godine 8 HcTopujcKH laconHC. iako u opštoj formuli. kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga18.slava. IX—X. Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. U Dubrovniku. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. Ilperjiefl. la A. 33. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela. to je. 10 F. ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. II. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu . Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. 28—29. IV. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. Naime. HBaHOBiih. koji im je. Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. 11 Isto. 91 svome zetu župu Zemunik. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. 237. u Donjim krajevima 15. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u ropstvu. CB. odvođeni u tuđinu. P. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava. Mon. Miklosich. rofl. izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili. oživjela trgovina robljem u . 239. prediis. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža17. čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje.. Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja. kako je navedeno. Sarajevo 1961. Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava. kn). I—II.

To su u prvom redu vosak. U unutrašnjosti Balkana. 1302. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. pored Dubrovnika. to jest do dvadesetih godina XIV vijeka. 105—107. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci". 16 16 92 vjernost. Dubrovnik 1953. M. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. XLVIII» CapajeBO 1936. na primjer. Kovačević. rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK. odnosno XII stoljeća. 12. proširuju se i na ostale naše primorske gradove20. gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena. a u susjedstvu Bosne. U svakom slučaju.primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. godine daje Splićanima široka ovlaštenja za slobodu trgovine. Dakle. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih. u Bosni tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. Beorpaa 1954. 132—134. bana Hrvatske i gospodara Bosne21. Smičiklas. kože i poljoprivredni proizvodi. 18 V. 588. KapaHOBiih. T3M. 1. nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. a to isto dobili su i Rabljani od Pavla. VI. HcropHCKH nperjie«. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora. izvozi se i roblje. čak. 41. Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK. čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje19. mogli i prodati. kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. dakle. proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske. Srema i Livna. Sane. 1287. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima. Bosanski rudnici još . kao bosanski ban. CapajeBO 1937. predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte. Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne. nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. Cnapah. isti. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. ona je još uvijek malog obima. Codex diplbmaticus. XLIX. u vremenu od bana Kulina do Stjepana II. U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne. Tako. T3M. KapaHOBHh. F3M. 125—147. posebno Dubrovnik. trgovina sve više napreduje. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni. XLIX. Vinaver. a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. 1937. Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy. 37—54. znatno manje iz Usore. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe. a sasvim rijetko iz Vrbasa. proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika. Pavle Šubić. što ranije nije bio slučaj. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene. B. 17 D. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Zagreb 1908. 27—36. II. M. Pored Dubrovnika. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma. 141—142. Anali Histo rijskog instituta JAZU. Pored toga. neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravoT. poznatom trgu na ušću Neretve.

PRIVREDNO BUĐENJE Iz vremena Stjepana II. 25—27. FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. 176. IIpoMem OKUULOM. X.000 stara zrnaste hrane*. XIV. te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. godine dopremljene izvjesne količine žita. — D. čak. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II. Xpa6aK. godine poslao u Dubovnik 2. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa. Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena. i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. 123. nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj. bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa4. 8 D. 122. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka. zadarski građani Matej i Aristodije. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. Trgovina u 10 srednjovjekovnoj Bosni. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim . Dušanka Dinić-Knežević. koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata. koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva. godine. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. ipak izvozi žito5. D. 76. Jedna isporuka iz 1334. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. 124. IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy. Eeorpafl 1964. 128. 19. Kovaćević. 19 Isto. jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati. dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. CapajeBO 1964. — D. ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa. uz stalne ratove sa Mađarima. Xpa6aic. Prema njemu.nisu bili otvoreni što se. 128. Kovačević. To su. oko 1200. 6. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva. godine. « B. malo toga je ostajalo za izvoz. i C. 21 Isto. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1. XII-1. 1 U Dubrovnik su 1339. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. B. nap. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. TiiipKOBiih. koje nije bilo izrazito žitorodno. 76. godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. H33O3 oicuuiapuua. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh. Kovačević. 123. Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja. u stvari. O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita3. dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede. JtHHnh-KHejKeBHh. na primjer. 10—11. sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa. Ponekad je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva. u jesen 1346. — fl. HOBH Cafl 1967. Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee. išli su većinom u Bosnu. roflmiiH. Kovačević. pa je vjerovatno da žitarice. 10. 77. prema tome. 78. Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. koji je. 93 //. HOBH Cafl 1969.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa. 19. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. 124.mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX. 95 Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. Fo. Upor. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime. Capa-jeBO 1978.

već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11. IX 1325. zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. IX 1325. docnije. Uža Bosna 6 Doduše. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. — B. lb. 11. U septembru 1383. — B. Xpa6aK. 89. ovsom i pšenicom. IX 1335. H3803 Mcuiuaputfa. H3eo3 OKuiuaputfa. kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe. radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja. 15. 77. ' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. fol. 9 D. U stvari. kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca9. U sjevernim. fliiHHh-KHe->KeBHh. već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim. 20. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. XI 1336. 128. 96 je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. fol. VIII 1380. TlpoMeCu OKU&OM. koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica. . pa čak preko Dubrovnika za Italiju. 76. pored planina. te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. 10 HAD: Reformationes (Ref. bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim. U dva navrata „pastirus" iz Bosne. U stvari. 33. Canc.krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik. HAD: Diversa Cancellariae (Div. krajem XIII vijeka. a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. Xpa6aK. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. Kovačević. Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama. H3B03 Mcuuiaputfa. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. 12. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države6. 154. Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. 129. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom. S druge strane. 8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice. 20. 77—78. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. nepoznatog imena. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. Dok su ranije. izrazito planinskim. IIpoMeui MCUMOM. doticala za izvoz. Xpa6aK. čak. zatim ječam. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom. dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu.) 8 fol. 124. U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7. 23. ^HHHh-KHeJKeBHh. 129—130. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 126—127. JJ. Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku. Zbog svoje rentabilnosti. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. lb. — JX. posebno Ankonu. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. 8'. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. B.) 8 fol. 28. dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu.

Pored ostalog. Not. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaškog stanovništva. Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy. vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13 Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva. Ltenafce 1977. njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa. Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. HOBeM6pa 1961. Dubrovački trgovci kod vlaha. gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so. Prvi se pominje. 365. 154. I. ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. iz oblasti Lepenice. Bosni su priključene oblasti . Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe. Pripajanjem Humske zemlje 1326. 97 Mali brdski tovarni konji. konj je upotrebljavan za vuču u galerijama. 2. 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv. U Dubrovniku su prodali stoku. BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa. Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe držali brdska goveda i koze.HEHX. Div. Doduše. za vrijeme Tvrtka I 1377. iz posljednjih decenija XIII vijeka. ^IpeMoniHHK. r. X. VI 1339. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti. najviše ovce. a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju. fol. T. 124. 11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom. 110. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. XI 1284. naseljenim uz trgovačke puteve. te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva. 15. I. Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo. rBypr)im.te u ovo vrijeme vlah označava stočara. nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana.) 2. 18. Osim toga.CKHX My3eja. zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju. Docnije. obavljali svoje poluvojničke službe. 11—22. takode stočarima albanskog porijekla. IX 1335. 107. predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. Eeorpa« 1959. 6. Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine. CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa. JupeHeK. Bogoje Dobrišić iz Bosne. držali su i svinje. FjiacHHK IjeTHH. kao čuvari prolaza ili prelaza. KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu. 11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. rioce6Ha roflaita CAHY. jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. 12. fol. H 25. Not. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist. HAD: Debita Notariae (Deb. IIoce6Ha H3^aH. godine)12. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. vraćaju iz Dubrovnika. Canc. jer su bili u blizini Dubrovnika. 135. ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. Eeorpan 1932. Deb. 102. za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15. gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. 125— 127. la K.. vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama. Vlasi. 12 . godine Stonski rat.a H. 263'. kao naoružani konjanici.Uecaino KoBa^ieBHh.a IleTpoBHh. naročito od početka XIV vijeka.. stočarima albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara. i to već 1297. Cmviii03HJyM o cpeflH. III 1334. 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa. T. Isti je slučaj sa Matarugama (1318). Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. Burmaz sa sinovima. 5'. br. 197. 13. 359. Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. IX 1284. fol. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi. ^peMouiHHK. prodaje tri konja za 40 perpera. CapajeBO 1963. je3HK H KH. mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode14. ali se ovi. 108. 1278—1301. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele. godine.

IX 1357 itd. pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16. fol. J np e q e K. 194. a u Vrbanji četiri sela20. posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta. Div. II. Vlasi donose sir u Dubrovnik. 26. KaTHh. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka. Monumenta Ragusina. 179. župa. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju baštine. II. Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi. Veoma važni 15 P. r. 22. 22. 34—38. 23. Gl. 392 (1336). BJIOCU U Maepo-gjiacu. Gelcich. S obzirom na to da sela nisu navedena. kože. 114—125. fol. Ragusina. 11 fol. Not. 51. Eeorpafl 1978. 15. Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu. 144'. nap. Feudalni posjed u ovom slučaju je. a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. u privrednom životu današnje Hercegovine. Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine.) 3. HAD: Diversa Notariae (Div. Monumenta Ragusina. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune. Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. 17 J. Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. ib. Bez brdskih tovarnih konja. brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena. P. 98 putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine. važnija i većih razmjera. 197 (1357). Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva.. uz stoku prodavali su vunu i suho meso. V. 30. H 25. 14. naseljene vlasima. Canc. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva. On je 1331. VI 1343. na dubrovačkoj pijaci. 14. sinu Hrvatina ključkog. 9. Zagreb 1897.Trebinja. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. već pomenutom poveljom. IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX. godine ban Prijezda. Cmonapculao. Konavla i župe Dračevice. II. Zagreb 1882. 37. fol. prenos robe bio bi nemoguć. VIII 1319. fol. CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. O vunenim prerađevinama upor. — K. ib. Ova stočarska kretanja. 22. što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe. u' stvari. 14 J. kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu. Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. 199. glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. dodjeljuje svome zetu. III 1335 itd. Sva su sela . 253 (1328). već su bili i važan predmet razmjene. Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest. u „djedinu" dvije župe. 183'. Vlaški sir (brenca. meso. koju 1287. Canc. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika. Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom19. J. CapajeBO 1963. 3. Div. igrali sve važniju ulogu. IX 1330. HOBeiw6pa 1961. Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e. VIII 1285. Mon. 223 (1326). IV (3). Ova župa obuhvatala je 23 sela.'iaiuKux Kauiyua. Gelcich. 29. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za svoje proizvode. 25'. Tpad)yHOCKH. X 1347 itd. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. Karah. CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje. a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini.

99 Prema tome. 20 L. nije moguće. Uglavnom su smještena u Banjici. oko 1323. Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366. sela budu jedno pored drugog. Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. Thalloczv. Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa. ]Wi. godine. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. Pored sela pod Ključem. 7. Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela. III. kao što je poznato. god. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na vlastelinstvu koja je. godine. Naime. godine nalaze jedno pored drugog. a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas. ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane. br. više se ne poštuju granice župa. Beorpafl 1937. posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planinske vijence. može se uočiti određen sistem. 119-120. ali se zato sela uopšte ne pominju. Jakotino. L. Od te polovine 1323. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. Thalloczv stavlja 1323. godine. 16—19. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima. Tu su dosta kratko navedene granice župe Plive. jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. J^HHHh. VIII 1336. kome . kakvih je bilo u Konavlima. a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)24. 19 L. kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. 13—15. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380). Rački. selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. Pod Blizk). 10—11. Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno. Solovjev — 1335. na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. V. 11. Mtinchen und Leipzig 1914. 81 —82. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu26. VI. br. gdje je dobio osam sela25. sa izuzetkom Čečve. ako ne i više. Thall6czy. IV. Starine. kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu23. 23 F. II. u plodnoj dolini rijeke Sane. 18 M. Ćorović — oko 1332. Prema tome. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. Zagreb 1889. Stjepan II je oko 1330. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. br. Pa ipak. ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića. znači u župi Banjici. koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima. I. VIII. XX. Studien zur Geschichte. 20—22. Tako se> na primjer. čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima može odrediti. Novim darivanjem iz 1353. mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. •• L.pojedinačno naznačena. Thalloczy. Za razliku od ranije prakse. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. str. vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav22. prilikom darovanja vodilo se računa da dva. ustanoviti gdje su se nalazila21. Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela. Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. A. Studien zur Geschichte. koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda. br. 81 Isto. Pored ovako krupnog feudalnog imanja. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata. jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda.

odnosno Duvna. kao i od ostalih.via Drine". Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve. 26. Zauzimanjem Huma. . ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more. S druge strane. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. Miklosich. Miklosich.1395. Poslije spora oko carina. br. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27. GZM. a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29. pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. III.. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine31. Dolaskom Huma pod bosansku vlast. IX. glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i . Thalloczy. Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine. " L. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. Splitom i Šibenikom. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. 183— " F.via Narenti". koji su je jače povezivali sa svijetom. Neretva je bila i važan vodeni put. priključivanjem Zapadnih strana. na primjer. godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima. 1897. kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu. IV 1395. Nešto docnije. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. Mon. Serbica. Poveljom Stjepana II iz 1332. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu. Mon. Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede. ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. pod gradom Blagajom. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. 8. 12. kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas. Livna i Glamoča. Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. našli su se sada u okviru bosanske države. " L. Međutim. 1323. Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30. 100 uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca. 7. Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. Novi trgovački putevi. prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava. oktobra 1339. što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. pa su na taj način i 192. od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine. Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća. XII 1400.. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima. važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. 247. Tako. Već u februaru 1326. Thallćczy. U trgovačkom ugovoru koji 1404. veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. U stvari. . Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve. postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika. oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Serbica. 224.. Studien zur Geschichte. " F.

približila. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovački imetak. iznosi 25. Dubrovnik 1931. ali se na taj način bosanska država. Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika. 28 29 D. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari Sasi. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika. kako izvozne tako i uvozne trgovine. 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Nagy. Kovačević. 229—248. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. U stvari. Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora. CTOjanoBHh. Razvojem rudarstva. te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje34. 15. sirevi i vosak). zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. M. roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI. godine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. podstiče . Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349). Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi. Orape cpncue noBeibe a nnCMa. krzno. među svim stranim trgovcima. 33—38. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom. 31 D. CapajeBo 1954. poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. Sremskoj Mitrovici. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar. Jh. sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro. I/l. na drugoj strani Drine. ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju. radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. Venecija. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. 16. Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ EOCHU. koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38. pod čijom se vlašću još nalazio. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. 29—3. Promet robe je u stalnom porastu. vrlo poznatom trgu. U avgustu 1331. Bosanska privreda. mijenja se struktura trgovine. ali je inicijativa mogla doći i od bana. U neposrednom susjedstvu Srebrenice. ipak. Kovačević. Beorpaa 1929^ 43. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od šest mjeseci. razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. 101 Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. posebno izvoza. VIII 1332. koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu. razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. glavni nosioci. Dubrovnik 1931. svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. zatečene tada u Bosni. 159. koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana33. Dakle. gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. flecaHKa KoBaMeBHh. 15. Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik. o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana 35.000 perpera. olovo i bakar. bili su Dubrovčani i oni su. 158. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana. Po svemu sudeći. Kos. 17. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice.Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. U svakom slučaju. Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. Isto.

30—33. u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti. Domaći ljudi iz zapadne Bosne. Kao već razvijeno tržište. ■1* G. 1—18. U oba slučaja radilo se uglavnom o manjim iznosima. HAD: Testamenta Blagog djela 3. To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355.de Bossine". te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37. GZM. 26.. 18. Uz rudarske jame. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca. još za vrijeme njegovog strica. Pa ipak. fol. IIoce6Ha H3Aaita CAHY. pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjovjekovne Bosne. fol. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38. Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu. ali ne i mjesto iz koga potiču. 19. 35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige. bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci. pored rudara Sasa. To pokazuje primjer Poznana Koštica. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića. u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. Čremošnik. XLI. je3HK> Hcropnjy KH». 286. oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke. Kovačević. godine. navodi samo da su . pored imena domaćih ljudi. 15. Gradcu i Dvorišću.. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu. i unapređenjem trgovine.de Bossina". 1348. 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU. 19—20. zabilježenih u dubrovačkim izvorima. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u užoj Bosni. Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.njegovu kopnenu trgovinu. . CB. dok lokaciju Dvorišća nije moguće identifikovati. trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje41. nap. u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha. H 4>ojiiuiop( 102 vaca. Sarajevo 1929. poslovali i van granica bosanske države. zajedno sa Humskom zemljom. Narentum). okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu. što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku . koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog39. IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT. VI 1347. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva. čak. 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. Ostružnici. Eeorpa« 1960. Nesumnjivo. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana. — H. Div. pa se. u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana. 1—2. I. pa su. koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina. i njihova imena pojavljuju se. Pavla Gizlića i brata mu Petra. 11. 1-27.HHHh. Dok 37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo . Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo32 Isto.H. baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. 59. O izvozu i uvozu: D. Canc. Pa^oJHHh. Pored Ostružnice i Diijeva. IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma. iako rijetko. Beorpafl 1955. 29.

— M. Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. Canc. koji je cirkulisao u Bosni. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih država. Kotora i Sv. KoBaieBHh-KoJHh. 209. a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. 43 Đ. Đ. O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326. CapajeBo 1976. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja. Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). 198. naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. a zatim odvozila karavanima u zalede. oni se pominjil kao zakupci drijevske carine. TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee.vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu. došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog trga. Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy. koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45. Eeorpa« 1938. Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi). godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima 103 . du42 O podacima iz Dubrovačkog arhiva. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. 18. Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH. Tošić. Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj. D. već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta. pustio je u promet čak imitacije mletačkog. ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. 210. Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj. Pored Dubrovnika. na lijevoj strani Neretve ili. Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara. knj. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca. 44 Već je 1344. Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. dao Krvašu Držiću. Sarajevo 1976. Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom. obično obraćao Drijevima. do 1352. XXI—XXVII. . a M. na više mjesta. U Drijeva se još uvozilo ulje. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku. tkanine različite vrste. Srda. kod današnjeg sela Vida. u doba Stjepana II. jer od 1313. Div. Tošić. O značaju ove trgovine. 41 Značaj trga uočio je još K. Trg Drijeva u srednjem vijeku. na potoku Norinu. Jireček. godine. među kojima ponekad i one strane proizvodnje. te od 1340. 21. u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj. a na mjestu antičke Narone12. Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna. godine nisu sačuvane kreditne knjige. pak. a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. Klovije i Rekanatija. Tako je Bosna. koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh. fol. govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. XI 1334. Već od 1303.qjy. prvi period bosanske vlasti (1326—1357). Voje. do 1330. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano. 34—36. to se Dubrovnik. odnosno današnjim selom Vidom na mjestu antičke Narone upor. Pored stranog. u prvom redu dubrovačkog novca. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli. THM.Harnih. za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. uskoro zatim iz Venecije. 109—147. Tošić. Vida. a ponekad i u krajeve preko mora43. u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele. Frankavile. XLIX. sada se javlja i domaći novac. 38 D. — I. je K. *° R. i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. 17. 11. Up. kompanjonu pomenutog Martina. 32. XLVII. Kovačević. 88'. O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju uoM>w.

Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku. 45 JI. 21. Godišnjak Društva istoričara.. u doba Uroša I. te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47. FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee. godine. 104 brovačkog i srpskog novca46. *' noeejbe u UUCMO I/l. kao što je razvoj novčarstva. 44. Sarajevo 1984. ona nije potisnula naturalnu privredu. 36. već sredinom XIII stoljeća. 22. a u Dubrovniku od 1337. KoBa^eBufc-Kojuh. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. — Desanka Kovačević-Kojić. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda. VIII 1332. poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. Međutim. javljaju se emisije domaćeg novca. 15.1 u srpskoj državi. *• D Kovačević. 105 . godine Stjepan II propisuje kazne u stoci. 45—47. XXXV. niti obuhvatila sve oblasti privrednog života.ne smiju slati stoku u Apuliju. U povelji iz 1332.

godine kopa željezna ruda. civilisations. olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova. zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne. Pariš 1960. naročito u pojedine gradove i krajeve Italije. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. u prvom redu u Veneciju. ima više sačuvanih podataka. kao i srpskih rudnika2. Firenca. do 1391. Gaeta4.///. Tako je u periodu od 1372. ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće1. Naročito se Zore društveno podigao. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. Od stočarskih proizvoda. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. te postao carinik. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je. Za razliku od evropskih rudnika. Kovačević. zbog načina na koji je bila organizovana. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. Pored Ostružnice. 25. Pored članova plemićkih rodova. preko Dubrovnika u Veneciju. posredstvom Dubrovčana. kao i u susjednoj Srbiji. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. s jedne. kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike. smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice. 1 1 braće Bokšića. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je. Osim čuvenog rudnika Olova. zatim bakrom i olovom. već od 1365. bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate. ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva. Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije. Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne. i u otvaranju novih rudnika. Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice. Piza. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra. Takav je slučaj D. Pored Venecije. 107 . dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. snažan podsticaj proizvodnji bosanskih. stalno raste. Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika. sociites. proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. nesumnjivo. Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene3. čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno opada. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. 26. kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. economies. Annales. godine). dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta. a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. s druge strane. snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne. Desanka Kovačević. godine javlja se rudnik Fojnica. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova5. O Trgovini olovom. kraj naročito bogat srebrom. sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. kao što su Sicilija. u Busovači se od 1371. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. 248—258. mars-avril. Les mines d'or et d'argent. kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova.

U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva. D. TiHpKOBHh. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. 231—232. Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje. U stvari. Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. kao srpskom vladaru. a naročito proizvodi pčelarstva. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi. C. pored trgovaca. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. II. jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. goveđim. širenje državne teritorije. ribe i soli8. 12. Novi Sad 1957. i to u prvom redu vosak. Canc. 108 Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. 32. a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so. našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee. Čak se predviđa da će se za robu. Kovačević. 14—19. Div. oduzetu silom. Krekić. dabrovim i drugim kožama6. Predmet izvoza su i konji. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih službenika9. ' B. Krekić. Tvrtko nije izdao ni jednu . Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. i to u Veneciju. 9 D. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu. Razvoj i organizacija carina. VIII 1371. i iz Dubrovnika. 32. Kovačević. koja će vremenom dobijati sve veći značaj. 7 D. Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira. 3 31. Trgovina u srednovjekovnoj Bosni. Radilo se o ovčijim. neometan samovoljom feudalaca. Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka.000 perpera. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije. Za razliku od ranijih bosanskih vladara. tokom prve polovine XV vijeka. 54'. Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. Doduše. 16. išlo je na ruku. počele su se pojavljivati malvasija. posebno rudarskim proizvodima. pozivali bosanski vladari10.od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. šteta nadoknaditi iz državne blagajne. ali je vodio u tom pravcu. plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2. 36. 13. 33—34. fol. koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik. njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine. drvo i žitarice. pored razvoja rudarstva. * B. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne. Uz tkanine. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. U izvoznoj trgovini. 23. ulja. artikal široke potrošnje. 33. godine. 27—30. glavnog domaćeg tržišta soli. 5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza. Postepeno je rastao i broj onih D. neophodan za život ljudi i stoke. D. 97. koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim susjedom. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku. Kovačević. Kovačević. ' 8 Isto. Kovačević. Medu njima. zatim jagnjećim.

godine. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom. pa i olovo iz susjednih rudnika. Tako. 3a uctuopujy pydapcuiea. ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva. I pored toga. VI 1387. Podgrade ispod Visokog. noeejbe u um/na. uopšte kovao svoj novac. uveliko je kolao i dubrovački novac11. na području bosanske države. javlja se prvi put 1355. 226. kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima. 35—36. zatim Foče i Ustikoline12. Tako se. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. u blizini Srebrenice. postojala kovnica novca. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 237—292. već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. Canc. godine i uskoro postaje važan trgovački centar. s druge strane. kako trgovina željezom nije bila rentabilna to . M. I. 27. s jedne. Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve više povećava. Novci bosanskih banova i kraljeva. Uporedo sa domaćim. naročito na unapređenje trgovine. kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. na primjer. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko. br. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju. Srebrenicom i Novim Brdom. Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi. ali je činjenica da se 1387. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini. kao i vrste rude koja se tu kopala. augusta 1380. na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu. 83. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. Nije pouzdano da li je Tvrtko. D. D. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne". sa privilegijama za slobodu trgovine. Kreditna trgovina. " Isto. 13 Div. poslije proglašenja kraljevstva. 11 Pregled literature o bosanskom novcu. 51—52. fol. vladarsko i političko središte bosanske države. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju. Sarajevo 1943. 18. Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima. Trgovi u užoj Bosni. 218. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. 10. nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. Voje. koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro. najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon11. 80. moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova. J[HHHh.povelju dalmatinskim gradovima. već u drugoj polovini XIV vijeka. 10 11 osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. Ren g j eo. I. GZM LV. Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. nap. na primjer. i rudnikom Olovom. IV 1378. 6'. godine. Upor. 24. Njihov uticaj. koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana13. trgovi Dvorišće i Gradac. 69—70. I/l. kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. Kovačević. U Srebrenici je tako. godine. Kovačević. koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače. 227. 23. docnije više ne javljaju. poslije 1365. 17. S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog. Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi.

kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. 3a utiuopujy pybapciuea. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika.Busovača. nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. Pored Dubrovčana. koja se tu od davnine ustalila. Saobraćajna arterija. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju. Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. poznata pod imenom . Zbog toga su i trgovi. FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee. sa naseljem Sasa i Dubrovčana. inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. Ova oblast 15 #. koji se tu javljaju. trgovina olovom je bila vrlo intenzivna. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama. 54. Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. Naprotiv. KoBa^eBHh-KoJHh. trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. među njima i gornje Podrinje. 50. O usponu Srebrenice: M. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. 51. a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. gdje se kopalo srebro. kada se prvi put pod ovim imenom pominje. . godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac.via Drine". Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti. Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja. 34—41. koji se prvi put pominje 1376. godine kada se prvi put javlja u izvorima. Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje. Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana. nisu snažnije napredovala. a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17.. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče. te se na tim osnovama Olovo. 110 počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. rudarska naselja u srednjoj Bosni. Već od 1366 godine. I. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom. razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području. nego u centralnoj Bosni. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka. poslije Srebrenice. godine u vezi s karavanskom trgovinom. JjHHHh. g. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni16. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. sa trgovima koji su se tu nalazili. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. vodila je za Srbiju. pa pojedini od njih postaju dubrovački građani.

IIpHJenoji>e 1981. Ankonu i Firencu. Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika. morskim putem do ušća Neretve. za Veneciju. u drugoj polovini XIV vijeka. 111 . mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. bilo otpremano u Dubrovnik. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. a odatle rijekom do Drijeva. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg. 18 MmieHa FeiiHh. III.. godine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. naročito od osamdesetih godina XIV vijeka. HOBH Ca# 1966. npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy. ulje i tkanine. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva. pored Dubrovnika. te prekomorskih gradova. Drača. VIII. 159. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. Privremeni gubitak Drijeva. Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani. JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y.a IleTpoBHh. naših primorskih. 211—223. preko Drijeva. III. biber itd. stočarskih proizvoda. podignuta za odbranu naselja. CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha. Domaći ljudi.eBHha. IIpiijenojBe 1976. Ono je. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli. na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa. kože i voska sada se izvoze velike količine olova. Vino. ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa. 41—44 C. TiHpKOBHh. 237—238. Utvrđenja Brštanika i Novog. Mesinu. npujeuojbe y cpedneM eexy. 17 16 direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika. izvozilo se. 39—85. Venecije. Brindizija i Krfa 18. čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. III. B. glavnog domaćeg tržišta soli. kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. zatim trgovci iz Firence i Ankone20. dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države19.Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine.ona se sve više doprema iz Valone. Pored žita i stoke. Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700). Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku. Tako postepeno od trga solju. Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. IIpnjenojBe 1976. Već 1372. CHMno3HJyM . krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra. u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. 19 Đušanka Dinić-Knežević. U decembru 1382. JJ. 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa. postavljali svoje stalne konzule22. kao i niz drugih artikala (narandže. predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21. sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. KoBaMeBHh-KoJHfe. bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu. Roblje sa Drijeva. 148—149. za domaće potrebe. blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena. Firencu i Ankonu. ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon24. "Byptjin. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog. Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik. IX. u talijanske gradove Veneciju. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. a mnogo češće. Eeorpaa 1955. CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa Byha". Xpa6aK.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika..

KoBa^eBiih--Kojnh. Trg Drijeva. međutim. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova. Raseljavanjem Dubrovčana. karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove. a zatim rudnik Olovo. 23 M. jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. na kojima je došlo do formiranja novih rudnika. Tpi JJpujeea. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. " Đ. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Rudnici. Tošić. Glavna područja. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku. tj. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja. oni svakako nisu imali veći značaj. kao i ostalim artiklima. D. upor. 123. 122. dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. JX. J]|HHHh. O usponu Drijeva u XIV vijeku. 21 V. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište. i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva. Tu je takođe organizovano tržište soli. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. vinom. 123—125. Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase. olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. 128—130. Trgovina bosanskim robljem. zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija. Tošić. bila su: rudarski bazen oko Srebrenice. ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja. a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije. a trgovalo se žitom. 122. Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine25. vjero20 B. iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. 112 vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. 49—50. FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee. D. Dinić-Knežević. a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča. srednjeg Podrinja. S druge strane. 45—49. trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja. Xpa6aK. H3803 ofcuutapuifa. KoBa*ieBHh-KojHh. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. blizu ušća Neretve. Dakle. Đ. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju. Tošić. Trgovina žitom 106. . ** JJ. prvenstveno Srebrenica.Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu. Vinaver. Trg Drijeva u srednjem vijeku.

prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3. Orijentalni institut. Dolaskom Turaka. knj. 10. koji su popisani kao has Isa-bega. Upor. ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. To su popis bosanskog krajišta iz 1455. 50—51. Pored svjetovne vlastele. te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza. 37—50. rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). bar u prvo vrijeme nakon osvajanja. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. O značaju ovoga deftera uporedi: N. Anđelić. jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. 128. Vlastelinstvo Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele. IV. PRIVREDA SELA 113 O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. Pariš 1964. godine za bosanski sandžak 1. 235—249. godine2. II: Reglements miniers. 1—167. i fl. Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš. 1985.23 Ti. t. naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu. a A. poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. 115 Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. Godišnjak XII. Orijentalni Institut u Sarajevu. Sarajevo 1964. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure5. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. N. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. posjed carskih hasova. godine i sumarni defter iz 1468/9. 1. 3 P. u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. Aličić. 1—658. te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. godine nije publikovan. godine. Prema defteru iz 1468/9. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. godine. godine. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja". S. i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. Centar za Balkanološka ispitivanja. Zatim. bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni4. ANUBiH. Zbirni katastarski popis iz 1455. Defter iz 1468/9. 212. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve. KoBa^eBHh-KoJHh. A u defteru iz 1533. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja. Sarajevo 1974. Šabanović. Tako svi posjedi sela u Vrhbosni. Aličiću. 1 H. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y. Krajište Isa-bega Ishakovića. Beldiceanu.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX. a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti. godine crkva sv. S. koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu. dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. 1976. 1390—1512. . XXI —XXVII. roflHnra. Filipović. Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja. Tonmh.

Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Poslije ovih istraživanja. XVI. jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika. Upor. 38. ' C. Hadžijahić. Zagreb 1972—1973. burnih. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su. U Konavlima. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka. Filipović. HCTOPHJCKH nacounc. posebno u defteru iz 1489. poznati u Popovom polju. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje. imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. pa 1 u imenima mezri. susreću se zemlje koje nose ime „crkvena". medu hassa-zemljama. ubjedljivo dokumentovanih. 151. 461— 480). N. naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima. Sarajevo 1970. dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice. TiHpKOBHh. 139 —149. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić9. Nikola. — M. godine. Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. — N. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. koji se već računaju u vlastelu. godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja. imali feude u Bosni i Srbiji. imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta. Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. 5. Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'. što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. godina XXV—XXVI. 6 A. sin Dore Bokšića. Godišnjak VII. Sarajevo 1978. Sarajevo 1976. inače veoma uspješni trgovci. kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca. odnosno „carine". ali je on neposredno koristio samo dio zvani „carina". Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili. i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. nap. smatra se da su ove zemlje. protovestijara kralja Tvrtka. oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. Međutim. Historijski zbornik. Handžić. Tako su fratri crkve sv. ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". 10. godine. dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. stekavši naklonost vladara. 401 —403. koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. kao i zemlje zvane „crkvišta". Sandalj Hranić u jednoj. Ista razlika između slobodnih baštinika. Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika. Zemljišni posjedi „crkve bosanske". Franjevački samostani su takođe imali posjede. čak. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća. a obuhvatale su 116 . 27. a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići". 11. tj. 28. Isto tako. u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti). Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU. dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu8. odnosno sela u župi Luci. knj. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići". Osvrt na pitanje islamizacije. a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. • U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine. Godišnjak XIII. 4 U bosanskim defterima. kao i u unutrašnjosti Bosne. Slansko primorje i župu Konavle. Filipović.Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. Dabiživ Latinica. Filipović. — N. Poznato je da su i pojedini Dubrovčani. imao je posjede. 403. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima. kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. Prilozi za Orijentalnu filologiju. 39. Rudnici u Bosni. a Radoslav Pavlović u drugoj polovini. uključujući Trebinje i Konavlje. 189—190. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika. knj. A. (M. Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee. Eeorpa« 1959. jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici. Handžić.

11 N. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu. odnosno u Popovom polju. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija.topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju. Isto. IV (2). Pored toga. a ne samo u dubrovačkom zaleđu. Za razliku od Dubrovnika. korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. godine. ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu. kao i domaći nazivi „carina" i „stup".5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva. koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. bili bez vlastelinske rezerve. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja. u defteru iz 1477. Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup". dok su zabitna mala sela i zaseoci. bila raširena ustanova vlastelinske rezerve14. Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku. u doba domaćeg feudalizma. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446. o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši. Pored ovih krajeva. i Gl. na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama. 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. godine. još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. U stvari. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. u njima se javlja i naziv „begluk".crkvena zemlja". Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države. a to . tj. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu. Filipović. nabraja. Ovaj posljednji sačuvao se naročito u imenima njiva. koji je tom prilikom popisan. i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve. izdata 1400. M. Osvrt na pitanje islamizacije.oranice i vinograde. pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja15. naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. 400—401. Postojanje carina u Slanskom primorju. Pored osnovnog značenja. sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika. izraz „crkvena * C. Pored hassa. 3eM. bilo ukupno 1719. doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. a zatim livada11. ukazuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje. O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče12. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. postojanje stupova. BjiarojeBHh. 10 117 zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu. 188—189. još samo pojedinačna sela i porodice. sa velikom sječom šume. uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice. može se konsta-tovati ova ista pojava. TinpKOEHh. išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve13. 9. onda i . Povelja kralja Ostoje. Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova. tj. nap. Beorpaa 1973. Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu. godine10. vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države. nalazila po selima. 257. Upor. godine vidi da je na prostoru. koje se često nazivaju stupovi. a ako pripadaju crkvama ili manastirima.. onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka. 189—190. po pravilu.

Mostar. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. Upor. Samobor i Soko). nap. Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim 12 islamizacije. 324. 549. Kukanj. Sarajevo 1965. livada-Dvorište (Kukanj). kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor). Brod. Kukanj. Vidogošće. što mu je pružalo mogućnost da pojača eksploataciju seljačkog rada. ls N. Filipović. Osanica. stupe i samokove. Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. Međutim. Vrhbosna). 396. N. U defteru iz 1477. treći sjemenu. a četvrti radu. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga. 96. Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa. kako arhitektonski objekti. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan. 362. Sjedište feudalca. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni. Trebinje. U defteru iz 1468/9. 3eMjhopaČH>a. Napomene o islamizaciji. kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote. 401 > N. III. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela. zatim vinograd sa nazivom „dvorište". Filipović— R. 1485). 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup".ua/ba). dvorište). — N.je naročito važilo za mlinove. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). EjiarojeBHh. Poimsnični popis. 569. 594. 333. Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa. Poimenični popis. Osvrt na pitanje 118 krajevima. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. i to u nahijama Bistrica. a uslovi pogoršali za seljake koji su davali više plodova nego ranije20. sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde. Osvrt na pitanje islamizacije. 351. zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9. . Gašparević. Samobor. upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta. 440. Filipović. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji18. Radovi NDBiH. Filipović. pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. Mostar. Aličić. i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. nazivao se dvor16. drugi volovima. Na osnovu toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. Mileševo. uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. S.. 405. naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica. 433. Filipović. Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e. Dabar. CB. Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja. Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH). 4 i 5. od kojih je jedan odgovarao zemlji. čak5 i pravo značenje zaboravljeno. Zagorje. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac. 403. 16 N. 154. JepeMiih. 342. Naime. feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup. Filipović. — A. 368. 558. dvor. 404. M. Osvrt na pitanje islamizacije. 210. Aličić. 66. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je. 397. 401—406. Nevesinje. 324. P. prikupljena je toponomastička grada. 303. morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi17. — A. Obrađivana je radnom rentom. 15 N. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. 401. Blagaj. 413. feudalac mu je pored zemlje davao sjeme. koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup. jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. S. 11. Prema tome. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. 443.

CCLXL. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. Dušanka Dinić--Knežević. 70. TiHpKOBHh. planine. Histo- rijsko-geografski rječnik. Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa. Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka. Isti. kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. Xpa6aK. TiHpKOBHh. roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa. koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8. VI 1453. 3eMA>opadma.) bili su važni i drugi činioci. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri". 7. fol. klima. 2. Međutim. 1963. 245. — C. Upor. BjiarojeBHfc. — N. Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa. 1. 39—62. " C. 18 N. 403. 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava. HOBH Ča« 1973. Pribitscho Rataich de soto Choc. 402. liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee. 83. O 21 . 241. 188. prema navodima N. TiHpKOBHh. Sigurno je da je i ovaj teret sve većih obaveza. U ranije vrijeme. Not. pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva. već i imena njihovih N. bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee. Filipović. radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji. seljacima malo je poznato. što govori da su ova. i ova pusta sela treba uzeti u obzir. 93 udovice i 234 muslimanske kuće. 38. Anđelić. 400. Gašparević. 272—273. O selima. 189.17 P. 119 Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. Bobovac i Kraljeva Smješka. i M. Div. Konjic 1975. koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju. Upor. „tleiuapiuuHa". Fjiac CAHY. Osvrt na pitanje islamizacije. 242. kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki. Zemljoradničko gazdinstvo Za privredu sela. 11. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. pored turske opasnosti. N. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-posjedu nema njiva. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela. ratova i pustošenja. 18 O zavisnim. pored prirodnih uslova (šume. Filipovića. pa čak i o njihovom nazivu. U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje. Eeorpaa 1974. kotline itd. već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. 37. U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. P. onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake. XVI/1. 20 C. zavedeno je 1742 sela. Andelić. Historijski spomenici Konjica i okoline. M. Sarajevo 1982. 273—276. Filipović—R. njihovoj veličini. 69. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. 56—58. sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu. 296— 298. Međutim. nap. Filipović. KH>. 400. to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka21. 76'—78. — B. 401. To su bili zemljoradnici. jer su vlasi posebno popisani. Ktt. 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v. Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9. Filipović. 191—192. Osvrt na pitanje islamizacije. s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne. 3701 neoženjenih. može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera. TiHpKOBHh. 404. 190—191. C. kao nezaštićena naselja. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus". zemljoradničkim naseljima. kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja1. VII-1. Šunjić. Osvrt na pitanje islamizacije.). doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22. godine. Popis Hercegove zemlje.

C. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare. Kako je to bilo uobičajeno. 1976. kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova". bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. godine. Beorpa« 1940. Šabanović. kao prvo. u smislu timarsko-spahijske organizacije. S. TiHpKOBHfc. XIV. te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan.De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona). Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska). 237. Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a. Zbog toga je. 487—500. kao zasebna upravna jedinica. 66. Aličić. 156. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu. 243. na Tari. Kako je Čitav defter. Filipović. 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee. nakon terito rijalnih promjena. flHHHfe. započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477. 406. 156—167. godine. 65. u dolini Lima. 44. Filipović. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova. gotovo sve do kraja XV stoljeća. raspoređen na hasove i timare. pripojena je bosanskom sandžaku. te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. ali su se i dalje. — M. imala je granice na Cetini. godine osnovan je hercegovački sandžak. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. vododijelnici sliva Prače. knj. Početkom 1470. TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Duboštica Zagorje Mileševo Mostar Goražde Dabar Poblaće Neretva Borovac Popovo Blagaj Drežnica Trebinje Konac Polje Viševa Kava Gacko Kom sela 121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 domaćinstva 1707 1220 1212 1076 neoženjeni 355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24 2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 — muslimani 56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 — 19 — — — — — — — — — 2 — — Ljubuški Viduška Todevac Ljubinje Krička 735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 __________ . 2 N. to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka. IIoce6Ha H3naH>a CAHy. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukčića KosaČe po njegovoj tituli. Poimenični popis.. u doba hercega Stjepana Vukčića. Bosanski pašaluk. 116. Osvrt na pitanje islamizacije. Beorpaffl 1964. Sarajevo 1959. — H. 117. CLXXXII. Uvod (I—III). VIII. knj.migraciji . Bosanski palaluk. Šabanović. 120 starješina. 256—257. T-nac CAHY. Djela NDBiH. A. 1 N. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima. H.

234. da su se naročito u dolinama rijeka. i P. 343. Ima dosta toponima. 364. Sarajevo. 397. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva. Listića pod turskom vlašću u 15. AHU^AMH . da se najviše sela. 301. 239. CHNOKOlUdfHH. njive i stupove. Bistrica. XI 1465. Filipović. Poimenični popis. • F. i 16. Tu se između ostalog. B0A<»mH. podesnih za obrađivanje. 552. iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna. A. N. Često su navedeni nazivi oranica. Ako bi se. 363. Dubrovčaninu. lokalitet iznad Foče. JHKMIH. 417. S. na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima. 242. S. N. na lijevoj obali Drine. obrađene i neobrađene. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. MHxaJbqnii. 1 121 Pored podataka o bogatom šumskom pojasu. vrtovima. da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama. Upor. 551.H. 2. neoženjenim i muslimanima. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje. N. Serbica. a pored prirodnih bilo je i drugih činioca. Upor. Kukanj. GZM. Mon. KH>. rani turski defteri češće pominju oranice. 246. nalazi u nahijama Soko. 576. Krčevine u nahiji Kava i Soko. trebalo bi imati u vidu. inače plodnom kraškom polju. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. 494. ran. napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja4. 111. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju. 4MHHMH H /tMHIIHlfJH. na više mjesta. Samobor (Pribud). na više mjesta. CeAuiuiua. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. na više mjesta. XXIV. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. Aličić. kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. C BHNOPpdAH. kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia. U svakom slučaju. kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine 4 A. Filipović.krajnje oskudni. • Tako se javlja selo Stupovi. 378. Sve ovo navodi na zaključak. nalazila napredna poljoprivredna sela. Jedino se ponekad u poveljama navodi. 577. 12 sela u Humskoj zemlji. Serbica. oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina. Beorpafl 1967. da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela. 18. 494. obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. PHENHU. Domaći izvori su. S. Aličić. 441. 210. Aličić. 564.^ 65. IX-1. XXV.. sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000). vinogradima i mlinovima6. 173—224. 102. Aličić. veći komadi obradivog zemljišta. kojom poklanja fratru Aleksandru. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu. naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. stoljeću. te su tako nastali njihovi stupovi. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. Mm. Miklosich. broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje. S. Poimenični popis. voćnjacima. Poimenični popis. pominju se u povelji Matije Korvina. A. 8 Oranice. itd. oblik i veličinu oranica. Priroda zemljišta je uticala na kvalitet. c rtSjroBH. S. obrađene i neobrađene. navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava. godine. 482. Vlasi. 7 Isto. kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. Za razliku od stupova feudalnih gospodara. a Osanica. ugarskoga kralja. a ponekad i imena njihovih vlasnika8. određivao broj zemljoradničkog stanovništva.Gradac 2 8 1 — Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. između Foče i sela . 5 A. — F. 414. I. Miklosich. Duboštica i Mileševo (preko 500). navode oranice.

386 itd. svinje. kao i njihov ekvivalent u novcu13. koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. S. — N. 406. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. 83—91. EjiarojeBiih. — A.-bopadn>a. Historijsko-geografski rječnik. 50.XacXoHa. bostana i košnica. 97—98. B. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. navedena je i njihova vrijednost u akčama. posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Višegrad. — N. Višegrad. — N. S. Filipović. prosjek rente je najveći u velikim selima. 125. 180. Ilojboupuepedha upou. voćarstvo. 1516). šuma i gora11. 551. što označava obradive površine dobijene krčenjem lugova. Psari su krčili zemlju. Selo Psari u Sarajevu (1485. — A. za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. bostana. 96. — M. mlinove. Aličić. Po pravilu. Aličić. godine pominju se njive nazvane Laz. i M. O toponimu krčevine upor. a opada u srednjim manjim. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve. M. Gašparević. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže. BjiarojeBHh. valjalicc. Upor. bilježen je zajedno12. ls Isto tako. 103. S. 122 . godine. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije. Vratar. 78—82. 263. 1485. Filipović—R. plaćani su takode u novcu. 1540). Prema tome jedino preostaje. stupe. BjiarojeBHh. pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice. svinje. 12 Tako. bostana ilana. na primjer. kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu. kao i druge oblike privređivanja na selu. voća. S. 3eMJbopadyba. 548. Upor. slamu. da se za svako selo samo konstatuje. i M. ali je ono bilo različito u različitim krajevima. Xpa6aK. ni mjere nisu dovoljno poznate. A. 90. Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno. Gojin Laz (Lepenica). Opširni katastarski popis iz 1455. Sarajevo. 102. Filipović—R. zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika. U defteru iz 1477. — P. 10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468.Bastasi. JepeMnh. Upor. a pored ovih količina. — N. košnica i lana. naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. Beorpa« 1969. Sara jevo. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama. sređena po nahijama. I. 38—47. Međutim ima sela. 112. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. 168. 357. pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. Filipović—R. Poimenični popis.3sodfba Kocoea. ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. BjiarojeBiih. Kako feudalna renta. za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva. 120. Gašparević. sitnu stoku i mlinove. 1489. Za druge proizvode (povrtlarstvo. Aličić. Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura. Poimenični popis. 53. Listića pod turskom vlašću. pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. Poimenični popis. I ostali porezi za sijeno. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva. Aličić. Orijentalni Institut u Sarajevu. lana i voća. izvedenim od laz. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat. Oblast Brankovića. S druge strane. Gašparević. i M. O privredi sela. 3eM. pokriveno šumskim pojasom. Zagorje). HcTopnjcKH rjiacmiK. 3eM/bopadn>a. EjiarojeBHh. 321. I danas u selima Gornji i Donji Stup. 11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar. Olovo. kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru. 80. a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda. Historijsko-geografski rječnik. (Goražde)10. 1972. to smo i njih naveli u donjoj tabeli. Historijsko-geografski rijećnik. — A. JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu. Ostala. na području Sarajevskog polja. 3eM/bopadna. zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi. 327. manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena. Upor. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda. 424. Osvrt na pitanje islamizacije. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela.

'i -75' .X°. i M s-rg-as- OJ OJ O t o o o o s KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ NJNitooj. š.I _ tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO _! |_ ^ — (O tototoujonos-JOsooOtoo ■|.o ~ to ^ = tJ -* Ni t— k t-A i—» I -I \~« IO IO OJ to hOJ 4^ ^ - \D IO CT> ^ NJ ^* i— O ON -^]|OtOH-4i. < a ** a 3' a "• a t 'IT. | | | tt | - . .aNO^ooO'vO OJ N) I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl i—* h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a n ŁŁ • 2.aS<a F.OJ — IO I " OJ H.00000s Ul IO *• tJ IO I 00 —• I *-* 00 O OJ IO —J 00 v.OS OS OS OJ I OS to t— OJ -J 4* o^ l/l s -J o .e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s.pi.'to^r. a a-.123 »o to ^. .

OS IO IO SD OJ OJ <Đ IO š to 00 Ui Os s Pšenica Ječam Proso Zob Raž Krupnik Bob Bostan Voće Mošt Vinograd Lan Svinje Stoka Košnice Mlinovi .to OJ OJ 0 0 to os OJ OJ IO OJ l/l Os OJ \o l/l SO l/l © Os to OS Ł o o s OJ OJ -J os OJ OJ O OJ s 4> os l/l OJ Os gs oo SD OJ OJ OS so to H.SO Os -J l/l OO -J Os O IO 1 to 00 to S OJ Os IO 00 © 1 OJ OS l/l OJ Os 00 OJ OJ J> OS on IO 00 s 00 IA >o NJ IO Os l/l OJ OJ ~J to © OJ o n N) 4^ >~n ui OJ H.

Upor. Rudnici u Bosni. A. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. Samoboru. 18 N. 9. Pa ipak. Handžić. žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove. 3eMJbopadn. koji je nešto boljeg kvaliteta. kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II. O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora. kuvano u vodi ili mlijeku. gl. gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna o CM . Naročito je bio raširen bob. gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une.)17. Od svih vrsta žitarica. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. S. pored toga. s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj. Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. nap. Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. 7. a zob lošija od ječma. Mostar. dok livada i pašnjaka ima mnogo više. Poimenični popis. a proso je. Ječmenište itd. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Hercegovine. kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište. Istina. posebno Split. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine. Bistrici i Borovcu. 8. na više mjesta. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica. 17 Upor. 99. Unca. 21—22. 3eM/bopadna. S. Aličić. S. Filipović. 102. 118—120. Inače. Poimenični popis. Aličić. A. samo u neuporedivo manjim količinama13. davalo i neku vrstu kaše19. zobi. II. Pored žitarica. čak. ječam. koje su kao varivo služile za jelo. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela). nap. i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini. i to. 16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. gajile su se i leguminoze. a znatno iza njega proso14. Osanici. jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). biljke sa mahunastim plodovima.I SS g r Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. u nahijama Trebinju i Popovu. II. izuzev zobi. Listića pod turskom vlašću. koristili su siromašniji slojevi. Sane i Plive. Popovo i Trebinje. prosa. BjiarojeBHh. Aličić. talijanski proso. gl. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo 14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb. u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma. 163. Napomene o islamizaciji. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne18. i M.a. sa malim izuzecima. na više mjesta. — M. pa je. samo u krajnjoj nevolji. — A. A. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas). krupnika i raži. Na trećem mjestu dolazi ječam. Upor. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika. 9. EjiarojeBHh. Dakle. Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. a zatim u nahijama Zagorju. gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji.

161. na primjer. S. Kanuni i kanun-name za bosanski. Aličić. 397. Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". godine pominju se sela Hmeljine i Ječmište. Gašparević. S. Aličić. Listića pod turskom vlašću. hercegovački. Da je tako. naročito oko Cernice. kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. 23 Div. vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima. Xpa6aK. 1. 388. S. ib. VIII 1412. Vjerovatno da je. 311. Monumenta turcica. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk". 398. S. 250. U defteru iz . S. Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. 242. M. Not. 18 E. jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"2ft. fol. pored bijelog i crnog luka. Poimenični popis. B. Bilo je takođe i bijelog luka24. zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. Fojnice i Kreševa. JJ. što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. repe i kupusa. Div. u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići). 272. vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. Lam. 25 N. 389. Poimenični popis. 15. Rudnici u Bosni. 3a uciuopujy pydapciuea. Za razliku od ostalih obradivih površina. Xpa6aK. godine. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25. S. Sarajevo 1957. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. Upor. 8. 574. U defteru iz 1477. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve. Ječmenište (Mihaljevići). na primjer. najbliži gradu i podgrađu. 557 (bijeli luk). crnogorski i skadarski sandžak. iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. Fpadcna uace/ba cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee. M3803 oicuuiapuiia. Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. 16 fol. 385. uspijevala 20 Leća: A. Les actes đes premiers sultans. 27. Upor. j^HHHh. 97. izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus. 138'. 485. Xpa6aK. 22 P. 293. 303. 284. razna zelen. 286. naročito crnog graha20. Aličić. 557. I. 61'. O značenju riječi „bostan" upor. Zobište u Slatini itd.tom dubrovačkom drumu. 344. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja23. 294. godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. Porast trgova i rudnika. 280 (crveni luk). I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. Jedan dio zemljišta. godine. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine. 3eMjbopadH>a. 30. 311. fol. Oblast Brankovića. Handžić. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja. Međutim. A. 260. — N. južne i istočne današnje Hercegovine. EjiarojeBiih3eM/bopadH>a. a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. Orijentalni institut. 29. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)21. — B. 21 A. Uojboupuepedha upou3sodna Koćom. XII 1442. fol. U Hercegovoj zemlji. BjiarojeBHh. Beldiceanu. I. 129. I. 339. JepeMHh. 21—22. 48. 24 A. III 1447. 345. A. već u prvom redu povrće. — A. 603. U defteru iz 1477. 5. 376. i to obično uz kućt. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. Tako se. XI 1473. de foris 3. 103—108. Filipović—R. kao danas. 304. 98. Opširni katastarski popis iz 1455. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. u Borcu. 3eMjbopadn>a. 19 M. 17. 273. 18.03. Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. Aličić. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje. Poimenični popis. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha. BJiarojeBHfc. A. M. gdje lubenice. Grah: Isto. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik. Not. Tako se. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. tj. jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. 170. 266. plaćala se dažbina za bostan. Poimenični popis. 377. 352. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. 248. KoBaneBHh-KoJHh. 18. 57. 361. II. XacXma. Aličić. 278. kliski. pretvarao se takođe u vrtove. Historijsko-geografski rječnik. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće. 261. 551. 118—120. 125 ili leća. 309. Naselje Lukov Do pominje se 1468. M. 130—131. Grahovište (Osijek). zvornički. 212. Aličić. pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. Ipak. 45—46. H3803 Mcuuiapuifa 125. Poimenični popis. potrošačkih centara životnim namirnicama.

Trešnjeva Glava (Brod). 36. FpadcKa uacejba cpedno. . Orahovo (Duboštica. Les actes des premiers sultans. de foris 10. 527. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici. Napomene o islamizaciji. 29. O upotrebi lana širom Balkana upor. LiStica pod turskom vlašću. Ipak. pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevimaa'. fol. oko Blagaja i Mostara. U južnim krajevima. voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. Od voća najčešće se gajio orah. što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. 66. 27 A. lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba. Aličić. 603. Pominju se još. Bilo je. Orasi (Brod). 515. povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva. Poimenični popis. Vlasi (I). 109. fol. U cjelini. orah i drugo. Filipović—R. 258. iako znatno manje. 457. Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II). Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća31. Gašparević. 5. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. Poimenični popis. čak. Orahovica (Neretva). 76. 428. Šljivica (Osad). ejeKoene čocancne dpotcaee. JI. kao jabuka. 272. M. gdje su postojali klimatski uslovi. 431. 432. Krušev Dol (Vratar). a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. 30 Isto. 163. 26 M. između ostalog. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik). trešnja. Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29.) 6. sela: Orah (Trebinje). godine. Historijsko-geografski rječnik. vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. S. 199. Ejia-rojeBHh. 180. 104 itd. Beldiceanu. pominje se selo Lukovo. Aličić. Aličić. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. 102. veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. što još ne znači da isti potiče iz Gacka. III 1419. 3eMJbopadna. 249. U stvari. Podkruška (Visoko). EjiarojeBHh. 210—212. šljiva. Poimenični popis. 146. za prostor Hercegove zemlje. To pokazuje. Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. Lam. N. S. 250. 431. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt). Aličić. na više mjesta. Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta. 3eM/bopadtba. Pored desetine na voće posebno se plaćala desetina na orahe i trešnje. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana. I 1434. 171. kruška. od ove u užoj Bosni. 224. 128'. U svakom slučaju. 7. II. KoBaqeBHh-KojHh. 361. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna. nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. — N. 63. — A. Canc. 21. Soko). 18 N. " A. upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima. A. Filipović. Isti. uspijevale su smokve. " A. dobija se na osnovu deftera iz 1477. Rudnici u Bosni. Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta. 353. Neretva. 22. kruške i sasvim rijetko jabuke30. Potpunija slika o razvoju voćarstva. 187—211 i još na više mjesta. višnja. S. Handžić. 126 i neka druga zelen. i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja28. S.1477. pa defter iz 1468/9.

Visoko.XacXoua. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja. Prema defteru iz 1468/9. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom. Iz katuna o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. BjiarojeBHh. 76. 1 stablo jabuke. 128 se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru. za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. M. za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. OmmnoBHh. kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu. s tim što nije istisnuo ralo. na primjer. 20 oraha i 4 kruške.127 Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima. Tako. Sarajevo). 36. 211. kao i dvorištima. nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova. Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM. I. 354. 2 stabla kruške. 31 M. Balcanica II. — M. " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljoprivrednim radovima. 167. 58 H 59. čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas34. 3eMjbopadfba. Historijsko-geografski rječnik. Top&nab&v. npr. 36 Kanuni i kanun-name. N. M. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji . O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina. S. 15 stabala trešanja. Poimenični popis. poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine. 165.plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. već se upotrebljavao grčki naziv perivol. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. Dubrovnik. selo Orač (Borac. Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu. 3eMJbopadna. 2 njive. a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom. <E>HJiHnoBHh. S. — N. Vlasi. Upor. a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. — H. Aličić. Pa ipak. Poimmični popis. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX. 594.P. — N. CapajeBo 1952. Les actes đes premiers sultans. II. imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda. Plužine i slično3*. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević. 96. godine. EjiarojeBHh. kao. HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua. 553.. „centralnog tipa". a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. Filipović. 18. 99. te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka. kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina37. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku. 58. Vjerovatno su 33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. sinovi Radivoja. koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države. ]epenah. U defteru iz 1477. 276. Eeorpaa 1971. voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš. 49. 42—45. Filipović.. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države. godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe35. naime. — N. Aličić. 33 M. j 3eMJbopadna. BnarojeBHh. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. 187. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci32. ali na malo njih može se dati odgovor. Gašparević. Filipović —R. IV. u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda. Vlasi. Beldiceanu. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin. I. 3eMjbopadna. O upotrebi riječi . U defteru iz 1477. sarajevskom i rogatičkom kraju33. Međutim. 1 livade. — A. godine pominje se selo Koševina (Kava). — A. a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara.

koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana. Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka.. To je dobrim dijelom Humska zemlja. Zagreb 1955. a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom. primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika40. 3eMA>opadn>a. di Levante 6. šire. B. Miklosich. " Fr. i H. Zbog toga. lokalitet Lozica u Luci43. prekidala ni u ranom srednjem vijeku. a nije se. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou. 65—66. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. da je ona slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači. kaže. foL 56'. manje mjere za vino. 3eM/bopadrba. EjiarojeBHh.. G. godine prošao Bosnom. Bugarsku i Rumeliju 1530. a 10 M. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća. da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena39. D. a naročito uslijed ratnih pustošenja. Mon. 12. XLV. Kuripešić. JX. 198—222. odnosno slatkog vina. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države41. Upor.. stanovništvo iz bosanskog zaleđa. 12 M. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi . 84—85. Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. kao. kao i kod žitarica. putopisac. koji je 1531. treba imati u vidu. na primjer. to. Dubrovačka vlada je pojedincima. kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre. Kuripešić. jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. kao i bosanskim velikašima. a ponekad i sami vladari. GZM BiH.JtHHHh-KHOKeBHh. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vinovom lozom44. Vinogradi se češće pominju u poveljama. 3eM/bopadna. 135. 11. 38 CKU $eydaAU3aM. Ovaj porez. izgleda. međusobnog obračunavanja bosanskih velikaša. IIoiAed na ocjtau- * B. ** M. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. XI 1465. potvrđuje 129 . Lett. XI 1417. izdavala posebne dozvole za izvoz žita. Serbica. npoMeiu oKuuioM. grupama. <t>HjmnoBHh. O vinogradarstvu u primorju upor. jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. Isto tako. odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi. EnarojeBHh. 2. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da se pazi na više mjesta na Drini . 494. Tek poimenični popis iz 1477. Srbiju. koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. Doduše. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena. Međutim. VIII 1434. 134. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. Putopis kroz Bosnu.s vinogradi"42.oblik zemljoradnje38. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja. Sarajevo 1950. 377. nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. Sarajevo 1933. čak i krupna vlastela. EjiarojeBHh. da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve. a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. 30. Roller.che non vada victuaria in Bossina". Međutim. izazvanih sve češćim turskim upadima.

o porezu na širu 118—120. Dubrovački trgovac Petar Ilić. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt. isti. godine. vjerovatno u neposrednoj " C. Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima. Zbog toga je vjerovatnije da je vino. — P. Voje. naročito. Samobora4*. 185—211. ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. Fojnici. TiHpKOBHli. Les actes des premiers sultans. 98. Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina. Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku. Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe. A. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. 212. 48 Kanuni i kanun-name. Vinograda je bilo u mješovitim. Goražda. Upor. Historijski zbornik. tako i u župskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče. vide se čak začeci tržne razmjene. Vlasi (I). a zatim. Aličić. bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne. S. koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima.činjenica da su desetinu od mošta i vinograda. Napomene o islamizaciji. vinar. 102— 104. od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze. a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. Jeleča. 59—60. lozica51. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom. loza. 48 N. kako je već rečeno. 271. kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom. sa malim izuzecima (Konac Polje. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. 419—427. A. Pored vinograda u posjedu seljaka. I. i u Goraždu pominju se gostionice. 23. kao i u nahiji . Aličić. Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva. i u krajevima gornjeg Podrinja52. Kreditna trgovina. Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima. Dušanka Dinić-Knežević. Les actes des premiers sultans. 256. bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima. na liniji Bosna-Neretva. Beorpafl 1974. 97. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. Beldiceanu. 17. Tođevac. S. prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez49. Beldiceanu. a vrlo vjerovatno uz njega i vino48. izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. S. II. gdje je vladala kontinentalna klima. koji je umro u Zvorniku. FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee. II. Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). Broda. Listića pod turskom vlašću. 1470. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. na više mjesta. 163. 212. Aličić. " N. 130 okolini grada50. ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji. N. godine određeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. Srebrenici. Filipović. na primjer. Ustikoline. i A. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima. CAHY. u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta. Xac Xoue. 47 JJ. prodaja vina u određene dane. KoBa^eBHh-KoJHh. Poimenični popis. TaJiepnja. Poimenični popis. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino. ostavio je crkvi sv. na više mjesta. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu. Srebrenicu i ostala gradska naselja. JepeMHh. ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića. 19—20 (1966—1967). Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu. U velikim selima.

Gašpa-rević. Ulice i trgovi Sarajeva (topografija. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda 55. kao i u ostalim susjednim oblastima. u svojim putopisima. I. 131 u doba bosanske srednjovjekovne države. Ima još mnogo sličnih primjera. ' 61 M. ne u istim rokovima. mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku. nap. 273. " B. znatno stariji i zasađeni su još 60 U. Historijskogeografski rječnik. Čak i Kuripešić. Filipović. koji se pominju u ranim turskim defterima. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. Sarajevo 1973. Loznik (Bobovac. Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. ■ " N. Ipak. uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije. vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju54. Napomene o islamizaciji. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara. . — N. Napomene o islamizaciji. — S. 163. Putopis. Sarajevo 1892. samo naravno. pored poljo privredne proizvodnje. Historijsko-geografski rječnik. Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države.Borac53. Vremenom ie. XIII. Upor. ali se može pretpostaviti da je to bilo. na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. Delić. Filipović. nap. Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju. Osvrt na pitanje islamizacije. GZM. Vinar (Borac — 1485). Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. čak. Duboštica — 1468/9). navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza. na primjer. . U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku. vinogradi u unutrašnjosti Srbije. Tako su se. mediteranske oblasti. Gašparević.. 43. geneza i toppnimija). Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. Loznica (Hrtar. Mciuopuja cpedtboeeKoeue 51 GocancKe dpoKaee. konkurisalo kulturi žitarica. CapajeBo 1901. Višegrad-1468/9 Borac — 1489). Filipović—R. . Vinarići (Goražde — 1468/9). IX 1461. — N. Bejtić. — A. Kuripešić. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne. ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka. Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. ne samo u primorskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. to su mnogi vinogradi. tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo. zajedno sa nastankom gradskih naselja. pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne. 46. predstavljali vinogradi. Filipović. 406. O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. -. s obzirom na klimatske uslove. Upor. 261. /fo ciuapux Cp6yjba. Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. 380. TiHpKOBHh. FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. IV. . crno i bijelo grožđe57. 176—211. 379. T3M. 18. a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje5'. za razliku od . na primjer. 30. " N. ByKHheBHh. Samobor kod Drine. pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. Filipović—R. 345—346. Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji. KoBa*ieBHh-Kojnh. gajenje vinove loze uzimalo sve više maha. a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. •• U velikom broju sela. 163. godine. isti. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka.. — C. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd. po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je. Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. . — N. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac). Tako. Vlasi.

mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci. okopavali samo dva puta godišnje58. 226. nego gajenje žitarica na istoj površini. 234. koji su imali pretežno stočarski karakter59. — A. Isto. 3eMJbopadiba. na što ukazuju nazivi više toponima 6'. Poimenični popis. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani. Prema iznosima ovčarine. Sarajevo 1960. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*3. 85. omeđene površine. zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. Ne pominju se zabeli. prema tome. pa. S. razvoj vinogradarstva pretpostavlja. u stvari. sv. i porast stanovništva. Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake. ovaj stočni fond se sastojao od oko 200. 118—120. KaTHh. 6 —7. 57 58 M. U popisu iz 1477. Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva. na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi62. 141—162. pored jačanja potrošačkih centara. 390. Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. VIII—IX. Nivo poljoprivredne proizvodnje. odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke68. pa su zbog toga držali sjenokose. Poimenični popis. P. Aličić. što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima84. Listića pod turskom vlašću. 68. Od stočarskih proizvoda pominje se sir. Aličić. selo Jare (Mostar). godine. 294. O brojnom stanju stoke upor. 389. O porezu na sitnu stoku vidi A. 387. •° H. Studije.primorskih oblasti. svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. prvenstveno u radnoj stoci. BjiarojeBHh. livade korištene za pripremanje sijena. u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. Pored seoskih pašnjaka. kao i u Hercegovoj zemlji. gajenje stoke na selu bilo je uzgredno. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne. Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša). Za razliku od stočara. Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. 132 Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. Andelić. zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno. 34. porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. pa onda i u sitnoj. 302. govedima i sitnoj stoci. 601. Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. " Vinograd-Konjepasica (Duboštica). godine porez na svinje upisan je kod » A. S. Prilozi za orijentalnu filologiju. Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša. za potrebe zemljoradničkog stanovništva. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede. U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. Zbog toga. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla. mjesto Vranac (Vlasi). 137—142. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. Aličić. 254. a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. . 65. Ciuonapciueo. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka. za ishranu porodice. S. " P. u stvari. Za ishranu stoke preko zime.000 brava40. vremena i radne snage. Hadžibegić. ni zavedeni u ovom defteru.

152—154. 283. Pored domaće potrošnje. To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke. O sjeno-kosu upor. A. N. KaTHh. Ciuoiapcuteo. " P. — A. S. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. 375. Xpa6aK. S. a u Srebrenici svinje i svinjska mast73. S. U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"7*. 6S Isto. na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". bili su pogodni za gajenje pčela. . jHpeieK. " P. — H. Ena-rojeBHh. Porez na sitnu stoku. 68 K. Upor. XIV—XV. 17.opadna. Predjeli bogati livadama. jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. 245. Beorpafl 1966. 308. Od voska su se pravile svijeće. HCTOPHJCKH ^aconHC. sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima. 133 slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72. 96—98. 372. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama. M. 333. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. K. u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova. 368. Upor. KaTHh. 1—17. gdje su ostajale preko dana71. Pa ipak. — B. pa i svinja. Ciuonapculeo. Htiuopuja Cp6a. A. 3. 379. jHpeneK. I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. 95. O zabelima vidi M. EjiarojeBHh. KaTHh. 56. 200—201. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. Poimenični popis. 3eMA. 71 Šargun. 397. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Filipović. 363. sin svinjara. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu. P. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4. Xpa6aK. S. — A. 243. 76—111. 388. Ravni Sjenokos (Soko). Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. 251. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar. Poimenični popis. Poimenični popis. 319. koji sadrži Kraljev zakon. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci75. CiHoHapciueo. Napomene o islamizaciji. 294. P. 163—64. CpednoeeKoeuu 3a6eji. *9 N. 244. I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. 262. 91—94. 329. Beorpa« 1952. Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe77. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu78. II. 155. B. 384. 416. 523. Filipović. Poimenični popis. Kanuni i kanun-name. Hciuopuja Cp6a. 118—120. 91—94. Hadžibegić. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica). KaTHh. Aličić. svinje su bile i predmet trgovine. 457. selo Svinjar (Nevesinje). Aličić. Livada Sjenokos (Nevesinje). Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. 441. Aličić. Sjenokos (Mostar) i (Dabar). 95 A. Napomene o islamizaciji. čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje. godine. S. 216. Aličić. 263—265. Aličić. koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima. na više mjesta. IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea. 285. II. pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja.većine sela (Tabelarni pregled II)70. i dalje na više mjesta. IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea. LiUica pod turskom vlašću. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. 163. 54. 278. Ciuotapciueo.

415. N. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. tri mlina dolapa. godine u većini sela postojale su košnice. fol. bilo je i zanatskih objekatay poput samokova. \&. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). prema popisu iz 1477. XVIII. da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. 207. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"83. 212. To je sirov vosak i čisti. što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. 212. na seoskim imanjima. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. 74 Kanuni i kanun-name. opljačkana i slanina. u prvom redu mlinovi. Vosak se 72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. Beorpafl 1971. 75. I 1434. U nekoliko navrata pominju se i valjalice. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti. Beldiceanu. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede. — flecaima KoBaMeBHh-KoJHh. 208. Les actes des premiers sultans. II. Većina je radila cijelu. 252. Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne. 189. 77 Isto. — P. sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82. fini vosak (cera cruda i cera colata). 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532). Les actes des premiers sultans. a samo neki od njih pola godine. Goražde. 145. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. U Hercegovoj zemlji. de foris 10. 173—185. KaTHh. itd. Lam. 25. godine dovode u Dubrovnik svinje. KaTHh. a u selu Jošanici (Soko). Kovačević. 211. II. 76 A. Cutouapcuieo. Kovačević. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri89. N. Samokovi. U poimeničnom popisu iz 1477. N. a kupuju so. naročito u kućama viših društvenih slojeva. 200. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. '" D. Poimenični popis. 453. odnosno kovačnica na vodeni pogon86. 244. Beldiceanu. 75. Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je. Ustikolina)80. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna87. 78 P. S. 232. a naročito mlinovi. među ostalom robom. gdje su god za to postojali prirodni uslovi. 175. 18. — D. Les actes des premiers sultans. II. 73 Kanuni i kanun-name. do 1433. susreću se i u kraljevoj zemlji 99. Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon. 128'. 210. oni su podmirivali većinu potreba . U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah. naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča. 134 prodavao i u gradskim naseljima. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426. U nekoliko navrata pominju se i dolapi. 5. CuioHapciueo. Beldiceanu. Pominju se i u domaćim izvorima 84. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti. Aličić. Naime. U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju.glavno sredstvo rasvjete onoga vremena.000 dukata79. 191. Cernica.

Poimenični popis. itd. . kao i u nazivima mnogih sela. Najstariji poznati domaći . 80 Kamini i kanun-name. 366. IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea. ■*— N. mlin stupa. vrhove strela. . — Isto. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. Kovačević. 138. 83 Sela: Pčelica (Rudine. 494. prikazi oružja na stećcima. II. — Isto. S. sin pčelara. Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava. 88 A. Osvrt na pitanje islamizacije.seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. Isti slučaj je sa lukarima i tularima94. 17. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice. godine. 518. . u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na bosanski način. Opširni katastarski popis iz 1455. 406. Serbica. na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. Kovačići (veoma mnogo). S. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu. rudniku željeza. Kovačevo Selo. Filipović. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima. 59. u stvari. Već od 1355. klesar. Mlin valjalica. Kovačevci. 300. — H. izvorima. Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98. Inače. bavili kovanjem oružja. a docnije (1419) pominje se i bosanski mač 93. 86 A. 84 F. godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita. 366. posebno dubrovačkim. 509. prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. S. 399. 89 A. Aličić. 303. 6. 2. . Poimenični popis. B. ' ''/ 82 U nahiji Blagaj sreće se Miliša. kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu. 189. IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM. obično označava čovjeka koji kuje gvožđe91. Kovačevo Polje. lukare i mačare. zanatlija u najširem smislu. Kovači (na više strana). 530. Čak se u ranim. koji su proizvod seoskih zlatara. S. 405. Beldiceanu. Po selima se pominju uljari. 210—212. kao što su samostreli i puške95. koje se često pominje u pisanim. S. Kovači su se svuda. 163. 366. 81 Nasuprot tome. omogućuju bolje poznavanje bosanskog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena. 250. a za tri mlina dolapa — 15akči. Uljar u Prijepolju. 133. Još i prije uspona gradskih naselja. 201. Poimenični popis. kopalja itd. 419. izrađenog na bosanski način. Aličić. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke.. U selu Kržava. 99. '360.zanatlija u Bosni. 162. — A. 164. i to na natpisima sa stećaka. Miklosich. te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata. premiers sultans. u stvari. imena mnogih sela. godine. U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja. Uz pisane izvore. Aličić. Mon. 135 kao i na ostalom slovenskom području je kovač. Isto tako. izvedena od naziva kovač. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja. U domaćim izvorima. tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac. Aličić. Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u iznosu od 95 akči. 255. — A. — A. 121. i to štitare. 90 N. 531. XpaoaK. Les actes des. čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. Isto. S. Aličić. pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena. OHjmnoBHh. 163. Poimenični popis. turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje. 8. : 87 Isto. Aličić. zapisano je da tu leži „Divac. Poimenični popis. Poimenični popis. • 88 Oblast Brankovića. te su izrađivali razne noževe. Donja Rama). pominje se čak deset samokova. D.

488. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići. KoBaHeBiih. Andelić. Filipović. naročito rudarskim naseljima102. 68. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata. Filipović. 545. "6 N. 534. za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi. Aličić. — Test. 136 i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)94. Vlasi (I). Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim izvorima. 16. fol. KoBa^cBHh. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). — A. Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee. Filipović—R. Bobovac i Kraljeva Smješka. 11. Upor. S. i R. 523. Beograd 1972. IV 1461. Zagreb . dun•* R. S. Sarajevo). 306—313. 599. III. — A. kožuhari i klobučari. npujioi upoyua8any saHauiciuea. N. 138. 130—131'. FO. — JX. to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. 11. koje se inače često sreće u gradskim. Lam. 98 HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh. svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. 355. KoBaieBHh-KoJHfc. ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa. 181—186. 14. 281. 208—209. isto. DXL. S. Poimenični popis. I 1412. S.flpviiiTBa HcropHtiapa BHX. 149—150'. Filipović—R. Aličić. Filipović. Štit (Sarajevo). KoBa^eBHh-KoJHh. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. KoBa^eBHh. Poimenični popis. Filipović—R. Filipović—R. Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. Historijsko-geografski rječnik. Popovu i Sokolu. Poimenični popis. rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee. Aličić. fol. Štitari. CapajeBo 1959. — A. A. Seoski zlatari se pominju u Samoboru. 312. Lukar Potok. Beorpa« 1982. Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo. Mistorijsko-geografski rječnik. Aličić. " P. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. 429. 22. pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju. Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa. S. IV 1441. 24. godine u izvorima se pominje prezime Stuparić. Aličić. Upor. Upor. Upor. 191. Štitar (Brod. N. JJecaHKa KoBaneBHh. fl. 8. Štitarica. fl. Poimenični popis. 139. 100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. KoBaieBHh-KoJHh. na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica. Hoce6Ha H3fla«>a CAHy. ib. rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee. S. godine pominju se sela: Štitovo. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat. N. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Gašparević.zlatar". fol. FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu. fol. Bilo je 11 98 fl. Gašparević. 137'. Gašparević. A. IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea. 212—213. u ruševinama srednjovjekovnih gradova. 17. I 1420. obućar na njemačkom. Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280. Iako dosta rijetko. Već 1455. ib. ib. Historijsko-geografski rječnik. u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. Poimenični popis. Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa. 67. 282. IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea. kao što su krojači. VII 1455. IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU. S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune. 84 U defteru iz 1477. Grnčar u Uskoplju. na više mjesta. — A. 6. Not. 70. Kit. Klobučar i Kožarevo101. istina slabijeg kvaliteta99. •3 JI. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik). 15. Mikolji. 208—212. N. 68. Balca-nica. KoBaMeBHh. Historijsko-geo-grafski rječnik. 195. 111—113. N. Radašin. kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. Zenica 1969. fol. sin štitara. — N. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna. Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. izvedeno od riječi stupar100. KoBaieBHh-KojHh. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. sv. 304. 222. de foris 2. Aličić. isti. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. 191. da su nastanjena zidarima. Kako je ranije rečeno. JX. Verena Han. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. Gašparević. 4. 45. 280—282. V. 192. 282. Štitarevo (Hrtar). 162—163. Poimenični popis. 189. 99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste.

S. zemberendžijama. na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja. posebno na prostoru Hercegove zemlje. 268. 489. Eeorpafl 1965. zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva105. XI (1971—72). poput pčelara. i to raznih struka. Glasnik Muzeja Kosova. 87. 391. Gašparević. Lam. de foris 5. dobija se uvid u privredu sela. B. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. krupnik i raž). 409. 88. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. Pored zanatlija. kupus. IV (3). HoBaKOBHh. 7. 103 Rajko Sedlarić. stolarima. fol. Poimenični popis. vinara i drugih108. 199. V (3) nap. Upor. Poimenični popis. 585. A. Danas ima više sela sa nazivom Stupari. JJouyHe u oojaiunena. Aličić. kovačima. 10< C. 101 Vukija. 166—179. Aličić. 68. i to kod Mrkonjić-Grada. nisu nikakva neagrama naselja109. sin kožuhara. U defteru iz 1468/9. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija. Vukić. 26. Filipović—R. Ce/io. 406. N. Tako je imala odlike autarhične privrede. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. Historijsko-geo grafski rječnik. 13. Vukač. Naročito od sredine XIV vijeka.. Upor. a bilo je i ribnjaka. gl. 223. Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom. Pored sitne stoke (ovce i koze). kako u oblastima sa primorskom. N. 608 (selo Klobučarići). iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. Upor. 818. nap. 169. ječam. Isto 104 68. Hrabak. industrijske biljke (lan). Pa ipak. leguminoze (bob. gl. i N. 3. nap. Aličić. vinovu lozu. Dakle. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta107. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. proso. tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. Historijsko-geografski rječnik. klobučar. 3. 69. naročito crni). 14. puškarima i željezarima104. Gašparević. Vlasenice. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela. Filipović. Na osnovu svega izloženog. 108 N. — A. gl. naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. A. ribara. isti. repa). nap. 107 Upor. Filipović. S. svirača. Filipović—R. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav. C. V 1433. grah. Priština 1972. "RiipKOBiih. Poimenični popis. Filipović. a najviše iz ranih turskih izvora. 146. Osvrt na pitanje islamizacije. — N. 559—601. — A. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. i to žitarice (pšenica. VII. 137 derima. tako i sa kontinentalnom klimom. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. Poimenični popis. kruške i jabuke). privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. Upor. I. trešnje. sin svečara. Vlasi. Rijeke su korištene za ribolov. s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. Tuzle i Kladnja. Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata. 23. 817. povrće (luk. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova. 509. crni i bijeli. voće (orah. Vlasi Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. S. . na rijekama su podizani mlinovi. krojač. te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata. S. karakteristične za feudalno društvo. 165. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva.1858. Aličić. Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća. a bilo ih je vjerovatno još i više. Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu. 504. zob. sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi.

Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. sin mlinara. Gotovo u svim slučajevima. Kada katun nosi puni naziv. U februaru 1382. Poimenični popis 4. Plijeske.108 Tužba protiv Milivoja. godine pominje se Vukoslav Plešić. to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. Vlahovići. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. Vragović — 1376. čak u kraj XIII vijeka. Plijeske — 1377. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina. naznačeno je kome katunu pripadaju. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. i 25. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad. Kutlović — 1393. CHMno3HJyM o cpefln. Maleševci — 13972. opljačkali. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja..0- . te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. Drobnjaci. fol. pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora. 257'. Mirilović — 1366. Kresojević — 1379. bili Burmazi. i to često u znatnom broju. na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu4. ribara. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači. čovjeka Radoslava Pavlovića. npr. Zlokruha — 1366. navode se i imena vlaha svjedoka. Radosav. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena i prezimena njihovog starješine. Perutinić — 1386. ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. 82. kao što su. 579. Prijeraci — 1377. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države3. de foris 8. 138 tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. Tomić — 1369. Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. Vukmio. koja je sada ušla u sastav Bosne. Žur (Žurovići) — 1367. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj. — M. ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. On je bio knez. Maleševci i drugi. 76. Uz imena tuženih. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države. <&HJiHnoBHh. Predojević — 1356. Ugarci — 1368. Vlahovići — 1368. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. 27. Ovakvih primjera ima još i više. Aličić. svirač. nap. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. novembra 1961. Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju. godine. to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?). S. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. Lam. moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period. Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom. — A. 1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24. godine u Sarajevu poseban simpozijum. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune. Pošto su poznati nazivi katuna. IX 1429.

stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. 139 Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine. 2 K. Pored toga. već su izmiješani sa župskim stanovništvom. CpednoejeKosHu KauiyH. godine. HoBaKOBHh. 130. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune5. Tako teritorijalizacija vlaha. Ti. 27. od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX. IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX. 127. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 113.oeeKoeHux Ka\uyna. druga po veličini skupina vlaha. . 5j21. 123—125. * N. Filipović. može se odrediti njihova jačina. 45—112. I. dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče. CapajeBO 1963. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna. 8 "B. o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*. H0Bei«6pa 1961. vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama. U samoj kraljevoj zemlji. 110—113. • O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića. Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu. započeta još znatno ranije. Filipović. 3 Isto. CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped». radi se o prelasku na djelimičnu ili punu sesilnost. Naime. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku.877 kuća. te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju8. TpH(J>yH0CKH. Filipović. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih9. 4 Isto. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX. II. oko Sarajeva. Osim manjeg dijela. KoBa^eBHh. U novom popisu iz 1477. nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. 7 J. 68. godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća. CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. II. U stvari. jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. upor. Vlasi. nap. broj vlaških kuća iznosio je 6. 754 neoženjena i jedna udovica. što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11. 10 N. 9—14. Vlasi. o«p>KaH 24. 133. isti. Maiuapyie. 163. u predjelu Rudina. KoBaijeBHh. prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. 132—134. Identifikacija katuna je težak posao. oapjKaH 24. I. Istovremeno. Cejio. CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. H 25. H 25. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela. 6 JI. isti. 133. FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa. 128—130. HOBeiviSpa 1961. Filipoviću. H 25. a na zapadu. u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi. Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka7. sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. zapadno od Bileće. Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena. vlaške grupe su se često selile. 67. Maiuapyie. Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih10. H0BeM6pa 1961. IleTpoBHfc. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. započet u drugoj polovini XIV vijeka. 11 Prema N. 192. 133—134. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. isti. Capajeso 1963. 67. odnosno vlaških grupa. 162. oflp>KaH 24. ITeTpoBHh.BJeKOBHOM KaTyHy. CapajeBO 1963. 28. CpednosjeKoenu Kautyn. "BvptjeB. C.

Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku. THTorpa« 1972. Krički i vlasi Heraka Vraneša. 17 N. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. Upor. CB. KB. Aličić Poimenični popis. nap. 33. I. Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine 141 . Miklosich. dyčpoeaHKe peuy6jiuKe. S. Horojevići. 1—2. Sarajevo 1983. 3—20. Aličić. Kamini i kanun-name. Drobljaci. XI. Goduni. zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj. Poimenični popis. O. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh. Bile su smještene u ljubinskom. većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička. 609—611. XVII. O značenju ovih pojmova upor. sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi. 140 Donji Vlasi. Sarajevo 1983. Xpa6aK. — J. Boluni i Hrabreni). nap. Mataruge. 150. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". FlucMa u yuyiucuiea. I. Primilovići. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. Predojevići. I. CapajeBO 1956. 17. Filipović. Mon. Vlasi. THTorpaA 1960. U povelji kojom Juraj. 150—159. Pocrnje. B. Mostaru. ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi12. Vlasi. 26—161. Beorpafl 1935. "B. VIII 1434. 163. Vuletić-Vukasović. Nenkovci. HCTOPHJCKH 3anncH. Još se u XVII vijeku u Hercegovini. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka. Maiuapyie. Filipović. 159. Upor. LXXIII. 11 P." Vlashi et Bosgnani". I. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima. Po imenični popis. HCTOPHJCKH 3anHCH. i to prvo u vezi sa toponimima. Filipović. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka. 16 F. O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha. A. I. pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima". 1905. sin Hrvojevog brata Vojslava. Humu. F3M. zatim vlasi Zupci. Iluea. reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn. 254. <Ł>. Radovi ANUBiH. U popisu iz 1477. XVII. s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine. Vlasi. CKA. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje. 18 N. T>yp^eB. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. Tpn4>yHOCKH. LXXIII. 27—31. IleTpoBHii. Ta«Hh. stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18. Iza ove skupine slijede vlasi Banjani.. druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima18. Alićić. Filipović. daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve. stolačkom i bilećkom kraju.oeeKomux enauiKux KaiuyHa. XIII. Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi. A. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17. Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima. VII. 12. XXIX. S. 13 N. B. 12 N. Mirilovići. u blizini Jajca14. 26—161. 331. 29— 38. 602. BnarojeBHh. Radovi ANUBiH. U ovoj. 156—158. 161. Beorpafl 1971. 168 itd. pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovništva15. Listine Stefana Tomaša. ro/j. zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških. Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. Bančići. IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477.. J. Vlahovići. pripadali srpskoj državi. Diskusija: 152. ioduue. Aličić. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. U Dubrovniku su pravili razliku. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara. 141. a stočari „vlasima". 110. vlasi u nahiji Mileševo.)13. 377. KH>. 158.Vlasi. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. S. CB. S. između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima. 1. a. Kajer i V. 113. Poimenični popis. — A. B. Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. GZM. Riđani itd. Serbica. odnosno Humska zemlja. A. 159—160. 605.

Đurđev. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama. Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe19. 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari. CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu. 95. LXXIII. My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH. 68. odnosno katune. Upor. Filipović Vlasi. 36opHHK. Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. TpH(J>yHOCKH. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru domaće radinosti. i T>ypf)uu. Naime. Beorpa« 1972—73. Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede20. Još prije dolaska Turaka. inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha. ista. Aličić. Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". naročito u prvoj polovini XV vijeka. godine popisani su u džemate. 4. na više mjesta. nap. Tako su ove vunene prerađevine. Porez na sitnu stoku. 139. godinu21. flHrah-KHeweBHfc TKanune. La culture materielle des Balkans. s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja. 1426). XV. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. Godišnjak Društva istoričara BiH. TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna. . 19 34. 22 V. kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. 21 N. Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju. KocMau. Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. 16—17. gl. Upor. Sarajevo 1983. VII (2). IX-1. 71. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. 70. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena. 11—13. na više mjesta. A. Hadžibegić. 135. B. 5. H. 13. Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina". vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. ista.živjele su stočarskim životom. CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha. što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. karakterističan za sjedilačko stanovništvo. J. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja. 188—192. 79—88. Aličić. godine. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419. 85—87. nap. naročito u plodnim krajevima. I. Značaj podataka o vlasima.a Ileuipoeuh. na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. organizovane u svoje katune. Poimenični popis. ITpHJenojbe 1976. Poimenični popis. 165—182. Radovi ANUBiH. bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22. IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy. 20 B. Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. III. I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. 169. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće. u defteru iz 1477. ista. 138. <I>HJiHnoBHh. H. Upor. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. Sarajevo 1966. Đurđev. 18. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. A. JX. to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. 142 Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. 359—365. <J>. isti. 6. Katuni plave župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. kako to pokazuju dubrovački izvori. Han. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. S. Beorpafl 1979. 36.

počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. razne prerađevine od vune28.ad modum vlachorum") i. 3. 115. sin češljarice. 20. 84. La culture materielle des Balkans. Han. 67. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni31. S. 12. sedlara i klobučara. Han. Učešće Vlaha u preradi vune. II 1464. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. 269.Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. presretali i pljačkali karavane. 41. vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. bačvara. te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32. Dinić-Knežević. sklapaju zajednička trgovačka društva. Not. U stvari. Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". 29. pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta- . kao i iznos njihovih zaduženja. fol. pa i kralja. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). a pominju se češljari i češljarice26. 125. V 1318. Poimenični popis. stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost. 18. Lam. ib. fol. stoka i stočarski proizvodi.. 23. Upor. 187. Not. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi. 31. od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naušnice izrađene . — Isto. V 1320. My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna. — Isto. 88—92. Mihač. sin češljara. Vlasi su se sada. ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. 103.. 17. 120. a sa Dubrovčanima. lako pokretni na svojim konjima. 161—164. VIII 1447. 3. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača. 24. 248. Deb. 28. Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. II 1444. 26 Div. 190. Stalni kontakti sa trgovcima. ib.ad usum Vlachorum"25. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika. 23 24 143 Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku. U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine. fol. fol. fol. Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini. XI 1436. Deb. 24. Zgodovinski časopis. Pored zlatarstva. La culture materielle des Balkans. kao i ranije. 20. tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. La culture materielle des Balkans. Han. XII 1413. 189. — M. 206'. Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima29. 29 I. 16'. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna. pored soli. fol. X 1318. Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom. One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice . U defteru iz 1477. flHHHh. Aličić. 187—189. Pominju se takođe sedlari i klobučari.. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva. V. 4. godine za više vlaha označeno je da su kovači. mesara. 69. 23. Između ostalog. kao što je već ranije rečeno. znatno veći nego ranije u XIV vijeku 30. najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka27. de foris. 3. Ljubljana 1977. nap.. fol. VI 1324. 28 V. 90. 25 V. Vukša. — A. 36. fol. te su tako dolazili do plemenitih metala. na više mjesta.. 29. fol. 79. Voje. 190. 22. ib. 27 M. Not. 11. 3.

kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka. Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine. 106. upravo od dvadesetih godina XV vijeka. S. Isto tako. 155—156 (A. 172. da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih. XI 1973). a označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda). pars). 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića. — B. uz rječice . 465—475. na primjer. 84. Desanka Kovačević-Kojić. TivpfjeB. u završnim razmatranjima o privredi sela. maglajskih vlaha) upor. može se reći. Aličić. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti. IleTpoBHh. rudnici dijelili na dijelove (dio. GRADSKA PRIVREDA 1. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. godine sadrži „vlaški zakon". Sarajevo 1983. 173. 132. Ipak. 4.). 23. 13—16. podizane su u blizini rudnika. 144 V. IleTpoBHh. Učešće vlaha. Tako. Međutim. Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum. 13. TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba. — A. Da bi se smanjili troškovi transporta. Diskusija. 161—164. troske od iskopane rude i tome slično. carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna". 79—84. već je ranije ukazano. 160. — "B. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". 51. započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha. 124. „šćona" od njemačke riječi „stollen". stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. 30 31 Isto. TiHpKOBHh. kao stare rudarske jame. Maiuapyie. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo. Na osnovu svega izloženog. Poznato je da su se kod nas. Xepifei CiuecfiaH. Svrdlovac itd. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova. na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period. Radovi ANUBiH. Canc. 33 Popis iz 1477. fol. te se na osnovu njega doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33. Sent. "B. 32 D. Kovačević-Kojić. Handžić).novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne. tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. Poimenični popis. C. 103. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale. I 1445. 82. Hoeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua. LXXIII.

133—141. kao i u Veneciji1. 37—59. O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori. Voje. Sasi i Dubrovčani. godine. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5. Zagreb 1977. Kovačević. u nekoliko navrata. S. Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice. a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi3. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte. a s kola se prenosila snaga na mjehove. tucanje rude. B. 145 U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci. Xpa5aK. podijeljena na dijelove. unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. Prema tome. Zbornik Historijskog zavoda JAZU. 6/1979. iskorištavana kolektivno. i za druge rudarske poslove. Zgodovinski časopis. i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. na primjer. koja se sreće u dubrovačkim izvorima. 36—37. 152—155. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Vremenom su se sve više stručno usavršavali. nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima). potrebne za topljenje rude. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. 2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama. S obzirom na to da su bili malobrojni. roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX. kao. Fojnici i Ostružnici. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. 59—60. Ljubljana 1978. Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed. Ćirković. CapajeBO 1976. To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia". svaki na svoj način. Rudnici u Bosni. vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su boravili. kao samostalno postrojenje. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja. upućujući. inače je gubio pravo na njih. FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate. Ćirković. Zagreb 1979. nahije Visoko. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću. Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika. Acta historico-oeconomica Jugoslaviae. tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. kod Dusine. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim . Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu. Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuuayuju.i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". sastavnog dijela topionice. Handžić. KoBaieBHh-KoJHh. tj.e takođe koristio. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. kao i rudarske jame. Tri godine docnije. Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2. JX. čak. kola su. Mlin . kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske. — A. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti. Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. 145—147. u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija. 8. I. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal. kao Šaška rupa. XXI—XXVII. vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. Dubrovčani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Inače. Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne. tokom 1452. 1 D. Sasa je takođe bilo u Srebrenici. nastojao da dođe do bosanskih rudara. 2—7. Voda je okretala veliko kolo mlina. Neki lokaliteti. godine. O mjerama u rudarstvu: S. radi raspirivanja vatre. 32. selo Sasi kod Višegrada. Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano.

147—14?. Ćirković. Kreševo. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. JJ. složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi. i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike. Pored već poznatih. u stvari. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. 19. koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka. D. koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". — S. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Fojnica. oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. flHHHh. Deževica). Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške tehnike. Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova. Po imenu je poznato više topioničara. To je stvaralo nove. koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe. koji su ulagali novac u kupovinu rude.testamentima6. od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. Fojnici i Kreševu. valturka u Srebrenici. koja je započela još sredinom XIV vijeka. i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11. a zatim po količini rada. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. Rudnici u Bosni. a potom se bavili njenim topljenjem. 149—152. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra. 3a uctuopujy pydapciuea. 1—27. hutmani. 17. i to samo rudnika srebra (Srebrenica. sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda. najskuplja plava boja12. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti". opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika. u stvari. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike. 8 1 A. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. Ćirković. kao i savremeni dubrovački izvori. navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari. Kovačević. pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta 146 . koji su se nazivali „gvarci"8. * Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove. Saski zakoni u turskoj verziji. istučene i oprane. » Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. 9—10. što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. o odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. od 1430.. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje. a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. — S. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee. Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici10. Handžić. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci". Inače. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala. Dubrovčani kao preduzetnici. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. Dubrovčani kao preduzetnici. jedna vrsta rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku. plakali). To je. I. Kao što je već ranije navedeno. mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. Dakle. 7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena. kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni. Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika. Najsloženiji je bio treći način.

30—31. 145. * Isto. naročito u gradovima. 14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc. Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2. Eeorpafl 1952. Selo Varci. Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima. primjera radi. koji je služio za bojenje tkanina. Kovačević. Pa i pored toga. » Navešćemo. 138. velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca. uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu.67 tona. D.proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. odnosno 5. a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre. bar tridesetih godina XV vijeka. Eeorpafl 1967. kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5. godine. Ilpeau. O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU. 117—118. do 1428. kretala najmanje od dvije do tri tone15. crvac. neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. TaTorpafl 1955. u XIV i XV vijeku. Xepuei Ciue$a. u Srbiji i Bosni. R. Dubrovčani kao preduzetnici. 152—157. a drugi da je to materija biljnog porijekla. koji su 1434. FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX. 137.H. CapajeBo 1983. " D. HCTOPHCKH 3anHcn.672 kg srebra. 1—2. odnosno biljna vaš. Dubrovački ili bosanski azur. bili su . B. ostavila je traga u pisanim izvorima20. 22. u stvari. — H. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima. onda su ti iznosi mnogo veći. 12 B. u vremenu od 1426. koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. 146. Sarajevo 1954. treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca. 149—152. Kovačević. 22—25. Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra. Na osnovu nekih orijentacionih cifara. u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18. 3. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee. iako malih razmjera. IIoce6Ha H3«aH>a CAHY. Kao prvo. može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra. Hrabak. Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iioueiuKa XVII ciuoMha. Handžić. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Čak i ostalo stanovništvo. može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu. Ćirković. nakita. rudnik srebra i zlata. GZM. od tridesetih godina XV vijeka13. Kovačević. NS IX. C. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez). već se o tome može dobiti samo približna predstava. rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. koja je sačuvana samo za 1422. 96. U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša. u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Pljevalja. Bilo ga je u Kreševu. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje17. 306—307. C. Proizvodnja bakra. Dubrovčani. 33—41. Rudnici u Bosni. BoHCHh. I pored pretjerivanja ovog hroničara. odnosno 195 kg srebra. 10 S. Pa^oj^Hh. u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa. Podijeljena su mišljenja šta je. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro. čiji tačan obim nije moguće ustanoviti. impresioniran onim što je vidio. u području Olova. zabilježio je da je Bosna. godinu. Dakle. Xpa6aK. 97. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16. — A. kao što su braća Kabužići. 248—252. Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy. u stvari. 9 D. Podaci o bosanskom zlatu. suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. 140. 142. samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. 3orpacp. kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu14. 147 Turski hroničar Dursun-beg. KoBa^eBiih-Kojuh. 12. udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo. "RiipKOBHh. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika.

Rudnici u Bosni. nap. Izvoz gvozda. bila vrlo napredna rudarska mesta25. Godišnjak Društva istoričara BiH. intenzivniju podjelu rada. O pydapcxoj upoiusodnu. 17 C. 65— 67. ipak. Handžić. 37—59. KoBaHeBHh-KojHh. Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v. ali su. Prilozi Instituta za istoriju. Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte. O pydapcKoj upouisodnu. I. Kovačević. vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova 23. Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine. osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. O pydapcKoj upouseodibu. Sarajevo 1977. R. očito. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. i A. Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca. Kovačević. u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. Voje. već krajem tridesetih godina XV vijeka. Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata.. 53. vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26. Stuttgart 1981. jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21. iz S. isti. približno oko. XIII. Band 2. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu. 1-2. 118—120. koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. izgleda. natovarenih olovnom rudom. Precious Metals in the Age of Expansion. Na osnovu deftera iz 1489. Ćirković. Bosenski svinec. 21 D. 47.opljačkani u Konjicu. Bilo je još i znatno većih isporuka. a isticali su se svojom 11 D. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova. Tako je 1403. odnosno na osnovu sultanovih prihoda. I. 148 O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja. The Prođuction ojGold. B. poput Čajniča. Sarajevo 1963. dalje angažovanje ljudstva. Bosenski svinec. TiHpKOBHh. 40 D. KoBaieBHfe-KoJHh. JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU. 116—117. 119—121. i fl. Upor. Ćirković. Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka. 117. " S. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. Tlpobaja upou3»oda. nije bio rentabilan za trgovinu. 91—97. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. A. Rudnici u Bosni. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. Ovu trgovinu. The prođuction. 17.). godine. nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje 22. B. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi. 53—54. Čak su neki. Beorpaa 1976. Isto tako. O pydapcKoj upouaodmi. Krekić. 117. 11. podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. 19—21. Ćirković. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno. neznatna. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom. . 17. 51—52. KoBaieBHh-KojHh. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrovčana2 7. Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti. " S. XIII. " ff. 67—70. — R. koji često dostiže više desetina tona. Voje. Zore BokSić. i to. Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century. The Production. Handžić. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je. 22 Upor. pa time i samu proizvodnju olova. O izvozu u XIV vijeku upor. Hrabak. zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika. Upor. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 31. Kovačević. kao i ostale kabaste robe. KpBaqeBnh-KoJHh. J rjiacHHK. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. tri vagona. 289—310.

Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. u ljeto 1446. ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa. 34—38. Pa i pored svega toga. 80. 26. 2T P. XVII. JlHHHh. i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u Bosni30. 1. 63. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38. 188—189. 80 JI. 69. 36 D. 32. Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici32. 156. KH». Not. a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa31. " Div. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. fol. u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici. Kovačević. Novac označen kao kraljev (grossi di Re. GZM. III. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. 80—81. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35. nap. obreten kod Ribiča. gl. fol. de foris. i to iz XIV vijeka: JX. 77—78. novembra 1461. 24. 31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem. kao. 70. O pydapcKojupou3eodwu. već u drugoj polovini XIV vijeka. KoBaueBHh-Kojah. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno. slobodno kolati po Bosni. Sarajevo 1979. Tvrtko JI Tvrtković. U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. VI 1449.. iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. 172. 33 JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX. 257. kao i dubrovački. 17. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića. trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. Test.) često se po-minje u izvorima. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. na primjer. GDI BiH. sve do pada bosanske države. GZM. Obnovljena je sredinom 1417. fol. de foris. 246—247. 52. Inače. postojala kovnica novca. I. " Upor. IV 1451. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara33. PemeTap. bila kovnica bosanskih vladara. 31 M. JJ. 1. III 1449. nastojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. 123'. Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi. 14. " Ć. X 1439. Handžić. 31 Isti.84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. isti. 269—276. CpeMCKH KapjioBUH 1924. godine. KoBa^eBHh. U svojini poveljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac. godine za vrijeme despota Stefana. 51. 149 veličinom28. Rengjeo.190. nap. Poznato je da je u Srebrenici. 48. Lam. flecaHKa Kosa^etih. 22. LV. Sarajevo 1981. IV. CapajeBo 1952. 19. Novci bosanskih banovai kraljeva. fol. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka. FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee.4. denarii regis bossine itd. Živković. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. Sarajevo 1943. 16. XXVIII—XXX. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea. Rudnici u Bosni. 23. kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države. Kovačević. 271—278. IloceSHa H3flaH>a CKAHY. 3a uciuopujy pydapciuea. Lam. KoBa^eBHh-Kojnh. 172'. Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK . Truhelka. " A. I. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni. Not. u upotrebi je najviše bio dubrovački novac. 281—291. 115—116. Sarajevo 1905. 34 D. 48'. Međutim. pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. 47. I. Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca. Nalaz bosanskih novaca. 14. 22.

srebro odlazilo na Zapad. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. V (1). Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku. Čak je 1413. str. Kovačević. a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika5. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim brodovima. a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku2. Terza Serie. 1 D. u manjim količinama. ipak. taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. JJ. Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani. Xpa5aK. na prekomorska tržišta. 203—212. 38. vol. Ekonomske veze i kulturni uticaji. nije se izvozio na veliko. 170—172. ali. već je ranije. 4 M. preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. bilo je drugačije. prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. Historijski zbornik. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Siriju i ostale mediteranske zemlje. // regno di Napoli. u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano. Sarajevo 1965. i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce). Trgovci razlikuju dvije vrste olova. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. da se radilo o tonama. Napoli 1975. Sa crvcem. mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik. Archivio Storico per le Province Napoletane. Xpa5aK. fl. članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku. nap. M. ali. Španiju. Kovačević-Kojić. XIV. Voje. 15—18. Siciliju. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. 3 Upor. 61— 65. XIII. Aleksandriju. jer je to bio rijedak mineral. najčešće se pominje pliko srebro. . D. Takođe treba voditi računa da su. Lapis lazuli. 167—170. Međutim. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana. 5 Desanka Kovačević-Kojić. 118—121. u Pezaro. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik. O pydapcKoj upou38odH>u. Ekonomske veze i kulturni uticaji. 116 — 117: B. koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. Toskanu (Firenca. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva. koji neki smatraju rudom. O pydapcKoj upou3sodnu. 131. a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju. XVI. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. M. ipak. Kovačević. najskupocjenija plava boja. Spremić. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone. 37—59. u južnu Italiju. gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova.. Grčku. I. i pored slobodne trgovine srebrom. II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico. Prato).npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea. — Desanka Kovačević-Kojić. Balcanica (u štampi). 124. KoBa^eBHh. moglo očekivati. npodaja upounoba. • D. 151 Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju. Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima. Čak i o dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to. Spremić. 206. 67—70. Svakako da je. B. posredstvom Dubrovčana. a zatim i fino srebro. Bosanski svinec. a zatim u Veneciju. te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona6. gl. 37—38. Desanka Kovačević-Kojić. Što se tiče vrsta srebra. KoBaieBHh-Ko-jnh. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje. koje nije imalo nikakvih primjesa. zbog njenog značaja. Šunjić. manje u odnosu na XIV vijek'. od koga se dobijao ultramarin. a išlo je čak u Tursku. 1961. • Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji.150 2. Tako su. 27—28. ali takođe i preko Venecije. Godišnjak Društva istoričara BiH. na primjer.

a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju. — Div. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi. još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka. gl. Tlpodaja upomeoda. 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome. jedncm prilikom i svila12. nap. 152 (zcčeva. XpaSaK. naročito Veneciju. Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. 65-67. izrađeni na bosanski način. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade. E. 172. 173. Urbino i druge talijanske gradove. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine). 11. Xpa6aK. Kovačević. D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. prstenovi. to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist. dabrova i lisica)11. Šunjić. V (1). kuna. a naročito u Pezaro. te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima10. Canc. Rimini i ostale gradove Marke13. • D. transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim. 99. i to u Fermo. čak. Rimini. J\. koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. zbog tadašnjih slabih puteva. žito. Pored sirovina. pa čak i 60 tovara. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. nap. mamuze). Pominju se takode kože divljači 7 D. i to u Veneciju i Apuliju. fol. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. do 1433. Fano. Isto tako zlatarski proizvodi. gl. 175—176. 25.Kovačević. E. Predmet trgovine su bile i svinje. 10 M. izvoz bosanske vune bio je sasvim mali. uslijedili . 133. te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9. nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m14. Kovačević. npodaja upomeoda 71. Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu. 173—175. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. naročito konji. već u pojedina mjesta u oblasti Marke. na obali Jadranskog mora. III 1463. jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. 11. KoBaMeBHh-KoJHh. Izvoz koža. iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti. Ankonu i druge gradove Marke. Trgovina u srednjovjekovnojBosni. 112—132. 8 Za crvac upor. Kamin Cutouapciueo. koje. i to razni srebrni predmeti (posude. 13. O trgovini stokom nema mnogo podataka. P. upor. kupuju i trgovci iz Italije. Pojedine isporuke broje 15. I pored razvijenog ovčarstva. prerađen vosak). zatim u Ankonu. čuveno po svojim sajmovima. Prilozi.000 dukata. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce. kao što je med. jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta. 143—153. s obzirom na to da u srednjem vijeku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. pored Dubrovčana.pa čak i u Alek-sandriju8. borova smola pa. i to prvenstveno u Dubrovnik. U martu 1463. Bosansko željezo se nije izvozilo. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. IV (2). 71. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. Za razliku od srebra. koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. drvna grada. Kovačević. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. znatan već od druge polovine XIV vijeka. godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju. D.

godine. Pag. societa. Nešto o bosanskim solanama. J^HHiih-KneH<eBHh. Valona. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. poznatog demaćeg tržišta solju. grubo platno. čiji je značaj vremenom sve više rastao. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva. uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar. svi pokušaji Tvrtka I. Gestrin. ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. Vo j e. cultura dal XIII secolo al primo ottocento. — Div. Truhelka. pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. Pa ipak. "RopoBHh. doduše. Oni su 11 D. Iloce6Ha H3flaH>a CAHy. Najzad su Dubrovčani. Proširuje se broj stranih tržišta. Beorpa« 1940. :— M. Split. Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. 13 I. Ć. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice. fol. TkamiHe. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Međutim. zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. 15 V. pa i velikaša. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100. Atti e memoric. II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo. da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha. odlukom iz 1416. Kovačević. kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. Trogir. i to ponekad desetak i više tovara odjedanput. 16 U Bosni je. Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama. Raša. Ancona 1978. 12 D.. 57. koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti. 153 uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa17. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka. 26. Vinaver. Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja. Kovačević. a povećava se i obim samog uvoza. VI 1443. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. Xuciuopi<ja Eocue. Le Marche e l'Adriatico orientale: economia. vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli. 25. 230. 346—348. fol. GZM. Canc. 247. XII. anno 82° (1977). Sarajevo 1900. Grčka) sa kojih se so dobavlja. 3—4.su i protesti bosanskih vladara. 175—176. 263—264. 34. Šibenik. F. Trgovina bosanskim robljem. služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. IleTpoBHh. Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova. 176. Kolika je bila vrijednost soli. 19. — Div. nuova serie. Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju. bila prisiljena da se snabdijeva . 576. — B. (Italija. 359—366. zabranili trgovinu robljem15. Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. 271. 14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. 11—24. 1980. 222'. 127. Radovi Filozofskog fakulteta. "B. Šunjić. od davnina bilo slanih naslaga. a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana. Pored Dubrovnika. zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima. V 1403. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama. Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. 126. te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. JI. I. pa čak i 472 tovara. 242. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal. JIČ. 1963. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Canc. CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu. Sarajevo.

131. ogledala. Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise 18 17 du XIV" au XVIe siicle. izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. Verone. IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje. Uvoz mrčarija. Isto tako. kao i u ostalim evropskim gradovima. 510—518. sapuni. Đ Petrović. Dubrovačke tkanine. 83—88. često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita.sa stranih tržišta. šunjić. D. češljevi itd. To je razno oružje i oruđe. Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele.a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT. njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Liege 1975. sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje. makaze. M. Archivio storico italiano. 13. uglavnom iz Dubrovnika. 177—179. slatkiši. 1969. ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. Bočne u XepueioeuHe. IIoceSHa H3ŁaH.. Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre. kako to tvrde Mlečani. Eeorpafl 1981. kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje21. 129. zatim vino u bačvama. pa i bosansko tržište. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva. tkanine. perle i drago kamenje. Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta đel XV secolo. Kovačević. Marka. Beograd 1976. pojasevi raznih vrsta i vrijednosti. Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Prema kazivanju samih Dubrovčana. KoBaneBHh-KoJHh. biber. 154 Preko Dubrovnika. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske. Kovačević-Kojić. fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase. hartija. dobavljaju se još i posebno. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem. iako jeftinije. dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani. prodavala raznovrsna i često vrlo skupocjena roba. 1959. najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog . Bepena XaH. šafran. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje. to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. D. razno bakarno posuđe. Beorpa«. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko. My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra. 183—184. Firence. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija. i to: Vičence. te se žale da njihove tkanine. Tako se u bosanskim. sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. 161—162. 138—144. Prilozi. srebrni predmeti. D. čuvenog tekstilnog centra. Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). 125. Mantove. nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. ali i sredstva da ih zadovolji. 7—30. 180—184. 193—194. naročito Venecije. 19 D. narandže. Dubrovačko oružje u XIV veku. Verena Han. dijelovi konjske opreme. Anno CXVII. 36opHHK. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika. Mirjana Popović. U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova. 41—42. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. Pored uvoza. Kovačević. predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika. 20 BepeHaXaH. igle. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni. posebno iz Prata. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe. JI. naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.

Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. Kova čević-Kojić. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. Rapporti econonttd di Venezia. vosak i kože. izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne. Istovremeno. 45—56. Kovačević-Kojić. Olschki. Gestrin. Firence i Prata. VIII. u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala. Eeorpa« 1964. Ekonomske veze i kulturni uticaji. koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. — U. koje je mogla da pruži bosanska privreda. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije. npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena. naročito srebru. tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. olovo.. vol. a drugi .via Coze". D. D. to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama22. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske. Beograd 1982—1983. na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. nap. Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro e Cinquecento. 192—199. to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima. Krekić. Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche. Krekić. V iconomie naturelle et la production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie. zahvaljujući 21 Uzimajući u obzir dubrovačke. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. Le relazioni fra Venezia. Apulije. u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka. kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije. Fano. kako izvozne tako i uvozne trgovine. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa. što podstiče povećanje uvoza. Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. bio je pozitivan24. I. trgovački bilans srednjovjekovne Bosne. Prema tome. 23 Upor. Prvi. Taflnh. Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima. XV. obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. kao i rane turske izvore. S. kao što su: srebro. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede23. posebno Venecije. 22 J. godine. Florence 1973. 101—102.. Međutim. bio je poznat pod imenom „via Drine" ili . Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova. B. Dubrovnik in the 14* and 15"1 centuries. 155 rudarskim proizvodima. može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. Ankona. Ipak. F. 22. Rimini. Pored Sicilije. 516—536.. dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. U stvari. 43. Ragusa e le popolazioni serbo-croate. 399. A City betvveen East and West. kao i u ostaloj zapadnoj Evropi. Balcanica. Fermo. ukoliko su bili plovni. Venezia e il Levante fino al sec. B. to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro. U isto vrijeme.poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. porasle potrebe za sirovinama. Oklahoma 1972. iako su korišteni i riječni tokovi. dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa. koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu. Dakle. XIII—XIV. Povećava se i broj stranih tržišta. KoBa^eBHh-KojHh. Ipak. 1971.

brodarina za prelaz preko rijeka. carinik je po svom položaju stajao iza župana. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici. posebnom poveljcm od 25. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda. carina je naplaćivana na svu preostalu robu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu. 519—539. Inače su bosanski vladari. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. Bosanski feudalci. Kao vješti trgovci. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana25. trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima. slično kao i na Zapadu. a ispred globara. Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj. već na trgovima na kojima je roba prodavana. Prenos robe obavljao se konjima. a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. kao što je. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina. u obliku raznih dažbina. kao i feudalci. garantno pismo. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila. zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce. i to na prodatu količinu robe. Tek na posljednjem trgu. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas.he. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. 156 čani su bili zakupci carina u raznim mjestima. a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina. Konj je bio glavno prenosno sredstvo. Pored carina. Tokom XV vijeka. Dubrovčani su. JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa. da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. TaflHh. koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi. i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu. često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca. neka vrsta kraljevih činovnika. jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje. Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana. godine. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti27. JJy6poeHUK u cpucKe seM. J. i to najčešće Dubrovčanima. Više njih je po imenu poznato 29. 119—145. Dubrov" D. novembra 1461. naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih . jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. prije izlaska iz zemlje. imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. Na trgovinski promet su se plaćale carine. sve do pada bosanske države. na primjer. a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe. 165—186. 25 M. zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum). Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. sa svoje strane. trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima. naročito za srpsku državu. Kovačević.dolinom Neretve. JjHHHh. osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. Za ove zemlje. kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28.

3a ucuiopujy pydapcuisa. Tpi Rpujeea. 93 nap. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Već 15. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. Petar i knez v Nikola Pavlović 1454. 66 itd. 19 Jb. br. *• JI. doduše. Česte pljačke trgovaca. godine38. vojvoda Stjepan 1454. a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna. 44—48. 142. bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. 3. 30 D. u prvoj polovini XV vijeka. KoBa^eBHh. — M. flHHHh. M. krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije. — M. koju poslije svoga krunisanja 1378. 229—248. Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. izdaje Dubrovčanima. jer su se zaključivali na istim osnovama. koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu. nije ostao usamljen. 1/2. 740. I/l. već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. Kovačević. U prvoj polovini XV vijeka. godine). koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala. 32 D. potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. izjavljuju da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata. 163—164. poslije smrti Tvrtka I. Ivaniš Pavlović 1442. između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše. JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna. M. Eeorpafl 1948. XCVII. I. kao i ugovori u . ove dažbine se znatno povećavaju. Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter. ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene31. i 1461. Upor. Njegov slučaj . flHHHh. kao i upadi turskih trupa. 140—143. Kovačević. 3a uciuopujy pydapcuiea. tadbe i od svake zlobe i sile. napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. preko svojih posebnih predstavnika. 161—164.feudalaca. pljačke su postajale sve učestalije. I. 31 Vlasi. I pored zvaničnih garancija. 83. CTojaHOBHh. Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. M. sa malim izuzecima. 157 Međutim. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441. CnoMeHHK CAHY. — Tloaejbe u iiiKMa. JJHHHII. Kovačević. 1—6. bosanski vladari su. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima. Tvrtko je. Jamrah. prilikom dolaksa na prijesto. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige. godine Radič . u svečanoj povelji. br. 62. unutrašnji nemiri. Upor. — D. maja 1391. Cuiape cpume uoae&e u uucMa. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces.

jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa. '. posebno sa svakim dijelom bosanske države. kao i ostale strane trgovce. Jedino. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi. bilo je izuzetno važno što. Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35. Inače za dubrovačke. za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena. iz poli- § tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu.v između Dubrovnika i bosanskog kralja. čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana34. ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike. U dubro1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate". na koje se žale dubrovački i trgovci. k Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima. srebro koje se . koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne. U svakom slučaju. što je dovodilo do prekida trgovine. Tako je u istoriji dubrovačkobosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena.

Sa izuzetkom 1428. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 3a ucwopujy pydapcuiea. a iz Zvornika u Srebrenicu. godine). Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. imala je još daleko veću i jaču koloniju. slično despotu Stefanu Lazareviću. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. prilikom jednog spora. 1/2 br. 36 M. 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe. . 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obezbijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. tada carinik u Srebrenici. 105. Bilo . godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. 1/2. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38. od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja.izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. I. Već se 1372. II 1449. Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. Štaviše. 48—51. Najintenzivnija je bila 1434. dodatak. 740. M. a 1431. HCTO-PHJCKH rnacHHK. BecejiHHOBHh. to jest na same rudnike. U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici. flHHHh. Deževici. 49—50. 3a ucuiopujy pydapciuea I. koje nisu bile rijetke. D. 25—42. novembra 1461. Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice. 1—2. Beorpa« 1983. udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. 3. — IJoee/be u itucjua. A. jedan od najvećih rudnika Balkana. godine i tri stotine. Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu. str. 77—78. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine. 481. Dusini i Kreševu. ovaj iznos često prelazi dvije stotine. godine. Kovačević. Tlose/be u UUCMO. 37 D. 158 Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni. 31 33 Kovačević. Srebrenica. u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. poveljom od 23. nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš. kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. Isto tako. navodi da je Lukša Benvenutić. Isto. i 1435. godine. I. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina39.Hamih. 52—103. Zbog zloupotreba. 1432. Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37. nastoji da sprovede u Srebre nici.

19—35. preduzetnici u rudarstvu. sir i med. susreću dubrovački trgovci. — D. iako je bilo živo trgovačko mjesto. imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta. carinici. Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu. XVIII. ministri finansija bosanskih vladara. vodeći računa o potrebama potrošača. Prema tome. Kovačević. vosak. u prvoj polovini XV vijeka. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro. gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu. Sarajevo 1970. a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). godine. ali u prvom redu trgovci. dvije stotine trideset osam Dubrovčana. godine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima. bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40. FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee. Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. — D. jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. Međutim. do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52). Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom. U Zvorniku se 1425. — Upor. a 1428. 159 naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine. Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu. Osim u Foči. a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini. Međutim. poslije srpskih. tkanina. 159— 164. a uvozili so. bosanska gradska naselja. sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti. 66—75. državni funkcioneri ili. (Consilium m/nus) za ove godine. kože. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. čak. kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne. počevši od prehrambenih artikala. KoBaMeBHh-KoJHh. čak. pa i njihov boravak. . tkanine. Tako. nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana. koje su uslovljavale njihovu trgovinu. pa do 1448. godine (ukupno 95). mrčarije i zanatske proizvode. J\. pa najmanjem mjestu. 261— 262.ih je već od 1402. u Drijevima. ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. kada dolazi do 38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao. Trgujući u Bosni deset. ali se češće nalaze tek od 1422. Isti slučaj je sa Višegradom. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. Godišnjak Društva istoričara BiH. 39 Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća. Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom. Zvornik. U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba. iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju. Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije. Kovačević-Kojić. suho maso. Desanka Kovačević-Kojić. dvadeset i više godina. Na jugu bosanske države. Srbije ili Ugarske. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom41. ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države. 1426. Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. zakupci ili vlasnici rudnika. po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini. i 1427. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. godine nalazilo preko stotinu.

pa je njegov vazal. sklopljen savez između Bosne i Venecije. godine vrlo široke trgovačke povlastice. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode. 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa. bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke15. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine. ali i kupovali od njih razne sirovine. La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi. XXXVI. a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske. J\. jer Tvrtko II nije. Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. M. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase. 48 D. ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije. u stvari. KH>. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji. 504-—517. poveljom koju je izdao u Visokom 1422. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara. Milano). 164—167. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika. 231—234. koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine. KoBaieaHh-KoJHh. Kada se sve ovo ima u vidu. 91—93. 160 Od svih talijanskih trgovačkih gradova. Kovačević. prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza4*. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. 215—222. I. XIII1. godine poručila bosanskom kralju da preduzme potrebne mjere.Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima. Ova povelja je. Međutim. 43 D. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja. 163—164. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza. JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa. Firenca. većinom proizvedene u samom Pratu43. 1924. 85—102. 1974. Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno. pa je u tom cilju 1423. 4D D. pored teritorijalne. U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata. Naša trgovačka društva u srednjem veku. Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee. GZM. Čak je. onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. 69—91. i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. kao Ostoja. čak. 74—79. FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. Barani. prvo između sebe. nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani. 79—82. Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena. Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana. Eeorpa« 1976. Međutim. M. rpai:x3. prodavali im robu. Popović. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa4*. Voj e. JJ. XXVTII/3—i. Cnpeiwnh. Ulcinjani. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni. Venecija je 1422. Kovačević. Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića. Pored toga. " G. KoBaneBHh. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. godine između kralja . JX. Čremošnik. Zgodovinsiri časopis. prema trgovačkom ugovoru iz 1449. KoBa^JeBHh-KoJHh. Pored toga. knez Ivan Nelipić. s tim da su.

Upor. dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. čiji jezik i lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. Ljubić. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. Zagreb 1886. — IJoaejbe u uucMa. a njegov nasljednik. Pored Mlečana. 124. Budući da su i Mlečani poslije 1420. Povijest Splita. mletački plemić Guglielmo Querini. aprila 1444. Split u svjetskom prometu. koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni. svilu. i to jedna u Splitu. Ali. 95. tokom cijele prve polovine XV vijeka. bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. Kralj Tomaš može da uloži 6.Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji47. Prilozi. 123. Novak. pa je poveljom od 15. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje. 93—94. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog. 49 D. Zagreb 1875. 123. Kovačević. M. a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. godine i podršku mletačkog senata50. i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu. gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine. kao i za zakup njegove carine53. Ova zategnutost je porasla 1435. 131—132. Prilozi. 17 Obje strane ulažu po 6. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 45 Š. D. ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj razmjeni. Ventura Engleschi i Anto Ivanov. tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. tkanine. Novak. vino i ostalu robu48. Pa ipak. naročito u Drijevima. M. na primjer. Ipak. 91. jer su oba grada pokušavala da što više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. Šunjić. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana. 69—70. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. pa i sa talijanskim gradovima. Šunjić. Prilozi. koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. 122. Tako su se. Split 1921. sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. VIII. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 1/2.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. U tom smislu tražio je 1446. 161 I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne. a najistaknutiji među njima. a treća u Jajcu. uvozili su tkanine. naročito u Dubrovniku. — G. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovčana. obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije.000 dukata. kao. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva. I splitski trgovci odlaze u Bosnu. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. brinući se. 481. Prilozi. kralj Tomaš. G. 48 M. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima. 131 i 132. 46 Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira. Kovačević. M. Pored soli. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. druga u Fojnici. za njihov dalji prevoz do Venecije. Isto tako. perle i drugu robu. Ljubić. 39. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima. i D. 44 Š. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. Kovačević. V. u dukatima ili u srebru. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine. naročito u Dubrovniku. 202. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao . Šunjić. prije svega. Šunjić. uveliko je zaostajala49. dodatak I. u Napulj.

Eeorpaa 1964. koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu.)57. opada ova aktivnost domaćih ljudi. 40—41. 10. koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća56. sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni. takođe mletačkog plemića. Prače i Goražda. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. 54 D. u Prači trećina. Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. Prozora. Prijepoljc. i to u Drijevima oko polovine. Prilozi.je na prodaju olovo. bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. i to na širokom prostoru bosanske države. Gacko itd. Glamoča. 585—586. godine. flHHHh. kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače. 98—101. dok i za druga mjesta (Visoko. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine. Plevlja. s 61 162 Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu. a održavao je poslovne veze i sa Firencom. povremeno slao na prodaju drago kamenje. " D. raznim začinima. U Drijevima. Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika. Petar i Radoslav. Visokom. pomenutog Malipiera. 131. To je u prvom redu domaći živalj iz starih. IIoceSHa H3flaa>a CAHy. Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda. velike količine olova. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije. 52 C. podigao kredit u iznosu od 2. Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. Tako je Brailo Tezalović. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. preko svoga posrednika Braila Tezalovića. Rapporti economici. brat Đirolama Malipiera. Kreševa. Tek od pedesetih godina XV vijeka. Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1. Šunjić. kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo. 20. Foče. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Kovačević. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina55. M. Višegrad (1427). OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe. već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu. Ekonomske veze i kulturni uticaji. kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. Trebinje (1428). preko Đirolama Malipiera. O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga . Podobrun. FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EHX. uskoro zatim Cernica (1426). Imotskog itd58. Borac. Prilozi. Tpi flpujeea. Jezera. crvac i vosak u Veneciju i Apuliju. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit. Kovačević-Kojić. VI 1388. D. 53 M. 131. XIX. u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže. — M. Kovačević-Kojić. 130. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. Pored Venecije. podizanim u Dubrovniku. Prači. dobro poznatih trgova. o mogućnostima za trgovinu biberom. Tako braća Pavlovići. koji se nalazio u Bosni. Šunjić. U Bosni boravi i'Đovani.965 dukata i 19 groša59. za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik. Pored trgovaca iz Jajca. 128.000 dukata. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. Međutim. ° M. Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva. i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima. a u zamjenu tražio plemenite metale. U knjigama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata. CapajeBo 1973. prodaju u više navrata u Dubrovniku. Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu. flHHHh. Srebrenica) ima vrlo malo. II. TiHpKOBHh. može se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni. Podsoko.

Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su. Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su. Neki od njih. To su najčešće bili razni srebrni predmeti. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom. Prilozi. U pismu iz 1417. poput Dubrovčana. 163 Podvisokog. Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana. Nije . do 1425. KoBaleBHh-KoJHh. 221—223. Sofia 1969. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice. kožama i voskom. Trgovci iz raznih mjesta međusobno sklapaju zajedničke poslove. Kreditna trgovina. javljaju se i domaći ljudi. Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. kožama i konjima. Šunjić. Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700). a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1. Tako su vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset. čak. u znatno manjoj mjeri. trgovačka društva. bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. 172—177. U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. Novom Brdu. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. pred kojima su se sklapali kreditni poslovi. Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju. bar u blizini jačih privrednih centara. preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi. 67 D. Vjerovatno su. Prema sačuvanim podacima. ulje i zanatski proizvodi. Oni često putuju. Xpa6aK. poput Milaša Radomirića iz 66 Poslije praznina od 1406. a zatim. sistem trgovine poznat u Dubrovniku. čak i mijenjaju mjesto boravka. npujeuo/be y cpedneM eexy. Uzicu. godine. C. komadići sirovog srebra itd. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee. 627—632. već su trgovali krećući se na mnogo većem prostoru. koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili. Pored jamca. Association internationale d'etudes du sud-est europeen. Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu. Voje. 31. na trgovima držali svoje radnje. postalo pojava širih razmjera. u vezi sa novouvedenim carinama. III. pored Dubrovčana. U pogledu mjesta i lica. pojasevi. tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. prstenovi. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom. M 59 M. Voje. pa čak i sela. I.183 dukata i 4 groša60. nastalih gubitkom arhivskih knjiga djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina. prokure). postigli su veliki poslovni uspjeh. I. KoBaieBHh-KoJHh. So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine. dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. 108—116. mrčarije. dakle.u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. JJ. nije bilo ustaljene prakse. On je trgovao srebrom. dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda. TiHpKOBHh. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. do 1417. dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle. U ulozi kreditora. dugmad. i to čaše. fl. 235—257. 228—252. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju82. E. 167—179. Beogradu. Kovačević. i od 1422.

179—189- Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator". D. pa oni pozivaju strane. 72. 240. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. srednje Evrope (Briža). •• JI. jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. 41 " Test. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. kao što su zlatari. Bilo je i drugih stranih zanatlija. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. KoBaieBiih. Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima.Ko vačević. a izgleda i iz susjedne Srbije2.. 116—136. 3. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca. gl. Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa. Ugarske. JJ. 285—287. III. zlatari. Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem. Đurđica Petrović. Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća. JX. Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju. 283.8e. C. IV (3). Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i feudalaca. Lett. koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. P. prokure). Fisković. koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova. riječi njemačkog porekla. Sarajevo 1966. 1949. 16. koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. sv. a u Dubrovnik otpremalo sirovine. Not. Zenica 1973. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva. Upor. uglavnom dubrovačke. npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU. 8. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni64. III. slikari i klesari. Fisković. Zagreb 1947. Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini. 27—31. Kovačević. trgovačka društva. Upor. Zenica 1973. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji. a obućari — šusteri. 1. Godišnjak Društva istoričara BiH. •3 D. KoBaneBiih-Kojuh. prema navodima Tome Arhidakona. Voje. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca63.. u pojedinim bosanskim naseljima. drvodjelje. 218. KoBa^eBHh-KoJHfe.214. fol. klesari. Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica. krojači. 147—149. obućari. XIV—XV vek. JI. 228—252. 71. Fisković. di Lev. naročito zlatari. majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. X 1417.rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca. primalo robu iz Dubrovnika. 189—191. •4 Upor. Kreditna trgovina. i JI. dakle. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj račun. IIlKpHBaHHti. C. 10. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara3. mesari itd1. krojači i oružari. nabavljene u Bosni. a raznih generacija. VIH 1397. III. nap. 101. 6. fol. 164 . Poznavali su. 106—107'. 143—249. Tako već krajem XIII vijeka. Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". Izdanja Muzeja grada Zenice. odnosno Mediterana. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju — šnajderi. 38'. 80. FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee. EOCHU U Jjy6poemiKy. Starohrvatska prosvjeta. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija. Izdanje Muzeja grada Zenice. 30—31. sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica. pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice. 201—206. 180. 1 C. 94. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee. Andelić. njihovo pomoćno osoblje koje je. ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. KoBaieBHh. XV. T. Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. Beorpafl 1957. i I.

81. Dubrov nik 1955. Poimenični popis. Kovačević-Kojić. 167—169. JIh. 13. ukazuje na raširenost ovoga zanata. trgovaca i feudalaca. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. pekari i brijači5. klesari. slikari. mačari. P. 3a ucuwpujy pydapcu7ea. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima. Za razliku od rasturenih sela. C. 193. Andelić. zidari. Zadarska revija. Za druge domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. 153—170. 1952. S. Fisković. N. tako na trgovima i u podgrađima. MSHSM. i JI. 163. 68. rezbari.2 Thomas Archidiaconus. 14. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. Aličić. iako oskudni. 31—33. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi. To su prstenje. Rudnici u Bosni. 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY. koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. mesari. Čak se susreću i pasari (pojasari). 165. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima. kao i arheoloških nalaza. To su. Scriptores. ključari. 115. Prvi poznati dubrovački graditelji. 218. zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. kamenari. u prvom redu. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Sarajevo 1970. Handžić. A. ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. drvodjelje. Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi. 3. 80. puškari. izrađivali su već 1 seoski zlatari. Handžić. lukari. 18. Pojaseve. H. hereziarha bosanksi. 167. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne. koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. A. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. A. C. papučari. tulari. A. A. 174. topo-livci. ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. Historia Salonitana. S. Marjanović. naušnice i ukrasi za kosu. 114. kožuhari. sedlari. Upor. kupe i pehari). Svi ovi srebrni predmeti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. Aličić. KoBaneBiih-KoJHh. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca. Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee. Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba. M. 206—208. 12. 80. u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. Eeorpaji 1952. To su: kovači. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. M. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. Na osnovu svih pisanih izvora. Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. ed. U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva. grnčari. o domaćim zanatlijama. CTpiineBHh. a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. U svakom slučaju. D. što govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7. krojači. Zvornik. 5 J\. Zagrabiae 1894. br. štavljači kože. Fis ković. 165 U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci. Filipović. Rački. klobučari. 4. 4 OCMOHCKU . štitari. Ti. Godišnjak Društva istoričara. posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve6. III. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata. XVIII. I. kovničari. 15. 94. 13. 162. 181—200. Tloined na (fieydaAU3aM. pasari. I. rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate. 192. XXI. majstori za samostrele. pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva. zlatari. Handžić.Kohojuh. Poimenični popis. najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva. čaše. 138. OmiHnosuh. 163. Aristodije Zadranin. 208—216. Dalmatinski majstori.

4. naročito zlatara. štavljači koža. klobučari. Han. FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee. KoBaMesiiJi-Kojiih. odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat. puškari. zidari. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi. poglavito iz Jajca. 308. G. La culture materielle des Balkans. kožuhari. da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. mesari. u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. majstor je bio dužan da šegrtu da stan. lukari. međutim. čak i vrlo poznati majstori. oklopari. Dakle. To su: kovači. podstrigači sukna. kamenari. Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih. kovničari. mačari. kamenara. V. Prema običajima onoga vremena. u prvom redu Dubrovčana. tkači. 309 — 312. zlatari. svjećari. bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. majstori za samo-strele. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja. centri sa jakim zanatskim tradicijama. 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa. tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. 163. zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca. pasari. Prema tome. Šunjić. slikari. III. i nap. na izučavanju zanata kod majstora raznih struka. pečatoresci. 163. oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju8. sedlari. željne znanja i zarade. Han. 346. Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove. hranu. Bojana Radojković. kao i kod domaćih zanatlija. La culture materielle des Balkans. pa čak i od zlata. ključari. Od sedamdesetih godina XIV vijeka. papučari. Eeorpa« 1948. muških i ženskih. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih. zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva. pekari. IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy. Dalmatinski . livci zvona. 208. klesari. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama. te ih nalazimo u Splitu.Upor. Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. obućari. nastanjenih u Bosni. grnčari. U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. Sigurno je. Njihova težina. Po završenom šegrio-vanju. u prvom redu dubrovačkih. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana. — V. Zenica 1973. CaiviapijHk. privlačili su mlade ljude. Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. 166 Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. rezbari. drvodjelje. ponekad je podrobno opisan njihov izgled. topolivci. 7 JX. Fisković. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina. drvodjelja. 164. FpadcKa uacejba. naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima. KoeaHeBHh-KojHh. 72. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta. Uglavnom su izrađeni od srebra. neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju. Zadru. slikara i drugih. brijači. odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. štitari. Mladići iz zapadne Bosne. Svakako. M. tulari. JJ. raznih struka. Ma koliko da je njihov broj bio mali. u oblasti zanatske proizvodnje izvršena 8 P. krojači. brodograditelji. Šibeniku i Korčuli. pozlaćeni. najčešće dubrovačkih majstora. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee. Izdanja Muzeja grada Zenice.

s malim izuzetkom. KoBa«BHh-Kojiih. pekare. 11 P.ee> 220 — 222. Izgleda da se samo rasa. D. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice. je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama. On je u Novom podigao radionicu čohe. dotjerivala i profinjavala. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. vidi se da su ove radionice. pogođeni konkurencijom. bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna. Docnije. tekstilna. trgovini i pomorstvu u XIV. Kovači su bili isključivo domaći ljudi. što ne znači da je njih bilo stvarno više. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. IX/I. Međutim. od nabijene ilovače. 64. dvadeset i jedan. u bosanskim gradskim naseljima. kožuhare. II. Upor. važi za rezbare. građevinska. Sarajevo 1973. 63. papučare i tulare. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12. Prilozi Instituta za istoriju. 5. IIpu. B. 10 N. mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište. . Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna. godine počela sa radom. grubo domaće sukno. Les actes des premiers sultans. koja je u martu 1449. 217—219. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi. JJ. mačare. Čak su 9 JX. KoEaqcEHh. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija. kožarska. 284— 286. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. mesare.majstori 159 et passim. 12 JJ. te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. Hrabak. 167 Od zanatskih radionica. Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu. a to. 212. ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. 23 —62. obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija. Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. Za ostalu literaturu upor. prehrambena. ograđeno kamenim okvirom11. iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca. na razne načine u tome onemogućavali. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. KOBa^esiih-Kojiiii. uglavnom kovačnica. obično kameno drvene konstrukcije. bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju.>wi upoyuasawy saHaiuciuea. čak. o dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim. XV i XVI stoleću. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mlečani. Beldiceanu. Anđelić. 33—36. u Srebrenici. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase. obrada metala i još neke druge9. pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. u prvoj polovini XV vijeka. za vladavine kralja Dabiše. lukare. Kovačević-Kojić. Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti. i nap. Naime. Zastupljene su razne struke.

127-128. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund . 124. najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države.168 novske tkanine. Zgodovinski časopis.Ljubljana. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih. Xepuei CiuetfaH. rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee. I pored svih smetnji. prema odlukama vlade. a naročito su zaostajale u pogledu bojenja1*. Tkaonica je i nadalje radila. Sukno iz Hercegnovega. godine. Voje. bile bojkotovane u Dubrovniku. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu. 1965—1966. JI. 122. 181—185. I. KoBaieBHfc-Ko jah. 169 VI. herceg nije napuštao započeti posao. 13 C. te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465. XIX—XX. "RHPKOBHH.

mlinove i ostale nekretnine. ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države. Grk i Turčin. a pored srpskih 171 . iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara. Od svih novonastalih ekonomskih centara. KoBaMeBHh-- Kojuh. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih. Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija2. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana. Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut. kao i u ranijem periodu. Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti. čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke. danas selo Sase. Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. Podizali su kuće. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica. To je rudnik Sasi. kao što su Ljupskovo. 232—234. zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. Proizvodnja je u stalnom porastu. antičke Domavije. Krupanj. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. te se put koji je vodio na trg naziva . važnog utvrđenog grada na Drini. 3a uciuopujy pydapcuiea. Bavili su se trgovinom srebra. značajem uloge koju su imali. Prve tri decenije XV vijeka. Rudnik. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana. 268. u blizini Gradine. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani. J]|HHHka. Privučeni izgledima na velike poslove. Prištinu. za koju je despot Stefan Lazarević 1417. zatim Kotorani. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. U Srebrenici su pustili duboke korijene.via de mercado"1. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i. rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee. kupovali rudarska okna. Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije. zatim poneki Albanac. zatim Pećište. 56—57. svestrano je obrađena monografijom M. Beograd. njegovom kupovinom i izvozom. po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika. uporedo s tim.1413. Ukupna svota. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko. te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela. Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom. Likodra. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada. JJ.. Korčulani i Ulcinjani. 1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka. tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. Mađarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. I. a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova. 47—100.

u prvom redu Srebrenice. početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu. Tridesetih godina XV vijeka. upravo na osnovu trgovine olovom. Ma3aJiHh.i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. u vremenu između 1410. čak. dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. do 1430. Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. posebno tkanine. 27—41. te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. CapajeBO 1955. 4 D. čak. i 1430. godine. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. Tako je. ciuapu ipad ua tfpuuu 2 3 (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda). koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera. a pod njegovim uticajem. u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6. zapada i juga. Prvih decenija XV stoljeća. kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane. Kovačević-Kojić. a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan. bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika. što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima. kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša. gdje se otvaraju nova rudišta. . HC X. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu. Zvornik. U Glavičici. Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik. Zvornik je. bili su iz Prače. F3M. i dubrovački građani. Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić. JX. 149—249. 73—116. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. D. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države. prvih decenija XV stoljeća. u stvari. 3SOHUK {3«opuuK). Brailo Tezalović. Neki od njih postaju. Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar. koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika. na čitavom ovom prostoru. obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije. Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. U stvari. čak. Ipak. postao polazna tačka za trgovinu. nedaleko od Zvornika. pored daljeg unapređenja rudarskih naselja. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. 172 U vremenu od 1412. Prača se razvila u jedan od najvećih trgova bosanske države. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu.KoBaMeBiih-Kojnh. sa kupcima zainteresovanim. to jest u Visoko. Na tim osnovama. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. i za luksuznu robu. na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. Kovačević. najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena. razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. istoka. 20—33. sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je. Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti5. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem. 5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine.

čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu. 71—73. a zatim dolazi Kreševo'. To su Blažuj. podgrađe Prozora u župi Rami. Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. Rudnici u Bosni. U nekim od njih. Prema tome. Upor. Visoko i okolina kroz historiju. označava vrhunac njenog razvoja. dok se druga istovremeno snažno razvijaju8. 12—15. bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana. u Fojnici je zavedeno 329. Tu se isto. Zenica. godine. nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. godine sa sigurnošću potvrđuju. već na osnovu dubrovačkih podataka. Nešto dalje. Handžić. u stvari. 173 Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu. 7 Isto. današnja Bijeljina9. od kojih neka naglo opadaju. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. Vranduk. To su trg Tornik u župi Vrhbosni. rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava. u stvari.Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca. na prostoru današnjeg Sarajeva. 63— 71. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača. bilo je samo malih lokalnih trgova. Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. Trnovo. Čak i pomenuti Tornik. Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države. U defteru iz 1468/9. nailazi se na lokalitet Panađurište. 101—309. rudnik srebra kod Vareša. Kozograd kod Fojnice. Prema popisu iz 1468/9. Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja. vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori. njeno postojanje. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom . nije ništa drugo nego jedan seoski trg. U blizini Fojnice. ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. rudnik Kreševo. jedan od najnaprednijih bosanskih trgova. kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. u bližoj okolini Visokog. izvan rudarskih naselja. Donje Soli (Tuzla). ipak. KoBa*ieBHh-KoJHh. tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja. koji. I (P. najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve. Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice. koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano. (često boravište bosanskih vladara). To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. naglo napreduje. Anđelić). takođe u ovo vrijeme. — A. što rani turski defteri iz 1455. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre. ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. i to prvenstveno na rudnike srebra. To su sve. može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti. i 1468. od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada. Sutjeska. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. izras-lih iz lokalnih sajmova. Borovica. Četvrtkovište. Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena. koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim centrima.

godine. 10 JJ. jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. KoBa^eBHh-KoJHh. Eeorpaa 1970. na posjedu Kosaca.. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem . 262. Handžić. a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo.S. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište. 250—258. poznato naročito po vosku. poznat još iz 1394. ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. U blizini Borca nalazila se Rogatica. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. 91—94. Sarajevo 1956. Povijest i umjetnost Foče na Drini. 174 Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Podrinju. XII—XIII. JU. 11 A. 11—86. ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10. jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica. nastala na osnovama rudarstva. poznatih još iz XIV vijeka. Osvrt na pitanje islami zacije.KoBaneBHh-KoJHfe. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu. trgova Goražda i Foče. 86 —90. rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee. Kovačević. uz gradska naselja. 73—77. izgleda. 23—24. A. FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee. 3. Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja. a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa. FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee. 406. Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale11. Kada su Turci došli. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. fl. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. 171—175. veoma naprednih. Sarajevo 1965. 47—52. Poimenični popis. Kovačević-Kojić. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića13. Filipović. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh. Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju. po načinu postanka i razvoja. O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića. čiji razvoj nije dugo trajao. na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog. Bejtić. Cernica iznad Gacka. a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. U slivu Drine i njenih pritoka. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak. izuzimajući Lim. Prilozi za orijentalnu filologiju. N.malih trgova koji. A. Aličić. X-l. 191—193. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak12. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića. 12 JX. poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama. 8 D. Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina. Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i Pavlovac. KoĐaieBnh-KoJHh. na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. 353—362. vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. u prvom redu domaćih. a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon. ali je. a zatim dubrovačkih trgovaca. Naše starine. D.

O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. 16 I. CKapah. Jugoistočno od Pljevalja. podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. T3M. Bejtić. Bojanovski. LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM. Starine u Dobrunu. . 99—101. Đ. Podborač. M.(Vlasenica). flHHHh. bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa. flHHHh. Poimenični popis. GZM. a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. 186. LIII. dizao se Kukanj. Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee. Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv). Većina njih ostaje na nivou sela. 184—188. Podjeleč. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa. nedaleko od Goražda. 162. 1891. a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi. Bejtić. Mazalić. 29—42. Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine. kao i najnovija arheološka iskopavanja. A. GZM. grad Vratar na Sutjesci18. u nahiji Samobor ili Pribud. — A. ležao je hercegov grad Koznik17. 240. 3—5. u župi Pribud. KoBaiieBHh. i A. Pojava privredno aktivnih podgrađa. Mazalić. 94—99. 127. desnoj pritoci Drine. zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca. Myiia u ipad Eopau y EOCHU. Po dolasku Turaka. flHHHh. Srednji vijek). Najraniji turski izvori. S. Podvišegrad. Soko. nalazio se Samobor. 34—37. 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu. pph. O Brodaru upor. Xeptfei CutefiaH 21. Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu . 160. ispod Goražda. 175 Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu. Na desnoj obali Drine. Rogatica. smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. — B. Podsoko. 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU. grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića16.napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua. koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine. 259. nedaleko od Pljevalja. Mazali ć. 1—78. Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. Handžić. domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun. Sva ova podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. Sačuvana crkva. ^ Đ. 10 neoženjenih i 6 muslimana. Rudo i rudski kraj kroz vijekove. 221—224. Iznad ušća Lima. Pavlovac na Prali. C. 13. ns XVII. 112. KaJMaKOBHh. Upor. 18 M. na putu za Po-limlje. u Čajniču je zavedeno 194 domova. — JI. 3eM/be xepuela. Đ. 17 M. rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti.. Pecyji6eroBHh-. P. Sarajevo 1962. 71—77. poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. 1941. IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT. Naše starine. U popisu iz 1477. Eeorpa« 1922. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi. 145. Grapimap CAHY. Anđelić. 257. GZM. CapajeBO 1971. koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. Goražde. 31—94. 102. LIII. 1972. XVIII.He<j)Te. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac. kao i uspon starih trgova.KoBaieBHh-KoJHh. sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice. Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu. Beorpa« 1968. II. rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee. a na Čehotini. Cernica). i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. na lijevoj obali Drine. Capa-jeBO 1934. III.in Bosna supra Borac". 3. KaJMaKOBHh. 283—284. 172—176. Podvratar). U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelarstva. i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu19. Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad. M. LIII. potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe. 3eMjbe xepueia. pominje se „pazar Čajniće". "RupKOBiih. 217. Jeleč u župi Govzi. Borač-bosanski dvor srednjeg vieka. Sarajevo 1940. na sastavu Pive i Tare. je3HK H dioJiKJiop. Aličić. JX. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. GZM. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara. poznatih još iz XIV vijeka (Foča. Sarajevo 1971. Sarajevo 1941. 262. 228. Lokalni. fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma. A. Sarajevo 1966 (A. što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. a na glavnom putu. oJHh. 159—164.

Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. Handžić. Mileševu kod Prijepolja. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage. odnosno dobar dio današnje Hercegovine. Humska zemlja. U njima je razvijeno i zanatstvo. Neka od ovih mjesta. Pored Prijepolja. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji. — A. takođe. TiHpKOBHh.. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe. Dubrovački karavani su se. 104—105. Od podgrađa. već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi23. tulari i krojači. Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82). u posjedu Sandalja Hranića. zatim u Goraždu. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. nemaju samo lokalni karakter.55—58. Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja. zatim Goražde. u prvom redu Foča. vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju. KoBaveBuh-KoJHh. Podjeleča. Poslije tridesetih godina XV vijeka. 106—107. Pod-sokola. JJHHHK. 169—170. Samobora i Podvratara. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. Cernica. Više-gradu. što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. Cernici. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja. a zatim Stjepana Vukčića. C. ali on. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna. Borcu i Ustikolini.KoBaieBHh-KoJHh. JI. malih i velikih. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane. M. dok se pojedinci mogu naći još u Borcu. označavaju dalji snažan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. Xeptfei CiUe$aH. Banji. koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja22. u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. dolinom Neretve vodio je važan put. Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči. Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee. 3eMA>e xepifeia. ipak se na ovom trgu nisu duže. ipak. negdje u Polimlju. Istočno od sliva Drine. ni u većem broju zadržavali21. susreću se i domaće zanatlije. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. 18 JI. pod kojim se imenom od 1430. 144. Najraniji turski izvori. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna. FpadcKa nače. pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. Veliki broj trgova i podgrađa. Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini. zlatari. čitavo Polimlje bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica. kao kovači. kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar- 176 . kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. 160. To važi i za trg Prijepolje. naročito iz prve tri decenije XV vijeka. Tjentištu. koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem. nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. Goraždu i Višegradu. Doduše. U defteru iz 1468/9.

. — E. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba. Vrabac). 3eMjbe xeptfeia. Beorpaa 1968. GZM. Kreševljaković—H. Sarajevo 1958. 238— 240. u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. a 1477. S6 Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim. 28 Grad Bona se javlja još u X vijeku. koji nisu karakteristični za ovo područje. Konjic 1975. <t>epjammh. JL KosaMeBHh-KoJHfa. Gorice. Kom. a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd. 162—164. — M. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. 9—21. Sarajevo 1955. BU3OHUIUJCKU U3eopu. Handžić. To su pojedinci iz Ljubomira. 109—111. I 1473. H. III. iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu. — M. poput Nevesinja. A. Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj na lijevoj obali Neretve. u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće. Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee. Basler. Klobuka. bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac. M. 25. i P. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve. M. 23. 91—100. C. GZM. 60. 12. JjHHHh. Stari hercegovački gradovi. nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja. br. sve do ušća rijeke Rame. godine i to je do sada najstariji podatak o ovome mjestu. a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav. u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina. na više mjesta. Poimenični popis. Šabanović. Danas je. Dolina Neretve od Konjica do Rame. — A. Naše starine II. i u njenoj neposrednoj blizni. U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline. 127. JjHHHh. 23 U svojoj monografskoj studiji B. glavnog uporišta članova porodice Hranića-Kosača. na više 1954. S. flHHHh. Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima. II.De administrando imperio". sa 155 domova. četrdesetih godina XV stoljeća. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom. u stvari. zatim Rudina. Jedino treba izdvojiti Trebinje. Novi u Luci i Vratar. 315. Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. 2. Op6HH. H3 dy6po-eaunoi apxuea. D.180—184. u djelu Konstantina Porfirogenita . Bileća. Srednjovjekovni gradovi u Neretvi. tek u šestoj deceniji XV stoljeća. situacije je bila slična26. gdje. Xpa6ak. NS X. 112—115. 13. BU3OHUMCKU U3eopu. C. Sarajevo 1957. Xeptfei CuietfiaH. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva. E. Gacka. Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima. Črešnjevo. Blagaja. Naselja srednjovjekovne bosanske države. naročito u vezi sa prevozom robe. Aličić. 3eMjbe xepifeia. U popisu iz 1468/9. 3ejujbe xepifeia. Upor. 231—232. zbog neposredne blizine Dubrovnika. Najraniji turski izvori. 1975. Kapidžić. FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee. . II. pošto se odmetnuo od oca. 117— 120. to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. M. JlHHHh. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja 24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda. — B. 62—63. 3eMJbe xeptfeia. Tako nije slučajno da se Konjic. uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba. FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae. 203 —204. pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka. sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici25. Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost. OepjaH^rah. Bosanski pašaluk. — B. Anđeli ć. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji. O naceA>y JJpujeea. Čak ni današnji Mostai. — P.JJ. 101—182. 160. svratišta. npujeuojbe. — JL KoBa^eBHh-Kojnh. Sarajevo M. koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. Prijepolje je zavedeno sa 140. CK3. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. Anđelić. Kpajbeeciueo Cjiosena. 21 20 177 skog bazena.NS XIII. Pored važne uloge Blagaja. pa čak ni ona. 14—16. B. 22 JX. Lokalna crkva pominje se 1444. Zbog živog trgovačkog prometa. 168—177. — M. njegovog podgrađa. Dalje niz Neretvu. Historijski spomenici Konjica i okoline. Orbinu. 216. 221—222. na lijevoj obali Neretve24.. 27 Prema M. 31—33. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk. H. Arnautović. Neretve i Konjica mnogo se pisalo. FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee. U ovim razmatranjima nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic. trgovina mještana dostiže veće razmjere29.opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta. Vego. KoBaneBHhi-KoJHh. JJamih. 108—109. dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda. Mičevca. TiHpKOBHh. U predjelu gornje Neretve. Nevesinja. 188. KoBaMeBHh-Kojiih. 227—228. 29 mjesta. TiHpKOBHh.

povećavala se uporedo sa usponom mjesta. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća32. kune. pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene.178 Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg. 121—123 33 JX.KoBaieBHh-Kojah. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. Pored Mlečana. Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku. kao i ranije. C. Tpi JJpujeea. a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije. u prvoj polovini XV vijeka. dok su samo mjesto držali Dubrovčani.5 dukata po jednom centaru modija31. tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić. Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi. (Zadar. što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Đ. Pored Dubrovnika i Stona.H. KoBa^eBHh-Kojah. a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. Xepifei Cuie^au. Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. Poslije 1440. Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države. To naročito važi za olovo. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima. jaka i ustaljena još od XIV vijeka. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik. JjHHHh. Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. dabrovi. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i . a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. trg je snabdijevan solju preko trojice. Pored žita. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna. Docnije su. "RnpKOBHh. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. lisice). rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase. 32 . Pag. pa do pada Drijeva pod Turke. so je dopremana sa sjevernog Jadrana. za to specijalno određenih. Šibenik) iz Valone. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini. bio spaljen. čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. Apulija. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije. koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. Poslije Sandaljeve smrti. u svojim rukama Dubrovčani. Firenca). Bili su glavni zakupci drijevske carine. Tošić. Đ. 109—147. u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države. godine. pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. Trana i drugih gradova susjedne Italije33. U Drijevima se. Barlete. koja je iznosila čak 8. obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća. u prvoj polovini XV vijeka. u stvari. u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova. kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. naročito iz M. Italije i Grčke. za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440). ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića. Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. 31 80 179 Firence. Njihova naseobina. 168—177. slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. organizirajući život preko svojih sudija i upravnika30. Pored soli. dubrovačkih ofici-jala. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija. po naređenju dubrovačke vlade. raste njen izvoz preko Drijeva. na više mjesta.

I. V (3) nap. Xepu. u poslovima oko osnivanja tkaonice. Pod svojim imenom. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu . Xepuei-Ho»u. Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane. on nije doduše doživio sudbinu Brštanika. Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. Beciuu Epo/ba da Jlaee. jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. de foris. naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia.er-HoBH 1976. TiHpKOBHh. zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima. što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538). Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana. V. naročito zanatstvo. HCTOPHCKH 3anHCH. O razvoju ■ Novog upor. liHpKOBHfc. Vo)e. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo. organizovao je tkačku manufakturu. 122—125. i T. 127—128. 5—6. „stolno mjesto" iz povelja. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee. J\. 35 U septembru 1411. koje se u prvoj polovini XV vijeka. godine. 39 C.ostale privredne djelatnosti. "RapKOBiih. —• II. ali su ostali bez uspjeha*5. sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. Xeptfei Cutec/ian. 122. 172—173. nap. ro. Xeptfei Cuie^aM. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. 94. 8. 105—106. u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. KoBa^eBHh-KoJHh. IIonoBHh. Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni. koji nastoji da od tog. 13. Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani).n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv. govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"36. KoBa^eBHh-KoJHh. Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima. Kovačević.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa. — D. Xeptfei Cute<p~aH. U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca. B. intenzivno razvija. 369. ono se javlja relativno kasno. KOTOP 1956. Xepiiei Cuie$aH. KyjiType H VAIJCTHOCTH. Sukno iz Hercegnovega. Beorpafl 1963. Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije. Xepuei due^au. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. TtHpKOBHh. i bio. 4. 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe.. svog omiljenog zimskog boravišta. Đ. 63—108. pa i samog njegovog imena. C. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica. 181—185. 122. iako pitanje postanka. IX 1411. na ušću Plive u Vrbas. Milović. — C. IHepoBiih. U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39. ■RiipKOBuh. godine.. ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. Docnije je ova povlastica bila ukinuta zbog raznih zloupotreba. 202. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. u stvari. 3S C. 122—125. C. Lam. 2. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo. BoKa. 10 Upor. Kao prvo. JJ. na prelazu u XV vijek. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani. TiHpKOBHh. gl. 33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija38. 34 Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u Dalmaciji. Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić. 1 — 32. 13—23. Upor. nije tako jednostavno41. 29. — C. koji se više ne pominje u XV stoljeću. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli. I. njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova. koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37. Hrabak. HCTOPHJCKH ^aconnc. 123—125. hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija. XII—XIII. naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića42. Planski stvoren od strane Tvrtka. fol. 1924. Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan. Proizvodnja i prodaja. UexHH»e 1948. FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee. jer je to. 122. 180 kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce".

1/2. Zapadno od Vesele Straže. 1963/1964. M. isti. stari bosanski grad. i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce. JX. 36opHHK KpajnniKHx My3eja. Basler. Ć. 57. Ć. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu. kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti. odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. Đ. 50—53. 43 Upor. Tako je. oko gornjeg Vrbasa. Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova. Zagreb 1916. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44. godine predviđa se otvaranje triju radnji. Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča. 51—59. druge u Fojnici i treće u Jajcu. inače privredno slabo razvijeno. 41. o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Stefana Tomaša od 22. Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu. 48. Naše starine.. 125—127. VI. prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. upor. II. grada i varoši) Jajca. 1892. 1967. 47 Isto. nap. 46 Jloeejbe u uucMa. 181 Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova.GZM ns. Za Jajce upor. Ao^aTaK I. 59. Thalloczv. 12. 6. sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede. od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa. groblje. 42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika. 45 Upor. Naše starine. Đ. GZM. jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43. Dobri pastir. Andelić. Kraljevski grad Jajce. i to u vezi sa Dubrovčanima. ns VII. kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih. KoBaMeBHh-Kojiih. IV. Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. područje49. 481. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka. XI.: L. gl. godine sinovima Ivaniša Dragišića. Sarajevo 1959. veličina gradskog prostora. Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno. XXI—XXII. O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju. GZM. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom. 121— 134. 13). KoBaieBHh-KoJHh. Sačuvani fragmenti materijalne kulture. jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47.ulogu. — JX. Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo. Sarajevo 1952. u krajevima zapadne Bosne. Sarajevo 1892. znatno kasnije nego ostala gradska . kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. u izvorima se jedino javlja grad Livno. 273—284. i to Susjeda. i to jedne u Splitu. a među njima i slavni grad Ključ. utvrđenja. 128. 67. Prema tome. Međutim. so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. Medvjed-kula. 147—189. nap. VIII 1446. 4. 127 nap. Biograd-Prusac. isti. VI. 44 JI. Mazalić. 40—49. Truhelka. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci. Truhelka. Katakombe u Jajcu. Fpadcna nace. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. 58. GZM. FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee. 315— 320. odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine. Sarajevo 1904. kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije. 46. 47. februara 1449.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee. crkve. KoBayeBnh-Kojnh. IV. Sarajevo 1972. Kujundžić. i to od vremena Tvrtka II. Truhelka. koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. Stari grad Jajce. V (2). 1963/1964. nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara. Povjest (banovine. P. proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. 129. Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu. 1. Mazalić. Šunjić. jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Prilozi. Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne. Vesele Straže i Biograda (Prusac). na primjer. 41 Ć. 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja. Izuzimajući Jajce. Đ. J. koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim. II. Sarajevo 1951.

koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. Inače. — JX. Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada. Neposredno prije toga. inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51. sada su u punom zamahu i dobijaju. a Višegrad i kadiluka i vilajeta. možda čak i Goražde brojali preko 2. nakon osvajanja. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. Upor. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktivnost i njihov se broj stalno povećava. 182 VII. Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka. Fpafl H. Takav slučaj je sa Zvornikom. pored lokalnog. odnosno evropskih gradova onoga vremena50. Rudarska naselja. naročito u prvoj polovini XV vijeka. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova. pa tek onda zanatski centri. « Isto. Py>KHHnh. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci. Kreševo. 22. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljašnjem izgledu. koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. uglavnom iz Dubrovačkog arhiva. neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu. rudarstvo i trgovina. Beorpaa 1972. njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja. Prijepolje je također bilo centar vilajeta52. " JX.KoBaneBHh-Kojiih. »vna Tjia>K. 133—142. s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji. M. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica. Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi. godine dosta se raspravljalo. 2. kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. Kreševo). 1.taciiiiK. Foča. Serbica. naročito rudnici srebra.naselja na području današnje Jugoslavije. Naselja. te monetarnim i kreditnim operacijama. 345. rpadaca Hace. Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva. Pa i pored toga. Prača. 346. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. MCTOPHJCKH r. O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja.000 stanovnika. llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne. bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački. i širi značaj za evropsku privredu. Osnovne privredne djelatnosti. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela. gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. Miklosich. raznog zanimanja. Zvornik. Goražde i Foča. Vego. Visoko. I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase. VIII 1446.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase. 438—440. 101—107. u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka. veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih. F. teško je govoriti 0gustini stanovništva. imala su brojnije stanovništvo (Fojnica. Međutim. 78—79. 346—347. Foča je određena za sjedište kadiluka. Mon. preduzetništvo). 80 Isto. KoBa^eBHh-Kojah. O Mrinu upor. Prema izvještaju o napadu . 48 F. 129—131. Pa ipak. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija.

oslobađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu4.500 stanovnika. 3a uciuopujy pydapciusa. a Goražde 144 domova. Tako se odlukom dubrovačke vlade iz 1417. J\.Vuka Grgurevića. gradska naselja. Handžić. pored trgovine i zanatstva. 2 N. 160. godine. koji. I pored svega ovoga. 171—175. U popisu iz 1477.000 stanovnika1. 212. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. IIoceGHaH3flatt. maltarina i si. meso svježe i osušeno. pored odredaba o rudnicima. ne uzima daća (carina. S druge strane. a svakako i u drugim većim mjestima. 96. kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. koje dođu za rudničke spreme.500. godine Foča je imala 196. Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo . i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. I. Poredenja radi. To su. 89. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. RuHah. prije svega. Ovim zakonom se. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića. 227. u vezi sa novouvedenim carinama. godine bilo oko 700 kuća. Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica. između ostalog. odnosno oko 3. Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo. stočarski proizvodi. propisuje da lica koja siju žitarice 1gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2. Iz kupoprodajnih 1 M. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom. u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice. 191—193.)"5. KoBaneBnli-Kojuh. a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje3. Poimenični popis. voće. kuće okružene baštama. žitarice. Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike. pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se. 88. Aličić. navodimo da je Novo Brdo.a CAHV\ Beorpa^ 1962. 81. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. sadrži i one koje se odnose na sam grad. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici. Beldiceanu. a pogotovu u manjim mjestima. 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU. neka im se od toga kao i od stvari. Les actes des premiers sultans. II. poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline. 183 ugovora se vidi da su u Fojnici. Međutim. može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. i A. — A. II. Visokom. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. sir. koje se može pratiti u svim oblastima života. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji. nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. Duduše. već od 1462. najveći rudnik Balkana. M. Najraniji turski izvori. flHHHh. S. u Srebrenici je 1476. med. naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih. povrće itd. Upor.

što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada. I 1442. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači. Turski rudarski zakoni. ib. VII 1435. Upor. 7 Div. težak.. pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster. 50. 6 Jl. nalazi se i neki Stjepan. 38'. Neki Dobrostad . VII 1435. Već je ranije rečeno da se. krojači. 155'. 72. 2. I. fol. U pismu iz 1417. GZM. 3 4 XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10.de villa Garsan". di Lev. 16. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti. bili su i kupci. KoBaueEiih-KoJHh. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima15. 193. 55. 42. ib. Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. Upor. di Lev. fol. JI. Od druge polovine JJ. 20. 6 F.. 2. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). 168. FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee. fol. 29. 138'. Među dužnicima Luke Sorkočevića. med. ib. 9 lb. Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12. šnajder).)14. što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela13. 29. sedlari. u stvari. već je i nabavljalo. Not. fol. Sarajevo 1913.. a ne samo prodavci svojih proizvoda. Not. 6. 197—198. mesari. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. 271. u pogledu zanatstva. 51. na primjer. X 1417. bar u blizini većih mjesta. 11. 20. takođe iz okoline Srebrenice. fol... I 1493. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11. Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija. 6. III 1443. fol. Prema tome. 20. 38'.KoBaneBiih-Ko'fKh. 237.zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda. V 1500. FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. bar u blizini jačih rudarskih centara. postalo pojava širih razmjera. FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee. sve što im je bilo potrebno. Lett. IX 1485. Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva. fol.. kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja. fol. 8 Div. koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. 51. 16. 1. 21. naročito na zajam. Spaho. kožuhari. dubrovačkog trgovca iz Srebrenice. XI 1436. dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. ib. 26.. 252—257. Test..'X 1417. Not. kože i drugo. fol. 19. III 1474. KoBa^eBiife-Kojiih. kamenoresci itd. u vezi sa novouvedenim carinama. XXV. 181. 11 Lett. mještani iz Čaglja. 168. Voje. Tako se. 1(1 Deb. Kreditna trgovina. 60. pekari. Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju. Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost. kao što su vosak. zemljoradnici i stočari. pa čak i sela. drvodjelje. porijeklom iz okolnih sela. 26. cipelari. na selo16. 184 . 26. 7. fol. 111'.. a i u drugim većim trgovačkim centrima. 71.. vjerovatno iz neposredne okoline9. fol. naročito u rudarskim. 12. Not.

Bilo }e OKOAUHU. a zatim i Gornje Podrinje. I. upor. 3. N. KOB3- leBHh-KoJHh. VIII. za razliku od onih koji su iz grada (zitade). Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali. naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje. Eeorpafl 1964. Gašparević. 211. 36opifflK <E>HJIO3O(J)- domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku. — JX. 526—527. 219. što ukazuje na djelatnost kovača. 216—221. Kovačević-Koj ić. Beldiceanu. 15 B. Historijsko-geografski rječnik. centralni dio Bosne). JI. KoBaieBHh. najvećem rudniku Balkana. — D. Les actes des premiers sultans. O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. 139—141. 16 Upor. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. tokom prve polovine XV vijeka. fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee. nap. D. . 13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu. 530. R. Eeorpa« 1957. otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja. JjHHHh. Upor. 25—45. dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom Brdu. 185.12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića. Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa). 2. Kovačević. — N. II. pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela. HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU. Tako se postepeno. Filipović—R. IloceSHa H3flaH>a CAHY. gl. Hrabak.. u Srebrenici se pominju pekari i mesari. KoBaMeBiih-Kojiih. šnajder). V (3). 14 U zakonu iz vremena Kovačevića. 1—114. — M. npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u CKor (jjaKVjrreia. 113 dy6poeaiKoi apxuea. koja su gravitirala prema gradskim naseljima.

da li je zavisnim seljacima. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. 56. Kovačević-Kojić. Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište. naročito rudarski. 5 —22. Za razliku od XIV vijeka. Dolina rijeke Neretve. Tako se pored naturalne. kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. 187 . Međutim. Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. 1—2. nalazila napredna zemljoradnička naselja. a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje. naročito od sredine XIV vijeka. zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). niču i množe se gradska naselja. Grafenauer. Zemljoradnja je u cjelini napredovala. // iconomie naturelle et la production marchande. nije pobliže poznato. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije. Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne. Na osnovu toga može se zaključiti. kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. te proizvodi bosanske privrede. njihov razvoj se odvija naglo i intenzivno. Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. O intenzivnijoj obradi zemlje. Ćirković—D. Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. bila sve više zastupljena. povećanom potražnjom za prehrambenim artiklima. iako privredno razvijena. i B. jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. Kao posljedica ukupnog privrednog napretka. JIČ. naše poznavanje privrede sela. O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. Jača trgovinska razmjena. a zatim i pčelarstvo. Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje. Upor. Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). podesnim za obrađivanje. u prvoj polovini XV vijeka. 186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku. U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. podsticalo proizvodnju.17 S. Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u društvu srednjovjekovne Bosne. da su se u dolinama rijeka. govori i unapređenje vinogradarstva. počinje da razvija i robnonovčana privreda. čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. 1973. Pored toga. uveliko se uključuju u evropsku privredu. s tim što je zemljoradnja. U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo. Sve ovo navodi na zaključak.

I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen. Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja. sada su u punom zamahu i dobijaju. la cire et les peaux etaient expedies en Italie. a proximite de Srebrenica). U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. a Venise surtout. može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. ostajalo nešto proizvoda i za prodaju. a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche. l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne. la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule. važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe. le plomb. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak. Osnovne privredne djelatnosti. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). Ainsi. par l'intermediaire des Ragusains. rudarstvo i trgovina. Naročito je porast gradskog stanovništva. les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča. Dans le bassin superieur de la Drina. Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka. i širi značaj za evropsku privredu. naročito današnja Hercegovina. Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica. zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada. En fait. . došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva. koja su vremenom postala jaki potrošački centri. Pored toga. podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate. monetarne i kreditne operacije). L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. Kreševo. srednje Podrinje). ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko. ensuite Kučlat et plus tard Zvornik.poslije izvršenih obaveza. Dakle. Prema tome. RE SUME LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIVim=. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). naročito rudarska. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države. njihova brojnost i veličina. pored lokalnog. Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere. preduzetništvo u rudarstvu. u prvoj polovini XV vijeka. da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa). Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica). U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux. la production miniere en Bosnie. Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines.

etc). cours moyen de la Drina). Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques. Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques. le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne. non loin de Fembouchure de la Neretva. prennent une large importance dans l'economie europeenne. Dans ces regions. notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). outre leur importance locale. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee. 189 . Quant a l'elevage. Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle.Avec le Pays de Hum. Par contre. la culture des terres. surtout a proximite des centres miniers. les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. Avec le temps. et locaux). la vieille ville marchande de Drijeva. L'agriculture connait une croissance generale. est rattachee a la Bosnie. de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. Ainsi. Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel. on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. operations monetaires et de credit. Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale. par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise. le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque. Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation. Par consequent. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. A cette epoque. certaines branches se distin-guent de plus en plus. le commerce prend aussi son essor. L'exploitation miniere et le commerce. le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle. En artisanat. qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales. l'elevage n'est plus leur activite exclusive. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. prenant de plus en plus d'importance. a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik. dans la seconde moitie du XIV4me siecle. ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. Pour des raisons politiques et commerciales. e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale.

......... beležio i .. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI ..... kada se o Bosni više znalo i više govorilo............... na drugoj strani................... O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin. do stapanja bosanske crkve i bosanske države.... U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom.... ali da to krije iz straha od vlastele................. raznobojna i nijansirana slika je iščezla.................... kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača. da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu......... 233-242 V........ 211-216 173HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA .......... dok su drugi prigrlili pravoslavlje............................................... Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne......... 243-247 255 VI.. POČECI BOSANSKE CRKVE ....... ali i pratio. takođe....... specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne. RAZDVAJANJE PUTEVA ...........249-253 Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres.... Kada je bosanske države nestalo...... koja je sticajem okolnosti.. Jaroslava Šidaka...........190 SIMA ĆIRKOVIC BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI I.. i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara...... Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog........ U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom............. U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni".. U kasnijim vremenima.. da kraljevi nisu jeretici. obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna.......... i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala..... ali netačnog okvira posmatranja.... Znalo se.......... koji je stvarao.............. Bilo je to pred sredinu XIII veka. Od njegove studije............. Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve....................... naročito u XV veku. kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika............198-210 II........ pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas... ........... SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA SUMMARY ...... da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava.. Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195 jer je ona već više puta skicirana1. počinje istoriografija o bosanskoj crkvi... 217-231 174DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU ... na jednoj.............. uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima. a pre svega zbog osobenosti izvorne građe. Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof.............. Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine..

139—182. 2 J. Miin-chen 1978. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. 573—575. Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients. J. Šidak. Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg. iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja. Godišnjak. Schmaus. Džaja. ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. Prof. u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima. unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila. Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano. ali bez stvarne povezanosti s njom. videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. 37—181. I. u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena. Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju. što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku. . 196 egzistenciju. M. bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana". Šteta je. BiH 5 (1953). 28. zatim sažet. Nastavilo se proučavanje političke tematike. Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima. a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države. Rad JAZU. političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem. I. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. štitila je. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve. Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi. isti. Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975). na odnose prema stranim državama. koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. str. čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. Historijski zbornik. veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji. ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu 1 Up.ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. Njegovi radovi i kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi2. a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države. međutim. ne na oblike državnih institucija. Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu. 297—375). Bd. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. Ti—28 (1974—1975). a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim. Zagreb 1975. Saeculum 2 (1951) 271—299. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. Šidak je. ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo. 140—160. A. pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. 259 (1937). specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. S. bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju. već prvenstveno na odnose snaga. Na tom dugom putu. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve. a zatim i socijalno-istorijska tematika. Der Neumanichaismus aufdem Balkan. J. nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom. 400. Šidak. koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina. ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja uapoda Jyiocjiaeuje. na održavanje reda i poretka. Eeorpaa 1953. kojoj se pridružila ekonomska. priređujući svoje radove za ovu knjigu. Šidak. S druge strane. .

Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne. tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj. 1 (1869). mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora. već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja. koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike. F. Rezultate D. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva. Za pisca ovih redova. Starine. a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama. kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. 197 /. XII . takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i države. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja. Rački. bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom. a verovatno i za deo laičkih čitalaca. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini. jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. 270 (1949). ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve. koje su bile vlasne da određuju ko im pripada.Ali. Prilozi zapovijest bosanskih patarena. jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke gledišta velikih crkava svoga vremena4. Rad JAZU. a ko je od njih otpao. jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja. bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara. 109—138. Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije. naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački3. Nije svejedno da li treba krenuti od XI. 3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. POČECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo. a ne opšta problematika bosanske crkve. Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni. 4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti. ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede. njenog ustrojstva i njenog karaktera.

ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — , „ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni. Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da 198 ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u

Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvovenčanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318. * F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199 ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen

1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji. 14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže. 15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhiepiskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku. 16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.
11 12

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato šta se sve od ovih optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-marija u Bosni. Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim

200

arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života21. Sačuvani dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji
17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja. 18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201 su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz

Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. Lubin. Borbe vodene posle 1221. Mon. Slav. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika. Biskupija u 202 . a kako više nije bilo vizantijske protivteže. " A. . mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke. S druge strane. pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva. pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. god. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima. naročito A. ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu. koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom. Sudeći po razvoju događaja.isprave ni sa pravovernim monaštvom. pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. Theiner. Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. 49—56. Miletić (/ „Krstjiii" . Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni.. spremne da svoje krivoverstvo prikriju. nap. 42—U). ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. 19. U svakom slučaju. Roma 1957. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve. Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet. 5) prevideo da se imena „Dragice. Zbog toga ne može nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje28. ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica. naročito Dubrovnika. izgleda da je pometnju i tada. god. Die Katharer. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove. 179—180). Orientalia Christiana analecta. (up. Primedbe D. a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora. I. 188—193) nisu osnovane na argumentima. Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. Stuttgart 1953.. tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosanske. Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu. 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila je M. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra. Borst. kao uostalom i danas. . 149. samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne. a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu27. zatim u južnim delovima Ugarske. ni sa zajednicom dualističkih jeretika. Mandića {Bogomilska crkva. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199. gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. god. izazivao naziv „krstjani".

182 i dalje. a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 203 . recipiemus. koji se 1233. Up. Bogomlska crkva. Do 1240. — D. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate. god. angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. Ali. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. IX i Inoćentija IV. izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod. II. a iz onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha. međutim. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. bana. Mandić. Ecclesia Sclavoniae. a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa. Promene su. pri kojoj je organizovan kaptol. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva. kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva. vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. Bosanska biskupija je dobila katedralu. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres. god. kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura 27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum. u: J. god. U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem. 19 *• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. Studije. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku29. 28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni. PoKajH. god. Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena. jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva. sada (1980). ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa. 167—171.Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30. što je ovde već bilo pomenuto. prvi put javlja u izvorima. pokazivalo je da su korenite promene neodložne. a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima. 436. Šidak.

143—146. Za našu temu je. Bogo-milskct crkva. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"33. 31 Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za borbu. papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. 439—440. Mandić. pa duge borbe oko prestola. god. to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena 30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. Najzad. ali je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. 1244. Bogomilska crkva. Ecclesia Sclavoniae. 33 Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV. 204 u zemlji. papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena. Pfeifer. Šidak. važnije ono što se dešavalo u Bosni. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom. Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242. a posle toga o njima više nema ni najmanjeg traga. Mandić. Tekst je već 1375. nije bila na tlu Bosne. Ipak. uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. Oni se posle 1233. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. Odlomak o Bosni pristupačniji u D. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. Već 1247. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo. doduše. a zatim su došli unutrašnji sukobi. god. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja. nap. Ispravke ranijih izdanja daje D. 32 Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. 229. jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu.1241—1242. Bogomilska crkva. njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo. Mandić. Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja. tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35. razdoblja rđave vlade. preštampano u D. 184—186. Njena sudbina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. Studije. Ban je. 44Q. ali nikad više nije vođena sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. naravno. Ponsu). 160—161. 193—195. iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta. . Predugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo. objavljen u N. god. posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta. ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". god. doduše. Ona. Ztirich 1913. u koju se bez ozbiljnog razloga sumnjalo. Commentariolum de provinciae Hungariae originibus. registrovan u Avinjonu. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. god. onemogućili su nove krstaške pohode. Sasvim je sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju.

protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika. onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe. 17. Mandić. Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao. u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima. U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis". 8. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J.ecclesiae bosnensis'. da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka. 195. 350—351). Rasprave. Rim 1963. Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi37 J. Mysteries about the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441). Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. . kako J. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku. za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40. a da su biskupi bosanski iščezli. koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. prema Tomi arhidakonu. već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu". koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova. 29—34 i D. tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. 34 35 205 sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37. O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. Zagreb 1940. niti neki „ostaci bivše katoličke . pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. Šidak. koji su putovali i boravili u Bosni. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca. Studije. god. J. identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. 483—490. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju. U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima. Šidak (Studije. dubrovački dokumenat nav. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. što mu svakako daje određeni značaj. ovde u nap. Studije. 96). U papskim bulama oko sredine XV v. East European Ouarterly. Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke. možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija. koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja.Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u Bosni. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. već identifikovanjem osnivača crkve.ecclesiae Sclavoniae"'. sa njenim slavenskim obredom". i to na prvom mestu. 84 Up. S jedne strane. Već davno je J. Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni. jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra. 146. n. 1 (1974). bio bi to argumenat protiv moje teze. Šidak. Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-menac. iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio . Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. s. Ecclesia Sclavoniae. Prilozi iz stare hrvatske povijesti. 4) upozorio kako je u XV v. Navedeni su jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju. Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije boJ. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo. Fine.

O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. Solovjev. Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji. Mandić {Bogu milska crkva. Šidaka (Studije. 206 novan pomoću ličnosti Bartolomeja. godine. 16 (1965). *s A. Vjerodostojnost. 223—229. pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. 30—32. 1—16 i 1—12. razlikovala od drugih dualističkih crkava. Knievvald. Fine. Mažuranića (Prinosi). ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. 40 D. Zagreb 1948.. identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji 41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. da li su pod prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto. nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)43. identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom. „ordo". Nije jasno šta znači „redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa. u knjizi Studije. duhovnik uopšte. J. Up. 145—160. 495—506 (sa faksi . Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija". navodno. Fajn je kasnije Miroslava. 216—217.v. Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku. Bogomilska crkva. da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja. Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. s. U svoje vreme A. pripadnici raznih generacija. ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. i kritičke napomene J. Vjersko učenje bosanske crkve. redovnik. može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. v. kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti. tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa. jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava. i Tomiša. Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda". nap. ali i sveštenik. 127—130) i Đ. Solovjev {Vjersko učenje. Dok su D. koji sledi Radoslavu na tom spisku. iočune. 368). Rasprave SAZU. on nije bio posebno studiran. 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hronologija donekle poznata. 171. Šidak. bacali početak niza u XI vek. onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. Međutim. 58. 339—340. jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah. 14—15 (1964). Aristodios and Rastudije. 5 (1966). redovnik. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi. god. ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena. A. nap. i kod V. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. i 1245. H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH. 314. kojim bi se ona. HOBH Ca« 1967. nije utvrđeno kako treba čitati spiskove. 356. Sp. pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326 44. A. y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a. 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i. postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad. ioduue. Up. 32—35) i J. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve. Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije. Fine (The Bosnian Church. brojevi su u dva niza. služeći se sasvim pro izvoljnim „prošekom". da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju41. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. koji neposredno slede u tom spisku. D. Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. 3 * J. V. Mandić. 211—223. 14. 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. Dž.

mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. 41 A. Bonnae 1829. Sp. te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. starešina bosanske crkve. CnpeMHh. dakle. Schopen. nap. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu. ličnost s početka XIII veka. II. u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje. možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla. Vjersko učenje.rxxou. Nice-phori Gregore. god. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. koje se inače nikad u Srbiji ne javlja. imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu. Treba. videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa. smenilo 10 djedova bosanske crkve. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. J. o povelji i datumu: M. a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. I. Đ. ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. ed. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745. čak. te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. god. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom. Za raspon 1306/7—1393. dobijamo 9 dostojanstvenika. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. a u Carigradu 11 patrijarha.. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav. 11) treba datovati posle 1326. PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa. koji nisu bili Grci. ♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepreciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom". isti broj 207 . duboko u prošlost. godinu i dolazak manihejskih starešina. Hciuopuja Cp6a. Vjersko učenje.milom. 1 (1964). Rastudijevi prethodnici ne idu. odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. naime. U starijoj literaturi. Bilo kako da se upoređuje. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu. čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. 216—218. dakle. jer je istovremena sa br. 33. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. TY]S OMAIJS". br. Iako je naš uzorak mali. Ako bi se. Mandić. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom . i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha. to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307. Aristodios and Rastudije. ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova. međutim. Solovjev. Historia Byzantina. uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha. videće se da 12 generacija vode do 1292. Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama). Šidak. 7—9. A. odnosno 1294. ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. 33. 8. za prvi spisak se to ne može reći. 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera. " J. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. nav. 226—227. Fine. pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju. i 1393. 43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku. Solovjev. D. Studien. preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno. J. polazeći od Rastudija i 1393. već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. 384. a započinje sraz-merno kasno. 57. Drugi nisu ni navodili argumente. str. nap. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. ili od Miroslava i 1306/07. Međutim. Up. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja. Šanjek. J. vrlo verovatno 1306. str. To su odbijali K. II. osim toga. 192—194. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. Studije. ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/7047. 356. I. god. Solovjev. i Bosnian Church. 23. godine. JnpeueK. 7—8. naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke. Up. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha. što su A. nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. delo 98—99 može da dovede u zabludu.

polumitskim osnivačem bogumilske jeresi48. verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala. 436—437. Ali. čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika. 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. Pri tome treba od 1203. trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka. naravno. U svakom slučaju. nije naročito velika. za što nema oslonca u hronologiji imena. dakle. god. tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). starešine osumnjičenih „krstjana'*. ići samo 13 generacija unazad. Drageta) gotovo je sigurna. i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa. a kod patrijarha do 1216. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice. I. a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). 14. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu. zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. dolazimo kod papa do Celestina IV.„smena" kao i na papskom prestolu. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276). Lubin. Ova identifikacija nam pruža hronološki oslonac. Ako se pođe od pape Inoćentija III. za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. god. Konkre-tizovano. dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje. može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha. možda koju godinu ranije. Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena. koje ne mogu biti velike. Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. Mandić (Bogumilska crkva. Ako se. što je oduzeo od 1393. ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. god. godinu. jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. La chronologie. Pariš 1958. su sledile jedna za drugom50. čiji pontifikat uokviruje 1203. Koliko je to nerealno. Traite d'etudes byzantines. pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. 432—433. Grumel. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom. Dragič. kod papa do Inoćentija III (1198—1216). ipak. već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. Ne sme se. 15. Oni su. a da će se ponoviti istim 208 . ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. Lubin. Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran. dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna. 48 D. da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin. jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila49. godinu. i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine. dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52. dakle. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama. onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. Možda ova teškoća. uzmu u obzir i neke rezerve. Kod patrijarha.

ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena. god. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija. ostala bi teškoća sa rednim brojevima..redom višestruko je manja. Ipak. a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. možda. nav. naravno. spisku papa i spisku patrijarha. odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosanskim biskupima. popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. To. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosadašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka. Beorpafl 1927. ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. a drugi obrnuto. 104—109). Ipak. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena. ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka. 436. god. kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja. ta tradicija poznaje prekid i prelom. • 51 V. 12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233. pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza 83. te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima. ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska. slični po formuli. ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista. Iz onoga što je pokazano proizlazi da. započinje niz starešina crkve u XIII veku. došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata. idu uvek prirodnim hronološkim redom. spomenut u dubrovačkom aktu. Prvi spisak se. Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. CTojaHOBHh. ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti. . 53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra- . odnosno posle 1252. Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu. vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. Grumel. Ako uzmemo da je u oba naša „etalona". Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151). delo.

pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila Up. bez svake sumnje. 72—77. latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organizacijom i sveštenstvom drugih crkava. bio vladar ćele Bosne. Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"56. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. U svakom slučaju. 2 (1969). Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly. 54 55 211 nešto od svojih teritorija. Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase. Thalloczv. kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira54. razumljivo. U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. ipak. ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"55. 167—177. ograničena na skromni prostor bosanske države. 210 //. ipak. djeda Stefana. C. V. a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam. Granice su se. mogle su izazivati zaplete. Ali. Pitanje je. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije. — L. Prijezda je. Jr. 3. ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. episkopa kao crkveno dostojanstvo. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda. god. Bosanska crkva bila je.živača. Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli. šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redovan crkveni život. koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. A. „materijalne crkve". došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom . izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana". pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. 331 —332. TiHpKOBHh. svoga strica. J. koje su. Studien. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku. naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. Fine. navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana". ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima. koje „krstjanima" nisu bile potrebne. takode „velikog bana". izložene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. ali ih. pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina. naime. ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. naravno. baš bogomolje. da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam. Episkop je nekada bio na čelu crkve.

čak. 377. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački. 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe. 60 D.moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve. naime. Kniewald. ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9. Dolinger. Vjerodostojnost. 179. Luka 12. da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere. Die Papst-Fabeln des Mittelalters. a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja. Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm. pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62. U čemu se sastojao Silvestrov greh. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. 29—30). 1 (1948) 42) upozorio je. Theiner. katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?" 84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo. 19. 168. na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-. Kniewald. 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 57 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry. Vjerodostojnost. ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo58. „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx". M. Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu. a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60. Dajući. 212 U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63. Luka 10. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. 2. Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena. Kniewald. 32. izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih. po koji put već. Miinchen 1863. . 59 D. o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. 179. 61 I. jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen. nije jasno. odnosno rimska crkva je crkva idola...mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima. h 3arpe6 1866. a kod njih je bila „prava vjera apostolska"57. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU. Hung. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina. U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (. žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo. 112—113. 41. F. TS. ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. . Rački. ed. u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on. 52—106.a fla BaM p. iako je to stara dualistička tradicija. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost.He 5oj ce. jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61. 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65. nego tebi što boraviš među grmljem". ima najviše materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom. naravno. prema tom istom tekstu. i ubačena. Vjerodostojnost.a ijapcrBo". Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. Mon. 66 A.168. Dela 20. I. Prilozi. argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena.21). S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke. Prilozi. Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus). više mesta stavovima katolika. Pa. Katolik je. 68 D.

u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. II Timoteju 4.. Matej 26. 5—12). primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (.Vidi. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo. Prebacivao mu je. god.. a ne gube (Matej 6. Vjersko učenje.. da je prava vera tamo gde su episkopi. Up. Katolici su. gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8. gde se traži da se duše spašavaju. gde su episkopi i učenjaci. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio .. da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on. 52).Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66.. „Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu. Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću. Rački. dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre. . progonima. fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe . kojom nisu raspolagali. od Boga stvoreni. 173. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva. Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju. ali pošto ste uvek pobunjeni i 213 .. u stvari. •8 F. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom. Oboje je moguće jer je rukopis nastao pre 1421. Prilozi. Solovjev. 27—28. quomodo probare poteris. 66 A. nemaju istog oca i treba da ih mrze. 115: Non sunt in bosna omnes gentes. Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora. boraveći u planinama. 1—3)69... krije aluzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima. D. Kniewald. pošto. Rački. Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u Lombardiji i Bosni. treba da gone one koje Bog mrzi. 113. jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo". sveštenici i đakoni. Prilozi. 170—174. . što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"68. katolik trijumfalno zaključuje: . qui vos receperunt.. dalje. dakle. navodeći mesta iz Novog zaveta. Vjerodostojnost. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH. Vjerodostojnost. . izvršavaju zapovesti apostola. apparet toti mundo. 68 F. I Jovanova 3. već su se suprotstavljali moralnim argumentima. a ne obrnuto71. jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra". quod apostatas receperunt . 113. Prilozi.pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. 112: Tu autem in montibus stando. 64 Možda se u ovom izazovnom pitanju.". da bi bili verni Bogu. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: . Matej 5. a ne smanjivati se. dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola. a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone. „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost. tamo u gradovima je vera. Prilozi. goneći ih... osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i 63 O tekstu up. Kniewald. 14—15). quod te dimiserit. te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj. kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. čak. Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti. . jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym". prevodu. jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim. Katolik je. praštanje i ljubav. naime. koje katolički autor nije izbegao. 10). Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"70. Rački. zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni". Rački. naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili. 69 F. 67 F. 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. ili je aluzija na veliki raskol. De bosnensibus autem. Mada ju je katolik napisao.

Rački.. Prilozi. svoje političke interese.Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM. 75 F. 22—23. naravno. tako i sad". međutim. 5nhe roi&eHH". Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla 214 . odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala.F. Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?". tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti. 119: Hereticus: ab initio fuit. Ona. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve. II Timotiju 3. „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga. To. 73 . 119. Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom. u sistemu političkih odnosa. 12). naravno. Izvrgavajući ruglu jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (. između crkve kao zajednice svetih. c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a". vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus. 72 F.A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy. osim toga. Rački. Ima. si resistitis malum facienti. rituali i etikecija itd). već za odbranu duhovnih75. nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. odbacivanja duhovnih i telesnih kazni. stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja77. Efescima 6. Rački. zemaljskom svetu. Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet. 118. 30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". oblici akata i formulari.HMa TaMe oBora cBnjera. nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim. legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. 70 71 gospodara. 29. H c ynpaBHxeji. katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti. quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. 12).ustrajavate u zlu. pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari. i stvarnog položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78. prema našim raspoloživim izvorima. na čijim učenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država. Prilozi. 118. Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima. Rački. nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti. Rački. vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su. stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72. F. Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta. Prilozi. Prilozi. jeretik odgovara: „Opiremo se"73. ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih F. ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa. Koliko vidimo. u stvari. razumljivo. 117: Romanus: quero a te. U očuvanom izvornom materijalu nema. koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (. 74 To je. Prilozi. ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju. odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4. koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava. koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti. u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. a jeretiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"74.

Vjerodostojnost. COJIOBjeB. Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. . te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka. svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili. ali je.e 6ocmcKe tfpKse. CKonje 1982. gde je i bilo glavno poprište njihove angažovanosti. što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne. ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. Prilozi 121). nec vos salvatos dicitis sine capite . Rački. EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a. 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju. ipak.80. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže. da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si. apsolutno preovlađuje. bila simbol i zaloga samostalnosti.. moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje. koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći. 169. " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH. 80 76 je. Vladari su imali oružanu silu. Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I. Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država. mesto je nejasno. 81—102. katoličkog trebinjskog biskupa. 180. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka. NS 3 (1948). istovremeno. Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika. na jednoj. zbog dužnosti da .vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti. dok se ono drugo ogleda u krunisanju . pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima.. Up. gde 215 Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. koja je 3 na jednoj strani. et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia. i srpskoj crkvi i srpskim velikašima. Kniewald. salvari non potestis. bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem. A. (F. Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom. što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima. . Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule. ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike. D. gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. 79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu. na drugoj strani. Ali. na drugoj strani. 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu. da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79. ali „vjera" kao tvrdo obećanje. Uopšte uzev.u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"81. čvrsto zadata reč... Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo.

U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja. Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese.. 348—351. prepada svaka pravda. kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala. oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi.. 213—214. . kada se toliko stvari promenilo. To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije. samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima82. podataka o tome da li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti. . TiHpKOBHh. ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. > 82 Up. na žalost. ali to. izgleda. bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja. U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena". C. katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla. zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarobljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete. duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi83. Tek mnogo kasnije. pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi. 216 III. C. U našim izvorima nema. koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana". 356—358. 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa. Njeno ograđivanje od praktične politike. Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima. Cyiy6u eeHatf. veoma karakterističan za evropske .. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije. nije bitno uticalo na moral. 81 Up. održavanja i jačanja vladareve vlasti. 8. 343. TiHpKOBHh. izloženi propo-vedima i primeru. fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba.poštuju tradicionalna prava. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja. 1 (1964).

u upravljanju gradovima. quia ostendunt se humiles sicut oves. et perit omnis iustitia. zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i. po pravilu gušćom i trajnijom od svetovne. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines. Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima. et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces.. crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. 7. Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni. da je namesnik Hristov na zemlji. et tune oeculte mu-tando vestimenta. et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. npr. kao što je bio slučaj u Vizantiji. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere. može se izgraditi idealni tip crkvene uloge. sudske i diplomatske poslove. U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne. hrišćanske države XIII—XV veka. davale su savetodavce vladaru. iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija). Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. nepoznat rečnicima? 88 npopoKa. 115. katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium.F. a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek. u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i. quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte. čak. u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima. U prethodnom odeljku je već pokazano da 217 . Ona je sama. venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam. Najzad. koje je imala. Rački. id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu. ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom. et sic rapiunt animas. non propter lanam sed propter morem ovilem. obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu. Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. qui similiter suht lupi rapaces animarum.). Ali. vel si exeunt. uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi. Prilozi. borba za vlast u gradovima itd. čuvala rimsko pravo. što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. održavajući carske zakone. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda. a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH". pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju. dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej. a zatim i države oblikovane po njegovom uzoru. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. svojom organizacionom mrežom. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država. najzad. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene. Opportet attendere a talibus. 15): ce OH na>KHnjex KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv. et in illa spe fiunt infinita mala. a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. Vizantijsko Carstvo pre svega. i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni. Na istoku su hrišćanske države.

Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. 208. takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu. delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti. . u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje. M. gde je pregled ranije iznetih mišljenja. a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. JJiiHHh. sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen. koliko ih je bilo. dakle. s druge strane. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin. Beorpafl 1955. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države.. To su. 89 D. 9 f. naravno. na što je u ime suparničke strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto el mondo. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. Sentenze di Cancellaria. HAD. pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša.bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. 85 Up. Vjerodostojnost. bez obzira na sve to. kancelar. rusagu) Bosne85 koji. Rački. 90 D. 169. imamo. sudija). S druge strane.krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše diplomatske misije. . 169. ni efikasan pomoćnik državne vlasti. 180. Svetost je. Kniewald. Vjerodostojnost. Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku. S jedne strane. 88 D. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. delom zbog svog načelnog stava prema svetu. " D. Kniewald. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu. Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival. čak. Kniewald. 180. Ipak. bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru. Prilozi. 180. 87 F. temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. 180—181. 116. a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda. inače. U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar 86. u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih odluka. U strogosti moralnih 84 U jednoj parnici pred dubrovačkim. Vjerođostojnst. ubijanje ptica ili razbijanje jaja89. 10—13. o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima. Vjerodostojnost. bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu. Kniewald. JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne. obavezivala na bezgrešan život. izjavu da Bosna ne poznaje za218 kone84.

Papini teolozi su u tome. a ne srcem. Jere-ticima je. god. Up. •3 F. predočavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10. sic isti se deum dantes. Iako su predstavljali sablazan za druge. Prilozi. naime. slični vama. et sic evacuatur omnis speš de deo. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom. postquam ab ipsis venit salus. Katolički izvori to oštro osuđuju. pro quo apparuit in terra. Rački. stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. non est datum. quia tališ honor soli deo debetur . 24 (1902). vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. 162. izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. Rački. 169. ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena. Rački. et cui non dant. U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. jer takva čast se samo Bogu duguje"98. quod cui dant. Speranskij. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima. Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba. 97 D. bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog92. Prilozi. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. Ukazivano je. Kniewald. 114. mi smo smrtni. " M. 96 F. 129. kako sami kažu."95. gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97. O tome nam sasvim određeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se. 178. 179. 5—8)96. i na primere Pavla i Varnave. 219 nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. Vjerodostojnost. " F. et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii. Nekoliko decenija kasnije.. pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita. Archiv fur slavische Philologie. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"91. a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. 211—212. i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. ljudi itd. in adamo et eva appetentes esse dii. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku. 116.zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. 114.. Knievvald. Prilozi. gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum. Vjerodostojnost. za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje. Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's. kralj Stefan Tomaš. C. 82 D. poštovanje u vidu klanjanja (adorationes). papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima. koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite. pored nade u večni život. datum est. za koga kažete da je stvoren od đavola. već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4. smrtnom i gnjilom. >~° F. Prilozi. ■RnpKOBHh. objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti. već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik. sudeći po tome tekstu. Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista. 26). Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri". tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji 220 . Rački. takođe.

U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve. kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. 100. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila. Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima. ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. •• D. Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. Međutim. U svom komentaru na str. god. kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo. mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam. kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju. U svakom slučaju. koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetskoistorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara. već je obuhvatalo i učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima. veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost. U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana. omogućavale su da vlast bude delotvorna. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad . 163. najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života.u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu". 88 221 vlauara i državne vlasti u Bosni. pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. 155—156. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini. u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima. 457—461. tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru. a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu. ali i uzrok slabosti F. posmatrano iz drugog ugla. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd". dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu". Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage. Vjerodostojnost. Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. Rački. ili. Dokle god se prostirala \rtast vladara. To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima. ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. Kniewald. čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava. da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. Bogomili i patareni. i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda98. Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije. Te osobine.

da mu se imanje neće okrnjiti.. „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći". tvrdo zadatu reč.AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H . zatvoren. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću. Td. 101 HAD. f. bio kod vladara u „vjeri". bio je uvek prepušten drugima: vlasteli. 6. 105.104. PycautKa iocuoda. crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti. Lettere di Levante. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu. 150. "HHpKOBHh. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice. Obaveze „verne službe". rusagu) bile ujedinjene. 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrreTa. 104 O tome vidi niže str. da mu se zemlja neće oduzeti. 222 „nevjeru". predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. što znači da je uživao obećanje. da neće biti pogubljen. kako pokazuju bosanske povelje. idući hronološkim redom. a sluge „krstjana" i ljudi njihovih . što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi". „BepHa c/iync6a". vladar je. odnosno posle 1377. Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj. Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin. mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika.OK<M'fc VA lit WrAlJL. IV. navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu. god. on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje. juli 1403. 104 C. dokle god je bio poslušan. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine. TiHpKOBHh. Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju. a naročito odmetanje od vlasti vladareve. Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran. C. iznad sistema. 5—17. ni na strani podanika s obavezom da verno služi. ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"101. Kada bi do toga došlo.los uživali su imunitet zajedno s crkvom. Kada su se Dubrovčani 1403. kralju. ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: . 102 Up. na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako. koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte. Prema onome što smo do sada videli. HcropHJcKH lacormc. 31. 96—101. naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja. a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene102.hiža". Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak. a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. 2 (1962). Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. 4. bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa".i savremeni dokumenti. C. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina. crkva je bila. 101—106. 235-236 i nap. Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. dok nije počinio „nevjeru". 21 (1974). kako se jasno vidi. TiHpKOBHh.. dokle god je vršio „vernu službu". nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio 100 Up.A<I <«Y * V N C BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd. Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku. usmerene po pravu prema banu. uzet za taoca. god.

Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. trojica vlastele župske i još uz to dva kneza. Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a. 1934. BOCdHhCKIi"107. br. Ona je samo datovana pod Kreševom. samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima. JL.phKBh kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109. L.y Bt^v A'A^V K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i.hCH nOpEHE HHK^dpe. II. god.Xrih(HbCKd 3Ertwd" .đH y3pOK. 251. 7—8. 23—24. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići bili katolici. Studien. u ispravi 175pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika. Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred 108 106 107 108 L. u Milama. 68. ni pogaziti . UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt. br. Ćela formula i ceo postupak su identični. a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. Monumenta Serbica. Thalloczy. V. 108 F. kao oblasni gospodar. L. 17612 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" . djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava. Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi. CTOjaHOBHh. Finea (Bosnian Church. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J. pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici. VII. Studien. H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H Ađ M Y ct HE M tyl . 14—15.. Hrvojev sinovac. u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika.108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4. god. Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII. Thalloczy. 377—379. IV. dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom. . 192—199. sastavljene negde posle 1366.106. IX. H/IH G$>i»B<MNy. Beorpa«. str.HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy. on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći. Po opštem pravilu. U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. O političkoj pozadini nastanka toga dokumenta up. II. inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. Studien. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH. svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve. počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina . ali na drugom mestu. H<IH EAA\\". str. verovatno u ulozi pristava. Od povelje bana Tvrtka."112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV » » AHAd V PY E npKk-KOBNE"113. ali nije identična s njom. str. 285—286) u odnosu na ovu povelju. Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom. brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE H 3dr©pHE U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. Eeorpa« 1964. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno. br. Koliko se i ovaj. Miklosich. vero-vatno na sastanku vlastele.. 19—22.. U celini uzeti. "RiipKOBiih.HH 3d M. A. 11. . HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U. Vindobonae 1858. Thalloczy.lA\ FAABt V}/t. što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere". posle jednog pohoda 1434.. među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života. oblik jemstva ustalio i uobičajio. C. ilustruje već K HI K 223 H KCE n'pKBS CB'pfiH BEpd EOCdNCKE. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta110.

Imamo svega jedan dokumenat. 254. koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu. kako imaju ogroman moralni autoritet. bosanska crkva je pružala i stvarnu. došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića. Monumenta Serbica. koji se tada vodio.. Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja. . 114 F."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu. a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh BE3h KpHBHNt y3ŁT0."114 „Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha. kako znamo iz kasnijih događaja. gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCdMM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd. ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. ali dovoljno rečit i karakterističan. Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. 438—440. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. 434. materijalnu zaštitu i utočište. 37—48. 113 F. . H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE. H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d. ostalo nam je sačuvano . Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. 105—106."115 Takvo reŠenje djeda. ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. 2 (1954).HY A^AV H NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh WKe H \. Šidak. stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića117. Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama.. Iz diplomatskog dijaloga. Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana. koji je i inače tražio povoda za rat. CTOjaHOBHh. i zaista se vratio u svoje. Pavle Maštrović i Pavle Radišić. 112 115 C. „BepHa cAy?K6a". kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima. naime. I. već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva. zatvoren. kad se govorilo o njegovom padu. Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj. nepodmitljivi. . koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. 224 potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda OBđpoađHHK . . Monumenta Serbica. bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre. To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju". Kralj mu je. da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". Pavle Klešić je u leto 1403. To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem. JB. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik. Miklosich. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404. god. 379. Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju.r^. bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i. Miklosich. verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovčanima ne spominje. TiHpKOBHh. oduzeo gradove i posede. kako se u jednoj ispravi kaže.spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće. Ni o tome nemamo mnogo podataka. nagnalo je kralja Ostoju da vrati i 111 V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) J. O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću. uzet za taoca. koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto. praćen šestoricom patarena. . kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni.HH\h . pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. pošteni. Studije. da vlastelin neće biti pogubljen. pravedni. pošto je grad pružao azil.

Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena. naglo pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni122. 69.dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku. a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". a još nije bio sklopljen mir. Stojanovića. ' lle 117 225 Dubrovački dokumenti. u izmenjenoj. vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru. ripHjio3H KJHO 24 (1958). I. 53. sporedno sve drugo sem činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani". koji je objavio sam prof. god. Lettere di Levartte. 181—236. naravno. 119 M. C. To. Eeorpafl 1967. 4 f. poreklom Bosanke. Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine. Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. 104— 108). naravno. otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena. flHHHh.. Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici. JJpMcaeuu ca5op. ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad118.3 dy6poeauKoi apxuea. gde zaželiš da budeš. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa. 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium. nap. ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" . HAD. JB.. objavljene u već citiranoj zbirci Lj. On je u junu 1405. a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš. ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji. Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i . a otišao je u pratnji šestorice. služavke jednog dubrovačkog vlastelina. prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119. koliko je potrebno za njihovu bezbednost120. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta. Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. III. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra. na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš. Za našu temu je. et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni . već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. M. III.. uz ostale. Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj. u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa. M. 433—434. TiHpKOBHh. „Bepna cAyotc6a". JIHHHH. vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih. M. čija su nam imena poznata121. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića. Up. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente. Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. 118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M. nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali.. ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maiormente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. CTojaHOBHh. idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik. 73. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje. fluHiih. Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne. H3 dy6posauKoi apxuea. 107.

jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze. 190. i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. starac Bjelko. Nešto ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja 124. Kao ličnosti od poverenja. čak i službenika. Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena. JJHHHH. djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH". djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. Patareni su krajem novembra 1403. 123 JL.. III. već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. ostati u ulozi trećeg. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125. M3 dy6poeam<oi apxuea. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu . bilo kakvi da su motivi posredi.. da prate pregovore i da sami pregovaraju. zatim knezu Vukcu. III. što svakako znači da su imali zajednički posao.ua. Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima. „krstjani" Stojan. Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa. J^HHHh. Naime. JlHHHh. I. Ratko. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole. CTojaHOBHfc. Neki su se. No. fliiHHh. neobično veliko poštovanje. H3 dy6poeauK0i apxuea. i jednom trećem arbitru. 185 M.. III. III. god. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi. nezavisnog posrednika. H3 dy6poeauKOi apxuea. pomirili sa ulogom zastupnika. Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice. flHHHh. od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari. odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126. 184. Ono jedino pismo djeda. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane" M. Radak i Dobrašin. Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela123. Radosav.počteno" otprave. 223). H3 dy6poeauKoi apxuea. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea. kako to pokazuju naši dokumenti. Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga . 121 M.Harnih. „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara. III. teško je bilo. „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju u javnom životu.E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. 184. Pojedine „krstjane" su takve misije za duže vreme odvodile u 226 . Iz beleške Ruska Hristoforovića o registrovanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405. dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali. 221—222. H3 dy6poeaHKOt apxuea.y3My BpxV ttst" i da ga . 182. jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića. .. bratu Sandaljevom. pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen. CTojaHOBHh. preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio . M. III. kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali. svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128. III. 34—41.H ceo« QY nonviBS y sce KEPOBO". flHHHh. H3 dy6poeauKoi 121 KC 120 apxuea. 190—191. doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu. M. ako je uopšte bilo moguće. I. Dubrovčani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni". 493. sačuvano u Dubrovniku.. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava. Cuiape cpucKe uoeejbe u uuc. Uzoran život. 121 M. nepodmitljivost. nepristrasnost. preporučivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike. 122 M.

godine. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne. Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na politički život srednjovekovne Bosne". 19—29) razmatra temu s gledišta od nosa crkve i plemstva. bilo aktuelno u trouglu između Sandalja. J. ako se tako sme reći137. CKapnh. od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila.svetovnjačku sredinu. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava. JJHHHIS. 46 (1934). dokumenti o Konavlima. mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima. jer je pitanje o kome govori pismo. a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav gost. a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. III. suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan. koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika hercega Stjepana. M. 129 O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Radenovića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. 186. a drugu. Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom JB. od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi. navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. 435. koji se desio u drugoj polovini 1440. Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj. i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma gali bosanski plemići.3 dy6poeam<oi apxuea. TiHpKOBHh. može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. C. I. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-vlovića130. god. — M. Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata136. 128 127 T3M. naime. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava. dakle. U drugom slučaju. Radoslava i Dubrovnika184. nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. V. XepJiei CiueffiaH ByKuuH Kocaua. Međutim. koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe133. naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane. a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: . Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. nije sporno da je jedan krstjanski starešina. Pri tome se polazilo od dva slučaja. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta. 19 (1970—1971). 131 B. U njihove 227 . Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y. Gojsav gost. na jednu aferu.. da je možda pomagao županu u radu132. CTojaHOBHh. Znajući. konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina. A. nastojala da kupi. Radoslavljevu polovinu. 79. čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu nadležnost. 130 Kako sam već odavno upozorio. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu.2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131. Dinića.y KprriiiaHHNv" izvođen. da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije.

jer se Dubrovčani dalje ne žale. i negde pre sredine februara 1441. IIviiHh. Fine. 194—196. decembra 1440. 257—260. zadržani i roba im sekvestrovana. Bosnian Church. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina Radovca. naročito kreditori i tužioci. god. Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima. Ovi su. izdaju isprave o slobodnom prolazu ili 228 . J^nnah. i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu. Takav dokumenat su dobili.. 135 Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac. dakle. 134 HAD. narav no. Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. O fociuuMa „upKee BocaucKe". grupa dubrovačkih trgovaca. II. Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa. ali su se trgovci podelili. u M. dok je druga grupa stigla docnije 178bila bez isprave... CTOjaHOBHha. zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića 138 J. i to između sekvestra od avgusta 1440. s pozivom na dok. 27. a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu. na istom mestu. 133 HAD. 3. 169—170. respondendi litere nuper recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis. Sve što se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci. CuojueHutfU cpdcnu. pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati.. 100. A. govori o oduzimanju utajenog velura ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva. juna 1422: . pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju . 97: . HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi. i svakako oslobođene. 227 228. "RoinKOBiih. 24—27. Studije. sto znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija. III. koji je bio u Goraždu. Acta Consilii Rogatorum. inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića. tj. Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska". a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. V.ar-repta per patarinos apud Gorasde". de excusando nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette. Žalba iz januara 1442. pa 10. omanji karavan. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu. god. tražeći i ispravu 177slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"138. 4 (1983). isključiti. videlicet de excusando nos a predictis voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his. u kraljevu zemlju. Šidak. 3 (1420—1426) f. jula 1422. god.. 3 (1420—1426) f. Acta Consilii Rogatorum. god. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. i n. god. Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440.ruke već je pala Srebrenica. gde je i osvrt na raniju literaturu. H3 dySpoeauKoi apxuea. i ponude da se povede parnica i učini pravda patarenima u aprilu 1441. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu Sandalju pro facto ceteuertine de Canali. ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji. 137 Iz dokumenata objavljenih u M. pa je jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu. 292. Eeorpafl 1858. 102' od 18. U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. I. U decembru 1440. vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. fol. 99. Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe.

nap. Popovo. VIII 1440: .krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve. da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka. Već u avgustu 1440. JJuHHh. 22. Isto tako. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a. u čemu je prepoznata Crnca u Zatone. u Go raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija. Sandaljeva. predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. 310 nap.. a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche". JIM. kraljeva (contrata del re). 125) citirao ugovor o ponosu . One se nejednako vide. dakle. čitave zemlje. JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua. dakle. 179Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna 229 na traženje njegovih patarena1*1. dakle. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tkanina. neko ko po ovlašćenju gospodara vrši vlast u njegovo ime. čak. flHHHh.. Reč prosto znači oblast. po svoj prilici nedaleko od Goražda. god. Eeorpafl 1978. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je. ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu. teško da će se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5' crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom.. Hum. morali bismo imati nekakav spor između njega.ad locum patarenorum". Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana".? dy6poeauKoi apxuea. U aprilu 1441. 25.ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše140. što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali. Nije. reč o otimanju već zadržavanju.„vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz. ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim . sekvestru. 180Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik" (tako je nekad prevedeno). obično dok se ne iznudi rešenje spora. Radoslavljeva. bar u prvim decenijama XV veka142. kraj. 184—187. 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH.. nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu.eM BeKy. Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. . III. što bi se danas reklo službenik. II3 dy6poea<it<oi apxuea.. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti. njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. Vidi nap. scribendi litteras comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris mercatoribus per eius patharinos. na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. Uzimajući sve to u obzir. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo . Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima. koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije. M. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja. Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje. Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća..ad domos christianorum" . 227. /#. zatim župe kao Konavli. god. kaže „ad patarenos" ili .ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". III. Pominje se „contrata Vlachorum". moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene.. 140 M. funkcioner. II. Ali.ad locum dictum Ruxin patarino" ili . Up... 278. — M. te bi se. zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. 141. JJHHHK. Trebinje.

jer se crkva nije mogla istisnuti. nalazimo u citiranoj zbirci M. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo. oblasne gospodare. Znatno drukčija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. septembra iste godine. . Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima. jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv. podržavan od vojvodinih poslanika. 228. zauzetosti berbom.OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry". U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine. predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus). Ali. Hs dy6poeamcoi apxusa.ustanovama. i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića. Izdat je 27. tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba. Jl. 142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva. jjHHHh. To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice. Mihaila. kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice. februara 1445. vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku.. pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta. 113 dy6poeauKoi apxma.. u čemu 141 M. kraljevu zemlju (contrata del re).HHHh. koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost. date garantije u tradicionalnom obliku sa 230 . . terras. imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država. videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices. regrutovana iz kruga srodnika i službenika . Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji. nisu održavala suđenja. avgusta i 1. Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis. III. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović. kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. ima pomena o djedu samo do 1438. Ne srne se. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. kada su. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. razjedinjene i zavađene. odnosio na neko suđenje. tj. nesumnjivo. Vlastela pojedinih teritorija. iz istog razloga. očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom. prout unus ordo debitus exigit. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. međutim. nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava144. Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana". Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. IV 1441. 197. arbitarski položaj između vladara i vlastele. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. iz XV v. dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. 8. Drugi odgovor se. a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama. loca et contratas ipsius dominii . III. po svoj prilici. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju vojvodinu: per totam regionem et territorium. na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari. bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele. a to je bio i rok kad se. godine. je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S. posle pomirenja. delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima. Zahtev druge strane. a do kralja u normalnom slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana". U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije. Jaka strana je. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima.

145 Jh. kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj. na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti . koje su gubili zajedno sa državom. Maupo OpGHH. IV. Pomeranje u odnosima između vladara i vlastele. iznad svih klasa realnog društva. čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću klasu. Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU. Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana. "RHpKOBuh. na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi čajima Bosne i s njenom slobodom". U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom. zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti. imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne. kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka. PycautKa iocuoda. I bez dublje analize. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni. izazvano podelom na teritorije. U srednjovekovnim uslo-vima teško je. CTOjaHOBiih. državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu. II. Beorpaa 1968. Poučan primer predstavlja domaća vlastela. 144 Up. Kpa/beeciueo Cjtosena. bez uplitanja i diktiranja države.. o čemu će još biti reci. stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka". 190—199. HcropHJCKH laconHC. Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele. ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori.ustaljenom ulogom crkve1*5. da su imali u njoj svoje mesto. 143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima. kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva. 66—69. čak. 8—11. 21 (1974). TiHpKOBiih. 151. 345—346. O okolnostima sklapanja mira up. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU 231 Kada je reč o srednjem veku. C. a još više o crkvi bosanskoj. čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo. može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne strukture. na pravednike i grešnike. odnosno na drugoj strani. C.

Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku. .kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama. nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim.. Studije. ipak. bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata118. Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom dvoru. znamo samo imena i činove. familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski. svoga nećaka. o kojoj ovde nećemo diskutovati. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama. valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike. No. problem je. i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti. a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio 146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. 147 Kao što sam već ranije upozorio. poglavito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. Šidak. jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije. Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen. 161—169.. a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje. Naime. da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas. ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena. ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. o kojima je ostalo pomena u izvorima.udostojeni milosti božje. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu. kako ih poznajemo iz izvora. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve. Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta. s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina. nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje. Oporuka „gosta" Radina. oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"146. koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. da nije uzimana u obzir okolnost da 233 . već samo vera. Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom. nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj.dum" ili . u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja. Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"147. analogno je onome „dominus". a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini.

nekom 6. Pavle. hromi. Sv. koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. hromi. 5. Sv.no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE. 353—357. dakle.. gladni. koji su prave vere apostolske . Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i „krstjanicama": . GZM. molebni. Sv. 23 (1911). Svi sveti pojedinačni iznosi: 3 .npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh". III. Sv. vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. a nekom i 8 dinara. Radin gost je odredio da se .Md HOB'feKd" da dele nekom 3. arhandeo Mihailo.. Međutim. a ne da su „krstjani" imali hramove i da su palili svece u njima itd.d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih. Stefan. starci i starice. U svakom slučaju. hromi. SVOJI iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin DUBROVČANI iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević. 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu). burnih. 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu božju na kolenima . neki prateći dokumenti: Ć. 6.se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama. slepi. a iznosi su utvrđeni na 3. tekst je najbolje izdat kod Ć. 4. žedni. Hi dy6poeamwi apxuea. slepi..mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa. Petka. krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube. Truhelke. starci. za koje se kaže da su .. stari. Sv. Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua. prokaženi. GZM. 153—156. Đorđe.iih crfemiMih H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i . II. Vazne-senje. 6. ne ide za tim da se deli socijalno degradiranima i onima koji imaju najveću nuždu. nevoljan čovek prilike za podelu: prilike za podelu: Sv. ubogi. U krugu krštenih se. ubogi mirski ljudi. Bla-govesti. zatim Jb. Truhelka. 5. slepi.WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi. 148 Kao što je već rečeno. uključujući krsno ime Radi-novo). gladni. Još o testamentu gosta Radina i o patarenima. sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja.H H \-Ko:iiiE. 363—382. a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći.potvrđuju elemente iz samog testamenta. Sv. Petar. nekom 4. nedelja. HeKojiuKo hupu. petak i jedanaest velikih praznika. Marija. IIpHJio3H KJH<3>. hromi. starice korisnici: ništetni. U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije. žedni. Testamenat gosta Radina. naročito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi. 104—108. 214—220. slepi. CTojaHOBHh. nekom 5. Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima. dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili. 4. Roždestvo. sirote. 234 je i zadužio svoje prijatelje. od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u određenim prilikama i na određen način. i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE". ali se i tu prednost daje onima koji su u većoj nevolji. 24 (1958). Prateći dokumenti u M. ubogi. Vaskrsenje.aMk". a takode i „mirski ljudi" (dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi. 25 (1913). Sv. Tadioko Marojević korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice. isti.KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO. udovice.. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje.

Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. jasno je da se „kmeti" i „kmetice". čak. pa. najveću gospodu ugarsku149. I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu. davalo već u srednjem veku. mletački O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći. ni seljaci uopšte. dakle. Sv. bar u obliku „kmetić". Ako je ovo drugo razlog. u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba. Nema osnova da se to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. Petka. 52. nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene". C-rojaHOBHh. emigrant u tuđini. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y ' CH WB 1N|1 (yr<>AHw) EH^W"161. 11 (1960). koju je otkrio M.U]Htx'''. 151 Jb. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina. o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. Sv. up. Reč . nedelja..kmet" kao što je. onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima. odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima". 4. što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. Đorđe. dojaHOBHh. Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu. burnih. Blago vesti. Vazne-senje. Marija. Stefan. vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana". Pavle. M. ne smeju shvatati u socijalnoekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se. kao i kod savre-mene vlastele. I. sluge. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci.. 5. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću. Sv. računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku149 JL. Beorpaa 1967. U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta. 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se žegu svece u hramovima božjim Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. Sv. Sv. poznato. dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. Kućani će tu biti. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine. 150 -iupeSuncKa ejiaciueAa. Pre svega. Vaskrsenje. podložnika ili roba. mogla je označavati i gospodina. Godišnjak Društva istoričara BiH. „krstjani" se ne javljaju u položaju. 598. Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao. oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti.v ro^«! (rocn^iiNđ) ' W A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU. Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića. XymcK0- . kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE". ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. II. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. Sv. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima.Sv. moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu150. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3. u celokupnoj očuvanoj građi. ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana. 609. Drugi Zaključak. deceniju pre sastavljanja testamenta. Petar. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi". a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Ciuape cpucne itoee/be u uucjua. 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte. Kada su. Sv. koji sigurno sledi. Radoslav Pavlović i Dub rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika . dok su bili usred svoje zemlje. Kontekst je takav da se gotovo mora očekivati religiozna konotacija. 152. arhandeo Mihailo. uostalom. koji su bili sitna vlastela iz Dračevice. Roždestvo. Bogatiji među njima imali su sluge. pa je upotrebljavana za „barone". Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI.

109—115. o onima koji 152 Pitanju o posedima vratio se M. 154 J. spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv. 25—26 (1972—73). iako im je bilo zabranjeno da imaju posede. o zemlji koju je „prokleti" kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". mentacije. Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da pomaže obe crkvene zajednice. Bitan ostaje još uvek podatak. 1 (1930). Tri humanista o patarenima. 247.„salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi. I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. Turski popisni defteri. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske". ipak. Sudostforschungen 19 (1960). Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. Histo rijski zbornik. I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima. 236 . I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju „krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima. postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće. Okic. papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva. svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. citira nepotpuno i Psalam 15. gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)154. a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima. koji je T. Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo. oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima152. koje smo ranije spominjali. primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. Thalloczv. Studien.autoriteta". uz ostalo.. U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji. sastavljeni posle turskog osvajanja. katolik medu čitavim nizom >. U odeljku o zakletvi. Možda se. Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits. Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju. daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima. Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš. ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". ipak. mesta na koja se oslanja. O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina. Tu se. „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. a ne da se zaklinje uopšte. pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". Ipak. Franjevci su. ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću. ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu. braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje. Oki? naveo u svojoj raspravi. nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve. već i neki drugi posredni i neposredni podaci. L. Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac. došlo do nas. 153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. 411—412. Matasović. Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj". god.

navodno. 158 Ja ne mislim. Rački. 109. a He npHMa MHTa Ha npaeora. katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25. iskazana izvan polemičkog konteksta. Ipak. R."156 Ovo bi se mesto. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama. Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani. a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena". F. Sa ovakvim paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive. 157 Citirano u M. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj. za veliki broj pojedinaca. sed illis qui possunt eis retribuere. niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera. prihvatili. Srećkovićevog jevanđelja. U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana". još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. uostalom. To postaje još verovatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima. Daničića). naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja. Up. 80 (1909). ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. . kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje. učenja o predestinaciji. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja. čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne. non dant pauperibus. i među sveštenicima i monasima. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja. i ako ponekad daju. Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"157. čak. osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. Kotruljević se. treba se setiti da je neobična kombinacija askeze. već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune. 116: Manifestum est. et si aliquando dant. U Kotruljevićevoj izjavi.. Ijiac. Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"155. 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti. . koju su. on je žigosao opšti stav svojih protivnika. 155 15t 237 sežne socijalne posledice. Rački. Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa. . a ne pojedinačne prestupe. Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti. moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. nap. ne daju siromašnima. a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za 238 . Prilozi. . Prilozi. iako se lihvarilo. Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom. Ko oBaKO pa^H. Byjiih. 1. zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora. da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju. H. quod expresse isti faciunt in hoc contra preceptum christi. Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. imao je dalekoF. . naravno. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. 132. mora se postupati veoma oprezno. i ovaj sud.o5n'1.mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. Tawney. contempnentes doctrinam christi dicentis . Religion and the Rise of Capitalism. već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo učenje . Harmondsworth 1975. za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju. stereotip. preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva.

Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke. 28 (1981). Anali Historijskog institutu JAZU. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. odnosno posrednike za cenu tih žena. koje ovde ne možemo podrobno prikazivati160. usled te okolnosti. Saracene. Stojana i Tvrdislava. GZM. kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata. A. daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje159. Kad bi došli u katoličku sredinu. U Bosni. 10 (1982). a krajem veka i zabranjuje. 333—340. Uverivši se da su rođene u kato159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi. M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy. isti. Živković. 125—147. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. naravno. gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. MenioBHTa rpalja. )KHBKOBHh. 69—74. a ne patarenke"162. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova. JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK). 148—162. ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu. 161 P. a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i . 239 ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha). 1 (1949). mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni. vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. roflunntaK . Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne. V. Grlica. Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661. HCTOPHJCKH lacornic. U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem. 21—27 (1976). 10 (1974). 9—32.DfHiHH. ro. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. U Dubrovniku. Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena. prodate u Brštaniku na Neretvi. 2 (1953). CoJiOBJeB. gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. bili nekršteni. isti. ipak. Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom.DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M). dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce. Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne. 51—58. tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta. mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola. navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene161. U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje.malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život. gde je situacija Bosne bila bolje poznata. stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. 139—164. proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva. tipično roblje uz Tatare. HC 1 (1946). H. Vinaver. Čremošnik. više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje. u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom". Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu. Istorijsko-pravni zbornik.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EHX. 27—48. 2 (1947). Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Turke i druge. godine. Tri žene. <J>eJHh. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. IT. Ali. Bosna je. oni su. 160 G.

odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara.. venduntur homines per fora ut bestie . Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom. . a sami ne znaju dovoljno. 84—85. . 180. njihove pretvornosti i hipokrizije. 115: . Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. naime. Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. Hs dy6poeauKoi apxuea. 124. Kao što je dobro upozorio D. osim za najsiromašnije. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu. a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*. III. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. U susedstvu . 240 što je. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. H3 dy6poeaHKoi apxuea. već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867). a i iz drugih dokumenata163. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika. po izvorima.. pristupačna je sada u prvom delu knjige M. u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano. F. 168. JUHHHS. privola (consensus) je neophodna. tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube165. čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. Vjerodostojnost. da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna". Ipak. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema.D. u nastojanju. Prilozi. 2 163 164 165 166 Dubrovačka građa o trgovanju robljem. objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana. važilo kao običaj zemlje. u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno. npr. Kniewald. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka. M. već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. F. kao uostalom i u drugim . Rački.164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. ropski status bio nasledan. Knie-wald. opšteg odsustva pravde itd. niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete. III. U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici.zemljama u kojima se održalo ropstvo. Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa. U Bosni je.. Prilozi. pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge. to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"167. Rački. koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava. D.odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane. 63—65. . . Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila. da je Radin gost bio oženjen.

izostanak pokušaja da se nametnu rituali. naročito iz „Dubia". Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju. ed. 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354. zvučati romantično. već D.Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve. Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz.mos patriae". dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob1*9. 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca. dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu. To. 241 da se „uzimaju zbog ljubavi. tako se nije ukorenio ni miraz. naravno. nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171. . koliko ih naziremo u Bosni. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika. flamraHh. Mi ne znamo. Kniewald. Vjerodostojnost. tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan178. god. 150. nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina. Pa^ojinh. da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi. EHO-rpa« 1865. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko-pravna shvatanja. ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane.. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka. Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake strogosti. H. može se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali. koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni. što je prema savremenicima bio . Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. To je moglo u Padovi 1475. poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika. .17° Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. Vjerodostojnost 149—152. ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i verna". Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. nauucao JfoMernuujau. "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee. u stvari. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. Eeorpa« 1960. Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja. 243-^244. ed. Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je. ali je. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo. bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. Kniewald. Ono što je u njoj bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije. koji ih je pratio. svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. kanonski ne bespre-korno. Nimalo nas ne . ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. 43. što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim stvarima preobratili. 187 168 D.

god. smatrali za nezakonitu. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napuštanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena176. naravno. 105 (1956). Ćošković. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. gde su navedeni izvori i gde je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst. 10. Vjerodostojnost. 93. 27—29. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373. U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao . tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje. ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. TiHpKOBHh. 162. činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. C. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci. naravno. 5 (1985). ona postaje otvorena trajnom. tip socijalne organizacije. 260—261. Pri tome su. Vjerodostojnost. ipak. To. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu. 173 D. O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju. kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo. tužiteljku) a se expulit. 158. uslova koji su se sporo menjali. Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje. CnojaeHHK. 178 Up. Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj. ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca. ma koliko bila mala i skromna u snazi. zavisna od činilaca koji su dugo delovali. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napuštanjem od strane hranitelja. 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa. ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. poseduje prećutan. mentalitet masa. sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima. ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. 242 V. KyjiHnmh. Tpaioeu 6oiyy EOKU KoiuopCKOJ. 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. III. 176 D. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh.iznenađuje činjenica da su katolici decu rođenu iz ovakvih brakova. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa. god. Kniewald. 1 (1968). Kniewald. 174 P. obrasci i uzori hrišcanskog života. Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika176. masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline.

ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova. Ono što se čitalo. zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima. koja ne poštuje krst ni ikone. braneći i šireći svoje učenje. i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara. nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena177. i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam. ni slikarstvo. nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. Time što se promenila doktrina crkve u Bosni. ali mnogi paganski ostaci. promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. sudeći po savremenim svedočanstvima. koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva. naravno. sve do tridesetih godina XIII veka. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pripadala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina. Bosna. od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali. Ipak. i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da. koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta. Kao-i drugi dualisti. ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale. teško se može rekon-struisati. nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana. i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili. ni u crkvi bosanskoj. ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja. Ostala je. nisu iščezle sve kulturne potrebe. u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura. svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima. ipak ni u . pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu. koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške. pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika.zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. međutim. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi. postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja. divljenja i ponosa. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole. a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka. odeždama i dr. pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali. bila razvijena među bosanskim „krstjanima". u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja. 243 Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi.

jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.
177

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke179. Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika. Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o učenju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga. Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i

244

zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245 ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima182. Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigurnosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o

širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246 kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim, materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli, gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upotrebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga doba. Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183 S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377 —1391) pod vlast bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katoličke crkve 186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god. prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno preobraćali Bosnu iznutra. Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99.

18

' Up.

kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Očigledno su politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto

249

trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro najranije bosanske države. Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u suštini samostalna država191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska" hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187 Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu vrednost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćošković. 191 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250 vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do njegovog stupanja na presto crkva

bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simboličan. Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato, kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28 —30 (1977—79), 59—75; isti, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima, ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem"193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti

251

Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju. međutim. Teško je. je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V katoličke monahe koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne. U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goraždu. Uostalom. Međutim..samo herceg Stefan i on je učinio ono što je preostalo da se učini — on je. tesno sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196. mada je pitanje koliko su tačno bili obavešteni. Već su savre-menici zapažali i beležili. Kao što smo na drugom me-stu pokazali. Verski sukob započet 1459. Iako je. 186 JL.herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima". predao Bobovac Turcima. a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. vrlo je verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca. a 1454. ipak herceg je od 1461. god. da su. Ostao je. Slučaj Radaka. slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha. prema papi Piju II. 225. Ada Bosnae. ipak. I u tome možemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu. 12—13. on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. verovati da je sukob oko crkvenih prilika. KosaqeBHh. god. pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru. Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. god. naime. Ta su tvrđenja ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. nije uticao na hercegove krupne političke odluke. god. pokazuje jasno da je turski osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. a posebno E. 183 194 E. Za odbrambenu snagu Bosne bilo je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja. predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. Pošto je do konačne krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. Ono što se dešavalo pre i posle 1463. 63 (1985). progonjenim jereticima dao utočište u svojoj zemlji. iako je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate staroj veri. Ipak. on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je „perfidni pataren". Fermendžin. TjiacHHK CVR. ali mu se 1449. pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. „maniheja" koji bi. Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske države. tada već pod turskom vlašću. nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem. od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića. vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. . Fermendžin. 204—205. Acta Bosnae. Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa. i kasnije u vezama s Rimom. 252 nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve. sukob Vladislava Hercegovića s ocem). god. naći ćemo kod savremenika konkurentna objašnjenja (gaženje ugovora. god. važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje195. on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice.

The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics.. Since the church did not need painting. as well as later. While the church favoured isolation for its survival. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin. 245—265. while the Bosnian ruler. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana. up. when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian . They figured. Despite this. SUMMARY 253 THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats. together with the nobility and the traditional church. the . 249 254 . about their interest in money..crusades". gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (. 101. the rulers began to stamp out this practice.krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity. in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time. 220. especially the renunciation of material churches and of the traditional service. present in Bosnia since the end of the 12th ct. C. for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester). 95.. the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. 96. resulted in specific cultural needs in the Bosnian area. 105. The dualistic doctrine. In the local administration. 99 BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16. 92.186 O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. except that it opposed their penalties. However. The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other. 81. As a rule. the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state. From the end of the 14th ct. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities. 92. At that time. 98. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people. the Bosnian Church aspired to a universal mission. 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203 BAN NINOSLAV 90. This was preceded by long campaigns and periodic .. 104. imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language.krstjani" played no role. 91. 99. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds. architecture or applied arts. the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities.adorationes" being their external expression). There is hardly anything to be said about their socioeconomic status. There are some data about individual estates. manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language. which had had a vassal relationship towards the Hungarian King.. had been defending the internal autonomy of the country. 91. especially the death sentence and excommunication. The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory. however. 93. REGISTAR REGISTAR ADORACIJE (KLANJANJA). 82. 101. 204 BAN PRIJEZDA 70. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state. 95. however. and their favouring of the rich. 249 BAN TVRTKO 32. 102. nor did they take part in the state parliament.

196. 250. 160. 117. 120. 135. 72. 175—177 CONTRATA 229. 172. 164. 112. 221. 226 257 Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111. 15. 163. 202. 19. 252 ČEČVA 99 ČELNIK (vidi KATUNAR) ČETVRTKOVIŠTE (u Usori. 135 DESNEK/DESNIK 49. 180. 159. 177 DUSINA 128. 117. 110 . 175. 212. 161—163. 177— 180. 113. 146. 215. 195—253 CRKVE 15. 95. 239 BURMAZI (katun) 97. 66. 156—158. 103. 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAŽU J 174 BOBOVAC 168. 243. 159. 247. 215—218. 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220. 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA 198. 73. 112. 159. 230 CRKVA BOSANSKA 14. 134. 185. 59. 110 BATALOVO JEVANDELJE. 104. 116. knez 100 BILINO POLJE 201. 234. 134. 198—200. 130. 233. 249. 153—155. 147. 247. današnja Bijeljina) 174 ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174 ČREŠNJEVO 178 ĆEĆE 107 DABAR 89. 171. 246. 251. 130.BERISLAV SKOČIĆ 100 BEROJE DOBERKOVIĆ. 172. 151. 112. 173. 163. 195. 102. 244. 53. 139. 110—113. 141 BUSOVAČA 107. 163. 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52. 209—211. 213. 130. 104. 244. 203. 240—242 BREZNICA 177 BROD (župa) 90. 109. 98. 161. 200—204 DUBROVAČKE NASEOBINE 50. 202. 110. 184. 252 BOKŠEVAC 178 BOLUNI (vlaška grupa) 141 BORAC 51. 180. 206—210 BANČIĆI (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (župa) 92. 205. 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAČEVICA (župa) 31. 53. 91. 159. 93. 101 DVORIŠĆA (trg) 102. 178—180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196—200. 159. 168. 241. 206. 61. 119 BRODAR (iznad ušća Lima) 176 BRŠTANIK 71. 162. 223—227. 129. 112. 239. 51. 173 DUVNO 100. 89 DEZEVICA 128. 99 CARINE (trgovačke) 101. 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207—210.

131. 245. 252 FOČA 51. 103. 198. 241. 145—147. 160. 163. 164. 181. 66. 187. 159. 237 GOST RADIN SEONIČANIN 234. 115. 213—215. 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (župa) 176 GRADAC (trg) 103. 65—68. 89. 171. 61. 113. 173. 129. 111. 62. 130. 172. 116. 182. 134—137. 221. 107. 226 JAJCE 51. 249—252 258 GACKO 163. 107. 188. 181 — 185. 175—177. 116. 175—177. knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVIĆ. 181. 58. 174. 228. 130. 181—184 FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18. 183 FOJNICA 52. 111. 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51. 100. 65. 110. knez 161 IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182 IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45 IVANIŠ PAVLOVIĆ 158. 159. 252 GOST MILUTIN 227. 100 JELEČ (u župi Govzi) 130. 178 GALUMAINIK 89 GLAMOČ 101. 109. 224. 181 GLAŠKI (grad) 67. 183. 62. 135. 116. 126. 163. 167. 212. 116. 134. 130. 182. 19. knez 44 HARDOMILIĆI (vlasi) 39 HOROJEVIĆI (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVIĆ 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44 HRVOJE VUKČKĆ 18. 112. 55—58. 110. 163. vojvoda 223. 159. 209. 180. 251 GRGUR STIPANČIĆ. 93. 237. 101. 154. 196 IVAN NELIPIĆ. 173. 223. 113. 251 IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195. 118. 221. 242. 116. 163—167. 250. 159. 250—252 FRANJEVCI 15. 210 EKSKOMUNIKACIJA 199. 155. 121. 251 ECCLESIA BOSNENSIS. 58.DVOSTRUKI MANASTIRI 202 ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ. 128. 130. 51. 176 JEZERO 131. 174. 224. 200—205. 72. 182. 117. 135. 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52. 150. 109. 163. 229. 112. katolička biskupija. 52. 163. 247 JAKOTINO (selo) 99. 63. 66. 163 JOŠANICA (selo) 135 . 58.

89 KATUN 39—47. 116. 112. 198. 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197. 54. 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17. 159. 164. 173. 153. 150. 253 KRALJ TVRTKO I 41. 241. 233. 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28. 181. 92. 199. 158. 78 KUKANJ (na Ćehotini) 176 KULIN BAN 90. 250 KRALJ TVRTKO II 161. 44. 247. 98. 81. 142. 103. 201.JURAJ VOJSALIĆ. 46. 235—239. 164 KONJIC 71. 33. 182. 250—253 KUČLAT 51 KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11. 129. 111. 237 231. 204. 225—230. 148—150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIŠA 71. 47. 158. 206. 219—222. 211. 171. 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59. 99. 58. 185. 101. 117. 57. 146. 52. 224. 251. 100. vojvoda 39 JURJEVIĆI. 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33. 97. 168 KRALJ OSTOJA 100. 109. 184. 120. 230 242. 67. 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35. 173. 162. 249. 120. 168. 182. 109. Hlivanjski grad) 52. 157. 145. 160. 207 KUTLOVIĆ (katun) 139 LAŠVA (župa) 90. 217. 95. 129 MALEŠEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19. 98. 110. 49. 44. 82. 131. 93. 178 KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109. 211—215. 173. 181. 100 LEPENICA (župa) 90. 203. braća 39 KABLE (selo) 99. 154. 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena. 100. 161. 79. 40. 39. 117. 144. 209. 142 KATUNAR 39. 139 KLJUČ (grad) 67. 188 KRESOJEVIČ (katun) 139 KREŠEVO 107. 41. 163. 226 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52. 101 LOKALNA VLAST 227—230 LUKA (župa) 31. 162. 225. 182. 201. 51. 177. 220. 77. 139. 116. 251 260 MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 . 153. 216. 224. 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96. 140. 157. 116. 161. 119. 35. 202. 171. 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49. 226. 89 259 KLASE 25 KONZULI DUBROVAČKI 112. Hlivno. 112. 244—246. 110. 117. 117. 152. 128.

145. 113. 228 PODGRADE 49—52. 150. 189 NOVI (CASTRUM NOVUM. 113. vojvoda 29. 55. 107. 41. 65. 145. 122. 176. 107. 187. 98. 79—82. 158. 177 PODVRATAR 176. 163. 66. 76 PANAĐURIŠTE 174 PAVLE KLEŠIĆ. 42. 67. 136. 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ 176. 146. 162 PETAR VOJSALIĆ 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14. 110. 238 POTKUŠLAT 110 PRAČA 90. 173. 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202. 113. vojvoda 224—227 PAVLE MAŠTROVIĆ 225 PAVLE RADENOVIĆ. 177 PODVISOKI 110. 47. 80 NOVAC 15. 110. Herceg-Novi) 54. 176. 187 PERUTINIĆ (katun) 139 PETAR PAVLOVIĆ. 109. knez 158 NOBILITACIJA 44—47. 166. 104. 148. 110. 100. 176. 146 OŠLJE 89 OTROCI 70. 237. 177 PODSOKO 163.MELA 90 MILIĆ VELIMISLIĆ 18 MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45 MIRILOVIĆ (katun) 139. 150. 108. 164. 141 PRIBINOVIĆI (vlasi) 39 . 181. 176—178. 134. 143 POPOVO 32. 153. 43. 58. 177 261 PODKLJUČ 67 PODOBRUN 163. 168. 172. 182 PODJELEČ 176. 67. 103. 176 PODVIŠEGRAD 176. 55. 112. 99. 174. 182 PREDOJEVIC (katun) 139. 109. 56. 251 PAVLE RADIŠIĆ 225 PČELARSTVO 92. 177. 184. 180 NOVI (kod Goražda) 176 OBLASNI GOSPODARI 250—253 OBRAD BOROJEVIĆ 46 OLOVO 58. 56. 203 NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (župa) 90 NIKOLA PAVLOVIĆ. 135. 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42. 125 POSEDI KRSTJANA 116. knez 32. 62. 149. 172—174 OSTRUŽNICA 102. 162. 110. 163. 225 PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163.

162. 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144. 72. 175. 117. 89. 154. '33. 228. 93. 153. 228. 159. 134. 80. 98. 126. 177. 76. 252. 153. 177. 72. 30. 174 PURGARI 62—66 RADIČ SANKOVIĆ 44. 182—185. vitez 241 PRIBUD (župa) 176 PRIJEPOLJE 111. 40. herceg 29. 117. 116. 52. 224. vojvoda 28. 54. 164. 251 SLANSKO PRIMORJE 28. 226. 180. 151. 159. 102. 41. 226. 108—113. 31. 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVIČI (vlasi) 141 PROZOR 163. 177 SANA (župa) 182 SANDALJ HRANIĆ. 89. 175. 33. 37—39. 175. 107. 130. 92. 117. 122. 177. 103. . 239. 58. 93 TRGOVINA ROBLJEM 53. 81. 179. 116. 188. 158. 184. 136. 81. 44. 231. 252 RADOSAV GLAVIĆ 227. 55. 158. 172. 108. 165. 167. 173. 142. 127 RUDARI 59—62. 226 SOKO (grad) 99. 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225. 182. 45. 112. 91. GAJENJE STOKE 17. 157. 53—55. 149. 113. 98. 163. 35. vojvoda 28. 105. 228. 167. 62—66. 162. 49. 111. 113. 168. 197. 251. 253 STOLAC (selo) 135 STON 28. 145—151. 58. 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58. 163. 240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO 174 TVRĐAVA I GRAD 49. 50. 176. 52. 107. 188. 219. 61. 228 262 SRIDA (varoš) 67. 146—148. 95. 89 SAMOBOR (u župi Pribud) 130. 51. 101 — 103. 159. 73. 179. 109. 153. 126. 183—187. 239—240 ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105. 175. 52. 155—157. 250 RUKOPISI BOSANSKI 20. 165. 123. 227. 150. 145. 158. 229. 120. 186—188 SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15. 59-61. 101. 177 TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176 TOMIĆ (katun) 139 TORNIK (u župi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18. 244. 119. 171—174. 240. 176 SOLI (župa) 49. 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174 TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (župa) 117 TJENTIŠTE 163. 164. 222. 102. 182 STJENICE (u župi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA. 115. 180. 162. 112. 212 SREBRENICA 51. 44—46. 250 SALENES / SALINES 49. 130. 173. 54. 226 RADIN GOST 223. 128. 153. 222. 173. 98. 172—177. 110. 228 RADOSLAV PAVLOVIĆ. 223. 182. 174. 168. 162—167.PRIBISAV VUKOTIĆ. 179. 178. 223.. 81. 179. 234—237. 104. 71—76. 245 RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247 ROBLJE IZ BOSNE 69. 151. 99. 147 RUDARSKA NASELJA 110. 69. 125. 130. 182—184. 117. 137. 166. 179 STOČARSTVO na selu. 71. 89. 57. 249 RUDNICI 34. 146. 52. 44. 129. 250 RENTA FEUDALNA 27—31. 195. 176. 113. 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34.

217. 183. 215. 119. 227 ZANATLIJE 58. 66. 160. 100. 156. 80. 163. 56. 188 VIA NARENTI 52. knez 82. 97. 67. knez 32 VOIHNIĆI (katun. 182. 130. 172. 163. 185 „VJERA" CRKVENA 93. 182. 138—144. 115.178. 184. 183 ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / . 100. 61. 172. 177 VAREŠ 174 „VAROŠ" (naziv podgrađa) 50. 205. 173. 187 VISOKO 66. vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVIĆ (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (župa) 92. 151. 135—138. 89 ZADUŽENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215. 103. 156 VIDGOŠA (župa) 90 VIDOGOŠĆE (župa) 119 VINOGRADARSTVO 128—132. 252 UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212 USTIKOLINA 109. 156. 135. 97—99. 183. 182. 161. 187 VLATKO KOSACA. 143. 159. 100. 99 263 VLASTELA U BOSNI 79—81 VLASTELINSKA REZERVA 116—119. 184 VIŠEGRAD 51. 173. 226. 56. 187 ZAHUMLJE 18. knez 81. herceg 29 VLATKO VUKOSLAVIĆ. 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (župa) 51. 59. 165. 165. 186. 66. 99 VUKAC HRVATINIĆ 99 VUKMIR SENKOVIĆ 100 VUKOSLAV HRVATINIĆ. 43—45. 172. 140 VLASI 37—41. 146. 72. 62. 149. 115. 110. 165—168. 181 VIA (trgovački putevi) 50—52. 52. 180. 182 VESELA STRAŽA 163. 130. 218 VLAHOVIĆI (katun) 139. 117. 111. 76. 223—225 VJERNA SLUŽBA 221—224 VLADARSKA IDEOLOGIJA 14. 173. 159. 120. 90. 175—177. 177. 53. 163. 174 VRHPRAČA (župa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVIĆ 183 VUK VUKOSLAVIĆ. 180. 159. 185 ZBOR 35 ZEMLJANIK (župa) 99 ZEMUNIK (župa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51. 156 VIA DRINE 51.

.ŽUROVIĆI (katun) 139 Julijana SUŠNIK SUŠNIK 264 Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful