YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆKOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987
SADRŽAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
PREDGOVOR........................................................................................... Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

REDAKCIONI ODBOR

PREDGOVOR Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju. Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feudalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 154Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 155Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 156Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 157Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ručju 158Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoružanje. Način ratovanja 159Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog života E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi,

saopštavajući nove zaključke. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. crkve posebno obrađivale. Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina. carine. Kao i politička istorija. Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje". a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si. društva.). prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić. poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju. neosporno. Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je. priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G. pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)". najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se u oblasti istorije privrede. dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija. takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države. deo knjige koji je najteže dopuniti. upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana. pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. To je. Svi dodaci.dohoci. Kao što je poznato. istorija umet-nosti). Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista. privrede. namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života. pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. a bilo bi potrebno i više vremena. Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja. što bi značilo i veće udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života. prema naknadnoj razradi plana. Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima. globe. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. Pored društva i društvenih odnosa. „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama. Odeljci F i G. istorija književnosti. koje je sam akademik Babić stigao da obradi. pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države. Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ . U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život.

kako po svemu izgleda. prevagu su imale feudalne snage. pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga. Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. sa najvećom mogućom ingerencijom vladara. u feudalnim uslovima odlučujuća. u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću moguću samostalnost. na drugoj strani. obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost. nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država. i feudalne vlastele. državno-politička faktora. u stvari njenih najmoćnijih predstavnika. Usprkos svih napora ove vrste. Pod formom monarhije.ANTO BABIĆ Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. u različitim vremenima i sa različitim tradicijama. uvijek nazivana jednim imenom — . koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti. Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države. pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova. između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države. koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća. U jednoj je više dolazila do izražaja. a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva. između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. to jest. rekli bismo. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice: UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 160U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države 13 ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su. te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija. u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monarhije. moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća. jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba. na jednoj strani.

Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim. velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i. njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih. povezani vlašću i autoritetom vladara. 162U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža. ipak. funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva. davala izvjesnu moralnu prevagu koja je. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu. u izuzetnim slučajevima. sa rijetkim izuzecima.imenom Bosne. koji su. da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama. oslanjajući se na njih. u relativ nom smislu. A položaj bosanskih vladara. dolazila i do stvarnog izražaja. s tim što mu je vladarska funkcija. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina. zemalja. u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje. pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara. čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova. koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. iz prve polovine XIV stoljeća. što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. ali iz same. 161Već prve poznate darovne povelje. „plemenita baština". bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja. između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se. . a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. Na drugoj strani. pravno određene. izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i. za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazalstva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti. pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža. darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države. dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline.

U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. odražavali su. u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. da zaključuju međudržavne ugovore. koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce. Pokušaji u ovom smislu. Ova i druga prava. 164Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. da snose odgovornost za njenu bezbjednost. u prvom redu. običajem utvrđene. kada se sabor pojavljuje na sceni događaja. tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija. vlastela. govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta. Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne. ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese. može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove.163U srednjovjekovnim zemljama. Ni katolička ni pravoslavna 14 crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja. osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle . vlastela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili. stoga. u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti. sticajem prilika. pak. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje. čak. onemogućavali njihovo praktično izvršenje. da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac. bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena. na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja. pak. nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. Samo iz pojedinih slučajeva. Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale. gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti. našla se. A heretička crkva bosanska. uostalom. istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku. koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta. Jedna je stvar. a druga. te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu. vlasti i naroda. koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna.

najčešće. Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je. Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države. kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara. Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline. Tim razvođem stvarno se. a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". veće ili manje površine koje. nego kao čisto geografska tvorevina. kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora. odvajajući jedne od drugih. Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta. bližih podataka." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. U stvari. tako i državno-političkih elemenata društva. U titula-turi. od Cetine do Drine" 1*.da poremete postojeće odnose snaga. koja se nisu dala lako izmeniti 1. nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja". g. te nam. koja je izdata oko 1325 g. Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju. u razmatranju pitanja organizacije bosanske države. teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine). „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost. koja se nisu pomjerala iz središnje 15 Bosne. Jer. Pojam državnog središta podudarao se. u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor. uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. . ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog stabilizovanja. Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteranskopodunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena2*1. stoga. povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji. geografski.. Lelije (2032 m). Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna. a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih. već pomenutih. na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede. slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. u nedostatku drugih. Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih. proteže dug vijenac visokih. mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". uglavnom. kao prirodna barijera. nju je spašavalo. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića. faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. čak i u vremena. Zelengore (2015 m). prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja. naziva „Kraljevom zemljom"2).

Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje. svaka za sebe. Beorpa« 1935. Mošin. U poprečnom smjeru. str. LXVII. 305-306. A. u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja. slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. a u središnjem dijelu. EeorpaA— 3arpe6 1928.'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI. TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. Zagreb 1950. Sarajevo 1906). U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane. obuhvata. No. koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka. Fnac CAHy. [V. u srednjovjekovnim uslovima. TiopoBiih. Šabanović. otežavaju održavanje saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. Sarajevo 1959. vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. Wien 1909. 2a O. u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja.Treskavice (2088 m). dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. od Mostara naniže. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom. str. planinski vijenci. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit. Matično područje srednjovjekovne bosanske države. oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. la Thalloczv. šumama i planinskim pašnjacima. Čitavo područje obiluje vodama. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit. Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor. MHJvniKOBHh. Jleiuouiic uoua JljKibanuna. Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima. odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem. L. nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena. bogato je i rudama. THTorpafl 1967. kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem. pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju 16 . 2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H.. IIoceSHa H3flaH>a CAHy. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime. dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci. mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla. vegetacijom i vodom oskudnog tla. oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka. Bosanski pašaluk. Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje. a terenski je. Bjelašnice (2067 m). 119 (i passim). Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates. još više za stočarstvo. knj.uc uoua JJyK/baHima.] BJI. Dolina Neretve proširuje se. u pravcu istokzapad.ou. obradivim površinama. povezan samo visokim planinskim prevojima. XIV. Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine. njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske. Pogodni su uslovi za zemljoradnju. Ljetopis popa Dukljanina. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog. predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su. str. dalje. str. XVIII. a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i. 20-21. 1 CLXVII. Jbew. ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. IIlHiiiHh. Na ovoj strani. uglavnom.

da je u posljednjim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih. Venetia 1605. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbivanjima oko njih. H. istorijski značajnih. opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. str. znanju i obrazovanju. Gy. poslije mnogo stoljeća. biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi. tobožnjeg bosanskog hroničara. Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama. na srednjovjekovni način. str. nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja. 160 (cap. Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je. Poznato je.osjećaja privrženosti stanovništva više svojoj regiji nego državi. zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. srazmjerno svom iskustvu. više od svega. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika. međutim. takode. naime. No. Copioso Ristretto de gli annali di Rausa. od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus. [E. Eeorpafl 1959. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi5. Budapest 1949. tobože. III Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije. a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim zemljama Srba i Hrvata. radom domaćih ljudi. napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića4. Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje. ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da. No. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. da je. Njegovi izvještači iz primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju. Jenkinsa). i Manojla Grka. mahom crkvenog sadržaja. u istorijskim izvorima posljednja spominje. nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena. imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta. o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića. II. Ovo. koji je. u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje. nastali relativno brojni pisani spomenici. ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa. privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi. 32—151). Luccari. sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. 17. kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. De administranđo imperio. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. inače. sačuvalo tragove neposrednog opažanja. a zna se. u prošlosti. Konstantin Porfirogenit. potvrđuje činjenica da se Bosna. J. poznato je i to da su rukopisi. što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu. . U nizu srednjovjekovnih analista. <t>epjaHTjHh.] * Giacomo P. 10. teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. Ed. izgleda. mogli da zapaze.

XXVII-1 (1915). Godine 1765. upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije. XXIX-1 (1917). uostalom. u tematski ograničenom opsegu. <t>. Ovo je prvo domaće djelo u kojem se. XXVI (1914). naročito u pogledu starijeg doba. naravno. Jleionac . CTOJaHOBHh. Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. kasnije u Kreševu i Sutjesci. raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. na uži. XXX (1918). Sarajevo 1977. Ljetopisi pravoslavnih manastira. B. Beorpan 1968.] 9 L. . Beorpafl—KapjiOBqii . kao. Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9. u kojoj autor.ab Occhievia. Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se. str. Noviji ljetopisi franjevačkih manastira. uglavnom. žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika. XXIX. Biiflll Jb. sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je. [M. str. Sam Lastrić. jedan od najobrazovanijih od njih. Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. XXXV-1 (1923). na mjestima. XXXVII (1925). ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije iako je. Wading. XXXVIII (1926). može se reći. aktuelni interes franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini. suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. 8 Filip Lastrić. 425—426. Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum". i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj7. [Filip Lastrić. naime. str.25 — B. . na osnovu dostupnih izvora. izvoda. Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776).leiucuucu. IIlHiiiHh. nedostajale sve ostale. u predgovoru drugom izdanju svoje knjige. XXXIX-2 (1927). knj. čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici. ograničavaju se. Sarajevo 1917. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa. 1765. najčešće doslovno. Glasnik Zemaljskog muzeja. Kpajbeeciueo C/ioeeua. a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani. Po načinu obrade predmeta. Eeorpafl 1940. Objavio ga je 6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J. 18 njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje. 1625—1654.. I—VIII. ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena. kako kaže.. Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u . rjeđe u vidu slobodnih prerada. XXXVI-1 (1924). i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. Annales Minorum. toliko su danas.] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. 7 1927. Op6HH. među ostalim. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10. 12. 22-23. Pregled starina bosanske provincije. Xuciuopuja Bočne.. Čak i fra Nikola Lašvanin. 11. da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa. "RopoBiih. Jelenić. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije. dok su mu. jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno. iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6.

] 11 D. po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje. Za kasnije doba. 16 Joannes Lucius. knj. I—VIII. Zbornik Historijskog Instituta JAZU. Pactiu. 400. EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun. Posebna izdanja ANUBiH. The Historiography of Yugoslavia 1965—1975. među ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajića. Mittelalter. [J. i 12. u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D. Beorpa« 1968. Sarajevo 1983. Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore. O istoriji ove zbirke v. a 1840. imao vrlo mutne pojmove. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija. Lukarevića. Za literaturu poslije 1964. Op6HH. ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV. [M. Beorpas 1840. upor. Kovačević-Kojić). 13—25. Venetiis 1751—1819. Pariš 1680. Orbini. 'B. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata. hoggi corrottamente detti Schiavoni. Illyricum sacrum. CiaHOJeBHh. Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević. Hacr npBa. Beorpafl 1964. Beograd 1965. osobito.. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982). kao i drugi pisci prije njega. 10 19 1851. Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy. II 1982.M.] 13 11 20 ANTO BABIĆ . pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne". Be« 1794-95. 31—36 (D. Šidak. 169—180. Nikolajevića). Pejacsevich. Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae. HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb.. Kpajbeecuieo Cjtoeena. knj. Belgrade 1975. KpamKa Cp5mu. [M. Bd..] 14 Ch. II Regno đe gli Slavi." CaSpaioi Tpy.17 [Tekst A. LXV. u Zagrebu 1851. Miinchen 1980. 11..: Historiographie yougoslave 1955—1965. koristio se. De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex. crp.] Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka. pp. Babica se ovdje prekida18. Pajiih. Xopaamoet u CepSoet. str. Sarajevo. uzgredno.] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C. 14 F. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je. Pesaro 1601. 95—100. Farlati (-Colleti). g. govore i o srednjovjekovnoj Bosni. Pejačevića14 i drugih autora. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković13. 12. 1793. Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu. 103— 112. god. Zagreb 1975. koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. pored pomenutih. C. Farlatia i. Kurelac. i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića15. 313-323. „CpiicKU cuoMeHUUU .. Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae. I-IV. ss. Odjeljenje društvenih nauka. I. pp. 17 JoBaH Pajah.zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha .1421—1454.HpKOBHh. 6.12 Pored starijih djela koja. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Colocae (Kaloča) 1797. Beorpa« 1937. Teil 2. 1969. . Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa. Amstelodami (Amsterdam) 1666.

.... .. zatim stočari............. Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je.............. 166ROBLJE ...... u stvari.. Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda..... o njegovim dužnostima i pravima..... dakako..... neslobodni ljudi ili robovi.... u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj.... O tome............... pa i sredstvima prinude.. stanovnici gradskih naselja.. pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama. Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju.. koji su............... javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području........ u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim zemljama ovog vremena... naime.......... manastirske povelje srpskih vladara. 83 Kao u svim srednjovjekovnim državama. kada je dostignuta konačna organizacija države. i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti.. II.... bosanske povelje ne sadrže ništa slično............. Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao... na jednoj strani....................... VLASI ...... raznim sredstvima.. i............................ koje obuhvataju..... Dok se....I...... Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva............... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema.. koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju....... i na kraju......... DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 27—35 37--*7 49—68 69—78 79—82 SUMMARY ......... povlaštenu vlastelu.. na primjer.............. U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga.... kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni..... sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi...... a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga....... potčinjeno stanovništvo............. Kasnije......... narod........... on je..... 25 /.................. možda....... o njegovom položaju u društvu i državi.............. onda........ seljacizemljoradnici. svakako.. 165GRADSKO STANOVNIŠTVO ................. na drugoj strani................ 1... VLASTELA.............. V............. ne postoje nikakvi konkretni podaci................ U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi............. prirodom data..... u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva........... potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva.. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO ................. u XIV i XV stoljeću............ Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života.......

[P. pak. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću). približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice. ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija.za plemenito" . Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee. vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države. Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo. dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava 27 . zatim Slanskog primorja i Konavala. pošto ovaj izvrši „onu pravu službu". JB.] u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije.. koje je 11. XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia. lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili. vrlo vjerovatno. 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme.4 Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države. Inače. To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca. u Trebinju i Humskoj zemlji. „ljudi" („homo". CTojaiiOBHh. R. . 2. Agrarni ugovori. kako. 3. ističe Grujić. zapisati . [C." JI>. Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću. održavali su. KapjiOBUii 1929. str. Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke . str.ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . kao oblik proizvodnih odnosa 1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok.o pravom i potpunom kmetstvu". 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa.3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva. kasnijeg je postanja.130 kuć' ljudi". 173-224.. . KapjioBijH 1934. podanika. CTojaHOBHh. Beorpafl 1967. gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. uopće. Izraz „kmet". u pogledu kmetskih obaveza. 190— 191. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. s razlogom. IX-1. juna. pa i one..8 Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća". 11.predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. uobičajene i u susjednim oblastima. Ce/iuuiiua. 1. Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I. 2 Godine 1422.] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje. kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419. 100). Eeorpafl — Cp.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi". izraz „čovjek". 303). inače vrlo oskudne. juna 1422. Beorpaa 1964. u značenju zavisnog. što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. potčinjenog seljaka. županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A. a takve obaveze bile su. Eeorpafl 1967. u stvari. ^Hiinh. u pogledu agrarnih odnosa. akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo". „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili. I. sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima. MHxaibnHh.4* U jednom pismu. T\npKOBHh. Eeorpafl—Cp. str.

bosansko dubrovačke granice. Šundrica. nap. na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi8. naime. zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. bila barem približno ujednačena na vlastelinstvima. CnoMeHHK CKA. 3. Agrarno-proizvodni odnosi. Roller. po svoj prilici sinu Radmilovu. Z. Eeorpafl 1963. II. o bonitetu tla. KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa. s druge strane. bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se. M.. Beorpaa 1952. kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i. ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina. 243. Ne znamo koliko su Dubrovčani. naime. ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge. KoHaeMi. utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima. Jape^eK. 20. VII-1. a ne vinograd ili voćnjak6. o obimu rabote. u ovom slučaju. Rad-milu Žargoviću i Živanu. sankcionisali stanje kakvo su zatekli. cip. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju. g.5 4 P. s jedne. [C. 2. Ne znamo čime je. II (2). 4 * [C. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima . to jest što je bilo uobičajeno. 239. IX 1480.a y cpednoeeKoenoj CpSuju. govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji". kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. koji je 1417. D. Fpyjnh. str. to jest sa pravom nasljedstva ili. Hciuopuja Cpda. nim i nih ostankom. 244. Eeorpaa 1926. 1980. u ovom. s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. Zagreb 1955.] Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa. TiHpKOBHh. ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da 28 . davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture. 5 P. pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vlastelinstvima. Beorpafl 1973. rpyjHh. Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee. II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima. 3eM. U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de maleficiis. I. Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku.. BjiarojeBHh. K.] <a Iloee/be u uucjua. U dubrovačkom notarijatu 25. a koliko su. preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža. koji su pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se. vidi i nap. „'-leiuepuiuHa". nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu.Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli.Pavlovića u graničnom području. 186—192. 115—140. 80. drugim riječima. vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji". i. Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426). dalje. 1071. str. dakle. Poznato je samo da su.4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje na to da su davanja „što je pravo". Pelješki Zbornik. Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu. takođe. 23."7 Renta je. i oranice daju na polovicu". dao jednoj težačkoj porodici da ga obraduje „napola" (ad polovicam). kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose. LXVI. 99. vojvode Petra Pavlovića. dakle. pak. dobio od bo sanskog velmože. Roller. str. Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je. 273-276. pod istim uslovima . Stonski rat u XIV stoljeću. 323. 'fiiipKOBHh. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća. str.i nih ostankom". zvanu Prtuša. o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. R. i.bopaČH. 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa. koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju. 74—751 D. što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada.

Roller. U drugom primjeru. GZM. Jnpe^eK. uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara."9 Iz ovog jednog primjera. po prilici. iako ni to nikako nije bilo isključeno. pored osnovne rente u žitu i vinu. 398. kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu. 194. jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana. pored sve oskudnosti njihovog sadržaja. . sa velikom vjerovatnošću.. po svoj prilici. 53. U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele12. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. 7 Ć. Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. r. najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. ali se. . 80. Sarajevo 1915. roAHijJd (HHNSTd npkBdd . VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio . oktobra 1478. radne ili novčane rente10. Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to. cip. I. Kouaejiu. bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne. 8 D. potkraj srednjeg vijeka. rpyJHh. mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. II. BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid . ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je. Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. XVII. VII. 154. Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima. 77 i dalje. nap. nap. 115.se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?81 Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture. u tadanjim prilikama.] 9 Iloeejbe u Uucjna. što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se.. str. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna . U drugom jednom dokumentu (od 3. Hciuopuja CpSa. Sarajevo 1970. Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. nije davala redovna renta13. ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. novčana renta potiskivala naturalnu. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici. Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra6 P. ne treba izvoditi zaključak da je tada. 144. 2.\ltE'1d 8 KondBdd). Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa. da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano. valjda. g. 29 đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. str. str.]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj dohodak. inače. 109. nije rečeno u ovom dokumentu. navedeno je još i „ino" što se. Truhelka. Filipović. K. Agrarno-proizvodni odnosi. IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva. Godišnjak ANUBiH. 8& [N. potvrdio je 5. str.

odnosno olakšicama u korist seljaka. Isto tako. među ostalim i c agroBH. kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1'. Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu. pa tako. sigurno. sama po sebi razumije. . dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli. Agrarno-proizvodni odnosi.. 232). \uiKd. i dalje. inače. i u srednjovjekovnoj Bosni. valjda. novembra 1465. 632. Beorpafl 1931. posjednik voda i šuma. izdao je. ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni. krčenje zapuštenog tla i . prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. (D. nap. Roller. na najbliži trg. koju ona sadrži. str. seljaci bili dužni da vlastelinu daju. L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie. bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda.IUHIMHI H MHNHUIH16. I. str. Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su. Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima. SANU.nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji. kao. 45—56.nn. davanje dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka. prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom. KO^AMU. n. dj. 55 i dalje. Za ostali. i u Bosni. 13 D. bez sumnje. PHENHU. str. u pogledu feudalne rente. I. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina. r&n. samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro10 Upor. [S. nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399. pretpostavlja da se odredba. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom).] 11 IloseJbe u uucjua. Balcanica XIII—XIV. Bđgrade 1982—1983. u naturi ili u drugom nekom obliku. povremeno ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje. TapaHOBCKH. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid. str. 2. 91. pravljenje i održavanje puteva i mostova. Pored osnovne rente bile su. zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni. velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću.] 30 sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14. 4 a. dovoz žita i drugih plodova u dvor ili. Vlastelin. na primjer. kao što su. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi". 131 [Upor. No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda13*. držanje straže-na gradu. kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka. Iako nemamo o tome konkretnih podataka. radi prodaje. U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se.H. bilo kakvi podaci. 1.polja od jedne polovine do jedne četvrtine. Roller.: T. veći dio državnog teritorija nedostaju. a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa.

proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ... 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31 „plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ. Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed

postavili da je ne smje nitko primit"21. Slične
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl

1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127). 80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima. Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela
22

32

Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

33

Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragišićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295].
26 17
886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

No. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske države. kao i drugdje na Balkanu. 124. 107. 1284. X: Dragoslauus Bogdani. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. filius Bratoslavi. po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući. Ceno. fol. „Slovenima"82. što je ostavilo dosta . o nekom za Dubrovčane korisnom poslu.] 8 35 II. Eeorpa« 1932. vjerovatno. mahom dubrovačkih podataka. 14. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima. Blacus de catone Jalone.. [Ynop. C. CapajeBo 1963. 225. UecaHKa KoBa^eBHh. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. Rag. 39 (br. "Bvprjima IleTpoBHh. HoBaKOBah. VIII: Dobrocinus. 1283 — 18. venire.. uglavnom..°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. 1977. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum.. 43). Blacus Dobrana.. debeant. '01> K. XI: Serdanus Radosclaui. 111 (br. druge „Bošnjanima" ili aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium. ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV. 1280. koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. Jape^eK. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama. ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih. str. KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu. 365—6). zbog blizine dubrovačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa. IIoce6Ha H3flaH>a CAHy. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se. ancellam suam Milosti de Bosna vendit. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima". a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. MpeMOiiiHHK. 193. II. 102. 1283. nije bilo već od ranih stoljeća srednjeg vijeka. TiHpKOBHh. HOBeniSpa 1961. Eeorpafl 1965. koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny. str. str.] 51 „.. H 25. Blacus. naravno. 339). FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja.. C. . 8. OHp>KaH 24..). [Upor. 4. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31. God. Radilo se. VIII 1455. Jedna od ranih vijesti o vlasimastočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4.BHX. 362). kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva. ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. U Bosni. captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod . 133 (br. quod rute et secure . IIoce6Ha H3«aH>a HJ1. 115 (br. II. 31. quod šibi placeat. X. ffouyHeu očjaiuneiba. 323). juna 1336. Rog. ipsum inducere. stare et redire possint " (Mon. Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani). vezanim najčešće uz planinski lokalitet33.. 110. Hcffiopuja Cp6a. T. 14. servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. I (1278 — 1301). CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa. 108.. to nikako ne znači da ih na ovom području. str.

osim toponima. gdje je Bosna graničila sa Hrvatskom. . U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog. tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada. Eeorpafl 1959. pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi. VII 1376). Češka knjiga. cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus . Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane.. odvojeno je određen . Skok. : : Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima.. predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima. de concedendo Vlachis et Sclavis .. 106. .. K. Vijeće umoljenih.. Sarajevo 1974. CoJiOBJeB. V. 34. 1. U vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države. N. ■ . u kojoj se iz ranijih." Libri reformationum XIV. GZM. u dužem procesu. odavno romanizovane. fol. Treba. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. str. in Puntam et Stagnum . Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su. g. Odlukom Vijeća umoljenih od 4. uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni 38 . jula 1390. str. Skok. BeprpaH 1926. 709—10. bila međuetnička prelijevanja i miješanja. u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne.3aKOH Cp6n>eM" i . 198. ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima3*. 150. uz to. oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara. 138 i 148 (Br. dotle o čitavom ostalom državnom području.. Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea. Filipović. i ranije. B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). JapeneK. 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa. Češka knjiga o vlaškom pravu. . neizbježna su. jedva se može naići na poneki podatak. 29. Sarajevo 1918. stanovnike balkanskog područja. 127—221]. još u predrimsko. F3M. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja 38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. vodili do preovladavanja brojnije. Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. I.. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. nap. te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajednica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. 31 P.3aKOH BJEUCOM". 151). '" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine. na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići. kao i u kasnijim stoljećima stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34.tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima8381.. P. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima. Rag. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („. 228 i d. Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi. a pod imenom „Vlaha" stočari (A.. str.. XII... ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt . neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa. XXX. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam. str. pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon. naročitog oblika privređivanja. kao i u drugim balkanskim zemljama. 67). 298. 1454. 1348. IV. napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo. vrlo vjerovatno. na osnovu turskih izvora upor.. CKapnh. crp.. slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha." Diplomatarium Ragu-sanum. i BJI. XI 1454. praćena živim uzajamnim uticajima koji1 su. CapajeBO 1918. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić. XXX. također.

dj. 423. u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva. spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK. 38 Godine 1361.. Serb. 36opHuk. Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara. n. knj. tt$h Kpd. pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. str. n. 378. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima. u pogledu feudalne rente. bili obavezni na izvjesna davanja. Rag. K. BAČKU U Maspotnacu 193—4. kao lako pokretljiv elemenat. Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima. bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru. Iz ovih izvora potječu. 500). CapajeBo 1963.1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima.. Zagreb 1971. kao i zavisni seljaci-zemljoradnici. isti u Enciklopediji Jugoslavije. str. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god. nap. a 20. Skok.. god. P. Mon. <3>ujiHrioBnh. str. 4. „daje i zapisuje". bili najpodesniji da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba. II 1420. VIII 1403. mahom iz reda velmoža. vlasi kralja Ostoje (ibid. 28. niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele. Izgleda da su se.seljaci. bilo vladaru.Hk RE. uvijek kao njihovi „ljudi"38 i da su. u Dubrovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston. najvećim dijelom. 3. Prema ovim odredbama. str.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck A.odobrenje dato je za čelnika. 5. 308—311. VIII 1403. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid). VIII.^ 12. Skok. 4.' a isto. dj. često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru. II 1415.1l r (Tlmejb-eu HUCAM. Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). VIII. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o. tako su i katuni vlahastočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede39. podjela rada u vlaškim katunima bila je. bile su izdiferen'* Upor. cpedibtejeKoeiioi Kautyua. 13. preko mora40. iako raščlanjena. 24. str.. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare. 1. 202). Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. Xucuiopuja Bočne. 190). V. H 25. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<. 102. I. 1434. str. 50 i dalje. IX 1403. XI 1407.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf. Vlasi su. 514—515. a poslije pada 39* .. oppjKses. 201)."37 Mnogo su češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države. prema tome.. str.eBJeKOBiioM KaTyHy. str. pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh. a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča. odgovarajuće napomene ispod teksta. stoka i stočarske prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje. III. bilo pojedinim feudalcima. str. jHpeneK. 1430=. II. dj.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU .0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc. dj. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha. str. 196). službe u> lužnosti u korist svoga gospodara. h. 311. M. . HoBeiw6pa 1961. 537). . Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK. n. '»Primjeri kod: P. Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika. kojom ovaj velmoža svojim vazalima. najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima* 1. "■ Mon. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima. str. Ci«ino3HJyM o cpeflH. braći Jurjevićima. CtupyKwypa u opiamaatfuja. prema Jorgi. glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela stočarskih prerađevina39"..

i Dipl. pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („. CapajcBo 1963. JjHHHh. 282. Mon. str. }Wi. . " P. III. F3M. iy. županima i drugim.Ne može se. navodi i katunare. 41 VI.a.. 142). i passim. 223. Eeorpa« 1951. III. katunar. 136. u datim. običajem utvrđenoj i priznatoj. str. 72. I. M. ?** Dažbine vlaha vidi T. 1940. npr. XXX. JjHHHh. str. 4>njiHnoBHh. 1918.. n.a CAHY. TapaHOBCKH. 77 (4. kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani. 49. predstavljala više katuna. str. IV 1388). CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua. FIoce6Ha H3. vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj " V. uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad. 142. Beorpaa 1964. U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je. VIII 1430. CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy. str.. str. nap. Rag. M. str. Odačpanu CIIOMCHUIJU. Capajeso 1919. Skok: Češka knjiga. bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području. dj. str. 406 (18. utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga . žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja. Maiuapyie. 84. odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313— 1318 (CojioBjeB. pak. npr. Mcuiopuja Cp6a.'Dub rovčani su se. Vardište). str.aH>a CAHY. strl 114) i arhanđelskoj. GZM. kao odgovornom predstavniku svoje zajednice. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha. koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. VII 1384). M. a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45. 228). vidi se iz ovog primjera: U junu 1379. Starješina katuna. str. kažu. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'. str. Sarajevo 1941. OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I. 95-129]. i 25. stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . zabranio izvoz živeža u Dubrovnik. tražeći podršku. 1348 (CojiOBJeB. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave. oap>KaH 24. noce6Ha H3flaH. 171 (12 i 13. Varda. 84 (13. str. slučajevima. Rag. U Malom vijeću 17. M. stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43. Eeorpaa 1937. Rag. Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa. II.(kao. ranije je. Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom tržištu.. ["B. Htiuopuja cpucKoi iipaea. JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima. organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima. 5. knezovima. pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi. god. B. U jednoj povelji (13.. koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina. 40 zajednici. pa. vojvodama. Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. zasada. V 1361).Bosne i za račun turske države42.. JJHHHH. flHHHh. OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". naporedo sa drugim službenicima. TivpljeB.. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu". B. LII.. bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je. sada je. 150-151. 79 i passim. Jorga. II.. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. CKapah« TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU. str. str.. 306. M. rofl. JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna.") — Mon. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB. 170. 40 V.. 97 i dalje. 302.. X 1381). neTpoBHh. str. I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX.. novembra 1961). npr. Uporedi Jupe^eK. a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44.

kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51.gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala. istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer. kako izgleda. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. i iz činjenice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom. sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska. Kao ponosnici-kiridžije. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. više ili manje ograničena. i 6. po svojoj prirodi. koji je prebjegao u grad. str.. n. fol. uporedo sa vojvodama i županima." 49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se. kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili. 1420.. <t>HJiHnoBHh. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9. II. M. CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. 82). god. 485. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu svojih starješinskih prava.. 134. str. — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege. <J>HjmnoBHh. II. 106. str. dj.. a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. da mu je vjera i sloboda. autonomija unutar katuna. „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik.. pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika. kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi. XI.. str. 15. . bile pokretne i što su planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se. drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu. 106. II 1382) saopštila je JI. 190. kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika. str. po prirodi svoga zanimanja. spomenuti su čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije. čelnici. u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne. (Upor. str. 46 M. KosatieBuh y n. ali su se za jednog kneževog pastira. Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. Nije manje bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513. I u Dubrovniku su. pak. osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca. kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu60. Kad imamo u vidu da se. Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe. pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama. za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u pravom smislu". silom prilika. vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. koja je. dj. zahtijevala veću slobodu kretanja. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred" Mon. kažu. uostalom. 44 41 stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja.. Serb. 1400. Serb. 47 Jorga. OHjmnoBHh. n. dj. ma i rijetko. izgleda.

U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381).) T ■. JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum. str. OdaSpamt cuojuemiitu. Hlapac. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. 15). Sama činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom.. 392 (1336). najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna58. JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa.yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. V. 428) god. Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad. god. 134. I. 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. 146 (1381).. nap. među ostalim. i računali na pomoć i pojačanje s te strane. str. 134. Hlapčić nije rijetko među vlasima. da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital. U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. str. str. JJy6posam<a Kapatancna utpioetma. 96). 119-146. Mitth. 26 (1380). i 1332. 152 (1362). 25.. tako reći. 200). 85—87]. Jireček. 1379 CttuHnh. spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655.XVI — XVII. 1. burnih. 42 . čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. (Mon. isto. "BvprjHaa IJeTpoBHh. No na njihovu vojnu službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje. Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim " Od proizvoda stočarstva izvozila se koža. „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu. 15). Mon. 133. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus). u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija. 253 (1328). Godiš njak Balkanološkog instituta. organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. i dalje u napo-' menama). knj. str. 79 — 88. i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". III. crp. Mitth. LXXIII. XI 1398. koji od kraja XIV stoljeća postaje življi. Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. Jl. 1402 (Harnih. zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju. nap. str. Radovi ANUBiH. kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja). Balcanica. na vojnoj osnovi. M.48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića. 232. god. KocMtm. XI. nap. CHamih.. pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3.' govori čak o direktnom. 1393 (HHHHh. pa su pojedinci u većem ili manjem broju. 188 — 192. XI. mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. flHHHh. Han. My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH. Beorpaa 1972. možda. : pored proizvoda rudarstva. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. ripnjenojBe 1976. Odayica> I. izdate između 1322. 1313 — 1318 (Cojiosjes. > 51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor. upisan kao svjedok. vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. Serb. str. 121. 11). 246—7. 2). isto. Hlapović. V. Sarajevo 1983. DXL. CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu. 240 i 242 i Mon. CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III.: V. HcTa. U novčanom prometu. Ime Hlap. u Srbiji. god. 36opHHK. sušeno meso (castradina) i sir. str. str. upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. 359 — 365. 11 —13^ Ista. III. 277). njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53. I. La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. 121. 73. isto.za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. 1422. Serb. Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. " riouejbe H mrcina I. 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima transportovanja robe navodi M. Wien 1909. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna. nap. god. str. Rag. . IX 1363. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako. BAOCU U Maeposjiacu. među svjedocima se nalazi i „Comites Fribislaus Chlapponik. 1305 (Japeiek. Beograd 1982. (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. JIHHHII. Beograd 1972. s druge strane.

dj. u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama.vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10.000 dukata godišnje. bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha. 126. svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi. pored druge vojne pomoći. koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu. „zlo čine vojvodinim (tj. 1. : 5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v. Jf. pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. i česta. . v. JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. jHpeieK. ali pod uslovom da kraljevi. II. Jape^eK. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem. u junu 1430. nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje- 43 .] 54 ĆojiOBjeB. dj. pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58. . IIoce6Ha H3ffiaH. dj. ali. u isto vrijeme. II 1415. Radovi ANUBiH. u. Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka. <t>miHnoBHh. ali su. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja. [Upor. Ljubljana 1977.iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana npuutuHosuHa. iz ovog podatka: Kada je 1385. XI. n. ipak. stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona. Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka.239 (1382) itd. Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa. HcropHja H eTHorpaibnja.] . Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika. IJege/be u UUCMO. U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. Među vlasima također je često. Eeorpaa 1964. da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele.. kraljem da im. Sarajevo 1983. 96—97. : M. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku. nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje.. 53a [O trgovini Vlaha upor. god. knj. Zgodovinski časopis. H. B. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom. • .. C. str. 31.. str. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje. imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". LXXIII. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da . 34 — 36. str. 42... i K. 1325 !■ Voje. čak. v.. 53 Kolika je. vidi se. Mcuioptija Cp6a.a CAHy. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. M. II/3/. Dubrovčani su.1. po prilici. str. 79—84. str. nap.643. približno." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju40. Xpa6ak. burnih.. 106.. C.. . 282 (g. str. Dubrovčani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5. a medu vlasima. 106. OdaSpami cuoMeuuifu . inače neuobičajena. pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju61. n. O xepifetoeanKUM «. u Bosni inače uobičajeno. i M. dj. <t»HjiHnoBHh. kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. 104—105. n. Jorga. ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić. 455—475. n. KoBa<ieBnh. 199-200. Capajeso 1956. Desanka Kovačević-Kojić. da budu pripremni da dođu kad po njih poruče57. 55 K. U XV stoljeću. na području Hrvatske. i kad je opasnost minula. 29 —39. TiHpKOBHh.000 tovara soli. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62. T3M. stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni.

vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich. Konavoski rat. O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v. Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku. Hrane70. napomenu 48. n. ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica . dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66. 1. 84. kao starješina (kramar) jednog karavana'4. a što se tiče vlaha. Rag. spomenut je Ljuboje Miltenić. i Mon.*' U vijeću umoljenih bilo je 28.. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina. na primjer. 15. str. 537. JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović. II. Milten (Mioten) Draživojević. 165). ukazuje na neke vlaško-romanske uzore. Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. 273. «6 Jorga. 153—4. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović. J. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem. dj. Hranec72 što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo. 177—8 (15. II. I samo ime Sandalj. Skok. 467. sed steut parati ad veniendum quandomictemus. str. IV. VIII 1399*3. n. str. .. nap. Rag. 134. g.Mon. god. Ra-doslavovih podanika. 79 — 80 i napomene 20—22. VI 1379)j Dipl. 1368. 162).(Hranko-Crancus69. " V. koje nikako ne zvuči slovenski. Rag.) . bio starješina jednog karavana. VIII 1378. str. nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8. 96)... I. neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele. kod dubrovačkih građana67. među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran. oca velikog vojvode Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. IV. a također. I. koji je 1408. " Jorga.be u uucjta. Sanko i Sančin. a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. „de Catono Golubovich" (P. g. str. II. " M.. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva. 44 govoj povelji Dubrovniku od 25. : «° Jorga. 133. nosi samo jedan bosanski vlastelin. XI 1378) i 223 (20. god. 69 IIoee. Pada. M. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. pro nunc non sunt necessarii. gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani 63 84 Iloeejbe u uucjua. Hran71. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno). u oči da ime Milten. Dalje. str. Truhelka. I sinovi Miltenovi. isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca. koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum. Ć. nap. Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica. JlHHHh. <I>HJiHnoBHh.. po nekoj tradiciji. a u oktobru 1432. dj. 308. i to dosta često. da potječe i ime Hrane Vukovića. 309. 1.

306. Dalje. V. u ime svoje i svoje porodice. jedinstveno. dj. 19. KoBa^esHh. svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. str.). kao ime njenog prvog. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v. 20).da pasu svinie" (CojiosjeB. str. g. str. CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu. VI. liči na vazalsku komendaciju. god. koji se 1240. iz toga nikakve definitivne zaključke. Katunar Obrad. 201.. Dragoman. spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika. 1278. od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. CpedrboejeKoeuu KCOUJHU. među ostalim i porodica Bobaljevića. nap. dj. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja. vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni. Mnogo kasnije. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj. a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana. C. 198). svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. vladara. E. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus). „chatonarius catoni vocati Ugarci". naravno. K. stočara (Xucuiopuja Eocue. 309. str. III. I 1360. Leipzig 1880: Sancus. ne izvodeći. Rag. str. D. K. Georges. str. 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke. Skok je. n. 105 (god..). 208 (1346). u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue. 68. Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman. Prije svega. I. I. ni prije ni poslije ovog vladara. kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde. I. U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića. JnpeHek. ono se nigdje više. Po svojim specijalnim zanimanjima. iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima. da im pribavljaju razna korisna obavještenja. Napomenućemo i to da je 19. Bnacu u Maepoe/iacu. u navedenom radu (str. v.. 104—5. Uporedi Skok. pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni . kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja. 72 JX. (P. str. Milman.Heuuifu. 1320—21). III. naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom. br. Oda6pauu cuojuenuifu. " „Crancus. po nekim svojim elementima. str. 1471. 162. Lateinisch — đeutsches Worterbuch II. Durman itd. Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži..). 233). koga su Dubrovčani 6. pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. g. nap. IV. OdaSpam cuoMemafu. nap. iako. (COJIOBJCB.HU cuo. Mon. 1354. Jb. Rag. B/iacu u Maspoejiacu. 103 (god. 127 (1376 g. Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije. kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. X 1358.. pa i u red gradske vlastele73. vlaški starješina Obrad Borojević. 97). 216 (1347).. CTOJaHOBHh. 310. uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. kefaliju u Konavlima. 1354). 205 (1346). nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman. koji se 1163. 96 (god. dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja. II. g.V. presbvter Blaccus" g. nalazio u Splitu. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih. u Dubrovniku zabilježeno ime . Mon. 88 70 71 67 CojiOBJeB. 1313 — 1318).. nešto bolje poznatog. imenovali svojim građaninom (Mon. ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220. da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice. ne spominje na području bosanske države. koja bi potjecala od Bobana. Jnpe^eK. g. Skok. Rag. slučaj će ispitati „dobri ljudi" i. 45 u red dubrovačkih građana. napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin. ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere. obavezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio). 207 (1346). ukoliko nevjera bude " V. K. a s ovih. 114). str. npr. g. str.. npr. u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. 227 (1362).. jednom stečenih.). Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine. da. Oda5pa. kao i ime Kulin. 1367). str. Beorpafl 1902. n. ne dovoljno jasan. str.

nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon. 229—233. 137 itd. pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela. II. 46 JJ KoBaqeBHh Kojafa. možda. 245—6). GRADSKO STANOVNIŠTVO . Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular. 1357—8).. utvrđena. Strano je i ime uglednog velmože. roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX. vazali moćnijih gospodara. O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy. tepčije Batala. Rag.. Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu. Mon. koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo". U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića .. platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić. da li su kao starješine svojih ili. 47 ///. CapajeBO 1971. Rag. II. g.de cathono vocato Burmas74". 123.

m naseljima. 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo. u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka. od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih. Livno). 78 Const. Jenkins. ed. 34.. kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara. No. stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši80. ed. str.Hlivno. Porph. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada. bio je tada u granicama Srbije 75. (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines. str. (I). U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada. 31. str. i to Katera. " Constantine Porphyrogenitus. O pitanju ubikacije v. s vremenom. Comeraary. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su. Porph. . Moravcsik. c. 49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79 kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u . (II). 160. 137. Gy. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme.. 33. 162. ad C. (u pokrštenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-. u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište. str. 32. u srednjovjekovnoj župi Soli. a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište. Grad Salenes. gradskih naselja ispod grada-tvrđave. najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju. to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi. De Adndnistrando Imperio.Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. za koji nije utvrđeno gdje se nalazio. cap. a grad Hlebena (Hlivno. pa su se kasnije. cap. u slučaju opasnosti. Cap. Livno. literaturu kod Const. i Desnek ili Desnik77. mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. . str. 32. podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk. god. privredno manje značajnih. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium). 76 Isto. osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika. u župi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. dakle. Sredinom 1348. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. gradskih naselja. gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada. Buda-pest 1949. 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla . 77 Isto. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa . U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova. 32.

zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja. grad Glaž na Ukrini spominje se g. Serb. nešto na zapad od . i nap. spomenut je g. JJ. uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću . Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak. kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države. Od 1352. nastao usred bogatih nalazišta srebra. FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee. završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika. a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii.. (CojiOBJeB.. poslije kratkotrajne ugarske vlasti. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki). došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. 105. Nikole. god.] soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka.. Na karavanskom putu. dakle. CapajeBo 1978. 113. Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. Kraljevsko Visoko i samostan sv. dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota. Sarajevo 1906. JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh. gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. Jelenić. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i. 107). FpadcKa naceiba. Od tada. god. kada se prvi put spominje. koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje.. [U svom testamentu iz 1421. vodile su se česte borbe za Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se.. spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama. Sjeveroistočno od Sarajeva. r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. Zbornik. Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. 244. ponovno preuzme srpski despot. ipak. Serb. grad Ključ. Iz same činjenice da je. II. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara.. kroz slijedeće dvije decenije. Kreševo. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I. nekoliko puta " Dubrovčani su.in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon. Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. sjedište župe Banice.susjedne zemlje ■— što.000 dukata godišnje82. Višegrad i Zvornik.. 2. despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30. VIII 1348. zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države. kroz to vrijeme. Rag. niže niz Drinu. 80 Na primjer. 112. od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica. 1323. a zatim je. nisu definitivno zauzeli Turci81. do 1410. V. na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. IV 236. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. 35. 439). 71—73. ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83. prema jednom podatku. može se dobiti bar približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline.] 50 smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. 439). Trgovački putevi .. nastalo je gradsko naselje Olovo. i Jireček. D. Mon.. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina8031. 1244 (C. a tek 1446 . koji je vodio pored Drine.). 136—140. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci. Odačpami cuoMenuifu. J. str. 249. -Kojnh. No.

Preveo D. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. Sarajevo 1951. iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su. pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva. str. na podnožju grada koji je.u citadeli današnjeg Sarajeva". (B. navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu. 439. 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor 4>aKyjrreTa. otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87. izdatoj u Vranduku 22. Mon. svakako. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada. 3a ucuiopujy pydapciuea. naziva i Bistrički grad."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli).. str. 82 T. CapajeBO 1946. u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba. koji se. 83 M. O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea. pod sam kraj XIV stoljeća. X-l. str. Fermendžin. Skarić (Sarajevo i njegova okolina. MSHSM. pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca 81 O ovim događajima v. inače. osim u Splitu i Fojnici. ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. str. Serb. mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima. M. VIII 1446. O drugim gradskim naseljima. 33). TiopoeuK). S obzirom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. 64. zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. u živopisnoj okolini. 353 — 362. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. Beorpa« 1955. Pejanović. KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr. inače. JJiiHiih. s Jirečekom. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu. koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su. podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. str. H. 223. iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas. održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima88. Zagreb 1892. S njim se slaže i VI. koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija". 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u EOCHU. II 1449. prema tim podacima. Sarajevo 1937. BvKaHOBnh. 57—58. K. van glavnih puteva dubrovačke trgovine. 132) smatra da je mjesto bilo . gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke. što je. 80. str.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima. Medu ostalim. trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća. Eeorpafl 1970. 51 doprinosilo njegovom bržem razvitku. Acta Bosnae potistimum ecclesiastica. U staroj župi Vrhbosni nalazilo se. osim imena.. ne znamo. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada. kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta85. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. E. XXIII. na užem području današnjeg Sarajeva. 48. JfHHHh.same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače). Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega. I. 73 i dalje. Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy. god. možemo. Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne. Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća . str. 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh. proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. T3M —H. C. sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet.

Thalloczy. CapajeBo 1976.] 87 8S CojioBJeB. grada i varoši Jajca.Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh. i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu. Hdopireapa BHX. kroz čitav srednji vijek. a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente). sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. 88a 88 sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah. središte istoimene oblasti ili arhontije. završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. 29—36. Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji. O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari. Od sedamdesetih godina XIV stoljeća. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom. KoBaieBHh-Kojnh. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum. Oda6pami cuoMeuuifU. u stvari. 120 — 121. gospodar Humske zemlje. [JJ. uglavnom samo nominalnom. U tom predjelu. Trgovački drumovi. Tu se. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj zemlji". carinskih službenika i drugih poslenika. 213.nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. arboraticum (od arbor — drvo). str. dok nije oko godine 1382. . može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. 280. bosanski i ugarsko-hrvatski vladari. 128 i nap. nalazio se i antički grad Narona. str. Šunjić. K. koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92. g. imalo najveći značaj. Zagreb 1961. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugovorom 1186. Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom. poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja. od 52 . 260—262 (Prilog V). Zagreb 1916. međutim. Historijski zbornik. dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku. spominju i domaći ljudi. kada je ušlo u granice bosanske države. u Drijevima. a zatim i Turci. upor.] prethodila ovom ugovoru 89. Od 1186. FpadcKa nace/ba. Jireček. a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. ali se. Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države . XXI—XXVII. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. što znači i drvo i (drveni) brod. ostali samo blijedi tragovi. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca. 125-131. rpadcxa nace/ba.. nekada znatno naselje i trgovačko uporište. obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su L. XIV. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima. Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom. od kojeg su. [M. i održao je uglavnom do potkraj života 91.] Od stare riječi drijevo. Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski. kada se u izvorima prvi put spominju. prvenstveno dubrovačkom. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. Povijest banovine. vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države.Trebinje (Trebunia). iako ne često. koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti. održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca. nedaleko od današnjeg sela Vida. 119—145.

KH>. 70).kojih su poneki. str. Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva. Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića. isto. prvi od bosanskih dinasta. sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. 140-141. 134. JlHHHh. isto. dj. I. dakako. koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum. isto. Eeorpa« 1964. 90 8 53 strane94. str. dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim. 1380). stoga.naH>a CAHy. 71 (g. IX 1380. Mon. II.. 94 M. 203). izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe. O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. Herceg Stjepan je. fl Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. 1383). isto. imalo je. 140. Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. 91 M. 80 (g. s vremenom. JlHHHh. 146. eventualno. [O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C. vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima. str. i druge uvozne i izvozne robe".] 92 M. n. postajali dubrovačkim građanima93. god.. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja" 98. šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. n. na više mjesta. n. Mvrnifca. 1382). 1381). 3. drijevskih građana (de mercato Narenti. i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje. M. 1347). 125-7. osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će. 8Oa M. dj. I. izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. On je. Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su. Godine 1382. poslije Dubrovnika. IIoceGHa H3. n. preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a. str. I. flHHHh. dj. "HapKOBiih. Odaćpauu cuojuenuifu. I 1382. skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje . a 14. OdjiyKe. XLVII. 119-125. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto. 360 (g. najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama. Bilo je. usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. domaćim i stranim.. ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe. 147. koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. 269 (g. Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a. flHHHh. 1384) itd. str' 118 — 119. u kraljevim planovima.. 1938. dj. I. ali nije i zaustavila razvitak Novog. proizvodima. Kraljeva odluka svakako je usporila. ToflaniaHna H. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika. rofl. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne * CojiOBJeB. 96 V. 21. i domaćih ljudi. 247 (g. 180 (g. Rag. fliinuh. Ovaj lučki grad često se spominje i kao tržište žita95.

VII 1383). C. 201. kažu. Xeptfei Cwe$an.96 V. XII 1382. str.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. isto. str. novembra 1397. FpadcKa nacejba. 253—4. str. Iloeejbe u uucjita. I 1403). dakle.. posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se.. X). nastojanjem hercega Stjepana. 255 (3. ne misle. I. 73 (god. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. 34. Odjiyice. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne. čule su se i iz Dubrovnika10*. 282 (11. u isto vrijeme. ^ 97 M. 168 — 177. da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje učinit". str. 99 fliiHHh.] 103 Godine 1411 (11. 265 (26.kako je izjavila njegovim poslanicima . TiopoBHh. 253-4 (15. br. TiHpKOBHh. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog. VII 1383). postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio.ua. Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. 201. Već u julu 1383. str. koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i. 65 (g. Boka 8. str. kako . Hrabak. kažu. X). 417. u vezi s tim tražili su. Mon. 1. Te godine. 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice. 1393). kulture i umjetnosti. noBejte H imcMa. koja se ovdje spominje. [O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. 1. „Kuća". M. 272 (21. X). 258 (11. opomenula hercega (13. Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482— 1538). ali nisu ni najmanje 102 15. 1398). zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I. 334). često i prenagljene mjere. 90 (8. kako tamo dovodi ljude vješte zanatima. za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. 122 — 125. M3 dy6posaHKoiapxuea. uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu.. ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore. učinili to s njegovim znanjem. a ostalo iznosiše i postaviše u kuću pod gradom da prodade". str. Na pritužbe iz Kotora. čuli da „neki od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju . str. Serb. . II. mletačka vlada je.". 51 — 54. Serb. CTp. Upor. III.. od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchisias" OlHHHh. str. ali tek od sredine XV stoljeća. ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili.ako potraje ovako kako je počelo. Kotorani. JUHHHII. br. iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade). flHHHh. postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel. koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera. tako je bilo i u slučaju Novog. kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze. br. 338. najčešće uvozilo iz Dubrovnika). 85. 164. Već u januaru slijedeće 1450. 1. H3 dy6poeaHKoi apxuaa.u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće 10**. 1—281—2. IX 1411). XI 1397). dosta suzdržljivo. III. 177.] 100 Mon. I. godine. Jorga. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su. Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih. I. 1382). XI). Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku. Beo grad 1967. 54 najviše traženih proizvoda108. posredno. „stare običaje" i ustaljenu praksu. što će za Kotor značiti potpunu propast 105. v. Slične optužbe. Herceg-Novi 1976. iste godine. str. BJI. „mnogi ljudi iz Dubrovnika. Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom103. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci . VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je . 247 (27. Beorpafl 1925. IX). ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom. inače.. može biti stovarište ili magazin. Zbornik radova iz nauke. 431. [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. 380 (27. 62—109. lloeejbe u uuc. OdjiyKe I (god. [B.„vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104. No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces. (31. isto. str. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith. I.

eventualno.] 196 Listine. Resti. kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). XIX—XX. Xepi)ei Ciueg/kiH 127 —128. 181— 185. gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost. gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu. Zgodovinski časopis. nisu nimalo bili skloni da trpe.HdopHJCKH ijaconnc. a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. C. I. za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji. 436—7. II. XII—XIII. Wi Listine. u tadanjim uslovima i okolnostima. u granicama lokalnih potreba. vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*. naime. Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf 55 uticali na sam tok stvari. 167—188. 320. TtHpKOBHh. IX. zanimanju i ekonomskodruštvenoj strukturi gradskog stanovništva. a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti. gdje se. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni. Ljubljana 1966. kako smo vidjeli. Sukno iz Hercegnovega. 311. IX. No. slobodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. I.107". TiHpKOBHii. alatom i drugim. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane. Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se. xos Jorga. 301—302. 104a [C. nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja. vršila prodaja i kupovina proizvoda. za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. nešto kuća za stanovanje. ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području. i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo. neka naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se . snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama. i naravno. str. mislim.A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim. J. ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo žena svakodnevnoj prodaji. I dalje je. Eeorpafl 1963. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se. Voje. No. ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera107. Chroniche.

upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle. Ovaj. uglavnom za podmirenje kusura (K. ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. u jesen 1403. sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda. Gradovi srednjovjekovne Bosne. koji 107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre dišta u potpunosti je prikazao S. posmatrani u cjelini. VIII. rpadcm Hacejba. barem u prvo vrijeme. u datim prilikama. str. bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim. (Herceg Stefan . iako ne. nap. 104 a. koristeći se obilno. izričito su spomenuti bosanski trgovci. 108 M. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. Biicher. Oni se. 108il [Upor. 3a uctuopujy pydapauear . dijelom. spominju se — istina rijetko — Sasi. razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. Ćirković u spomenutoj monografiji. no ne bi se moglo reći da ovaj termin. str. . 121—128. i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. Aufl. Sam termin „trgovac" ili „trgovci". nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. [Upor. Upor. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije. Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su 109 O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. novac se.] 107a [Za razliku od domaćih izvora.] 56 su kao stručni rudari bili. nap. u prometu robe. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u privrednom životu zemlje. i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. JIHHHH. JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua. 80. Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se. str. naravno. U gradskim naseljima. značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje109. tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima. kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. Tubingen 1911. 135 — 6. JX. Die Entstehung der Volksivirtschaft.] * Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca. preuzet iz mađarskog. nego samo sa mletačkim trgovcima110. Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne. nedovoljno određen. nastalim u rudarskim rejonima. U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini. ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. pored ostalog. i passim). Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca. . JlHHHh. M. obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108".„varošima". jedinim zanimanjem. KoBa^ieBiih-Kojiih. koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom. 122). kojim se u savremenim dokumentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža.

Kovačević. 108-132. u Fojnici i u Jajcu. niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju). prema uputstvima svoga . Isto tako.. 57 njegovi vojnici. pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. VIII. 1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu. odnose na neke goraždanske građane. makar i posredno. str. da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina. V. 25—26). str. te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid. R. iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor. pak. n. dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati . 174. njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi. Sarajevo. Listine. sigurno. a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani".I. provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana. koja se. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha. iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. ne bi bilo ništa neobično da. Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". a zatim. traži stručne rudare na strani.u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem". II 1432). knj. dobija značenje pastira. V 1415. podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. stočara uopće. početkom novembra 1455. S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje. Našu predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju. str. U pismu Sandalju Hraniću 23. 1961. U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su. dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca112. dj. Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke. 111 Jorga II. sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine. g. u želji da uveća dohotke. u procesu asimilacije. spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. XVIII. Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno označavalo etničku pripadnost. KoBa^eeuh--Kojnh. da li iz Njemačke. Djela naučnog društva BiH.. više od sto godina ranije bosanski vladar. naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. rpadcua mcejba. str. 305—306 (23. građani grada Olova. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda"..: D. kao već ustaljena privredna grana. tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana. kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane.. ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli. poslanici su tada. o zajedničkom trgovanju. 167 — 191. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives).] 110 Listine.Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK". koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima. str. Činjenica. a kralj će mu dati . 20.

str. Možemo samo. zajedno sa dvojicom izabranih sudija. bili su.gospo dara. pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. 114 Vidi nap. 87. što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove. toliko su bili odvojeni od njega u društveno-političkom pogledu. str. strani privrednici u bosanskim gradovima. trgovci. mjestima. prestajali da budu građani svaki svog grada.mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi.] 111 113 58 Nema sumnje da su ovi stranci . U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva. 201—222. zakupnici . [O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom. no oni nisu.uenuifu. da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim. Kh -Kojiih. Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja. Diplomatarium Ragusanu'm. možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim naseljima. Svaka strana uložila je u posao po 6. njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani. a ne bosanske vlasti. „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis).rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline. l^str.mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane . na . daleko najbrojniji bili Dubrovčani. za njih povoljnijim. sačinjavali su pojedine. a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva. u tom je išla tako daleko da je. među ostalim. samo sa izvjesnom ogradom. sa dosta sigurnosti. IJosejbe u uuc.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB. boraveći u stranoj zemlji. XI 1455). svakako. 194. trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti115. 71 (7. povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima. kolonije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada. str. pod prijetnjom kazne. KoBa^eBiih. str. Dubrovački građani zanatlije. 263 i dalje. Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea. tražili.ua. ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima. na čvrstoj uzajamnosti formirane. uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada. pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada. konzulu je davano puno ovlaštenje da. 116 Vidi JI. 115 Listine X. zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima". zanatlije i trgovci. sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca. Odadpanu cuo. I. 292. FpadcKa tiace/ba. 213 — 214). no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116.

uglavnom. Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i rada u novoj sredini i koje. metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni. IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH. str. Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. 23 — 25. nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. X T339. Rag. Nije. iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. 30—33. sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli. Serb. 340—42 (11. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. str. utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118. sklanjajući se pred mongolskim ratnicima. ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit121. 17). kao predmeti trgovine. Rag. skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara. rudama bogatim. VIII 1361.primjer. III 1332. KH>. g. Mon.. i 8. . 3a ucuiopujy pydapciu«a. ) 101—102.] 59 . CB. donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"122. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8. bakra i drugih 117 Mon. X. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata. srebra. sigurno. HcropHjv H đpojiKnop.H-»ceBHocT. de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio. i Resti Chronica str. Mon. 132. što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-* JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. V.. našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama119.. 105. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama. također. I. X 1332. i Mon. Beorpafl 1960. napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju. upor. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji. ali iz drugih. 494—5). VIII 1361: „. tu se. ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima.. Rag. sadržano je. Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari. In Venetia 1605.). Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje. quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". Već je VI. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su. JlHHHh. II 1332. najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić. Pafloj^nh. u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih. u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412. rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll "' ntMđdii. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio). kojim povodom i u koje vrijeme. D. 1—2. po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni. [H. 26. dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1111 V. upor. Uostalom. izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na području srednjovjekovne Srbije. Što se tiče bosanskih Sasa. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima. CTp. kao i u drugim. da ponovno istaknemo. pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. 104. III. . Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. III. CBOiMik S Bočne. je3HK.

Pariš 1964. središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena. n. obratio se 18. Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma. CXXVII. Eeorpafl 1962. CKapah. EeroBHh. 388. naučno osnovana. Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo. 4. odgovorni pred zakonima Republike. hercegovački. Beorpa/j 1971. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i. 1). u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. BeroBHh. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca. 14—18. u našem jeziku prilagođenom obliku. str. u cilju usavršavanja. relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. dj. na primjer. JjHHHh. a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao. nap. dj. XX. naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost. 67 —84. zvornički. koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. str. Beorpa^ 1952. Monumenta turcica I. kliski. kako je obaviješten. 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha. Uostalom. V. 122 B. Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I. Kanuni i kanun-name za bosanski. velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124. Beorpafl 1939. na primjer. CapajeBo 1974. Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy. ovdje nikad nije bilo u velikom broju . i intenziviranja rudarske proizvodnje. godine. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i. izdan od vojvode Kovača. gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon. Paflojtmh. 1412. postao vrlo bogat (Kod Jlunuha. inače. U tom procesu sigurno je igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih. duže ili kraće vrijeme. II 1452. 1). str. g. Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa. str. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo127. „potražili rudare na strani". n. kako izgleda. 3auciuopujy pydapculea. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu osjećali kao građani svoga grada. snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva. Dubrovčani. Les actes des premiers sultans II. (Thalloczv.. N. u Srebrenici i Olovu1*5. Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY. Studien. god. crnogorski i skadarski sandžak. U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud. zahvaljujući rudnom blagu. str. str. Ova Skarićeva. koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju.. Skarić uzima kao činjenicu koja se sama po sebi razumije (B. CCLXXX. a sve više određenu profesiju.trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom.] 60 nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su. roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa. Vidi i M. samo privremeno. ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. I. M. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. HCTO-piijcKH laconnc. 106). Sarajevo 1957. 123 Vidi prethodnu napomenu. 2—4. III. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih . 41—63. ĆKapHh. str. u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji. pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je. koji je. dj. uglavnom trgovci i zakupnici. izdao despot Stefan Lazarević (H. koji su Turci preuzeli. Hiac CAHY. godine u Fojnici. u daljem toku vremena. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. TivpJjeB. dok su. 5). pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto. tj. str. Pretpostavku da su vladari. Beldiceanu.. HM. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. 26.121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V. B.

Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V. U pismu bosanskom kralju. 17. vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju. ."1S0 No. . JjHHHh. upućenih kralju i hercegu. kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje. tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj. Ovaj termin prvobitno se odnosi 61 . li). Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i. nego drugim zanimanjima. u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. osobito.. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da. fliiHHh. pored kneza. 128 Isto. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. in vestris terris esse non paucos intellexerimus). U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes). flHHHh. ipak. god. „kada se kralj Alfons V početkom 1452. a ponekad. također. u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi. u poređenju sa drugim naseljima. 3a ucuiopujy pydapciuea. str. što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. 126 M.karakteristika. No. u Srebrenici. 10. štaviše.. 26. doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. n. dj. 24—25. CKapnh. str. str. zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima. nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom. Nije. dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"129. kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger. isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima. cives). i vojvoda. M. recimo zanatima i trgovinom. svakako. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog porijekla. nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomskodruštvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što. pa je M. „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena. 3 i passim. kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak124 BJI. Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa. koje su prvobitno uživali saski rudari. prećutno» i na domaće stanovništvo. prenosile su se. I. 10—12. dakle. 185 M. 11. dj. Dinić. Povlastice. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti. n. u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. 127 Upor.

.. upozorio je da su . Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno. . HoBaKOBHh..] 62 na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131. zajedno sa saskim povlasticama. Izrazi .. 388. rečeni majstori poći će u Napulj. na građane (ili purgare) u drugom slučaju. g. dj.purgar je. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti.. g. Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima. Stuđien. 1433. 123. 88. 18. 1381. Nikut.. odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske vlasti nego. VIII). sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia). To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode . str. na stanovnike koje ti organi predstavljaju. purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima. str. 1434. g. upor. to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom. Prema mišljenju M-Dinića. Oslanjajući se. 106. flHHHh. Ivan Marković.u zemljama njemačkog rudarskog prava. sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"135. Od kraja XIV stoljeća.: JI. Izgleda nam. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426.curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne može se. god. n.. rpadcKa uace/ba. da izraz „svi purgari srebrenički"137 označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima 131 BJI. koji se odnosi na Zvornik. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. Divoje. Thalloczv. ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice. Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". Svetko. tamo će nastojati da pronađe 3— 6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti). 130 N. str. nap. 1412. tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju. M. pozivajući se na H. 6). 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God. g. uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj . Eeorpan 1912.a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. đj. str." Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g. po našem mišljenju. pored ostale građe. str. da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji". gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti. Vukosav. JjHHHh (». među njima je. CKapHh (n. 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua. Br. tj. dakle. 1395. n. 1423. Srbiji (qui . Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1. također.. naravno. 73. isto što i sudija autonomneg suda 133. dj.ias L. dj. Bogavec Radanović. prvenstveno u Srebrenici. na jedan novi podatak iz 1452. g. prije svega. tj. g.. i to na one koji su sačinjavali autonomni sud . 133 . Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana. saskim . Radivoj. proširi na širi sloj građana... u stvari.. 132 M. Serb-. no s vremenom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice). ukoliko se spominju.. 26. purgar iz Olova. str. i nap. moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132. „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi" 131.. 1440.u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize). a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se spominje 1445 (?) Mon. [Upor. 437. 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države. 245—247. str.]. str. Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari. Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters").U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima.

Možemo samo. Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici. 14. II. II. JupeneK. Te zato koliko mjesta toliko zakona". 407). str. str. X 1339. VIII. Dinić ne sumnja da je. 1421: „mercatoribus et civibus nostris". barem u Srebrenici. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives). pored turskih službenika. vlastela i sva obćina grada Dubrovnika". u vezi s Novim Brdom. stanovnik Srebrenice. postojala ustanova gradskog vijeća («.. CnoMeHHK 11. dj. 135 Isto.varoškim sudijama" (K. Izrazi „purgari". „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142. samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu. 176. 1890. 25." (M. trgovci i zanatlije. 84. 94). Listine. 73). mješoviti sud. pak. . jednim ustaljenim izrazom. 3a uciuopujy pydapciuea. Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima. str.. „. . mercatores seu cives vostri . zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada. „Sasi su imali svoju autonomiju i svoje sudije — purgare (Isto. Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. CiioMeHUUu cpucKU. prije svega. ne bez izvjesne ingerencije državne 138 Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez. . odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili. čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („. 137 K. flHHHh.. koji se odnose mahom na Srebrenicu. 1407: „cives et mercatores nostros". str. „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. Skarić je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g. sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je. zak . Iz poznatih slučajeva. „borghesani". 142 H. M. tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u vijećima i organima gradske uprave. PaflOJUHh. str... god. EeroBHh. sa dosta vjerovatnosti. . Hciiiopuja Cp6a. JjHHHh. 414). str. 3aKou opydnuifUMa. 109. koja je upravo tih godina došla u posjed despota. V. 1536/37.. Prema Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi. JnpeiieK. naime.. I. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja . VIII. ali ne i rudarski radnici (kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. str. jHpeieK. presudu „contra Ratchum fabrum habitatorem et civem Strebernize . Mciuopuja Cp6a. I. 63 grada138. (v. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. naveden je kao građanin. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem. flHHHh. ali. str.. H. M. 138 M. dj. 25.ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego. također. 52—53. čl. n. Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici. i jedan i drugi zajedno. 57. na tom skupu učestvovali su. 136 K. str. 16—17 i nap. vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne. n. u ovom širem značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova. kojom daje povlastice Trogiranima. n. 20). I u mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se. C. spominje se. imaju svoje uže i svoje šire značenje. Treba uzeti u obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str."). zajedno navode „građani i trgovci" — kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost. god. dj. dj. 14—15. oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu. Jape^eK. 407. 3OKOH O pydnutfUMa. iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. D. pretpostavljati da je1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare)143. str. 15—19 u napomenama 60—78. 1422: „mercatores et cives nostri". u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. 86. Pafflojmih. npr. oni. koje su osobito privlačila rudarska mjesta140. izgleda. str. 141 M. str. VIII. svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K. 140 U jednom podatku iz novembra 1437. BeroBHh. X 494. VI.. str. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara". 429). U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. str. „dtadini". n. gdje se govori o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. u istom podatku jedan zanatlija (faber). na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139. . 134 M. god. Hciiiopuja Cp6a. „građani". koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma. dj.

kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. .. 102. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. BeroBHh. I. do kojih se nije lako dolazilo. Ovdje se. Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Pa^ojlah.uMa. I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. g. dakle. . Serb. a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost. str. spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. uopće.ljučuje Skarić (n. zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći. po posebnom. bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. 94). bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. Mon. ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici. dj. kaže se za optužene. stoga. koji se odnosi na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu. preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni. 25). Ove i slične mjere. na više mjesta. 3aiwH o pyduuu. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. 2. Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima. preduzete u korist rudarskih radnika. Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje. n. u Fojnici ili Olovu. H. a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku. sigurno.da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua. U prethodno navedenom dokumentu (nap. 20—25. str.. 145a [S. koji je. Zagreb 1979. 7). str. u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. Sud purgara (curia purgarorum) bio je. novembra 1457. dakle. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua. ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost . Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba. svrhu da se iskusni i vješti rudari. 431. 6. kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g. str..<) JKHBS \S. radnici-rudari („rupnici"). vjerovatno.. 433). Serb. zakonu koji je važio samo za određeno mjesto. što je došlo do izražaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae. str. kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću. dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj. I. trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. 2. god. tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"144.Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih . Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"145.. bez sumnje. u ovom slučaju za Srebrenicu. dj. str. dj. 141 115 . Uporediti: . postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu. Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika. 144) od 10. može se steći neka predstava o položaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. dj. 143 M. str. kovači i. 64 vlasti. i ^SiipouMJuE . 437). na primjer. sigurno važio iza Srebrenicu. U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije. koji je. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne. imale su... kako je nesumnjivo utvrđeno..nCK0. 116 M. 1—20].\. Ćirković. topioničari.

18. u trgovačkom prometu važnije. Nigdje se na bo-sansko-humskom području. autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. No. 130 a. primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*. slično kao Srebrenica. Đesanka Kovačević-Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove". zahvatio i druge. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire. odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. Radovi Filozofskog fakulteta. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića. Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu. pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima. Moraćemo se. đj. ako jeste. VI. Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. gradove. n. 341. da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji. 59). nap. u ovom pitanju. donesen podatak u kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426. nap.. u proljeće 1427. tu je. svestrano sagledavajući problem. no. O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. g. 148 M. postigli makar i ograničenu. n. str. autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a. Sarajevo 1971. No u nedostatku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces. u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i.65 čajnoj privrednoj grani. Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani. Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije iza ovoga . iiije daleko odmakao. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"148. inače. str. 1449. Goražde. sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja.ab optimatibus dicti loci' ". Rijetki su bili gradovi koji su. kao što su bili. 59—61.. U svakom slučaju. U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. ma i približno. «'a [Upor. recimo. iako ne i potpunu. autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću". ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. Daleko najveći broj 147 M. 62—-63). Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. JjHHHh. JJJHHHh. ipak. funkcijama i kompetenciji. započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje.: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. Foča. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je. tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je i dalje ostao dosta nejasan. nezadovoljni despo tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto. kako po svemu izgleda. svakako taj proces. od feudalne oblasti kontrolisanu. đj. postavio M. u vezi s navedenim mišljenjem. str. po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni" ljudi tog mjesta.] . vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. prema kojem je dubrovačka vlada tražila da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić. zadovoljiti pretpostavkom koju je.

(TJoeejbe u UUCMO.66 gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. među ostalim i olova (C. voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%. nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski. Profit. nap. zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"151. više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. u skromnijim razmjerima. 1).. str. svojim pismom od 11. 136—141). i drugi feudalci. dj.] 141 67 srednom kupovinom robe u Dubrovniku. Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele. dok su domaći ljudi. društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. u poređenju sa naprednijim zemljama. Serb. aprilu i decembru (Jorga. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". TiHpKOBHh. bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici. oslanjajući se na tu moć. A to su isto činili. XVI. III 1425. sve ove e. to jest preprodajom robe. ipak. II. fol. I 1461. ma i približno. 136). što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe. i to sve u januaru. Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdTŁ H NHI A«X* kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis. iskustvu i razgranatim vezama. vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga. 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika. 98—102. D. bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. str. ctM H BCdKd npHXOAWJJ<»). i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. zemljoradnika i stočara. 13. pa i sami vladari. koje su. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama. Cons.). Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje. 1. pored mnogih sela. 3). 433). a isto tako. ostala je. vlasteli Dragišićima. a ukoliko su se feudalci. str. gradska TKE naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. Ćirković. str. kao i u drugim zemljama. Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje. 439—440. kao što se radilo i u drugim zemljama. i pored nesumnjivog napretka. gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi. Kovačević. tim više što je sigurno i u Bosni. koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda. Samo u jednoj. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit. Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepoMon. i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh. 1. uključujući i vladare. mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je. 152—153). str. I. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku. feudalci. IV 1448. U svojoj razgranatoj trgovini. bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi. II. II. nap. mm. pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. Po"ebno mjesto u trgovini zauzimao je herceg Stjepan. a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i. Xepyei due^au. ograničene trgovine i neznatnog . „herceg nosilac vlasti. Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv. koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji. 426. Zahvaljujući jakom kapitalu. Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se. kako veli S.. iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga. Dubrovčani su 23. bez sumnje. aktivno bavili trgovinom sigurno su se. koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana150. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana. Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd. bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca. [Upor. Gradska privreda srednjovjekovne Bosne. Trgovina. 1416. s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. Prema ovom primjeru. ističe pretenzije na posebno. 224. 213 1. g. rog.

ROBLJE Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane. Ni po načinu privređivanja.] 68 IV. 152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu. 213—214. nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana. isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153". i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa.kapitala. Štaviše. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku. nastanjeni u Drijevima. OdaSpanu 161 cuoMewm. 1449. Ropstvo se. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne. Iako su . Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema. sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora. IV 1399. ni po brojnosti. zanatlija ili trgovaca. Fojnici i Jajcu. Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom. str. a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati . 412). I. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža. M. kao što je dobro poznato. 419. II.. ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima. br. Pismom od 6. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi152. COJIOBJCB. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života. sličnih srednjovjekovnim cehovima. FpadcKa Hace/ba.u str. 16 » I dubrovački trgovci. održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. 242—244. i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh. najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti.u tih štacunih" (A. 3a uciuopujy pydapciuea. vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana. 377. JJiiHHh. Jorga. bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. 33—36. pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu.

. Dubrovčani. pored ostalog pošalje i „dva roba"160. 1. a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158. Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana. VII. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi. I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"164 množili su se. Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. raba). . za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. br. ostavljaju na volju da se. 215 (27.. 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali". sclava) i. ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)155. povrate u svoju zemlju. zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu". Dubrovčani. I. predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje.crkvene i državne vlasti načelno osuđivale ropstvo kao ustanovu. Srednjovjekovna Bosna." (IJoee.be u uucjm. 417). u znak štovanja. izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi.i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika. ali ni ovdje. ipak. sa raspadanjem rodovskog društva. najčešće. U ranijim vremenima. uz izvesnu otkupninu. 449). puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. posle tačno određenog roka. u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. kažu. 1.a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno". „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima157. nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže159.. „famulus" (ž. I 1416). raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika. U novoj postojbini. . 69 Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti . u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje. uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer. IX 1419. s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem. kao predmet kupoprodaje. u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće. famula). iako su. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora . rjeđe. ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. najvećim dijelom iz Bosne. 156 Listine. tj.. „čeljad". da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi .. str. serva ili ancilla). nego im. . 460. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu. g. prećutno su. kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti. za obavljanje kućnih poslova. poklona ili.u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj. trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. str. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu . Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova. Jedan dubrovački . U Bosni se prvi put spominju 1180. IX 1400. zatim „sclavus" (ž. za Slovene se. u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi. 2. 154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića. I. na drugoj strani.

D. 157 A.. kao i u drugim zemljama onog vremena. ne zna se kojim povodom 182. đj. Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao. pred dubrovačkim vlastima: „Ego . 23. III 852. Jedna robinja izjavila je. 58. u ruskom dječak. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu. u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad". U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. „robove i robinje" (servos . 10.podatak iz 1279. 18. u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost.. XI 1382. inače dubrovački građanin. 160 C. Često su ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili. 159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni. 154. možemo. str. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se. i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice. VII 1392.. sin kralja Radoslava. 43. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva. 5. Porph. poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao 162 Poklonjeni rob izjavio je. god. . Dubrovnik1'3. u drugoj polovini IX stoljeća. 60. da ju je njen vlasnik 11. VII 1281. C. u vezi s tim. kupio u Brštaniku „od Stojsave. druga. koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166. ipak. u istom ili izvedenom obliku.. No. čije ime u samom podatku nije navedeno. quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula . Kada je. <t> ep jamnih. kćeri kralja Dabiše"184. 3. za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5. „rebjata" = dijete. 839. srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima. 70 . br. 131). str. od riječi . označuju malodobne članove porodice. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi. slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. zajedno sa drugim poklonima. (Const. carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u . uopće. Radoanus de Bosna confiteor. uostalom. jOJHHHh. kao djecu ili čeljad. I. u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju. pored ostalih posjeda. CapajeBo 1946. Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje. 106. Zore Bokšić. et ancillas). inače uglavnom nepoznati. II. . kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični.beM do 1661. i. C. 163 Isto. br. HpeMoaiHHK. F. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda. 161 HpeiuouiHHK. izmijenjeni su tom prilikom i darovi. br. str. . Y. označuje porodicu sa djecom. 154. pred dubrovačkim vlastima da je kupljena u Konjicu „od Ivana. br.rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok". 168—9. 144—145). III. D. može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu. i dva roba.". crkvi u Putalju darovao. a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. 22. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je. u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete. Hs dy6poeauKoi apxuea. 164 M. Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. . I. djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-.. dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu. 101. ako sreća posluži. uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini. 32.. str. poznati trgovac. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu. XII 1436. ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. Isti ovaj vladar poklonio je 1281. F3M — H. vidi i str. na primjer. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav). Riječ „otrok". sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru. i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. str. str. str. str. C. god. U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice168. n.

A „zakonom rata". JjHHHh. br. JjHHiih. str. najčešće se spominje lučki grad Drijeva. 48. gl. H3 dy6poeauKoi apxuea. javno ili prikriveno."). 83. prodavca i izvoznika robija.. str. v. 181 i 182. sr. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u F.. Godine 1451. Oda6pa. nap. koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika. tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . 168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. JtiiHHh. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika. koji je učestvovao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04. spominju se „robci" — predones hominum — u stvari. „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre). Trgovina bosan skim robljem. III. Kao tržište gdje se. M. . koristili su se i drugi. . Desanka Kovačević.. u vremenskom razmaku od nekih 200 godina. str. H3 dy6poeauKoiapxuea. a posebno u heretičkoj zemlji. 2. br. takode iz Usore. 71 na slobodu (liberos abire permisit)169. za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170. v. str. ljudi da bi došli do robija i lake dobiti172*. XXII. III. 452. i Dinićev predgovor.. 196 Između godine 1367. br. Šišić. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. i to . na što ukazuje ovaj primjer: 20. III. Odavde. 21. ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje. str. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje. V 1390). poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni. u tim vremenima opšte pometnje. str. pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. razbojnici koji su silom hvatali ljude. . dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. antiheretičko obilježje. od njenog strica Dobroslava. 292. 203. dijete ukućnje = čeljadnik). siroče bez oca. 193.. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („. kupovalo i prodavalo roblje. 313—14. 157. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje. H3 dy6poeauKoi apxuea. i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. str. i 1390. u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem. koji je prećutno važio svuda. XI 1398. 172 Jorga. bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu.u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)171. „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. 204. str. . M. Theiner. god. JjHHHfc. str. nasilju skloni. Mon. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje. žene i djecu da ih prodaju kao roblje173. emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore . 85. bespravnim stanjem. M3 170 171 169 . Sarajevo 1963. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne. II. Splovjev. Hung. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!). otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete. Hs JJy6poeauKoi apxuea. Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu.. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima. prilikom prodaje svog roba (26. Jedan dubrovački najamnik. gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca. flHHHh. ponajviše iz Bosne (M. 34—35). kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba. I. XIII. Godišnjak društva istoričara BiH. Zore Bokšić. br. III. . br. 119. A. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko. gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca1731. i passim. 75—6. 151. V 1377. g. izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom.Hu cuoMemifu .). Prema jednom podatku iz 1248. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika.165 CojioBJeB. roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su. Letopis popa Dukljanina. prometno i živo mjesto na ušću Neretve. Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus).

samo zemlja (de Bosna). Vinaver. V. Toinah. III. 27—48. II 1462) i dalje na vise mjesta. treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca. 125—147. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovačke. Verlinden. Drine. [O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova. >KHBKOBHfc. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca. XXI—XXVII. Neretve. gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. 148—162. H. Mesina. <t>ejnh.dy6poeam<oi apxuea. CapajeBo 1949. u vezi s trgovinom bosanskim robljem. Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka.. Dubrovnik 1953. Tpi Mpujeea. Razloge. HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I. ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy. nigdje se. Isto. de Drina itd) ili. 55. 699. 109—147. prakse. H3 dy6poeauKOt apxuea. No.: "B. XXI—XXVII. odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. naime. Đenova. Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. Barcelona i poneki drugi gradovi. passim i M. MemoBirra rparja (Mis-cellanea). Venecija. ConoBJeB. Koliko je u tim vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste. više nego drugi krajevi. Beorpa^ 1981. Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti. Roblje se pribavlja mahom sa sela. KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu. 24. vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. 40. 39—61. II. MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy. spominju se. MpeMOHIHHK. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. O trgovini robljem preko Brštanika upor. Monumenta Historia Ragusina. 44— 46. 174 Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora176.OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een). 173 M fluHHh. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika. ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. 139—164. 244. HcTopnjCKii lacomre. 173 a. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne. koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. XXVIII. Uskoplja i Hlivna. 125 (18. Palermo. br. [G. Anali istorijskog instituta JAZU. pominju gradovi Firenca. U položaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška. 9—32. možda. str.] 72 . Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka. 1967.. knezova Babonića). Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. 173a M_ ^HHHh. CapajeBo 1976. Oejiih. najčešće.] daleke gradove. roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX. str. Pored Usore. 1280. Čremošnik. J. Ankona. Lučić. CapajeBo 1976. 51 — 58. 38 (2). 166. Vidi i Ch. nego uvijek samo kraj (de Vssora. Čremošnik i M. Dinić češće se. 5—180. JJiiHHh. br. dj. kao mjesta iz kojih potječe roblje. oblasti Huma. III 1462: de dimittendo de carceribus illum robzum qui est in carcere). god. XVI/1. n. Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla. Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM. str. 1973. na primjer. 10. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. 2. Mediterana. Usora ili Sana. Prema jednom podatku iz 1417. Dušanka DinićKnežević. O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX. nap. Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem. u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177. JJ. Zagreb 1984. pravno normirane. kao što su. III. Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. rofluinibaK <Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly. gdje su im se gubili tragovi175. Studi e materiali di storia delle religioni. str. rog. Upor. (1982).

robinja Dobrica . uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gospodaru. natum in domo sua). često zajedno s majkom180. 37. Hs dy6posaHKoi apxuea. u kući Hvalčevoj od roditelja. 93. njena majka i baka bile robinje Ugarčića. flHHHh. III. 60). 34. u dobi od oko 12 godina. ali da su je oni poklonili bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio. njene baba i majka bile njegove robinje pa je. 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna.da su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje. str. n. Ch. i br. Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue. III. na isti način. M. br. 84 — 5. v.3 dy6poeam<oi apxuea. H3 dy6poea. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto. str. 69. upor. III. na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje volje. 185. i str. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. str. Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. str. Vidi i A. prema utvrđenom formularu. br. 170. kći kralja Dabiše. 107). dj. kći umrlog Radoja iz Usore. Stojsava. 185. Sud je presudio (6. 85. M. str. bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. prodala je (11. i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve mee empticie et similiter tu es serva mea . I 1430) dubrovačkom sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob. 154. br. Zagreb 1916. 169. na istom mjestu). Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. kup ljena je. i br. JjHHHh. Tpioeuna GOCCIHCKUM po6. Navešćemo još jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova „olim partium Bossine" prodao je (5. n. Šišić. br. 69 i d. iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca. str. . Hrvatska i posebno Slavonija. VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute). str.. takođe robova (isto.. str. 73 . M. svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh. i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius. br.. br. 685. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto. također robova. i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo. rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum suum. M. prema tome. Verlinden. str. u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina. i br.. doživotno i nasledno". na primjer.) v. u koju je spadala oblast Sana. 211. 150 — 151. kako je tvrdio Dubravac. dakle. . 29). str. str. str. . Pregled povijesti hrvatskoga naroda. 70. te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui iuris). II 1373) malog Bratmila.). 177 176 svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179. Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja. br. 75.. serva empticia)181.Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — . 67. br. str. VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje robove rođene od rečene njegove robinje" ( servam meam empticiam et duos eius filios servos meos ex dicta serva mea natos" . (28.HKoi apxuea. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto. 28.beM. str. 194. 62. 78. 180.. Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca. od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se. koje je postojalo u susjednim zem ljama. jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. br. 177.3 dy6posauKoi apxuea. Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je. str. U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). . fliiHHh. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz Zagorja prodao je (26. 73. br. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se. 178 Posljednjih decenija XIII st.M. tužena je priznala da su ona. v. 157. te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca. 76. str.de Bosna" prodata je (26. 99. str. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života" 179 Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku. str. 106. pošto su. 1). Gojna. dj. str.). 183. te da je. ConoBJeB. J^HHHh. III. br.

redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu. sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji. I 1281) svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima (sicut est consuetudo dare tabernariis). br.. 182. 101. Sve ovo poka zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta. a ne pod pritiskom sile ili straha. M. dakle. Rob je. . III 1399. n.. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna . prodao je. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. 106.. v. br. br. 183. ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu. br. vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke. str. obje iz Lašve u Bosni. i br. str.. str.. „od svoje slobodne volje. svakako. koje su imale istu svrhu. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem". jednom Italijanu dvije robinje. što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. str. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju robinju.n. od roda robija. U Bosni. . 31. str. volentem et consentientem vendidi . 76. flHHHh. 66—7. kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu. istina rijetko kada. str. 97. dj. 1421. U jednom slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju.od roda robovskog" (de genere servorum) itd. confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). 183. br. izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima188. bez obzira na njegovu volju i mišljenje. . dj. 21.). slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru. i br. 170. str. koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima. No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika. tamquam de sua re propria)182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog položaja robija. str. najčešće bez njegova znanja i pitanja i. bilo je. Isto. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzulama. dj. v. ^[peMOUiHHK. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja. br. v. djevoke su. str. v. str. 345. dj. V. br. carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da . 208. pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis annorum decem vel circa . 72. . 79. izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. 32 itd. n. . 42—43. Bielosavu i Tvrdisavu. n. 69. 176. prema tekstu.. str. 76 itd. 76—7. patarenke (de Lassua partium Bossine. dj. M. 185 U tekstu jednog ugovora iz god. d. de genere servorum et patarenas).. čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. br. n. pa ni odluku da pristaju da budu prodana185.181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31. 288. i br. str.. Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić. štaviše.HHHh. 690. da i sam bude vlasnik roba. n. 117. . porijeklom iz Bosne. Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo bodan — T.. br. JjHHHh... dj. i Verlinden. promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum. 61. str. 144. str. .. a ne pod pritiskom sile ili straha184. br. JHHHK. n. M. ^IpeMOuiHHK. n. unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta M. 77. 183 188 75 servitutis. 74 (. trgovac iz Uskoplja. 306.. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje. ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima. i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi. kupoprodajnog ugovora.

. pretpostaviti da su robovi. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. str. II. I. i u kućama imućnijih građana. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom privredom187. moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. S. 126—7. Bilo ih je. 30+—5.. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se. 71. kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića. dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba. str. 304 (br. 320. 160. svakako. a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci191. str. Čremošnik. str. 319). br.. (A. đj. n. br. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine. obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji. također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni). GZM. prije svega kao 186 Upor.. uz to i nejasno datom. str. bez sumnje. ali i u drugim. str. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. kako je sama izjavila. str. zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. Bosanaca i Dubrovčana. M. barem približno. 1947. može se reći. pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"190. predstavljalo sasvim neznatnu snagu i. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum). Brojčano je. 147). Vlasništvo se. ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara189. 187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. v. ConoBJeB. 190 IJose/be u uucMa. 84. br. od rođenja njihova robinja (quorum . Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. iskorištavani. vjerovatno* usmenom pogodbom. a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika. 78. i br. sa izvjesnom vjerovatnošću. JtHHjih.njegovom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane. br. U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu. odgovornijim poslovima. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. god. N. H3 dydpoeauKoi apxuea. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će. JjHHHh. bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. 185. podatku iz 1419. XI 1398. gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima. a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se. bila je. 75. po svoj prilici. U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. 247. Možemo samo. III. erat a generatione serva). Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara 76 . 1. 180. str. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima. 194. kao i u drugim zemljama onog vremena. 62 — 3. ako mu ovaj uruči traženi grad. G. U jednom sasvim osamljenom. str. los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13.

kao rob vlastele Sankovića. 374. god. str. Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31. 194 Isto. Hciuopuja cpucKoi iipaea. štaviše. „servientes". po Ivku dijaku"198. gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek. 368. CapajeBo 1954. U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je. XII 1427. br. str. Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka. 219. „sluga". str. str. str. 189 JJecaima KoBa^eBHh. 144. 196 195 vojvode. 506. pored kneza Ružjera Divčića. I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje. možda. 198 Isto. naprosto.ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih. 240. opunomoćenika. str. 253. VI. više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. 192 Upor. br. Službu dijaka i opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević. kao uostalom i u drugim zemljama. Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU. „sluga ukućnji" (famulus) ili. XII 1442. kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus). tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. 84. 260 (117). Grubanac Hlapčić. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev . str. koji ga je u vremenu od 1436. „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim dvorovima. potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu. isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"194. „sluga". izdao je 26. Isto. i sinovi vojvode Radoslava. vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. 383.aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX. I ovo nije usamljen slučaj. 193 Mon. i Radič Grupković. dj. Hauptmann. sinovi robova. na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin. I. ulazili u red sitne vlastele. Isto.. Zagreb 1938. i 1470. zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama. „dijete ukućnje" vojvode Sandalja. Na njih se odnose nazivi „famuli". koga je gospodar 1423. „servi". 420 (10. I kraljica Jelena slala je (15. Serb. i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima199. XII 1442). FoflHui-H. g. n. vršio je uglednu službu dijakapisara na njihovom dvoru. str. „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris). diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su 77 . i „svoga kućanina Ivana dijaka"195. 241. koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona. uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez" 201. To su. 78 — 79.. carinika. knj. 1. slali su u Dubrovnik kao poklisara. str. 349—50. i po Ostoji dijaku čeljadniku". XI 1468.rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"193. str. sticali slobodu i. Herceg Vlatko Kosaca. I. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je .. koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11. do 1451. kako stoji u jednom aktu od 10. Rad JAZU. L. bili mlađi ljudi. kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače. „familiares". sluga. (ministerialis). Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni. na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi. rob. Kako se iz ovog vidi. br. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197. Mariborske studije... u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac198. u svoje i svoga brata Stjepana ime. na porijeklo iz reda robova (A. god. TapaHOBCKH. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika 161 Uporedi: T. 374. ConoBJeB. 197 IToeejbe u uucjua. str. uglavnom.

da uđu i u red vlastele. 88. i Bosna) •— još su i u njegovo vrijeme. štaviše.] 200 78 V. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini . sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. 106. 201 [Upor. Jorga II. 368. nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine. Xepifei Cwe$m. 444. 425. str. Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti.a ne iz neke druge" 202. Listine. str. 3. „župane-starce" uvijek iz određene porodice.. . A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer. 389. Prema Porfirogenitu. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva803. srpska i hrvatska plemena. str. nap. kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. IX. str. 4.neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se. 3. VLASTELA Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni. nap. 5. str. razumije se. nap. tj. možda. "RHpKOBHti. 417. po samoj prirodi svoga posla. C. stvarno udaljavali od statusa robova iako su. nap. str. nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je.

Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna. u bitnim crtama. I. feudalci iz gornjeg reda vlastele. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala. I ovdje su. od naroda već vidno izdvojena. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189. kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. možemo. U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase. sa 202 [E. O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu. 17—18. U pratnji Marije Ninoslava. g. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu. bliski vlasti starješina. <J>epjaHHHh. osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje.] 204 [A. No. kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci. ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu. Babtć. marta 1240. U jednom drugom. nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. Sarajevo 1972). Bu3amuujcKU U3eopu. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine. kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području. ipak. govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae. Babić.] 803 79 svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna. 14 — 16. zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. god. Sarajevo 1972) 60—61. zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus). Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. pouzdanijem izvoru iz 925. u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja205. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena je brojnim . „velikog bana bosanskog". U kasnijim stoljećima. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. prilikom njegove posjete Dubrovniku.ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća. u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika207. vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. nalazili su se njegovi „boljari". god. U Dukljanskom ljetopisu. povlašteni ljudi.] [A. Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano.

No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude".na svojoj zemlji na plemenitoj". od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. u stvari. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve [F. unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje. sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku. i nisu pripadali. Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština". posjeda. Posebna izdanja SANU. kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan . U vlasteosku plemenitu baštinu. CCCXCIX. K. 312. 62. god. U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen.] [Nada Klajić.] 20T [Mon. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14. svakako nevelikog. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"209. Svojom „plemenitom zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići. Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci.] 2074 [Dipl. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda. plemensku svojinu na zemlju. Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način 80 . Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog. U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine". Letopis popa Dukljanina. 28. Serb. prvenstveno svojine na zemlju. god. XII 1463... bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica210. Šišić. 95—105. ali je. nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*. kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države. Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj.] 205 206 vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države208. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi. kako izgleda. ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"211.podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje. u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog.. kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao. i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu. No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje. oni. herceg splitski. „plemenita zemlja" ili „plemenito". kao što i sam naziv kazuje. obavezni na davanje rente.. U povelji od 1331. a zatim i na druge nekretnine. u stvari. možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. prvobitno je spadao samo naslijeđeni zemljišni posjed. prema tome. i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu. Historija Salonitima Maior. to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine. Beo grad 1967. Rag.

Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije. Godišnjak DIBiH. JjHHHh. bratstvom ili „bližikami" 214. M. gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka). O odnosima vazalitela. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati. ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno. U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom. 21—37.] . Štaviše. C. 5—17. naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: . razvoje knezu Vlkoslavu"218. a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe. J. Babica se ovdje prekida.] 210 [A.stečen. "B-HpKOBHh.] [K. 189. 1979.I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra. barem u načelu. „njemu i njegovu posljednjemu". XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia. Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izražavala se u činjenici da starješina roda nije.. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. Studien. Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec. „do zgorenja svijeta". TiHpKOBHh. na jednoj strani. „u vijeke vjekova". C. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu. 54. mnogo čvršće i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis). Pycaiuxa iocuoda.a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu. za „vjernu službu". 3—4. mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda. naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. jHpeieh. svojinom čitave porodične zajednice. TiiipnoBHh. izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu". Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~ eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey. Naumov. Posjedi. Hcuiopuja Cp6a. redovno. to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. [Tekst A.. Babić. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15. od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i. međutim. IV 1391. XVIII—XXX. uopšte.] 81 goj strani. dakle. P. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću . 156—164. i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju. Thalloczy. redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito". tj. 209 208 1—101.] 211 [L. I. na dru[C. VI 1419) izričito se ističe. a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika. čime je bilo uslovljeno držanje pronije213. 15—33. Posjedovanje plemenite baštine bilo je. Eeorpa# 1958. darovani za određene zasluge ili. Tako se posjedi. HcropnjcKii ruacHHK. „za našu službu milosti. 8.

.. there by to ensure necessary labour for the agrarian production....... obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources.......... 83 DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE I... Serb.... There were also many Dubrovnik traders settled in towns.. Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade.. introduced their own town administration and had the right to legal autonomy. By the time. The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property. The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population..] 215 [L. gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves. II. the problem of dependent peasants in particular...] 214 [Upor..[Mon. 8. IIpoHuja. German miners. they worked as house servants... The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority. In addition to cattlebreeding.. especially at rulers' and noblemen's courts.] 82 SUMMARY SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult. Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties.. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent peasants. 210.. regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation... very little is said about the slaves who stayed in Bosnia.... In addition to various agricultural labours.] 213 212 »« [Mon. These.... they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads.. the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA .... denoted as ..noble inheritance"... 217.......... The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers......... Their legal status was determined by inter-state contracts..... But it also happened that some slaves gained even formal freedom. Some of them.. in addition to the minig-are towns... as well as some other independent activities....... as they represented a negligable component in the economy of the country. 89-93 95-105 .. Thall6czy.. nap.... Stuđien. 288. npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHocjioeencKUM 3eMA>aMa.] [F. Saxons. although they were not free from the formal--legal aspect.. PRIVREDNO BUĐENJE .... Eeorpaa 1951.. owing to the nature of their job....... This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhabitants... Serb. However.... enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class. OciporopKCH.

.. 107-113 IV. 168Zemljoradničko gazdinstvo ................ ..................... USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA ........... i to Kotor i Desnik.................................................... Vrm.......... U nedostatku pisanih izvora................................................................................... Sane....................................... 169Vlasi .145 — 150 171Trgovina ... oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet..... Tako.... a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju......................................... 189-190 87 /..................................... Risan......................................... Vrbasa.O narodima" navodi dva grada u Bosni......165 — 169 VI. Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani1.. Mokro.......... rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija..... vojna i upravna sjedišta....................... a u Travuniji: Trebinje............. bez pojedinosti o makakvom obliku života..... Lukavete i Zetlivi.................III........ USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA ...... Ošlje...................... 145-169 170Rudarstvo ... Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola.... i to Save...... Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit.............................................. u svom čuvenom djelu ............... 115-144 115-120 120—138 138-144 V.................... od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka.............................. Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja........... Travunija — pet)......................... PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu............................... GRADSKA PRIVREDA ... 183-186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188 RESUME .................... smještene su u dolinama rijeka. zatim Salines (Tuzla) u Srbiji.............. i više gradskih naselja u oblastima koja će tek nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston.................................... Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti....... ODNOS GRADA I SELA .......... Nekropole........ Dabar i Galumainik. 167Vlastelinstvo .. PRIVREDA SELA ........ 151-165 172Zanatstvo ........ na primjer.................................................................. 171-182 VII....................

kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. 383. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. 203 i 204. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje. godine. Vidgoša. ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. Lepenica. ne smije se izgubiti iz vida so. naselja. Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. 61. kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne . dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju. u Bosni. osim Vrhbosne. 388. Uskoplje. O kojim se župama radilo. U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. Beorpaa 1959* 58. 63. Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić. P. Anđelić. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. što nije bio slučaj ranije 7. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine. nap. Isto. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački4. Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog državnog organizma. Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna. u prvom redu trgovine. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. Ranoslovensko doba) 390—398. O lokacji ovih gradova. 1 E. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom. i to po jedan posjed u svakoj župi. Prema tome. isto. OepjaHHHh. Međutim. Neretva. Neretve i Drine. a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. Župe. Upor. savremena ovim nekropolama. Njihov prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne. Brod. nisu još do danas arheološkim putem potvrđena2. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama. Lašva. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. 59. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Glasinačkom polju. kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke. Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973. Ranoslovensko doba). BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje. vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. II. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa. 89 Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. jer je Bosna.Bosne. koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. Vrhprača ili Prača. Ranoslovensko doba). i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine. sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. godine. P. 382-—383. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa. kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. pored toga što je imala slane izvore. kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. godine. Sarajevo 1966 (Nada Miletić. 224.

21. kao što je. Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. s 90 imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom. Seljaci u Bosni. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države.administrativno upravne jedinice. godine. inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. kao što je Neretva. sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. Vindobonae 1858. Zagreb 1955. 176. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. Sarajevo 1963. koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost14. Zagreb 1906. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka. dakle. Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po kotlinama. Zagreb 1905. e F. Šidak. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. Tako on ukida izam. na primjer. biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. Arheologija XVIII. podizana tamo gdje je stanovništvo 4 Isto. 9 T. Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako uporište u Bosni. Doduše. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom. 7 T. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države. u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole. Smičiklas. Međutim. uskoro poslije izdavanja pomenute povelje. u stvari. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci. Codex diplomaticus. Nada Miletić. Uskoplje ili u plodnim kotlinama. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. biskup je morao napustiti Bosnu. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. Tako je Ninoslav. odnosno prva naselja u IX vijeku. uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi. IV. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino- . 1—2. 239—240. 399-^tOO. dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12. i to prije 1252. Miklosich. Monumenta Serbica. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države9. III. kao i svuda u feudalnom društvu. J. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. GZM. vansudsku represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa. pored feudalaca. 388. a naj-viđeniji medu njima poimenično10. Codex diplomaticus. nije naznačeno koje župe i krajeve drže u svojim rukama. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa. Lepenica. godine11. Smičiklas. III. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena. slučaj sa župom Vrhbosnom. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. godine pominju se. Međutim. poklanjaju se zajedno sa zemljom. kmetovi i ljudi. „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni.

godine 8 HcTopujcKH laconHC. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine. II. U Dubrovniku. to je. 247. Ovdje se. KH. 9—10. Pošto su navedena samo granična sela. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. II. pominje vezivanje seljaka za zemlju. CB. 28—33. Sarajevo 1961. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u ropstvu. Miklosich. 14 Desanka Kovačević. 28—29. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu . ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. Ilperjiefl. npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU.. 1947. villis et universis populis". 79—95. sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. P. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka. 33. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela. 91 svome zetu župu Zemunik. kako je navedeno. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. 11 Isto. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. Mon. Ljudi. pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili. Djela Naučnog društva BiH. IV. 245. oživjela trgovina robljem u . kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika. 237.. koji im je. Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne Bosne. O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza.cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis. kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga18.slava. vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. rofl. 239. 1959. XVIII. IX—X. Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava. CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa. Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. kn). HBaHOBiih. Međutim. u Donjim krajevima 15. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža17. la A. žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. Codex diplomaticus. 10 F. CojiOBjeB. prediis. Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. talijanskim gradovima. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava. koja se protezala uz Vrbas. I—II. iako u opštoj formuli. upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama. odvođeni u tuđinu. Naime. Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja. Serbica.

kao bosanski ban. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. Cnapah. KapaHOBHh. Beorpaa 1954. HcropHCKH nperjie«. što ranije nije bio slučaj. proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. Dakle. čak. Bosanski rudnici još . izvozi se i roblje. predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte. T3M. T3M. Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne. odnosno XII stoljeća. kože i poljoprivredni proizvodi. 1937. neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice. II. znatno manje iz Usore. rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK. 132—134. Zagreb 1908. čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje19. trgovina sve više napreduje. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika. U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne. XLVIII» CapajeBO 1936. pored Dubrovnika. 41. To su u prvom redu vosak. Pored Dubrovnika. 141—142. posebno Dubrovnik. gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. a to isto dobili su i Rabljani od Pavla. godine daje Splićanima široka ovlaštenja za slobodu trgovine. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske. a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. F3M.primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. dakle. B. Codex diplbmaticus. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravoT. na primjer. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih. Sane. Pavle Šubić. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene. 125—147. 1287. Kovačević. M. 105—107. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. u Bosni tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. mogli i prodati. 27—36. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. KapaHOBiih. to jest do dvadesetih godina XIV vijeka. Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe. veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima. bana Hrvatske i gospodara Bosne21. a sasvim rijetko iz Vrbasa. Vinaver. Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy. 37—54. U unutrašnjosti Balkana. 588. u vremenu od bana Kulina do Stjepana II. Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK. nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci". 18 V. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora. isti. XLIX. 1302. 16 16 92 vjernost. XLIX. 1. proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. poznatom trgu na ušću Neretve. VI. Anali Histo rijskog instituta JAZU. ona je još uvijek malog obima. proširuju se i na ostale naše primorske gradove20. U svakom slučaju. Dubrovnik 1953. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Smičiklas. 17 D. Tako. CapajeBO 1937. M. Pored toga. 12. a u susjedstvu Bosne. Srema i Livna.

128. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa. i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede. i C. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa. nap. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. 10. išli su većinom u Bosnu. Kovačević. 10—11. CapajeBO 1964. čak. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva. XIV. IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy. koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva. — fl. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. 19 Isto. Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku. te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja. 122. JtHHnh-KHejKeBHh. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita3. Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. Fo. 124. roflmiiH. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. ipak izvozi žito5. uz stalne ratove sa Mađarima. Ponekad je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva. Kovaćević. prema tome. B. Jedna isporuka iz 1334. D. prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II. « B. HOBH Cafl 1969. 19. koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 123. 6. 8 D. XII-1. na primjer. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. 123. 95 Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa4. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh. TiiipKOBiih. koji je. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. X. To su. H33O3 oicuuiapuua.000 stara zrnaste hrane*. 76. pa je vjerovatno da žitarice. 1 U Dubrovnik su 1339. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 128. Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee. — D. 78. u jesen 1346. 21 Isto. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. zadarski građani Matej i Aristodije. Eeorpafl 1964. koje nije bilo izrazito žitorodno. ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa. — D. Capa-jeBO 1978. Prema njemu. Kovačević. godine poslao u Dubovnik 2. u stvari. dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik. 25—27. malo toga je ostajalo za izvoz. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime.nisu bili otvoreni što se. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja. 76. 176. Kovačević. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1.mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX. Xpa6aK. godine. 77. Dušanka Dinić-Knežević. nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj. Trgovina u 10 srednjovjekovnoj Bosni. IIpoMem OKUULOM. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka. FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. 93 //. 124. jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati. godine dopremljene izvjesne količine žita. oko 1200. godine. Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim . Upor. PRIVREDNO BUĐENJE Iz vremena Stjepana II. HOBH Cafl 1967. 19. Xpa6aic.

Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. 20. . fliiHHh-KHe->KeBHh. nepoznatog imena. U septembru 1383. te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim. 11. U stvari. lb. kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca9. dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu. 9 D. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. Xpa6aK. ^HHHh-KHeJKeBHh. HAD: Diversa Cancellariae (Div. Xpa6aK. U dva navrata „pastirus" iz Bosne. u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. 20. krajem XIII vijeka.) 8 fol. VIII 1380. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. ovsom i pšenicom. Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama. Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku. fol. JJ. XI 1336. doticala za izvoz. U stvari. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. Xpa6aK. TlpoMeCu OKU&OM. — B. već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. 15. Dok su ranije. IX 1325. ' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. 23. 129. U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7. bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim. 129—130. IX 1335. čak. zatim ječam. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas. zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. 28. 76. pa čak preko Dubrovnika za Italiju.) 8 fol. sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. posebno Ankonu. 124. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države6. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. docnije. IX 1325. 8'. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom. izrazito planinskim. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice. Uža Bosna 6 Doduše. H3eo3 OKuiuaputfa. već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11. U sjevernim. Canc. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je. 10 HAD: Reformationes (Ref. a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. 8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. B. — JX.krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik. 154. kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe. 77—78. 89. 126—127. Zbog svoje rentabilnosti. pored planina. 33. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. IIpoMeui MCUMOM. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. S druge strane. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom. H3B03 Mcuuiaputfa. H3803 Mcuiuaputfa. 77. dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica. fol. koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. Kovačević. lb. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. 96 je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. — B. 12. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu. 128. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje.

36opHHK CAHy 3a HCTopHJv. ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. 11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom. Pripajanjem Humske zemlje 1326. Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. ^IpeMoniHHK. koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so. Bosni su priključene oblasti . 11—22. i to već 1297. godine. jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. 359. Osim toga. vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša. Bogoje Dobrišić iz Bosne. U Dubrovniku su prodali stoku.. 154. fol. I. godine)12. IIoce6Ha H3^aH. te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete. Eeorpan 1932.a H. Docnije. 108. 11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. Ltenafce 1977. rBypr)im. CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa. mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode14. 124. rioce6Ha roflaita CAHY. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti.a IleTpoBHh. la K. Dubrovački trgovci kod vlaha. naročito od početka XIV vijeka. prodaje tri konja za 40 perpera. 12 . I. 6. 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa.CKHX My3eja. 13. kao čuvari prolaza ili prelaza. vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13 Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva. XI 1284. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama.. 197. Prvi se pominje. Not. Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy. 135. Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi. vraćaju iz Dubrovnika. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke. H 25. fol. 263'. njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa. nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15.) 2. Isti je slučaj sa Matarugama (1318). Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaškog stanovništva. godine Stonski rat. Div. Burmaz sa sinovima. III 1334.HEHX. fol. JupeHeK. ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. HOBeM6pa 1961. Not. FjiacHHK IjeTHH. Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. IX 1284. r. 5'. 97 Mali brdski tovarni konji. takode stočarima albanskog porijekla. konj je upotrebljavan za vuču u galerijama. CapajeBO 1963. zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju. jer su bili u blizini Dubrovnika. najviše ovce. T. 365. Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. je3HK H KH. Eeorpa« 1959. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe držali brdska goveda i koze. naseljenim uz trgovačke puteve. za vrijeme Tvrtka I 1377. 12. stočarima albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara. 110. Canc. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva. br. 2. iz oblasti Lepenice. Pored ostalog.Uecaino KoBa^ieBHh. 1278—1301.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. kao naoružani konjanici. gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. 15. Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe. 107. držali su i svinje. HAD: Debita Notariae (Deb. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. VI 1339. ^peMouiHHK. Vlasi. Cmviii03HJyM o cpeflH. 18. X. Deb. a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju. iz posljednjih decenija XIII vijeka. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. T. obavljali svoje poluvojničke službe. BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa. gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. ali se ovi. IX 1335. 102. Doduše.te u ovo vrijeme vlah označava stočara. 125— 127.

uz stoku prodavali su vunu i suho meso. a u Vrbanji četiri sela20. 14. Monumenta Ragusina. 23. godine ban Prijezda. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka. Not.'iaiuKux Kauiyua. 9. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. O vunenim prerađevinama upor. nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe. Div. IX 1357 itd. 11 fol. BJIOCU U Maepo-gjiacu. r. 253 (1328). 34—38. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika. što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu. IX 1330. 25'. 199. Tpad)yHOCKH. Canc. Vlasi donose sir u Dubrovnik. 17 J. Zagreb 1897. J np e q e K. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. Gelcich. 22.. a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. KaTHh. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju baštine. fol. pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16. Ova stočarska kretanja. Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX. Veoma važni 15 P. II. S obzirom na to da sela nisu navedena. VIII 1319. na dubrovačkoj pijaci. sinu Hrvatina ključkog. II. 114—125. u privrednom životu današnje Hercegovine. 22. fol. 223 (1326). CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena.) 3. On je 1331. 22. VI 1343. Ova župa obuhvatala je 23 sela. već pomenutom poveljom. važnija i većih razmjera. u „djedinu" dvije župe. Mon. koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva. CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje. naseljene vlasima. glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. X 1347 itd. Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. HOBeiw6pa 1961. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. 3. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za svoje proizvode. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune. Monumenta Ragusina. Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. ib. Bez brdskih tovarnih konja. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest. kože. HAD: Diversa Notariae (Div. Div. Karah. već su bili i važan predmet razmjene. Konavla i župe Dračevice. dodjeljuje svome zetu. — K. 37. fol. H 25. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva. posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta. Sva su sela . 183'. Eeorpafl 1978. 30. Zagreb 1882. 144'. igrali sve važniju ulogu. VIII 1285. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. 194. 29. 14. 392 (1336). CapajeBO 1963. Gl. Gelcich. Vlaški sir (brenca. Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću. kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu. prenos robe bio bi nemoguć. 26. Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e. Cmonapculao. Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. P. 179. Ragusina. Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom19.Trebinja. V. IV (3). ib. 15. II. 197 (1357). fol. 14 J. u' stvari. koju 1287. župa. Feudalni posjed u ovom slučaju je. 51. 98 putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine. meso. J. nap. III 1335 itd. Canc.

Pod Blizk). Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. Uglavnom su smještena u Banjici. Thalloczy. Pored sela pod Ključem. •• L. V. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. br. kao što je poznato. Ćorović — oko 1332. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda. gdje je dobio osam sela25. znači u župi Banjici. može se uočiti određen sistem. II. u plodnoj dolini rijeke Sane. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na vlastelinstvu koja je. oko 1323. 119-120. Mtinchen und Leipzig 1914. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata. Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable. br. VIII. I. 13—15. Od te polovine 1323. Pa ipak. A. čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima može odrediti. kakvih je bilo u Konavlima. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. ]Wi. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu26. Pored ovako krupnog feudalnog imanja. 81 —82. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama. Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela. Novim darivanjem iz 1353. Jakotino. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. prilikom darovanja vodilo se računa da dva. godine. 81 Isto. Zagreb 1889. Stjepan II je oko 1330. godine. Beorpafl 1937. VI. Naime. sela budu jedno pored drugog. 23 F. a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima. selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. Thall6czy. str. Rački. na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa. Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366. kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu23. 19 L. L. a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas. mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno. Studien zur Geschichte. god. Starine. 7. Thalloczv. Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. nije moguće. 10—11. 20 L. ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. Za razliku od ranije prakse. ustanoviti gdje su se nalazila21. Studien zur Geschichte. 11. 18 M. ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića.pojedinačno naznačena. godine nalaze jedno pored drugog. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima. godine. vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. XX. vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav22. Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela. koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda. Prema tome. 99 Prema tome. jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. Tako se> na primjer. 20—22. III. 16—19. Tu su dosta kratko navedene granice župe Plive. više se ne poštuju granice župa. ali se zato sela uopšte ne pominju. kome . Solovjev — 1335. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. J^HHHh. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planinske vijence. ako ne i više. Thalloczv stavlja 1323. br. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića. Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik. jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380). VIII 1336. br. a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)24. sa izuzetkom Čečve. IV.

ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more. na primjer. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. 8. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca. Livna i Glamoča. Nešto docnije. našli su se sada u okviru bosanske države. " F. Zauzimanjem Huma. oktobra 1339.. Novi trgovački putevi. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima. 224. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine31. Poveljom Stjepana II iz 1332. GZM. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30. Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine. U trgovačkom ugovoru koji 1404. . br. Poslije spora oko carina. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. Već u februaru 1326. 1897. tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. Tako. deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. Miklosich. Serbica. 7. Thalloczy. Serbica. III. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve. U stvari.. Studien zur Geschichte. kao i od ostalih. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27. Dolaskom Huma pod bosansku vlast. 247. XII 1400. Mon. 100 uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. priključivanjem Zapadnih strana. " L. godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima. 12. Međutim. prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava. IV 1395. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima.1395. 26. oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. " L. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas. pa su na taj način i 192. pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. koji su je jače povezivali sa svijetom. Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca. Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća. IX. Mon. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu.. a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29.via Narenti". 183— " F. Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede. Neretva je bila i važan vodeni put. što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima.via Drine". kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu. . glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i . Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve. 1323. od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine. S druge strane. Miklosich. pod gradom Blagajom. Thallćczy. veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika. Splitom i Šibenikom. odnosno Duvna.

U svakom slučaju. koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana33. Promet robe je u stalnom porastu. bili su Dubrovčani i oni su. sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro. podstiče . 31 D. olovo i bakar. Kovačević. 28 29 D. Venecija. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 229—248. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38. izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju.Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. Bosanska privreda. razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater.000 perpera. Nagy. u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika. Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ EOCHU. te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje34. 159. gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe. koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu. CapajeBo 1954. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika. 29—3. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. 33—38. Razvojem rudarstva. posebno izvoza. Kos. ali se na taj način bosanska država. flecaHKa KoBaMeBHh. Orape cpncue noBeibe a nnCMa. VIII 1332. U neposrednom susjedstvu Srebrenice. roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI. U avgustu 1331. CTOjanoBHh. Isto. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana. glavni nosioci. poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. približila. I/l. krzno. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik. ali je inicijativa mogla doći i od bana. 17. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovački imetak. ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349). sirevi i vosak). mijenja se struktura trgovine. o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana 35. Beorpaa 1929^ 43. 15. Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože. na drugoj strani Drine. Jh. kako izvozne tako i uvozne trgovine. godine. ipak. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari Sasi. U stvari. iznosi 25. pod čijom se vlašću još nalazio. Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. Po svemu sudeći. svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. M. 101 Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. Dubrovnik 1931. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dakle. Dubrovnik 1931. 15. Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od šest mjeseci. zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. 158. vrlo poznatom trgu. zatečene tada u Bosni. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom. među svim stranim trgovcima. Sremskoj Mitrovici. 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. Kovačević. 16. koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka.

zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. 1-27. i njihova imena pojavljuju se. ali ne i mjesto iz koga potiču. 1—2. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo32 Isto. To pokazuje primjer Poznana Koštica. 29. XLI. Domaći ljudi iz zapadne Bosne. Nesumnjivo.de Bossine". 11. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. 18. i unapređenjem trgovine. Div. u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu. IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma.. Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke. 286. iako rijetko. tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina. Uz rudarske jame. Dok 37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo . ■1* G.H.njegovu kopnenu trgovinu.. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku . 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU. koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. VI 1347. nap. uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38. . fol. I. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva. još za vrijeme njegovog strica. Gradcu i Dvorišću. — H. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana. pored imena domaćih ljudi. Eeorpa« 1960. pa se. HAD: Testamenta Blagog djela 3. IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT. IIoce6Ha H3Aaita CAHY. dok lokaciju Dvorišća nije moguće identifikovati. koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog39. Kovačević. godine. u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37. 19—20. 59. poslovali i van granica bosanske države. Čremošnik. zabilježenih u dubrovačkim izvorima.de Bossina". H 4>ojiiuiop( 102 vaca. bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci. u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana.HHHh. Pa^oJHHh. 35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige. GZM. O izvozu i uvozu: D. Kao već razvijeno tržište. je3HK> Hcropnjy KH». zajedno sa Humskom zemljom. 19. Pored Ostružnice i Diijeva. Canc. Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha. Pa ipak. fol. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Pavla Gizlića i brata mu Petra. pa su. 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu. koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima. CB. 30—33. To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. 15. 26. pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjovjekovne Bosne. Ostružnici. Narentum). Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića. U oba slučaja radilo se uglavnom o manjim iznosima. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor. pored rudara Sasa. navodi samo da su . trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje41. 1—18. baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti. što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. 1348. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. Sarajevo 1929. čak. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u užoj Bosni. Beorpafl 1955.

dao Krvašu Držiću. XLIX. Frankavile. Srda. U Drijeva se još uvozilo ulje. je K. koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. među kojima ponekad i one strane proizvodnje. Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi).vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu. Trg Drijeva u srednjem vijeku. a na mjestu antičke Narone12. THM. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom. 38 D. 209. D. na lijevoj strani Neretve ili. ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. uskoro zatim iz Venecije. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. O značaju ove trgovine. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih država. došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog trga. koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45. godine nisu sačuvane kreditne knjige. Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna. O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj. Div. *° R. XXI—XXVII. — I. Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije. 21. Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. pak. godine. 43 Đ. CapajeBo 1976. Već od 1303. Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara. 109—147. 18. govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. 44 Već je 1344. u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj. do 1352. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh. a zatim odvozila karavanima u zalede. KoBaieBHh-KoJHh. Eeorpa« 1938. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. Kovačević. obično obraćao Drijevima. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14. 34—36. već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta. 32. kod današnjeg sela Vida. Pored Dubrovnika. 210. u doba Stjepana II. a ponekad i u krajeve preko mora43. Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy. Klovije i Rekanatija. do 1330. pustio je u promet čak imitacije mletačkog.qjy. Đ. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. 11. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano. Vida. Tako je Bosna. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja. roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX. Sarajevo 1976. 88'. Up. — M. Voje. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli. knj. u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele. TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee. Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. a M. a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. 41 Značaj trga uočio je još K. kompanjonu pomenutog Martina. Kotora i Sv. . a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku. Pored stranog. Tošić. O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju uoM>w. XI 1334. fol. Canc. kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. Tošić. Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. sada se javlja i domaći novac. naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja. Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca. du42 O podacima iz Dubrovačkog arhiva. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj. Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH. Jireček. jer od 1313. na potoku Norinu. oni se pominjil kao zakupci drijevske carine. Trg Drijeva u srednjem vijeku. period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). u prvom redu dubrovačkog novca. na više mjesta. 198. godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima 103 . Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor.Harnih. 17. Tošić. prvi period bosanske vlasti (1326—1357). to se Dubrovnik. koji je cirkulisao u Bosni. XLVII. tkanine različite vrste. te od 1340. odnosno današnjim selom Vidom na mjestu antičke Narone upor.

XXXV. Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku. te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47. *' noeejbe u UUCMO I/l. niti obuhvatila sve oblasti privrednog života. Godišnjak Društva istoričara. 36. 104 brovačkog i srpskog novca46. u doba Uroša I. FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee. 45—47. KoBa^eBufc-Kojuh. — Desanka Kovačević-Kojić.. 22. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda.ne smiju slati stoku u Apuliju.1 u srpskoj državi. 45 JI. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina. godine. kao što je razvoj novčarstva. poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. 21. ona nije potisnula naturalnu privredu. VIII 1332. javljaju se emisije domaćeg novca. *• D Kovačević. 44. Sarajevo 1984. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. već sredinom XIII stoljeća. U povelji iz 1332. a u Dubrovniku od 1337. 15. Međutim. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci. 105 .

Takav je slučaj D. Pariš 1960. stalno raste. snažan podsticaj proizvodnji bosanskih. ima više sačuvanih podataka. civilisations. Gaeta4. preko Dubrovnika u Veneciju. sociites. Kovačević. Od stočarskih proizvoda. kao i srpskih rudnika2. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 107 . 248—258. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne. godine kopa željezna ruda. Firenca. To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova5. čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno opada. već od 1365. s druge strane. 1 1 braće Bokšića. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra. ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće1. Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne. olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje. sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate. O Trgovini olovom. economies. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva. nesumnjivo. Pored članova plemićkih rodova. kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. Piza. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je. i u otvaranju novih rudnika. u Busovači se od 1371. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. 25. proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne. Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika. Osim čuvenog rudnika Olova. zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka. Za razliku od evropskih rudnika. Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. naročito u pojedine gradove i krajeve Italije. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. kao što su Sicilija. Les mines d'or et d'argent. Pored Venecije. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. Tako je u periodu od 1372. Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije. kraj naročito bogat srebrom.///. s jedne. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta. kao i u susjednoj Srbiji. Naročito se Zore društveno podigao. zbog načina na koji je bila organizovana. godine). Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice. zatim bakrom i olovom. Desanka Kovačević. do 1391. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. Pored Ostružnice. te postao carinik. Annales. godine javlja se rudnik Fojnica. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je. posredstvom Dubrovčana. mars-avril. kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. 26. a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene3. snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne. dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike. u prvom redu u Veneciju.

Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. i iz Dubrovnika. Krekić. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. Uz tkanine. plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2. Kovačević. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne. daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. išlo je na ruku. 108 Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. Canc. Postepeno je rastao i broj onih D. Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. 9 D. koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim susjedom. 3 31. U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva. Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira. drvo i žitarice. 5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza. * B. TiHpKOBHh. 231—232. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije. Tvrtko nije izdao ni jednu . 32. ali je vodio u tom pravcu. 36. i to u prvom redu vosak. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi. D. U stvari.000 perpera. ribe i soli8. pozivali bosanski vladari10. glavnog domaćeg tržišta soli. jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. Razvoj i organizacija carina. Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Novi Sad 1957. Div. a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. Predmet izvoza su i konji. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu. 32. fol. 33. Radilo se o ovčijim. Kovačević. 7 D. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih službenika9. godine. 16. D. 14—19. VIII 1371. šteta nadoknaditi iz državne blagajne. ' B.od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. i to u Veneciju. 97. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine. Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. ulja. ' 8 Isto. Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. II. neometan samovoljom feudalaca. 23. Trgovina u srednovjekovnoj Bosni. neophodan za život ljudi i stoke. pored trgovaca. U izvoznoj trgovini. počele su se pojavljivati malvasija. artikal široke potrošnje. dabrovim i drugim kožama6. 13. Medu njima. našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. koja će vremenom dobijati sve veći značaj. zatim jagnjećim. 27—30. Čak se predviđa da će se za robu. pored razvoja rudarstva. koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik. tokom prve polovine XV vijeka. oduzetu silom. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 12. kao srpskom vladaru. Doduše. Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne. Kovačević. Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina. širenje državne teritorije. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka. C. 33—34. Krekić. njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine. a naročito proizvodi pčelarstva. posebno rudarskim proizvodima. goveđim. 54'. neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. Kovačević. Za razliku od ranijih bosanskih vladara.

koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva. Tako. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom. I. vladarsko i političko središte bosanske države.povelju dalmatinskim gradovima. 35—36. moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova. 13 Div. J[HHHh. koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro. D. nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. Uporedo sa domaćim. javlja se prvi put 1355. augusta 1380. D. Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. kao i vrste rude koja se tu kopala. kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. u blizini Srebrenice. 51—52. koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana13. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. Upor. br. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju. postojala kovnica novca. godine. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju. docnije više ne javljaju. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. 83. ali je činjenica da se 1387. Srebrenicom i Novim Brdom. U Srebrenici je tako. s jedne. ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva. Njihov uticaj. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog. na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne". 80. 227. IV 1378. 10. GZM LV. najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. godine i uskoro postaje važan trgovački centar. 23. zatim Foče i Ustikoline12. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače. 18. M. Sarajevo 1943. na primjer. s druge strane. Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. Ren g j eo. poslije proglašenja kraljevstva. Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve više povećava. kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima. 27. 69—70. nap. uopšte kovao svoj novac. kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. Kovačević. Voje. uveliko je kolao i dubrovački novac11. 226. 3a uctuopujy pydapcuiea. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 237—292. i rudnikom Olovom. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko. " Isto. 11 Pregled literature o bosanskom novcu. na primjer. pa i olovo iz susjednih rudnika. VI 1387. poslije 1365. Kovačević. na području bosanske države. Canc. godine. Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi. godine. 24. I/l. Trgovi u užoj Bosni. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini. već u drugoj polovini XIV vijeka. naročito na unapređenje trgovine. Tako se. 6'. Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima. Novci bosanskih banova i kraljeva. 10 11 osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. fol. Nije pouzdano da li je Tvrtko. I pored toga. kako trgovina željezom nije bila rentabilna to . I. čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon11. Kreditna trgovina. noeejbe u um/na. 218. trgovi Dvorišće i Gradac. Podgrade ispod Visokog. 17. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. sa privilegijama za slobodu trgovine. S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu.

gdje se kopalo srebro. 3a utiuopujy pybapciuea. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti. Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja. 54. JjHHHh. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. među njima i gornje Podrinje. rudarska naselja u srednjoj Bosni. Saobraćajna arterija. Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje. Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. 50. 110 počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. 51. nisu snažnije napredovala. nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee. kada se prvi put pod ovim imenom pominje. Pored Dubrovčana. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika. Zbog toga su i trgovi. trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi. sa naseljem Sasa i Dubrovčana. KoBa^eBHh-KoJHh. a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17. O usponu Srebrenice: M. . razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području. 34—41. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica. poslije Srebrenice. poznata pod imenom . Već od 1366 godine. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka. te se na tim osnovama Olovo.. pa pojedini od njih postaju dubrovački građani. Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. vodila je za Srbiju. koji se prvi put pominje 1376. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče. I. g. sa trgovima koji su se tu nalazili. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. trgovina olovom je bila vrlo intenzivna. u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. nego u centralnoj Bosni. Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti. a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni16. Ova oblast 15 #. koji se tu javljaju. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca.via Drine". Naprotiv. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju. godine kada se prvi put javlja u izvorima. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama. kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom. godine u vezi s karavanskom trgovinom.Busovača. koja se tu od davnine ustalila.

IIpHJenoji>e 1981. III. 18 MmieHa FeiiHh. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva. u drugoj polovini XIV vijeka. postavljali svoje stalne konzule22. B. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa. JJ. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli. Eeorpaa 1955. Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku. Pored žita i stoke. Privremeni gubitak Drijeva. bilo otpremano u Dubrovnik. preko Drijeva. ulje i tkanine. stočarskih proizvoda. Ankonu i Firencu. ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa. Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700). Vino. biber itd. naših primorskih. VIII. 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa. zatim trgovci iz Firence i Ankone20. "Byptjin. morskim putem do ušća Neretve. sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. naročito od osamdesetih godina XIV vijeka.ona se sve više doprema iz Valone. kao i niz drugih artikala (narandže. Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika. predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. pored Dubrovnika. IIpnjenojBe 1976. izvozilo se. U decembru 1382. dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države19. Roblje sa Drijeva. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. CHMno3HJyM . Brindizija i Krfa 18. KoBaMeBHh-KoJHfe. čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. 237—238. CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa Byha". Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. podignuta za odbranu naselja. mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. 111 . Xpa6aK. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. HOBH Ca# 1966. Već 1372. kože i voska sada se izvoze velike količine olova. 39—85. godine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. Mesinu.eBHha. za Veneciju. III. 211—223. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka. npujeuojbe y cpedneM eexy. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani. 41—44 C. npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy. Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. 159. u talijanske gradove Veneciju. krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra. te prekomorskih gradova. glavnog domaćeg tržišta soli. IIpiijenojBe 1976.a IleTpoBHh. Drača. Domaći ljudi. Tako postepeno od trga solju. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg. CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha. Firencu i Ankonu. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu. 17 16 direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika. III. Ono je. 148—149. Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee. JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y. 19 Đušanka Dinić-Knežević. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog. TiHpKOBHh. bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada. Venecije. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21. Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik. Utvrđenja Brštanika i Novog.Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn. blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena. a odatle rijekom do Drijeva. IX. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića.. za domaće potrebe. ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon24. u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. a mnogo češće..

Trgovina bosanskim robljem. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja. ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja. karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove. 112 vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. 122. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija. a trgovalo se žitom. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. Dakle. 23 M. Trg Drijeva u srednjem vijeku. trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja. 21 V. međutim. oni svakako nisu imali veći značaj. upor. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova. bila su: rudarski bazen oko Srebrenice. JX. zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. Glavna područja. H3803 ofcuutapuifa. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku. ** JJ. jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu. 45—49. te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. 128—130. 123. Tpi JJpujeea. 49—50. 122. Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine25. tj. Xpa6aK. kao i ostalim artiklima. a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije. prvenstveno Srebrenica. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva. a zatim rudnik Olovo. na kojima je došlo do formiranja novih rudnika. srednjeg Podrinja. Vinaver. FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee. D. Trgovina žitom 106. O usponu Drijeva u XIV vijeku. J]|HHHh. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. Tu je takođe organizovano tržište soli. Tošić. Tošić. Raseljavanjem Dubrovčana. Trg Drijeva.Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase. blizu ušća Neretve. i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. . KoBa^eBiih--Kojnh. Dinić-Knežević. Rudnici. iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. 123—125. D. Đ. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište. " Đ. S druge strane. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča. Tošić. vinom. KoBa*ieBHh-KojHh. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. vjero20 B.

O značaju ovoga deftera uporedi: N. Krajište Isa-bega Ishakovića. 1390—1512. Zatim. . To su popis bosanskog krajišta iz 1455. PRIVREDA SELA 113 O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. 1—658. Šabanović. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. Orijentalni Institut u Sarajevu. naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu. Defter iz 1468/9. Sarajevo 1974. godine. 115 Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. Aličić. KoBa^eBHh-KoJHh. a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti. godine crkva sv. Filipović. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare. Anđelić. te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. godine nije publikovan.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX. dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima.23 Ti. poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja. Beldiceanu. i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. IV. godine za bosanski sandžak 1. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja". bar u prvo vrijeme nakon osvajanja. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. Dolaskom Turaka. Tonmh. odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. Pariš 1964. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. godine i sumarni defter iz 1468/9. ANUBiH. Vlastelinstvo Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele. Upor. jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. Orijentalni institut. i fl. bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni4. 128. 37—50. 235—249. XXI —XXVII. Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. N. 1 H. 3 P. II: Reglements miniers. sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). Prema defteru iz 1468/9. a A. rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee. 1976. ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. A u defteru iz 1533. Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica. 10. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure5. Godišnjak XII. Aličiću. godine. posjed carskih hasova. Tako svi posjedi sela u Vrhbosni. S. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. roflHnra. 50—51. godine2. prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3. S. te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe. 1985. t. u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. 1. 1—167. 212. Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš. EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y. koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu. Sarajevo 1964. Pored svjetovne vlastele. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve. koji su popisani kao has Isa-bega. knj. godine. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. Zbirni katastarski popis iz 1455. Centar za Balkanološka ispitivanja.

— N. Ista razlika između slobodnih baštinika. a obuhvatale su 116 . Prilozi za Orijentalnu filologiju. Dabiživ Latinica. uključujući Trebinje i Konavlje. A. Godišnjak VII. Sarajevo 1976. Godišnjak XIII. imao je posjede. Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee. dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. — N. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća. posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. 39. naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. knj. Isto tako. u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti). Filipović. Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika. ubjedljivo dokumentovanih. što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. N. Rudnici u Bosni. dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu8. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca. Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta. Historijski zbornik. Slansko primorje i župu Konavle. poznati u Popovom polju. Upor. protovestijara kralja Tvrtka. Tako su fratri crkve sv. odnosno „carine". kao i u unutrašnjosti Bosne. — M. imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta. Filipović. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići". 139 —149. Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'. 189—190. Poznato je da su i pojedini Dubrovčani. i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. U Konavlima. 461— 480). jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. nap. godine. a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. Hadžijahić. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka. Sarajevo 1978. smatra se da su ove zemlje. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika. stekavši naklonost vladara. Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. koji se već računaju u vlastelu. 28. TiHpKOBHh. kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. Handžić. (M. odnosno sela u župi Luci. Zagreb 1972—1973. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić9. oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. inače veoma uspješni trgovci. imali feude u Bosni i Srbiji. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići". dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice. imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. 6 A. burnih. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Zemljišni posjedi „crkve bosanske". Franjevački samostani su takođe imali posjede. XVI. sin Dore Bokšića. 38.Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. Sandalj Hranić u jednoj. godine. Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su. 4 U bosanskim defterima. ' C. 10. 401 —403. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima. Eeorpa« 1959. Nikola. 403. posebno u defteru iz 1489. ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". Handžić. 151. Međutim. a Radoslav Pavlović u drugoj polovini. HCTOPHJCKH nacounc. Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU. 5. • U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine. jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici. susreću se zemlje koje nose ime „crkvena". Osvrt na pitanje islamizacije. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje. Filipović. čak. 11. medu hassa-zemljama. pa 1 u imenima mezri. 27. koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. ali je on neposredno koristio samo dio zvani „carina". koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. Poslije ovih istraživanja. knj. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili. tj. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja. Sarajevo 1970. Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. godina XXV—XXVI. kao i zemlje zvane „crkvišta".

tj. Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup". naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. Pored hassa. i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve. Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova. u njima se javlja i naziv „begluk". Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. Povelja kralja Ostoje. išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve13. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice. pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. 11 N. vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države. koje se često nazivaju stupovi. godine vidi da je na prostoru. Pored osnovnog značenja. odnosno u Popovom polju. godine. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. IV (2). u doba domaćeg feudalizma. godine10. postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja15. o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši. bila raširena ustanova vlastelinske rezerve14. 257. na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). U stvari. Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države. Ovaj posljednji sačuvao se naročito u imenima njiva. 9. koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. 400—401. Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu. TinpKOEHh. a zatim livada11. Isto. a to . dok su zabitna mala sela i zaseoci. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja. Beorpaa 1973. sa velikom sječom šume. sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika. Upor. 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. nabraja. onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka. BjiarojeBHh. bili bez vlastelinske rezerve. izraz „crkvena * C. Osvrt na pitanje islamizacije. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama. Za razliku od Dubrovnika.. M. Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku. Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae. izdata 1400. 10 117 zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu. 188—189. bilo ukupno 1719. Postojanje carina u Slanskom primorju. koji je tom prilikom popisan. još samo pojedinačna sela i porodice. kao i domaći nazivi „carina" i „stup". Filipović. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu. i Gl. po pravilu. a ako pripadaju crkvama ili manastirima.topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju. ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu. ukazuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje. Pored toga. korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek.oranice i vinograde. tj. a ne samo u dubrovačkom zaleđu. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. može se konsta-tovati ova ista pojava. nap. godine. 3eM.crkvena zemlja". postojanje stupova. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446. nalazila po selima. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu.5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva. u defteru iz 1477. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija. Pored ovih krajeva. 189—190. onda i . O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče12.

a uslovi pogoršali za seljake koji su davali više plodova nego ranije20. 396. Vrhbosna). Trebinje. zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9. Nevesinje. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. Mileševo. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. Filipović. pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. Obrađivana je radnom rentom. Gašparević. 405. što mu je pružalo mogućnost da pojača eksploataciju seljačkog rada. sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde. 66. 324. 324. Prema tome. a četvrti radu. 403. livada-Dvorište (Kukanj). P. Aličić. Filipović. CB. uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. Brod. Osanica. 549. i to u nahijama Bistrica.je naročito važilo za mlinove. ls N. 15 N. JepeMiih. 16 N. 413. 333. S. naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica. 401—406. Kukanj. Vidogošće. 443. Poimenični popis. 397. nap. prikupljena je toponomastička grada. 401. treći sjemenu. od kojih je jedan odgovarao zemlji. 154. nazivao se dvor16. Poimsnični popis. Naime. — N. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. Upor. 558. Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. 401 > N. U defteru iz 1477. 569. 433. M. Aličić. Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim 12 islamizacije. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac. 3eMjhopaČH>a. Mostar. Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni. Sjedište feudalca. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan. dvor. S. 368. Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e. tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga. Samobor. Filipović— R. upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta. stupe i samokove. Osvrt na pitanje islamizacije. . Kukanj. Dabar. 440. Međutim. Sarajevo 1965. koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. 11. 594. Osvrt na pitanje islamizacije. — A. jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. Mostar. N. 1485). III. 4 i 5. Filipović. Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa. 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup". 362. Filipović. Napomene o islamizaciji. 210. morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi17. Blagaj. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela. drugi volovima. feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup. Samobor i Soko). 96. Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH). — A. kako arhitektonski objekti. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji18. i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast.ua/ba). Filipović. Radovi NDBiH. zatim vinograd sa nazivom „dvorište".. Na osnovu toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote. EjiarojeBHh. 303. Osvrt na pitanje 118 krajevima. 342. U defteru iz 1468/9. čak5 i pravo značenje zaboravljeno. dvorište). Zagorje. 351. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). feudalac mu je pored zemlje davao sjeme. 404. Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja. kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor).

doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22. Not. jer su vlasi posebno popisani. već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. KH>. Dušanka Dinić--Knežević. 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava. 11. sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu. Filipović—R. Konjic 1975. roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa. pa čak i o njihovom nazivu. Filipović. prema navodima N. koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju. Filipović. njihovoj veličini. Historijski spomenici Konjica i okoline. TiHpKOBHh. 38. kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki. 1963. može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera. 272—273. Filipovića. 402. 18 N. 76'—78. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus". Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka. P. Eeorpaa 1974. bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. 296— 298. naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. 400. s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne. 119 Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. godine. pored prirodnih uslova (šume. Osvrt na pitanje islamizacije. Upor. 245. 404. nap. U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. 39—62. U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje. Zemljoradničko gazdinstvo Za privredu sela. 273—276. zemljoradničkim naseljima. 3eMA>opadma. 189. C. 83. CCLXL.). Anđelić. 3701 neoženjenih. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri". klima. Međutim. 20 C. Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa. Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa. 56—58. 37. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji. onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake. TiHpKOBHh. kotline itd. 18 O zavisnim. i M. fol. 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v. Bobovac i Kraljeva Smješka. to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka21. 93 udovice i 234 muslimanske kuće. VI 1453. Andelić. kao nezaštićena naselja. Filipović. 401. N. seljacima malo je poznato. koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8. i ova pusta sela treba uzeti u obzir. — C.17 P. pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva. zavedeno je 1742 sela. 2. Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. 7. Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. Osvrt na pitanje islamizacije. planine. O 21 . kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela.) bili su važni i drugi činioci. Ktt. TiHpKOBHh. BjiarojeBHfc. 190—191. liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee. " C. Osvrt na pitanje islamizacije. XVI/1. Šunjić. Sigurno je da je i ovaj teret sve većih obaveza. 188. Histo- rijsko-geografski rječnik. HOBH Ča« 1973. Xpa6aK. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9. kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-posjedu nema njiva. 403. Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee. M. Popis Hercegove zemlje. Div. Isti. 1. „tleiuapiuuHa". — N. već i imena njihovih N. Sarajevo 1982. — B. kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja1. Međutim. 69. Fjiac CAHY. pored turske opasnosti. što govori da su ova. 241. VII-1. ratova i pustošenja. To su bili zemljoradnici. 242. 400. O selima. TiHpKOBHh. Gašparević. 70. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. Pribitscho Rataich de soto Choc. 191—192. U ranije vrijeme. Upor.

Uvod (I—III). kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka. Beorpaffl 1964. — H. knj. na Tari. 2 N. XIV. kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova". ali su se i dalje. kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukčića KosaČe po njegovoj tituli. Djela NDBiH. 1976. Sarajevo 1959. to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. Aličić. godine. Osvrt na pitanje islamizacije. Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu. u smislu timarsko-spahijske organizacije. Bosanski pašaluk. 1 N. u doba hercega Stjepana Vukčića. Filipović. VIII. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Poimenični popis. IIoce6Ha H3naH>a CAHy. Početkom 1470. CLXXXII. Bosanski palaluk. bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. A. godine. TiHpKOBHfc. raspoređen na hasove i timare. godine osnovan je hercegovački sandžak. te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan. Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. flHHHfe. Zbog toga je. nakon terito rijalnih promjena. H. kao zasebna upravna jedinica. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare. 156—167. Filipović. C. 120 starješina. Šabanović. 156. 243. 44. započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477. vododijelnici sliva Prače. 65. 487—500. Kako je Čitav defter. Šabanović. 237.. pripojena je bosanskom sandžaku. Kako je to bilo uobičajeno. kao prvo. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima. — M. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova. S. TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Duboštica Zagorje Mileševo Mostar Goražde Dabar Poblaće Neretva Borovac Popovo Blagaj Drežnica Trebinje Konac Polje Viševa Kava Gacko Kom sela 121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 domaćinstva 1707 1220 1212 1076 neoženjeni 355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24 2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 — muslimani 56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 — 19 — — — — — — — — — 2 — — Ljubuški Viduška Todevac Ljubinje Krička 735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 __________ . 66. 256—257. 117. Beorpa« 1940.De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona). u dolini Lima. te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. gotovo sve do kraja XV stoljeća. 406. T-nac CAHY. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. imala je granice na Cetini. Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska). knj.migraciji . 116. 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee.

. a pored prirodnih bilo je i drugih činioca. 364. MHxaJbqnii.krajnje oskudni. PHENHU. A. Bistrica. 8 Oranice. 343. Domaći izvori su. veći komadi obradivog zemljišta. na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima. između Foče i sela . IX-1. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. inače plodnom kraškom polju. na više mjesta. Dubrovčaninu. obrađene i neobrađene. • Tako se javlja selo Stupovi. navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava. XI 1465. nalazila napredna poljoprivredna sela. 210. XXV. CHNOKOlUdfHH. 173—224. Filipović. N. 378.Gradac 2 8 1 — Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se. S. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. JHKMIH. XXIV. na više mjesta. i 16. ugarskoga kralja. 5 A. kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje. A. 239. 12 sela u Humskoj zemlji. 234. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje. Aličić. Priroda zemljišta je uticala na kvalitet. te su tako nastali njihovi stupovi. Tu se između ostalog. 111. određivao broj zemljoradničkog stanovništva. pominju se u povelji Matije Korvina. I. na više mjesta. ran. Mon. stoljeću. trebalo bi imati u vidu. da se najviše sela. Samobor (Pribud). 1 121 Pored podataka o bogatom šumskom pojasu. 242. N. AHU^AMH . 577. obrađene i neobrađene. da su se naročito u dolinama rijeka. obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva. KH>. 494. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. Ako bi se. navode oranice. Za razliku od stupova feudalnih gospodara. Krčevine u nahiji Kava i Soko. Listića pod turskom vlašću u 15. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju. S. Aličić. Sve ovo navodi na zaključak. 102. 564. na lijevoj obali Drine. CeAuiuiua. kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. S. C BHNOPpdAH. kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine 4 A. oblik i veličinu oranica. iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. godine. napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja4. a Osanica. nalazi u nahijama Soko. N. 482. — F. Upor. Vlasi. 363. 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia. dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. 2. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. Duboštica i Mileševo (preko 500). Mm. Miklosich. Beorpafl 1967. U svakom slučaju. 7 Isto. Ima dosta toponima. 494. neoženjenim i muslimanima. da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama. Poimenični popis. Kukanj. 417. njive i stupove. naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. c rtSjroBH. GZM. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu. lokalitet iznad Foče.H. da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela. • F. Serbica. voćnjacima. Često su navedeni nazivi oranica. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. B0A<»mH. Miklosich. 18. sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000). Sarajevo. Filipović. S. Upor. 397. 414. Aličić. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna. Poimenični popis. Poimenični popis. 576. 552. vrtovima. Serbica. Aličić. Jedino se ponekad u poveljama navodi. i P. 551. podesnih za obrađivanje. 301. kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. a ponekad i imena njihovih vlasnika8. vinogradima i mlinovima6. rani turski defteri češće pominju oranice. 246.^ 65. 4MHHMH H /tMHIIHlfJH. kojom poklanja fratru Aleksandru. oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina. itd. S. 441.

50. Olovo. ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. kao i druge oblike privređivanja na selu. voćarstvo. 10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468. BjiarojeBHh. Upor. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije. na primjer. na području Sarajevskog polja. ni mjere nisu dovoljno poznate. 78—82. 406. bilježen je zajedno12. Po pravilu. 1489. Gašparević. svinje.-bopadn>a. Filipović—R. Selo Psari u Sarajevu (1485. JepeMnh. lana i voća. Zagorje). ali je ono bilo različito u različitim krajevima. 551. Beorpa« 1969. — N. U defteru iz 1477. Historijsko-geografski rijećnik. 12 Tako. Sarajevo. — A. Historijsko-geografski rječnik. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva. posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. S. košnica i lana. 327. valjalicc. voća. Za druge proizvode (povrtlarstvo. Poimenični popis. 122 . O toponimu krčevine upor. Osvrt na pitanje islamizacije. Upor. 97—98. EjiarojeBiih. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat. Xpa6aK. šuma i gora11. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno. izvedenim od laz. 321. zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi. mlinove. pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. 548. Listića pod turskom vlašću. Upor. Prema tome jedino preostaje. — N. Međutim ima sela. manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena. zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika. Filipović—R. pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. Filipović. — M. 3eM/bopadn>a. koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. S druge strane. BjiarojeBHh. bostana. 90. bostana i košnica. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže. Filipović—R. — N. prosjek rente je najveći u velikim selima. S. 120. 1516). M. Poimenični popis. JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu. Gašparević. pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice. 1972. Poimenični popis. 1540). 112. Višegrad. i M. 38—47. — N. — A. Gašparević. plaćani su takode u novcu. Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura. 11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela. Ostala. a pored ovih količina. S. 96. slamu. EjiarojeBHh. Aličić. Oblast Brankovića.3sodfba Kocoea. Kako feudalna renta. 263. 180. a opada u srednjim manjim. godine pominju se njive nazvane Laz. da se za svako selo samo konstatuje. Opširni katastarski popis iz 1455. — P. Orijentalni Institut u Sarajevu. a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda. O privredi sela. — A. kao i njihov ekvivalent u novcu13. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. I danas u selima Gornji i Donji Stup. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama. 424. i M. Sara jevo. 3eMJbopadyba.Bastasi. 3eM/bopadna. kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu. Vratar. Višegrad. 168. Aličić. I. sređena po nahijama. Psari su krčili zemlju. 386 itd. Historijsko-geografski rječnik. Gojin Laz (Lepenica). 80. kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru. 103. stupe. Aličić. pokriveno šumskim pojasom. za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva. 125. 53. I ostali porezi za sijeno. B. HcTopnjcKH rjiacmiK. BjiarojeBiih. 1485. i M. godine. 357. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve. 83—91. 3eM. 102. Aličić. A. to smo i njih naveli u donjoj tabeli. svinje. za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. navedena je i njihova vrijednost u akčama. sitnu stoku i mlinove. Upor. S.XacXoHa. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. (Goražde)10. Ilojboupuepedha upou. ls Isto tako. bostana ilana. što označava obradive površine dobijene krčenjem lugova.

X°.OJ — IO I " OJ H.'i -75' . š.e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s.o ~ to ^ = tJ -* Ni t— k t-A i—» I -I \~« IO IO OJ to hOJ 4^ ^ - \D IO CT> ^ NJ ^* i— O ON -^]|OtOH-4i.OS OS OS OJ I OS to t— OJ -J 4* o^ l/l s -J o . | | | tt | - .00000s Ul IO *• tJ IO I 00 —• I *-* 00 O OJ IO —J 00 v.pi. < a ** a 3' a "• a t 'IT.I _ tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO _! |_ ^ — (O tototoujonos-JOsooOtoo ■|. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a n ŁŁ • 2. . a a-. i M s-rg-as- OJ OJ O t o o o o s KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ NJNitooj.'to^r. .123 »o to ^.aS<a F.aNO^ooO'vO OJ N) I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl i—* h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O.

SO Os -J l/l OO -J Os O IO 1 to 00 to S OJ Os IO 00 © 1 OJ OS l/l OJ Os 00 OJ OJ J> OS on IO 00 s 00 IA >o NJ IO Os l/l OJ OJ ~J to © OJ o n N) 4^ >~n ui OJ H.to OJ OJ 0 0 to os OJ OJ IO OJ l/l Os OJ \o l/l SO l/l © Os to OS Ł o o s OJ OJ -J os OJ OJ O OJ s 4> os l/l OJ Os gs oo SD OJ OJ OS so to H.OS IO IO SD OJ OJ <Đ IO š to 00 Ui Os s Pšenica Ječam Proso Zob Raž Krupnik Bob Bostan Voće Mošt Vinograd Lan Svinje Stoka Košnice Mlinovi .

Istina. S. i to. posebno Split. Napomene o islamizaciji. Mostar. 8. II. Od svih vrsta žitarica. 17 Upor. Sane i Plive. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica. 18 N. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. A. Filipović. Poimenični popis. sa malim izuzecima. gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une. Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. — A. Dakle. Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. 16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas). 9. S. koji je nešto boljeg kvaliteta. Poimenični popis. — M. talijanski proso. Upor. kuvano u vodi ili mlijeku. Upor. a proso je. koristili su siromašniji slojevi. pored toga. 118—120. 7. a znatno iza njega proso14. gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Hercegovine. Samoboru. Pored žitarica.)17. 163. Unca. izuzev zobi. gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje. nap. 21—22. samo u krajnjoj nevolji. 9. čak. i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo 14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa. biljke sa mahunastim plodovima. Bistrici i Borovcu. gajile su se i leguminoze. 3eM/bopadna. davalo i neku vrstu kaše19. kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II. gl. a zob lošija od ječma. na više mjesta. kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište. u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma. S. dok livada i pašnjaka ima mnogo više. dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb. Popovo i Trebinje. pa je. s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj. Aličić. zobi. samo u neuporedivo manjim količinama13. a zatim u nahijama Zagorju. Naročito je bio raširen bob. Handžić. 99. A. II. prosa. koje su kao varivo služile za jelo. BjiarojeBHh. EjiarojeBHh. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika. Na trećem mjestu dolazi ječam. jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). i M. Rudnici u Bosni. ječam. Inače. 102. Osanici. gl. u nahijama Trebinju i Popovu. Listića pod turskom vlašću. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. krupnika i raži. na više mjesta. O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine.I SS g r Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. Aličić. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela). nap. žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove. Aličić. Ječmenište itd. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne18.a. Pa ipak. 3eMJbopadn. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna o CM . Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. A.

Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. Xpa6aK. 260. Bilo je takođe i bijelog luka24. Not. Za razliku od ostalih obradivih površina. 385. Xpa6aK. iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. M. 248. 293. BJiarojeBHfc. 397. KoBaneBHh-KoJHh. 352. 389. 311. 15. naročito crnog graha20. A. Historijsko-geografski rječnik. Da je tako. XacXma. Zobište u Slatini itd. Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". Aličić. 603. najbliži gradu i podgrađu. zvornički. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. Opširni katastarski popis iz 1455. Not. Kanuni i kanun-name za bosanski. Poimenični popis. Uojboupuepedha upou3sodna Koćom. S. Monumenta turcica. 23 Div. 557. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. XII 1442. Jedan dio zemljišta. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. Grah: Isto. repe i kupusa. Aličić. U defteru iz . 266. Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. Orijentalni institut. Tako se. Fojnice i Kreševa. 161. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. Ipak. 138'. 286. I. 97. što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta.tom dubrovačkom drumu. već u prvom redu povrće. 8. vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. BjiarojeBHh. godine pominju se sela Hmeljine i Ječmište. M. potrošačkih centara životnim namirnicama. 212. vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima. 344. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje. 125 ili leća. tj. 3eMjbopadH>a. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja23. S. Međutim. 485. Xpa6aK. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk". 170. 25 N. i to obično uz kućt. gdje lubenice. 272. Les actes đes premiers sultans. — N. Porast trgova i rudnika. S. fol. Beldiceanu. 242. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25. B. 19 M. Poimenični popis. Aličić. kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus. M. 574. Ječmenište (Mihaljevići). Upor. crnogorski i skadarski sandžak. Div. 21—22. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja. 29. III 1447. I. O značenju riječi „bostan" upor. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"2ft. Lam. ib. 557 (bijeli luk). U defteru iz 1477. plaćala se dažbina za bostan. I. Poimenični popis. pored bijelog i crnog luka. 129. Handžić. 273. fol. S. 130—131. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. u Borcu. S. 303. 309. naročito oko Cernice. 388. H3803 Mcuuiapuifa 125. 294. Naselje Lukov Do pominje se 1468. 5. II. VIII 1412. 304. JepeMHh. fol. pretvarao se takođe u vrtove. de foris 3. kao danas. U Hercegovoj zemlji. 98. 16 fol. hercegovački. 1. 361. 48. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik. 398. 118—120. j^HHHh. 18. Upor. 18. M3803 oicuuiapuiia. XI 1473. Aličić. godine. 280 (crveni luk). 45—46. Poimenični popis. a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. na primjer. 377. 250. 24 A. Poimenični popis. 17. Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. 18 E. 57. uspijevala 20 Leća: A. — B. razna zelen. vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. Grahovište (Osijek). Aličić. 22 P. U defteru iz 1477. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće. 551. kliski. EjiarojeBiih3eM/bopadH>a. Tako se. Sarajevo 1957. 103—108. Fpadcna uace/ba cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee. u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići). 311. 21 A. Oblast Brankovića. 27. 3a uciuopujy pydapciuea. S. A. na primjer. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine. zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. godine. južne i istočne današnje Hercegovine. 278. 339. kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)21. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha. Aličić. Rudnici u Bosni. 30.03. 3eMjbopadn>a. 376. Vjerovatno da je. 261. JJ. godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. 61'. pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. Filipović—R. Listića pod turskom vlašću. — A. Gašparević. A. 284. 345.

veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. 224. Les actes des premiers sultans. FpadcKa uacejba cpedno.) 6. 126 i neka druga zelen. 128'. 22. između ostalog. 30 Isto. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. Od voća najčešće se gajio orah. voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. 18 N. 527. pominje se selo Lukovo. 431. Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. O upotrebi lana širom Balkana upor. 36. pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevimaa'. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. šljiva. U južnim krajevima. JI. Ejia-rojeBHh. Orahovo (Duboštica. oko Blagaja i Mostara. kruška. a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. Ipak. Handžić. ejeKoene čocancne dpotcaee. iako znatno manje. sela: Orah (Trebinje). orah i drugo. — A. Lam. 603. 146. Historijsko-geografski rječnik. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik). 102. S. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt). III 1419. 210—212. Napomene o islamizaciji. Orahovica (Neretva). i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). 163. upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima. nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. Gašparević. Podkruška (Visoko). Beldiceanu. N. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. Filipović—R. Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja28. S. KoBaqeBHh-KojHh. Poimenični popis. I 1434. što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. S. EjiarojeBHh. Aličić. Šljivica (Osad). U svakom slučaju. 187—211 i još na više mjesta. " A. II. U cjelini. što još ne znači da isti potiče iz Gacka. čak. fol. dobija se na osnovu deftera iz 1477. To pokazuje. povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva. Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29. M. . fol. Filipović. 171. Aličić. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna. 250. na više mjesta. Pominju se još. Soko). Trešnjeva Glava (Brod). 258. 27 A. 76. kruške i sasvim rijetko jabuke30. 515. od ove u užoj Bosni. de foris 10. vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. višnja. 431. kao jabuka. uspijevale su smokve. Aličić. Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II). godine. — N.1477. Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta. 249. Orasi (Brod). A. 63. Poimenični popis. " A. za prostor Hercegove zemlje. Pored desetine na voće posebno se plaćala desetina na orahe i trešnje. 5. Bilo je. gdje su postojali klimatski uslovi. 199. Potpunija slika o razvoju voćarstva. LiStica pod turskom vlašću. Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta. Krušev Dol (Vratar). 272. 21. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća31. 66. U stvari. Poimenični popis. Neretva. 26 M. Aličić. S. 3eMJbopadna. 29. 109. 428. Isti. Canc. pa defter iz 1468/9. 361. 457. 432. Rudnici u Bosni. 104 itd. lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici. Vlasi (I). trešnja. 180. 7. 353. 3eM/bopadtba.

187. 276. Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM. II. 31 M. U defteru iz 1477. — H. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević.127 Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima. M. nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova. imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda. Tako. 128 se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru.. kao. u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda. sarajevskom i rogatičkom kraju33. Sarajevo). kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina37. za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. Filipović. 3eMjbopadfba. IV. 36. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. — A. a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara. — M. Iz katuna o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Prema defteru iz 1468/9. Aličić. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš. Vlasi. I.. Poimenični popis. a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. ]epenah. Eeorpaa 1971. U defteru iz 1477. 18. voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede. a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. Gašparević. 2 stabla kruške. npr. O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina. te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. Les actes đes premiers sultans. Međutim. EjiarojeBHh. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci32.P. Visoko.XacXoua. 354. Upor. — N. 49. 1 stablo jabuke. koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države. 58 H 59. Pa ipak. 36 Kanuni i kanun-name. Beldiceanu. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji . <E>HJiHnoBHh. Vjerovatno su 33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. 96. j 3eMJbopadna. 76. 165. selo Orač (Borac. Filipović —R. BjiarojeBHh. s tim što nije istisnuo ralo. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). I. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku. poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine. 594. Top&nab&v. 3eMjbopadna. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države. Plužine i slično3*. — N. S. a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom. kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu. 42—45. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. 3eMJbopadna. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua. 20 oraha i 4 kruške. Vlasi. 553. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX. na primjer. Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu. Balcanica II. M. 167. sinovi Radivoja. 33 M. 99. „centralnog tipa". 2 njive. godine. OmmnoBHh. — N. O upotrebi riječi . koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom. kao i dvorištima. Historijsko-geografski rječnik. U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja. 1 livade. godine pominje se selo Koševina (Kava).plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. 15 stabala trešanja. N. 58. ali na malo njih može se dati odgovor. Filipović. CapajeBo 1952. za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljoprivrednim radovima. BnarojeBHh. S. Aličić. čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas34. — A. naime. već se upotrebljavao grčki naziv perivol. godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe35. Dubrovnik. Poimmični popis. 211. Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin.

Mon. 135. 3eM/bopadrba. šire. 3eMA>opadn>a. Međutim. D. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. EjiarojeBHh. Zbog toga. 38 CKU $eydaAU3aM. 134. kaže. odnosno slatkog vina. izdavala posebne dozvole za izvoz žita. na primjer. nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. EjiarojeBHh. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou. XI 1465. i H. Kuripešić. umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja.. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena. koji je 1531. grupama. 198—222. EnarojeBHh. Ovaj porez. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vinovom lozom44. " Fr. kao. VIII 1434. di Levante 6. čak i krupna vlastela. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi . 30. 11. XI 1417. IIoiAed na ocjtau- * B. kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre. treba imati u vidu. 494. XLV. Putopis kroz Bosnu. da je ona slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači. putopisac. Dubrovačka vlada je pojedincima. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća. 84—85. a naročito uslijed ratnih pustošenja. izgleda. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. potvrđuje 129 . Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. 377. O vinogradarstvu u primorju upor. jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. Zagreb 1955. a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. GZM BiH. da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve. Isto tako. jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. Tek poimenični popis iz 1477.JtHHHh-KHOKeBHh. foL 56'. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. G.che non vada victuaria in Bossina". 3eM/bopadna. 12 M. Roller. međusobnog obračunavanja bosanskih velikaša. 12. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana.s vinogradi"42. Srbiju. Doduše. kao i kod žitarica.. Serbica. da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena39. Sarajevo 1950. Miklosich. JX. to. Upor. kao i bosanskim velikašima. stanovništvo iz bosanskog zaleđa. Međutim. a nije se. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta. ** M. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da se pazi na više mjesta na Drini . a 10 M. odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi. Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. To je dobrim dijelom Humska zemlja. npoMeiu oKuuioM. a ponekad i sami vladari. Vinogradi se češće pominju u poveljama. manje mjere za vino. 2. B. koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. 65—66. primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika40. Bugarsku i Rumeliju 1530. prekidala ni u ranom srednjem vijeku.oblik zemljoradnje38. <t>HjmnoBHh.. u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. Sarajevo 1933. Lett. Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. izazvanih sve češćim turskim upadima. godine prošao Bosnom. a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom. lokalitet Lozica u Luci43. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države41. Kuripešić.

prodaja vina u određene dane. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu. gdje je vladala kontinentalna klima. 59—60. 163. Zbog toga je vjerovatnije da je vino. Poimenični popis. Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina. Srebrenici. Beldiceanu. i u Goraždu pominju se gostionice. Pored vinograda u posjedu seljaka. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima. Beorpafl 1974. 185—211. 130 okolini grada50. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom. Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu. i u krajevima gornjeg Podrinja52. N. 271. ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva. godine određeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta. 98. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. Srebrenicu i ostala gradska naselja. na primjer. 17. klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze. koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima. — P. lozica51. tako i u župskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče. S. Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima. koji je umro u Zvorniku. izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. Broda. bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. Dubrovački trgovac Petar Ilić. S. 48 N. kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom. II. ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji. Les actes des premiers sultans. na više mjesta. Upor. Poimenični popis. Fojnici. KoBa^eBHh-KoJHh. JepeMHh. 212. Jeleča. 19—20 (1966—1967). godine. FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee. ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. Beldiceanu. Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu. Dušanka Dinić-Knežević. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića. Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima. na više mjesta. CAHY. o porezu na širu 118—120. loza. 47 JJ. 97. S. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino.činjenica da su desetinu od mošta i vinograda. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt. I. prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez49. 212. vide se čak začeci tržne razmjene. Ustikoline. Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe. Vlasi (I). Vinograda je bilo u mješovitim. A. Tođevac. naročito. 23. U velikim selima. Les actes des premiers sultans. Aličić. A. a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. Samobora4*. 256. a zatim. 48 Kanuni i kanun-name. 102— 104. TiHpKOBHli. a vrlo vjerovatno uz njega i vino48. kao i u nahiji . Aličić. Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku. II. " N. i A. Kreditna trgovina. kako je već rečeno. Napomene o islamizaciji. isti. Listića pod turskom vlašću. Filipović. Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne. vinar. Xac Xoue. 419—427. vjerovatno u neposrednoj " C. od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva. Voje. 1470. čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. Goražda. Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima. Historijski zbornik. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. sa malim izuzecima (Konac Polje. ostavio je crkvi sv. na liniji Bosna-Neretva. TaJiepnja. Aličić. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489.

18. IX 1461. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku. T3M. Vinar (Borac — 1485). CapajeBo 1901. 131 u doba bosanske srednjovjekovne države. Historijskogeografski rječnik. 345—346. uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije. Samobor kod Drine. GZM. pored poljo privredne proizvodnje. konkurisalo kulturi žitarica. a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje5'. Ipak. 176—211. na primjer. za razliku od . godine. -. nap. pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. Čak i Kuripešić. Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše. Filipović. Ulice i trgovi Sarajeva (topografija. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. . Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. zajedno sa nastankom gradskih naselja. Upor. ne samo u primorskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. 43. na primjer. — N. /fo ciuapux Cp6yjba. •• U velikom broju sela. predstavljali vinogradi. Napomene o islamizaciji. ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka. — N. mediteranske oblasti. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. Tako. geneza i toppnimija). znatno stariji i zasađeni su još 60 U. Filipović. Vremenom ie. Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. Sarajevo 1892. ByKHheBHh.Borac53. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. ' 61 M. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd. samo naravno. IV. Gašparević.. isti. kao i u ostalim susjednim oblastima. XIII. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac). O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. crno i bijelo grožđe57. u svojim putopisima. I. Filipović—R. 261. gajenje vinove loze uzimalo sve više maha. 163. Filipović—R. Historijsko-geografski rječnik. po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je. Loznik (Bobovac. nap. FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. ali se može pretpostaviti da je to bilo. koji se pominju u ranim turskim defterima. TiHpKOBHh. 379. a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. — A. 163. Sarajevo 1973. ■ " N. to su mnogi vinogradi. Filipović. Vlasi. čak. 46. Višegrad-1468/9 Borac — 1489). . Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. Kuripešić. s obzirom na klimatske uslove. Duboštica — 1468/9). " B. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda 55. Delić. — C. Bejtić. — N. Vinarići (Goražde — 1468/9). Upor. " N. Putopis. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara. a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. Mciuopuja cpedtboeeKoeue 51 GocancKe dpoKaee. vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju54. 273. 380. 30. Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji. ne u istim rokovima. vinogradi u unutrašnjosti Srbije. . KoBa*ieBHh-Kojnh. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne. Loznica (Hrtar. Gašpa-rević. Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza. Napomene o islamizaciji. — S. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka. mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku. . Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države. . Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju. Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. Tako su se.. pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne. 406. Ima još mnogo sličnih primjera. Osvrt na pitanje islamizacije. tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo.

u stvari. mjesto Vranac (Vlasi). S. U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. pa. Ciuonapciueo. pored jačanja potrošačkih centara. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka. u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. i porast stanovništva. Zbog toga.primorskih oblasti. u stvari. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede. 137—142. svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. 6 —7. 65. BjiarojeBHh. Sarajevo 1960. P. 141—162. Andelić. Prema iznosima ovčarine. gajenje stoke na selu bilo je uzgredno. Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke68. na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi62. mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci. Poimenični popis. 302. a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. — A. što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima84. 226. Listića pod turskom vlašću. 601. godine porez na svinje upisan je kod » A. KaTHh. nego gajenje žitarica na istoj površini. 57 58 M. ni zavedeni u ovom defteru. okopavali samo dva puta godišnje58. selo Jare (Mostar). S. Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša. Aličić. Prilozi za orijentalnu filologiju. Hadžibegić. pa su zbog toga držali sjenokose. livade korištene za pripremanje sijena. govedima i sitnoj stoci. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. koji su imali pretežno stočarski karakter59. S. Aličić. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*3. vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. sv. zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. Za razliku od stočara. ovaj stočni fond se sastojao od oko 200. Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. VIII—IX. 3eMJbopadiba. Ne pominju se zabeli. vremena i radne snage. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani. prvenstveno u radnoj stoci. na što ukazuju nazivi više toponima 6'. Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake. kao i u Hercegovoj zemlji. O brojnom stanju stoke upor. omeđene površine. prema tome. Aličić. porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. Od stočarskih proizvoda pominje se sir. 387. 254. 390. 294. turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne. 85. Za ishranu stoke preko zime. Studije. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. Pored seoskih pašnjaka. U popisu iz 1477. Poimenični popis. " P. O porezu na sitnu stoku vidi A. pa onda i u sitnoj. 118—120. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima. 132 Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. Nivo poljoprivredne proizvodnje. •° H. Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša). godine. Isto. razvoj vinogradarstva pretpostavlja. " Vinograd-Konjepasica (Duboštica). Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla. zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno. . Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. 234. 389. 34. 68.000 brava40. za potrebe zemljoradničkog stanovništva. za ishranu porodice.

Napomene o islamizaciji. Poimenični popis. Beorpa« 1952. Napomene o islamizaciji. na više mjesta. čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje. Hciuopuja Cp6a. gdje su ostajale preko dana71. Ena-rojeBHh. K. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova. Poimenični popis. 329. — A. S. 95. 397. O sjeno-kosu upor. 91—94. godine. XIV—XV. 285. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. koji sadrži Kraljev zakon. Sjenokos (Mostar) i (Dabar). U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"7*. jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima. Filipović. Htiuopuja Cp6a. S. sin svinjara. 152—154. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. 68 K. Livada Sjenokos (Nevesinje). 294. 6S Isto. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4. A. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci75. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. P. Ravni Sjenokos (Soko). " P. *9 N. 372. Pored domaće potrošnje. na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". Poimenični popis. IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea. Aličić. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu. II. 379. Upor. EjiarojeBHh. S. KaTHh. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. 133 slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72. Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. KaTHh. Aličić. 388. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. Predjeli bogati livadama. M. S. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso. 251. 368. 95 A. HCTOPHJCKH ^aconHC. jHpeieK. 363. Ciuonapculeo. 163. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu78. 76—111. — A. 96—98. KaTHh. 375. sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima. i dalje na više mjesta. N. 71 Šargun. 333. " P. CiHoHapciueo. I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Aličić. Ciuoiapcuteo. Xpa6aK. a u Srebrenici svinje i svinjska mast73. LiUica pod turskom vlašću. 163—64. 200—201. Aličić. svinje su bile i predmet trgovine. selo Svinjar (Nevesinje). Porez na sitnu stoku. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica). 308.većine sela (Tabelarni pregled II)70. IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea. S. 441. Filipović. jHpeneK. 243. — H. 3eMA. B. II. 319. P. 155. Aličić. bili su pogodni za gajenje pčela. 3. O zabelima vidi M. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke. 523. Hadžibegić. 54. 263—265. I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. 118—120. 457. 262. 384. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar. Upor. 416. Od voska su se pravile svijeće. 91—94. Poimenični popis. 216. — B. Pa ipak. 245. CpednoeeKoeuu 3a6eji. Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe77. 1—17. KaTHh. 17. 56. A.opadna. . Beorpafl 1966. Kanuni i kanun-name. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama. 283. 278. Xpa6aK. 244. pa i svinja. Ciuotapciueo. pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja.

U Hercegovoj zemlji. 200. gdje su god za to postojali prirodni uslovi. bilo je i zanatskih objekatay poput samokova. To je sirov vosak i čisti. Beorpafl 1971. da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426. 189. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. tri mlina dolapa. Beldiceanu. 145. U nekoliko navrata pominju se i valjalice. 77 Isto. Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je. naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča. 453. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede. — D. fol. godine dovode u Dubrovnik svinje. a samo neki od njih pola godine. — flecaima KoBaMeBHh-KoJHh. KaTHh. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. U nekoliko navrata pominju se i dolapi. Beldiceanu. što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. II. prema popisu iz 1477. susreću se i u kraljevoj zemlji 99. a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. 25. Pominju se i u domaćim izvorima 84. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti. 212. naročito u kućama viših društvenih slojeva. 128'. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti. 244. Ustikolina)80. U poimeničnom popisu iz 1477. 211.000 dukata79. O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82. pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne. a naročito mlinovi. Poimenični popis. 415. 191. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. N. N. 18. odnosno kovačnica na vodeni pogon86. među ostalom robom. na seoskim imanjima. 78 P. godine u većini sela postojale su košnice. u prvom redu mlinovi. Većina je radila cijelu. Les actes des premiers sultans. Samokovi. \&. Les actes des premiers sultans. 210. U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. do 1433. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. 232. de foris 10. 173—185. KaTHh. oni su podmirivali većinu potreba . 175. N. 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532). O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic. — P. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom. Beldiceanu. 208. 73 Kanuni i kanun-name. CuioHapciueo. Les actes des premiers sultans.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon. Kovačević. 134 prodavao i u gradskim naseljima.glavno sredstvo rasvjete onoga vremena. 75. Vosak se 72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. Aličić. Lam. a kupuju so. Cutouapcuieo. I 1434. Goražde. 252. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). Naime. Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva. S. 74 Kanuni i kanun-name. itd. XVIII. 212. fini vosak (cera cruda i cera colata). II. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah. 76 A. opljačkana i slanina. 75. Cernica. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"83. a u selu Jošanici (Soko). 207. Kovačević. sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. '" D. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna87. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri89. II. 5.

S. godine. mlin stupa. 6. OHjmnoBHh. Kovači su se svuda. posebno dubrovačkim. te su izrađivali razne noževe. klesar. • 88 Oblast Brankovića. tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke. Kovačevo Polje. — Isto. Aličić. IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM. 163. pominje se čak deset samokova. 121. sin pčelara. 509. : 87 Isto. u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na bosanski način. koje se često pominje u pisanim. Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98. omogućuju bolje poznavanje bosanskog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena. — H. Inače. Poimenični popis. 59. U domaćim izvorima. koji su proizvod seoskih zlatara. kopalja itd. na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. Uz pisane izvore. S. Kovačević. 494. u stvari. S. Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u iznosu od 95 akči. čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. rudniku željeza. 530. — A. 303. 88 A. Poimenični popis. Aličić. 99. 366.. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. izvorima. Kovačevci. izrađenog na bosanski način. Kovačići (veoma mnogo). B. 189. — Isto. 163. 81 Nasuprot tome. prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. lukare i mačare. Uljar u Prijepolju. ■*— N. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja.seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. Aličić. 518. IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea. premiers sultans. 399. kao što su samostreli i puške95. 89 A. a docnije (1419) pominje se i bosanski mač 93. Serbica. godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita. 405. Filipović. 210—212. Poimenični popis. '360. govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac. U selu Kržava. — A.zanatlija u Bosni. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. izvedena od naziva kovač. zapisano je da tu leži „Divac. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima. XpaoaK. itd. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. Donja Rama). Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava. prikazi oružja na stećcima. i to štitare. 419. Najstariji poznati domaći . pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice. Poimenični popis. Poimenični popis. Isto tako. 164. — A. Opširni katastarski popis iz 1455. . kao i u nazivima mnogih sela. 84 F. . kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu. Beldiceanu. Aličić. 86 A. a za tri mlina dolapa — 15akči. Kovačevo Selo. Već od 1355. Mlin valjalica. Miklosich. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu. 8. 406. D. godine. S. 90 N. 83 Sela: Pčelica (Rudine. 162. zanatlija u najširem smislu. ' ''/ 82 U nahiji Blagaj sreće se Miliša. S. vrhove strela. Isto. Kovači (na više strana). Po selima se pominju uljari. u stvari. 135 kao i na ostalom slovenskom području je kovač. II. . 201. Osvrt na pitanje islamizacije. Isti slučaj je sa lukarima i tularima94. Čak se u ranim. Poimenični popis. 80 Kamini i kanun-name. obično označava čovjeka koji kuje gvožđe91. Les actes des. Mon. 531. te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata. turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje. Aličić. 133. Aličić. 17. 366. U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja. 366. 250. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi. 2. 138. . i to na natpisima sa stećaka. S. Još i prije uspona gradskih naselja. 300. imena mnogih sela. bavili kovanjem oružja. 255.

N. npujioi upoyua8any saHauiciuea. I 1412. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići. Historijsko-geografski rječnik. Aličić. Lukar Potok. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. da su nastanjena zidarima. Kit. III. sin štitara. naročito rudarskim naseljima102. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. 306—313. Gašparević. "6 N. Štitarica. 24. ib. Historijsko-geo-grafski rječnik. 22. N. 545. 191. 312. Aličić. 208—209. Hoce6Ha H3fla«>a CAHy. Štitarevo (Hrtar). Kako je ranije rečeno. za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi. svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. na više mjesta. — A. Balca-nica. Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. Gašparević. Sarajevo). godine u izvorima se pominje prezime Stuparić. 212—213. Andelić. Upor. 15. KoBa^eBHh-KoJHh. Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280. dun•* R. 222. Filipović. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata. Historijsko-geografski rječnik. 599. Gašparević. isti. u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim izvorima. — A. fol. KoBaMeBHh. 17. 99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee. 14. ib. — JX.flpviiiTBa HcropHtiapa BHX. Beorpa« 1982. 100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo. CapajeBo 1959. Radašin. 11. Gašparević. JX. pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju. 98 HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh. — A. FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu. 8. 84 U defteru iz 1477. Bilo je 11 98 fl. Upor. 534. 67. 282. 189. Štit (Sarajevo). KoBa^cBHh. 162—163. 68. DXL. fl. Mikolji. KoBaieBHh-KoJHfc. 45. FO. to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. 281. IV 1461. S. 138. Zagreb . — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik). Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. 11. IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU. S. Aličić. 136 i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)94. 355. KoBaieBHh-KojHh. N. — N. kao što su krojači. VII 1455. JJecaHKa KoBaneBHh. istina slabijeg kvaliteta99. 523. 68. Aličić. A. •3 JI. izvedeno od riječi stupar100. Filipović—R. Zenica 1969. Klobučar i Kožarevo101. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Već 1455. Upor. godine pominju se sela: Štitovo. Filipović. Filipović—R. 208—212. ib. V. A. Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa. Poimenični popis. 149—150'. sv. Poimenični popis. IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea. 195. IV 1441. fol. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat. Aličić. ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa. KoBaHeBiih. 130—131'. Aličić. — Test. u ruševinama srednjovjekovnih gradova. Filipović—R. 181—186. Mistorijsko-geografski rječnik. i R. Filipović. S. 111—113. fol. Upor. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna. Štitari. 191. 488. fol. 70. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. 280—282. de foris 2. 304. Štitar (Brod. Beograd 1972. 139. obućar na njemačkom. IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea. Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa. 429. Popovu i Sokolu. Seoski zlatari se pominju u Samoboru. Not. Bobovac i Kraljeva Smješka. rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee. N. Grnčar u Uskoplju. Filipović—R. Poimenični popis. Iako dosta rijetko. — A. kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. I 1420. fl. Poimenični popis. fol. Vlasi (I). Poimenični popis. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. kožuhari i klobučari. KoBa^eBHh. 192. N. na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica. S. Lam. S. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. " P. koje se inače često sreće u gradskim. KoBaieBHh-KoJHh. Poimenični popis. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune. Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee. isto. Verena Han. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. S.zlatar". 137'. 4. 6. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. 282. 16. Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju.

fol. s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. 406. trešnje. Filipović. zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva105. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. 199. i to žitarice (pšenica. Filipović. stolarima. vinovu lozu. 23.. S. 10< C. Upor. gl. 585. 559—601. privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. . Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata. 268. puškarima i željezarima104. 108 N. tako i sa kontinentalnom klimom. — A. Rijeke su korištene za ribolov. Na osnovu svega izloženog. Eeorpafl 1965. kako u oblastima sa primorskom. Poimenični popis. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Hrabak. 107 Upor. Aličić. Vukač. Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. 7. vinara i drugih108. 14. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav. 818. Poimenični popis. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija. Vukić. — N. 146. gl. V 1433. krojač. Aličić. kupus. Vlasi. gl. 137 derima. 87. ječam. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. i to kod Mrkonjić-Grada. 88. V (3) nap. Filipović—R. Upor. Glasnik Muzeja Kosova. 608 (selo Klobučarići). 817. "RiipKOBiih. proso. ribara. poput pčelara. Poimenični popis. nap. karakteristične za feudalno društvo. leguminoze (bob. posebno na prostoru Hercegove zemlje. S. 166—179. voće (orah. sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. Vlasi Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. 3. i to raznih struka. Aličić. 3. i N. 26. HoBaKOBHh. Pored sitne stoke (ovce i koze). Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu. te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata. iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. IV (3). Dakle. 489. kruške i jabuke). Lam. B. zob. S. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta107. S. krupnik i raž). isti. Aličić. kovačima. A. Naročito od sredine XIV vijeka. VII. 409. grah. a bilo je i ribnjaka. 504. na rijekama su podizani mlinovi. naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. U defteru iz 1468/9. Isto 104 68. 509. nap. 169. Upor. a bilo ih je vjerovatno još i više. 103 Rajko Sedlarić. XI (1971—72). dobija se uvid u privredu sela. sin kožuhara. Pa ipak. C. Gašparević. Pored zanatlija. — A. naročito crni). 13. sin svečara. Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. JJouyHe u oojaiunena. Gašparević. I. nisu nikakva neagrama naselja109. Tuzle i Kladnja. industrijske biljke (lan). N. a najviše iz ranih turskih izvora. Vlasenice. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. 391. Poimenični popis. svirača. Filipović. 101 Vukija. zemberendžijama. Filipović—R. povrće (luk. de foris 5.1858. klobučar. Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća. Historijsko-geo grafski rječnik. na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela. 223. N. Priština 1972. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. 69. Historijsko-geografski rječnik. Danas ima više sela sa nazivom Stupari. repa). Ce/io. tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. nap. Osvrt na pitanje islamizacije. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova. Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom. Upor. A. 165. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. crni i bijeli. 68. Tako je imala odlike autarhične privrede.

svirač. Aličić. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom. čak u kraj XIII vijeka. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. navode se i imena vlaha svjedoka. sin mlinara. koja je sada ušla u sastav Bosne. U februaru 1382. Radosav. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja. ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. Plijeske — 1377. Maleševci — 13972. Ovakvih primjera ima još i više. npr.0- . To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune. 257'. kao što su. IX 1429. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države. Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. Prijeraci — 1377. 579. Gotovo u svim slučajevima. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena i prezimena njihovog starješine.. Vukmio. Ugarci — 1368. Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju. — A. Kresojević — 1379. i 25. 27. to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?). Zlokruha — 1366. Mirilović — 1366. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. S. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države3. Tomić — 1369. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj. 1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24. Vlahovići — 1368. Uz imena tuženih. naznačeno je kome katunu pripadaju. Kada katun nosi puni naziv. Pošto su poznati nazivi katuna. ribara. On je bio knez. ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. opljačkali. Predojević — 1356.108 Tužba protiv Milivoja. 138 tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. godine. novembra 1961. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači. Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju. pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora. 76. <&HJiHnoBHh. moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period. Vragović — 1376. bili Burmazi. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. — M. Žur (Žurovići) — 1367. Lam. godine pominje se Vukoslav Plešić. Poimenični popis 4. to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. 82. Drobnjaci. te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. godine u Sarajevu poseban simpozijum. i to često u znatnom broju. Kutlović — 1393. nap. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina. Perutinić — 1386. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1. Plijeske. Vlahovići. de foris 8. Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. CHMno3HJyM o cpefln. Maleševci i drugi. na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu4. čovjeka Radoslava Pavlovića. knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. fol.

C. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune5. 67. Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela. od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. H 25. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. zapadno od Bileće. 10 N. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku. IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX. započet u drugoj polovini XIV vijeka. Identifikacija katuna je težak posao. CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV. isti. sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. Naime. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna. H0BeM6pa 1961. 127. Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena. "BvptjeB. 4 Isto. Vlasi. H 25. Filipović. radi se o prelasku na djelimičnu ili punu sesilnost. stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. 163. CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy.oeeKoeHux Ka\uyna. 123—125. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. 133. druga po veličini skupina vlaha. 113. u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. Tako teritorijalizacija vlaha. Filipović. Istovremeno. Filipoviću. H0Bei«6pa 1961. 5j21. Maiuapyie. HoBaKOBHh. vlaške grupe su se često selile. 11 Prema N. Cejio. KoBa^eBHh. 132—134. Osim manjeg dijela. 45—112. HOBeiviSpa 1961. 192. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. 28. već su izmiješani sa župskim stanovništvom. ITeTpoBHh. 68. TpH(J>yH0CKH. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih9. dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče. IleTpoBHfc.BJeKOBHOM KaTyHy. 754 neoženjena i jedna udovica. 139 Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine. II. 133. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. Capajeso 1963. što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11. 7 J. Vlasi. vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama. 133—134. CapajeBO 1963. Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka7. CpednoejeKosHu KauiyH. FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa. godine. H 25. o«p>KaH 24. broj vlaških kuća iznosio je 6. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX. 128—130. CapajeBO 1963. I. * N. upor. ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića. nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. isti. odnosno vlaških grupa. oko Sarajeva. 6 JI. Maiuapyie. Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih10. KoBaijeBHh. Filipović. 27. godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća. Pored toga. može se odrediti njihova jačina. U stvari. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. 3 Isto. 162. • O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. 67. Ti. jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX. isti. te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju8. započeta još znatno ranije. 2 K. 110—113.877 kuća. II. CpednosjeKoenu Kautyn. 8 "B. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. I. U novom popisu iz 1477. oflp>KaH 24. a na zapadu. . u predjelu Rudina. o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*. oapjKaH 24. 130. U samoj kraljevoj zemlji. nap. CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped». 9—14.

Vlasi. 331. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima. A. KB. Po imenični popis.)13. dyčpoeaHKe peuy6jiuKe. BnarojeBHh. Sarajevo 1983. 150—159. O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha. 163.oeeKomux enauiKux KaiuyHa. Bančići. Vlasi.Vlasi. 150. 11 P. a. Aličić Poimenični popis. 33. A." Vlashi et Bosgnani". 254. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. ioduue. druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima18. 113. Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. nap. a stočari „vlasima". Ta«Hh. Drobljaci. XIII. pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima". Tpn4>yHOCKH. Nenkovci. Iluea. S. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku. U popisu iz 1477. CKA. O. B. Poimenični popis. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka. 26—161. 1905. U ovoj. Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima.. XVII. IleTpoBHii. odnosno Humska zemlja. Beorpafl 1935. U povelji kojom Juraj. FlucMa u yuyiucuiea. I. Aličić. 18 N. T>yp^eB. LXXIII. zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških. 602. Sarajevo 1983. — J. reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn. Filipović. S. 159. XXIX. KH>. I. stolačkom i bilećkom kraju. Predojevići. nap. Mon. Listine Stefana Tomaša. Goduni. Pocrnje. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. 141. Beorpafl 1971. Maiuapyie. Mostaru. daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve. Krički i vlasi Heraka Vraneša. J. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Primilovići. većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička. vlasi u nahiji Mileševo. THTorpa« 1972. Upor. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara. Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine 141 . A. Boluni i Hrabreni). Upor. 140 Donji Vlasi. Poimenični popis. I. 1. 29— 38. 13 N. 16 F. 377. Još se u XVII vijeku u Hercegovini. zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj. Alićić. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. Vlasi. Radovi ANUBiH. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. XVII. 3—20. S.. IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. Xpa6aK. ro/j. B. 17 N. CB. Iza ove skupine slijede vlasi Banjani. Serbica. Horojevići. 161. HCTOPHJCKH 3anHCH. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. HCTOPHJCKH 3anncH. Vlahovići. B. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17. zatim vlasi Zupci. "B. Vuletić-Vukasović. 605. Riđani itd. 158. pripadali srpskoj državi. u blizini Jajca14. VIII 1434. stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18. Miklosich. O značenju ovih pojmova upor. THTorpaA 1960. F3M. 110. VII. Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena. GZM. Filipović. Kamini i kanun-name. CapajeBO 1956. Filipović. Mataruge. između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima. sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi. i to prvo u vezi sa toponimima. CB. 27—31. 159—160. s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine. I. Diskusija: 152. Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi. Radovi ANUBiH. 12 N. 12. U Dubrovniku su pravili razliku. 609—611. Aličić. 1—2. Kajer i V. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje. 156—158. I. Mirilovići. Humu. ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi12. S. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh. 17. Filipović. — A. sin Hrvojevog brata Vojslava. XI. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka. LXXIII. <Ł>. 168 itd. Bile su smještene u ljubinskom. pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovništva15. 26—161.

188—192. La culture materielle des Balkans. odnosno katune. ista. godine popisani su u džemate. s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari. Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena. TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna. Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama. 20 B. Beorpa« 1972—73. A. Sarajevo 1983. ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja. 4. nap. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru domaće radinosti. H. Upor. Sarajevo 1966. Hadžibegić. na više mjesta. <J>. Poimenični popis. 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa. 22 V. CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha. 95. to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. 85—87. godine. JX. kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. <I>HJiHnoBHh. 18. XV. ITpHJenojbe 1976. bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22. 68. 142 Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. 6. Katuni plave župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. Filipović Vlasi. B. Još prije dolaska Turaka. nap. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. organizovane u svoje katune. 11—13. J. 13. Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe19. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. 16—17. kako to pokazuju dubrovački izvori. naročito u prvoj polovini XV vijeka. 36. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće. na više mjesta. Đurđev. Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH.živjele su stočarskim životom. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. Porez na sitnu stoku. Radovi ANUBiH. H. i T>ypf)uu. 139. gl. TpH(J>yHOCKH. Aličić. Godišnjak Društva istoričara BiH. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. LXXIII. ista. Aličić. 36opHHK. 19 34. ista. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Upor. S. . isti. Beorpafl 1979. Poimenični popis. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. Naime. Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi.a Ileuipoeuh. godinu21. 71. 1426). naročito u plodnim krajevima. 165—182. Upor. I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. 70. 21 N. IX-1. I. 359—365. A. Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina". Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. 79—88. inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha. IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy. karakterističan za sjedilačko stanovništvo. Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". 5. Đurđev. flHrah-KHeweBHfc TKanune. u defteru iz 1477. Han. III. 169. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja. 138. VII (2). Tako su ove vunene prerađevine. Značaj podataka o vlasima. 135. KocMau. Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina. Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede20. CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu.

kao što je već ranije rečeno. 115. S. de foris. Stalni kontakti sa trgovcima. vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini. fol.. Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom. a sa Dubrovčanima. Pominju se takođe sedlari i klobučari. 29 I. My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna. Zgodovinski časopis. što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32. 41. te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. fol. sedlara i klobučara. Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. U defteru iz 1477. Između ostalog. kao i ranije. V 1318. mesara. U stvari. a pominju se češljari i češljarice26. 4. 161—164. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača. 187. vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Učešće Vlaha u preradi vune.. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna.Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. X 1318. XI 1436. 11. 16'. 125.. Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. 29. VIII 1447. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni31. 22. 103. La culture materielle des Balkans. ib. Han. Not.. fol. 79. 17. te su tako dolazili do plemenitih metala. pored soli. 187—189. 36. 90. — Isto. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi. II 1444. Pored zlatarstva.. 120. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine. 25 V. Not. fol. Ljubljana 1977. 27 M. flHHHh. 29. 20. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva. Han. pa i kralja. 3. fol. — M. — A. pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta. 24. Voje. V 1320. Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". Upor. fol. fol. Not. 28. na više mjesta. stoka i stočarski proizvodi. 69. 3. Vukša. Poimenični popis. 269. 23. od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naušnice izrađene . 24. 190. VI 1324. najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka27. ib. Deb. 190. 12. razne prerađevine od vune28. Deb. 20. La culture materielle des Balkans. La culture materielle des Balkans. 189. 18. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta- . Aličić. Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima29. 3. fol. sin češljara. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika. Vlasi su se sada. One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice . XII 1413. tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. godine za više vlaha označeno je da su kovači. 23 24 143 Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku. 23.ad modum vlachorum") i. ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. Lam. fol. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. bačvara. 206'. lako pokretni na svojim konjima. kao i iznos njihovih zaduženja. 3. sklapaju zajednička trgovačka društva. nap. — Isto. presretali i pljačkali karavane. 28 V. 67. ib. II 1464. stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost. Dinić-Knežević. 84. Mihač. V. znatno veći nego ranije u XIV vijeku 30. 88—92. počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom. 248. 31. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). Han. 26 Div. sin češljarice.ad usum Vlachorum"25.

— A. Canc. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. u završnim razmatranjima o privredi sela. 13—16. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova. Kovačević-Kojić. godine sadrži „vlaški zakon". Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. uz rječice . 173. Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna". kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period. 32 D. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti. GRADSKA PRIVREDA 1. 23. 103. Isto tako. LXXIII. 84. S. IleTpoBHh. Poznato je da su se kod nas. 144 V. Aličić. 4. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. "B. te se na osnovu njega doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. rudnici dijelili na dijelove (dio. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. Da bi se smanjili troškovi transporta. fol. Sarajevo 1983. Xepifei CiuecfiaH. 160. Sent. da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. Desanka Kovačević-Kojić. Handžić). već je ranije ukazano. 51. kao stare rudarske jame. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih. na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac. C. IleTpoBHh. Svrdlovac itd. TiHpKOBHh. Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. „šćona" od njemačke riječi „stollen". pars). 13. 106. TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba. nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. 132. troske od iskopane rude i tome slično. — B. 161—164. TivpfjeB. I 1445. Učešće vlaha. 172. da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. Diskusija. 465—475. Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum.novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne. podizane su u blizini rudnika. Na osnovu svega izloženog. na primjer. upravo od dvadesetih godina XV vijeka. Tako. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo. Maiuapyie. a označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda). maglajskih vlaha) upor. Međutim. Radovi ANUBiH. 30 31 Isto. carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. 155—156 (A. 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića. Ipak. Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33. 82. XI 1973). Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine. 79—84. — "B. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". 124. 33 Popis iz 1477. započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha.). Poimenični popis. Hoeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua. može se reći.

selo Sasi kod Višegrada. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim . FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate. 145 U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci. Zagreb 1977. nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. potrebne za topljenje rude. koja se sreće u dubrovačkim izvorima. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. kao Šaška rupa. podijeljena na dijelove. radi raspirivanja vatre. Sasi i Dubrovčani. sastavnog dijela topionice. 59—60. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja. i za druge rudarske poslove. 36—37. kao. XXI—XXVII. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte. 37—59. 6/1979. kola su. Voda je okretala veliko kolo mlina. 152—155. vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. Ćirković. a s kola se prenosila snaga na mjehove. tj. 8. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti. Zbornik Historijskog zavoda JAZU. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima). sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu. O mjerama u rudarstvu: S. upućujući. — A. vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su boravili. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX. Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne. Acta historico-oeconomica Jugoslaviae. To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia". Handžić. KoBaieBHh-KoJHh. 32. Mlin . u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija. O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori. Tri godine docnije. 2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. kao i rudarske jame. tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. 145—147. u nekoliko navrata. Prema tome. godine. iskorištavana kolektivno. na primjer. Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice. 2—7. Zgodovinski časopis. Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika. Neki lokaliteti. a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi3. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću. inače je gubio pravo na njih. Ljubljana 1978. svaki na svoj način. Inače. 133—141. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. I. Voje. kod Dusine. Rudnici u Bosni. tucanje rude. 1 D. Sasa je takođe bilo u Srebrenici. unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. godine. Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. S obzirom na to da su bili malobrojni. JX. nastojao da dođe do bosanskih rudara. Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2. nahije Visoko. Fojnici i Ostružnici. Zagreb 1979. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. kao samostalno postrojenje. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku. čak.i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". B. Xpa5aK. Ćirković. Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed. Dubrovčani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuuayuju. Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. Vremenom su se sve više stručno usavršavali. S. kao i u Veneciji1. CapajeBO 1976. Kovačević.e takođe koristio. tokom 1452.

o odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. D. 3a uctuopujy pydapciuea. najskuplja plava boja12. Kreševo. a potom se bavili njenim topljenjem. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje. JJ. Rudnici u Bosni. i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. plakali). Dubrovčani kao preduzetnici. Ćirković. a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti". Saski zakoni u turskoj verziji. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci". složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee. Fojnici i Kreševu. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici10. 9—10. * Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove. Dakle. Inače. Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova. koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". jedna vrsta rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku. navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin. Ćirković. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka.. sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda. 7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena. istučene i oprane. koji su se nazivali „gvarci"8. To je. pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta 146 . Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike. — S. Deževica). mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. — S. Handžić. koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka. i to samo rudnika srebra (Srebrenica. hutmani. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala. Kovačević. 149—152. Po imenu je poznato više topioničara. I. a zatim po količini rada. opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika. i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11. u stvari. Dubrovčani kao preduzetnici. 1—27. koji su ulagali novac u kupovinu rude. Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika. flHHHh. u stvari. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. Najsloženiji je bio treći način. 8 1 A. » Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. kao i savremeni dubrovački izvori. Kao što je već ranije navedeno. od 1430. valturka u Srebrenici. 147—14?. Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške tehnike. 17.testamentima6. 19. kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni. od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe. To je stvaralo nove. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra. koja je započela još sredinom XIV vijeka. što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. Fojnica. oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. Pored već poznatih.

Hrabak. rudnik srebra i zlata. Bilo ga je u Kreševu. 12. u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Pljevalja. Selo Varci. 145. Na osnovu nekih orijentacionih cifara. 137.67 tona. 149—152. 146. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca. udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo. 10 S. C. koji je služio za bojenje tkanina. ostavila je traga u pisanim izvorima20. Eeorpafl 1967. » Navešćemo. od tridesetih godina XV vijeka13. Kovačević. "RiipKOBHh. kretala najmanje od dvije do tri tone15. koji su 1434. u stvari. kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu14. * Isto. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Xepuei Ciue$a. neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. HCTOPHCKH 3anHcn. Podijeljena su mišljenja šta je. Ilpeau. u području Olova. R. 117—118. Podaci o bosanskom zlatu. 3. 14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc. Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy. 306—307. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Pa^oj^Hh. Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra. Dubrovčani. samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. I pored pretjerivanja ovog hroničara. Xpa6aK. 97. bar tridesetih godina XV vijeka. rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee. a drugi da je to materija biljnog porijekla. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika. 22—25. odnosno biljna vaš. u stvari. TaTorpafl 1955. Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice.proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. impresioniran onim što je vidio. Eeorpafl 1952. iako malih razmjera. Kao prvo. već se o tome može dobiti samo približna predstava. rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima. čiji tačan obim nije moguće ustanoviti. 9 D. a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre. 140. kao što su braća Kabužići. kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5. godine. 3orpacp. FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX. u XIV i XV vijeku. BoHCHh. 1—2. do 1428. B. naročito u gradovima. 12 B. — H. u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18. može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra. koja je sačuvana samo za 1422. bili su .H. nakita. 22. 142. Dubrovački ili bosanski azur. KoBa^eBiih-Kojuh. u vremenu od 1426. Dubrovčani kao preduzetnici. odnosno 5.672 kg srebra. 96. treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca. Rudnici u Bosni. 33—41. GZM. odnosno 195 kg srebra. Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iioueiuKa XVII ciuoMha. Proizvodnja bakra. 30—31. može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu. D. godinu. " D. uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu. 248—252. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro. CapajeBo 1983. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje17. Čak i ostalo stanovništvo. Dakle. zabilježio je da je Bosna. U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša. O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez). Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2. primjera radi. u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa. u Srbiji i Bosni. uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. onda su ti iznosi mnogo veći. Pa i pored toga. koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu. IIoce6Ha H3«aH>a CAHY. C. 147 Turski hroničar Dursun-beg. crvac. Sarajevo 1954. 152—157. Kovačević. — A. Ćirković. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. NS IX. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16. Kovačević. Handžić. 138.

O izvozu u XIV vijeku upor. 51—52. nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje 22. 148 O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova. B. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. bila vrlo napredna rudarska mesta25. isti. nap. Voje. — R. 116—117. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je. intenzivniju podjelu rada. Precious Metals in the Age of Expansion. dalje angažovanje ljudstva. a isticali su se svojom 11 D. 91—97. što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrovčana2 7. KoBaieBHfe-KoJHh. 289—310. Isto tako. A. Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century. Čak su neki. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. Bosenski svinec. očito. I. pa time i samu proizvodnju olova. 117. Upor. Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti.. B. Stuttgart 1981. Ćirković. Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine. 47. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu. Handžić. Kovačević. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. 1-2. 11. I. jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". O pydapcxoj upoiusodnu. KoBaieBHh-KojHh. 67—70. 17 C. J rjiacHHK. 31. Krekić. u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. O pydapcKoj upouisodnu. 21 D. " S. Hrabak. Bilo je još i znatno većih isporuka. Kovačević. Bosenski svinec. koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. 17. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21. The Production. Handžić. 53—54. podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. Zore BokSić. ipak. približno oko. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka. Tako je 1403. The prođuction. KoBaHeBHh-KojHh. Rudnici u Bosni. koji često dostiže više desetina tona. i to. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. Rudnici u Bosni. JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU. 65— 67. tri vagona. 119—121. 117. 19—21. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 37—59. godine. Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. Voje. zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika. XIII. i A. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. O pydapcKoj upouaodmi. 53. Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte. Izvoz gvozda. vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova 23. Kovačević. već krajem tridesetih godina XV vijeka. KpBaqeBnh-KoJHh. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. Tlpobaja upou3»oda. Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom. 17. poput Čajniča. Beorpaa 1976. Sarajevo 1977. The Prođuction ojGold. Ovu trgovinu. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. iz S. osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno. Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v. 22 Upor. Godišnjak Društva istoričara BiH. 40 D. Upor. 118—120. kao i ostale kabaste robe. O pydapcKoj upouseodibu. vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26.). Band 2.opljačkani u Konjicu. Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude. XIII. Na osnovu deftera iz 1489. nije bio rentabilan za trgovinu. " S. i fl. Sarajevo 1963. natovarenih olovnom rudom. Ćirković. neznatna. Prilozi Instituta za istoriju. ali su. R. . Ćirković. TiHpKOBHh. odnosno na osnovu sultanovih prihoda. " ff. izgleda.

33 JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX. 257. Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici32. CapajeBo 1952. fol. 26. Truhelka. Kovačević. pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. " Div. O pydapcKojupou3eodwu. KH». u upotrebi je najviše bio dubrovački novac. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni. 16. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38. nap. bila kovnica bosanskih vladara. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. " A. i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u Bosni30. IV 1451. 115—116. kao i dubrovački. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35. Handžić. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka. Sarajevo 1905. Lam. JJ. 69. XVII. u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici. obreten kod Ribiča. Test. u ljeto 1446. Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića. 32. 31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem. 1. nastojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. I. XXVIII—XXX. novembra 1461. Sarajevo 1943. Novac označen kao kraljev (grossi di Re. Tvrtko JI Tvrtković. 36 D. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno. Obnovljena je sredinom 1417. IloceSHa H3flaH>a CKAHY. nap. 23. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. 3a uciuopujy pydapciuea. CpeMCKH KapjioBUH 1924. 51. 246—247. 17. " Ć. 14. 70. Novci bosanskih banovai kraljeva. 34 D.190. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara33. 80—81. 31 M. Not. Rudnici u Bosni. 24. Kovačević. 271—278. ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa. U svojini poveljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac. 269—276. 22. gl. de foris. 48. godine za vrijeme despota Stefana. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. 149 veličinom28. 48'. ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. 80. flecaHKa Kosa^etih. slobodno kolati po Bosni. FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee. sve do pada bosanske države. Rengjeo. KoBa^eBHh. 80 JI.84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak. 52. 14. 172. GZM. GZM. Sarajevo 1979. Nalaz bosanskih novaca. " Upor. kao. Sarajevo 1981.4. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 2T P. 63. 156.) često se po-minje u izvorima. 123'. kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države. postojala kovnica novca. 22. 1. X 1439. Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi. KoBa^eBHh-Kojnh. JlHHHh. GDI BiH. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. 34—38. 77—78.. 281—291. godine. već u drugoj polovini XIV vijeka. isti. fol. Not. i to iz XIV vijeka: JX. Živković. 31 Isti. I. I. IV. na primjer. 172'. a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa31. JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea. Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK . U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. III. denarii regis bossine itd. de foris. fol. Poznato je da je u Srebrenici. Pa i pored svega toga. fol. sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta. 188—189. 19. Inače. Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca. 47. Lam. VI 1449. LV. Međutim. PemeTap. KoBaueBHh-Kojah. III 1449. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj.

te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona6. Što se tiče vrsta srebra. Čak je 1413. 151 Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju.150 2. Balcanica (u štampi). zbog njenog značaja. od koga se dobijao ultramarin. npodaja upounoba. ali. bilo je drugačije. . Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik. Tako su. Svakako da je. da se radilo o tonama. Spremić. gl. a zatim u Veneciju. koji neki smatraju rudom.npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea. koje nije imalo nikakvih primjesa. M.. a zatim i fino srebro. • Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. Šunjić. Čak i o dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone. a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika5. taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. 3 Upor. u manjim količinama. moglo očekivati. 15—18. nije se izvozio na veliko. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. KoBaieBHh-Ko-jnh. B. ipak. 37—59. 118—121. Xpa5aK. gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. Prato). srebro odlazilo na Zapad. 167—170. Napoli 1975. D. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. jer je to bio rijedak mineral. fl. Aleksandriju. Ekonomske veze i kulturni uticaji. manje u odnosu na XIV vijek'. ipak. Trgovci razlikuju dvije vrste olova. Godišnjak Društva istoričara BiH. a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju. a išlo je čak u Tursku. // regno di Napoli. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim brodovima. I. preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. Desanka Kovačević-Kojić. 116 — 117: B. 67—70. Sa crvcem. Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima. XVI. Xpa5aK. ali takođe i preko Venecije. Sarajevo 1965. JJ. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva. Voje. Kovačević-Kojić. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje. Kovačević. • D. 1961. 27—28. i pored slobodne trgovine srebrom. najskupocjenija plava boja. članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku. II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico. str. Archivio Storico per le Province Napoletane. ali. 38. Španiju. u južnu Italiju. prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano. 61— 65. O pydapcKoj upou3sodnu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. posredstvom Dubrovčana. najčešće se pominje pliko srebro. O pydapcKoj upou38odH>u. u Pezaro. V (1). 170—172. 5 Desanka Kovačević-Kojić. XIV. Kovačević. KoBa^eBHh. Ekonomske veze i kulturni uticaji. 131. 124. vol. M. na prekomorska tržišta. već je ranije. Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku. nap. Međutim. 4 M. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. — Desanka Kovačević-Kojić. i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce). XIII. 203—212. Bosanski svinec. a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku2. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana. na primjer. mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik. 37—38. Toskanu (Firenca. Terza Serie. Lapis lazuli. Historijski zbornik. Takođe treba voditi računa da su. 1 D. Siciliju. 206. Spremić. Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani. Grčku. Siriju i ostale mediteranske zemlje. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.

Predmet trgovine su bile i svinje. nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m14. Kovačević. KoBaMeBHh-KoJHh. Rimini. uslijedili . Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. znatan već od druge polovine XIV vijeka. te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9. Isto tako zlatarski proizvodi. transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. na obali Jadranskog mora. Pominju se takode kože divljači 7 D. 8 Za crvac upor. čak. I pored razvijenog ovčarstva. 152 (zcčeva. prstenovi. Pojedine isporuke broje 15. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. već u pojedina mjesta u oblasti Marke. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. nap. nap. pa čak i 60 tovara. Canc. kupuju i trgovci iz Italije. 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome. Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu. prerađen vosak). mamuze). zbog tadašnjih slabih puteva. 65-67. kuna. E. čuveno po svojim sajmovima. Rimini i ostale gradove Marke13. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. Prilozi.000 dukata. D. D. XpaSaK. 71. Šunjić. — Div. J\. Fano. kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine).pa čak i u Alek-sandriju8. E. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. gl. drvna grada. Urbino i druge talijanske gradove. Kamin Cutouapciueo. Izvoz koža. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 10 M. Xpa6aK. 173. naročito Veneciju. iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti. Tlpodaja upomeoda. 11. pored Dubrovčana. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. dabrova i lisica)11. upor. V (1). 25. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena. jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta. 99. Trgovina u srednjovjekovnojBosni. još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka. i to razni srebrni predmeti (posude. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim. izrađeni na bosanski način. O trgovini stokom nema mnogo podataka. 173—175. te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima10. 143—153. Kovačević. npodaja upomeoda 71. i to u Fermo. Ankonu i druge gradove Marke. Kovačević. Bosansko željezo se nije izvozilo. 133. 11. 172. koje. koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. i to u Veneciju i Apuliju. koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju. U martu 1463. jedncm prilikom i svila12. Pored sirovina. kao što je med. mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. naročito konji. 13. izvoz bosanske vune bio je sasvim mali. to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade. 175—176. Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. 112—132. • D. Za razliku od srebra. fol. III 1463. a naročito u Pezaro. godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju. jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. do 1433. borova smola pa. P. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima.Kovačević. s obzirom na to da u srednjem vijeku. gl. IV (2). Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. žito. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist. i to prvenstveno u Dubrovnik. zatim u Ankonu.

(Italija. i to ponekad desetak i više tovara odjedanput. CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu.. 175—176. Ć. 176. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva. Beorpa« 1940. Međutim. Sarajevo 1900. Kolika je bila vrijednost soli. 230. pa i velikaša. zabranili trgovinu robljem15. TkamiHe. 25. 1980. 242. Pag. Kovačević. JI. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100. Sarajevo. Canc. a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana. 12 D. pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. "RopoBHh. Le Marche e l'Adriatico orientale: economia. 222'. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. Vinaver. kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju. 1963. Grčka) sa kojih se so dobavlja. 127. IleTpoBHh. 16 U Bosni je. 359—366. Šunjić. Kovačević. VI 1443. fol.su i protesti bosanskih vladara. služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama. zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. I. J^HHiih-KneH<eBHh. uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar. pa čak i 472 tovara. Najzad su Dubrovčani. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. poznatog demaćeg tržišta solju. godine. a povećava se i obim samog uvoza. odlukom iz 1416. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice. Radovi Filozofskog fakulteta. :— M. da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha. doduše. 19. 34. Trogir. te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo. 126. 57. F. Vo j e. Xuciuopi<ja Eocue. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. anno 82° (1977). — Div. 263—264. "B. Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. grubo platno. zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima. Pa ipak. Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja. vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli. 13 I. — Div. od davnina bilo slanih naslaga. 346—348. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova. svi pokušaji Tvrtka I. nuova serie. 153 uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa17. pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. 271. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal. XII. Raša. Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti. societa. Oni su 11 D. Nešto o bosanskim solanama. Proširuje se broj stranih tržišta. — B. GZM. 247. Split. cultura dal XIII secolo al primo ottocento. Gestrin. fol. 576. Canc. V 1403. JIČ. Valona. Ancona 1978. čiji je značaj vremenom sve više rastao. bila prisiljena da se snabdijeva . Truhelka. Atti e memoric. Iloce6Ha H3flaH>a CAHy. 14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. 15 V. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 11—24. Pored Dubrovnika. Šibenik. Trgovina bosanskim robljem. 3—4. 26.

Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 19 D. Eeorpafl 1981. kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova. La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta đel XV secolo. dijelovi konjske opreme. Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise 18 17 du XIV" au XVIe siicle. iako jeftinije. naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20. fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase. 13. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni. dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. Tako se u bosanskim. 131. D. biber. 125. igle. Mirjana Popović. sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. ali i sredstva da ih zadovolji. 183—184. najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog . kao i u ostalim evropskim gradovima. Pored uvoza. Kovačević. 193—194. To je razno oružje i oruđe. Firence. Archivio storico italiano. KoBaneBHh-KoJHh. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko. My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra. pa i bosansko tržište. Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. 1959. češljevi itd. zatim vino u bačvama. Marka. naročito Venecije. hartija. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika. posebno iz Prata. slatkiši. 138—144. narandže. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. 7—30. JI. kako to tvrde Mlečani. a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. srebrni predmeti. 1969. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem. tkanine. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje21. Đ Petrović. Kovačević-Kojić. M. Dubrovačke tkanine. Verena Han. to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. Verone. šafran. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda. Bepena XaH. IIoceSHa H3ŁaH. Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele. Kovačević. Anno CXVII. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija. ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. Beorpa«. sapuni. Isto tako. razno bakarno posuđe. sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje. 510—518. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Dubrovačko oružje u XIV veku. čuvenog tekstilnog centra. 161—162. U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova. 83—88. 41—42. Prema kazivanju samih Dubrovčana.sa stranih tržišta. 36opHHK. Uvoz mrčarija. i to: Vičence. dobavljaju se još i posebno. IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje.a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT. 20 BepeHaXaH. 129. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje. makaze. Bočne u XepueioeuHe. perle i drago kamenje. Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre. 154 Preko Dubrovnika. često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita. uglavnom iz Dubrovnika. ogledala. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani. prodavala raznovrsna i često vrlo skupocjena roba. nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. Liege 1975. Beograd 1976. D. njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. D. 180—184. Kovačević. šunjić. Prilozi. predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede. 177—179. te se žale da njihove tkanine. i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. pojasevi raznih vrsta i vrijednosti. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva.. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske. Mantove.

Venezia e il Levante fino al sec. Eeorpa« 1964. KoBa^eBHh-KojHh. — U. Ekonomske veze i kulturni uticaji. trgovački bilans srednjovjekovne Bosne. porasle potrebe za sirovinama. V iconomie naturelle et la production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie. Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro e Cinquecento. tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske. Olschki. Ipak. Rimini. iako su korišteni i riječni tokovi. A City betvveen East and West. Fermo. 43. Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche. posebno Venecije. Istovremeno. D. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka. koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede23. Apulije. vol. 22 J. dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. Fano. Krekić. U isto vrijeme. VIII. 516—536. olovo. Oklahoma 1972. Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima. kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije. U stvari. 192—199. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države.via Coze". Povećava se i broj stranih tržišta. to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro. na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. Krekić. to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama22. Prvi. godine. obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova. kao i rane turske izvore. Florence 1973. bio je poznat pod imenom „via Drine" ili . ukoliko su bili plovni. nap. Kova čević-Kojić. Rapporti econonttd di Venezia. 1971. XV.. B. vosak i kože. npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena. I.. Dakle. 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa. 101—102. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. Dubrovnik in the 14* and 15"1 centuries. Kovačević-Kojić.. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. 23 Upor. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. naročito srebru. Balcanica. i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije. Prema tome. što podstiče povećanje uvoza. u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje. Ankona. Firence i Prata. Međutim. kako izvozne tako i uvozne trgovine. Pored Sicilije. Ragusa e le popolazioni serbo-croate. kao i u ostaloj zapadnoj Evropi. XIII—XIV. to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima. koje je mogla da pruži bosanska privreda. Gestrin. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka. dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa. Le relazioni fra Venezia. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala. a drugi .poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu. Ipak. Beograd 1982—1983. 155 rudarskim proizvodima. može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. 22. zahvaljujući 21 Uzimajući u obzir dubrovačke. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. B. kao što su: srebro. 399. S. izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne. bio je pozitivan24. Taflnh. F. 45—56. D.

Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje. carina je naplaćivana na svu preostalu robu. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas. a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. 119—145. kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28. kao i feudalci. čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti27. da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. brodarina za prelaz preko rijeka.dolinom Neretve. a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. a ispred globara. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe. JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa. trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima. bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne. Inače su bosanski vladari. prije izlaska iz zemlje. sa svoje strane. rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. novembra 1461. Dubrovčani su. a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih . i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu. trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima. neka vrsta kraljevih činovnika. Tokom XV vijeka. Konj je bio glavno prenosno sredstvo. zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce. na primjer. 25 M. u obliku raznih dažbina. sve do pada bosanske države. J. koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem. 156 čani su bili zakupci carina u raznim mjestima. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi. 519—539. garantno pismo.he. i to najčešće Dubrovčanima. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana25. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum). Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj. Bosanski feudalci. Dubrov" D. naročito za srpsku državu. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina. Prenos robe obavljao se konjima. 165—186. a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana. u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. Više njih je po imenu poznato 29. carinik je po svom položaju stajao iza župana. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici. Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. kao što je. Tek na posljednjem trgu. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda. Za ove zemlje. Na trgovinski promet su se plaćale carine. posebnom poveljcm od 25. imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. već na trgovima na kojima je roba prodavana. Kao vješti trgovci. Pored carina. često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca. i to na prodatu količinu robe. JJy6poeHUK u cpucKe seM. JjHHHh. osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. godine. TaflHh. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina. slično kao i na Zapadu. Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. Kovačević.

1/2. Upor. — M. maja 1391. godine38. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige. Već 15. CTojaHOBHh. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. M. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. 83. koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu. flHHHh. Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. preko svojih posebnih predstavnika. Eeorpafl 1948. potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode. I/l. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. unutrašnji nemiri. doduše. 62. 3a uciuopujy pydapcuiea. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima. 32 D. M. koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala. prilikom dolaksa na prijesto. izdaje Dubrovčanima. Česte pljačke trgovaca. Kovačević. 229—248. između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše. M. kao i ugovori u . vojvoda Stjepan 1454. vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. XCVII. — Tloaejbe u iiiKMa. 31 Vlasi. KoBa^eBHh. JJHHHII. I. — D. — M. Ivaniš Pavlović 1442. Petar i knez v Nikola Pavlović 1454. I pored zvaničnih garancija. 93 nap. bosanski vladari su. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441. 66 itd. 157 Međutim. tadbe i od svake zlobe i sile.feudalaca. 140—143. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. izjavljuju da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata. Kovačević. *• JI. Jamrah. 1—6. U prvoj polovini XV vijeka. Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. Njegov slučaj . pljačke su postajale sve učestalije. I. Upor. Tvrtko je. sa malim izuzecima. a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. ove dažbine se znatno povećavaju. bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje. br. godine). 163—164. krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. CnoMeHHK CAHY. ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. 3a ucuiopujy pydapcuisa. JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna. i 1461. br. 44—48. godine Radič . poslije smrti Tvrtka I. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 142. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Cuiape cpume uoae&e u uucMa. Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa. 30 D. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna. u prvoj polovini XV vijeka. 3. Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter. u svečanoj povelji. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari. Tpi Rpujeea. nije ostao usamljen. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele. flHHHh. Kovačević. ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene31. 19 Jb. kao i upadi turskih trupa. koju poslije svoga krunisanja 1378. već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. 740. jer su se zaključivali na istim osnovama. 161—164.

čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana34. na koje se žale dubrovački i trgovci. Jedino. '. srebro koje se .v između Dubrovnika i bosanskog kralja. nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35. iz poli- § tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu. što je dovodilo do prekida trgovine. U svakom slučaju. Inače za dubrovačke. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi. Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena. jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa. U dubro1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate". Tako je u istoriji dubrovačkobosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena. posebno sa svakim dijelom bosanske države. bilo je izuzetno važno što. ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike. kao i ostale strane trgovce. k Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima. koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne.

D. navodi da je Lukša Benvenutić. u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. Bilo . nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš. Sa izuzetkom 1428. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38. novembra 1461. slično despotu Stefanu Lazareviću. 36 M. Isto. 49—50. a iz Zvornika u Srebrenicu. 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obezbijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. 1432.Hamih. broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. jedan od najvećih rudnika Balkana. 105. 3a ucuiopujy pydapciuea I. II 1449. od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja. 481. tada carinik u Srebrenici. 158 Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni. 37 D. godine. Deževici. 3. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine. Zbog zloupotreba. flHHHh. imala je još daleko veću i jaču koloniju. Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. poveljom od 23. kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. M. 740. U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. 48—51. . 31 33 Kovačević. udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. godine. 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe. 1/2. 52—103. BecejiHHOBHh. HCTO-PHJCKH rnacHHK. Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu. to jest na same rudnike. Dusini i Kreševu. I. Srebrenica. 25—42. nastoji da sprovede u Srebre nici. Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37. godine i tri stotine. a 1431. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici. str. i 1435. koje nisu bile rijetke. — IJoee/be u itucjua. Najintenzivnija je bila 1434. dodatak. kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. ovaj iznos često prelazi dvije stotine.izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. I. Već se 1372. Kovačević. Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice. 1—2. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. prilikom jednog spora. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina39. Isto tako. Tlose/be u UUCMO. 77—78. godine). Štaviše. 1/2 br. Beorpa« 1983. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. A. 3a ucwopujy pydapcuiea.

Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini. KoBaMeBHh-KoJHh. kože. Srbije ili Ugarske. vodeći računa o potrebama potrošača. J\. pa i njihov boravak. pa do 1448. mrčarije i zanatske proizvode. 159— 164. počevši od prehrambenih artikala. imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta. po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. — Upor. vosak. — D.ih je već od 1402. u Drijevima. Prema tome. 66—75. Kovačević. Na jugu bosanske države. koje su uslovljavale njihovu trgovinu. sir i med. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. i 1427. čak. godine. susreću dubrovački trgovci. preduzetnici u rudarstvu. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini. ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. 261— 262. Desanka Kovačević-Kojić. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro. u prvoj polovini XV vijeka. bosanska gradska naselja. Osim u Foči. . iako je bilo živo trgovačko mjesto. Sarajevo 1970. kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne. ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države. jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu. što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima. godine. 19—35. poslije srpskih. gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu. tkanina. a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti. nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana. do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. a 1428. 39 Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća. iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju. ministri finansija bosanskih vladara. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52). XVIII. pa najmanjem mjestu. FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee. Kovačević-Kojić. ali se češće nalaze tek od 1422. dvije stotine trideset osam Dubrovčana. — D. Međutim. Tako. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom41. Međutim. Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. državni funkcioneri ili. Isti slučaj je sa Višegradom. sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti. (Consilium m/nus) za ove godine. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom. suho maso. Trgujući u Bosni deset. Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije. Zvornik. a uvozili so. tkanine. godine nalazilo preko stotinu. Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu. dvadeset i više godina. 159 naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine. 1426. kada dolazi do 38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao. U Zvorniku se 1425. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. carinici. Godišnjak Društva istoričara BiH. zakupci ili vlasnici rudnika. Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom. čak. bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40. ali u prvom redu trgovci. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. godine (ukupno 95).

kao Ostoja. godine vrlo široke trgovačke povlastice. Barani. 160 Od svih talijanskih trgovačkih gradova. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani. Međutim. rpai:x3. prvo između sebe. dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode. Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. JJ. Kovačević. Eeorpa« 1976. 164—167. M. XIII1. Voj e. posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara. XXXVI. godine između kralja .Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima. 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa. 79—82. La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi. u stvari. FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase. 69—91. čak. XXVTII/3—i. 43 D. GZM. Čak je. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. 231—234. Pored toga. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika. Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. 74—79. Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. Međutim. Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena. " G. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića. Cnpeiwnh. pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa4*. 4D D. KH>. J\. 504-—517. pored teritorijalne. mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. Ova povelja je. pa je u tom cilju 1423. Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno. ali i kupovali od njih razne sirovine. s tim da su. nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. 1974. Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana. 215—222. 163—164. Venecija je 1422. Ulcinjani. Kovačević. KoBa^JeBHh-KoJHh. M. KoBaieaHh-KoJHh. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine. bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke15. ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. Zgodovinsiri časopis. KoBaneBHh. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza. knez Ivan Nelipić. Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee. Firenca. pa je njegov vazal. I. Čremošnik. Popović. 85—102. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza4*. Kovačević. 91—93. kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni. prodavali im robu. koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine. poveljom koju je izdao u Visokom 1422. sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. Naša trgovačka društva u srednjem veku. 48 D. prema trgovačkom ugovoru iz 1449. Pored toga. 1924. Milano). Kada se sve ovo ima u vidu. JX. jer Tvrtko II nije. sklopljen savez između Bosne i Venecije. a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske. godine poručila bosanskom kralju da preduzme potrebne mjere. većinom proizvedene u samom Pratu43. i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa. U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata.

Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao . Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima. pa je poveljom od 15. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito. aprila 1444. Ljubić. pa i sa talijanskim gradovima. Kovačević. mletački plemić Guglielmo Querini. Ali. a njegov nasljednik. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. Upor. vino i ostalu robu48.000 dukata. 95. u Napulj. 45 Š. dodatak I. Prilozi. Novak. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. Split u svjetskom prometu. 46 Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira. 122. Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni. kao i za zakup njegove carine53. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. 39. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine. Ova zategnutost je porasla 1435. naročito u Drijevima. kao. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje. D. kralj Tomaš. dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovčana. Ljubić. 49 D. Šunjić. Prilozi. V. a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. jer su oba grada pokušavala da što više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. na primjer. Kovačević. Ipak. 161 I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne. obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije. M. naročito u Dubrovniku. G. svilu. Kovačević. koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom. Prilozi. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj razmjeni. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima. 124.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana. Novak. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Isto tako. Zagreb 1875. Pored soli. 44 Š. 123. Zagreb 1886. 1/2. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva. Pa ipak. M. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. 123. uveliko je zaostajala49. Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. 91. perle i drugu robu. i to jedna u Splitu. Šunjić. prije svega. naročito u Dubrovniku. brinući se. I splitski trgovci odlaze u Bosnu. Pored Mlečana. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. 131—132. za njihov dalji prevoz do Venecije. 69—70. Šunjić. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. Split 1921. 93—94. gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine.Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji47. tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. tkanine. godine i podršku mletačkog senata50. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog. a treća u Jajcu. 48 M. a najistaknutiji među njima. Prilozi. Kralj Tomaš može da uloži 6. i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu. Šunjić. — IJoaejbe u uucMa. čiji jezik i lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. Tako su se. U tom smislu tražio je 1446. M. uvozili su tkanine. 17 Obje strane ulažu po 6. ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. VIII. 481. 202. 131 i 132. i D. Povijest Splita. tokom cijele prve polovine XV vijeka. Ventura Engleschi i Anto Ivanov. druga u Fojnici. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. Budući da su i Mlečani poslije 1420. sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. — G. u dukatima ili u srebru.

965 dukata i 19 groša59. Podobrun. koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu. 585—586. kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo. i to u Drijevima oko polovine. 20. flHHHh. kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače. dok i za druga mjesta (Visoko. bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. 98—101. u Prači trećina. Glamoča. Prilozi. Trebinje (1428). brat Đirolama Malipiera. Gacko itd. godine. 128. dobro poznatih trgova. Kovačević. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Tako braća Pavlovići. " D. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. Prilozi. O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga . S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine. Kovačević-Kojić. Pored trgovaca iz Jajca. 131. koji se nalazio u Bosni. U knjigama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište. U Bosni boravi i'Đovani. Eeorpaa 1964. 10. 54 D. Ekonomske veze i kulturni uticaji. već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu. Foče. crvac i vosak u Veneciju i Apuliju. podizanim u Dubrovniku. Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda. Prače i Goražda. Rapporti economici. Plevlja. Prozora. Tpi flpujeea. flHHHh. IIoceSHa H3flaa>a CAHy. 130. Višegrad (1427). FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EHX.000 dukata. sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni. ° M. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. XIX. raznim začinima. D. Prači. — M. Podsoko. Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit. Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu. za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik. Pored Venecije. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije. Petar i Radoslav. preko Đirolama Malipiera. i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima. s 61 162 Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu. u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže. Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1. Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. može se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni. Visokom. Međutim. podigao kredit u iznosu od 2. Kreševa. II. Kovačević-Kojić. Borac. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina55. o mogućnostima za trgovinu biberom. 131. 53 M. To je u prvom redu domaći živalj iz starih. Šunjić. preko svoga posrednika Braila Tezalovića. Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. Šunjić. CapajeBo 1973. Srebrenica) ima vrlo malo. OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe. 40—41. takođe mletačkog plemića. opada ova aktivnost domaćih ljudi. a u zamjenu tražio plemenite metale. i to na širokom prostoru bosanske države. U Drijevima. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata.je na prodaju olovo. Tek od pedesetih godina XV vijeka. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika. 52 C. VI 1388. Jezera. kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima.)57. Imotskog itd58. a održavao je poslovne veze i sa Firencom. prodaju u više navrata u Dubrovniku. Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva. Tako je Brailo Tezalović. koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća56. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. pomenutog Malipiera. Prijepoljc. a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. uskoro zatim Cernica (1426). TiHpKOBHh. povremeno slao na prodaju drago kamenje. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. velike količine olova. M.

U ulozi kreditora. npujeuo/be y cpedneM eexy. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee. trgovačka društva. prokure). Voje. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su. 31. pred kojima su se sklapali kreditni poslovi. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom. M 59 M. JJ. So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine. na trgovima držali svoje radnje. 221—223. 235—257. Neki od njih. Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu. Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700). III. Nije . kožama i voskom. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom. To su najčešće bili razni srebrni predmeti. postigli su veliki poslovni uspjeh. Trgovci iz raznih mjesta međusobno sklapaju zajedničke poslove. Oni često putuju. pojasevi. bar u blizini jačih privrednih centara. Šunjić. U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja. On je trgovao srebrom. Kovačević. nastalih gubitkom arhivskih knjiga djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina. TiHpKOBHh. javljaju se i domaći ljudi. čak i mijenjaju mjesto boravka. čak. prstenovi. Beogradu. u znatno manjoj mjeri. dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. I. La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle. kožama i konjima. već su trgovali krećući se na mnogo većem prostoru. Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. 167—179. preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. Kreditna trgovina. KoBaleBHh-KoJHh. fl. nije bilo ustaljene prakse. sistem trgovine poznat u Dubrovniku. 228—252. postalo pojava širih razmjera. a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1. u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi. Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana. Association internationale d'etudes du sud-est europeen. do 1425. i to čaše. u vezi sa novouvedenim carinama. Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju82. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. 627—632. 67 D. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. Vjerovatno su. 163 Podvisokog. pa čak i sela. E. i od 1422. 172—177. godine. I. poput Milaša Radomirića iz 66 Poslije praznina od 1406. dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. Prema sačuvanim podacima. koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi. komadići sirovog srebra itd. bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. dakle. Prilozi. Novom Brdu. tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu.183 dukata i 4 groša60. U pogledu mjesta i lica. do 1417. Sofia 1969. C. 108—116. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. KoBaieBHh-KoJHh. dugmad. mrčarije.u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana. poput Dubrovčana. Xpa6aK. ulje i zanatski proizvodi. Tako su vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. a zatim. U pismu iz 1417. Pored jamca. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. Voje. dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda. pored Dubrovčana. Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su. Uzicu.

U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni64. VIH 1397. Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća. Izdanja Muzeja grada Zenice. C. i I. Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem. KoBaieBHh. Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica. 283. Kovačević. Upor. srednje Evrope (Briža). Tako već krajem XIII vijeka. XV. FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee. Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". uglavnom dubrovačke. Ugarske. sv. koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova. pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice. 240. klesari. III. 80. Poznavali su. Starohrvatska prosvjeta. koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca. njihovo pomoćno osoblje koje je. Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini. majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. 1. 147—149. Zenica 1973. 189—191. C. JX. XIV—XV vek. odnosno Mediterana. EOCHU U Jjy6poemiKy. 27—31. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. Zagreb 1947.. i JI. T. 116—136. 6. drvodjelje. a u Dubrovnik otpremalo sirovine. Zenica 1973. 180. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee. •4 Upor.rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca. Kreditna trgovina. obućari. JJ. prokure). dakle. 16. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara3. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva. •3 D. •• JI. ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU. IV (3). D. Beorpafl 1957. KoBa^eBHh-KoJHfe. prema navodima Tome Arhidakona. 72. Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i feudalaca. III. koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. pa oni pozivaju strane. 218. 1949. Lett. nabavljene u Bosni. JI. Fisković. 30—31. Sarajevo 1966. 41 " Test. P. jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode.214. nap. 201—206. mesari itd1. Not. Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju. di Lev. X 1417. Godišnjak Društva istoričara BiH. Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji. 3. 38'. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju — šnajderi. 101. kao što su zlatari. riječi njemačkog porekla. primalo robu iz Dubrovnika. 285—287. sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica. Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. krojači. fol. naročito zlatari. Upor. Voje. slikari i klesari. Fisković.8e. IIlKpHBaHHti. 71. 106—107'. fol. 10. Izdanje Muzeja grada Zenice. KoBaieBiih. gl. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj račun. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca63. 179—189- Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator". Đurđica Petrović. Andelić. a obućari — šusteri. Bilo je i drugih stranih zanatlija. 1 C. Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa. 228—252. u pojedinim bosanskim naseljima. KoBaneBiih-Kojuh. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija. III. a raznih generacija. zlatari. 164 . a izgleda i iz susjedne Srbije2. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. 8. 94. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije. 143—249. Fisković.Ko vačević.. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. krojači i oružari. trgovačka društva.

80. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata. 138. iako oskudni. Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee. Andelić. Dalmatinski majstori. mesari. štitari. Tloined na (fieydaAU3aM. hereziarha bosanksi. To su: kovači. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca. Handžić. Rudnici u Bosni. Zvornik. Sarajevo 1970. trgovaca i feudalaca. 18. 4. Na osnovu svih pisanih izvora. pekari i brijači5. To su prstenje. klesari. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Poimenični popis. klobučari. 167—169. S. kupe i pehari). Aličić. A. Historia Salonitana. XXI. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne. Prvi poznati dubrovački graditelji. posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve6. 115. Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. 14. U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva. Upor. tako na trgovima i u podgrađima. 163. zlatari. 1952. pasari. Handžić. čaše. H. I. Aličić. 174. najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva. naušnice i ukrasi za kosu. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. o domaćim zanatlijama. ed. drvodjelje. Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba. 15. majstori za samostrele. To su. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi. 167. KoBaneBiih-KoJHh. puškari. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima. D. topo-livci. ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. grnčari. Dubrov nik 1955. Eeorpaji 1952. 114. ključari. Scriptores. Za druge domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. papučari. OmiHnosuh. Filipović. Fis ković. krojači. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. i JI. kovničari. 68. 4 OCMOHCKU . kao i arheoloških nalaza. sedlari. M. A. A. Kovačević-Kojić. 206—208. 80. Godišnjak Društva istoričara. Svi ovi srebrni predmeti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. što govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7. Pojaseve. koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. 31—33. 163. Rački. Zagrabiae 1894. A. 208—216. 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. 81. u prvom redu. 218. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. A. ukazuje na raširenost ovoga zanata. Za razliku od rasturenih sela. Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi. kožuhari. 13. kamenari. Handžić. tulari. 94. koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. MSHSM. 193. 165. U svakom slučaju. XVIII. zidari. 162. Ti. 3a ucuwpujy pydapcu7ea. rezbari. 181—200. Aristodije Zadranin. slikari. N. 3. 5 J\.2 Thomas Archidiaconus. 12. Fisković. M. ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. C. Čak se susreću i pasari (pojasari). 153—170. mačari. Zadarska revija. a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. 192.Kohojuh. C. koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. JIh. štavljači kože. 165 U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci. S. lukari. br. III. pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva. P. CTpiineBHh. zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. izrađivali su već 1 seoski zlatari. 13. Poimenični popis. I. Marjanović.

papučari. neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju. G. 7 JX. štavljači koža. III. bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. čak i vrlo poznati majstori. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta. krojači. Uglavnom su izrađeni od srebra. slikara i drugih. centri sa jakim zanatskim tradicijama. više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove. V. kožuhari. tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. Svakako. 4. brijači. oklopari. raznih struka. klesari. 164. da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. kovničari. pasari. Šibeniku i Korčuli. obućari. Od sedamdesetih godina XIV vijeka. štitari. kao i kod domaćih zanatlija. u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina. rezbari. klobučari. 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa. FpadcKa uacejba. željne znanja i zarade. Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih. Šunjić. nastanjenih u Bosni. 72. Dalmatinski . La culture materielle des Balkans. u oblasti zanatske proizvodnje izvršena 8 P. slikari. U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih. brodograditelji. Dakle. To su: kovači. pečatoresci. majstori za samo-strele. 308. 309 — 312. Ma koliko da je njihov broj bio mali. ponekad je podrobno opisan njihov izgled. Prema običajima onoga vremena. najčešće dubrovačkih majstora. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi. drvodjelja. IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy. kamenari. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja. lukari. hranu. oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju8. zidari. kamenara. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama. Han. 163. tkači. naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima. te ih nalazimo u Splitu. 166 Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. pa čak i od zlata. sedlari. Eeorpa« 1948. Izdanja Muzeja grada Zenice. 346. naročito zlatara.Upor. Han. zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva. Sigurno je. muških i ženskih. u prvom redu dubrovačkih. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana. poglavito iz Jajca. KoeaHeBHh-KojHh. svjećari. Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. grnčari. zlatari. Zenica 1973. — V. na izučavanju zanata kod majstora raznih struka. ključari. Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. privlačili su mlade ljude. i nap. FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee. CaiviapijHk. međutim. Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. Zadru. 208. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee. La culture materielle des Balkans. livci zvona. Po završenom šegrio-vanju. mesari. Njihova težina. mačari. JJ. topolivci. 163. Prema tome. tulari. pekari. zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca. podstrigači sukna. Bojana Radojković. M. Fisković. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. pozlaćeni. u prvom redu Dubrovčana. odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih. Mladići iz zapadne Bosne. odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. KoBaMesiiJi-Kojiih. majstor je bio dužan da šegrtu da stan. drvodjelje. puškari.

63. Les actes des premiers sultans. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. 284— 286. mačare. a to. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mlečani. 212. od nabijene ilovače. Kovači su bili isključivo domaći ljudi.majstori 159 et passim. te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. u Srebrenici.>wi upoyuasawy saHaiuciuea. pogođeni konkurencijom. KOBa^esiih-Kojiiii. I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase. 64. 217—219. važi za rezbare. vidi se da su ove radionice. II. Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti. je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice. 23 —62. IIpu. godine počela sa radom. i nap. 167 Od zanatskih radionica. Međutim. prehrambena. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. dotjerivala i profinjavala. mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. o dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim. Beldiceanu. za vladavine kralja Dabiše. kožarska. uglavnom kovačnica. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu. KoEaqcEHh. pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. Zastupljene su razne struke. Anđelić. Docnije. On je u Novom podigao radionicu čohe. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište. u bosanskim gradskim naseljima. Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu. obično kameno drvene konstrukcije. KoBa«BHh-Kojiih. bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna. Izgleda da se samo rasa. D. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi. 33—36. papučare i tulare. 12 JJ. tekstilna. kožuhare. Sarajevo 1973. ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. na razne načine u tome onemogućavali. JJ. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija. Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima. 5. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. trgovini i pomorstvu u XIV. Upor. koja je u martu 1449.ee> 220 — 222. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12. . Kovačević-Kojić. rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca. obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija. XV i XVI stoleću. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. grubo domaće sukno. Čak su 9 JX. što ne znači da je njih bilo stvarno više. bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. Naime. 11 P. IX/I. dvadeset i jedan. Za ostalu literaturu upor. Hrabak. obrada metala i još neke druge9. čak. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. mesare. u prvoj polovini XV vijeka. Prilozi Instituta za istoriju. B. 10 N. građevinska. s malim izuzetkom. ograđeno kamenim okvirom11. pekare. iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. lukare. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna.

rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee. I pored svih smetnji.168 novske tkanine. bile bojkotovane u Dubrovniku. a naročito su zaostajale u pogledu bojenja1*. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih. XIX—XX. Xepuei CiuetfaH. Tkaonica je i nadalje radila. Zgodovinski časopis. te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465.Ljubljana. I. KoBaieBHfc-Ko jah. 122. Voje. 181—185. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund . USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu. 127-128. JI. 1965—1966. Sukno iz Hercegnovega. prema odlukama vlade. godine. 13 C. "RHPKOBHH. herceg nije napuštao započeti posao. 124. najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države. 169 VI.

Korčulani i Ulcinjani. 47—100. 268. uporedo s tim. Privučeni izgledima na velike poslove. I. njegovom kupovinom i izvozom. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. 232—234. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani. tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. Grk i Turčin. u blizini Gradine. koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee. J]|HHHka. Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti. svestrano je obrađena monografijom M. zatim Kotorani. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i.. važnog utvrđenog grada na Drini. kupovali rudarska okna. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana. za koju je despot Stefan Lazarević 1417. a pored srpskih 171 . Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana. Beograd. Bavili su se trgovinom srebra. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom. značajem uloge koju su imali. U Srebrenici su pustili duboke korijene. Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. Prve tri decenije XV vijeka. Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. 56—57. Ukupna svota. čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. 3a uciuopujy pydapcuiea. 1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka. zatim Pećište. Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija2. Likodra. te se put koji je vodio na trg naziva .via de mercado"1. Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice.1413. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica. Podizali su kuće. Proizvodnja je u stalnom porastu. Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije. mlinove i ostale nekretnine. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut. antičke Domavije. Prištinu. Rudnik. kao i u ranijem periodu. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke. KoBaMeBHh-- Kojuh. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada. kao što su Ljupskovo. čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. Mađarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova. zatim poneki Albanac. danas selo Sase. Krupanj. zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko. iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. To je rudnik Sasi. te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. JJ. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači. Od svih novonastalih ekonomskih centara. ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara.

postao polazna tačka za trgovinu. koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika.i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. sa kupcima zainteresovanim. Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti5. Brailo Tezalović. zapada i juga. ciuapu ipad ua tfpuuu 2 3 (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda). godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem. 172 U vremenu od 1412. na čitavom ovom prostoru. JX. 73—116. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik. D. Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić. što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima. Kovačević-Kojić. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. Ma3aJiHh. u stvari. čak. prvih decenija XV stoljeća. razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. posebno tkanine. u prvom redu Srebrenice. godine. upravo na osnovu trgovine olovom. najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena. HC X. 27—41. dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. čak. Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar. kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). F3M. bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. pored daljeg unapređenja rudarskih naselja. U stvari. U Glavičici. koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera. a pod njegovim uticajem. Na tim osnovama. te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. 5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine. Zvornik. gdje se otvaraju nova rudišta. Tako je. u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6. obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4. i za luksuznu robu. a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan. sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee. došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika. 20—33. istoka. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. CapajeBO 1955. 4 D. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije. u vremenu između 1410. Prača se razvila u jedan od najvećih trgova bosanske države. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države. na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici.KoBaMeBiih-Kojnh. to jest u Visoko. nedaleko od Zvornika. bili su iz Prače. iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša. Neki od njih postaju. 3SOHUK {3«opuuK). Prvih decenija XV stoljeća. Ipak. Kovačević. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. Zvornik je. i 1430. i dubrovački građani. do 1430. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu. Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg. 149—249. sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je. Tridesetih godina XV vijeka. Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države. kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane. čak. .

Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države. čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. U blizini Fojnice. ipak. To su trg Tornik u župi Vrhbosni. vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori. na prostoru današnjeg Sarajeva. najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee. Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice. Sutjeska. u stvari. Zenica. označava vrhunac njenog razvoja. Kozograd kod Fojnice. a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. Rudnici u Bosni. nailazi se na lokalitet Panađurište. rudnik srebra kod Vareša. bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. u stvari. Prema popisu iz 1468/9. kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu. nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja. Handžić. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). Tu se isto. 12—15. a zatim dolazi Kreševo'. ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. 101—309. i 1468. nije ništa drugo nego jedan seoski trg. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača. koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano. Anđelić). podgrađe Prozora u župi Rami. Borovica. bilo je samo malih lokalnih trgova. rudnik Kreševo. već na osnovu dubrovačkih podataka. izras-lih iz lokalnih sajmova. ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro.Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca. Donje Soli (Tuzla). koji. U nekim od njih. godine sa sigurnošću potvrđuju. Prema tome. naglo napreduje. od kojih neka naglo opadaju. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. takođe u ovo vrijeme. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom . dok se druga istovremeno snažno razvijaju8. godine. Nešto dalje. i to prvenstveno na rudnike srebra. U defteru iz 1468/9. (često boravište bosanskih vladara). Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. 71—73. u bližoj okolini Visokog. 173 Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu. KoBa*ieBHh-KoJHh. Upor. Trnovo. I (P. Čak i pomenuti Tornik. može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti. — A. 7 Isto. 63— 71. od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada. današnja Bijeljina9. Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena. njeno postojanje. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. izvan rudarskih naselja. Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava. To su sve. Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja. u Fojnici je zavedeno 329. što rani turski defteri iz 1455. jedan od najnaprednijih bosanskih trgova. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana. Vranduk. Četvrtkovište. Visoko i okolina kroz historiju. To su Blažuj. koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim centrima.

Kada su Turci došli. XII—XIII. poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama. 8 D. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu.KoBaneBHh-KoJHfe. rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee. Poimenični popis. Bejtić. Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg. na posjedu Kosaca. 406. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem . 12 JX. poznat još iz 1394. jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. po načinu postanka i razvoja. Sarajevo 1965. Handžić. U slivu Drine i njenih pritoka. na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. 10 JJ. a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju. izgleda. 73—77. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee. 191—193.. A. Eeorpaa 1970. Sarajevo 1956. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh. FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee. Osvrt na pitanje islami zacije. jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15. 3. trgova Goražda i Foče. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih. nastala na osnovama rudarstva. uz gradska naselja. a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. 11 A. Povijest i umjetnost Foče na Drini. KoĐaieBnh-KoJHh. izuzimajući Lim. 91—94. 353—362. poznatih još iz XIV vijeka. JU. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište. poznato naročito po vosku.malih trgova koji. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića13. U blizini Borca nalazila se Rogatica. na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog. a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo. 23—24. 250—258. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja. 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa. X-l. KoBa^eBHh-KoJHh. Cernica iznad Gacka. fl. ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10. 11—86. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku.S. za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. 262. 174 Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Podrinju. veoma naprednih. Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti. Kovačević. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. A. D. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića. Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale11. FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee. 86 —90. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak12. Aličić. a zatim dubrovačkih trgovaca. Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina. Filipović. Kovačević-Kojić. u prvom redu domaćih. 171—175. Prilozi za orijentalnu filologiju. ali je. N. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i Pavlovac. 47—52. a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. Naše starine. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića. Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. čiji razvoj nije dugo trajao. godine. O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea. ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja.

Starine u Dobrunu. koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine. — B. M. Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv). O Brodaru upor. LIII. Upor. 160. rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee. Sarajevo 1966 (A. Podvišegrad. LIII. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac. na lijevoj obali Drine. O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. 221—224. Anđelić. kao i najnovija arheološka iskopavanja. smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. LIII. Handžić. 175 Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu. 186. poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM. 34—37. 29—42. IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT. Xeptfei CutefiaH 21. 31—94. A. 257. P. Iznad ušća Lima. ns XVII. ležao je hercegov grad Koznik17. Đ. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara. KoBaiieBHh. Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. 1—78. 16 I. III. na sastavu Pive i Tare. 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU. 3eMjbe xepueia. A. Podborač. nedaleko od Goražda. flHHHh. 159—164.in Bosna supra Borac". . 145. oJHh. II. 71—77. 184—188. Poimenični popis. flHHHh. KaJMaKOBHh. grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića16. Bojanovski. potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe.He<j)Te. Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine. 112. a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi. Sarajevo 1941.. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi. i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. 10 neoženjenih i 6 muslimana. 172—176. Lokalni. Soko. 162. 102. a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. 17 M. 1941. flHHHh. zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca. Eeorpa« 1922. Myiia u ipad Eopau y EOCHU. koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. XVIII. — A. kao i uspon starih trgova. desnoj pritoci Drine. M. 94—99. C. S. 228. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. 3. Mazalić. nalazio se Samobor. KaJMaKOBHh.napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua. Jugoistočno od Pljevalja. 127. GZM. 217. bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa. je3HK H dioJiKJiop. Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu . u nahiji Samobor ili Pribud. "RupKOBiih. 99—101. Podsoko. poznatih još iz XIV vijeka (Foča. 240.KoBaieBHh-KoJHh. pph. Goražde. GZM. sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice. pominje se „pazar Čajniće". 18 M. Naše starine.(Vlasenica). Jeleč u župi Govzi. GZM. Pavlovac na Prali. Sačuvana crkva. Podvratar). 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa. 262. JX. 3—5. Mazalić. Borač-bosanski dvor srednjeg vieka. i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu19. što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. na putu za Po-limlje. Cernica). Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee. Pojava privredno aktivnih podgrađa. Rogatica. Pecyji6eroBHh-. a na Čehotini. 13. Većina njih ostaje na nivou sela. Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad. Sarajevo 1971. Bejtić. Đ. CKapah. CapajeBO 1971. U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelarstva. 1891. — JI. Srednji vijek). Mazali ć. Sarajevo 1962. fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma. rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. a na glavnom putu. podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. T3M. Najraniji turski izvori. 259. GZM. domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun. Na desnoj obali Drine. Po dolasku Turaka. U popisu iz 1477. 283—284. Bejtić. ispod Goražda. u župi Pribud. grad Vratar na Sutjesci18. 1972. Sarajevo 1940. Capa-jeBO 1934. i A. dizao se Kukanj. nedaleko od Pljevalja. u Čajniču je zavedeno 194 domova. ^ Đ. Grapimap CAHY. Sva ova podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. Beorpa« 1968. Rudo i rudski kraj kroz vijekove. 3eM/be xepuela. Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu. Aličić. Podjeleč.

Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82). C. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe. Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. zatim u Goraždu. pod kojim se imenom od 1430. nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. Banji. naročito iz prve tri decenije XV vijeka. Borcu i Ustikolini. Podjeleča. FpadcKa nače. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji. Pod-sokola. Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici. Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna. KoBaveBuh-KoJHh. u posjedu Sandalja Hranića. Najraniji turski izvori.KoBaieBHh-KoJHh. ni u većem broju zadržavali21. To važi i za trg Prijepolje. svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. Cernica. U njima je razvijeno i zanatstvo.. Pored Prijepolja. Istočno od sliva Drine. 106—107. dok se pojedinci mogu naći još u Borcu. 160. ali on. Neka od ovih mjesta. 104—105. JI. zlatari. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči. odnosno dobar dio današnje Hercegovine. JJHHHK. a zatim Stjepana Vukčića. pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. Više-gradu. koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem. Goraždu i Višegradu. ipak. čitavo Polimlje bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica. Samobora i Podvratara.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage. Cernici. Poslije tridesetih godina XV vijeka. U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja. M. Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. Mileševu kod Prijepolja. Humska zemlja. ipak se na ovom trgu nisu duže. Tjentištu.55—58. 144. tulari i krojači. 169—170. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna. 18 JI. kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. Xeptfei CiUe$aH. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane. takođe. mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. dolinom Neretve vodio je važan put. Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini. negdje u Polimlju. označavaju dalji snažan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. TiHpKOBHh. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik. U defteru iz 1468/9. susreću se i domaće zanatlije. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. Doduše. 3eMA>e xepifeia. kao kovači. Dubrovački karavani su se. — A. već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi23. Od podgrađa. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja22. nemaju samo lokalni karakter. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar- 176 . nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit. Veliki broj trgova i podgrađa. vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju. Handžić. malih i velikih. zatim Goražde. u prvom redu Foča.

Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj na lijevoj obali Neretve. Kreševljaković—H. Vrabac).. Konjic 1975. godine i to je do sada najstariji podatak o ovome mjestu.De administrando imperio". u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba.180—184. TiHpKOBHh. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom. 3ejujbe xepifeia. 91—100. pa čak ni ona. U predjelu gornje Neretve. u stvari. 168—177. četrdesetih godina XV stoljeća. 1975. A. 203 —204. bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac. Poimenični popis. 25. Pored važne uloge Blagaja. IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba. Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee. Bosanski pašaluk. M. Upor. u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće. 315. BU3OHUMCKU U3eopu. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. Handžić. Arnautović. Blagaja. Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima. 127. — M. 238— 240. 12. Jedino treba izdvojiti Trebinje. Šabanović. naročito u vezi sa prevozom robe. H3 dy6po-eaunoi apxuea. Bileća. 162—164. u djelu Konstantina Porfirogenita . 23 U svojoj monografskoj studiji B. nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja. trgovina mještana dostiže veće razmjere29. Neretve i Konjica mnogo se pisalo. 29 mjesta. Dolina Neretve od Konjica do Rame. . iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu. Vego. Historijski spomenici Konjica i okoline. Xeptfei CuietfiaH. i u njenoj neposrednoj blizni. pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka. BU3OHUIUJCKU U3eopu. Srednjovjekovni gradovi u Neretvi. svratišta. koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. Zbog živog trgovačkog prometa. Anđelić. npujeuojbe. Danas je. a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta. III. Op6HH. — JL KoBa^eBHh-Kojnh. na više 1954. Klobuka. 101—182. TiHpKOBHh. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba. O naceA>y JJpujeea. JL KosaMeBHh-KoJHfa. sa 155 domova. 3eMJbe xeptfeia. II.NS XIII. E. FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae. M. Mičevca. JjHHHh. 27 Prema M. To su pojedinci iz Ljubomira. Aličić. Orbinu. — B. tek u šestoj deceniji XV stoljeća. Sarajevo 1957. JJamih. CK3. Stari hercegovački gradovi. 28 Grad Bona se javlja još u X vijeku. zbog neposredne blizine Dubrovnika. NS X. JjHHHh. H. JlHHHh. Gacka. Beorpaa 1968. Najraniji turski izvori. situacije je bila slična26. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva. — A. Čak ni današnji Mostai. 60. sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici25. Kom. dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve. 14—16. — E. 108—109. Sarajevo 1955. 216. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji. <t>epjammh. Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima. KoBaneBHhi-KoJHh. Sarajevo 1958. 188. C. 112—115. FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee. 117— 120. FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee. GZM. — M. na lijevoj obali Neretve24. U popisu iz 1468/9. 9—21. Kpajbeeciueo Cjiosena. pošto se odmetnuo od oca. br. D. Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. Prijepolje je zavedeno sa 140. Črešnjevo. a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd. Tako nije slučajno da se Konjic. C. 62—63. poput Nevesinja. Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost. 2. uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. M. 109—111.. 160. 227—228. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja 24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda. Gorice. Naselja srednjovjekovne bosanske države. Novi u Luci i Vratar. H. njegovog podgrađa. 23. 3eMjbe xeptfeia. Anđeli ć. a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav. 22 JX. Kapidžić. 31—33. gdje. S. OepjaH^rah. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk. 221—222. GZM. sve do ušća rijeke Rame. — B. Xpa6ak. a 1477. i P. glavnog uporišta članova porodice Hranića-Kosača. Sarajevo M. B. Naše starine II. to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. 21 20 177 skog bazena. Dalje niz Neretvu. — P. 3eMjbe xepifeia. 231—232. 13. II. u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina.opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. — M. flHHHh. I 1473. U ovim razmatranjima nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic. Nevesinja. KoBaMeBHh-Kojiih.JJ. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. Basler. zatim Rudina. S6 Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim. U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline. na više mjesta. koji nisu karakteristični za ovo područje. Lokalna crkva pominje se 1444.

obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća. Đ. 109—147. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i . za to specijalno određenih. Pored žita. a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. KoBa^eBHh-Kojah. u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova. Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. jaka i ustaljena još od XIV vijeka. bio spaljen. 121—123 33 JX. naročito iz M. Firenca). Pag.5 dukata po jednom centaru modija31. 168—177. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije. Italije i Grčke. trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. kune. "RnpKOBHh. JjHHHh. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku. rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase. neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik. Đ. To naročito važi za olovo. u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države. Bili su glavni zakupci drijevske carine. u stvari. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države. Trg Drijeva u srednjem vijeku. u svojim rukama Dubrovčani. tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća32. 32 .178 Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg. Šibenik) iz Valone. Xepifei Cuie^au. so je dopremana sa sjevernog Jadrana. (Zadar. što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika. Docnije su. čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. Trana i drugih gradova susjedne Italije33. u prvoj polovini XV vijeka. C. pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene. Tošić. Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku. Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi. a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440). Apulija. koja je iznosila čak 8. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini. organizirajući život preko svojih sudija i upravnika30. Poslije Sandaljeve smrti. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima. Pored Mlečana. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. lisice). Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. Poslije 1440. Pored soli. 31 80 179 Firence. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić. Tpi JJpujeea. Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine. dabrovi. Njihova naseobina. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija. po naređenju dubrovačke vlade. Barlete. pa do pada Drijeva pod Turke. za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića. dok su samo mjesto držali Dubrovčani. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna. raste njen izvoz preko Drijeva. Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. dubrovačkih ofici-jala. a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića. Pored Dubrovnika i Stona. kao i ranije. trg je snabdijevan solju preko trojice.H. kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. povećavala se uporedo sa usponom mjesta. U Drijevima se.KoBaieBHh-Kojah. koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. na više mjesta. u prvoj polovini XV vijeka. godine.

njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova. Kao prvo. govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"36. HCTOPHJCKH ^aconnc. koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37. Xepuei due^au. Proizvodnja i prodaja. ■RiipKOBuh. Vo)e. Xepiiei Cuie$aH. JJ. ono se javlja relativno kasno. u stvari.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa. 122. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. IIonoBHh. Pod svojim imenom. u poslovima oko osnivanja tkaonice. Xepu. 105—106. TiHpKOBHh. BoKa. IHepoBiih. I. HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia. B. UexHH»e 1948. 122. naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića42. Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica. 39 C. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu . KOTOP 1956. C. Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić. „stolno mjesto" iz povelja. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani. hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija. nap. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo. Xeptfei Cutec/ian. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan. V. ro. Kovačević. svog omiljenog zimskog boravišta. koji se više ne pominje u XV stoljeću. Docnije je ova povlastica bila ukinuta zbog raznih zloupotreba. gl. intenzivno razvija. Sukno iz Hercegnovega. godine. 123—125. sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. liHpKOBHfc.ostale privredne djelatnosti. Lam. TtHpKOBHh. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. 35 U septembru 1411. 181—185. i T. 63—108. "RapKOBiih. 94. KoBa^eBHh-KoJHh. — D. 4. jer je to. I.. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo. u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija38. FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee. i bio. XII—XIII. naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. TiHpKOBHh. 122. 122—125. Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. V (3) nap. Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani). C. Xeptfei Cuie^aM. Xepuei-Ho»u. Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima. 1 — 32. J\. pa i samog njegovog imena. 33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. KyjiType H VAIJCTHOCTH. IX 1411. 34 Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u Dalmaciji. 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. Xeptfei Cute<p~aH. jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. na ušću Plive u Vrbas. HCTOPHCKH 3anHCH. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli. Beorpafl 1963. na prelazu u XV vijek. 13. koji nastoji da od tog. 202. ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. Đ. 8. 3S C. soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538). što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni. KoBa^eBHh-KoJHh. Beciuu Epo/ba da Jlaee. fol. organizovao je tkačku manufakturu. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee. naročito zanatstvo. on nije doduše doživio sudbinu Brštanika. Hrabak.. 369. 127—128. Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana. — C. 180 kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce". 5—6. zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima. O razvoju ■ Novog upor. 2. ali su ostali bez uspjeha*5. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane. U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca. Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije. 172—173. Milović. 122—125. 29. nije tako jednostavno41. godine. Upor. de foris. 10 Upor. 13—23. —• II. Planski stvoren od strane Tvrtka. U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39.er-HoBH 1976. 1924. — C. koje se u prvoj polovini XV vijeka. iako pitanje postanka.n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv. Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad.

181 Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. Naše starine. Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca. KoBaMeBHh-Kojiih. 6. FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee. Izuzimajući Jajce. 1963/1964. Đ. Đ. Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. 147—189. Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca. Sarajevo 1959. 59. 51—59. područje49. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka. 50—53. ns VII. 47 Isto. Truhelka. Kujundžić. Medvjed-kula. koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim. grada i varoši) Jajca. i to u vezi sa Dubrovčanima. 1963/1964. 41. druge u Fojnici i treće u Jajcu. Sačuvani fragmenti materijalne kulture. jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. inače privredno slabo razvijeno. Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova. P. proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju. 121— 134. Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase. 13). znatno kasnije nego ostala gradska . VI. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno. 1/2. Mazalić. Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne. 36opHHK KpajnniKHx My3eja. Truhelka. IV.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee. KoBaieBHh-KoJHh. Thalloczv.ulogu. GZM. oko gornjeg Vrbasa. Tako je. Prilozi. stari bosanski grad. Ć. IV. Šunjić. 45 Upor. Sarajevo 1951. Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu. 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja. Zapadno od Vesele Straže. 4. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča. so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. Za Jajce upor. 128. Sarajevo 1904. Kraljevski grad Jajce. kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije. jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47. godine predviđa se otvaranje triju radnji. 57. Naše starine. XI. odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. JX. isti. Prema tome. 129. 48. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom. Biograd-Prusac. 46. 1967. prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu. II. Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu. 127 nap. — JX. Sarajevo 1952. na primjer. Stari grad Jajce. 42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika. Fpadcna nace. GZM. J. i to od vremena Tvrtka II. 41 Ć. i to jedne u Splitu. Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih. koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. 40—49. II. GZM. u izvorima se jedino javlja grad Livno. 46 Jloeejbe u uucMa. Sarajevo 1972. Ao^aTaK I. gl. 58. 273—284.GZM ns. nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara. sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. Zagreb 1916. 125—127. 315— 320. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. 43 Upor. Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline. crkve. odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine. 47. Sarajevo 1892. Međutim.. kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. februara 1449. 1. 67. utvrđenja. Povjest (banovine. 12. o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Stefana Tomaša od 22. M. Katakombe u Jajcu. 1892. a među njima i slavni grad Ključ. jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43. Mazalić. isti. VI. Vesele Straže i Biograda (Prusac). groblje. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo. u krajevima zapadne Bosne. Ć. VIII 1446. kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti. godine sinovima Ivaniša Dragišića. i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce. veličina gradskog prostora. upor. nap. Basler. od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa. 481. Truhelka. iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44.: L. i to Susjeda. XXI—XXII. nap. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede. V (2). Andelić. Dobri pastir. Đ. KoBayeBnh-Kojnh. 44 JI.

i širi značaj za evropsku privredu. KoBa^eBHh-Kojah. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica.KoBaneBHh-Kojiih. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela. 1. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada. 48 F. llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne. kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. sada su u punom zamahu i dobijaju. « Isto. pa tek onda zanatski centri. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija. Prača. imala su brojnije stanovništvo (Fojnica. 22. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljašnjem izgledu. raznog zanimanja. Vego. Py>KHHnh. a Višegrad i kadiluka i vilajeta. odnosno evropskih gradova onoga vremena50. Prijepolje je također bilo centar vilajeta52. Mon. s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji. bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački. naročito rudnici srebra. Zvornik. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. teško je govoriti 0gustini stanovništva. Upor. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktivnost i njihov se broj stalno povećava. — JX. 80 Isto. naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. Pa ipak. Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva. u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja. 346. njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. »vna Tjia>K. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova. Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka. 101—107. Prema izvještaju o napadu . neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu. MCTOPHJCKH r. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. Kreševo. Miklosich. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. Fpafl H. Inače. možda čak i Goražde brojali preko 2. Serbica. Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci. uglavnom iz Dubrovačkog arhiva. neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. Kreševo). Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi. " JX. koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. M. naročito u prvoj polovini XV vijeka. Beorpaa 1972. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. nakon osvajanja. Takav slučaj je sa Zvornikom. Rudarska naselja. u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka. Pa i pored toga.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase. Međutim. 2. O Mrinu upor. inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51. Neposredno prije toga.naselja na području današnje Jugoslavije. preduzetništvo). VIII 1446. rpadaca Hace. 78—79. 345. Osnovne privredne djelatnosti. rudarstvo i trgovina. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. godine dosta se raspravljalo. veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih. 182 VII. Visoko. 129—131.taciiiiK.000 stanovnika. O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase. Goražde i Foča. F. Naselja. 133—142. Foča. 438—440. 346—347. pored lokalnog. Foča je određena za sjedište kadiluka. te monetarnim i kreditnim operacijama. gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja.

Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici. sir. u vezi sa novouvedenim carinama. između ostalog. Najraniji turski izvori. gradska naselja. Poredenja radi. poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. koje se može pratiti u svim oblastima života. a Goražde 144 domova. u Srebrenici je 1476. u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10. 227. voće. Međutim. Poimenični popis. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića. 88. Beldiceanu. II. Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica. i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike. Les actes des premiers sultans. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice. kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. godine Foča je imala 196. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. I pored svega ovoga. M. sadrži i one koje se odnose na sam grad. kuće okružene baštama. Duduše. S druge strane.000 stanovnika1. ne uzima daća (carina. meso svježe i osušeno. žitarice. 3a uciuopujy pydapciusa. U popisu iz 1477. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji. pored odredaba o rudnicima.500 stanovnika. J\. Visokom. 191—193. 2 N. godine bilo oko 700 kuća. povrće itd. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. Handžić. naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih. Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo . II. navodimo da je Novo Brdo. a pogotovu u manjim mjestima. KoBaneBnli-Kojuh. — A.)"5. 171—175. med. pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se. najveći rudnik Balkana. Ovim zakonom se.Vuka Grgurevića. nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. IIoceGHaH3flatt. Tako se odlukom dubrovačke vlade iz 1417. Aličić. odnosno oko 3. 96. Upor. Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo. flHHHh. stočarski proizvodi. i A. godine. 160. S. koje dođu za rudničke spreme. pored trgovine i zanatstva. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. 183 ugovora se vidi da su u Fojnici. Iz kupoprodajnih 1 M. FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae. skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline. a svakako i u drugim većim mjestima. 81. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom. RuHah. koji.a CAHV\ Beorpa^ 1962. oslobađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu4. I. To su. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom. 212. maltarina i si. 89. neka im se od toga kao i od stvari. propisuje da lica koja siju žitarice 1gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2.500. već od 1462. prije svega. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje3. može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU.

XXV. FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee. drvodjelje. 1. koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. Od druge polovine JJ. na selo16. Lett. kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja. 6 F. pekari. Prema tome. 38'.KoBaneBiih-Ko'fKh. a ne samo prodavci svojih proizvoda. bar u blizini većih mjesta. Not. u pogledu zanatstva. Turski rudarski zakoni. JI.. 20. Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. fol. 8 Div. I. 29. 168. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti. 6 Jl. fol.. takođe iz okoline Srebrenice. ib. IX 1485. 12. 16.. III 1443. XI 1436. Not. 26.)14. 155'. 29. fol. 168.. Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija. Test. dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. vjerovatno iz neposredne okoline9. VII 1435. U pismu iz 1417. Upor. fol. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači.de villa Garsan". kože i drugo. Not. 193. kao što su vosak. 9 lb. mještani iz Čaglja. dubrovačkog trgovca iz Srebrenice. 2. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489).. 138'. Među dužnicima Luke Sorkočevića. Not. I 1493. 11 Lett. KoBaueEiih-KoJHh. 51. 20. 181. pa čak i sela. 72. mesari. a i u drugim većim trgovačkim centrima. Voje. Spaho. X 1417. 1(1 Deb. šnajder). kamenoresci itd. di Lev. težak. 3 4 XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10. 21. 19. Neki Dobrostad . unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11. I 1442. Tako se. Već je ranije rečeno da se. VII 1435. 184 . da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. 7 Div. u vezi sa novouvedenim carinama. krojači. Upor. cipelari. fol. 16. ib. bili su i kupci. 6. što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela13. 111'. pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster. fol.. 20. 55. fol. 71.zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda. med. Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva. 2. u stvari. 197—198. fol. porijeklom iz okolnih sela. 11. III 1474. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. 26. GZM.. već je i nabavljalo. V 1500. KoBa^eBiife-Kojiih. fol. 271. Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost. Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12. zemljoradnici i stočari. 60. Sarajevo 1913.. di Lev. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici.. ib. naročito na zajam. 26. kožuhari.'X 1417. Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju. što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada. naročito u rudarskim. fol. 6. FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee. bar u blizini jačih rudarskih centara. Kreditna trgovina. 237. 7. 50. FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee. 42. 51.. na primjer. nalazi se i neki Stjepan. 252—257. sedlari. fol. ib. sve što im je bilo potrebno. postalo pojava širih razmjera. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima15. 38'.

13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu. KoBaMeBiih-Kojiih. centralni dio Bosne). I.. Tako se postepeno. Eeorpa« 1957. V (3). 185. oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17. koja su gravitirala prema gradskim naseljima. 211. N. O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster. gl. HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU. otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja. fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee. 16 Upor. Bilo }e OKOAUHU. Gašparević. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. najvećem rudniku Balkana. 1—114. VIII. 139—141. šnajder). zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela. nap. Les actes des premiers sultans.12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića. R. upor. KOB3- leBHh-KoJHh. — N. . Upor. Historijsko-geografski rječnik. Filipović—R. IloceSHa H3flaH>a CAHY. npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u CKor (jjaKVjrreia. u Srebrenici se pominju pekari i mesari. Kovačević. Eeorpafl 1964. 25—45. JjHHHh. dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom Brdu. — JX. II. tokom prve polovine XV vijeka. Kovačević-Koj ić. 36opifflK <E>HJIO3O(J)- domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku. 216—221. D. Hrabak. — D. 530. 2. 14 U zakonu iz vremena Kovačevića. 3. naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje. 113 dy6poeaiKoi apxuea. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa). 526—527. što ukazuje na djelatnost kovača. Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima. 15 B. za razliku od onih koji su iz grada (zitade). a zatim i Gornje Podrinje. Beldiceanu. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. 219. Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali. JI. pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. — M. KoBaieBHh. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici.

Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u društvu srednjovjekovne Bosne. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena. O intenzivnijoj obradi zemlje. niču i množe se gradska naselja. iako privredno razvijena. Kovačević-Kojić. u prvoj polovini XV vijeka. da li je zavisnim seljacima. 1—2. zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. Jača trgovinska razmjena. jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. Grafenauer. Pored toga. bila sve više zastupljena. 186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku. JIČ. uveliko se uključuju u evropsku privredu. Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu.17 S. Tako se pored naturalne. // iconomie naturelle et la production marchande. s tim što je zemljoradnja. Za razliku od XIV vijeka. a zatim i pčelarstvo. 187 . 1973. a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje. nalazila napredna zemljoradnička naselja. Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. Kao posljedica ukupnog privrednog napretka. Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije. kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu. Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne. podesnim za obrađivanje. naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje. Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište. U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. nije pobliže poznato. čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. povećanom potražnjom za prehrambenim artiklima. Međutim. zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). govori i unapređenje vinogradarstva. U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. Na osnovu toga može se zaključiti. počinje da razvija i robnonovčana privreda. naročito rudarski. 5 —22. Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. naše poznavanje privrede sela. te proizvodi bosanske privrede. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. 56. kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. Ćirković—D. njihov razvoj se odvija naglo i intenzivno. Sve ovo navodi na zaključak. da su se u dolinama rijeka. Dolina rijeke Neretve. i B. Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije. Zemljoradnja je u cjelini napredovala. naročito od sredine XIV vijeka. podsticalo proizvodnju. Upor.

preduzetništvo u rudarstvu. njihova brojnost i veličina. Dakle. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada. Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica. par l'intermediaire des Ragusains. les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča. srednje Podrinje). C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux. visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen. sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe. L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države. . Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. Osnovne privredne djelatnosti. može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. Prema tome. rudarstvo i trgovina. Ainsi. le plomb. Kreševo. la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule. l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja. I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. Pored toga. Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa). zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. monetarne i kreditne operacije). koja su vremenom postala jaki potrošački centri. sada su u punom zamahu i dobijaju. Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica). la production miniere en Bosnie. Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko. la cire et les peaux etaient expedies en Italie. a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche. ostajalo nešto proizvoda i za prodaju.poslije izvršenih obaveza. Dans le bassin superieur de la Drina. U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti. u prvoj polovini XV vijeka. Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere. pored lokalnog. naročito rudarska. a proximite de Srebrenica). da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. Naročito je porast gradskog stanovništva. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak. došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne. naročito današnja Hercegovina. RE SUME LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIVim=. ensuite Kučlat et plus tard Zvornik. i širi značaj za evropsku privredu. Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja. a Venise surtout. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva. važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. En fait. Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines.

certaines branches se distin-guent de plus en plus. le commerce prend aussi son essor. Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques. le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque. prennent une large importance dans l'economie europeenne. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. L'exploitation miniere et le commerce. ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). et locaux). surtout a proximite des centres miniers. est rattachee a la Bosnie. Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. Par consequent. outre leur importance locale. le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne. on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages.Avec le Pays de Hum. les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik. non loin de Fembouchure de la Neretva. Par contre. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle. cours moyen de la Drina). Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. dans la seconde moitie du XIV4me siecle. etc). le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes. et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation. Pour des raisons politiques et commerciales. ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques. situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel. 189 . La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. Quant a l'elevage. L'agriculture connait une croissance generale. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee. par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise. En artisanat. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. la vieille ville marchande de Drijeva. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques. Dans ces regions. Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle. prenant de plus en plus d'importance. A cette epoque. operations monetaires et de credit. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales. l'elevage n'est plus leur activite exclusive. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale. Ainsi. la culture des terres. qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population. de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. Avec le temps. Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale.

.................. U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni".... takođe......... na jednoj........ specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne... SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA SUMMARY ................... a pre svega zbog osobenosti izvorne građe............ i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara. O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin.................... koji je stvarao..... Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine.......... pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas.................... naročito u XV veku.... Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne............ 243-247 255 VI.................. U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom...249-253 Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres.... U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom............ Kada je bosanske države nestalo.... raznobojna i nijansirana slika je iščezla. Znalo se. kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika.. POČECI BOSANSKE CRKVE .......... na drugoj strani...... koja je sticajem okolnosti.............. počinje istoriografija o bosanskoj crkvi....... RAZDVAJANJE PUTEVA ....... do stapanja bosanske crkve i bosanske države... Od njegove studije............198-210 II.... uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima.... Bilo je to pred sredinu XIII veka............. 211-216 173HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA ........ ali da to krije iz straha od vlastele...... „CRKVA BOŽJA" U BOSNI .. Jaroslava Šidaka...........190 SIMA ĆIRKOVIC BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI I. obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna.. U kasnijim vremenima.... da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava......... ....... i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala... kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača... ali netačnog okvira posmatranja........ da kraljevi nisu jeretici..... Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof..... 217-231 174DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU .. kada se o Bosni više znalo i više govorilo............ beležio i .. dok su drugi prigrlili pravoslavlje....................... Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195 jer je ona već više puta skicirana1......... da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu..... Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog.... ali i pratio...... 233-242 V........... Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve..........

Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima. str. Saeculum 2 (1951) 271—299. na održavanje reda i poretka. a zatim i socijalno-istorijska tematika. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. međutim. štitila je. zatim sažet. nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom. ne na oblike državnih institucija. 37—181. Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975). ali bez stvarne povezanosti s njom. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. 140—160. čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. Historijski zbornik. priređujući svoje radove za ovu knjigu. isti. Njegovi radovi i kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi2. M. u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima. unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila. u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim. 573—575. veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji. 297—375). Šidak. Šteta je. A. na odnose prema stranim državama. 196 egzistenciju. političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem. I. Bd. Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano. ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja uapoda Jyiocjiaeuje. Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg. Nastavilo se proučavanje političke tematike. ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo. S. Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi. Godišnjak. pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju. Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. Eeorpaa 1953. Rad JAZU.ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju. 400. a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države. već prvenstveno na odnose snaga. što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku. ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. Miin-chen 1978. ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu 1 Up. kojoj se pridružila ekonomska. Schmaus. specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve. mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana". . . Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu. I. 28. J. a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države. Šidak je. koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. Der Neumanichaismus aufdem Balkan. u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena. S druge strane. iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja. 2 J. BiH 5 (1953). bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. Džaja. Šidak. Šidak. koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina. 259 (1937). Ti—28 (1974—1975). Prof. Na tom dugom putu. J. Zagreb 1975. 139—182.

Nije svejedno da li treba krenuti od XI. njenog ustrojstva i njenog karaktera. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama. tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. 270 (1949). autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. koje su bile vlasne da određuju ko im pripada. jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja. bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara. 3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne. da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini. 109—138. naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački3. ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve. a ko je od njih otpao. a ne opšta problematika bosanske crkve. mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. a verovatno i za deo laičkih čitalaca. XII . Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni. Rad JAZU. takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i države. jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede. te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. Prilozi zapovijest bosanskih patarena. ali se mora naglasiti njegov relativni karakter.Ali. Rezultate D. 197 /. koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike. POČECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo. postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja. bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. 1 (1869). Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke gledišta velikih crkava svoga vremena4. Starine. a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije. Za pisca ovih redova. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta. 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. F. kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve. ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva. Rački. 4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava. o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj.

ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — , „ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni. Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da 198 ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u

Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvovenčanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318. * F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199 ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen

1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji. 14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže. 15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhiepiskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku. 16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.
11 12

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato šta se sve od ovih optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-marija u Bosni. Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim

200

arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života21. Sačuvani dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji
17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja. 18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201 su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz

zatim u južnim delovima Ugarske.. 179—180). a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora. a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. spremne da svoje krivoverstvo prikriju. a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu27. 49—56. 188—193) nisu osnovane na argumentima. prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199. Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni. pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. (up. izazivao naziv „krstjani". tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosanske. Mon. izgleda da je pometnju i tada. nap.isprave ni sa pravovernim monaštvom. jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika. Die Katharer. god. gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve. Miletić (/ „Krstjiii" . Sudeći po razvoju događaja. Borst. pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora. Lubin. jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne. ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. 19. . Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet. Stuttgart 1953. gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. Theiner. Borbe vodene posle 1221. Biskupija u 202 . a kako više nije bilo vizantijske protivteže.. kao uostalom i danas. Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. Primedbe D. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. 42—U). prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu. I. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva. mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom. Zbog toga ne može nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje28. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra. već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica. Roma 1957. Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast. S druge strane. samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. " A. god. U svakom slučaju. god. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove. 149. Slav. Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. Orientalia Christiana analecta. Mandića {Bogomilska crkva. Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. 5) prevideo da se imena „Dragice. 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. naročito A. 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila je M. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. . O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. naročito Dubrovnika. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima. pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva. ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu. ni sa zajednicom dualističkih jeretika.

a iz onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha. što je ovde već bilo pomenuto. vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. god. a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku29. Mandić. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike. U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem. da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura 27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum. u: J. sada (1980). Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. II. 28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni. Ali. Ecclesia Sclavoniae. 19 *• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. Studije. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres. Promene su. ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. 182 i dalje. 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa. kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava. a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 203 . O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa. god. a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. PoKajH.Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. Up. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom. bana. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena. recipiemus. koji se 1233. Bogomlska crkva. Do 1240. izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod. — D. 167—171. Bosanska biskupija je dobila katedralu. jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232. pokazivalo je da su korenite promene neodložne. kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. pri kojoj je organizovan kaptol. god. IX i Inoćentija IV. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate. Šidak. god. a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine. a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. prvi put javlja u izvorima. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. međutim. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. 436. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima.

a zatim su došli unutrašnji sukobi. pa duge borbe oko prestola. . Ona. Ecclesia Sclavoniae. registrovan u Avinjonu. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. 160—161. Odlomak o Bosni pristupačniji u D. njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo. jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo. Bogomilska crkva. u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta. papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena. 184—186. Mandić. 229. to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena 30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. Pfeifer. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja. ali je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. Za našu temu je. uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. važnije ono što se dešavalo u Bosni. god. Sasvim je sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom. Najzad. Ponsu). Studije. god. Ipak. ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34. god. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu. Bogo-milskct crkva. tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35. Predugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo. god. onemogućili su nove krstaške pohode. doduše. iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta. 44Q. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala. nap. posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. 193—195. Mandić. Ispravke ranijih izdanja daje D. a posle toga o njima više nema ni najmanjeg traga. 33 Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV. naravno. 32 Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. u koju se bez ozbiljnog razloga sumnjalo. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"33. 1244. Ban je. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236. Bogomilska crkva. Već 1247. Ztirich 1913. razdoblja rđave vlade. 31 Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za borbu. papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. Šidak. ali nikad više nije vođena sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242. 439—440. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. 204 u zemlji. 143—146. Tekst je već 1375. Njena sudbina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. doduše.1241—1242. Mandić. Commentariolum de provinciae Hungariae originibus. objavljen u N. god. Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja. Oni se posle 1233. preštampano u D. nije bila na tlu Bosne.

Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. 8. tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. 1 (1974). U papskim bulama oko sredine XV v. 483—490. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku. kako J. Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije boJ. Ecclesia Sclavoniae. Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke. u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima. Prilozi iz stare hrvatske povijesti. U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. niti neki „ostaci bivše katoličke . Rim 1963. East European Ouarterly. koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja. onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe. 4) upozorio kako je u XV v. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo. Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi37 J. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. a da su biskupi bosanski iščezli. Šidak. koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi. 34 35 205 sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. ovde u nap. Studije. J. možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima. god. Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-menac. O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju. Fine. Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija. Šidak. protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika.ecclesiae bosnensis'. što mu svakako daje određeni značaj. prema Tomi arhidakonu. 146. Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni. pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis". jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra. Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao. 84 Up. Rasprave. Zagreb 1940. pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. i to na prvom mestu. koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova.Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u Bosni. 96). . za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. 17. Navedeni su jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. već identifikovanjem osnivača crkve. dubrovački dokumenat nav. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca. S jedne strane. n. koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio . Studije. Mandić. s. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. bio bi to argumenat protiv moje teze. 195. Šidak (Studije.ecclesiae Sclavoniae"'. 350—351). Već davno je J. koji su putovali i boravili u Bosni. Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka. sa njenim slavenskim obredom". već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu". Mysteries about the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441). 29—34 i D.

i kritičke napomene J. onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti. 40 D. da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. 495—506 (sa faksi . Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija". 314. 206 novan pomoću ličnosti Bartolomeja. 127—130) i Đ. Solovjev {Vjersko učenje. „ordo". identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji 41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah. ioduue. Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije. y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a. s. 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i. pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326 44. nije utvrđeno kako treba čitati spiskove. služeći se sasvim pro izvoljnim „prošekom". Mandić. postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad. Međutim. u knjizi Studije. 339—340. Fine. godine. 30—32. 223—229. Nije jasno šta znači „redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". Dok su D. J. pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. HOBH Ca« 1967. A. može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. U svoje vreme A. 356. brojevi su u dva niza. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda". duhovnik uopšte. bacali početak niza u XI vek. koji sledi Radoslavu na tom spisku. spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa.v. ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. Mažuranića (Prinosi). 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju41. Vjerodostojnost. 3 * J. nap. ali i sveštenik. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. koji neposredno slede u tom spisku. 216—217. 145—160. A. Sp. identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom. i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja. 58. Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji. Šidaka (Studije. Mandić {Bogu milska crkva. Vjersko učenje bosanske crkve. ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH. redovnik. 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hronologija donekle poznata. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi.. Zagreb 1948. on nije bio posebno studiran. Fine (The Bosnian Church. redovnik. i 1245. Šidak. iočune. Fajn je kasnije Miroslava. Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku. Aristodios and Rastudije. 32—35) i J. 211—223. 14—15 (1964). Dž. Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. D. ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena. nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)43. 14. pripadnici raznih generacija. Solovjev. god. kojim bi se ona. 5 (1966). razlikovala od drugih dualističkih crkava. 368). tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa. 1—16 i 1—12. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. Up. nap. i Tomiša. i kod V. Bogomilska crkva. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve. Knievvald. da li su pod prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava. 16 (1965). Up. *s A. Rasprave SAZU. V. navodno. 171. Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata. v.

u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje. 7—8. Fine. PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa. polazeći od Rastudija i 1393. smenilo 10 djedova bosanske crkve. Iako je naš uzorak mali. koje se inače nikad u Srbiji ne javlja. ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/7047. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. 1 (1964). ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova. nap. te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu. i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. Đ. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. D. naime. odnosno 1294. i Bosnian Church. dobijamo 9 dostojanstvenika. videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa. 356. Vjersko učenje. godine.. starešina bosanske crkve. 8. A. 41 A. ili od Miroslava i 1306/07. TY]S OMAIJS". Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama). Up. ♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepreciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom". Solovjev. Solovjev. nav. Bonnae 1829. delo 98—99 može da dovede u zabludu. 384. Studije. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja. međutim. 43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune. nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. 226—227. preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina.rxxou. god. JnpeueK. uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha. ed. Studien. naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke. I. Šidak. vrlo verovatno 1306. Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha. za prvi spisak se to ne može reći. Nice-phori Gregore. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom . mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. J. Rastudijevi prethodnici ne idu. videće se da 12 generacija vode do 1292. 11) treba datovati posle 1326. smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. isti broj 207 . J. god. U starijoj literaturi. možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla. već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. o povelji i datumu: M. 57. koji nisu bili Grci. odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. Treba. 23. ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije. 216—218. Mandić. ličnost s početka XIII veka. to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307. Aristodios and Rastudije. CnpeMHh. J. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. što su A. god. ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. godinu i dolazak manihejskih starešina. a započinje sraz-merno kasno.milom. " J. pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju. Međutim. čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. 192—194. Bilo kako da se upoređuje. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. Vjersko učenje. nap. To su odbijali K. čak. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv. dakle. II. duboko u prošlost. br. dakle. Schopen. jer je istovremena sa br. Hciuopuja Cp6a. Solovjev. Up. 33. Šanjek. Historia Byzantina. a u Carigradu 11 patrijarha. I. Ako bi se. 7—9. i 1393. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. Drugi nisu ni navodili argumente. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. str. 33. Sp. Za raspon 1306/7—1393. kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745. str. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu. osim toga. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera. II.

Koliko je to nerealno. dolazimo kod papa do Celestina IV. i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276). brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu. Kod patrijarha. Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. Lubin. 48 D. Lubin. su sledile jedna za drugom50. pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine. a da će se ponoviti istim 208 . ipak. Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran. Ali. čiji pontifikat uokviruje 1203. jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice. jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. Dragič. Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena. početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom. naravno. Traite d'etudes byzantines. god. Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način. čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241. Ova identifikacija nam pruža hronološki oslonac. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. god. a kod patrijarha do 1216. može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha. Oni su. već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. Konkre-tizovano. 436—437. i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa. kod papa do Inoćentija III (1198—1216). Ako se. god. trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. godinu. ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. Grumel. Ako se pođe od pape Inoćentija III. ići samo 13 generacija unazad. Pariš 1958. jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila49. polumitskim osnivačem bogumilske jeresi48. Drageta) gotovo je sigurna. nije naročito velika. a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). za što nema oslonca u hronologiji imena. dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna. uzmu u obzir i neke rezerve. dakle. onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. 15. 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina. dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje. i tako prvoga sa liste stavio u 1001.„smena" kao i na papskom prestolu. za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52. U svakom slučaju. 14. što je oduzeo od 1393. koje ne mogu biti velike. Možda ova teškoća. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika. godinu. pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. 432—433. dakle. Ne sme se. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. Pri tome treba od 1203. tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin. možda koju godinu ranije. zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. Mandić (Bogumilska crkva. starešine osumnjičenih „krstjana'*. Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. I. La chronologie.

a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. Ipak. odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosanskim biskupima. popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. idu uvek prirodnim hronološkim redom. Grumel. ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista. slični po formuli. 53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra- . naravno. možda. opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka.redom višestruko je manja. Ako uzmemo da je u oba naša „etalona". 12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. odnosno posle 1252. • 51 V. ta tradicija poznaje prekid i prelom. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosadašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka. ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska. a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. delo. vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. a drugi obrnuto. Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu. . Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija. Iz onoga što je pokazano proizlazi da. nav. Prvi spisak se. te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju. ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena. god. ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. god. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima. Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. 436. spisku papa i spisku patrijarha. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233. pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza 83.. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti. Ipak. došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata. 104—109). kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja. započinje niz starešina crkve u XIII veku. Beorpafl 1927. ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151). CTojaHOBHh. a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. ostala bi teškoća sa rednim brojevima. spomenut u dubrovačkom aktu. To.

svoga strica. bio vladar ćele Bosne. navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana".živača. episkopa kao crkveno dostojanstvo. V. takode „velikog bana". baš bogomolje. razumljivo. god. Studien. Pitanje je. latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organizacijom i sveštenstvom drugih crkava. ali ih. Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti. ipak. djeda Stefana. U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redovan crkveni život. 2 (1969). ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. naime. U svakom slučaju. Thalloczv. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda. naravno. A. TiHpKOBHh. 167—177. Bosanska crkva bila je. izložene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. 54 55 211 nešto od svojih teritorija. „materijalne crkve". ograničena na skromni prostor bosanske države. a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam. — L. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom . kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici. ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"55. 72—77. Jr. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku. ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. mogle su izazivati zaplete. ipak. Granice su se. 331 —332. Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"56. naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. J. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne. Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase. pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila Up. a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. Fine. Ali. 3. a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli. Episkop je nekada bio na čelu crkve. ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima. koje „krstjanima" nisu bile potrebne. Prijezda je. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. 210 //. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira54. pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina. da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije. izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana". da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam. koje su. bez svake sumnje. C.

He 5oj ce. jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima. Die Papst-Fabeln des Mittelalters. 179. ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9. naravno. da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere. Rački. 19. TS. 60 D. U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj. ima najviše materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom. U čemu se sastojao Silvestrov greh. F. 112—113. prema tom istom tekstu. 179. 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). Prilozi.a fla BaM p. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj. Dajući. ed. o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. Vjerodostojnost. Prilozi. odnosno rimska crkva je crkva idola. a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (. po koji put već. 61 I. Katolik je. Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61. Vjerodostojnost.168. „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx". ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo58. 68 D.a ijapcrBo". M. Miinchen 1863. h 3arpe6 1866. nije jasno. na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-. Kniewald. 32. Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm. 168. Hung. Luka 10.. iako je to stara dualistička tradicija. Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe. i ubačena. Mon. Pa. više mesta stavovima katolika. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina. 377. Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu. Vjerodostojnost. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost. nego tebi što boraviš među grmljem". U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. 59 D. I. . 1 (1948) 42) upozorio je. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU. Theiner. Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on. Luka 12. 66 A. 29—30). Kniewald. 2.21). Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus). Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena. u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. 52—106. a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60.mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo. . Dolinger. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački. S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke. 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 57 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry. Dela 20. a kod njih je bila „prava vjera apostolska"57. 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65. pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62. katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?" 84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo. čak. argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena. Kniewald. ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih.moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve.. naime. 212 U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63. jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. 41.

goneći ih. Up. D. Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju. naime. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo. gde se traži da se duše spašavaju.. 10). . Katolici su.. Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora.pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom. dakle. Rački. Kniewald. da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on. zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni". 115: Non sunt in bosna omnes gentes... Matej 5. apparet toti mundo. 113. . pošto. De bosnensibus autem. a ne smanjivati se. „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost. kojom nisu raspolagali. Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u Lombardiji i Bosni. quomodo probare poteris. Prilozi. Vjerodostojnost. dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. ali pošto ste uvek pobunjeni i 213 .. tamo u gradovima je vera. Prilozi. dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola. fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe . Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"70. 69 F. 64 Možda se u ovom izazovnom pitanju. quod apostatas receperunt . praštanje i ljubav. Mada ju je katolik napisao. a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone. 113. jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym".".. a ne obrnuto71. god.Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66. 14—15). dalje. Matej 26. Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti. jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra". 170—174. od Boga stvoreni. što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"68. osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i 63 O tekstu up. Rački.Vidi. I Jovanova 3. 1—3)69. gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8. Katolik je.. 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH. Vjerodostojnost. Oboje je moguće jer je rukopis nastao pre 1421. nemaju istog oca i treba da ih mrze. krije aluzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima. 66 A. da bi bili verni Bogu. treba da gone one koje Bog mrzi. quod te dimiserit. Prebacivao mu je. u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. Rački. 27—28. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio . 52). 112: Tu autem in montibus stando. . •8 F. . 68 F. već su se suprotstavljali moralnim argumentima. jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim. koje katolički autor nije izbegao. izvršavaju zapovesti apostola. te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj. sveštenici i đakoni. 67 F. Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću. qui vos receperunt. da je prava vera tamo gde su episkopi. kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. II Timoteju 4. 173. prevodu. naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili. boraveći u planinama.. čak. jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo".. Kniewald. primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (. gde su episkopi i učenjaci. Rački. ili je aluzija na veliki raskol. 5—12). u stvari. a ne gube (Matej 6. progonima. Solovjev.. Prilozi. navodeći mesta iz Novog zaveta. Vjersko učenje. Prilozi. katolik trijumfalno zaključuje: . Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: . „Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu..

osim toga. razumljivo. si resistitis malum facienti. H c ynpaBHxeji.A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy. rituali i etikecija itd).F. koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju. 72 F. Prilozi. legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. U očuvanom izvornom materijalu nema. 119. Izvrgavajući ruglu jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (. Prilozi. između crkve kao zajednice svetih. zemaljskom svetu. nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti. međutim. 119: Hereticus: ab initio fuit. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (. 5nhe roi&eHH". koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti. To. vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus. jeretik odgovara: „Opiremo se"73.Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM. ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju. Efescima 6. 118. 12).HMa TaMe oBora cBnjera. Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet. Ona. odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. 29. vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su. a jeretiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"74. prema našim raspoloživim izvorima. tako i sad". u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. 118. pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve. u sistemu političkih odnosa. koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava. već za odbranu duhovnih75.. 75 F. a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim. i stvarnog položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78. stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja77. Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla 214 . 73 . u stvari. Rački. 117: Romanus: quero a te. stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72. na čijim učenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. Ima. F. 30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?". odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4. oblici akata i formulari. 22—23. 12). Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta. naravno. Rački. Rački. nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti. tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti. naravno. ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa.ustrajavate u zlu. Rački. c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a". ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih F. Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom. 74 To je. 70 71 gospodara. odbacivanja duhovnih i telesnih kazni. Prilozi. Prilozi. svoje političke interese. II Timotiju 3. quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. Koliko vidimo. Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima. „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga. Prilozi. Rački.

Up. gde 215 Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I. ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu. da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže. na drugoj strani. na drugoj strani. Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike. ali „vjera" kao tvrdo obećanje. NS 3 (1948).. zbog dužnosti da . što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima. Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi. pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima.. Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM. Rački. koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći. 81—102. bila simbol i zaloga samostalnosti. apsolutno preovlađuje. mesto je nejasno. da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si.vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule. Uopšte uzev. Kniewald. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo. 79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu. Vjerodostojnost.u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"81. et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia. ali je. 169. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika. D.. 80 76 je. što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka.. na jednoj. CKonje 1982. " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute. istovremeno. svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili. nec vos salvatos dicitis sine capite . i srpskoj crkvi i srpskim velikašima. (F.e 6ocmcKe tfpKse. ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. dok se ono drugo ogleda u krunisanju . salvari non potestis. čvrsto zadata reč. A. 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju. gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom. Ali. 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . gde je i bilo glavno poprište njihove angažovanosti. koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. Vladari su imali oružanu silu. .80. Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država. pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne. bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem. moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje. EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a. katoličkog trebinjskog biskupa. . COJIOBjeB. ipak. 180. Prilozi 121). koja je 3 na jednoj strani.

samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima82. 356—358. . 1 (1964).. U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja. 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa. izloženi propo-vedima i primeru. prepada svaka pravda. 348—351. kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala. katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla. ali to. oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi. nije bitno uticalo na moral. fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba. Cyiy6u eeHatf. 8. ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana". C. 343. U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena". To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici. podataka o tome da li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti. izgleda. U našim izvorima nema. TiHpKOBHh. 213—214. Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. 81 Up. veoma karakterističan za evropske . pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi. zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarobljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije. održavanja i jačanja vladareve vlasti.poštuju tradicionalna prava. Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima.. na žalost. > 82 Up. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije. a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese. Njeno ograđivanje od praktične politike. C.. 216 III. Tek mnogo kasnije. i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi83. bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja. . duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. TiHpKOBHh. kada se toliko stvari promenilo. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja.

svojom organizacionom mrežom. po pravilu gušćom i trajnijom od svetovne. uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi. et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. hrišćanske države XIII—XV veka. vel si exeunt.F. čuvala rimsko pravo. 15): ce OH na>KHnjex KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv. da je namesnik Hristov na zemlji. Na istoku su hrišćanske države. et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces. Opportet attendere a talibus. U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne. shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene. a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines. u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima. et tune oeculte mu-tando vestimenta. Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni. et in illa spe fiunt infinita mala. quia ostendunt se humiles sicut oves. pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju. Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. et sic rapiunt animas. Vizantijsko Carstvo pre svega. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i. obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu. a zatim i države oblikovane po njegovom uzoru. što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. nepoznat rečnicima? 88 npopoKa. koje je imala.). davale su savetodavce vladaru. 115. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. najzad. dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu. U prethodnom odeljku je već pokazano da 217 . venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam. Najzad. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej. Prilozi. Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere. kao što je bio slučaj u Vizantiji. čak. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka. borba za vlast u gradovima itd. non propter lanam sed propter morem ovilem. Ona je sama. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere. a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH". u upravljanju gradovima. quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte. 7. crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom. i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni. id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando. može se izgraditi idealni tip crkvene uloge. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda. qui similiter suht lupi rapaces animarum. Ali. u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i. npr. održavajući carske zakone. katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium. a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove.. Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. Rački. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država. sudske i diplomatske poslove. et perit omnis iustitia. a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek. iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija).

dakle. 180—181. naravno. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda. delom zbog svog načelnog stava prema svetu. u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje. Beorpafl 1955. ni efikasan pomoćnik državne vlasti. M. Vjerodostojnost. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države. To su. temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima. Kniewald. 116. Rački. Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku. pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša. kancelar. 10—13. 180. a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. bez obzira na sve to. " D. Ipak. sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu. 208. 180. 90 D. Svetost je. ubijanje ptica ili razbijanje jaja89. s druge strane. 88 D. gde je pregled ranije iznetih mišljenja. U strogosti moralnih 84 U jednoj parnici pred dubrovačkim. Prilozi. Vjerođostojnst. 169. sudija). Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin. JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne. Kniewald. 87 F. 85 Up. S jedne strane. 9 f. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru.bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. Vjerodostojnost. S druge strane. 89 D. na što je u ime suparničke strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto el mondo. Kniewald. . Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival. U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar 86. . imamo. u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih odluka. 180. Vjerodostojnost. JJiiHHh. inače. čak. delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. rusagu) Bosne85 koji. a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. HAD. bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu. obavezivala na bezgrešan život. koliko ih je bilo.. Kniewald. Sentenze di Cancellaria. izjavu da Bosna ne poznaje za218 kone84. 169.krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše diplomatske misije. takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu. a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88.

slični vama. sudeći po tome tekstu. pored nade u večni život. Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista. >~° F. in adamo et eva appetentes esse dii. smrtnom i gnjilom. već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri". objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti. et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii. za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje. Vjerodostojnost. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima. 24 (1902). 97 D. poštovanje u vidu klanjanja (adorationes). i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. Rački. Prilozi. Prilozi. 178. god. et cui non dant. vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. postquam ab ipsis venit salus. 169. kako sami kažu. tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji 220 . 162. Prilozi. Nekoliko decenija kasnije. a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4. papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima. " M. Vjerodostojnost. C. Iako su predstavljali sablazan za druge. 129. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"91. datum est. Rački. Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's. Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba. koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. a ne srcem.zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. 116. quia tališ honor soli deo debetur . takođe. Katolički izvori to oštro osuđuju. jer takva čast se samo Bogu duguje"98. Rački. gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". kralj Stefan Tomaš. O tome nam sasvim određeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda. 5—8)96. et sic evacuatur omnis speš de deo. kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97.. ljudi itd. gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum. Archiv fur slavische Philologie. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. Kniewald. U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. i na primere Pavla i Varnave. 114. non est datum."95. 114. sic isti se deum dantes. predočavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10. naime. Jere-ticima je. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su. Speranskij. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se. •3 F. Prilozi. ■RnpKOBHh. 26). za koga kažete da je stvoren od đavola. mi smo smrtni. Up. 179. stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. 82 D. Ukazivano je. pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita. 211—212. izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. 219 nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. Papini teolozi su u tome. 96 F. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku. pro quo apparuit in terra. ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena. Rački. bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog92. quod cui dant. Knievvald.. " F.

nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu. Rački. 163. Bogomili i patareni. čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava. i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda98. 155—156. pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima. postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. Dokle god se prostirala \rtast vladara. kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara. 457—461. U svom komentaru na str. Te osobine. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila. 88 221 vlauara i državne vlasti u Bosni. ali i uzrok slabosti F. tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru. da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu. U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana. Vjerodostojnost. može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage. Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu". Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu. 100. već je obuhvatalo i učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima. To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima. kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. •• D. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima.u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini. mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetskoistorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. posmatrano iz drugog ugla. ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. Međutim. mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. god. ili. veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost. U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad . Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije. Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam. U svakom slučaju. najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života. Kniewald. dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu". ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo. omogućavale su da vlast bude delotvorna. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd". Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju.

104 O tome vidi niže str. 6. bio je uvek prepušten drugima: vlasteli. 102 Up. Lettere di Levante. što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi". naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. bio kod vladara u „vjeri". navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu. 150. 96—101. 101—106. Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku. PycautKa iocuoda. da mu se imanje neće okrnjiti..OK<M'fc VA lit WrAlJL. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću. on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje. dok nije počinio „nevjeru". Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. odnosno posle 1377. što znači da je uživao obećanje. a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak. da neće biti pogubljen. kako pokazuju bosanske povelje. C. crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti. Prema onome što smo do sada videli. tvrdo zadatu reč. zatvoren. dokle god je bio poslušan. a sluge „krstjana" i ljudi njihovih . Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja. da mu se zemlja neće oduzeti.AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H . idući hronološkim redom. 105. uzet za taoca. god.. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina. f. bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina.hiža".104. usmerene po pravu prema banu.i savremeni dokumenti. vladar je. 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrreTa. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu. TiHpKOBHh. Kada bi do toga došlo. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine. Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran. ni na strani podanika s obavezom da verno služi. Kada su se Dubrovčani 1403. Obaveze „verne službe". TiHpKOBHh. 101 HAD. 21 (1974). HcropHJcKH lacormc. Td.los uživali su imunitet zajedno s crkvom. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa". kralju. a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene102. na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako. 4. rusagu) bile ujedinjene. C. kako se jasno vidi. Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin. crkva je bila. koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte. mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika. ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"101. 222 „nevjeru". "HHpKOBHh. a naročito odmetanje od vlasti vladareve. 104 C. nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio 100 Up. 5—17. „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći". ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: . iznad sistema. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice. god. dokle god je vršio „vernu službu". IV. 235-236 i nap. „BepHa c/iync6a". 2 (1962). Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj. Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju.A<I <«Y * V N C BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd. juli 1403. Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. 31.

on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći. što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. Miklosich. među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života.HH 3d M. brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića. A. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE H 3dr©pHE U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. Finea (Bosnian Church. 7—8. BOCdHhCKIi"107. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. Beorpa«. HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U.y Bt^v A'A^V K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i. 108 F. Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred 108 106 107 108 L. str.. djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH. vero-vatno na sastanku vlastele. Eeorpa« 1964. Vindobonae 1858. L. oblik jemstva ustalio i uobičajio. Thalloczy. 377—379. VII.lA\ FAABt V}/t. Thalloczy. svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve.. 11. CTOjaHOBHh. Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom. Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi. 17612 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" . br. Studien. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere".đH y3pOK. V. pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici. Po opštem pravilu. 14—15. Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a.HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy. god. verovatno u ulozi pristava. ali na drugom mestu. . Studien. god. kao oblasni gospodar.108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. "RiipKOBiih. Studien.Xrih(HbCKd 3Ertwd" . . sastavljene negde posle 1366. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići bili katolici. Ona je samo datovana pod Kreševom. 68. O političkoj pozadini nastanka toga dokumenta up. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J. počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina . Koliko se i ovaj. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta110. 251. UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt. 192—199. Monumenta Serbica. JL. ilustruje već K HI K 223 H KCE n'pKBS CB'pfiH BEpd EOCdNCKE. H/IH G$>i»B<MNy.106. 1934. ni pogaziti .. ali nije identična s njom. U celini uzeti. 23—24. H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H Ađ M Y ct HE M tyl . Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno. Hrvojev sinovac. posle jednog pohoda 1434. L. U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. IV. str. u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika. dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom."112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV » » AHAd V PY E npKk-KOBNE"113. trojica vlastele župske i još uz to dva kneza. Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII. Od povelje bana Tvrtka.phKBh kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109. C. str. 285—286) u odnosu na ovu povelju. 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4.. II. Thalloczy. IX. inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. H<IH EAA\\". Ćela formula i ceo postupak su identični.hCH nOpEHE HHK^dpe. u ispravi 175pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika. u Milama. 19—22. br. II. samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima. br.

kad se govorilo o njegovom padu. materijalnu zaštitu i utočište. To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem. . Studije. pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik. Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 113 F.. Miklosich. CTOjaHOBHh. 254. pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. Pavle Maštrović i Pavle Radišić. stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića117. 114 F. Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua. . koji je i inače tražio povoda za rat. ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. Imamo svega jedan dokumenat. H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d. Monumenta Serbica."115 Takvo reŠenje djeda. Šidak. nepodmitljivi. Monumenta Serbica. i zaista se vratio u svoje. praćen šestoricom patarena. ali dovoljno rečit i karakterističan. a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i. H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE. ostalo nam je sačuvano ."114 „Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar. kako se u jednoj ispravi kaže. bosanska crkva je pružala i stvarnu. . koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju". Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama. . 379. kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni. naime. I. Iz diplomatskog dijaloga."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu. Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto. god. 112 115 C. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha. nagnalo je kralja Ostoju da vrati i 111 V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) J. 37—48. 2 (1954). „BepHa cAy?K6a". bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. pošteni. koji se tada vodio. došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića. a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh BE3h KpHBHNt y3ŁT0. da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". . 434. Ni o tome nemamo mnogo podataka. Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404. gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCdMM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd..HH\h . 224 potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda OBđpoađHHK . TiHpKOBHh. kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima. ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. kako znamo iz kasnijih događaja. da vlastelin neće biti pogubljen. već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva. Pavle Klešić je u leto 1403. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj. koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu. verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovčanima ne spominje. 438—440. oduzeo gradove i posede. zatvoren. Kralj mu je. bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre.r^. uzet za taoca. pošto je grad pružao azil. O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću. Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja. kako imaju ogroman moralni autoritet. JB. 105—106. pravedni. Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima.HY A^AV H NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh WKe H \.spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće. Miklosich.

I. fluHiih. idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik. III. „Bepna cAyotc6a". god. i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta. nap. a otišao je u pratnji šestorice. Stojanovića. 73.. prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119.. nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali. 181—236. Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine. ' lle 117 225 Dubrovački dokumenti. et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni . On je u junu 1405. a još nije bio sklopljen mir. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa. sporedno sve drugo sem činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani".. 4 f. naglo pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni122. TiHpKOBHh. CTojaHOBHh. JJpMcaeuu ca5op. Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića. Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena. HAD. 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium. otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. gde zaželiš da budeš.. ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih. JIHHHH. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje. naravno. Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj. M. 107. ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maiormente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. 433—434. na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš. ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji. To. 53. a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". Up.3 dy6poeauKoi apxuea. Za našu temu je. ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" .dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku. 118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M. objavljene u već citiranoj zbirci Lj. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. 104— 108). III. Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i . ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad118. koliko je potrebno za njihovu bezbednost120. poreklom Bosanke. C. JB. vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru. čija su nam imena poznata121. 119 M. naravno. navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena. Lettere di Levartte. uz ostale. već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. služavke jednog dubrovačkog vlastelina. Eeorpafl 1967. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra. koji je objavio sam prof. M. M. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente. u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa. ripHjio3H KJHO 24 (1958). u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici. Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne. H3 dy6posauKoi apxuea. a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš. flHHHh. 69. u izmenjenoj.

fliiHHh. Dubrovčani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni".E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. H3 dy6poeauKoi apxuea. doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu. Naime. Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa.ua. preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio . Nešto ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja 124.y3My BpxV ttst" i da ga .. H3 dy6poeaHKOt apxuea. JlHHHh. No. 493. I. djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića. 223). 184. M3 dy6poeam<oi apxuea. Neki su se. Iz beleške Ruska Hristoforovića o registrovanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji. nepristrasnost. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi. 123 JL. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava. bratu Sandaljevom. M. M. djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH". svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge. CTojaHOBHfc. III. Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga . III.. III.počteno" otprave. H3 dy6poeauK0i apxuea. H3 dy6poeauKOi apxuea. Ono jedino pismo djeda. J^HHHh. Patareni su krajem novembra 1403. ako je uopšte bilo moguće. . I. 221—222. III. „krstjani" Stojan. III. odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126. H3 dy6poeauKoi 121 KC 120 apxuea. nepodmitljivost. teško je bilo. Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice. JJHHHH. CTojaHOBHh. flHHHh. kako to pokazuju naši dokumenti. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea. „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju u javnom životu. starac Bjelko. što svakako znači da su imali zajednički posao. Radak i Dobrašin.. sačuvano u Dubrovniku. već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane" M. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128. preporučivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike.Harnih. pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. zatim knezu Vukcu. Kao ličnosti od poverenja.. 34—41. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole. Cuiape cpucKe uoeejbe u uuc. „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara. Pojedine „krstjane" su takve misije za duže vreme odvodile u 226 . 121 M. i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. i jednom trećem arbitru.H ceo« QY nonviBS y sce KEPOBO". ostati u ulozi trećeg. Uzoran život. da prate pregovore i da sami pregovaraju. 190—191. 121 M. 190. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125.jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze. Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena. 182. god. neobično veliko poštovanje. pomirili sa ulogom zastupnika. III. bilo kakvi da su motivi posredi. III. flHHHh. nezavisnog posrednika. Radosav. Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima. 185 M. 184. od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari. Ratko. čak i službenika.. 122 M. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu . Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela123. 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen. kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali. dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405.

V. navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu nadležnost. Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Radenovića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku. Gojsav gost. 435. naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane. suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan.3 dy6poeam<oi apxuea. 79. je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom JB. U drugom slučaju. od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi. Radoslavljevu polovinu. Međutim.2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131. koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika hercega Stjepana. Znajući. 19 (1970—1971). C. a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. godine. jer je pitanje o kome govori pismo. koji se desio u drugoj polovini 1440. Radoslava i Dubrovnika184. god. da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu. I. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima.y KprriiiaHHNv" izvođen. nije sporno da je jedan krstjanski starešina. 130 Kako sam već odavno upozorio. iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj. 46 (1934). JJHHHIS. Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na politički život srednjovekovne Bosne". TiHpKOBHh. III. naime. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta. J.. davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne. 128 127 T3M. — M. Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y. M. 131 B. a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav gost. Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava. CTojaHOBHh. Pri tome se polazilo od dva slučaja. na jednu aferu. ako se tako sme reći137. Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. 19—29) razmatra temu s gledišta od nosa crkve i plemstva. A. dakle. nastojala da kupi. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava.svetovnjačku sredinu. i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma gali bosanski plemići. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-vlovića130. Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata136. a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate. nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe133. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: . 186. Dinića. U njihove 227 . bilo aktuelno u trouglu između Sandalja. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. CKapnh. da je možda pomagao županu u radu132. može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. 129 O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. XepJiei CiueffiaH ByKuuH Kocaua. konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina. od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila. dokumenti o Konavlima. a drugu. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu.

169—170. tražeći i ispravu 177slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"138. vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. dakle. isključiti. 133 HAD. 3. I. na istom mestu. Acta Consilii Rogatorum.. i to između sekvestra od avgusta 1440. "RoinKOBiih. Fine. Bosnian Church. god. omanji karavan. Ovi su. Sve što se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci. Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska". 97: . 102' od 18. god. 24—27. pa je jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu. pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju . respondendi litere nuper recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis. 27. pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati. juna 1422: .ar-repta per patarinos apud Gorasde". 227 228. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina Radovca. de excusando nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette. grupa dubrovačkih trgovaca. pa 10. ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji. jula 1422. Šidak. inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se. 4 (1983). a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. ali su se trgovci podelili. god. H3 dySpoeauKoi apxuea. 292.. decembra 1440. a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu. Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. naročito kreditori i tužioci. Studije. U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. 135 Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac. IIviiHh. sto znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija. narav no.. dok je druga grupa stigla docnije 178bila bez isprave. i ponude da se povede parnica i učini pravda patarenima u aprilu 1441. HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi. videlicet de excusando nos a predictis voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his. 257—260. fol. CTOjaHOBHha. V. Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima.. jer se Dubrovčani dalje ne žale. 137 Iz dokumenata objavljenih u M.. Takav dokumenat su dobili. Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440. Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa. Eeorpafl 1858. 194—196. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu. u M. i svakako oslobođene. Acta Consilii Rogatorum. CuojueHutfU cpdcnu. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. 3 (1420—1426) f. 134 HAD. U decembru 1440. god. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu Sandalju pro facto ceteuertine de Canali. zadržani i roba im sekvestrovana.ruke već je pala Srebrenica. s pozivom na dok. govori o oduzimanju utajenog velura ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva. III. 3 (1420—1426) f. koji je bio u Goraždu. tj. Žalba iz januara 1442. A. i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu. u kraljevu zemlju. god. izdaju isprave o slobodnom prolazu ili 228 . 99. gde je i osvrt na raniju literaturu. i n. zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića 138 J. i negde pre sredine februara 1441. J^nnah. Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe. 100. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića. O fociuuMa „upKee BocaucKe". II.

Ali. sekvestru.krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve. Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. Nije. Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana". god. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju. Vidi nap. čitave zemlje. III. 184—187. 22. 278.. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja. Reč prosto znači oblast. Sandaljeva. 310 nap. obično dok se ne iznudi rešenje spora. Hum.. JJuHHh. nap.eM BeKy. — M. dakle. u Go raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija. 140 M. /#. a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche".ad locum dictum Ruxin patarino" ili . dakle.. u čemu je prepoznata Crnca u Zatone.ad locum patarenorum". Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje.. Uzimajući sve to u obzir. JIM. kaže „ad patarenos" ili . flHHHh..? dy6poeauKoi apxuea. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo . . ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu. 227.. VIII 1440: . JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua. reč o otimanju već zadržavanju. koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti. što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali. neko ko po ovlašćenju gospodara vrši vlast u njegovo ime. Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a. bar u prvim decenijama XV veka142. 25. njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. Up. Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. 180Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik" (tako je nekad prevedeno). U aprilu 1441. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu. što bi se danas reklo službenik. zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. Isto tako. ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim . te bi se. III.„vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz.. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tkanina. 179Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna 229 na traženje njegovih patarena1*1. moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene. 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH.. Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima. kraljeva (contrata del re). II3 dy6poea<it<oi apxuea.. Već u avgustu 1440. čak. JJHHHK. 125) citirao ugovor o ponosu . Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je. Pominje se „contrata Vlachorum". M. nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu.ad Glupscovo usque ad domos Radovchi".ad domos christianorum" . po svoj prilici nedaleko od Goražda. na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. Eeorpafl 1978. morali bismo imati nekakav spor između njega. Popovo. One se nejednako vide. Trebinje. teško da će se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5' crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom. da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka.ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". 141. II. kraj. pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše140. Radoslavljeva. predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. scribendi litteras comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris mercatoribus per eius patharinos. dakle. funkcioner. god. zatim župe kao Konavli.

regrutovana iz kruga srodnika i službenika . tj. je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S. razjedinjene i zavađene. Mihaila. kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice. videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices. a to je bio i rok kad se. iz XV v. tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba. međutim. zauzetosti berbom. koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. Znatno drukčija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. Hs dy6poeamcoi apxusa.OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry". a do kralja u normalnom slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana". Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus). III. iz istog razloga. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima. Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima. U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. . prout unus ordo debitus exigit. u čemu 141 M.HHHh. Jl. Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji. 113 dy6poeauKoi apxma. predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom. Vlastela pojedinih teritorija. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. 228. III. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo. vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. podržavan od vojvodinih poslanika. arbitarski položaj između vladara i vlastele. na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari. septembra iste godine. dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. godine. date garantije u tradicionalnom obliku sa 230 . To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine. ima pomena o djedu samo do 1438. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. jjHHHh. delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima. koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost. bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele. Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana". jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv. Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis. koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. avgusta i 1.. posle pomirenja. IV 1441. odnosio na neko suđenje. . Drugi odgovor se. Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta.ustanovama. februara 1445. Ali. Izdat je 27. 8. oblasne gospodare. Jaka strana je. Ne srne se.. 197. kada su. loca et contratas ipsius dominii . a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva. i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića. mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice. a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama. terras. po svoj prilici. jer se crkva nije mogla istisnuti. 142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović. imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država. kraljevu zemlju (contrata del re). U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije. nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava144. nalazimo u citiranoj zbirci M. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju vojvodinu: per totam regionem et territorium. nesumnjivo. Zahtev druge strane. nisu održavala suđenja. kako su je Dubrovčani nekad obeležavali.

kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva.. na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću klasu. Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU. zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti. 145 Jh. na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti . 8—11. izazvano podelom na teritorije. TiHpKOBiih. nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU 231 Kada je reč o srednjem veku. bez uplitanja i diktiranja države. Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele. IV. PycautKa iocuoda. „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi čajima Bosne i s njenom slobodom". kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka. CTOjaHOBiih. O okolnostima sklapanja mira up. 190—199. 66—69. Pomeranje u odnosima između vladara i vlastele. a još više o crkvi bosanskoj. HcropHJCKH laconHC. U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom. da su imali u njoj svoje mesto. Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana. odnosno na drugoj strani. imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne. 21 (1974). C. 345—346. 151. Maupo OpGHH. ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori. II. može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne strukture. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni. na pravednike i grešnike. koje su gubili zajedno sa državom. Kpa/beeciueo Cjtosena. iznad svih klasa realnog društva. Poučan primer predstavlja domaća vlastela. I bez dublje analize. "RHpKOBuh. 144 Up. o čemu će još biti reci. državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu. čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. Beorpaa 1968. kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj. U srednjovekovnim uslo-vima teško je. čak. C.ustaljenom ulogom crkve1*5. stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka". 143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima.

. Oporuka „gosta" Radina. nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama. Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta. u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge.dum" ili . s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina.. poglavito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. No. a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini. . 161—169. da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas. da nije uzimana u obzir okolnost da 233 . o kojoj ovde nećemo diskutovati. Studije. a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu. bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata118. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski. kako ih poznajemo iz izvora. svoga nećaka. znamo samo imena i činove. Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen. o kojima je ostalo pomena u izvorima. familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija. ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena. valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike. Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran. ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje. Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom dvoru. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje. a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio 146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. Šidak. oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"146. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja. i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti. problem je. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama. nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina. jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije. ipak.udostojeni milosti božje. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim.kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve. Naime. 147 Kao što sam već ranije upozorio. već samo vera. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu. Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku. analogno je onome „dominus". njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"147. Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini.

starice korisnici: ništetni. 23 (1911). a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći.no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE. Marija.. U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije. Sv.. Stefan. prokaženi. Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i „krstjanicama": . Vazne-senje. žedni. naročito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja. Petka. dakle. Đorđe. 363—382. U krugu krštenih se. 234 je i zadužio svoje prijatelje.WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi. 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu božju na kolenima . nekom 6. uključujući krsno ime Radi-novo). sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom. Bla-govesti. Još o testamentu gosta Radina i o patarenima. starci i starice. žedni. Vaskrsenje.potvrđuju elemente iz samog testamenta. burnih. slepi.Md HOB'feKd" da dele nekom 3. Testamenat gosta Radina. slepi. nedelja. 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu). 104—108. 4. ubogi. 5. CTojaHOBHh. 25 (1913). Sv. GZM. 153—156. 6.KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO. tekst je najbolje izdat kod Ć. III. vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima. koji su prave vere apostolske . hromi.se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama.d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu. petak i jedanaest velikih praznika. 353—357. ne ide za tim da se deli socijalno degradiranima i onima koji imaju najveću nuždu. Sv. Truhelke. hromi. Sv. nevoljan čovek prilike za podelu: prilike za podelu: Sv.H H \-Ko:iiiE. Truhelka. 24 (1958). stari. Hi dy6poeamwi apxuea. udovice.aMk". arhandeo Mihailo. a nekom i 8 dinara. gladni. zatim Jb. a ne da su „krstjani" imali hramove i da su palili svece u njima itd. Radin gost je odredio da se . U svakom slučaju. krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube. 4. Tadioko Marojević korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice. od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u određenim prilikama i na određen način. Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua.npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh"... molebni. hromi. Sv. ubogi mirski ljudi. slepi. a iznosi su utvrđeni na 3. ali se i tu prednost daje onima koji su u većoj nevolji. i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE". sirote. Sv. hromi. Sv.iih crfemiMih H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i . gladni. 5. SVOJI iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin DUBROVČANI iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević. slepi. 214—220. nekom 5. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih. a takode i „mirski ljudi" (dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi. GZM. nekom 4. Međutim. II. koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. starci. 148 Kao što je već rečeno.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa. Roždestvo. HeKojiuKo hupu. IIpHJio3H KJH<3>. 6. za koje se kaže da su . Prateći dokumenti u M. Pavle. dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili. ubogi. Petar. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje. isti.. neki prateći dokumenti: Ć. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3 .

Reč . nedelja. najveću gospodu ugarsku149. Sv. Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao. moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu150. Drugi Zaključak. M. mogla je označavati i gospodina. Đorđe. sluge. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću. Pavle. deceniju pre sastavljanja testamenta. Sv. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y ' CH WB 1N|1 (yr<>AHw) EH^W"161. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi". 4. I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi.kmet" kao što je. Ako je ovo drugo razlog. Sv. o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine. čak. Ciuape cpucne itoee/be u uucjua. koji sigurno sledi. kao i kod savre-mene vlastele. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina. podložnika ili roba. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu. dok su bili usred svoje zemlje. up. 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se žegu svece u hramovima božjim Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima". dojaHOBHh. 152. I. Sv. Nema osnova da se to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. Kada su. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3. mletački O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći. 150 -iupeSuncKa ejiaciueAa.U]Htx'''. oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti. 598. Vazne-senje. Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu. Marija. Petar. Kućani će tu biti. u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba.v ro^«! (rocn^iiNđ) ' W A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU. Bogatiji među njima imali su sluge. Pre svega. 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte. poznato. 52. a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. Blago vesti. koji su bili sitna vlastela iz Dračevice. ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana. dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. Sv. Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI. dakle. Kontekst je takav da se gotovo mora očekivati religiozna konotacija.. ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. C-rojaHOBHh. pa je upotrebljavana za „barone". Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. burnih. 11 (1960). onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima. Radoslav Pavlović i Dub rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika . pa. uostalom. ni seljaci uopšte. Vaskrsenje.. nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene". emigrant u tuđini. Sv.Sv. Petka. vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana". Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci. 5. 609. XymcK0- . koju je otkrio M. Godišnjak Društva istoričara BiH. 151 Jb. jasno je da se „kmeti" i „kmetice". II. bar u obliku „kmetić". u celokupnoj očuvanoj građi. Roždestvo. Stefan. koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku149 JL. Beorpaa 1967. arhandeo Mihailo. „krstjani" se ne javljaju u položaju. Sv. kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE". ne smeju shvatati u socijalnoekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se. što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. davalo već u srednjem veku. U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta.

braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje. Histo rijski zbornik. Sudostforschungen 19 (1960). O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina. pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". sastavljeni posle turskog osvajanja. 236 . a ne da se zaklinje uopšte. Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj". došlo do nas. a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. 154 J. o zemlji koju je „prokleti" kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da pomaže obe crkvene zajednice. Okic.autoriteta".„salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi. 109—115. „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima152. Studien. Možda se. Thalloczv. citira nepotpuno i Psalam 15. ipak. Ipak. 1 (1930). ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". Tri humanista o patarenima. 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima. o onima koji 152 Pitanju o posedima vratio se M. katolik medu čitavim nizom >. već i neki drugi posredni i neposredni podaci. primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. Bitan ostaje još uvek podatak. Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv. L. 247. U odeljku o zakletvi. papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva. Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš. I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo. ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću. svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. 153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu. U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji. koji je T. Tu se. Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac. ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. god. mesta na koja se oslanja. Matasović. koje smo ranije spominjali. Franjevci su. Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske". uz ostalo. I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima. gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)154. nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve. ipak. 25—26 (1972—73). Oki? naveo u svojoj raspravi. Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits. postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede. I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju „krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima. koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". iako im je bilo zabranjeno da imaju posede.. Turski popisni defteri. 411—412. mentacije. daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima.

. Rački. iskazana izvan polemičkog konteksta. Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa. Prilozi. a He npHMa MHTa Ha npaeora. 132. nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju. Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti. Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti.o5n'1. a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena". 1. niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera. . To postaje još verovatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. contempnentes doctrinam christi dicentis . sed illis qui possunt eis retribuere. još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. 116: Manifestum est. Byjiih. navodno. osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. čak. već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo učenje . učenja o predestinaciji. Sa ovakvim paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive. U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana". Religion and the Rise of Capitalism. stereotip. Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom. on je žigosao opšti stav svojih protivnika. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama. čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne. za veliki broj pojedinaca. koju su. Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva. katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25.. 80 (1909). U Kotruljevićevoj izjavi. preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva. Daničića). Tawney. Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. non dant pauperibus. već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune. uostalom. Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"155."156 Ovo bi se mesto. naravno. .mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za 238 . . naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja. a ne pojedinačne prestupe. quod expresse isti faciunt in hoc contra preceptum christi. 157 Citirano u M. Harmondsworth 1975. 158 Ja ne mislim. za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. i ako ponekad daju. i ovaj sud. Ijiac. F. H. i među sveštenicima i monasima. 109. imao je dalekoF. ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. prihvatili. ne daju siromašnima. Kotruljević se. moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora. nap. Rački. da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju. et si aliquando dant. tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"157. Ipak. Srećkovićevog jevanđelja. mora se postupati veoma oprezno. iako se lihvarilo. R. Prilozi. Up. treba se setiti da je neobična kombinacija askeze. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani. . kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje. 155 15t 237 sežne socijalne posledice. Ko oBaKO pa^H.

Živković. tipično roblje uz Tatare. Stojana i Tvrdislava. IT. više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom". Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. 239 ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha). U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta. Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke.malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život. ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. Ali. 160 G. Anali Historijskog institutu JAZU. <J>eJHh. 125—147. u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. godine. Vinaver.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EHX. V. gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i . beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. 10 (1982). 10 (1974). 333—340. HCTOPHJCKH lacornic. isti. GZM. Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne. HC 1 (1946). 148—162. 161 P. ro. 27—48. )KHBKOBHh. Istorijsko-pravni zbornik. Čremošnik. koje ovde ne možemo podrobno prikazivati160. a krajem veka i zabranjuje. 28 (1981). Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena. M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy. Kad bi došli u katoličku sredinu. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. 69—74. gde je situacija Bosne bila bolje poznata. Grlica. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova. Turke i druge.DfHiHH. dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce. Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne. 2 (1953). mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje. ipak. Uverivši se da su rođene u kato159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi. proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva. prodate u Brštaniku na Neretvi. 1 (1949). Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661. H. daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje159. 9—32. JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK). Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom. navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene161. oni su. 51—58. 21—27 (1976). roflunntaK . Saracene. U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. usled te okolnosti. a ne patarenke"162. mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola. vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu. gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. 2 (1947). Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. U Bosni. MenioBHTa rpalja.DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M). U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem. Bosna je. bili nekršteni. a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. naravno. 139—164. CoJiOBJeB. U Dubrovniku. odnosno posrednike za cenu tih žena. A. Tri žene. isti. kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu.

U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici. niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete.. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. Vjerodostojnost. ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava.164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. . tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube165. u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno. 115: . opšteg odsustva pravde itd. U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane. Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve. Prilozi. Ipak. njihove pretvornosti i hipokrizije. . čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. H3 dy6poeaHKoi apxuea. kao uostalom i u drugim . naime. 2 163 164 165 166 Dubrovačka građa o trgovanju robljem.zemljama u kojima se održalo ropstvo. D. da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. u nastojanju.. Prilozi. 168. F.. . F. Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom. privola (consensus) je neophodna. 124. JUHHHS. venduntur homines per fora ut bestie . a sami ne znaju dovoljno.D. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge. npr. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka. ropski status bio nasledan. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu. 84—85.odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. U Bosni je. a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*. da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna". Kniewald. 240 što je. Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa. po izvorima. Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. Hs dy6poeauKoi apxuea. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika. III. da je Radin gost bio oženjen. . Rački. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. pristupačna je sada u prvom delu knjige M. M. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867). Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara. to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"167. a i iz drugih dokumenata163. Kao što je dobro upozorio D. objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe. važilo kao običaj zemlje. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu. Rački. u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano. osim za najsiromašnije. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana. III. već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166. U susedstvu . 180. koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema. 63—65. pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. Knie-wald.

kanonski ne bespre-korno. nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina. Nimalo nas ne . ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo. da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi. koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni. Ono što je u njoj bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije. što je prema savremenicima bio . Vjerodostojnost. Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake strogosti. Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja. Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz. 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca. bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim stvarima preobratili. Kniewald.. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu. To je moglo u Padovi 1475. flamraHh. To. ali je. 187 168 D. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka.Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. Eeorpa« 1960.mos patriae". H. zvučati romantično.17° Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane. ed. Vjerodostojnost 149—152. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan178. već D. Mi ne znamo. Pa^ojinh. Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju. 243-^244. naročito iz „Dubia". "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika. ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve. Kniewald. Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. god. Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je. . EHO-rpa« 1865. koliko ih naziremo u Bosni. u stvari. koji ih je pratio. nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171. dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob1*9. naravno. svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. . poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko-pravna shvatanja. tako se nije ukorenio ni miraz. 241 da se „uzimaju zbog ljubavi. 150. 43. ed. nauucao JfoMernuujau. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i verna". 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354. dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172. može se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali. ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. izostanak pokušaja da se nametnu rituali.

93. Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. 260—261. 27—29. 10. zavisna od činilaca koji su dugo delovali. masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline. ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. obrasci i uzori hrišcanskog života. O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci. ona postaje otvorena trajnom. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa. 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. TiHpKOBHh. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napuštanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena176. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. III. IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu. Kniewald. Kniewald.iznenađuje činjenica da su katolici decu rođenu iz ovakvih brakova. 162. ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. 178 Up. C. ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. To. činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca. Pri tome su. tip socijalne organizacije. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. 242 V. 174 P. naravno. poseduje prećutan. naravno. sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima. 176 D. smatrali za nezakonitu. god. ipak. U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao . prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika176. mentalitet masa. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373. kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo. Ćošković. Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj. gde su navedeni izvori i gde je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174. 173 D. tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje. god. 105 (1956). Tpaioeu 6oiyy EOKU KoiuopCKOJ. 158. 1 (1968). tužiteljku) a se expulit. Vjerodostojnost. Vjerodostojnost. 5 (1985). uslova koji su se sporo menjali. Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje. KyjiHnmh. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napuštanjem od strane hranitelja. CnojaeHHK. 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa. ma koliko bila mala i skromna u snazi.

Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja. međutim. i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pripadala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale. Time što se promenila doktrina crkve u Bosni. pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu. kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika. a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka. ali mnogi paganski ostaci.zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen. nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili. od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali. i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova. u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje. ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta. tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. Ono što se čitalo. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti. Kao-i drugi dualisti. i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura. braneći i šireći svoje učenje. ni slikarstvo. koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva. teško se može rekon-struisati. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi. koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške. pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. sve do tridesetih godina XIII veka. sudeći po savremenim svedočanstvima. nisu iščezle sve kulturne potrebe. Ipak. Ostala je. ni u crkvi bosanskoj. postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja. koja ne poštuje krst ni ikone. bila razvijena među bosanskim „krstjanima". Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu. u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu. pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja. nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana. naravno. ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom. divljenja i ponosa. svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole. ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja. odeždama i dr. ipak ni u . Bosna. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da. zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima. pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali. a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena177. 243 Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi.

jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.
177

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke179. Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika. Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o učenju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga. Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i

244

zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245 ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima182. Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigurnosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o

širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246 kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim, materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli, gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upotrebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga doba. Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183 S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377 —1391) pod vlast bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katoličke crkve 186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god. prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno preobraćali Bosnu iznutra. Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99.

18

' Up.

kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Očigledno su politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto

249

trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro najranije bosanske države. Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u suštini samostalna država191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska" hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187 Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu vrednost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćošković. 191 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250 vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do njegovog stupanja na presto crkva

bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simboličan. Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato, kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28 —30 (1977—79), 59—75; isti, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima, ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem"193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti

251

progonjenim jereticima dao utočište u svojoj zemlji. vrlo je verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca. kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne. nije uticao na hercegove krupne političke odluke.samo herceg Stefan i on je učinio ono što je preostalo da se učini — on je. Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske države. Ipak. važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje195. Ono što se dešavalo pre i posle 1463. Pošto je do konačne krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika. tesno sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196. Slučaj Radaka. sukob Vladislava Hercegovića s ocem). a posebno E. Teško je. i kasnije u vezama s Rimom. Acta Bosnae. Iako je. Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa. Ta su tvrđenja ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. Verski sukob započet 1459. tada već pod turskom vlašću. naime. od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića. pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru. 63 (1985). god. Ada Bosnae. Već su savre-menici zapažali i beležili. pokazuje jasno da je turski osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. god. a 1454. međutim. KosaqeBHh. mada je pitanje koliko su tačno bili obavešteni. I u tome možemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu. 183 194 E. on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice. Kao što smo na drugom me-stu pokazali. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. prema papi Piju II. on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V katoličke monahe koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". Ostao je. 186 JL. god. Za odbrambenu snagu Bosne bilo je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja. naći ćemo kod savremenika konkurentna objašnjenja (gaženje ugovora. U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goraždu. da su. ipak herceg je od 1461. slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha. Fermendžin. a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. „maniheja" koji bi. Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. ipak.herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima". Uostalom. 12—13. predao Bobovac Turcima. 225. vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. verovati da je sukob oko crkvenih prilika.. TjiacHHK CVR. 252 nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve. Međutim. Fermendžin. god. 204—205. god. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je „perfidni pataren". Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju. . nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem. ali mu se 1449. iako je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate staroj veri. god.

This was preceded by long campaigns and periodic . manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language. 101. and their favouring of the rich. 249 BAN TVRTKO 32. The dualistic doctrine. 81. 95. up. 249 254 . except that it opposed their penalties. C. nor did they take part in the state parliament.. 92. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state. 91. present in Bosnia since the end of the 12th ct. From the end of the 14th ct. 220. 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203 BAN NINOSLAV 90. especially the death sentence and excommunication. There is hardly anything to be said about their socioeconomic status. especially the renunciation of material churches and of the traditional service. the . 95. as well as later. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades. 102. when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian .krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity. 105. They figured. about their interest in money. in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time. 101. together with the nobility and the traditional church. In the local administration. There are some data about individual estates. 204 BAN PRIJEZDA 70. the Bosnian Church aspired to a universal mission.adorationes" being their external expression). SUMMARY 253 THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. Since the church did not need painting. 96. However.crusades". the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities. 99.186 O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa. however. 99 BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16. for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. the rulers began to stamp out this practice. 245—265. While the church favoured isolation for its survival. however. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin. 93. had been defending the internal autonomy of the country. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds. As a rule. the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state. imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language. the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester).krstjani" played no role. Despite this. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people.. The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics.. The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other. while the Bosnian ruler. so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory. 104. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. resulted in specific cultural needs in the Bosnian area.. REGISTAR REGISTAR ADORACIJE (KLANJANJA). 92.. in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana. gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (. 98. architecture or applied arts. which had had a vassal relationship towards the Hungarian King. 82. 91. At that time.

141 BUSOVAČA 107. 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52. 215—218. 198—200. 175. 247. 119 BRODAR (iznad ušća Lima) 176 BRŠTANIK 71. 151. 185. 110. 212. 226 257 Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111. 240—242 BREZNICA 177 BROD (župa) 90. 156—158. 147. 139. 134. 146. 112. 215. 104. 243. 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207—210. 196. 241. 173. 247. 251. 175—177 CONTRATA 229. 117. 120. 59. 129. 223—227. 180. 134. 206—210 BANČIĆI (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (župa) 92. 177 DUSINA 128. 161—163. knez 100 BILINO POLJE 201. 61. 239 BURMAZI (katun) 97. 221. 112. 246. 172. 250. 213. 203. 15. 195—253 CRKVE 15. 164. 130. 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAŽU J 174 BOBOVAC 168.BERISLAV SKOČIĆ 100 BEROJE DOBERKOVIĆ. 98. 153—155. 252 BOKŠEVAC 178 BOLUNI (vlaška grupa) 141 BORAC 51. 113. 112. 89 DEZEVICA 128. 244. 160. 209—211. 99 CARINE (trgovačke) 101. 205. 239. 171. 117. 163. 103. 104. 195. 163. 249. 51. 110 . 135. 110—113. 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAČEVICA (župa) 31. 230 CRKVA BOSANSKA 14. 159. 172. 244. 202. 159. 91. 109. 73. 101 DVORIŠĆA (trg) 102. 162. 177— 180. 233. 163. 168. 180. 110 BATALOVO JEVANDELJE. 135 DESNEK/DESNIK 49. 161. 112. 95. 206. 252 ČEČVA 99 ČELNIK (vidi KATUNAR) ČETVRTKOVIŠTE (u Usori. 184. 173 DUVNO 100. 159. 130. 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA 198. 178—180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196—200. 234. 19. 53. 102. 53. 66. 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220. 93. 72. 130. 200—204 DUBROVAČKE NASEOBINE 50. 202. 116. 159. 159. današnja Bijeljina) 174 ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174 ČREŠNJEVO 178 ĆEĆE 107 DABAR 89.

116. 221. 178 GALUMAINIK 89 GLAMOČ 101. 224. 155. 58. 145—147. 117. 174. 129. 183 FOJNICA 52. 174. 116. 172. 113. 173. 121. 112. 103. 19. 221. 130. 188. 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51. 200—205. 66. 116. 247 JAKOTINO (selo) 99. 109. 229. 65. 116. 252 GOST MILUTIN 227. 182. 126. 213—215. vojvoda 223. 251 GRGUR STIPANČIĆ. 163—167. 51. 163. 167. 237. 164. katolička biskupija. 181. 224. 61. knez 161 IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182 IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45 IVANIŠ PAVLOVIĆ 158. 245. 134. 130. 112. 65—68. 154. 150. 89. 173. 107. 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52. 159. 159. 116. 175—177. 110. 62. 101. 109. 242. 163. 100 JELEČ (u župi Govzi) 130. 93. 198. 135. 176 JEZERO 131. 130. 163. 180. 210 EKSKOMUNIKACIJA 199. 134—137. knez 44 HARDOMILIĆI (vlasi) 39 HOROJEVIĆI (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVIĆ 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44 HRVOJE VUKČKĆ 18. 196 IVAN NELIPIĆ. 209. 66. 249—252 258 GACKO 163. 159. 62. 181 GLAŠKI (grad) 67. knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVIĆ. 175—177. 72. 118. 58. 130. 163. 107. 52. 100. 228. 131. 111. 183. 241. 163 JOŠANICA (selo) 135 . 160. 159. 182. 182. 181—184 FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18. 250—252 FRANJEVCI 15. 163. 187. 250. 63. 55—58. 110. 135. 171. 128. 111. 181 — 185. 251 ECCLESIA BOSNENSIS. 58. 113. 252 FOČA 51. 223. 226 JAJCE 51. 181.DVOSTRUKI MANASTIRI 202 ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ. 237 GOST RADIN SEONIČANIN 234. 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (župa) 176 GRADAC (trg) 103. 115. 251 IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195. 212.

Hlivanjski grad) 52. 216. 201. 117. 247. 237 231. 39. 207 KUTLOVIĆ (katun) 139 LAŠVA (župa) 90. 101. 110. 225. 128. 158. 116. 181. 116. 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28. 219—222. 44. 58. 81. 120. 162. 164 KONJIC 71. 204. 162. 235—239. 89 KATUN 39—47. 145. 101 LOKALNA VLAST 227—230 LUKA (župa) 31. 139. 97. 95. 253 KRALJ TVRTKO I 41. 168 KRALJ OSTOJA 100. 93. 173. 99. 129 MALEŠEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19. 249. 98. 224. 110. 49. 209. 211. 140. 111. 77. 117. 171. 168. 46. 78 KUKANJ (na Ćehotini) 176 KULIN BAN 90. 117. 211—215. 44. 100 LEPENICA (župa) 90. 120. 117. 112. 182. 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33. 116. 98. 139 KLJUČ (grad) 67. 157.JURAJ VOJSALIĆ. 233. 112. 157. 224. 131. 152. 181. 217. 177. 129. 244—246. 150. 226. 164. 40. 161. 158. 198. 153. 182. 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17. 142. 144. 226 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52. Hlivno. 57. 47. 146. 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49. vojvoda 39 JURJEVIĆI. 119. 159. 250 KRALJ TVRTKO II 161. 251. 51. 100. 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59. 154. 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96. braća 39 KABLE (selo) 99. 201. 109. 241. 79. 251 260 MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 . 92. 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35. 230 242. 182. 206. 109. 173. 33. 100. 202. 250—253 KUČLAT 51 KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11. 161. 220. 188 KRESOJEVIČ (katun) 139 KREŠEVO 107. 89 259 KLASE 25 KONZULI DUBROVAČKI 112. 82. 52. 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197. 171. 185. 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena. 103. 203. 153. 54. 148—150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIŠA 71. 225—230. 173. 199. 178 KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109. 142 KATUNAR 39. 163. 160. 67. 41. 35. 184.

177. 176. 176—178. 162. knez 32. 143 POPOVO 32. 166. Herceg-Novi) 54. 148. 62. 107. 176 PODVIŠEGRAD 176. 163. vojvoda 29. 225 PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163. 43. 109. 125 POSEDI KRSTJANA 116. vojvoda 224—227 PAVLE MAŠTROVIĆ 225 PAVLE RADENOVIĆ. 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ 176. 66. 184. 135. 145. 238 POTKUŠLAT 110 PRAČA 90. 76 PANAĐURIŠTE 174 PAVLE KLEŠIĆ. 134. 110. 237. 172. 158. 110. 55. 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202. 109. 56. 181. 99. 172—174 OSTRUŽNICA 102. 141 PRIBINOVIĆI (vlasi) 39 . 67. 177 PODVISOKI 110. 174. 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42. 56. 176. 41. knez 158 NOBILITACIJA 44—47. 182 PREDOJEVIC (katun) 139. 98. 107. 168. 187 PERUTINIĆ (katun) 139 PETAR PAVLOVIĆ. 163. 177 PODSOKO 163. 67. 173. 58. 136. 251 PAVLE RADIŠIĆ 225 PČELARSTVO 92. 112. 153. 55. 110. 110. 80 NOVAC 15. 150. 108. 180 NOVI (kod Goražda) 176 OBLASNI GOSPODARI 250—253 OBRAD BOROJEVIĆ 46 OLOVO 58. 100. 189 NOVI (CASTRUM NOVUM. 146. 182 PODJELEČ 176. 145. 177 261 PODKLJUČ 67 PODOBRUN 163. 164. 203 NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (župa) 90 NIKOLA PAVLOVIĆ. 42. 113. 177 PODVRATAR 176. 47. 146 OŠLJE 89 OTROCI 70. 187. 79—82. 176. 113. 162 PETAR VOJSALIĆ 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14. 150. 103. 122. 65. 113. 149. 228 PODGRADE 49—52. 104.MELA 90 MILIĆ VELIMISLIĆ 18 MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45 MIRILOVIĆ (katun) 139.

174. 172—177. 228. 167. 107. 126. 61. 81. 52. 252. 31. 129. 137. 115. 130. 81. 226 RADIN GOST 223. 163. 239. 250 SALENES / SALINES 49. 250 RUKOPISI BOSANSKI 20. 92. 119. 177 TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176 TOMIĆ (katun) 139 TORNIK (u župi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18. 142. 126. 175. 91. 227. 153. 159. 89 SAMOBOR (u župi Pribud) 130. 159. 176 SOLI (župa) 49. 62—66. 179. 173. 69. 101. 58. 164. 113. 51. 228 262 SRIDA (varoš) 67. 240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO 174 TVRĐAVA I GRAD 49. 116. 179. 153. 168. 93 TRGOVINA ROBLJEM 53. 104. 44. 167. 120. 71. 197. 177. 45. 222. 117. 186—188 SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15. herceg 29. 182—185. 128. 180. 228. 172. 180. 40. '33. 223.PRIBISAV VUKOTIĆ. 72. 98. 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58. 229. 89. 165. 153. 177. 55. 89. 158. 252 RADOSAV GLAVIĆ 227. 177 SANA (župa) 182 SANDALJ HRANIĆ.. 155—157. 116. 179. 130. 226. 224. 179. 159. 182 STJENICE (u župi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA. 146. 223. 182. GAJENJE STOKE 17. 175. 219. 136. 108—113. 41. 113. 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVIČI (vlasi) 141 PROZOR 163. 95. 54. 162. 175. 231. 175. 234—237. 182—184. 102. 117. 52. 112. 35. 37—39. 163. 240. 52. 239—240 ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105. 33. 245 RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247 ROBLJE IZ BOSNE 69. 162. 108. 162—167. 179 STOČARSTVO na selu. 151. 183—187. 228 RADOSLAV PAVLOVIĆ. 153. 113. 81. 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174 TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (župa) 117 TJENTIŠTE 163. vojvoda 28. 149. 164. vitez 241 PRIBUD (župa) 176 PRIJEPOLJE 111. 222. 30. 228. 168. 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34. 58. 112. 80. 176. 250 RENTA FEUDALNA 27—31. 212 SREBRENICA 51. 111. 101 — 103. 98. 162. vojvoda 28. 107. 44—46. 166. 54. 122. 158. 177. 173. 151. 127 RUDARI 59—62. 76. 226 SOKO (grad) 99. 125. 251. 184. 123. 147 RUDARSKA NASELJA 110. 103. 178. 171—174. 251 SLANSKO PRIMORJE 28. 182. 173. 89. 174 PURGARI 62—66 RADIČ SANKOVIĆ 44. 93. 176. 134. 53—55. 59-61. 102. 98. 249 RUDNICI 34. 52. 57. 165. 158. 110. 145. 117. . 188. 44. 188. 130. 99. 244. 71—76. 226. 253 STOLAC (selo) 135 STON 28. 117. 105. 109. 145—151. 154. 146—148. 150. 73. 49. 157. 72. 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144. 195. 50. 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225.

62. 97—99. 182. 135. 180. 156. 138—144. 72. 160. 159. 67. 90. 110. 217. 43—45. 188 VIA NARENTI 52. 146. 205. 52. 172. 130. 185 „VJERA" CRKVENA 93. knez 32 VOIHNIĆI (katun. 115. 100. 218 VLAHOVIĆI (katun) 139. 184 VIŠEGRAD 51. 181 VIA (trgovački putevi) 50—52. 120. 80. 163. 165—168. 182. 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (župa) 51. 59. 53. 165. 66. 130. 159. 226. 156 VIA DRINE 51. 100. 182 VESELA STRAŽA 163. 172. 183.178. 173. 100. 66. 111. 99 VUKAC HRVATINIĆ 99 VUKMIR SENKOVIĆ 100 VUKOSLAV HRVATINIĆ. 151. 159. 223—225 VJERNA SLUŽBA 221—224 VLADARSKA IDEOLOGIJA 14. 163. vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVIĆ (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (župa) 92. 135—138. 76. 117. 173. 183. 215. 177 VAREŠ 174 „VAROŠ" (naziv podgrađa) 50. 184. 172. 177. 175—177. 89 ZADUŽENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215. 119. 140 VLASI 37—41. 103. 186. 173. 183 ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / . knez 81. 182. 252 UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212 USTIKOLINA 109. 61. 56. 56. 156 VIDGOŠA (župa) 90 VIDOGOŠĆE (župa) 119 VINOGRADARSTVO 128—132. 185 ZBOR 35 ZEMLJANIK (župa) 99 ZEMUNIK (župa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51. 227 ZANATLIJE 58. 161. 156. 149. herceg 29 VLATKO VUKOSLAVIĆ. 115. 99 263 VLASTELA U BOSNI 79—81 VLASTELINSKA REZERVA 116—119. 187 VLATKO KOSACA. 187 VISOKO 66. 163. 165. 187 ZAHUMLJE 18. 180. 143. 174 VRHPRAČA (župa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVIĆ 183 VUK VUKOSLAVIĆ. knez 82. 97.

ŽUROVIĆI (katun) 139 Julijana SUŠNIK SUŠNIK 264 Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine. .