YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆKOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987
SADRŽAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
PREDGOVOR........................................................................................... Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

REDAKCIONI ODBOR

PREDGOVOR Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju. Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feudalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 154Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 155Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 156Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 157Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ručju 158Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoružanje. Način ratovanja 159Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog života E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi,

pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države. Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. a bilo bi potrebno i više vremena. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G. Pored društva i društvenih odnosa. crkve posebno obrađivale. koje je sam akademik Babić stigao da obradi. pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)". Svi dodaci. globe. najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se u oblasti istorije privrede. privrede. Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. istorija umet-nosti). poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je. pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života. društva. istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama.dohoci. Odeljci F i G. upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana. pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. prema naknadnoj razradi plana. priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. deo knjige koji je najteže dopuniti. u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. Kao što je poznato. carine. namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života. dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život. istorija književnosti. saopštavajući nove zaključke. zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje". što bi značilo i veće udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. To je. državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si. Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ . Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina. Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić. takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države. U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima. Kao i politička istorija.). prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. neosporno.

Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države.ANTO BABIĆ Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su. Pod formom monarhije. U jednoj je više dolazila do izražaja. pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva. te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija. između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. i feudalne vlastele. koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća. u feudalnim uslovima odlučujuća. jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba. obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost. moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća. u različitim vremenima i sa različitim tradicijama. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga. državno-politička faktora. pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova. na drugoj strani. nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država. u stvari njenih najmoćnijih predstavnika. a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. na jednoj strani. sa najvećom mogućom ingerencijom vladara. kako po svemu izgleda. prevagu su imale feudalne snage. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice: UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 160U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države 13 ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima. do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan. koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti. uvijek nazivana jednim imenom — . rekli bismo. Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom. u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću moguću samostalnost. Usprkos svih napora ove vrste. u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monarhije. između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države. to jest.

Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se. dolazila i do stvarnog izražaja. a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. 162U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža. pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara. iz prve polovine XIV stoljeća. . dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim. u relativ nom smislu. u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje. „plemenita baština". oslanjajući se na njih. sa rijetkim izuzecima. ipak. ali iz same. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države. koji su. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina. pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža. s tim što mu je vladarska funkcija. koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. Na drugoj strani. čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova. da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama. bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja. 161Već prve poznate darovne povelje. povezani vlašću i autoritetom vladara. davala izvjesnu moralnu prevagu koja je. pravno određene. između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske. zemalja. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu. A položaj bosanskih vladara. na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i. u izuzetnim slučajevima. funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva. što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazalstva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti. velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i.imenom Bosne. darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih. izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih.

sticajem prilika. koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna. može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove. a druga. u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti. da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac. Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale. stoga. kada se sabor pojavljuje na sceni događaja. u prvom redu. onemogućavali njihovo praktično izvršenje. 164Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. pak. istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku. sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja. nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. našla se. vlastela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili. Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje. ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese. na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja. odražavali su. govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta. Jedna je stvar. vlastela. bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena. osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle . gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti. te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija. da snose odgovornost za njenu bezbjednost. strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. običajem utvrđene.163U srednjovjekovnim zemljama. vlasti i naroda. Pokušaji u ovom smislu. Ni katolička ni pravoslavna 14 crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu. uostalom. koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta. da zaključuju međudržavne ugovore. Samo iz pojedinih slučajeva. Ova i druga prava. koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. čak. A heretička crkva bosanska. pak.

bližih podataka. proteže dug vijenac visokih. veće ili manje površine koje. čak i u vremena. Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države. Zelengore (2015 m). Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline. Lelije (2032 m). koja se nisu dala lako izmeniti 1. naziva „Kraljevom zemljom"2). slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. najčešće. nego kao čisto geografska tvorevina. Jer. u nedostatku drugih. U stvari. na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. Tim razvođem stvarno se. a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih. kao prirodna barijera. prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja. g. već pomenutih. faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju. te nam. ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog stabilizovanja. tako i državno-političkih elemenata društva. nju je spašavalo. Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta.. odvajajući jedne od drugih.da poremete postojeće odnose snaga. Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteranskopodunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena2*1. koja se nisu pomjerala iz središnje 15 Bosne. Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. koja je izdata oko 1325 g. mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je. povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića. „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede. Pojam državnog središta podudarao se. stoga. teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine). Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih. uglavnom. uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora. nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja". kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara. geografski. te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta. U titula-turi. u razmatranju pitanja organizacije bosanske države. a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". od Cetine do Drine" 1*. . u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor.

Jbew. Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine. No. EeorpaA— 3arpe6 1928. dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci. planinski vijenci. oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. IIoceSHa H3flaH>a CAHy. XVIII. str. sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima. vegetacijom i vodom oskudnog tla. Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom. mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla. a terenski je. Čitavo područje obiluje vodama. Dolina Neretve proširuje se. [V. 2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H. MHJvniKOBHh. ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske.] BJI. Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje. str. Jleiuouiic uoua JljKibanuna.'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI. Matično područje srednjovjekovne bosanske države.ou. IIlHiiiHh. XIV. A. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit. str. nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena. Bosanski pašaluk. obradivim površinama. u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja. L. Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor. uglavnom. odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem. otežavaju održavanje saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju 16 . TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy.. Na ovoj strani. Ljetopis popa Dukljanina. Wien 1909. dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. još više za stočarstvo. Fnac CAHy. bogato je i rudama.Treskavice (2088 m). oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka. U poprečnom smjeru. u srednjovjekovnim uslovima. dalje. 20-21. koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka. THTorpafl 1967. slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. 2a O. koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. svaka za sebe. u pravcu istokzapad. Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). a u središnjem dijelu. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit. Zagreb 1950. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja. povezan samo visokim planinskim prevojima. a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i. predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su. TiopoBiih. Bjelašnice (2067 m). 305-306. Mošin. Šabanović. 1 CLXVII. Sarajevo 1906). Beorpa« 1935. obuhvata. str. vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog. la Thalloczv. knj. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane. od Mostara naniže. LXVII. Sarajevo 1959. šumama i planinskim pašnjacima. 119 (i passim). Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. Pogodni su uslovi za zemljoradnju. u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem.uc uoua JJyK/baHima.

Copioso Ristretto de gli annali di Rausa. Eeorpafl 1959. međutim. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus. od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni. napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića4. Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje. biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi. istorijski značajnih. No. da je u posljednjim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih. sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. inače. privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi.osjećaja privrženosti stanovništva više svojoj regiji nego državi. izgleda. više od svega. No. da je. . imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta. na srednjovjekovni način. Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama. kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. De administranđo imperio. mahom crkvenog sadržaja. 10. Luccari. ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da. nastali relativno brojni pisani spomenici. J. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. 32—151). Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika. 160 (cap. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. znanju i obrazovanju. nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena. <t>epjaHTjHh. o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. Venetia 1605. II. naime. III Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije. potvrđuje činjenica da se Bosna. opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. U nizu srednjovjekovnih analista. a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. H. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi5. tobože. str. Njegovi izvještači iz primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju. što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu. Budapest 1949. nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja. ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa. sačuvalo tragove neposrednog opažanja. zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. srazmjerno svom iskustvu. poslije mnogo stoljeća. koji je.] * Giacomo P. Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je. Gy. radom domaćih ljudi. i Manojla Grka. takode. poznato je i to da su rukopisi. teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. a zna se. Konstantin Porfirogenit. Ovo. koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim zemljama Srba i Hrvata. str. Ed. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbivanjima oko njih. 17. u prošlosti. mogli da zapaze. tobožnjeg bosanskog hroničara. [E. Jenkinsa). u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje. u istorijskim izvorima posljednja spominje. Poznato je. kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića.

25 — B. a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje. 7 1927. Jleionac . Beorpan 1968. rjeđe u vidu slobodnih prerada. Sam Lastrić. Po načinu obrade predmeta. Annales Minorum.] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. 8 Filip Lastrić. Godine 1765.. kao. žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10. kasnije u Kreševu i Sutjesci. razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. XXXVI-1 (1924). XXXV-1 (1923). jedan od najobrazovanijih od njih. XXIX. 18 njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje. "RopoBiih. Objavio ga je 6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J.. Ovo je prvo domaće djelo u kojem se.leiucuucu. ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena. 22-23. I—VIII. str. Ljetopisi pravoslavnih manastira. nedostajale sve ostale. aktuelni interes franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini. na osnovu dostupnih izvora. Eeorpafl 1940. ograničavaju se. kako kaže. suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. Beorpafl—KapjiOBqii . XXVII-1 (1915). čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani. koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici. uostalom. XXVI (1914). toliko su danas. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije. Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9. Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se. XXIX-1 (1917). dok su mu. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja. XXXVII (1925). uglavnom. Noviji ljetopisi franjevačkih manastira. može se reći. [M. Sarajevo 1977. Sarajevo 1917. IIlHiiiHh. u tematski ograničenom opsegu. CTOJaHOBHh. naravno. najčešće doslovno. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. na mjestima. Čak i fra Nikola Lašvanin. str. izvoda. 1625—1654. i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj7. 425—426. knj. iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6. Xuciuopuja Bočne. Op6HH.ab Occhievia. sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je. jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno. da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa. Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum". . Biiflll Jb. 12. str. u predgovoru drugom izdanju svoje knjige. na uži. i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J. XXX (1918). Wading. Glasnik Zemaljskog muzeja. Kpajbeeciueo C/ioeeua. Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). B. naime. 11. . Jelenić.] 9 L. upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije. <t>. 1765. [Filip Lastrić. XXXVIII (1926).. ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije iako je. u kojoj autor. Pregled starina bosanske provincije. XXXIX-2 (1927). naročito u pogledu starijeg doba. raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa. među ostalim. Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u .

. upor. O istoriji ove zbirke v. pp. crp. među ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajića. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata. Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy.1421—1454. [M. Illyricum sacrum. Šidak. pored pomenutih. Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. I—VIII. hoggi corrottamente detti Schiavoni. Be« 1794-95. god. 10 19 1851.] 14 Ch. 16 Joannes Lucius. EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija.] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C.: Historiographie yougoslave 1955—1965. Posebna izdanja ANUBiH. a 1840. II 1982. knj. u Zagrebu 1851. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković13. I-IV." CaSpaioi Tpy. Za kasnije doba. Beograd 1965. Lukarevića. CiaHOJeBHh. Pesaro 1601. I. po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje. 'B.zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha . Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982). „CpiicKU cuoMeHUUU . govore i o srednjovjekovnoj Bosni.. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je. Beorpa« 1937... KpamKa Cp5mu.] 13 11 20 ANTO BABIĆ . Zbornik Historijskog Instituta JAZU. Beorpafl 1964. 1793. Bd. Za literaturu poslije 1964. ss. Farlatia i. II Regno đe gli Slavi. Babica se ovdje prekida18. LXV.M. Pajiih. Mittelalter. Kpajbeecuieo Cjtoeena. Miinchen 1980. The Historiography of Yugoslavia 1965—1975. g. 6. Op6HH. str. Kovačević-Kojić). 31—36 (D. Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa. Teil 2. osobito.. 400. Orbini. Hacr npBa. Beorpa« 1968. 313-323. Farlati (-Colleti). Pariš 1680. kao i drugi pisci prije njega. 103— 112. imao vrlo mutne pojmove. 95—100. 14 F. Zagreb 1975. Kurelac. 11. Beorpas 1840. pp. De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex. Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore. i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića15. Pactiu. Xopaamoet u CepSoet. Pejacsevich. Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae.HpKOBHh. [M. C. koristio se. Colocae (Kaloča) 1797. HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb.] Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne". 17 JoBaH Pajah. Pejačevića14 i drugih autora. ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV. Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae. Odjeljenje društvenih nauka. knj. u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D. Sarajevo. koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Amstelodami (Amsterdam) 1666. 12.] 11 D. uzgredno. Belgrade 1975. Sarajevo 1983. Venetiis 1751—1819. 13—25. [J. Nikolajevića).12 Pored starijih djela koja.17 [Tekst A. Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. i 12. 169—180. . 1969. Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu.

.......... 83 Kao u svim srednjovjekovnim državama. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO ... U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga..... u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim zemljama ovog vremena.... svakako.... ............... 165GRADSKO STANOVNIŠTVO ... i. javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području.......... onda......... u stvari..... koje obuhvataju. VLASTELA. i na kraju........ Dok se.... o njegovom položaju u društvu i državi..... narod............. stanovnici gradskih naselja.......... na primjer............... Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je...... Kasnije............ povlaštenu vlastelu... koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju... II..... o njegovim dužnostima i pravima. neslobodni ljudi ili robovi..... dakako.. Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju......... potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva. u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva.. kada je dostignuta konačna organizacija države.... VLASI ............ na drugoj strani............................ 25 /......I. prirodom data. O tome.. bosanske povelje ne sadrže ništa slično....... ne postoje nikakvi konkretni podaci.. na jednoj strani. naime.......... U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi......................... koji su.............. DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 27—35 37--*7 49—68 69—78 79—82 SUMMARY ................................ potčinjeno stanovništvo.. manastirske povelje srpskih vladara... u XIV i XV stoljeću...... Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao. a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga........... V. 1................. zatim stočari.... pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama....... i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti.............. sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi... 166ROBLJE ........ možda............................ on je....... Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda...... u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj.......... Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života. raznim sredstvima.......... seljacizemljoradnici...................................... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema.. Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva. pa i sredstvima prinude............................ kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni......

„ljudi" („homo". 100). u pogledu kmetskih obaveza. juna 1422. Izraz „kmet". ^Hiinh. koje je 11. pa i one. MHxaibnHh. KapjiOBUii 1929. CTojaHOBHh.o pravom i potpunom kmetstvu". „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili.] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. podanika. u značenju zavisnog. [C.. 2 Godine 1422. akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo".3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta. T\npKOBHh.. županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A. Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke . kao oblik proizvodnih odnosa 1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok. Eeorpafl 1967. Ce/iuuiiua.predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija. 190— 191.za plemenito" . 173-224. . sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima. u Trebinju i Humskoj zemlji. Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee. CTojaiiOBHh. lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili. zapisati . približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice. pošto ovaj izvrši „onu pravu službu". str. Inače. [P. IX-1. kasnijeg je postanja. Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I.] u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije. a takve obaveze bile su. vrlo vjerovatno. ističe Grujić.4* U jednom pismu. 303). inače vrlo oskudne. 2. To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. juna. s razlogom. KapjioBijH 1934. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu.8 Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća". bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca." JI>. . 11.ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . uopće. XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia. JB. potčinjenog seljaka. Eeorpafl—Cp. Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo. 3. Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću. održavali su. u pogledu agrarnih odnosa. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću). zatim Slanskog primorja i Konavala. Agrarni ugovori. str. uobičajene i u susjednim oblastima. gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. izraz „čovjek". vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države. str. Eeorpafl — Cp.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi". Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva. kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419. 1. I. pak. kako. Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova. u stvari. što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa.130 kuć' ljudi".. Beorpaa 1964. dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava 27 . 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme.4 Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države. Beorpafl 1967. R.

Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je. Stonski rat u XIV stoljeću. Jape^eK. LXVI. cip. vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji".bopaČH. 273-276. Eeorpaa 1926. D. o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. sankcionisali stanje kakvo su zatekli. ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da 28 . g. 1071. II (2). 323. Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee. 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa.Pavlovića u graničnom području. [C. kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose. Pelješki Zbornik. Eeorpafl 1963. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima . 80. Hciuopuja Cpda. KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa. BjiarojeBHh. s druge strane. 1980. Rad-milu Žargoviću i Živanu. dakle.. koji su pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se.Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli. U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de maleficiis. 'fiiipKOBHh. 186—192. na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi8. Roller. K. vidi i nap. I. bila barem približno ujednačena na vlastelinstvima.4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje na to da su davanja „što je pravo". CnoMeHHK CKA. ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj. preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža. nim i nih ostankom. Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu. str.5 4 P. Agrarno-proizvodni odnosi. a ne vinograd ili voćnjak6. naime.] <a Iloee/be u uucjua. Roller.. II. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju. u ovom. Beorpafl 1973. i. po svoj prilici sinu Radmilovu. koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju.] Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa."7 Renta je. pak. a koliko su. kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i. TiHpKOBHh. VII-1. Zagreb 1955. Ne znamo čime je. utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima. Poznato je samo da su. pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vlastelinstvima. 20. pod istim uslovima . zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge. U dubrovačkom notarijatu 25. 99. 244. 239. 3eM. takođe. str. 23. i. dobio od bo sanskog velmože. 115—140. KoHaeMi. s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. s jedne. 74—751 D. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća. 3. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina. Šundrica. davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture. bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se. R. koji je 1417. to jest što je bilo uobičajeno. str. „'-leiuepuiuHa". M. u ovom slučaju. nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu. naime. kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. i oranice daju na polovicu". 2. 243. 4 * [C. IX 1480. dakle. rpyjHh. Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426). vojvode Petra Pavlovića. bosansko dubrovačke granice. govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji".a y cpednoeeKoenoj CpSuju. o obimu rabote. Ne znamo koliko su Dubrovčani.i nih ostankom". str. 5 P. dao jednoj težačkoj porodici da ga obraduje „napola" (ad polovicam). što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada. dalje. II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima. zvanu Prtuša. Z. to jest sa pravom nasljedstva ili. o bonitetu tla. nap. drugim riječima. Fpyjnh. Beorpaa 1952. Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku.

radne ili novčane rente10. iako ni to nikako nije bilo isključeno. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. str. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna . Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. inače. str. da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu. Agrarno-proizvodni odnosi. . Sarajevo 1915. odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. roAHijJd (HHNSTd npkBdd . Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra6 P. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano. Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima. potkraj srednjeg vijeka. II. 7 Ć. Hciuopuja CpSa. Sarajevo 1970. 154. r. 77 i dalje. po prilici. Jnpe^eK. U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele12.. U drugom primjeru. 109. g. Filipović. Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. 29 đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva. rpyJHh.se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?81 Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to. pored osnovne rente u žitu i vinu. 2. novčana renta potiskivala naturalnu. 80. valjda. nap. mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. 194. potvrdio je 5. Roller. što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca. u tadanjim prilikama. 53. Kouaejiu."9 Iz ovog jednog primjera.\ltE'1d 8 KondBdd). GZM. XVII. 144. I.. U drugom jednom dokumentu (od 3. str. . BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid . oktobra 1478. Godišnjak ANUBiH. str. K. Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se.]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj dohodak. Truhelka. 115.] 9 Iloeejbe u Uucjna. ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je. VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio . uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara. bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne. VII. ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. ne treba izvoditi zaključak da je tada. 8& [N. Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa. 8 D. Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike. IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . nije davala redovna renta13. navedeno je još i „ino" što se. sa velikom vjerovatnošću. nap. cip. kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu. nije rečeno u ovom dokumentu. ali se. 398. po svoj prilici. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici. pored sve oskudnosti njihovog sadržaja. jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana.

dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima. i dalje. L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie. Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. seljaci bili dužni da vlastelinu daju. pretpostavlja da se odredba. Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu. izdao je. r&n. Balcanica XIII—XIV.nn. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom). odnosno olakšicama u korist seljaka.: T. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. str. 55 i dalje. bilo kakvi podaci. koju ona sadrži. na najbliži trg. Beorpafl 1931. bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda. Pored osnovne rente bile su. krčenje zapuštenog tla i .] 30 sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14. (D. TapaHOBCKH. povremeno ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje. ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni. I. [S. . na primjer. radi prodaje. pravljenje i održavanje puteva i mostova. PHENHU. Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su. U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se.polja od jedne polovine do jedne četvrtine. držanje straže-na gradu. valjda. u pogledu feudalne rente. sama po sebi razumije. n. Za ostali. kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1'. KO^AMU. dj. i u srednjovjekovnoj Bosni. prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi. 131 [Upor. inače. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina. nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara. 45—56. str. nap. dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji. str. dovoz žita i drugih plodova u dvor ili. Bđgrade 1982—1983. I. kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu. veći dio državnog teritorija nedostaju. novembra 1465. 91. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399. SANU. Agrarno-proizvodni odnosi. posjednik voda i šuma. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi". sigurno. davanje dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka. Vlastelin.. kao što su. 232). str. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli. \uiKd. Roller. među ostalim i c agroBH. i u Bosni. kao. pa tako.IUHIMHI H MHNHUIH16. Isto tako. prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom. velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću. zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni. 2. Roller. a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. Iako nemamo o tome konkretnih podataka.nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro10 Upor. u naturi ili u drugom nekom obliku. bez sumnje. 1. 13 D. 632.] 11 IloseJbe u uucjua.H. No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda13*. jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. 4 a.

proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ... 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31 „plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ. Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed

postavili da je ne smje nitko primit"21. Slične
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl

1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127). 80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima. Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela
22

32

Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

33

Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragišićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295].
26 17
886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

XI: Serdanus Radosclaui. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum. HoBaKOBah. 365—6). vjerovatno. stare et redire possint " (Mon. CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV.. U Bosni. 4. OHp>KaH 24. kao i drugdje na Balkanu. 8. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. Hcffiopuja Cp6a. mahom dubrovačkih podataka. 124. CapajeBo 1963.. fol.. [Ynop. str. servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. 102. IIoce6Ha H3flaH>a CAHy. T. CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa. 1283 — 18. nije bilo već od ranih stoljeća srednjeg vijeka.). debeant. VIII 1455. „Slovenima"82. . što je ostavilo dosta . ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih. C. vezanim najčešće uz planinski lokalitet33. Blacus. KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu. ancellam suam Milosti de Bosna vendit. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. Blacus Dobrana. quod rute et secure . juna 1336. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. 339). Eeorpafl 1965. uglavnom. ffouyHeu očjaiuneiba. Rag. IIoce6Ha H3«aH>a HJ1. 193. kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva.] 51 „. 133 (br. 1283.] 8 35 II. 107. 111 (br. X: Dragoslauus Bogdani. ipsum inducere. X. H 25. 14. dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium. TiHpKOBHh. Jedna od ranih vijesti o vlasimastočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. UecaHKa KoBa^eBHh. 323). 110. VIII: Dobrocinus. druge „Bošnjanima" ili aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. str.. po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući. str. venire. koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika..°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. 362). quod šibi placeat. str. 1284.. captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod . FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja.. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama. Jape^eK. Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani). God. zbog blizine dubrovačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa. C. [Upor.. ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. 108.. II. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31. 14. Ceno. MpeMOiiiHHK. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske države. to nikako ne znači da ih na ovom području. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima". a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. HOBeniSpa 1961. II. I (1278 — 1301). Blacus de catone Jalone. 115 (br. naravno. 1977. No. Eeorpa« 1932. Radilo se. "Bvprjima IleTpoBHh. 225.BHX. 1280.. o nekom za Dubrovčane korisnom poslu. '01> K. filius Bratoslavi. 43). 39 (br. 31. Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny. Rog.

str. P. Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. u dužem procesu. Češka knjiga o vlaškom pravu. na osnovu turskih izvora upor. CKapnh.tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima8381. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja 38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. I. 34.. 29.. 1. . XII. CapajeBO 1918. str. napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo. bila međuetnička prelijevanja i miješanja. Sarajevo 1918. kao i u drugim balkanskim zemljama. IV. Češka knjiga. crp. neizbježna su." Libri reformationum XIV. Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane... Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada. i ranije. osim toponima.. vrlo vjerovatno. Odlukom Vijeća umoljenih od 4. pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon. jula 1390. U vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države. BeprpaH 1926. Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea. N. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog. Skok. 151). ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima3*. još u predrimsko. kao i u kasnijim stoljećima stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34.. VII 1376). 150. '" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine. na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići. : : Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima. neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa. i BJI. 106. u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne. uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni 38 .. Skok. 138 i 148 (Br. str. V. oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara. K.. 298. 31 P. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam. u kojoj se iz ranijih. slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. 1348. XXX. XI 1454. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („. gdje je Bosna graničila sa Hrvatskom. .. ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt . stanovnike balkanskog područja. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. JapeneK. cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus . Vijeće umoljenih. naročitog oblika privređivanja. pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi. dotle o čitavom ostalom državnom području. 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa. ■ .. vodili do preovladavanja brojnije. B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajednica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. jedva se može naići na poneki podatak. također. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). de concedendo Vlachis et Sclavis . 127—221]. odavno romanizovane. 1454. praćena živim uzajamnim uticajima koji1 su. . uz to. in Puntam et Stagnum . nap.3aKOH Cp6n>eM" i . GZM. Rag. predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima.. Sarajevo 1974. g. CoJiOBJeB. Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi. a pod imenom „Vlaha" stočari (A. 709—10. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić. Treba. Eeorpafl 1959." Diplomatarium Ragu-sanum. odvojeno je određen . 198.. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima. F3M. XXX. str. fol.. 67). Filipović. Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva. 228 i d.3aKOH BJEUCOM"..

str.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck A. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o.. bilo vladaru. str. cpedibtejeKoeiioi Kautyua.1l r (Tlmejb-eu HUCAM.. najvećim dijelom.. V. podjela rada u vlaškim katunima bila je. u Dubrovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston. vlasi kralja Ostoje (ibid. Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara. P. Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). 102. VIII 1403. 28. Vlasi su. god. kao i zavisni seljaci-zemljoradnici. str. Skok. str. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare. braći Jurjevićima. III. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK. str. Izgleda da su se. isti u Enciklopediji Jugoslavije. u pogledu feudalne rente. Ci«ino3HJyM o cpeflH. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid). 196). kao lako pokretljiv elemenat.Hk RE.^ 12. stoka i stočarske prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje. Skok. a 20. K. VIII. nap.' a isto. tako su i katuni vlahastočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. n. str.seljaci. 24. "■ Mon. spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK. bili obavezni na izvjesna davanja. Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika. II. dj. dj. Prema ovim odredbama. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU . . službe u> lužnosti u korist svoga gospodara. „daje i zapisuje". bile su izdiferen'* Upor. Serb. glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela stočarskih prerađevina39". 4. knj.eBJeKOBiioM KaTyHy. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god. 308—311..tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf. odgovarajuće napomene ispod teksta.. M. pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. 201). U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima. bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru. str. cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede39. Iz ovih izvora potječu. bili najpodesniji da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba. Xucuiopuja Bočne. a poslije pada 39* . dj. 423. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<. 5. h.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0. 36opHuk. mahom iz reda velmoža. jHpeneK. BAČKU U Maspotnacu 193—4. 1430=. 500). prema tome. bilo pojedinim feudalcima. <3>ujiHrioBnh. oppjKses. u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva. 1434. CtupyKwypa u opiamaatfuja. Mon. 13. VIII 1403. str. dj. a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča. . najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima* 1.1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima."37 Mnogo su češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države. '»Primjeri kod: P. CapajeBo 1963. 1. niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele. Rag. često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru. 3. pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh.0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima. Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. HoBeiw6pa 1961. II 1415. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha. Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima. str. prema Jorgi. 514—515. H 25. iako raščlanjena. 202). Zagreb 1971. 4. 537). IX 1403. tt$h Kpd. 378.odobrenje dato je za čelnika. str. preko mora40. 311. XI 1407. VIII. n. I. II 1420. 190). 50 i dalje... str. uvijek kao njihovi „ljudi"38 i da su. 38 Godine 1361. kojom ovaj velmoža svojim vazalima. n.

U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je. 72. JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna. Uporedi Jupe^eK... Beorpaa 1964. F3M. M. Maiuapyie. 49. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'. str. U Malom vijeću 17. Rag. LII. 228). str. 95-129]. strl 114) i arhanđelskoj. Htiuopuja cpucKoi iipaea. npr. Eeorpa« 1951. B. JjHHHh. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet".. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. 136. II. II. CKapah« TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU. Odačpanu CIIOMCHUIJU. Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj. 1348 (CojiOBJeB. " P. str. 142. neTpoBHh. slučajevima. Mon. VII 1384).Bosne i za račun turske države42. 170. 171 (12 i 13. stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43.. i passim. vojvodama. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB. predstavljala više katuna. flHHHh.. organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima.. 84 (13. 306.") — Mon. str. npr. . običajem utvrđenoj i priznatoj. CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua. pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („. TapaHOBCKH. JJHHHH. odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313— 1318 (CojioBjeB. GZM. str. I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX. Varda.. X 1381). JjHHHh. U jednoj povelji (13. katunar. zabranio izvoz živeža u Dubrovnik. M. žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja. Capajeso 1919. III. B. tražeći podršku. 40 V. rofl. CapajcBo 1963. zasada. pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi. bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je. 223. str.aH>a CAHY.Ne može se. uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad. V 1361). 150-151.'Dub rovčani su se. Skok: Češka knjiga. 1918. FIoce6Ha H3. vidi se iz ovog primjera: U junu 1379. pa. 40 zajednici. bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području. nap. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave. i 25. 41 VI. ?** Dažbine vlaha vidi T. knezovima. u datim. utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga . str. 5. a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45. XXX.. OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I. str. ranije je. str.(kao. vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj " V. TivpljeB. M. i Dipl. n. Eeorpaa 1937. 79 i passim. M. noce6Ha H3flaH.. Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa. str. sada je.a. JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima. M. III.a CAHY. CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy. naporedo sa drugim službenicima. Starješina katuna. dj. pak. navodi i katunare. 282. 1940. I. god. 142). OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II.. koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. 77 (4. 84. str. županima i drugim. Sarajevo 1941. stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . npr. str.. str. Vardište). koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina. str. Rag. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu". str. VIII 1430. Mcuiopuja Cp6a. oap>KaH 24. 4>njiHnoBHh. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. 406 (18. 97 i dalje. Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom tržištu. 302. iy. kao odgovornom predstavniku svoje zajednice.. Jorga. ["B. IV 1388). Rag. kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani. a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. }Wi.. novembra 1961). kažu.

ali su se za jednog kneževog pastira. 47 Jorga. 1400. kažu. više ili manje ograničena. „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik. str. kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi. kako izgleda. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. str.. uostalom. 46 M. 106. zahtijevala veću slobodu kretanja. — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege. koji je prebjegao u grad. fol. za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u pravom smislu". koja je. str. u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne.. . <J>HjmnoBHh. i 6. Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. str. 485. Kao ponosnici-kiridžije. 106. s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred" Mon. ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu60. Kad imamo u vidu da se.. Serb. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9. II. str. pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika. <t>HJiHnoBHh. Serb. Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe. da mu je vjera i sloboda. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu svojih starješinskih prava. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije. XI.. kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika. dj. vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon." 49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se. n. po prirodi svoga zanimanja. OHjmnoBHh. dj. n. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. 1420. osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca. 134.. čelnici. istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer. silom prilika. izgleda. autonomija unutar katuna. Nije manje bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513. 15. (Upor. dj. ma i rijetko. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima. i iz činjenice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom. spomenuti su čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. po svojoj prirodi. kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili. KosatieBuh y n. kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. pak. god. II. sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska.. drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu. I u Dubrovniku su. uporedo sa vojvodama i županima. 44 41 stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja. II 1382) saopštila je JI. CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna. bile pokretne i što su planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se.gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala. M. 82). 190. pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st.. kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51. str.

277). JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum. str. V. 11 —13^ Ista. LXXIII. 1.. čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. I. uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital. III. pa su pojedinci u većem ili manjem broju. Hlapac. OdaSpamt cuojuemiitu. 188 — 192. Serb. 36opHHK. "BvprjHaa IJeTpoBHh.) T ■. njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655. str. str. " riouejbe H mrcina I. najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna58. Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa.' govori čak o direktnom. god. Wien 1909. My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH. 232. da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". koji od kraja XIV stoljeća postaje življi. KocMtm.. Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako. 73. 152 (1362). . Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna. str. 240 i 242 i Mon. str. III. Rag. 428) god. IX 1363. JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa. JJy6posam<a Kapatancna utpioetma. u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija.za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. 15). HcTa. Hlapović. ripnjenojBe 1976. 1379 CttuHnh. i 1332. 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. No na njihovu vojnu službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje. 85—87]. XI. možda. 11). Balcanica. 1393 (HHHHh. isto. Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje..48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića. Jireček. > 51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor. god. str. pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3. 25. : pored proizvoda rudarstva. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. Jl. flHHHh. 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima transportovanja robe navodi M. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad. 1402 (Harnih. 392 (1336). Godiš njak Balkanološkog instituta. Beograd 1972. BAOCU U Maeposjiacu. isto. vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53. 119-146. CHamih. tako reći. nap. organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. V. isto. DXL. i računali na pomoć i pojačanje s te strane. kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja). Radovi ANUBiH. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus). crp. str. god. 121.: V. 146 (1381). Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim " Od proizvoda stočarstva izvozila se koža. Mitth. 134. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. Sama činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom. zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu. str. Mon. i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". M. (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. 121. Hlapčić nije rijetko među vlasima. nap. Beorpaa 1972. 1305 (Japeiek. (Mon. sušeno meso (castradina) i sir. XI. CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III. među ostalim. izdate između 1322. Beograd 1982. knj.. str. upisan kao svjedok. nap. Odayica> I. 253 (1328). 134. u Srbiji. 79 — 88. Serb. Ime Hlap. mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. 359 — 365. Sarajevo 1983. 15). U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. 1422. 26 (1380). 200). i dalje u napo-' menama). na vojnoj osnovi. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. str. U novčanom prometu.yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah. 246—7. U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381).XVI — XVII. burnih. La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. 96). Mitth. „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu. 2). noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. I. vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. 1313 — 1318 (Cojiosjes. XI 1398. Han. 42 . među svjedocima se nalazi i „Comites Fribislaus Chlapponik. 133. nap. JIHHHII. god. s druge strane.

svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika. str. jHpeieK. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku.. 1325 !■ Voje. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom. ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić. . 29 —39.. Mcuioptija Cp6a. u Bosni inače uobičajeno.] .. u isto vrijeme. Sarajevo 1983.a CAHy. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da .. Xpa6ak." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju40. T3M. 55 K. iz ovog podatka: Kada je 1385. Ljubljana 1977. XI. v. str. 53a [O trgovini Vlaha upor. ali. u junu 1430.000 tovara soli.239 (1382) itd. 53 Kolika je. stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona. str. koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62. : 5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v. <t»HjiHnoBHh. str. str. II/3/.. dj. dj. i M. u. 106. Među vlasima također je često. JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. god. 106. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. LXXIII. a medu vlasima. 199-200. v. vidi se. pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58. OdaSpami cuoMeuuifu . da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. II 1415. 104—105. Capajeso 1956. H. Jorga. kraljem da im. dj. <t>miHnoBHh. Jf. n. dj. M. nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike. str. pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. U XV stoljeću. bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha. ali pod uslovom da kraljevi. [Upor. nap. C. • . približno. 282 (g. ali su. . 42.vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10. Dubrovčani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5. pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju61.000 dukata godišnje.. burnih. Jape^eK. II.643. čak. knj. n. KoBa<ieBnh. 455—475..iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana npuutuHosuHa. ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele. TiHpKOBHh. O xepifetoeanKUM «. Radovi ANUBiH. 1.] 54 ĆojiOBjeB. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja. IIoce6Ha H3ffiaH. 126. inače neuobičajena. 31. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem. Zgodovinski časopis. : M. nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje. . da budu pripremni da dođu kad po njih poruče57. Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa.. kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine. Dubrovčani su.. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje- 43 . Desanka Kovačević-Kojić. „zlo čine vojvodinim (tj. C. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". n. stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni. pored druge vojne pomoći. u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama. Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka. na području Hrvatske. U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. HcropHja H eTHorpaibnja. i K.. Eeorpaa 1964. B. imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje. IJege/be u UUCMO. 96—97. n. po prilici. i kad je opasnost minula. 34 — 36. i česta. ipak.1. 79—84.

koji je 1408. a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66. po nekoj tradiciji. 15. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem. Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku. Skok. str. nap. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno).be u uucjta. među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran. I sinovi Miltenovi. Milten (Mioten) Draživojević. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva. VIII 1399*3. VI 1379)j Dipl. g. a također.) . II. " Jorga. str. Dalje. XI 1378) i 223 (20. «6 Jorga. II. O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v. I samo ime Sandalj. Ra-doslavovih podanika. IV. a što se tiče vlaha. Pada. 79 — 80 i napomene 20—22. da potječe i ime Hrane Vukovića. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich.Mon. 537. 153—4. 84. kao starješina (kramar) jednog karavana'4. koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum.*' U vijeću umoljenih bilo je 28. god. ukazuje na neke vlaško-romanske uzore. str.. 1368. J. u oči da ime Milten. Sanko i Sančin. 162). pro nunc non sunt necessarii. IV. 177—8 (15. 273. 133. spomenut je Ljuboje Miltenić. ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica . gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani 63 84 Iloeejbe u uucjua.. <I>HJiHnoBHh. 69 IIoee. nosi samo jedan bosanski vlastelin. nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8. n. 308. Truhelka. dj. M. neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele. koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina. 44 govoj povelji Dubrovniku od 25. Hrane70. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović. 134. n. : «° Jorga. VIII 1378. " M. Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. Rag. Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica. na primjer. bio starješina jednog karavana. Hran71. 96). I. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović. napomenu 48. dj. oca velikog vojvode Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. . str. isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca. god.. „de Catono Golubovich" (P.. 165). Rag..(Hranko-Crancus69. Rag. str. Ć. i to dosta često. II. a u oktobru 1432. kod dubrovačkih građana67. " V. i Mon. koje nikako ne zvuči slovenski. Konavoski rat. str.. g. 1. sed steut parati ad veniendum quandomictemus. 467. Hranec72 što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo. I. 309. JlHHHh. 1. JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma. nap.

jedinstveno. pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni . koji se 1240. kefaliju u Konavlima. 96 (god. 1313 — 1318). Dalje. svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. 309. vlaški starješina Obrad Borojević. 1471.. 88 70 71 67 CojiOBJeB. ni prije ni poslije ovog vladara. koja bi potjecala od Bobana. kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja. imenovali svojim građaninom (Mon. dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja. među ostalim i porodica Bobaljevića. dj.). U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića. OdaSpam cuoMemafu. Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije. (COJIOBJCB. ono se nigdje više. 306. Bnacu u Maepoe/iacu. CTOJaHOBHh.. KoBa^esHh. ne spominje na području bosanske države. obavezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio). nešto bolje poznatog. Rag. nalazio u Splitu. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine. napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin. u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. jednom stečenih. Po svojim specijalnim zanimanjima. Mon. 227 (1362).. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja. E. Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. Durman itd. ne izvodeći. str. 310. nap. 103 (god.). ne dovoljno jasan. str. liči na vazalsku komendaciju. IV. npr. 198). str. svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. ukoliko nevjera bude " V.). str. I. god. 68. g. str. Oda5pa. Jb. g.Heuuifu. koji se 1163. u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue. Beorpafl 1902. br. 72 JX. str.). iako. Leipzig 1880: Sancus. kao i ime Kulin. D... g. da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice. vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni. 1278. VI. npr. str. 1354. ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere. Mnogo kasnije.HU cuo. Oda6pauu cuojuenuifu. koga su Dubrovčani 6. K. da. pa i u red gradske vlastele73. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj. II. K. kao ime njenog prvog. pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. (P. Dragoman. naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom. Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman. Lateinisch — đeutsches Worterbuch II. I. 201. B/iacu u Maspoejiacu. po nekim svojim elementima. 1354). 105 (god. Rag. C. Katunar Obrad. JnpeHek. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana. 1367). g. u ime svoje i svoje porodice. Uporedi Skok. od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. da im pribavljaju razna korisna obavještenja. 127 (1376 g. n. Rag. dj. I. v. Prije svega. Napomenućemo i to da je 19. 114). Milman. 162. iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima. III. iz toga nikakve definitivne zaključke. stočara (Xucuiopuja Eocue. Mon. " „Crancus. 208 (1346). a s ovih. I 1360. u navedenom radu (str. u Dubrovniku zabilježeno ime . spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika. str. str. 233). Skok. str. vladara.. presbvter Blaccus" g. Georges. nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman. nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke.. n. 205 (1346). str.da pasu svinie" (CojiosjeB. a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana. naravno. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v. kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. V. 20). 216 (1347).V. „chatonarius catoni vocati Ugarci".. X 1358. 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. nap. 104—5. uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih. 207 (1346). K. g. ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220. III. CpedrboejeKoeuu KCOUJHU. Skok je. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus).. Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži. slučaj će ispitati „dobri ljudi" i. nap. 97). 1320—21). CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu. 19. str. 45 u red dubrovačkih građana. Jnpe^eK.

koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo"... II. O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy. Rag.. Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić.de cathono vocato Burmas74". 46 JJ KoBaqeBHh Kojafa. CapajeBO 1971. II. 229—233.nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon. možda. 1357—8). Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular. Rag. 245—6). pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela. GRADSKO STANOVNIŠTVO . vazali moćnijih gospodara. Mon. 47 ///. utvrđena. roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX. platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. g. U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića . 123. Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu. da li su kao starješine svojih ili. Strano je i ime uglednog velmože. tepčije Batala. 137 itd.

O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište. Porph. str. 49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79 kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. 32. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada. ed. Gy. u župi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. bio je tada u granicama Srbije 75. (u pokrštenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-. Livno. Cap. dakle. 31. Porph. str. 137. str. u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. Comeraary. i to Katera. 160. Jenkins. od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih. 32. O pitanju ubikacije v. god.Hlivno. 34. 33. 77 Isto. osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika. ad C. No. za koji nije utvrđeno gdje se nalazio. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. Moravcsik. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su. pa su se kasnije. u slučaju opasnosti. s vremenom. to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi. reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk. " Constantine Porphyrogenitus. 162. 76 Isto. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada. 78 Const.. De Adndnistrando Imperio. sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u . literaturu kod Const. gradskih naselja ispod grada-tvrđave. . (I). Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium). ed. cap. c. Grad Salenes. u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka. gradskih naselja. i Desnek ili Desnik77. kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara. u srednjovjekovnoj župi Soli. a grad Hlebena (Hlivno. (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines. 32. mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. Buda-pest 1949.. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa . 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla . gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada. 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo.Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. cap. . stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši80.m naseljima. najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju. Sredinom 1348. Livno). privredno manje značajnih. podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme. str. (II). str. a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište.

u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama. 107). god. CapajeBo 1978. grad Glaž na Ukrini spominje se g. nastalo je gradsko naselje Olovo. JJ. Na karavanskom putu. 2. kroz slijedeće dvije decenije. kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države.susjedne zemlje ■— što. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki). Rag. dakle. 71—73.. Trgovački putevi . dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota. r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. a zatim je. zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. IV 236. JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh. Nikole. Iz same činjenice da je. (CojiOBJeB. Jelenić.] 50 smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i.. Kraljevsko Visoko i samostan sv. 112. 113. Serb. nešto na zapad od . ipak. FpadcKa naceiba. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara. despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30. može se dobiti bar približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. 1323. 136—140. poslije kratkotrajne ugarske vlasti. sjedište župe Banice. 244.] soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka.. II. Odačpami cuoMenuifu. V. ponovno preuzme srpski despot. i Jireček... Zbornik. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. 1244 (C. 35. spomenut je g. a tek 1446 . D. nastao usred bogatih nalazišta srebra. a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii. koji je vodio pored Drine. Od 1352. nisu definitivno zauzeli Turci81. ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83. i nap. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci.000 dukata godišnje82. str. do 1410. niže niz Drinu. Serb.. J. Kreševo. Mon. VIII 1348. Sarajevo 1906. 105. kroz to vrijeme. 80 Na primjer. god. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina8031. 439). [U svom testamentu iz 1421. došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću . Sjeveroistočno od Sarajeva. FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee.. Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. grad Ključ. 249.. prema jednom podatku. kada se prvi put spominje. 439).. koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje. -Kojnh. vodile su se česte borbe za Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se. od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica. No. Višegrad i Zvornik.). na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. Od tada. spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja.in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon. Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak. nekoliko puta " Dubrovčani su. završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika. dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države.

str. Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća . CapajeBO 1946. Sarajevo 1937. sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet. XXIII. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL. JfHHHh. Mon. 353 — 362. ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. inače.u citadeli današnjeg Sarajeva". proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu. Beorpa« 1955. X-l. ne znamo. svakako. s Jirečekom. podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Eeorpafl 1970. gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke. Medu ostalim. iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas. 57—58. Serb. 51 doprinosilo njegovom bržem razvitku. KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr. Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy. str. održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima88. 48. O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada. 64. u živopisnoj okolini. koji se. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada. 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u EOCHU. Pejanović. u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba. kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima. koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija". što je. zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima. otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87. osim u Splitu i Fojnici. str. str. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. Fermendžin. Zagreb 1892. E. pod sam kraj XIV stoljeća. 80. H. U staroj župi Vrhbosni nalazilo se. trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća. 132) smatra da je mjesto bilo . TiopoeuK). mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. T3M —H. JJiiHiih. 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor 4>aKyjrreTa. 83 M. Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne. MSHSM. (B. BvKaHOBnh. Acta Bosnae potistimum ecclesiastica. Sarajevo 1951."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli). naziva i Bistrički grad. prema tim podacima. 439. S obzirom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom. inače. M. 223. 73 i dalje. iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu. II 1449. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. S njim se slaže i VI. na podnožju grada koji je. Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega.same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače). 3a ucuiopujy pydapciuea. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva. I. van glavnih puteva dubrovačke trgovine. možemo. osim imena. na užem području današnjeg Sarajeva. str. kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta85. pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca 81 O ovim događajima v. god. Preveo D.. 33). C. str. pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima. 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh. Skarić (Sarajevo i njegova okolina. VIII 1446. str. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su. O drugim gradskim naseljima. izdatoj u Vranduku 22. K. 82 T..

Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države . u stvari. kada se u izvorima prvi put spominju. rpadcxa nace/ba. 213. U tom predjelu. g. 280. Jireček. . nalazio se i antički grad Narona. a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente). Od 1186. FpadcKa nace/ba. 119—145. bosanski i ugarsko-hrvatski vladari. KoBaieBHh-Kojnh. spominju i domaći ljudi. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj zemlji". Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum. poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja. 260—262 (Prilog V). kroz čitav srednji vijek. sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugovorom 1186. 88a 88 sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah. 29—36. vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države. prvenstveno dubrovačkom. Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom. Trgovački drumovi. nedaleko od današnjeg sela Vida. O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy. iako ne često. središte istoimene oblasti ili arhontije. dok nije oko godine 1382. Tu se. i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu. 125-131.] Od stare riječi drijevo. Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski. uglavnom samo nominalnom. a zatim i Turci. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. XIV. Hdopireapa BHX. u Drijevima. što znači i drvo i (drveni) brod. Povijest banovine. gospodar Humske zemlje. koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti. CapajeBo 1976. ostali samo blijedi tragovi. Historijski zbornik. arboraticum (od arbor — drvo). carinskih službenika i drugih poslenika. od kojeg su. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463.. [M. održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca. a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. ali se. međutim. Šunjić. može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. [JJ. imalo najveći značaj. i održao je uglavnom do potkraj života 91.] prethodila ovom ugovoru 89. dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom. od 52 .] 87 8S CojioBJeB. 128 i nap. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari. str. K. koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92.Trebinje (Trebunia).nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su L. XXI—XXVII. Oda6pami cuoMeuuifU. 120 — 121. Od sedamdesetih godina XIV stoljeća. grada i varoši Jajca. nekada znatno naselje i trgovačko uporište. Zagreb 1916. str. upor. Zagreb 1961.Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh. Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom. Thalloczy. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima. završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca. kada je ušlo u granice bosanske države.

146. ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena. 71 (g. Odaćpauu cuojuenuifu. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao. [O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C.kojih su poneki. 1381). KH>. postajali dubrovačkim građanima93. eventualno. 247 (g. ToflaniaHna H. Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a. rofl. koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". 134. koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje. vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima. usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. 21. IX 1380. dakako. isto. 140. isto. Eeorpa« 1964. Mvrnifca. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe. Bilo je. najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama. 119-125. 96 V. dj. dj. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika. n. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne * CojiOBJeB. osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum. Mon. str. Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. "HapKOBiih. Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića.. dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim.. proizvodima. 3.naH>a CAHy. IIoceGHa H3. n. 8Oa M. 90 8 53 strane94. i druge uvozne i izvozne robe". I.] 92 M. ali nije i zaustavila razvitak Novog. Kraljeva odluka svakako je usporila. i domaćih ljudi. domaćim i stranim. fl Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. M. stoga. de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. imalo je. str. str. izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe. Ovaj lučki grad često se spominje i kao tržište žita95. I. preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a. Herceg Stjepan je. 70). 1382). s vremenom. JlHHHh. šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. 1347). 80 (g. II. n. Rag. a 14. 147. isto. flHHHh. god. na više mjesta. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja" 98. fliinuh. 1380). u kraljevim planovima.. JlHHHh. skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje . poslije Dubrovnika. 125-7. On je. 91 M. dj. Godine 1382. O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. 269 (g. I. isto. Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su. dj. 203).. Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva. 180 (g. OdjiyKe. 1383). prvi od bosanskih dinasta. drijevskih građana (de mercato Narenti. str. 1938. XLVII. 1384) itd. 360 (g. I. flHHHh. 140-141. str' 118 — 119. I 1382. 94 M. n. sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku.

često i prenagljene mjere. „stare običaje" i ustaljenu praksu. lloeejbe u uuc. M3 dy6posaHKoiapxuea. Slične optužbe. 272 (21. ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom. čuli da „neki od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju . 122 — 125. Serb. dakle.] 100 Mon. isto. Xeptfei Cwe$an. str. 431. 334). od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchisias" OlHHHh. FpadcKa nacejba. III. Herceg-Novi 1976. TiopoBHh. [O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. 1398). kažu. 164. a ostalo iznosiše i postaviše u kuću pod gradom da prodade". 380 (27. X). str. što će za Kotor značiti potpunu propast 105. da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje učinit". učinili to s njegovim znanjem. 1382). No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. 338. novembra 1397. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne. 90 (8. flHHHh..u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće 10**. str. kažu. XII 1382. 201.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. str. može biti stovarište ili magazin. „mnogi ljudi iz Dubrovnika. ne misle. dosta suzdržljivo.kako je izjavila njegovim poslanicima . VII 1383). XI). str. čule su se i iz Dubrovnika10*. u isto vrijeme. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su. ali tek od sredine XV stoljeća. Beorpafl 1925. 253—4. posredno. 258 (11. III.. II. br. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je . kako tamo dovodi ljude vješte zanatima. Već u julu 1383. Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku. I.] 103 Godine 1411 (11. 253-4 (15. 255 (3. u vezi s tim tražili su. IX). C.. Već u januaru slijedeće 1450. OdjiyKe I (god. 201. str.. [B. godine. 168 — 177. No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces. posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se. iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade). ali nisu ni najmanje 102 15. Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482— 1538). Kotorani. koja se ovdje spominje. 417. JUHHHII. Mon. ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore. Serb. ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili.„vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104. I. „Kuća". XI 1397). v. 99 fliiHHh. noBejte H imcMa. str. TiHpKOBHh. (31. [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. br. I. Jorga. 1. isto. kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze. Te godine. CTp. I 1403). A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci . tako je bilo i u slučaju Novog. postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. 1.ua. kulture i umjetnosti. najčešće uvozilo iz Dubrovnika). 1393). postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio. 85. kako . 247 (27. str. Beo grad 1967. Boka 8. 65 (g. Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. str. 177. M. IX 1411). Zbornik radova iz nauke. Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih. 73 (god. br. 265 (26. . 54 najviše traženih proizvoda108. X). JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith. nastojanjem hercega Stjepana. ^ 97 M. 34. 1. Na pritužbe iz Kotora. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog. Iloeejbe u uucjita. H3 dy6poeaHKoi apxuaa. 51 — 54. opomenula hercega (13. 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice. str. inače. BJI. koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i. 62—109. Upor. 282 (11. uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu. I. koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera. Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom103.". str. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel. zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I.96 V. Hrabak. VII 1383). iste godine.ako potraje ovako kako je počelo. za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. 1—281—2. X). Odjiyice.. mletačka vlada je.

Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. alatom i drugim. zanimanju i ekonomskodruštvenoj strukturi gradskog stanovništva. a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama.A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim. str.HdopHJCKH ijaconnc. Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf 55 uticali na sam tok stvari. XII—XIII. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni. vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*. 436—7. Chroniche. IX. 320. 167—188. Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se. gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu. za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane. J. I. Xepi)ei Ciueg/kiH 127 —128. 104a [C. nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja. II. vršila prodaja i kupovina proizvoda. Sukno iz Hercegnovega. i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo.] 196 Listine. za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se. u tadanjim uslovima i okolnostima. Eeorpafl 1963. neka naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se . ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera107. ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera. slobodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. Voje. nešto kuća za stanovanje. 181— 185.107". kako smo vidjeli. Resti. nisu nimalo bili skloni da trpe. TtHpKOBHh. No. gdje se. IX. kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). 301—302. a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. mislim. gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost. C. i naravno. u granicama lokalnih potreba. I. naime. Ljubljana 1966. 311. ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo žena svakodnevnoj prodaji. ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području. I dalje je. Wi Listine. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. TiHpKOBHii. Zgodovinski časopis. xos Jorga. No. Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti. XIX—XX. eventualno.

(Herceg Stefan . 80. Oni se.] * Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca. izričito su spomenuti bosanski trgovci. nastalim u rudarskim rejonima. na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne. i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova. nego samo sa mletačkim trgovcima110. u prometu robe. i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u privrednom životu zemlje.] 56 su kao stručni rudari bili. rpadcm Hacejba. no ne bi se moglo reći da ovaj termin. dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. U gradskim naseljima. nap. str. . sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije. ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. Upor. u jesen 1403. Biicher. 108il [Upor. jedinim zanimanjem. Ćirković u spomenutoj monografiji.„varošima". dijelom. U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini. razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. Gradovi srednjovjekovne Bosne. kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. str. spominju se — istina rijetko — Sasi. JlHHHh. koristeći se obilno. Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su 109 O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. 121—128. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. M. 135 — 6. obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108". nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. uglavnom za podmirenje kusura (K. ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. [Upor. u datim prilikama. 122). bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim.] 107a [Za razliku od domaćih izvora. KoBa^ieBiih-Kojiih. Aufl. Sam termin „trgovac" ili „trgovci". posmatrani u cjelini. Tubingen 1911. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca. pored ostalog. naravno. . Die Entstehung der Volksivirtschaft. upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle. 108 M. barem u prvo vrijeme. JIHHHH. VIII. Ovaj. novac se. JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua. 3a uctuopujy pydapauear . nap. i passim). Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se. 104 a. str. koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom. tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima. iako ne. JX. nedovoljno određen. značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje109. koji 107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre dišta u potpunosti je prikazao S. preuzet iz mađarskog. kojim se u savremenim dokumentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža.

str. str. a zatim. da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina. 20. naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. II 1432). pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana. ne bi bilo ništa neobično da. Djela naučnog društva BiH. Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. str. Sarajevo. 108-132. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda". iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. 305—306 (23. niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju). Našu predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju.. 1961. njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi. dobija značenje pastira. 111 Jorga II. koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima. dj. iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor. sigurno. u želji da uveća dohotke. a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani".I. u procesu asimilacije. U pismu Sandalju Hraniću 23. rpadcua mcejba. V 1415. koja se.. 25—26). da li iz Njemačke.] 110 Listine. o zajedničkom trgovanju. pak. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha.u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem". 1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu. podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. građani grada Olova. Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno označavalo etničku pripadnost. 57 njegovi vojnici. više od sto godina ranije bosanski vladar. knj. g. provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana. trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives). str. dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati . Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu. R. prema uputstvima svoga . S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje. a kralj će mu dati . stočara uopće.: D. odnose na neke goraždanske građane. KoBa^eeuh--Kojnh. Isto tako. dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca112. ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli. 174. XVIII. str. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine. VIII.Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK".. makar i posredno. U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su. Kovačević. Činjenica. kao već ustaljena privredna grana. traži stručne rudare na strani. n.. početkom novembra 1455. poslanici su tada. spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. u Fojnici i u Jajcu. koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke. 167 — 191. te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid. V. Listine. kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane.

konzulu je davano puno ovlaštenje da. boraveći u stranoj zemlji. Diplomatarium Ragusanu'm. 292. 201—222. bili su.ua. svakako. za njih povoljnijim.uenuifu.] 111 113 58 Nema sumnje da su ovi stranci . XI 1455). a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva. strani privrednici u bosanskim gradovima. u tom je išla tako daleko da je. na . 263 i dalje. među ostalim. [O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom. I.gospo dara.mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva. ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. samo sa izvjesnom ogradom. zanatlije i trgovci. njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani. pod prijetnjom kazne. uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada. 87. možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim naseljima. Svaka strana uložila je u posao po 6. Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea. str. toliko su bili odvojeni od njega u društveno-političkom pogledu. povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima. IJosejbe u uuc. sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije. Možemo samo.mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane . sa dosta sigurnosti. FpadcKa tiace/ba. „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis). zajedno sa dvojicom izabranih sudija. Dubrovački građani zanatlije. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline. daleko najbrojniji bili Dubrovčani. a ne bosanske vlasti. trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti115.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB. na čvrstoj uzajamnosti formirane. 114 Vidi nap. 213 — 214). KoBa^eBiih. pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima". Kh -Kojiih. da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim. str. mjestima. 71 (7. l^str. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva. prestajali da budu građani svaki svog grada. pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada. sačinjavali su pojedine. kolonije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada. tražili. zakupnici . Odadpanu cuo.rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim. no oni nisu. str. str. 115 Listine X. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca. trgovci. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi. Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja. koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima. 194. no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116. što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove. 116 Vidi JI.

Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima. i Mon. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na području srednjovjekovne Srbije. Rag. također. Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje. JlHHHh.] 59 . . Rag. 494—5).. ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari. III. upor. Nije. X 1332. Rag. ) 101—102. pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll "' ntMđdii. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji. 26. Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. i Resti Chronica str. sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli. X. kojim povodom i u koje vrijeme. srebra. iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su. po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni. i 8.H-»ceBHocT. dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1111 V. IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH. I. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama. Uostalom. uglavnom. kao i u drugim. str. Pafloj^nh. III 1332. V. 23 — 25. Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. Što se tiče bosanskih Sasa. skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara. 132. [H. In Venetia 1605. 30—33. da ponovno istaknemo. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata. bakra i drugih 117 Mon. nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju. u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412.. HcropHjv H đpojiKnop. upor. II 1332. quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima. 104. rudama bogatim. Već je VI. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8.). KH>. izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. . 3a ucuiopujy pydapciu«a. X T339. našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama119. tu se. ali iz drugih. Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i rada u novoj sredini i koje. svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118. kao predmeti trgovine. CB. 340—42 (11. III. str.primjer. VIII 1361. donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"122. VIII 1361: „. Serb. D. 1—2. sklanjajući se pred mongolskim ratnicima. Mon. sigurno. Beorpafl 1960. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit121. de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio. metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni. utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. 17). Mon. u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih.. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio). CBOiMik S Bočne. najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić. 105. sadržano je. što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-* JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. g.. je3HK. CTp.

Studien. odgovorni pred zakonima Republike. u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. dj. g. TivpJjeB. 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha. koji su Turci preuzeli. Dubrovčani. str. CCLXXX. kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. n. roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa. kako izgleda. Beorpa/j 1971. u daljem toku vremena. str. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto. Beldiceanu. N. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. HM. str. 2—4. velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124. M. Kanuni i kanun-name za bosanski. naučno osnovana. pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je.] 60 nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su. a sve više određenu profesiju. i intenziviranja rudarske proizvodnje. godine. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i. U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud. samo privremeno. ĆKapHh. 14—18. V.. dok su. Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. BeroBHh. 67 —84. JjHHHh. zahvaljujući rudnom blagu. izdan od vojvode Kovača. Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca. godine u Fojnici. 26. II 1452. snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva. str. n. str. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon. nap. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa. 106). Ova Skarićeva. obratio se 18. 1).trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom. Les actes des premiers sultans II. Beorpafl 1939. Vidi i M. naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost. Paflojtmh. dj. 1). U tom procesu sigurno je igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih. Beorpa^ 1952. 3auciuopujy pydapculea. na primjer. kako je obaviješten.. središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena. I. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY. str. koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i. Eeorpafl 1962. kliski. god. str. Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma. B. 122 B. „potražili rudare na strani". 5). relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. Monumenta turcica I. izdao despot Stefan Lazarević (H. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo127. a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao. duže ili kraće vrijeme. koji je. XX. Sarajevo 1957. 41—63. s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu osjećali kao građani svoga grada.. str. inače. hercegovački. Skarić uzima kao činjenicu koja se sama po sebi razumije (B. dj. Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I. Pariš 1964. postao vrlo bogat (Kod Jlunuha. CapajeBo 1974. Pretpostavku da su vladari. CKapah. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih . Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. 388. zvornički. u našem jeziku prilagođenom obliku. uglavnom trgovci i zakupnici. 123 Vidi prethodnu napomenu. u cilju usavršavanja.121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V. crnogorski i skadarski sandžak. u Srebrenici i Olovu1*5. Uostalom. III. CXXVII. Hiac CAHY. Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy. koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. 1412. (Thalloczv. ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. na primjer. tj. EeroBHh. HCTO-piijcKH laconnc. ovdje nikad nije bilo u velikom broju . 4.

126 M.karakteristika. god. 128 Isto. dj. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora. zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima. str. Ovaj termin prvobitno se odnosi 61 . u Srebrenici. svakako.. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i. cives). Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger. I. pored kneza. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti. recimo zanatima i trgovinom. kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. M. također. 26. doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. flHHHh. Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa. str. No.. „kada se kralj Alfons V početkom 1452. n. u poređenju sa drugim naseljima. 127 Upor. brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju. najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi. i vojvoda. 10—12. n. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog porijekla. JjHHHh. prenosile su se. ipak. dj. koje su prvobitno uživali saski rudari. u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"129. 24—25. kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak124 BJI. fliiHHh. štaviše. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da. 10. Dinić. upućenih kralju i hercegu. „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih. nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomskodruštvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što. 3a ucuiopujy pydapciuea. U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes)."1S0 No. nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom. str. Nije. kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje. CKapnh. što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj. nego drugim zanimanjima. 3 i passim. in vestris terris esse non paucos intellexerimus). vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . 17. . osobito. Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. Povlastice. isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima. a ponekad. U pismu bosanskom kralju. prećutno» i na domaće stanovništvo. pa je M. u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". 11. dakle. 185 M. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena. . li).

. Svetko. Ivan Marković. 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države. u stvari. Br. Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1. 133 . 437. upor.U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima.curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne može se.. Nikut. 88. HoBaKOBHh. saskim . uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj . upozorio je da su . Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426. g. sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia). dakle. 1395. Oslanjajući se. ukoliko se spominju... 1433. nap. na jedan novi podatak iz 1452. 1440. Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom. Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana. Srbiji (qui . Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari." Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g. 1412. gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti.u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize). 1423. Vukosav. Prema mišljenju M-Dinića.. Eeorpan 1912. 132 M. a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se spominje 1445 (?) Mon. [Upor. Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters"). str. moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132.u zemljama njemačkog rudarskog prava.. 1381. zajedno sa saskim povlasticama.a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. 18.. Serb-. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. Divoje. sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"135. dj. Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice). 245—247. „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi" 131. koji se odnosi na Zvornik. g. g. str. pozivajući se na H..: JI. ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice.. JjHHHh (».. 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua. 130 N. odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske vlasti nego. g. i to na one koji su sačinjavali autonomni sud . 73. na stanovnike koje ti organi predstavljaju. Radivoj. da izraz „svi purgari srebrenički"137 označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima 131 BJI. 388. 1434. str. str.]. To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode . Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti..purgar je. n. đj. str. Stuđien. prije svega. str. prvenstveno u Srebrenici. među njima je. Izrazi . VIII). na građane (ili purgare) u drugom slučaju.] 62 na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131. str. pored ostale građe. purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima. također. Thalloczv. flHHHh. 123. Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima. n. CKapHh (n. tj. god. proširi na širi sloj građana. 6). i nap. 106. isto što i sudija autonomneg suda 133. Od kraja XIV stoljeća. str. g. Izgleda nam. po našem mišljenju. rečeni majstori poći će u Napulj. tamo će nastojati da pronađe 3— 6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti). M. no s vremenom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji". . tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju. rpadcKa uace/ba. dj. dj. naravno. 26. tj.ias L. 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God. purgar iz Olova.. g. Bogavec Radanović...

n. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja . Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici. također. I u mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se. „Sasi su imali svoju autonomiju i svoje sudije — purgare (Isto. n. EeroBHh. oni. flHHHh. 429). VIII. D. VIII. 3OKOH O pydnutfUMa. 20). Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici. prije svega. svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. . imaju svoje uže i svoje šire značenje. str. 14—15. II. stanovnik Srebrenice. „dtadini". str. str. ali. barem u Srebrenici. Hciiiopuja Cp6a. 140 U jednom podatku iz novembra 1437. kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K..ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego. BeroBHh. str. I.. JupeneK. pak. presudu „contra Ratchum fabrum habitatorem et civem Strebernize . . 63 grada138. M. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives). 25. jHpeieK. X 494. Listine. gdje se govori o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. str. X 1339. dj.. „. vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne. sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je. 57. „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. 136 K.. koje su osobito privlačila rudarska mjesta140.. 73). 141 M.. CnoMeHHK 11. koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma. vlastela i sva obćina grada Dubrovnika". 135 Isto. 52—53. dj. Pafflojmih. VI. 176. 84. samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu. JjHHHh. pretpostavljati da je1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare)143.. koja je upravo tih godina došla u posjed despota. str. . odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili. 86. oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu. str. donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. II. 109. C. 3a uciuopujy pydapciuea. zak . 3aKou opydnuifUMa. Jape^eK. 1407: „cives et mercatores nostros". dj. Dinić ne sumnja da je. npr. postojala ustanova gradskog vijeća («. ne bez izvjesne ingerencije državne 138 Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez. 138 M. str.varoškim sudijama" (K. CiioMeHUUu cpucKU. flHHHh. VIII. „građani". 407. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. u istom podatku jedan zanatlija (faber). (v. 134 M. kojom daje povlastice Trogiranima. spominje se.. 1422: „mercatores et cives nostri". V. „borghesani". na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139. str." (M. 1890. mercatores seu cives vostri . H. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem. i jedan i drugi zajedno. 15—19 u napomenama 60—78. str. pored turskih službenika. u vezi s Novim Brdom. tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u vijećima i organima gradske uprave. 94). sa dosta vjerovatnosti. . Te zato koliko mjesta toliko zakona". n. naveden je kao građanin. n. Iz poznatih slučajeva. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara".. str. god. na tom skupu učestvovali su. PaflOJUHh. . jednim ustaljenim izrazom. iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. Mciuopuja Cp6a. 1536/37. čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („. str. 25. 1421: „mercatoribus et civibus nostris". trgovci i zanatlije. 137 K. str. 407). ali ne i rudarski radnici (kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. Izrazi „purgari". 142 H. Prema Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi. dj. JnpeiieK. izgleda. zajedno navode „građani i trgovci" — kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost. u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. M. zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada. čl. Hciiiopuja Cp6a. Možemo samo. Skarić je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g. I. dj. Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142. god. god. 14. Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima."). 16—17 i nap. u ovom širem značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova. str. koji se odnose mahom na Srebrenicu. 414). Treba uzeti u obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str. naime. mješoviti sud.

U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije. koji je. Uporediti: . 25). H. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je. 1—20]. Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n.. Serb. po posebnom. koji se odnosi na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu. str. kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g. Ćirković. u Fojnici ili Olovu. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj. 145a [S. str. 3aiwH o pyduuu.ljučuje Skarić (n.. bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. uopće. str. 116 M. 2.. 20—25.. U prethodno navedenom dokumentu (nap. g. Sud purgara (curia purgarorum) bio je.. a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku. 7).\. kaže se za optužene. dj. imale su. ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost . topioničari. radnici-rudari („rupnici"). Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika. zakonu koji je važio samo za određeno mjesto. 141 115 . ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici. god. koji je. i ^SiipouMJuE . str. dj.. bez sumnje. 102. članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje. str.<) JKHBS \S. može se steći neka predstava o položaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"145. svrhu da se iskusni i vješti rudari. do kojih se nije lako dolazilo.. u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. u ovom slučaju za Srebrenicu. str. BeroBHh. dakle. str. zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći. Ovdje se. Ove i slične mjere. Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua. Zagreb 1979. stoga. dakle. preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni. I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. 6. preduzete u korist rudarskih radnika. sigurno. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba. 433). novembra 1457. a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae. 2. kovači i. I. kako je nesumnjivo utvrđeno. 437). na primjer. .uMa. . tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"144. dj. 143 M.nCK0. dj. kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne. 94).Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih . 144) od 10. I. vjerovatno. 431. postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu. n. Pa^ojlah. Mon. Serb.. na više mjesta. 64 vlasti.da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua. Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima. sigurno važio iza Srebrenicu. što je došlo do izražaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću.

ako jeste.] . iako ne i potpunu. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je. «'a [Upor. 59). slično kao Srebrenica. započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje. 62—-63). u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i. g. VI. tu je. 1449. autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću". prema kojem je dubrovačka vlada tražila da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. svestrano sagledavajući problem. str. Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu. recimo. no. donesen podatak u kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426. 148 M. da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani. No u nedostatku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces. svakako taj proces. ipak. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"148. postavio M. autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a. funkcijama i kompetenciji. Goražde. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića. nap. str. inače. ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. nezadovoljni despo tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto. u trgovačkom prometu važnije. kako po svemu izgleda. ma i približno. vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. Đesanka Kovačević-Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove". đj. u ovom pitanju. No. sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja. zahvatio i druge. nap. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire... zadovoljiti pretpostavkom koju je. 130 a. kao što su bili. pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima. gradove. U svakom slučaju. Rijetki su bili gradovi koji su. tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je i dalje ostao dosta nejasan. Daleko najveći broj 147 M.: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. n. JjHHHh. odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. đj. u proljeće 1427. Radovi Filozofskog fakulteta. postigli makar i ograničenu. nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji. n. u vezi s navedenim mišljenjem. O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. Nigdje se na bo-sansko-humskom području. JJJHHHh. Moraćemo se. Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije iza ovoga . str. po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni" ljudi tog mjesta.ab optimatibus dicti loci' ". autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. Foča. U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana.65 čajnoj privrednoj grani. 341. od feudalne oblasti kontrolisanu. 59—61. primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*. 18. Sarajevo 1971. Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. iiije daleko odmakao.

II. uključujući i vladare. 3). str. koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda. 136—141). iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga. bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca. IV 1448. i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh. XVI. 426. 1416. bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje. 213 1. nap. više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. 1. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana. r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd. i to sve u januaru. (TJoeejbe u UUCMO. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit. oslanjajući se na tu moć. koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana150. Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdTŁ H NHI A«X* kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis.. zemljoradnika i stočara. bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi. aktivno bavili trgovinom sigurno su se. nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski. kao i u drugim zemljama. Gradska privreda srednjovjekovne Bosne. Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje. Trgovina. Po"ebno mjesto u trgovini zauzimao je herceg Stjepan. gradska TKE naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. Profit. ma i približno. s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. 433). mm. 439—440. voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%. a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i. tim više što je sigurno i u Bosni. ipak. i pored nesumnjivog napretka. II.). 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika. vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga. Prema ovom primjeru. 1). vlasteli Dragišićima. III 1425. g. ograničene trgovine i neznatnog . Cons. aprilu i decembru (Jorga. i drugi feudalci. nap. Zahvaljujući jakom kapitalu. „herceg nosilac vlasti. ostala je. II. 13. pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. koje su. svojim pismom od 11. Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. u poređenju sa naprednijim zemljama. Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. pa i sami vladari. a ukoliko su se feudalci. Xepyei due^au. gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi. 98—102. to jest preprodajom robe. zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"151. ističe pretenzije na posebno. rog. [Upor. I 1461. pored mnogih sela.66 gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama. koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji. među ostalim i olova (C. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". sve ove e. iskustvu i razgranatim vezama. Samo u jednoj. D. Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepoMon. bez sumnje. i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu.] 141 67 srednom kupovinom robe u Dubrovniku. Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele. A to su isto činili. feudalci. a isto tako. vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe. kao što se radilo i u drugim zemljama. u skromnijim razmjerima. fol. str. Dubrovčani su 23. 1. kako veli S. U svojoj razgranatoj trgovini. TiHpKOBHh. Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se. str. bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici. 136). dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv. 224. Serb. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku.. str. ctM H BCdKd npHXOAWJJ<»). dok su domaći ljudi. str. 152—153). I. mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je. Kovačević. Ćirković. dj.

sličnih srednjovjekovnim cehovima. nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana. Ropstvo se. Fojnici i Jajcu. II. JJiiHHh. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane. 16 » I dubrovački trgovci. zanatlija ili trgovaca. 33—36. 419. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života. sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi152. bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. Štaviše. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne. ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima. M. FpadcKa Hace/ba. 242—244. Pismom od 6. OdaSpanu 161 cuoMewm. I. br. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu. ni po brojnosti. 213—214.] 68 IV. vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana.u str. 377. Iako su . nastanjeni u Drijevima. i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh. Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. 412). kao što je dobro poznato. 152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. 3a uciuopujy pydapciuea. a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati . Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom. Jorga. najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. IV 1399. održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. ROBLJE Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja. i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku. isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153". Ni po načinu privređivanja. gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. 1449. str.. i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa.kapitala. pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu.u tih štacunih" (A. COJIOBJCB.

U Bosni se prvi put spominju 1180. g. 69 Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu . uz izvesnu otkupninu. puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. 449). serva ili ancilla). kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti. I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"164 množili su se. nego im. u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi. prećutno su. Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova. Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja. IX 1419. najvećim dijelom iz Bosne.crkvene i državne vlasti načelno osuđivale ropstvo kao ustanovu. . zatim „sclavus" (ž. zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu". Jedan dubrovački . „čeljad". 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali". raba). ali ni ovdje. 1. I." (IJoee. na drugoj strani. I 1416). rjeđe. posle tačno određenog roka. najčešće.be u uucjm. povrate u svoju zemlju. tj. Dubrovčani. ipak. koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika.. za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. kao predmet kupoprodaje. Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi. 1. 417). VII. iako su. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu. str. u znak štovanja. 460. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana.. U ranijim vremenima. 156 Listine.. 154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića. nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže159.. . a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora . „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima157. ostavljaju na volju da se. u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje. uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer. . „famulus" (ž. trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. sclava) i. s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem. u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. 2. Srednjovjekovna Bosna. IX 1400.. pored ostalog pošalje i „dva roba"160. str.a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno". za Slovene se.u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj. Dubrovčani. sa raspadanjem rodovskog društva. br. kažu. predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti . poklona ili. U novoj postojbini. za obavljanje kućnih poslova. u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće. I. 215 (27. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi.i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)155. famula). raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika.

. izmijenjeni su tom prilikom i darovi. . možemo. kao i u drugim zemljama onog vremena. str.beM do 1661. 18. a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. str. u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju. 131). F3M — H. I. sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni. U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. uopće. C. 154. uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini.. koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166. br. III. kupio u Brštaniku „od Stojsave. đj. quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula .rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok". za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je. pred dubrovačkim vlastima: „Ego . svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu. F. 163 Isto. 101. No. slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. poznati trgovac. 3. Riječ „otrok". u istom ili izvedenom obliku. Y. Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao. da ju je njen vlasnik 11. inače dubrovački građanin. br. <t> ep jamnih. 839. sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru. crkvi u Putalju darovao. 32. HpeMoaiHHK. II. . Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi. inače uglavnom nepoznati. (Const. I. str. 70 . kćeri kralja Dabiše"184. druga.. Radoanus de Bosna confiteor. i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice. god. 106. pred dubrovačkim vlastima da je kupljena u Konjicu „od Ivana. 60. C. Hs dy6poeauKoi apxuea. čije ime u samom podatku nije navedeno. Isti ovaj vladar poklonio je 1281. ne zna se kojim povodom 182. 161 HpeiuouiHHK. str. 5. 10. poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao 162 Poklonjeni rob izjavio je. 154. XII 1436. D. djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-. na primjer. VII 1392. VII 1281.". kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični. i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. Često su ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili. sin kralja Radoslava. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. vidi i str. Porph. u ruskom dječak. CapajeBo 1946.. . Kada je. 164 M. ipak.podatak iz 1279. Jedna robinja izjavila je. str. može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu. jOJHHHh. 144—145). str. br. 160 C. zajedno sa drugim poklonima. . god.. 159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda. od riječi . označuje porodicu sa djecom. ako sreća posluži. str. et ancillas). u drugoj polovini IX stoljeća. U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice168. KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu. Zore Bokšić. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva. i. u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. 43. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav). u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad". 22. dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu. uostalom. III 852. u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. br. i dva roba. u vezi s tim. „robove i robinje" (servos . ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. „rebjata" = dijete. carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u . 168—9. pored ostalih posjeda. označuju malodobne članove porodice. Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje. str. C.. 157 A. D. n. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se. XI 1382. srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima. kao djecu ili čeljad. Dubrovnik1'3. 58. 23.

za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170. Odavde. H3 dy6poeauKoiapxuea. „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. koji je učestvovao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04.. i 1390. 83. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko. 75—6. ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje. siroče bez oca. 71 na slobodu (liberos abire permisit)169. v. III. kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba. Kao tržište gdje se. H3 dy6poeauKoi apxuea. Jedan dubrovački najamnik. Hung. JjHHHh. ljudi da bi došli do robija i lake dobiti172*. br. I.. Godine 1451. dijete ukućnje = čeljadnik). Zore Bokšić. Letopis popa Dukljanina. Desanka Kovačević. XIII. gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca1731. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje.. 85. poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni. 2. antiheretičko obilježje. str. JtiiHHh. na što ukazuje ovaj primjer: 20. JjHHHfc. JjHHiih."). XXII. dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. prilikom prodaje svog roba (26. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne. i to . br. „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre). gl. str. Hs JJy6poeauKoi apxuea. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima. razbojnici koji su silom hvatali ljude. koristili su se i drugi. nap. takode iz Usore. 168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca. br. br. roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su. M3 170 171 169 . otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete. 119. prodavca i izvoznika robija. i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („. 21. str. M. br. 151. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje. str. V 1377. koji je prećutno važio svuda. A „zakonom rata". Sarajevo 1963. od njenog strica Dobroslava. spominju se „robci" — predones hominum — u stvari. 34—35).. 452. Oda6pa. u vremenskom razmaku od nekih 200 godina.u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)171. V 1390). i passim. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. Prema jednom podatku iz 1248. III. . . flHHHh. žene i djecu da ih prodaju kao roblje173. ponajviše iz Bosne (M. str.Hu cuoMemifu . v. Šišić. A. pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. M. Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus). 196 Između godine 1367. H3 dy6poeauKoi apxuea. a posebno u heretičkoj zemlji. 193. koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika.. III. nasilju skloni. 313—14. prometno i živo mjesto na ušću Neretve. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje. Theiner. str. 48. str. kupovalo i prodavalo roblje. i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika. 203. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u F. bespravnim stanjem. i Dinićev predgovor.. Godišnjak društva istoričara BiH. . II. tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . XI 1398. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!). bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu. izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom. 181 i 182. III. u tim vremenima opšte pometnje. emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore . god. Trgovina bosan skim robljem. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. g. str. Splovjev. 204. 172 Jorga. str. 292. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika.165 CojioBJeB. . Mon. u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem. Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu. sr. 157. najčešće se spominje lučki grad Drijeva. . javno ili prikriveno.).

173 a. Prema jednom podatku iz 1417. n. J. H3 dy6poeauKOt apxuea. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora176. XXVIII. O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. prakse. III. JJiiHHh. Dušanka DinićKnežević. Upor. Uskoplja i Hlivna. kao mjesta iz kojih potječe roblje. [O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova. ConoBJeB. Studi e materiali di storia delle religioni. 27—48. II 1462) i dalje na vise mjesta. Usora ili Sana. Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti. HcTopnjCKii lacomre. vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca. u vezi s trgovinom bosanskim robljem. 1967. XVI/1. Tpi Mpujeea.: "B. dj. rog.] 72 . 699. nego uvijek samo kraj (de Vssora. Čremošnik. Verlinden. 1280. kao što su. CapajeBo 1976. de Drina itd) ili. pominju gradovi Firenca. 51 — 58. Venecija. JJ. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika. 2. knezova Babonića). Palermo. Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. 10. 173a M_ ^HHHh. EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovačke. Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. passim i M. 125 (18. CapajeBo 1976.dy6poeam<oi apxuea.] daleke gradove. Vinaver.OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een). pravno normirane. Isto. V. (1982). XXI—XXVII. u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177. MemoBirra rparja (Mis-cellanea). Koliko je u tim vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste. str. U položaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška. 173 M fluHHh. No. Mediterana. samo zemlja (de Bosna). roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne. 5—180. ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. 38 (2). Roblje se pribavlja mahom sa sela. Neretve.. možda. str. 139—164. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. Beorpa^ 1981. [G. Đenova. 166. god.. Ankona. MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. Dinić češće se. 40. Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. 55. na primjer. Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu. CapajeBo 1949. 44— 46. Čremošnik i M. str. naime. 244. oblasti Huma. III 1462: de dimittendo de carceribus illum robzum qui est in carcere). II. XXI—XXVII. 125—147. 148—162. Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem. nap. Lučić. str. ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. br. nigdje se. spominju se. Dubrovnik 1953. <t>ejnh. Barcelona i poneki drugi gradovi. 9—32. roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX. Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka. Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM. III. 39—61. 24. Oejiih. Toinah. >KHBKOBHfc. gdje su im se gubili tragovi175. treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca. br. Drine. MpeMOHIHHK. H. Monumenta Historia Ragusina. Zagreb 1984. Mesina. više nego drugi krajevi. HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I. odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla. gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. 174 Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T. O trgovini robljem preko Brštanika upor. koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. Pored Usore. Vidi i Ch. najčešće. 1973. Anali istorijskog instituta JAZU. Razloge. 109—147. rofluinibaK <Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly.

v. i br. v. br. njena majka i baka bile robinje Ugarčića. br. str. III. 28. 178 Posljednjih decenija XIII st. 107). 99. 185. str.M.beM. i str.da su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje. Navešćemo još jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova „olim partium Bossine" prodao je (5. Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja. i br. 67. Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue. Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je. br. jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. . Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. Pregled povijesti hrvatskoga naroda. 85. Tpioeuna GOCCIHCKUM po6. br. fliiHHh. JjHHHh. Vidi i A. 60). III. Stojsava. str. njene baba i majka bile njegove robinje pa je. str. ali da su je oni poklonili bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio. Zagreb 1916. III. 685. u koju je spadala oblast Sana. 154. na primjer.HKoi apxuea. natum in domo sua). str. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto. koje je postojalo u susjednim zem ljama. str. br. br. od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se. (28. 69 i d. . upor. br. III. 170. br. M. prodala je (11. br. U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). 37. te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca. 84 — 5. na isti način. 177 176 svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina. bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. I 1430) dubrovačkom sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob. prema utvrđenom formularu.Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — . str. Hrvatska i posebno Slavonija. doživotno i nasledno".. flHHHh. Verlinden.. 76. Šišić. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života" 179 Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku. str. iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca. Ch. 29). u kući Hvalčevoj od roditelja. str. rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum suum. također robova. te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui iuris). 73. kći umrlog Radoja iz Usore. J^HHHh. pošto su. 69. 150 — 151. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se. u dobi od oko 12 godina. H3 dy6poea. 62. str. Sud je presudio (6. 211. često zajedno s majkom180. str. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto.3 dy6posauKoi apxuea. uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gospodaru. dakle. 194. 93. i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius. . Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto. br.3 dy6poeam<oi apxuea. ConoBJeB. 1). 75. M. i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo. na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje volje.. str. 180. 157. 106. str. n. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz Zagorja prodao je (26. dj. M. serva empticia)181. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179. i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve mee empticie et similiter tu es serva mea . VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute). 34. II 1373) malog Bratmila. prema tome. dj. VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje robove rođene od rečene njegove robinje" ( servam meam empticiam et duos eius filios servos meos ex dicta serva mea natos" . Gojna.. 177. robinja Dobrica . 169.). kako je tvrdio Dubravac. kup ljena je. Hs dy6posaHKoi apxuea. i br. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. str. tužena je priznala da su ona. M.. str. 78. kći kralja Dabiše. 185. br. na istom mjestu). str. str. svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh.). 73 .) v. str. 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna. Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca. . n. 183.de Bosna" prodata je (26. te da je.. str. 70. takođe robova (isto.

V. prema tekstu. ^[peMOUiHHK. 74 (. 42—43.. 32 itd. I 1281) svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima (sicut est consuetudo dare tabernariis). str. patarenke (de Lassua partium Bossine. bez obzira na njegovu volju i mišljenje. i Verlinden.. dj. 183 188 75 servitutis. 183. br. carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da . III 1399. str. kupoprodajnog ugovora. flHHHh. volentem et consentientem vendidi . str. n. JjHHHh.. „od svoje slobodne volje. dj. n. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju robinju. br.od roda robovskog" (de genere servorum) itd. str. 185 U tekstu jednog ugovora iz god. str. 21. v. prodao je. kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu. obje iz Lašve u Bosni. unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta M. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja. str.n. br. 76—7.. . 182. ^IpeMOuiHHK. jednom Italijanu dvije robinje. čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. M.. ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . dj. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi. br. br. 288. što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. str. Isto. 176. 69. bilo je. dj. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzulama. 170. 66—7.. trgovac iz Uskoplja. str.). str. 31. M. . i br. redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu. 183.. 76 itd. štaviše. U jednom slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna . 208. v. br. 1421. 345. pa ni odluku da pristaju da budu prodana185. i br. koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima. d. str. str. de genere servorum et patarenas). U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem". a ne pod pritiskom sile ili straha184. izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. svakako. n. 77. 76. Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo bodan — T. vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke. n. br. u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima188. koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima. M. confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). i br. od roda robija.. . str. dj. najčešće bez njegova znanja i pitanja i.181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31. da i sam bude vlasnik roba. 117. 97. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić. Bielosavu i Tvrdisavu. istina rijetko kada. 106. v. br. br. . 61. pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis annorum decem vel circa . dakle. dj.HHHh. n. djevoke su. JHHHK. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje. . . koje su imale istu svrhu.. br. 101.. slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru. . str. No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika.. Rob je.. 306. n. 72. promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum. Sve ovo poka zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta.. 79. tamquam de sua re propria)182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog položaja robija. a ne pod pritiskom sile ili straha. v. Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule. porijeklom iz Bosne. izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. n. 690. ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu. U Bosni. str. sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji. 144.

XI 1398. a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci191. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se. 84. ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima. G. U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara 76 . br. 71. br. str. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. ConoBJeB. iskorištavani. moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. n. bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima. Vlasništvo se. kao i u drugim zemljama onog vremena. GZM. U jednom sasvim osamljenom. bez sumnje.. 126—7. JtHHjih. str. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će. M. 78. str. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom privredom187. kako je sama izjavila. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. Bosanaca i Dubrovčana. pretpostaviti da su robovi. I. uz to i nejasno datom. po svoj prilici. 62 — 3. H3 dydpoeauKoi apxuea. str. 185. kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića. S. str. ako mu ovaj uruči traženi grad. bila je. III. U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu. 147).. barem približno. svakako. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. 247. str. pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"190.. 1947. Bilo ih je. II. 194. a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika. Čremošnik. zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. br. ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara189. obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji. dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba. ali i u drugim. 180. 160. 1. 190 IJose/be u uucMa. N. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. i br. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M. i u kućama imućnijih građana. str. (A. 304 (br. vjerovatno* usmenom pogodbom. prije svega kao 186 Upor. 319). str. br. erat a generatione serva). odgovornijim poslovima. beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. str. Možemo samo. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum). JjHHHh. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine. od rođenja njihova robinja (quorum . sa izvjesnom vjerovatnošću. podatku iz 1419.. 75.njegovom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane. god. predstavljalo sasvim neznatnu snagu i. 320. Brojčano je. Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM. đj. 187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. može se reći. v. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni). 30+—5.

str. uglavnom. na porijeklo iz reda robova (A. str. 420 (10. kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače. str. Na njih se odnose nazivi „famuli". 196 195 vojvode. „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim dvorovima. „familiares". TapaHOBCKH. 219. vršio je uglednu službu dijakapisara na njihovom dvoru. kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus). i „svoga kućanina Ivana dijaka"195. 192 Upor. XI 1468. Hauptmann. 189 JJecaima KoBa^eBHh. Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31. „sluga". kao uostalom i u drugim zemljama. 506. Zagreb 1938. Isto. Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. 260 (117). 198 Isto. 374. L. tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. Rad JAZU. vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. 383. Hciuopuja cpucKoi iipaea. I. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac198. Isto.ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih. 78 — 79. Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU. sluga. po Ivku dijaku"198. dj. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka. 253. koji ga je u vremenu od 1436. str. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika 161 Uporedi: T. diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su 77 . Kako se iz ovog vidi. knj. I kraljica Jelena slala je (15. gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek. „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris). god. izdao je 26. i po Ostoji dijaku čeljadniku". 349—50. FoflHui-H. Službu dijaka i opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević. „sluga ukućnji" (famulus) ili. kao rob vlastele Sankovića. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je . sticali slobodu i. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197. XII 1427. koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11. 240. opunomoćenika. CapajeBo 1954. I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje. i sinovi vojvode Radoslava. n. br. XII 1442. na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin. XII 1442). 241. 84. str. možda. (ministerialis).. uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez" 201. Mariborske studije. 368. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni. br. I. na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi. g. i 1470.. 193 Mon. štaviše. br. str. 144. carinika. koga je gospodar 1423. „servi".aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX. naprosto. koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona. str.. „dijete ukućnje" vojvode Sandalja. zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama.. rob. str. „sluga". do 1451. slali su u Dubrovnik kao poklisara. U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je.rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"193. 197 IToeejbe u uucjua. god. VI. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev . „servientes". I ovo nije usamljen slučaj. sinovi robova. str. str. više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. str. Grubanac Hlapčić. Serb. To su. isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"194. bili mlađi ljudi. ulazili u red sitne vlastele. Herceg Vlatko Kosaca. 194 Isto. 1. u svoje i svoga brata Stjepana ime. 374.. potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu. pored kneza Ružjera Divčića. ConoBJeB. i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima199. kako stoji u jednom aktu od 10. i Radič Grupković.

368. 5. po samoj prirodi svoga posla. A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer. da uđu i u red vlastele. 417. stvarno udaljavali od statusa robova iako su. 389. Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. Xepifei Cwe$m.a ne iz neke druge" 202. srpska i hrvatska plemena. str. 425. nap. kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. tj. „župane-starce" uvijek iz određene porodice. 4. str. str. nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i. 444. "RHpKOBHti. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva803.. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini . IX. 201 [Upor.neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se. Jorga II. Listine. štaviše. nap. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine. 88. 3. str. C. str. nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je. nap. i Bosna) •— još su i u njegovo vrijeme. sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. nap. VLASTELA Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni. možda.] 200 78 V. 3. razumije se. . 106. Prema Porfirogenitu. str.

Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena je brojnim . U jednom drugom. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu. „velikog bana bosanskog". u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika207. Sarajevo 1972) 60—61. možemo. vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. bliski vlasti starješina. nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna. feudalci iz gornjeg reda vlastele. U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase. I. g. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine. god. No. iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području. pouzdanijem izvoru iz 925.] 204 [A. marta 1240. U Dukljanskom ljetopisu.] 803 79 svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna. kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci. Sarajevo 1972). govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae. U kasnijim stoljećima. u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja205. sa 202 [E. Babić. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189.ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu. <J>epjaHHHh. Bu3amuujcKU U3eopu. god. U pratnji Marije Ninoslava. u bitnim crtama. O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Babtć.] [A. Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. I ovdje su. u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća. zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus). O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. 14 — 16. povlašteni ljudi. Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala. 17—18. od naroda već vidno izdvojena. kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. ipak. prilikom njegove posjete Dubrovniku. nalazili su se njegovi „boljari".

prvobitno je spadao samo naslijeđeni zemljišni posjed. No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje. kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan . U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine". Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. Šišić. K. Letopis popa Dukljanina. bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica210. „plemenita zemlja" ili „plemenito". prema tome. svakako nevelikog. Posebna izdanja SANU. Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština". XII 1463. možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje. u stvari. od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj. god. u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog. U povelji od 1331. Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14.] 205 206 vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države208. i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu. Rag. U vlasteosku plemenitu baštinu. ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"211. prvenstveno svojine na zemlju. Serb. nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*. to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. plemensku svojinu na zemlju. U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. 62.] [Nada Klajić. i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu. kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao. No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude". i nisu pripadali.. oni. a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način 80 . To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda. obavezni na davanje rente. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve [F. a zatim i na druge nekretnine.. sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku. kao što i sam naziv kazuje. Beo grad 1967.] 2074 [Dipl. ali je.podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje. neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine. u stvari. 312.na svojoj zemlji na plemenitoj". Historija Salonitima Maior. CCCXCIX. herceg splitski. Svojom „plemenitom zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"209.] 20T [Mon. posjeda. kako izgleda. kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države... Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog. 28. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi. 95—105. god.

] . Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izražavala se u činjenici da starješina roda nije. 209 208 1—101.I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra. Thalloczy. ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno. mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda. to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15. 3—4.a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu. Eeorpa# 1958. a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe. Štaviše.stečen. čime je bilo uslovljeno držanje pronije213. naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. Pycaiuxa iocuoda.] 81 goj strani. međutim. „do zgorenja svijeta". O odnosima vazalitela. na dru[C.] 210 [A. „u vijeke vjekova". jHpeieh. saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: . C. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. „njemu i njegovu posljednjemu". I. Posjedovanje plemenite baštine bilo je. a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika.] 211 [L. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću . Babić. J. C. naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. Godišnjak DIBiH. bratstvom ili „bližikami" 214.. od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i. gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. Babica se ovdje prekida. tj. 21—37. Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije. 54. U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom. izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu". Hcuiopuja Cp6a. Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. TiHpKOBHh. Posjedi. M. IV 1391. Studien. TiiipnoBHh. 189. mnogo čvršće i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis). redovno. U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. dakle. "B-HpKOBHh. Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~ eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey.. Naumov. na jednoj strani. JjHHHh. 156—164. barem u načelu. za „vjernu službu". [Tekst A. 5—17. 15—33. HcropnjcKii ruacHHK.] [K. redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito". kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu. 8. XVIII—XXX. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed. 1979. i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju. VI 1419) izričito se ističe. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati. darovani za određene zasluge ili. XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia. P. Tako se posjedi. razvoje knezu Vlkoslavu"218. uopšte. Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka). „za našu službu milosti. svojinom čitave porodične zajednice.

In addition to various agricultural labours.... These. Stuđien. Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade. they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads.... II..noble inheritance". In addition to cattlebreeding.. very little is said about the slaves who stayed in Bosnia.[Mon..... nap. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA ..... 217.... npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHocjioeencKUM 3eMA>aMa. By the time... although they were not free from the formal--legal aspect.. However.. This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhabitants... 89-93 95-105 . The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers.] 82 SUMMARY SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult. regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation... Saxons. especially at rulers' and noblemen's courts.. The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority... Serb.... as they represented a negligable component in the economy of the country. German miners. Some of them.] 214 [Upor. 8.... Thall6czy........ But it also happened that some slaves gained even formal freedom. There were also many Dubrovnik traders settled in towns.. 83 DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE I. The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population...... OciporopKCH.....] 215 [L. 288. Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties. The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property... denoted as ..... IIpoHuja... owing to the nature of their job. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent peasants... the problem of dependent peasants in particular.... Eeorpaa 1951.. Their legal status was determined by inter-state contracts. the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements.. there by to ensure necessary labour for the agrarian production.... PRIVREDNO BUĐENJE . obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources..] 213 212 »« [Mon.] [F........ 210.. Serb.. introduced their own town administration and had the right to legal autonomy.... they worked as house servants... as well as some other independent activities.... gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves...... enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class..... in addition to the minig-are towns..

........................... 183-186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188 RESUME ..165 — 169 VI........................... Ošlje..................O narodima" navodi dva grada u Bosni.............................................. 169Vlasi ........ oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet....... 115-144 115-120 120—138 138-144 V...... zatim Salines (Tuzla) u Srbiji........................ Tako.. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA ......................................................... Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti................... Mokro.................................................. u svom čuvenom djelu . ODNOS GRADA I SELA . PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu....... Travunija — pet).. 168Zemljoradničko gazdinstvo .................. na primjer...... i to Save..... Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola...... USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA ........ U nedostatku pisanih izvora................. Nekropole... PRIVREDA SELA . 171-182 VII......................................................145 — 150 171Trgovina ........................ Dabar i Galumainik..... 151-165 172Zanatstvo ..............III.......................... Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit............ Vrm.......... 167Vlastelinstvo ..... a u Travuniji: Trebinje........................... od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka.......................... Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani1........................................................................ Lukavete i Zetlivi. 145-169 170Rudarstvo .......................... bez pojedinosti o makakvom obliku života...................................... smještene su u dolinama rijeka.......... a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju.................. Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja................. i to Kotor i Desnik........... vojna i upravna sjedišta............................. . i više gradskih naselja u oblastima koja će tek nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston......... Risan....... Sane... 189-190 87 /......................................... Vrbasa..... rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija..... GRADSKA PRIVREDA ............. 107-113 IV....

Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. u prvom redu trgovine. godine. 203 i 204. sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. i to po jedan posjed u svakoj župi. ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine. 383. jer je Bosna. nisu još do danas arheološkim putem potvrđena2. Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. P. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić. O lokacji ovih gradova. Isto. u Bosni. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne. Uskoplje. Neretva. OepjaHHHh. kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke. Neretve i Drine. kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. 59. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta. Ranoslovensko doba). naselja. BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom. Sarajevo 1966 (Nada Miletić. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić. ne smije se izgubiti iz vida so. Ranoslovensko doba). P. pored toga što je imala slane izvore. Prema tome. II. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera. U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama. kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne . isto. Beorpaa 1959* 58. Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. Anđelić. 224. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa. Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna. Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog državnog organizma. Vrhprača ili Prača. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Glasinačkom polju. Međutim. godine. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački4. Brod. osim Vrhbosne. Upor. 89 Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. Lašva. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine. što nije bio slučaj ranije 7. Ranoslovensko doba) 390—398. godine. Njihov prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne. 382-—383. 61. 388. Lepenica. Vidgoša. nap. dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju. Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka.Bosne. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine. koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. savremena ovim nekropolama. 1 E. 63. O kojim se župama radilo. Župe. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189.

a naj-viđeniji medu njima poimenično10. 9 T. Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po kotlinama. 239—240. kao što je. uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi. Arheologija XVIII. uskoro poslije izdavanja pomenute povelje. III. odnosno prva naselja u IX vijeku. s 90 imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom. Vindobonae 1858. sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. Zagreb 1906. Doduše. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino- . slučaj sa župom Vrhbosnom. 176. kao što je Neretva. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države. Tako je Ninoslav. III. Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. J. e F. Zagreb 1905. Uskoplje ili u plodnim kotlinama. Codex diplomaticus. Međutim. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. vansudsku represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa. podizana tamo gdje je stanovništvo 4 Isto. 7 T. i to prije 1252. u stvari. dakle. inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. 21. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost14. Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. Monumenta Serbica. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka. pored feudalaca. „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole. Šidak. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima. Smičiklas. Zagreb 1955. Međutim. godine11. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. 399-^tOO. ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države9. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari. Seljaci u Bosni. 388.administrativno upravne jedinice. nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena. 1—2. kao i svuda u feudalnom društvu. poklanjaju se zajedno sa zemljom. IV. Sarajevo 1963. Miklosich. radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12. te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako uporište u Bosni. Nada Miletić. „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni. nije naznačeno koje župe i krajeve drže u svojim rukama. biskup je morao napustiti Bosnu. GZM. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci. godine pominju se. Tako on ukida izam. Lepenica. na primjer. godine. kmetovi i ljudi. Codex diplomaticus. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. Smičiklas. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249.

Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. CojiOBjeB. npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU. I—II. oživjela trgovina robljem u . 14 Desanka Kovačević. CB. O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine. 91 svome zetu župu Zemunik. Sarajevo 1961. Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. 11 Isto. Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka. HBaHOBiih. talijanskim gradovima. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne Bosne. 9—10. Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja. Međutim. 33. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". odvođeni u tuđinu. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža17. la A. Ljudi. Codex diplomaticus. sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. XVIII. Serbica. Ilperjiefl. Miklosich. ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. Pošto su navedena samo granična sela. 247. upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama. koji im je. IX—X.slava. II. žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika.. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u ropstvu. 28—29. 237. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava. IV. u Donjim krajevima 15. Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava. čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje. kako je navedeno. koja se protezala uz Vrbas. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. P. KH. villis et universis populis". ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. godine 8 HcTopujcKH laconHC. prediis. 245.cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela. iako u opštoj formuli. Ovdje se. pominje vezivanje seljaka za zemlju. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili. 239. Mon. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu . Naime. Djela Naučnog društva BiH. to je. 1959. kn). 10 F. izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. U Dubrovniku.. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. 28—33. vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. 1947. rofl. II. 79—95. CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa. kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga18.

Anali Histo rijskog instituta JAZU. Zagreb 1908. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci". kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. mogli i prodati. 12. nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. Smičiklas. 105—107. a to isto dobili su i Rabljani od Pavla. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. KapaHOBiih. proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI. u vremenu od bana Kulina do Stjepana II. U svakom slučaju. kao bosanski ban. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika. 1287. čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje19. što ranije nije bio slučaj. rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK. veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima. M. 1302. 125—147. neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice. gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena. kože i poljoprivredni proizvodi. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora. nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. ona je još uvijek malog obima. Beorpaa 1954. proširuju se i na ostale naše primorske gradove20. T3M. 17 D. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. bana Hrvatske i gospodara Bosne21. 1937. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. XLIX. Srema i Livna. 132—134. 1. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravoT. Tako. godine daje Splićanima široka ovlaštenja za slobodu trgovine. U unutrašnjosti Balkana. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dakle. Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy. To su u prvom redu vosak. a u susjedstvu Bosne. Bosanski rudnici još . a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. II. CapajeBO 1937. 41. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih. dakle. čak. 18 V. XLVIII» CapajeBO 1936. VI. odnosno XII stoljeća. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma. posebno Dubrovnik. poznatom trgu na ušću Neretve. Sane. to jest do dvadesetih godina XIV vijeka. pored Dubrovnika. izvozi se i roblje. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene. Vinaver. U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne. 141—142. Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe. 37—54. u Bosni tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. 16 16 92 vjernost. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni. B. Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK. T3M. Codex diplbmaticus. XLIX. znatno manje iz Usore. Pored Dubrovnika. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. 27—36. Cnapah. Dubrovnik 1953.primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. KapaHOBHh. Pored toga. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. 588. isti. Pavle Šubić. trgovina sve više napreduje. Kovačević. predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte. F3M. Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne. na primjer. HcropHCKH nperjie«. a sasvim rijetko iz Vrbasa. M. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene.

godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. Fo. CapajeBO 1964. čak. JtHHnh-KHejKeBHh. koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja. Capa-jeBO 1978. godine poslao u Dubovnik 2. Xpa6aic. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede. Dušanka Dinić-Knežević. 78. 77. ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa. ipak izvozi žito5. 76. To su. i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. H33O3 oicuuiapuua. prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa. 124. prema tome. Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila.mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. uz stalne ratove sa Mađarima. 128. Kovačević. išli su većinom u Bosnu. — fl. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita3. 93 //. Jedna isporuka iz 1334. dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa. — D. roflmiiH. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. 10—11. 122. 124. godine dopremljene izvjesne količine žita. 128. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. D. koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata. 25—27. « B. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1.000 stara zrnaste hrane*. Ponekad je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva. 123. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim . Upor. pa je vjerovatno da žitarice. godine. FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. X. 19. 10. — D. nap. na primjer. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. HOBH Cafl 1969. 76. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh. oko 1200. O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj. koje nije bilo izrazito žitorodno. te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. TiiipKOBiih. godine. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II. Eeorpafl 1964. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva. Kovačević. malo toga je ostajalo za izvoz. Prema njemu. Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja. jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati. IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy. koji je. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. i C. Trgovina u 10 srednjovjekovnoj Bosni. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. XIV.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa. 8 D. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar. u jesen 1346. zadarski građani Matej i Aristodije. 21 Isto. 6. Kovaćević. HOBH Cafl 1967. B. Xpa6aK. Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku. dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. u stvari. Kovačević. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka. 176. 95 Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa4.nisu bili otvoreni što se. PRIVREDNO BUĐENJE Iz vremena Stjepana II. 1 U Dubrovnik su 1339. 123. XII-1. IIpoMem OKUULOM. 19. Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena. Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee. 19 Isto.

) 8 fol. 89. Xpa6aK. 10 HAD: Reformationes (Ref. nepoznatog imena. U septembru 1383. Xpa6aK. zatim ječam. U dva navrata „pastirus" iz Bosne. — JX. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. IIpoMeui MCUMOM. 76. doticala za izvoz. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice. HAD: Diversa Cancellariae (Div. 129—130. U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja. zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. 77—78. ovsom i pšenicom. pa čak preko Dubrovnika za Italiju. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom. .krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. fol. IX 1325. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je. 9 D. kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca9. 15. H3B03 Mcuuiaputfa. — B. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom. B. JJ. 129. lb. 124. — B. VIII 1380. Zbog svoje rentabilnosti. u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. 77. 8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe. lb. Canc. Kovačević. U stvari. 11. 33. U stvari. H3eo3 OKuiuaputfa. dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu. 28. već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11. fol. već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države6. 128. 154. ^HHHh-KHeJKeBHh. dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu. krajem XIII vijeka. 126—127. IX 1335. 20. sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. S druge strane. a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. 96 je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. Uža Bosna 6 Doduše. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. Dok su ranije. Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz.) 8 fol. posebno Ankonu. dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica. pored planina. TlpoMeCu OKU&OM. H3803 Mcuiuaputfa. 23. fliiHHh-KHe->KeBHh. izrazito planinskim. čak. 8'. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. ' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. IX 1325. 20. U sjevernim. 12. Xpa6aK. Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku. stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim. docnije. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. XI 1336. Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama.

vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša. Ltenafce 1977. te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete. gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. kao naoružani konjanici. ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. HOBeM6pa 1961. nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo.. a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju. jer su bili u blizini Dubrovnika. njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. ^IpeMoniHHK. 102. 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv. predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. 18. prodaje tri konja za 40 perpera. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist. za vrijeme Tvrtka I 1377. Deb.a H. 5'. Prvi se pominje. JupeHeK.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so. T. I.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa. 97 Mali brdski tovarni konji. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa. FjiacHHK IjeTHH. Bogoje Dobrišić iz Bosne. Cmviii03HJyM o cpeflH. 12. 108. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi. zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju. 263'. rioce6Ha roflaita CAHY. 1278—1301.) 2. 15. iz posljednjih decenija XIII vijeka. godine Stonski rat. IIoce6Ha H3^aH. Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine. Eeorpan 1932. X. najviše ovce. Isti je slučaj sa Matarugama (1318). VI 1339. 197. ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama.HEHX. 110. Pripajanjem Humske zemlje 1326. 125— 127. fol.te u ovo vrijeme vlah označava stočara. Osim toga. III 1334. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaškog stanovništva. Burmaz sa sinovima. T. Docnije. godine)12. Not. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele. Not. iz oblasti Lepenice. IX 1284. kao čuvari prolaza ili prelaza. 365. CapajeBO 1963. I. Eeorpa« 1959.Uecaino KoBa^ieBHh.CKHX My3eja.. H 25. la K. Vlasi. konj je upotrebljavan za vuču u galerijama. 11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom. naročito od početka XIV vijeka. Doduše. CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa. obavljali svoje poluvojničke službe. 11—22. Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva. Dubrovački trgovci kod vlaha. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. ^peMouiHHK. HAD: Debita Notariae (Deb. stočarima albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara. mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode14. KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu. fol. Pored ostalog. 11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. 2. XI 1284. držali su i svinje. 107. 154. godine. vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13 Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva. Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe. ali se ovi. 359. 13. za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti. takode stočarima albanskog porijekla. Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy. fol. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe držali brdska goveda i koze. rBypr)im. Bosni su priključene oblasti . i to već 1297.a IleTpoBHh. Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke. U Dubrovniku su prodali stoku. IX 1335. 6. 135. Canc. naseljenim uz trgovačke puteve. Div. r. vraćaju iz Dubrovnika. 12 . BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa. Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. 124. br. je3HK H KH.

179. 14 J. već pomenutom poveljom. S obzirom na to da sela nisu navedena. 223 (1326). Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva. VI 1343. ib. 29. 98 putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine. Karah. uz stoku prodavali su vunu i suho meso. Sva su sela . a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. 26. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje. Div. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune. VIII 1319. Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu. IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX. BJIOCU U Maepo-gjiacu. Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. 34—38. Mon. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva. Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću. Gelcich. nap. 25'. Canc.) 3. VIII 1285. važnija i većih razmjera. Canc. 15. 9. 22. 197 (1357). fol. Tpad)yHOCKH. IV (3). fol. 22. P. Zagreb 1897. 11 fol. II. kože. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika. naseljene vlasima. fol. a u Vrbanji četiri sela20. nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe. CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena. Ova stočarska kretanja. Feudalni posjed u ovom slučaju je. Ova župa obuhvatala je 23 sela. 37. Ragusina. IX 1357 itd. 30. sinu Hrvatina ključkog. 23. 114—125. Veoma važni 15 P. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za svoje proizvode. pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16. IX 1330. već su bili i važan predmet razmjene. 253 (1328). što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. godine ban Prijezda. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju baštine.. Gl. II. Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. Not. 14. Div.Trebinja. 392 (1336). dodjeljuje svome zetu. KaTHh. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. Cmonapculao. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom19. 144'. J. igrali sve važniju ulogu. Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e. ib. Zagreb 1882. na dubrovačkoj pijaci. Vlasi donose sir u Dubrovnik. V. 22. Vlaški sir (brenca. HOBeiw6pa 1961. J np e q e K. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka. župa. prenos robe bio bi nemoguć. 17 J. meso. posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta. kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu. koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. Eeorpafl 1978. II. CapajeBO 1963. 3. — K. HAD: Diversa Notariae (Div. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. r. On je 1331. Gelcich. Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. 194. H 25. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest. u „djedinu" dvije župe. Konavla i župe Dračevice. a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. 183'. 199. Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi. koju 1287. X 1347 itd. Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. O vunenim prerađevinama upor. Monumenta Ragusina. u privrednom životu današnje Hercegovine. 14. Monumenta Ragusina. u' stvari. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. 51. fol. Bez brdskih tovarnih konja. III 1335 itd.'iaiuKux Kauiyua.

kao što je poznato. čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima može odrediti. Slučaj porodice Hrvatinića je poseban.pojedinačno naznačena. kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable. Naime. IV. 11. br. godine. 19 L. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na vlastelinstvu koja je. ako ne i više. Prema tome. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. VIII. 10—11. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)24. Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. Mtinchen und Leipzig 1914. Solovjev — 1335. br. kome . a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas. vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav22. Tako se> na primjer. •• L. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. Thalloczy. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima. V. 23 F. ali se zato sela uopšte ne pominju. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno. Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela. nije moguće. jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. Ćorović — oko 1332. koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima. Stjepan II je oko 1330. mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. 81 —82. VIII 1336. kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu23. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića. Zagreb 1889. može se uočiti određen sistem. koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda. VI. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. znači u župi Banjici. Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. A. Starine. god. godine. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380). kakvih je bilo u Konavlima. 119-120. ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića. godine nalaze jedno pored drugog. Thall6czy. Od te polovine 1323. posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planinske vijence. 20 L. Rački. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata. str. sela budu jedno pored drugog. Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa. Tu su dosta kratko navedene granice župe Plive. Pored sela pod Ključem. Za razliku od ranije prakse. gdje je dobio osam sela25. ]Wi. 18 M. 81 Isto. više se ne poštuju granice župa. Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366. Thalloczv stavlja 1323. Pored ovako krupnog feudalnog imanja. L. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. 7. III. oko 1323. I. sa izuzetkom Čečve. J^HHHh. XX. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu26. 16—19. Studien zur Geschichte. br. prilikom darovanja vodilo se računa da dva. 99 Prema tome. Studien zur Geschichte. II. 20—22. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda. Thalloczv. Jakotino. ustanoviti gdje su se nalazila21. 13—15. Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik. na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. Beorpafl 1937. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane. Pa ipak. godine. br. Pod Blizk). jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. Novim darivanjem iz 1353. u plodnoj dolini rijeke Sane. vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. Uglavnom su smještena u Banjici.

Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. U stvari. 12. kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas. tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. IX. ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i . pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca.. Splitom i Šibenikom. Već u februaru 1326. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve. Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca. 8. Tako. ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more. kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine31. 247. deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine.1395. . prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava.via Drine". veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. " F. pod gradom Blagajom. 1323. što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. S druge strane. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu. od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. 224. Thalloczy. 100 uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. koji su je jače povezivali sa svijetom. Dolaskom Huma pod bosansku vlast. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima. 26.. XII 1400. Serbica. Studien zur Geschichte. Mon. . Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. našli su se sada u okviru bosanske države. Poveljom Stjepana II iz 1332. Međutim. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima. na primjer. Thallćczy. " L. Novi trgovački putevi. Zauzimanjem Huma. 183— " F. odnosno Duvna. br. Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća. Livna i Glamoča. Miklosich. Mon. Nešto docnije. Neretva je bila i važan vodeni put.via Narenti".. Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. kao i od ostalih. pa su na taj način i 192. U trgovačkom ugovoru koji 1404. " L. važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. oktobra 1339. postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika. Miklosich. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. 7. GZM. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve. Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30. III. priključivanjem Zapadnih strana. IV 1395. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27. Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. Serbica. Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede. 1897. Poslije spora oko carina.

koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana33. ipak. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od šest mjeseci. Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ EOCHU. Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora. radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. među svim stranim trgovcima. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. približila. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana. U avgustu 1331. sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro. vrlo poznatom trgu. zatečene tada u Bosni. Venecija. Dubrovnik 1931. sirevi i vosak). koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom. 15. olovo i bakar. Beorpaa 1929^ 43. M. Razvojem rudarstva. gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. Sremskoj Mitrovici. 33—38. CapajeBo 1954. U svakom slučaju. glavni nosioci. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe. ali je inicijativa mogla doći i od bana. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. ali se na taj način bosanska država. VIII 1332. mijenja se struktura trgovine. krzno. bili su Dubrovčani i oni su. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovački imetak. CTOjanoBHh. zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Nagy.Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. Kovačević. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38. roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju. Po svemu sudeći. 159. Kos. razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. 17. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. 15. Jh. Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349). flecaHKa KoBaMeBHh. 229—248. Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik. 158. Dubrovnik 1931. poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana 35. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. kako izvozne tako i uvozne trgovine. koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar. Isto. na drugoj strani Drine. te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje34.000 perpera. podstiče . godine. u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. posebno izvoza. 101 Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. U neposrednom susjedstvu Srebrenice. 28 29 D. razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari Sasi. Orape cpncue noBeibe a nnCMa. Kovačević. 29—3. Promet robe je u stalnom porastu. 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika. Bosanska privreda. iznosi 25. I/l. 31 D. U stvari. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi. Dakle. ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. 16. pod čijom se vlašću još nalazio. Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože.

koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima. koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog39. GZM. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana. IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT. 29. Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu. Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha. čak. Pavla Gizlića i brata mu Petra. 59.de Bossine". Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Pored Ostružnice i Diijeva. HAD: Testamenta Blagog djela 3. Kao već razvijeno tržište. još za vrijeme njegovog strica. trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje41. XLI. .HHHh. dok lokaciju Dvorišća nije moguće identifikovati. 26. Nesumnjivo. 30—33. u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. O izvozu i uvozu: D.. IIoce6Ha H3Aaita CAHY. u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. 18. 19. navodi samo da su . To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. CB. zabilježenih u dubrovačkim izvorima. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. Kovačević. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo32 Isto. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. i unapređenjem trgovine. zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku . Uz rudarske jame. nap. fol. 1-27. 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU. 11.H. i njihova imena pojavljuju se. — H. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva.njegovu kopnenu trgovinu. Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u užoj Bosni. baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. fol. uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38.. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića. 15. tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina. pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjovjekovne Bosne. što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. I. IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma. 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. H 4>ojiiuiop( 102 vaca. poslovali i van granica bosanske države. pored rudara Sasa. oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke. pa se. te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37. Gradcu i Dvorišću. pored imena domaćih ljudi. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor. Ostružnici. bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci. U oba slučaja radilo se uglavnom o manjim iznosima. Eeorpa« 1960. pa su. Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. 1—2. 1—18. okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. iako rijetko. Sarajevo 1929. koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. Canc. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca. 286. To pokazuje primjer Poznana Koštica. VI 1347. Beorpafl 1955. Dok 37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo . u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana. Pa ipak. u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. Pa^oJHHh. zajedno sa Humskom zemljom. godine.de Bossina". Čremošnik. Domaći ljudi iz zapadne Bosne. 35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige. 19—20. Narentum). 1348. je3HK> Hcropnjy KH». ali ne i mjesto iz koga potiču. ■1* G. Div.

18. ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Klovije i Rekanatija. TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee. 34—36. jer od 1313. THM. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. U Drijeva se još uvozilo ulje. Srda. u doba Stjepana II. Kotora i Sv. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj. XLVII. oni se pominjil kao zakupci drijevske carine. Voje. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja. Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy. prvi period bosanske vlasti (1326—1357). u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele. du42 O podacima iz Dubrovačkog arhiva. sada se javlja i domaći novac. došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog trga. godine nisu sačuvane kreditne knjige. Trg Drijeva u srednjem vijeku. 17. Tošić. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku. kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. a zatim odvozila karavanima u zalede. Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor. Div. CapajeBo 1976. kod današnjeg sela Vida. 44 Već je 1344. do 1330. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Pored stranog. je K. uskoro zatim iz Venecije. fol. — M. Jireček. pak. govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. — I. kompanjonu pomenutog Martina. Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna. Tošić. Up. naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja. period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). 210. a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. Đ.vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu. Tako je Bosna. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh. Već od 1303. 21. i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. 41 Značaj trga uočio je još K. Canc. roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX. . Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. a ponekad i u krajeve preko mora43. knj. odnosno današnjim selom Vidom na mjestu antičke Narone upor. među kojima ponekad i one strane proizvodnje. *° R. Frankavile. 43 Đ. koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. 88'. 38 D. za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano. pustio je u promet čak imitacije mletačkog. 32. Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara. a M. 209. već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta. godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima 103 .qjy. Pored Dubrovnika. 109—147. Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14. O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju uoM>w.Harnih. obično obraćao Drijevima. dao Krvašu Držiću. O značaju ove trgovine. Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije. te od 1340. 11. 198. KoBaieBHh-KoJHh. Eeorpa« 1938. a na mjestu antičke Narone12. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli. XI 1334. koji je cirkulisao u Bosni. a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj. Kovačević. Vida. to se Dubrovnik. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. tkanine različite vrste. Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH. u prvom redu dubrovačkog novca. Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. na lijevoj strani Neretve ili. XXI—XXVII. na više mjesta. Sarajevo 1976. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi). Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom. Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. Tošić. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih država. D. na potoku Norinu. godine. O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326. do 1352. koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45. XLIX.

U povelji iz 1332. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda. javljaju se emisije domaćeg novca.ne smiju slati stoku u Apuliju. FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee. XXXV. te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47. ona nije potisnula naturalnu privredu. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina. *• D Kovačević. KoBa^eBufc-Kojuh. Međutim. godine. — Desanka Kovačević-Kojić. već sredinom XIII stoljeća. Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. kao što je razvoj novčarstva. 21. 36. *' noeejbe u UUCMO I/l. 15. 45 JI. a u Dubrovniku od 1337.1 u srpskoj državi. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci. Sarajevo 1984. niti obuhvatila sve oblasti privrednog života. 44. VIII 1332.. 104 brovačkog i srpskog novca46. Godišnjak Društva istoričara. poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. 45—47. u doba Uroša I. 105 . 22.

Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra. Desanka Kovačević. Firenca. zatim bakrom i olovom. Pored Ostružnice. 26. snažan podsticaj proizvodnji bosanskih. godine kopa željezna ruda. Za razliku od evropskih rudnika. ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće1. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. i u otvaranju novih rudnika. 25. Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je. posredstvom Dubrovčana. stalno raste. 1 1 braće Bokšića. Pariš 1960. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. Takav je slučaj D. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova5. Gaeta4. godine). zbog načina na koji je bila organizovana. u prvom redu u Veneciju. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice. zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka. kao i u susjednoj Srbiji. olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje. O Trgovini olovom. preko Dubrovnika u Veneciju. Les mines d'or et d'argent. Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene3. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. Pored Venecije. a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. Tako je u periodu od 1372. mars-avril. Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Naročito se Zore društveno podigao. kraj naročito bogat srebrom. s druge strane. sociites. godine javlja se rudnik Fojnica. s jedne. snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne. Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika. proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne. već od 1365. Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice. do 1391. nesumnjivo. kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. economies. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je. 107 . civilisations. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta. Kovačević. smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. Pored članova plemićkih rodova. te postao carinik. naročito u pojedine gradove i krajeve Italije. 248—258. bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. ima više sačuvanih podataka. Od stočarskih proizvoda. kao što su Sicilija. Annales. kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike.///. Piza. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne. kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. u Busovači se od 1371. Osim čuvenog rudnika Olova. sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. kao i srpskih rudnika2. čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno opada.

Radilo se o ovčijim. Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje. glavnog domaćeg tržišta soli. Canc. Postepeno je rastao i broj onih D. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine. ribe i soli8. išlo je na ruku. pozivali bosanski vladari10. 36. Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira. ulja. daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. Kovačević. goveđim. Krekić. 231—232. neometan samovoljom feudalaca. Kovačević. koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim susjedom. 7 D. C. posebno rudarskim proizvodima. i to u prvom redu vosak. 33. D. II. i to u Veneciju. pored trgovaca. tokom prve polovine XV vijeka. * B. koja će vremenom dobijati sve veći značaj. U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva. plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2. a naročito proizvodi pčelarstva. Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne. jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka. D. Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih službenika9. i iz Dubrovnika.000 perpera. zatim jagnjećim. 14—19. Novi Sad 1957. šteta nadoknaditi iz državne blagajne. njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine. 33—34. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. neophodan za život ljudi i stoke. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije. Za razliku od ranijih bosanskih vladara. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. ali je vodio u tom pravcu. 27—30. TiHpKOBHh. 3 31. 32. Div. 9 D. U stvari. a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. 54'.od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina. Kovačević. Kovačević. artikal široke potrošnje. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. godine. 32. Kovačević. 5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza. dabrovim i drugim kožama6. pored razvoja rudarstva. Krekić. širenje državne teritorije. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. Predmet izvoza su i konji. Tvrtko nije izdao ni jednu . Doduše. kao srpskom vladaru. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. VIII 1371. Čak se predviđa da će se za robu. Razvoj i organizacija carina. U izvoznoj trgovini. oduzetu silom. našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. 16. 23. drvo i žitarice. počele su se pojavljivati malvasija. koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik. ' B. 108 Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. Trgovina u srednovjekovnoj Bosni. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne. fol. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu. ' 8 Isto. 13. Uz tkanine. Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi. Medu njima. 97. 12. Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so.

I pored toga. 69—70. 23. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju. Kovačević. kako trgovina željezom nije bila rentabilna to . nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. J[HHHh. kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima. naročito na unapređenje trgovine. Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi. Tako se. 237—292. ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva. ali je činjenica da se 1387. uopšte kovao svoj novac. S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu. docnije više ne javljaju. kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju. Kovačević. Upor. godine i uskoro postaje važan trgovački centar. augusta 1380. sa privilegijama za slobodu trgovine. Nije pouzdano da li je Tvrtko. 18. 17. na primjer. moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova. koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro. uveliko je kolao i dubrovački novac11. poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. 227. kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne". koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva. GZM LV. br. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. na primjer. Kreditna trgovina. 13 Div. postojala kovnica novca. Uporedo sa domaćim. s druge strane. I/l. 10 11 osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. poslije proglašenja kraljevstva. pa i olovo iz susjednih rudnika. U Srebrenici je tako. 11 Pregled literature o bosanskom novcu. poslije 1365. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. s jedne. 51—52. IV 1378. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini. već u drugoj polovini XIV vijeka. Canc. godine. 24. Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. Trgovi u užoj Bosni. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. na području bosanske države. 83. VI 1387.povelju dalmatinskim gradovima. nap. Novci bosanskih banova i kraljeva. 218. Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima. noeejbe u um/na. 80. Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. D. M. " Isto. Ren g j eo. I. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. 226. najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. godine. koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana13. Sarajevo 1943. javlja se prvi put 1355. 35—36. Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve više povećava. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače. 6'. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog. I. već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. 27. na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu. Njihov uticaj. Voje. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom. Srebrenicom i Novim Brdom. D. Tako. trgovi Dvorišće i Gradac. 10. i rudnikom Olovom. čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon11. Podgrade ispod Visokog. godine. u blizini Srebrenice. 3a uctuopujy pydapcuiea. vladarsko i političko središte bosanske države. fol. zatim Foče i Ustikoline12. kao i vrste rude koja se tu kopala.

koja se tu od davnine ustalila. Naprotiv. Ova oblast 15 #. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju. Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje. sa trgovima koji su se tu nalazili. poslije Srebrenice. koji se prvi put pominje 1376. te se na tim osnovama Olovo. g. 54. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni16. nisu snažnije napredovala. Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. Već od 1366 godine. gdje se kopalo srebro. Zbog toga su i trgovi. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika. I. . trgovina olovom je bila vrlo intenzivna. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca. O usponu Srebrenice: M. Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja. 3a utiuopujy pybapciuea. godine u vezi s karavanskom trgovinom. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. 50. godine kada se prvi put javlja u izvorima. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom. kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. kada se prvi put pod ovim imenom pominje. rudarska naselja u srednjoj Bosni. a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. KoBa^eBHh-KoJHh. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti. Saobraćajna arterija. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi. vodila je za Srbiju. inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. JjHHHh. koji se tu javljaju. a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama. nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. 110 počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. pa pojedini od njih postaju dubrovački građani. sa naseljem Sasa i Dubrovčana.Busovača.via Drine". Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. 34—41. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee. u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. nego u centralnoj Bosni. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. Pored Dubrovčana. 51. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče. poznata pod imenom . razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području.. među njima i gornje Podrinje.

izvozilo se. Ankonu i Firencu. U decembru 1382. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. zatim trgovci iz Firence i Ankone20. u talijanske gradove Veneciju. 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa.Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn. čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha. naših primorskih. Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700).eBHha. blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena. 41—44 C. pored Dubrovnika. IIpnjenojBe 1976. JJ. 237—238. Drača. Utvrđenja Brštanika i Novog. Ono je. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu. npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy. za domaće potrebe.ona se sve više doprema iz Valone. Vino. te prekomorskih gradova. 211—223. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. 111 . dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države19. Pored žita i stoke. a mnogo češće. podignuta za odbranu naselja. Domaći ljudi. npujeuojbe y cpedneM eexy. ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa. glavnog domaćeg tržišta soli. ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon24. postavljali svoje stalne konzule22. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog.a IleTpoBHh. u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. biber itd. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli. "Byptjin. Brindizija i Krfa 18. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada. Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee. Tako postepeno od trga solju. kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka. sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. preko Drijeva. CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa Byha". bilo otpremano u Dubrovnik. 159. kože i voska sada se izvoze velike količine olova. 19 Đušanka Dinić-Knežević..) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika. Xpa6aK. B. za Veneciju. Eeorpaa 1955. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. 148—149. IX. mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva.. KoBaMeBHh-KoJHfe. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani. Već 1372. u drugoj polovini XIV vijeka. TiHpKOBHh. morskim putem do ušća Neretve. Privremeni gubitak Drijeva. a odatle rijekom do Drijeva. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg. 39—85. Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva. III. predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku. HOBH Ca# 1966. 17 16 direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika. IIpHJenoji>e 1981. ulje i tkanine. CHMno3HJyM . JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y. III. Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. Firencu i Ankonu. naročito od osamdesetih godina XIV vijeka. na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa. III. Roblje sa Drijeva. Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik. Venecije. IIpiijenojBe 1976. godine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra. Mesinu. VIII. 18 MmieHa FeiiHh. stočarskih proizvoda. Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. kao i niz drugih artikala (narandže.

123—125. a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije. 21 V. vjero20 B. prvenstveno Srebrenica. Trg Drijeva u srednjem vijeku. 122. 123. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova. H3803 ofcuutapuifa. 128—130. " Đ. J]|HHHh. Trgovina žitom 106. iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. Tošić. karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove. Tpi JJpujeea. jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. vinom. oni svakako nisu imali veći značaj. međutim. KoBa*ieBHh-KojHh. zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. JX. i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik. Tošić. KoBa^eBiih--Kojnh. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva. bila su: rudarski bazen oko Srebrenice. srednjeg Podrinja. Xpa6aK. Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase. upor. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja. ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja. Dakle. a trgovalo se žitom. trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja. FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. Glavna područja. D. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku. ** JJ. blizu ušća Neretve. tj. Tu je takođe organizovano tržište soli. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. 122. Đ. O usponu Drijeva u XIV vijeku. dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. kao i ostalim artiklima. Rudnici. 45—49. olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. Vinaver. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija. S druge strane. a zatim rudnik Olovo. D. Trgovina bosanskim robljem. Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine25. 23 M. a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča. . 49—50. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. 112 vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. na kojima je došlo do formiranja novih rudnika. Tošić. Trg Drijeva u srednjem vijeku.Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu. Dinić-Knežević. Raseljavanjem Dubrovčana. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište. Trg Drijeva.

1976. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja. Dolaskom Turaka. Upor. koji su popisani kao has Isa-bega. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. Sarajevo 1974. To su popis bosanskog krajišta iz 1455. godine. Orijentalni Institut u Sarajevu. Defter iz 1468/9. sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. N. rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. posjed carskih hasova. II: Reglements miniers. godine i sumarni defter iz 1468/9. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja". 1. poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. 10. Filipović. a A. Pariš 1964. Zbirni katastarski popis iz 1455. 1985. Zatim. i fl. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja. ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. PRIVREDA SELA 113 O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. . S. t. godine. bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni4. 37—50. te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. 3 P. XXI —XXVII. prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3. Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica. Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure5. Beldiceanu. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve. godine. 50—51. O značaju ovoga deftera uporedi: N. bar u prvo vrijeme nakon osvajanja. Aličiću.23 Ti. 235—249. Tako svi posjedi sela u Vrhbosni. 128. Tonmh. koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu. Aličić. odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. Orijentalni institut. godine za bosanski sandžak 1. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. Centar za Balkanološka ispitivanja. naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu. jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. S. A u defteru iz 1533. IV. roflHnra. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare. 115 Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. 1—658. ANUBiH. dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. Šabanović. Vlastelinstvo Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele. Prema defteru iz 1468/9. 1390—1512. Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y. Anđelić. i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. Sarajevo 1964. knj. Krajište Isa-bega Ishakovića. a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe. KoBa^eBHh-KoJHh. 1 H. 212. Godišnjak XII. godine2. u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. 1—167. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. godine crkva sv. Pored svjetovne vlastele. godine nije publikovan. te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza.

Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. ali je on neposredno koristio samo dio zvani „carina". koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća. smatra se da su ove zemlje. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Sarajevo 1978. 39. kao i zemlje zvane „crkvišta". kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca. — N. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić9.Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. Prilozi za Orijentalnu filologiju. sin Dore Bokšića. dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu8. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje. Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima. Zemljišni posjedi „crkve bosanske". Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka. čak. jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. Slansko primorje i župu Konavle. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. poznati u Popovom polju. posebno u defteru iz 1489. 401 —403. Godišnjak VII. Međutim. Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta. godina XXV—XXVI. 27. posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. imao je posjede. HCTOPHJCKH nacounc. Godišnjak XIII. pa 1 u imenima mezri. Ista razlika između slobodnih baštinika. oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. nap. 10. XVI. Rudnici u Bosni. ' C. što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici. Eeorpa« 1959. a obuhvatale su 116 . imali feude u Bosni i Srbiji. 189—190. N. inače veoma uspješni trgovci. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima. Zagreb 1972—1973. Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU. Franjevački samostani su takođe imali posjede. koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili. tj. Historijski zbornik. protovestijara kralja Tvrtka. koji se već računaju u vlastelu. ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". godine. Handžić. a Radoslav Pavlović u drugoj polovini. Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika. dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice. Isto tako. knj. — N. Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee. (M. U Konavlima. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići". Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. — M. Filipović. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika. odnosno sela u župi Luci. Filipović. susreću se zemlje koje nose ime „crkvena". TiHpKOBHh. Sandalj Hranić u jednoj. godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja. u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti). 28. 139 —149. burnih. Sarajevo 1976. 5. Tako su fratri crkve sv. 38. 461— 480). knj. Osvrt na pitanje islamizacije. imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta. Filipović. odnosno „carine". uključujući Trebinje i Konavlje. 403. Hadžijahić. Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'. Sarajevo 1970. A. medu hassa-zemljama. 151. 6 A. 4 U bosanskim defterima. Upor. stekavši naklonost vladara. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su. Dabiživ Latinica. ubjedljivo dokumentovanih. Nikola. 11. a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići". Handžić. i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. kao i u unutrašnjosti Bosne. Poslije ovih istraživanja. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". • U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine. naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. godine. Poznato je da su i pojedini Dubrovčani.

po pravilu. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. Pored hassa. Beorpaa 1973. išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve13. Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. godine. nabraja. i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve. Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta.crkvena zemlja".5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva. korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. izdata 1400. postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja15. Pored toga. Postojanje carina u Slanskom primorju. o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši. još samo pojedinačna sela i porodice. Osvrt na pitanje islamizacije. 257. 3eM. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. izraz „crkvena * C. godine vidi da je na prostoru. ukazuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje. a zatim livada11. Pored ovih krajeva. TinpKOEHh. sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika. bilo ukupno 1719. koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države. kao i domaći nazivi „carina" i „stup". tj.topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju. u njima se javlja i naziv „begluk". može se konsta-tovati ova ista pojava. 10 117 zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu. Ovaj posljednji sačuvao se naročito u imenima njiva. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. koji je tom prilikom popisan. sa velikom sječom šume. Pored osnovnog značenja. Upor. Filipović. 189—190. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu. na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). U stvari. nalazila po selima. M. Povelja kralja Ostoje. Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova. u defteru iz 1477. a ne samo u dubrovačkom zaleđu. i Gl. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama. Isto. O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče12. uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice. dok su zabitna mala sela i zaseoci. 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. onda i . postojanje stupova. onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka. bila raširena ustanova vlastelinske rezerve14. Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae. BjiarojeBHh. a ako pripadaju crkvama ili manastirima. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446. pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. 9. koje se često nazivaju stupovi. još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu. godine. naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. 400—401. ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu. tj. nap. u doba domaćeg feudalizma. godine10.. Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države. Za razliku od Dubrovnika. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija. Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku. IV (2). Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup".oranice i vinograde. 11 N. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu. bili bez vlastelinske rezerve. odnosno u Popovom polju. a to . 188—189. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja.

Mostar. 16 N. Sarajevo 1965. pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. stupe i samokove. dvorište). Blagaj. prikupljena je toponomastička grada. III. dvor. Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja. 66. Sjedište feudalca. čak5 i pravo značenje zaboravljeno. morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi17. Gašparević. 405. — A. Upor. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji18.je naročito važilo za mlinove. drugi volovima. Filipović. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je. feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup. P. 154. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan. kako arhitektonski objekti. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. Vidogošće. Aličić. 4 i 5. 401 > N. 96. zatim vinograd sa nazivom „dvorište". sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde. treći sjemenu. JepeMiih. naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica. upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta. Dabar. Filipović. Napomene o islamizaciji. Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa. Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e. 594. 15 N. Nevesinje. livada-Dvorište (Kukanj). 324. Vrhbosna). EjiarojeBHh. koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup. i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. Samobor. CB. 324. jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. 396. 401. 342. nazivao se dvor16. Trebinje. 368. kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote.ua/ba). Mileševo. Naime. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. S. Brod. Osvrt na pitanje islamizacije. 404. Aličić. i to u nahijama Bistrica. Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa. Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). 362. Kukanj. Radovi NDBiH. 443. 351. Poimenični popis. N. Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim 12 islamizacije. Na osnovu toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. od kojih je jedan odgovarao zemlji. ls N. Filipović. Filipović. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. Filipović. 569. M. — N. Mostar. Kukanj. 397. Zagorje. 3eMjhopaČH>a. Poimsnični popis. 333. nap. Obrađivana je radnom rentom. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. — A. U defteru iz 1468/9. 210. Samobor i Soko). 401—406. Prema tome. 558. a četvrti radu. U defteru iz 1477. zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9. 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup". . S. Međutim. Osanica. 303. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. 433. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. 1485). 11. 413. kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor). feudalac mu je pored zemlje davao sjeme. što mu je pružalo mogućnost da pojača eksploataciju seljačkog rada. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac. 549. 440. tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga. Osvrt na pitanje 118 krajevima. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela. 403. Filipović— R. Osvrt na pitanje islamizacije. Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH).. a uslovi pogoršali za seljake koji su davali više plodova nego ranije20.

kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. 11. Div. C. Filipovića. Filipović—R. 404. naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. To su bili zemljoradnici. 1. N. već i imena njihovih N. — C. zavedeno je 1742 sela. Dušanka Dinić--Knežević. Ktt. 39—62. Filipović. seljacima malo je poznato. 188.) bili su važni i drugi činioci. 18 N. kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki. godine. Konjic 1975. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9. kotline itd. klima. 83. 241. doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22. 18 O zavisnim.17 P. " C. Međutim. 189. Sarajevo 1982. U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje. Filipović. može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera. prema navodima N.). 3eMA>opadma. TiHpKOBHh. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus". CCLXL. M. 400. planine. 2. 38. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. Upor. Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. 400. pored prirodnih uslova (šume. 56—58. Not. njihovoj veličini. 119 Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. 7. XVI/1. Andelić. kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja1. jer su vlasi posebno popisani. 402. Međutim. U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. Šunjić. TiHpKOBHh. 1963. koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8. Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase. pa čak i o njihovom nazivu. s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne. 273—276. „tleiuapiuuHa". Filipović. 70. 191—192. pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva. 296— 298. 37. 401. 245. Gašparević. Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee. fol. U ranije vrijeme. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela. Popis Hercegove zemlje. O 21 . bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. VII-1. i ova pusta sela treba uzeti u obzir. VI 1453. Anđelić. 272—273. sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu. HOBH Ča« 1973. nap. P. Eeorpaa 1974. roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa. 20 C. 69. već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. 242. 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v. TiHpKOBHh. kao nezaštićena naselja. 403. Histo- rijsko-geografski rječnik. TiHpKOBHh. onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake. 76'—78. Bobovac i Kraljeva Smješka. Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa. ratova i pustošenja. to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka21. BjiarojeBHfc. Osvrt na pitanje islamizacije. 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava. Osvrt na pitanje islamizacije. Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. KH>. — B. Zemljoradničko gazdinstvo Za privredu sela. liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee. Osvrt na pitanje islamizacije. 93 udovice i 234 muslimanske kuće. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-posjedu nema njiva. Sigurno je da je i ovaj teret sve većih obaveza. Isti. 190—191. i M. radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji. U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. Xpa6aK. što govori da su ova. Pribitscho Rataich de soto Choc. Historijski spomenici Konjica i okoline. O selima. Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka. — N. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri". pored turske opasnosti. Fjiac CAHY. 3701 neoženjenih. zemljoradničkim naseljima. Upor.

godine osnovan je hercegovački sandžak. flHHHfe. 1 N. u doba hercega Stjepana Vukčića. Zbog toga je. Bosanski pašaluk. Uvod (I—III). Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. 66. knj. u smislu timarsko-spahijske organizacije. te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. CLXXXII. Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. nakon terito rijalnih promjena.migraciji . 2 N. H. bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Duboštica Zagorje Mileševo Mostar Goražde Dabar Poblaće Neretva Borovac Popovo Blagaj Drežnica Trebinje Konac Polje Viševa Kava Gacko Kom sela 121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 domaćinstva 1707 1220 1212 1076 neoženjeni 355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24 2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 — muslimani 56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 — 19 — — — — — — — — — 2 — — Ljubuški Viduška Todevac Ljubinje Krička 735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 __________ . 116. raspoređen na hasove i timare. gotovo sve do kraja XV stoljeća. kao zasebna upravna jedinica. to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. C. Šabanović. TiHpKOBHfc. 65. imala je granice na Cetini. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare. IIoce6Ha H3naH>a CAHy. knj. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima. 487—500. Filipović. Osvrt na pitanje islamizacije.De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona).. Kako je to bilo uobičajeno. godine. T-nac CAHY. 117. započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477. Poimenični popis. vododijelnici sliva Prače. 406. 237. XIV. S. 256—257. — H. VIII. Filipović. kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka. 1976. kao prvo. — M. pripojena je bosanskom sandžaku. Početkom 1470. Šabanović. u dolini Lima. 120 starješina. 156—167. ali su se i dalje. godine. Bosanski palaluk. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska). 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee. Djela NDBiH. na Tari. Beorpaffl 1964. Aličić. 156. A. Kako je Čitav defter. kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova". te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan. 44. 243. Beorpa« 1940. kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukčića KosaČe po njegovoj tituli. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova. Sarajevo 1959.

Filipović. Duboštica i Mileševo (preko 500). nalazi u nahijama Soko. na više mjesta. 246. Tu se između ostalog. dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. S. broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje. kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. 441. a Osanica. iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. JHKMIH. podesnih za obrađivanje. kojom poklanja fratru Aleksandru. GZM.krajnje oskudni. CeAuiuiua. Mon.^ 65. Sarajevo. kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine 4 A. stoljeću. na više mjesta. Serbica. Aličić. XXIV. • F. A. 576. CHNOKOlUdfHH. i P. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje. 18. 552. — F. 210. Bistrica. Miklosich.H. c rtSjroBH. obrađene i neobrađene. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna. trebalo bi imati u vidu. IX-1. S. 111. S. vrtovima. obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. N. veći komadi obradivog zemljišta. A. 378. 8 Oranice. napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja4. 102. 564. XI 1465. MHxaJbqnii. I. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu. a pored prirodnih bilo je i drugih činioca. 551. navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava. XXV. Aličić. na lijevoj obali Drine. Serbica. AHU^AMH . navode oranice. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. 494. godine. inače plodnom kraškom polju. oblik i veličinu oranica. određivao broj zemljoradničkog stanovništva. 234. na više mjesta. Poimenični popis. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva. 173—224. Miklosich. Filipović. itd. U svakom slučaju. voćnjacima. kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. Priroda zemljišta je uticala na kvalitet. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. 12 sela u Humskoj zemlji. da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama. 417. Beorpafl 1967. Upor. da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela. 363. 7 Isto. B0A<»mH. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. 364. Upor. PHENHU. sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000).Gradac 2 8 1 — Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se. Za razliku od stupova feudalnih gospodara. Često su navedeni nazivi oranica. 397. Poimenični popis. da se najviše sela. Samobor (Pribud). između Foče i sela . Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 494. Kukanj. oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina. a ponekad i imena njihovih vlasnika8. Aličić. ugarskoga kralja. 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia. te su tako nastali njihovi stupovi. • Tako se javlja selo Stupovi. 4MHHMH H /tMHIIHlfJH. 577. nalazila napredna poljoprivredna sela. Jedino se ponekad u poveljama navodi. vinogradima i mlinovima6. Ima dosta toponima. 1 121 Pored podataka o bogatom šumskom pojasu. 414. S. N. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. Aličić. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. i 16. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju. 343. N. 301. 239. Vlasi. kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. Sve ovo navodi na zaključak. Listića pod turskom vlašću u 15. Ako bi se. Krčevine u nahiji Kava i Soko.. 5 A. 2. Dubrovčaninu. 242. Domaći izvori su. lokalitet iznad Foče. njive i stupove. na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima. ran. Poimenični popis. da su se naročito u dolinama rijeka. obrađene i neobrađene. rani turski defteri češće pominju oranice. S. C BHNOPpdAH. pominju se u povelji Matije Korvina. 482. KH>. neoženjenim i muslimanima. Mm.

O toponimu krčevine upor. bostana ilana. Sarajevo. I. 327. Beorpa« 1969. — A. kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru. A. 50. S. 386 itd. bostana i košnica. I ostali porezi za sijeno. Olovo. 180. Historijsko-geografski rječnik. O privredi sela. Upor. 102. Poimenični popis. šuma i gora11. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije. Xpa6aK. izvedenim od laz. Međutim ima sela. 1516). 1485. to smo i njih naveli u donjoj tabeli. Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. 80. Filipović—R. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat. 357. Osvrt na pitanje islamizacije. ali je ono bilo različito u različitim krajevima. 1972. ni mjere nisu dovoljno poznate.XacXoHa. Upor. 551. 10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela. slamu. BjiarojeBHh. Gašparević. — M. posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. 120. Oblast Brankovića. 83—91. — A. Vratar. mlinove. prosjek rente je najveći u velikim selima. M. kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu. naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. HcTopnjcKH rjiacmiK. 548. Ostala. Filipović—R. BjiarojeBiih. navedena je i njihova vrijednost u akčama. — A. manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena.-bopadn>a. Gašparević. 168. Historijsko-geografski rječnik. 112. (Goražde)10. a pored ovih količina. 97—98. da se za svako selo samo konstatuje. S. Gojin Laz (Lepenica). Aličić. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva. ls Isto tako. što označava obradive površine dobijene krčenjem lugova. a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda. sređena po nahijama. 125. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. Gašparević. koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. S. B. JepeMnh.3sodfba Kocoea. svinje. voća. Po pravilu. 103. godine pominju se njive nazvane Laz. — N. — N. stupe. S druge strane. na primjer. Listića pod turskom vlašću. Poimenični popis. na području Sarajevskog polja. Aličić. sitnu stoku i mlinove. I danas u selima Gornji i Donji Stup. pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice. 3eM. i M. 263.Bastasi. bilježen je zajedno12. — N. BjiarojeBHh. Prema tome jedino preostaje. 1540). bostana. Višegrad. valjalicc. 11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar. svinje. Poimenični popis. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve. i M. Sara jevo. pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. košnica i lana. 12 Tako. Ilojboupuepedha upou. Orijentalni Institut u Sarajevu. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. — N. Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno. 1489. kao i njihov ekvivalent u novcu13. Za druge proizvode (povrtlarstvo. zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi. godine. Višegrad. 90. 78—82. Opširni katastarski popis iz 1455. za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva. 3eM/bopadn>a. Upor. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama. Filipović—R. Historijsko-geografski rijećnik. Zagorje). 3eM/bopadna. Psari su krčili zemlju. za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. 53. 3eMJbopadyba. EjiarojeBHh. zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika. Upor. Aličić. EjiarojeBiih. 38—47. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda. kao i druge oblike privređivanja na selu. pokriveno šumskim pojasom. plaćani su takode u novcu. Selo Psari u Sarajevu (1485. — P. a opada u srednjim manjim. 321. Aličić. 406. Kako feudalna renta. 96. voćarstvo. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže. JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu. pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. U defteru iz 1477. i M. S. Filipović. 122 . 424. lana i voća.

a a-.'i -75' . .123 »o to ^. .00000s Ul IO *• tJ IO I 00 —• I *-* 00 O OJ IO —J 00 v.pi. < a ** a 3' a "• a t 'IT.OS OS OS OJ I OS to t— OJ -J 4* o^ l/l s -J o .o ~ to ^ = tJ -* Ni t— k t-A i—» I -I \~« IO IO OJ to hOJ 4^ ^ - \D IO CT> ^ NJ ^* i— O ON -^]|OtOH-4i. i M s-rg-as- OJ OJ O t o o o o s KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ NJNitooj.I _ tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO _! |_ ^ — (O tototoujonos-JOsooOtoo ■|. š. | | | tt | - .X°.aS<a F.'to^r. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a n ŁŁ • 2.aNO^ooO'vO OJ N) I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl i—* h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O.e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s.OJ — IO I " OJ H.

OS IO IO SD OJ OJ <Đ IO š to 00 Ui Os s Pšenica Ječam Proso Zob Raž Krupnik Bob Bostan Voće Mošt Vinograd Lan Svinje Stoka Košnice Mlinovi .to OJ OJ 0 0 to os OJ OJ IO OJ l/l Os OJ \o l/l SO l/l © Os to OS Ł o o s OJ OJ -J os OJ OJ O OJ s 4> os l/l OJ Os gs oo SD OJ OJ OS so to H.SO Os -J l/l OO -J Os O IO 1 to 00 to S OJ Os IO 00 © 1 OJ OS l/l OJ Os 00 OJ OJ J> OS on IO 00 s 00 IA >o NJ IO Os l/l OJ OJ ~J to © OJ o n N) 4^ >~n ui OJ H.

BjiarojeBHh. pored toga. II. Poimenični popis. Aličić. 99. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa. zobi. Ječmenište itd. a proso je. Aličić. S. 16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. Istina. 21—22. i M. u nahijama Trebinju i Popovu. čak. davalo i neku vrstu kaše19. biljke sa mahunastim plodovima. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. na više mjesta. S. nap. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine. kuvano u vodi ili mlijeku. a zob lošija od ječma. 7. i to. 3eMJbopadn. Upor. Listića pod turskom vlašću. ječam. 118—120. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo 14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. gajile su se i leguminoze. Rudnici u Bosni. izuzev zobi. posebno Split. gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje. Samoboru. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne18. II. EjiarojeBHh. Popovo i Trebinje. nap. jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora. a zatim u nahijama Zagorju. dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb. 9. s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj. u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma. Filipović. Inače. 163. na više mjesta. Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une. krupnika i raži.)17. Handžić. A. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas).a. A. žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove. Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište. — A. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine. 102. Dakle. 9. dok livada i pašnjaka ima mnogo više. Mostar. i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini. 17 Upor. 8. Na trećem mjestu dolazi ječam. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Hercegovine. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. Unca. pa je. 3eM/bopadna. Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. Osanici. A. Pa ipak. talijanski proso. Bistrici i Borovcu. Napomene o islamizaciji. gl. Aličić. samo u krajnjoj nevolji. samo u neuporedivo manjim količinama13.I SS g r Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. koje su kao varivo služile za jelo. gl. koji je nešto boljeg kvaliteta. S. prosa. Poimenični popis. — M. Pored žitarica. Sane i Plive. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika. koristili su siromašniji slojevi. Naročito je bio raširen bob. sa malim izuzecima. 18 N. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna o CM . Od svih vrsta žitarica. kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II. a znatno iza njega proso14. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela). Upor.

Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja23. vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. 352. 266. 389. 280 (crveni luk). Gašparević. 344. 603. 57. Ipak. Ječmenište (Mihaljevići). 23 Div. II. Tako se. 485. 309. 3a uciuopujy pydapciuea. XI 1473.tom dubrovačkom drumu. S. 25 N. 103—108. godine. BjiarojeBHh. Aličić. 273. JJ. Xpa6aK. Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". 303. Tako se. Xpa6aK. 118—120. S. 398. 17. vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. 361. BJiarojeBHfc. — B. Naselje Lukov Do pominje se 1468. naročito oko Cernice. Uojboupuepedha upou3sodna Koćom. fol. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. 376. vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima. Rudnici u Bosni. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. Međutim. 574. U defteru iz . 248. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25. ib. godine pominju se sela Hmeljine i Ječmište. III 1447. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje. već u prvom redu povrće. 98. Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. A. EjiarojeBiih3eM/bopadH>a. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha. 8. kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. Poimenični popis. Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. crnogorski i skadarski sandžak. O značenju riječi „bostan" upor. A. KoBaneBHh-KoJHh. H3803 Mcuuiapuifa 125. Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. na primjer. Fpadcna uace/ba cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee. S. Poimenični popis. 21 A. Listića pod turskom vlašću. zvornički. — N. 551. Les actes đes premiers sultans. S. I. VIII 1412. Zobište u Slatini itd. jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"2ft. Historijsko-geografski rječnik. 129. 18 E. 286. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. 260. 212. 48. Aličić. Upor. Aličić. plaćala se dažbina za bostan. 272. XII 1442. repe i kupusa. razna zelen. Handžić. XacXma. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine. 97. Filipović—R. 5. Fojnice i Kreševa. a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. 284. M. 388. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. 339. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće. JepeMHh. Vjerovatno da je. 385. Bilo je takođe i bijelog luka24. Grah: Isto. Upor. Kanuni i kanun-name za bosanski. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. najbliži gradu i podgrađu. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik. pored bijelog i crnog luka. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja. 377. I. 24 A. Div. hercegovački. Da je tako. M. Opširni katastarski popis iz 1455. 397. izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus. gdje lubenice. 261. kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)21. Poimenični popis. S. Lam. U defteru iz 1477. 29. uspijevala 20 Leća: A. 1. Beldiceanu. B. de foris 3. 130—131. što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. Orijentalni institut. 61'. zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. I. Oblast Brankovića. godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. 170. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. 293. Poimenični popis. M3803 oicuuiapuiia. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve. 19 M. jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. A. fol. 345. 18. 161. 15. godine. M. 557. naročito crnog graha20. 304. 138'. potrošačkih centara životnim namirnicama. u Borcu. 311. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk". U Hercegovoj zemlji. U defteru iz 1477. Xpa6aK. južne i istočne današnje Hercegovine. u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići). i to obično uz kućt. Aličić. 311. 16 fol. Aličić. 30. 242. Aličić. 3eMjbopadH>a. 557 (bijeli luk). iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. 3eMjbopadn>a. 45—46. kao danas. Za razliku od ostalih obradivih površina. kliski. 278. Jedan dio zemljišta. Porast trgova i rudnika. pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. j^HHHh. Monumenta turcica. Not. na primjer. 18. 294. S. 125 ili leća. tj.03. — A. Grahovište (Osijek). Poimenični popis. fol. 22 P. Not. 250. 27. Sarajevo 1957. pretvarao se takođe u vrtove. 21—22.

432. 30 Isto. To pokazuje. Ipak. 3eMJbopadna. 29. Šljivica (Osad). 36. 199. pominje se selo Lukovo. Aličić. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. 102. 5. 258. 353. Vlasi (I). 146.) 6. 431. višnja. Od voća najčešće se gajio orah. 210—212. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna. 7. Pominju se još. dobija se na osnovu deftera iz 1477. de foris 10. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana. Aličić. 76. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik). Bilo je. II. U cjelini. III 1419. iako znatno manje. A. JI. S. 163. vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva. Canc. godine. 603. KoBaqeBHh-KojHh. na više mjesta. Neretva. U južnim krajevima. 457. kruška. gdje su postojali klimatski uslovi. što još ne znači da isti potiče iz Gacka. — N. LiStica pod turskom vlašću. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan.1477. voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. šljiva. Aličić. FpadcKa uacejba cpedno. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. 249. N. Lam. Isti. " A. Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II). 26 M. O upotrebi lana širom Balkana upor. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici. ejeKoene čocancne dpotcaee. Poimenični popis. S. " A. trešnja. uspijevale su smokve. Potpunija slika o razvoju voćarstva. Historijsko-geografski rječnik. za prostor Hercegove zemlje. 22. Orahovica (Neretva). kao jabuka. . i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). kruške i sasvim rijetko jabuke30. Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja28. Beldiceanu. 126 i neka druga zelen. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt). veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. Orasi (Brod). pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevimaa'. sela: Orah (Trebinje). 104 itd. M. Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta. što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. S. Poimenični popis. — A. Rudnici u Bosni. Pored desetine na voće posebno se plaćala desetina na orahe i trešnje. Krušev Dol (Vratar). a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. 272. orah i drugo. Poimenični popis. 3eM/bopadtba. 128'. između ostalog. 431. Filipović. Aličić. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. 527. upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima. fol. 187—211 i još na više mjesta. Orahovo (Duboštica. 109. Filipović—R. 18 N. EjiarojeBHh. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća31. U svakom slučaju. Soko). oko Blagaja i Mostara. 21. 224. Podkruška (Visoko). I 1434. Les actes des premiers sultans. lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba. Gašparević. 428. 63. 171. Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta. 27 A. U stvari. od ove u užoj Bosni. 250. Ejia-rojeBHh. 361. čak. 180. pa defter iz 1468/9. Trešnjeva Glava (Brod). Napomene o islamizaciji. Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29. Handžić. 66. S. 515. fol.

U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja. „centralnog tipa". Gašparević. 33 M. 49. 2 njive. Vjerovatno su 33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. Aličić. sinovi Radivoja. 3eMJbopadna. npr. nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova. BjiarojeBHh. U defteru iz 1477. 2 stabla kruške. 20 oraha i 4 kruške. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine. voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede. — A. I. a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. Međutim. Pa ipak. 76. N. koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države. godine. imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku. selo Orač (Borac. 31 M. 36. — M.127 Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima. — N. II. Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM. kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu. 594. Filipović. 187. 58 H 59. Beldiceanu. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. 128 se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević. M. 99. za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom. Vlasi. Upor. godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe35. 1 livade. Balcanica II. Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin. 553. naime. Les actes đes premiers sultans. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci32. 3eMjbopadfba. Iz katuna o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. — N. 36 Kanuni i kanun-name. 15 stabala trešanja. s tim što nije istisnuo ralo. 1 stablo jabuke. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX. — A. ali na malo njih može se dati odgovor. ]epenah. čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas34. na primjer. u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda. Top&nab&v.. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom. Vlasi. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države. CapajeBo 1952. I. " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljoprivrednim radovima. 276. 18. O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina. već se upotrebljavao grčki naziv perivol. Aličić. 42—45.. Plužine i slično3*. 211. Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). Poimenični popis. — N. HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua. M. Poimmični popis. sarajevskom i rogatičkom kraju33. kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina37.XacXoua. O upotrebi riječi . OmmnoBHh. S. Historijsko-geografski rječnik. S. Sarajevo).plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. Prema defteru iz 1468/9. 58. a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara. BnarojeBHh. EjiarojeBHh. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. 96. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš. Filipović. 3eMjbopadna. Visoko. IV. za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. <E>HJiHnoBHh. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji . j 3eMJbopadna. U defteru iz 1477. 165. godine pominje se selo Koševina (Kava). kao. Dubrovnik.P. kao i dvorištima. koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka. Eeorpaa 1971. Tako. Filipović —R. te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. 167. 354. — H.

Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. O vinogradarstvu u primorju upor. 377. kaže. 11. G. Međutim. B. jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. Putopis kroz Bosnu. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi . putopisac. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena.. manje mjere za vino. koji je 1531. nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vinovom lozom44. Srbiju. Zbog toga. 198—222. koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. Sarajevo 1933. XI 1417. jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. 2. Upor. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta. Kuripešić. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. 134. XI 1465. prekidala ni u ranom srednjem vijeku. da je ona slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači. međusobnog obračunavanja bosanskih velikaša. 135. koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da se pazi na više mjesta na Drini . Dubrovačka vlada je pojedincima. Serbica. ** M. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države41. To je dobrim dijelom Humska zemlja. XLV. izazvanih sve češćim turskim upadima. Kuripešić. Ovaj porez. " Fr. stanovništvo iz bosanskog zaleđa. lokalitet Lozica u Luci43. primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika40. da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve.s vinogradi"42. 3eMA>opadn>a. Zagreb 1955. kao. a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. GZM BiH. IIoiAed na ocjtau- * B. čak i krupna vlastela. 3eM/bopadna. Doduše. EjiarojeBHh. Mon. Miklosich. <t>HjmnoBHh. Sarajevo 1950. foL 56'.. Međutim. EnarojeBHh. u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom. 38 CKU $eydaAU3aM. kao i bosanskim velikašima. 65—66.oblik zemljoradnje38. grupama. to.JtHHHh-KHOKeBHh. odnosno slatkog vina. godine prošao Bosnom. 12. Tek poimenični popis iz 1477. di Levante 6. JX. na primjer. kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre. šire. 84—85. potvrđuje 129 . Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća. npoMeiu oKuuioM. a nije se. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. Vinogradi se češće pominju u poveljama. Bugarsku i Rumeliju 1530. EjiarojeBHh. Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. kao i kod žitarica.. Isto tako. izgleda. da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena39. izdavala posebne dozvole za izvoz žita. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. 494. 12 M. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. 30. a ponekad i sami vladari. umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja. treba imati u vidu. Roller. D. odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi. a 10 M.che non vada victuaria in Bossina". 3eM/bopadrba. i H. a naročito uslijed ratnih pustošenja. VIII 1434. Lett.

Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. kako je već rečeno. Aličić. S. i u krajevima gornjeg Podrinja52. Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu. 17. 97. Napomene o islamizaciji. na više mjesta. 19—20 (1966—1967). 1470. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom. Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva. Aličić. II. Xac Xoue. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. Les actes des premiers sultans. Poimenični popis. Vlasi (I). TaJiepnja. koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima. Dubrovački trgovac Petar Ilić. Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina. 419—427. 48 Kanuni i kanun-name. 48 N. Filipović. bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima. Pored vinograda u posjedu seljaka. ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva. 59—60. Kreditna trgovina. I. od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. Upor. Aličić. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt. Les actes des premiers sultans. sa malim izuzecima (Konac Polje. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino. 163. ostavio je crkvi sv. FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee. tako i u župskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče. Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu. Listića pod turskom vlašću. lozica51. prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez49. klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze. gdje je vladala kontinentalna klima. i u Goraždu pominju se gostionice. Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe. 130 okolini grada50. Srebrenici. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu. vinar. a vrlo vjerovatno uz njega i vino48. Samobora4*. Jeleča. kao i u nahiji . 102— 104. o porezu na širu 118—120. bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. Fojnici. Srebrenicu i ostala gradska naselja. II. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića.činjenica da su desetinu od mošta i vinograda. CAHY. Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne. A. godine. naročito. Vinograda je bilo u mješovitim. ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. 256. vide se čak začeci tržne razmjene. 212. u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta. S. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku. KoBa^eBHh-KoJHh. Beldiceanu. godine određeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. U velikim selima. " N. S. ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji. koji je umro u Zvorniku. loza. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. 47 JJ. Broda. Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima. na liniji Bosna-Neretva. na više mjesta. kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom. vjerovatno u neposrednoj " C. — P. čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. Tođevac. Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. Voje. Goražda. A. Beldiceanu. 212. a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. N. Zbog toga je vjerovatnije da je vino. 98. TiHpKOBHli. 23. 271. isti. Beorpafl 1974. JepeMHh. izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. 185—211. Poimenični popis. Historijski zbornik. prodaja vina u određene dane. na primjer. a zatim. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima. Ustikoline. Dušanka Dinić-Knežević. i A.

-. 46. CapajeBo 1901. a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. 18. Gašpa-rević. Putopis. Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. " B. 176—211. Napomene o islamizaciji. Filipović. nap. pored poljo privredne proizvodnje. — S. Sarajevo 1973. mediteranske oblasti. Filipović—R. Upor. ali se može pretpostaviti da je to bilo. Vremenom ie.. . Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac). S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara. Vinar (Borac — 1485). Ima još mnogo sličnih primjera. kao i u ostalim susjednim oblastima. crno i bijelo grožđe57. Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji. Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. za razliku od . zajedno sa nastankom gradskih naselja. vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju54. mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku. na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje5'. XIII. Historijskogeografski rječnik. Vinarići (Goražde — 1468/9). pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. Sarajevo 1892. Tako. ne u istim rokovima. Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. Gašparević. Višegrad-1468/9 Borac — 1489). vinogradi u unutrašnjosti Srbije. Kuripešić. a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. konkurisalo kulturi žitarica. 131 u doba bosanske srednjovjekovne države. . ne samo u primorskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. Filipović—R. GZM. 380. samo naravno. Bejtić. 345—346. ByKHheBHh. 273. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku. Upor. čak. " N. Tako su se. Osvrt na pitanje islamizacije. gajenje vinove loze uzimalo sve više maha. FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je. Loznica (Hrtar. I. — A. Mciuopuja cpedtboeeKoeue 51 GocancKe dpoKaee.Borac53. Vlasi. isti. — N. Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države. Filipović.. Samobor kod Drine. geneza i toppnimija). T3M. . na primjer. predstavljali vinogradi. TiHpKOBHh. pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne. Duboštica — 1468/9). — N. Napomene o islamizaciji. Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše. — C. znatno stariji i zasađeni su još 60 U. Čak i Kuripešić. 406. godine. 261. Historijsko-geografski rječnik. to su mnogi vinogradi. Filipović. Loznik (Bobovac. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. •• U velikom broju sela. tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo. Ulice i trgovi Sarajeva (topografija. s obzirom na klimatske uslove. navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza. O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. ■ " N. ' 61 M. koji se pominju u ranim turskim defterima. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. na primjer. nap. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka. IX 1461. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. u svojim putopisima. Delić. /fo ciuapux Cp6yjba. ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka. Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd. KoBa*ieBHh-Kojnh. IV. uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije. 30. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda 55. 43. — N. Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju. 163. 379. Ipak. . . 163.

Ne pominju se zabeli. gajenje stoke na selu bilo je uzgredno. BjiarojeBHh. Za ishranu stoke preko zime. vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. 390. Prilozi za orijentalnu filologiju. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla. u stvari. Aličić. Listića pod turskom vlašću. 68. Ciuonapciueo. 132 Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. na što ukazuju nazivi više toponima 6'. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. Pored seoskih pašnjaka. selo Jare (Mostar). 141—162. 137—142. mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci. prema tome. 3eMJbopadiba. 234. koji su imali pretežno stočarski karakter59. livade korištene za pripremanje sijena. omeđene površine. Poimenični popis. Prema iznosima ovčarine. 254. razvoj vinogradarstva pretpostavlja. S. a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. govedima i sitnoj stoci. na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi62. 6 —7. " P. 294. O porezu na sitnu stoku vidi A. " Vinograd-Konjepasica (Duboštica). Studije. Sarajevo 1960. P. U popisu iz 1477. Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. godine. Nivo poljoprivredne proizvodnje. nego gajenje žitarica na istoj površini. Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima. Isto. Za razliku od stočara. mjesto Vranac (Vlasi). Aličić.primorskih oblasti. godine porez na svinje upisan je kod » A. 226. 57 58 M. Od stočarskih proizvoda pominje se sir. Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva. Andelić. S. vremena i radne snage. i porast stanovništva. — A. Aličić. 302. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*3. O brojnom stanju stoke upor. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani. za potrebe zemljoradničkog stanovništva. . zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno. što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima84. Poimenični popis. U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. okopavali samo dva puta godišnje58. •° H. turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne. u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. prvenstveno u radnoj stoci. Hadžibegić. 601. kao i u Hercegovoj zemlji. odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke68. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede. 34. 85. u stvari. pa su zbog toga držali sjenokose. za ishranu porodice. KaTHh. ni zavedeni u ovom defteru. Zbog toga. pa onda i u sitnoj. 65. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake.000 brava40. Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. VIII—IX. 118—120. sv. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. 389. pored jačanja potrošačkih centara. S. pa. Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša). Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. 387. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka. ovaj stočni fond se sastojao od oko 200.

244. A. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima. Ena-rojeBHh. 133 slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72. Predjeli bogati livadama. bili su pogodni za gajenje pčela. Poimenični popis. Upor. 441. godine. svinje su bile i predmet trgovine. koji sadrži Kraljev zakon. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. Aličić. XIV—XV. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. 319. Htiuopuja Cp6a. Xpa6aK. Ciuonapculeo. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. 363. i dalje na više mjesta. 95 A. jHpeneK. 416. gdje su ostajale preko dana71. KaTHh. Beorpafl 1966. CpednoeeKoeuu 3a6eji. 3eMA. Hciuopuja Cp6a. 457. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Ravni Sjenokos (Soko). Poimenični popis.opadna. jHpeieK. II. 163. 54. 262. Aličić. S. — B. O sjeno-kosu upor. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica). 294. Pa ipak. To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke. 245. S. 56. sin svinjara. 91—94. 163—64. Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe77. 200—201. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama. O zabelima vidi M. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. — H. EjiarojeBHh. I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. 388. 216. 6S Isto. KaTHh. KaTHh. u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova. HCTOPHJCKH ^aconHC. Aličić. Ciuoiapcuteo. I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Sjenokos (Mostar) i (Dabar). 91—94. N. 263—265. 71 Šargun. CiHoHapciueo. . Kanuni i kanun-name. Hadžibegić. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci75. — A. Beorpa« 1952. Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. S. — A. Napomene o islamizaciji. IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea. Upor. pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja. na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". " P. 368. U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"7*. Xpa6aK. 155. Pored domaće potrošnje. M. 375. 96—98. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4. 76—111. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar. 68 K. 118—120. 152—154. 1—17. 384. 372. 329. Poimenični popis. Poimenični popis. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. 285. 397. KaTHh. LiUica pod turskom vlašću. " P. na više mjesta. Aličić. selo Svinjar (Nevesinje). Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso. Filipović. A. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. *9 N. K. 308. 523. Napomene o islamizaciji. koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima. 251. P. IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea. jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. P. pa i svinja. B. Porez na sitnu stoku. Filipović. 379. II.većine sela (Tabelarni pregled II)70. 95. 333. čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje. 3. a u Srebrenici svinje i svinjska mast73. 243. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu. S. S. 278. 17. 283. Od voska su se pravile svijeće. Ciuotapciueo. Livada Sjenokos (Nevesinje). Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu78. Aličić.

000 dukata79. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede. Beldiceanu. godine dovode u Dubrovnik svinje. II. 73 Kanuni i kanun-name. Les actes des premiers sultans. a kupuju so. S. — D. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna87. \&. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). N. 75. prema popisu iz 1477. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom. Beldiceanu. a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. Cernica. 74 Kanuni i kanun-name. Vosak se 72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. N. što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. naročito u kućama viših društvenih slojeva. Cutouapcuieo. fini vosak (cera cruda i cera colata). 76 A. O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic. Les actes des premiers sultans. U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. godine u većini sela postojale su košnice. 173—185. da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. oni su podmirivali većinu potreba . 128'. KaTHh. Beorpafl 1971. bilo je i zanatskih objekatay poput samokova. fol. na seoskim imanjima. itd. 78 P. 210. 77 Isto. 232. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah. Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva. Beldiceanu. U poimeničnom popisu iz 1477. gdje su god za to postojali prirodni uslovi. 191. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. To je sirov vosak i čisti. 189. — flecaima KoBaMeBHh-KoJHh. Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je. Kovačević. — P. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. među ostalom robom. Samokovi. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča. Les actes des premiers sultans. u prvom redu mlinovi. Pominju se i u domaćim izvorima 84. odnosno kovačnica na vodeni pogon86. 453. susreću se i u kraljevoj zemlji 99. 5. tri mlina dolapa. U nekoliko navrata pominju se i valjalice.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon. do 1433. '" D. Aličić. a samo neki od njih pola godine. 252. N. Naime. de foris 10. II. 134 prodavao i u gradskim naseljima. II. pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne. Poimenični popis. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti. opljačkana i slanina. U nekoliko navrata pominju se i dolapi. 75. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. 211. 212. 244. 25. 415. a naročito mlinovi. Kovačević.glavno sredstvo rasvjete onoga vremena. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"83. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri89. 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532). 208. 207. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426. 200. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. Goražde. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti. KaTHh. 175. CuioHapciueo. I 1434. Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. Većina je radila cijelu. XVIII. O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82. sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. Lam. Ustikolina)80. 212. 18. U Hercegovoj zemlji. 145. a u selu Jošanici (Soko).

i to štitare. pominje se čak deset samokova. Opširni katastarski popis iz 1455. Filipović. Les actes des. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu. Najstariji poznati domaći . posebno dubrovačkim. OHjmnoBHh. kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu. vrhove strela. a docnije (1419) pominje se i bosanski mač 93. — Isto. 162. Kovačići (veoma mnogo). 84 F. Aličić. U domaćim izvorima. S. na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. 405. Uz pisane izvore. 8. 366. zapisano je da tu leži „Divac. 366. itd. Kovači (na više strana). Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi. 80 Kamini i kanun-name. Poimenični popis. 399. IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM. 86 A. 81 Nasuprot tome. Aličić. te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata. Isto tako. Aličić. 83 Sela: Pčelica (Rudine. kao i u nazivima mnogih sela. IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea. 89 A. sin pčelara. 406. 366. '360. te su izrađivali razne noževe. Beldiceanu. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice. omogućuju bolje poznavanje bosanskog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena.zanatlija u Bosni. Osvrt na pitanje islamizacije. kopalja itd. 530. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja. ' ''/ 82 U nahiji Blagaj sreće se Miliša. XpaoaK. Kovačevci. S. Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava. Mon. — A. izvedena od naziva kovač. 303. Mlin valjalica. u stvari. Poimenični popis. — A. Kovačevo Selo. Poimenični popis. 419. Aličić. 509. bavili kovanjem oružja. pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke. — Isto. Kovačevo Polje. obično označava čovjeka koji kuje gvožđe91. Isto. Poimenični popis. Još i prije uspona gradskih naselja. Po selima se pominju uljari. Poimenični popis. 90 N. 138. lukare i mačare. 201. . 59. Miklosich. godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita. S. koji su proizvod seoskih zlatara. kao što su samostreli i puške95. Inače. a za tri mlina dolapa — 15akči. Kovači su se svuda. Aličić. 2. S. izrađenog na bosanski način. U selu Kržava. Čak se u ranim. 121. 133. B. Donja Rama). 255. ■*— N. premiers sultans.seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. Uljar u Prijepolju. godine. Kovačević. turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje. 300. zanatlija u najširem smislu. izvorima. koje se često pominje u pisanim. godine. 135 kao i na ostalom slovenskom području je kovač. . govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac. 518. 250. mlin stupa.. 210—212. S. 88 A. prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. klesar. čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima. . U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja. 494. : 87 Isto. Aličić. 163. i to na natpisima sa stećaka. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. rudniku željeza. Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98. 163. u stvari. Poimenični popis. . 531. 99. Isti slučaj je sa lukarima i tularima94. imena mnogih sela. — H. • 88 Oblast Brankovića. II. prikazi oružja na stećcima. 164. S. 17. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. 6. Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u iznosu od 95 akči. tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. Već od 1355. u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na bosanski način. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. — A. D. Serbica. 189.

Not. de foris 2. Štitarevo (Hrtar). Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo. istina slabijeg kvaliteta99. godine u izvorima se pominje prezime Stuparić. 545. 136 i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)94. 149—150'. 8. Aličić. 24. fol. S. 4. FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu. 191. Poimenični popis. u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. obućar na njemačkom. Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa. N. N. isti. — A. — A. Štitari. S. Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee. Filipović—R. Historijsko-geografski rječnik. 11. Zagreb . 98 HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh. na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica. A. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići. rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee. KoBa^cBHh. u ruševinama srednjovjekovnih gradova. na više mjesta. za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi. 189. 280—282. KoBa^eBHh-KoJHh. 84 U defteru iz 1477. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 534. Historijsko-geo-grafski rječnik. 355. isto. 523. 429. 99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. 222. to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. Aličić. JJecaHKa KoBaneBHh. Balca-nica. 100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa. Grnčar u Uskoplju. DXL. KoBaieBHh-KoJHfc. "6 N. Poimenični popis. 138. 111—113. fol. Štitar (Brod. Hoce6Ha H3fla«>a CAHy. N. koje se inače često sreće u gradskim. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. fol. fol. IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea. N. Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik). Kako je ranije rečeno. godine pominju se sela: Štitovo. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna. 14. VII 1455. Lam. 282. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju. sv. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). 195. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280. I 1412. Poimenični popis. S. Gašparević. Štitarica. 599. 181—186. 68. Bobovac i Kraljeva Smješka. 45. S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune. Lukar Potok. 68. Verena Han. Klobučar i Kožarevo101. — JX. Filipović—R. 488. " P. 11. 22. Upor. Gašparević. 70. 16. izvedeno od riječi stupar100. 162—163. 67. Aličić. 17. IV 1441. — A. IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU. fl. KoBaieBHh-KojHh. Filipović. Beorpa« 1982. Filipović—R. Upor. KoBaHeBiih. Već 1455. 306—313. Popovu i Sokolu. 312. 130—131'. Beograd 1972. Vlasi (I). ib. — N. 212—213. Seoski zlatari se pominju u Samoboru. — A. kožuhari i klobučari. 6. S.flpviiiTBa HcropHtiapa BHX. Kit. KoBa^eBHh. pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju. Poimenični popis. CapajeBo 1959. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata. S. FO. Mikolji. 208—209. npujioi upoyua8any saHauiciuea. KoBaMeBHh. Aličić. 192. Zenica 1969. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. 137'. — Test. ib. III. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. JX. Poimenični popis. Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim izvorima. Iako dosta rijetko. Filipović—R. KoBaieBHh-KoJHh. Bilo je 11 98 fl. dun•* R. Štit (Sarajevo). da su nastanjena zidarima. A. IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea. Filipović.zlatar". Mistorijsko-geografski rječnik. Gašparević. 281. N. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. naročito rudarskim naseljima102. 191. sin štitara. IV 1461. Poimenični popis. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. Gašparević. 15. fl. Sarajevo). kao što su krojači. Aličić. •3 JI. Aličić. Upor. Upor. Historijsko-geografski rječnik. svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. Filipović. fol. rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee. 208—212. V. S. 304. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa. 282. 139. ib. I 1420. Andelić. Radašin. i R.

Eeorpafl 1965. Gašparević. karakteristične za feudalno društvo. poput pčelara. 409. grah. 108 N. i N. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. S. — N. industrijske biljke (lan). Vlasi Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. kruške i jabuke). Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom. Glasnik Muzeja Kosova. gl. N. Ce/io. Na osnovu svega izloženog. 7. posebno na prostoru Hercegove zemlje.1858. 817. 101 Vukija. 23. 26. 146. A. nap. 3. V (3) nap. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. 223. tako i sa kontinentalnom klimom. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta107. Filipović—R. Osvrt na pitanje islamizacije. Filipović—R. na rijekama su podizani mlinovi. Upor. Aličić. repa). de foris 5. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija. kako u oblastima sa primorskom. HoBaKOBHh. B. gl. . S. Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. Tako je imala odlike autarhične privrede. 103 Rajko Sedlarić. Naročito od sredine XIV vijeka. fol. klobučar. Filipović. 87. Priština 1972. Vukić. puškarima i željezarima104. Aličić. VII. Upor. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. — A. a najviše iz ranih turskih izvora. Filipović. Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. U defteru iz 1468/9. 391. zemberendžijama. Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu. Poimenični popis. sin svečara. krojač. Vukač. i to raznih struka. 169. Filipović. povrće (luk. Poimenični popis. — A. Lam. dobija se uvid u privredu sela. vinara i drugih108. 137 derima. Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća. Historijsko-geo grafski rječnik. Hrabak. 69. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Danas ima više sela sa nazivom Stupari. Poimenični popis. vinovu lozu. XI (1971—72). iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. svirača. 509. kovačima. 10< C. S. Historijsko-geografski rječnik. 166—179. Pored sitne stoke (ovce i koze). i to žitarice (pšenica. Upor. nisu nikakva neagrama naselja109. crni i bijeli. IV (3). nap. 88. i to kod Mrkonjić-Grada. privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. proso. nap. 14. isti. 559—601. 504. leguminoze (bob. "RiipKOBiih. 199. Dakle. A. s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja. Pa ipak.. a bilo je i ribnjaka. a bilo ih je vjerovatno još i više. 268. tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata. Pored zanatlija. 3. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav. Gašparević. V 1433. naročito crni). gl. kupus. ječam. voće (orah. te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata. 165. S. krupnik i raž). Vlasenice. sin kožuhara. 406. 13. 489. zob. JJouyHe u oojaiunena. trešnje. sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. stolarima. Tuzle i Kladnja. 608 (selo Klobučarići). C. Aličić. zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva105. ribara. N. 818. Poimenični popis. Rijeke su korištene za ribolov. Vlasi. 68. Isto 104 68. Upor. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 107 Upor. naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. 585. Aličić. I.

Zlokruha — 1366. Maleševci — 13972. 1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24.. bili Burmazi. godine. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?). Vlahovići. Perutinić — 1386. Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja. i 25. Predojević — 1356. npr.0- . Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune. godine u Sarajevu poseban simpozijum. U februaru 1382. Drobnjaci.108 Tužba protiv Milivoja. Ugarci — 1368. Kresojević — 1379. Ovakvih primjera ima još i više. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države3. Žur (Žurovići) — 1367. naznačeno je kome katunu pripadaju. Tomić — 1369. IX 1429. 579. Gotovo u svim slučajevima. Kutlović — 1393. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. koja je sada ušla u sastav Bosne. Poimenični popis 4. ribara. 257'. Uz imena tuženih. 27. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. Plijeske. moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period. Kada katun nosi puni naziv. ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. opljačkali. Prijeraci — 1377. Vragović — 1376. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom. novembra 1961. nap. <&HJiHnoBHh. i to često u znatnom broju. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad. Aličić. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena i prezimena njihovog starješine. godine pominje se Vukoslav Plešić. CHMno3HJyM o cpefln. — A. Lam. S. Maleševci i drugi. fol. na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu4. Mirilović — 1366. Pošto su poznati nazivi katuna. kao što su. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države. On je bio knez. svirač. 82. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1. pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora. ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. čovjeka Radoslava Pavlovića. navode se i imena vlaha svjedoka. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina. čak u kraj XIII vijeka. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj. Radosav. 76. Plijeske — 1377. Vukmio. Vlahovići — 1368. 138 tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači. — M. Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju. de foris 8. to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. sin mlinara.

130. IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX. Cejio. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna. 10 N. * N. H0Bei«6pa 1961. a na zapadu. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune5. . 11 Prema N. 128—130. CpednosjeKoenu Kautyn. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku. Maiuapyie. 110—113. CapajeBO 1963. Tako teritorijalizacija vlaha. Filipoviću. sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. Filipović. HoBaKOBHh. oko Sarajeva. broj vlaških kuća iznosio je 6. Pored toga. 133. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. 133.oeeKoeHux Ka\uyna. 7 J. H 25. 133—134. 9—14. kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića. 123—125. 6 JI. može se odrediti njihova jačina. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX. vlaške grupe su se često selile. Filipović. od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena. Osim manjeg dijela. Ti. KoBa^eBHh. 3 Isto. radi se o prelasku na djelimičnu ili punu sesilnost. 162. CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy. 139 Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. već su izmiješani sa župskim stanovništvom. te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju8. KoBaijeBHh. H 25. Vlasi. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi. u predjelu Rudina. ITeTpoBHh. CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV. Maiuapyie. prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. Naime. • O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. 68. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela. nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. 28. 754 neoženjena i jedna udovica. II. Capajeso 1963. ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. započet u drugoj polovini XIV vijeka. dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče. stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. U samoj kraljevoj zemlji. 163. TpH(J>yH0CKH. 67. o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*. HOBeiviSpa 1961. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih9. 132—134. CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped». jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. U stvari. 4 Isto. 5j21. isti. započeta još znatno ranije. oapjKaH 24. C. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. druga po veličini skupina vlaha.877 kuća. 2 K. isti. upor. IleTpoBHfc. u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. 192. Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. 8 "B. nap. IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX. Identifikacija katuna je težak posao. odnosno vlaških grupa. Vlasi. 113. CpednoejeKosHu KauiyH. Istovremeno. vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama. zapadno od Bileće. što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11. Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka7. U novom popisu iz 1477. FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa. Filipović. oflp>KaH 24. 27. II. o«p>KaH 24. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. "BvptjeB. 67. I. 127. H 25. H0BeM6pa 1961. 45—112. isti. godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća. CapajeBO 1963. godine.BJeKOBHOM KaTyHy. Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih10. I.

F3M. CB. Po imenični popis. Upor. LXXIII. XI. CB. Serbica. 33. Diskusija: 152. A. A. Xpa6aK. Mon. Aličić. Filipović. 602. I. 18 N. 26—161. 13 N. 11 P. <Ł>. 3—20. stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18. Iza ove skupine slijede vlasi Banjani. Mataruge. 150—159. Boluni i Hrabreni). O. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. 12. Goduni. FlucMa u yuyiucuiea. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku. Horojevići. XVII. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni.Vlasi. VIII 1434. Vuletić-Vukasović. 609—611. Bile su smještene u ljubinskom. Bančići. A. HCTOPHJCKH 3anncH. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh. CKA. HCTOPHJCKH 3anHCH. CapajeBO 1956. Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi. a stočari „vlasima". U Dubrovniku su pravili razliku. S. Poimenični popis. stolačkom i bilećkom kraju. Mirilovići. THTorpa« 1972. KH>.. Listine Stefana Tomaša. pripadali srpskoj državi. sin Hrvojevog brata Vojslava. S. ioduue. S. 605. Alićić. Nenkovci. Primilovići. Humu. 159. THTorpaA 1960. KB. IleTpoBHii. 254. pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovništva15. Vlasi. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17. dyčpoeaHKe peuy6jiuKe. XXIX. 377. ro/j. nap. Miklosich. B. Filipović. vlasi u nahiji Mileševo. J. I. — A. LXXIII. Poimenični popis. 163. zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj. U popisu iz 1477. Upor. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. 17 N. Filipović. B. daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve. U ovoj. Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. 168 itd. 26—161. pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima"." Vlashi et Bosgnani". GZM. Kajer i V. druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima18. 158. 331. Beorpafl 1935. Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine 141 . 156—158. sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi. Beorpafl 1971. zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka. 1. IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. Pocrnje. S. 159—160. 27—31. 16 F. Sarajevo 1983. T>yp^eB. zatim vlasi Zupci. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka. 29— 38. Tpn4>yHOCKH. Radovi ANUBiH. "B. i to prvo u vezi sa toponimima. odnosno Humska zemlja. većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička. BnarojeBHh. a. 141. između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima. Vlasi. 161. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje. U povelji kojom Juraj. Filipović. XVII. ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi12. 1905. XIII. Ta«Hh. Drobljaci. Riđani itd. Vlahovići. I. Sarajevo 1983. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima. Maiuapyie.oeeKomux enauiKux KaiuyHa. s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine. Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena. Aličić Poimenični popis. B.. Još se u XVII vijeku u Hercegovini. Vlasi. 1—2. Iluea. I. I. Predojevići. u blizini Jajca14. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima. reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn. — J. 110. VII. Aličić. 113. Krički i vlasi Heraka Vraneša. Radovi ANUBiH. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara. O značenju ovih pojmova upor. 17. nap. Kamini i kanun-name. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". 12 N. O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha.)13. 150. 140 Donji Vlasi. Mostaru.

godine. 36. Katuni plave župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. ista.živjele su stočarskim životom. H. J. 13. naročito u plodnim krajevima. 5. <I>HJiHnoBHh. 135. 4. Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419. Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina". Značaj podataka o vlasima. ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja. Đurđev. 139. nap. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. odnosno katune. 95. A. u defteru iz 1477. Upor. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja. My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH. Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama. Sarajevo 1966. 16—17. Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. Upor. 19 34. 169. ista. LXXIII. Sarajevo 1983. Aličić. 79—88. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Beorpa« 1972—73. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. godinu21. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina. gl. 36opHHK. 1426). flHrah-KHeweBHfc TKanune. naročito u prvoj polovini XV vijeka. VII (2). 6. ista. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. 11—13. 165—182. IX-1. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. <J>. I. 22 V. 68. 359—365. JX. S. na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. Poimenični popis. inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha. Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. i T>ypf)uu. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru domaće radinosti. što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. nap. 20 B. Tako su ove vunene prerađevine. kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. La culture materielle des Balkans. . XV. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. B. 71. Beorpafl 1979. 18. 85—87. Porez na sitnu stoku. Upor. Hadžibegić. Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede20. 142 Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. KocMau. Filipović Vlasi. to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22. 21 N. CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha. TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna. na više mjesta. III. TpH(J>yHOCKH. Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena. na više mjesta. Aličić. Han. organizovane u svoje katune. isti. s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe19. Radovi ANUBiH. Poimenični popis. I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. Naime. IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy. kako to pokazuju dubrovački izvori. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari. Godišnjak Društva istoričara BiH. karakterističan za sjedilačko stanovništvo. Još prije dolaska Turaka. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. 70. 138. godine popisani su u džemate. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu. ITpHJenojbe 1976. Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. Đurđev. vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa. A. H.a Ileuipoeuh. 188—192.

VI 1324. 27 M. fol. 29 I. Han. Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom. 16'. 29. najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka27. vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini. 84. Voje. 190. Not. fol. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. kao i ranije. XII 1413. S. Između ostalog. Deb. 24. — A. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom. 41. V 1320. 28. V 1318. lako pokretni na svojim konjima. kao i iznos njihovih zaduženja. II 1464. mesara. a pominju se češljari i češljarice26.. pored soli. Han. fol. 23. ib. znatno veći nego ranije u XIV vijeku 30. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi. Zgodovinski časopis. 3. presretali i pljačkali karavane. 90. Ljubljana 1977. U stvari. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva. La culture materielle des Balkans. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine. Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. fol. 125. Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima29. My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna. Not. sin češljarice. Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. Poimenični popis. 67. Deb. 79. Not. La culture materielle des Balkans. Učešće Vlaha u preradi vune. 23 24 143 Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku. fol. a sa Dubrovčanima. pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta. što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32. 269. 3. fol. 29. — M. — Isto. 17. Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". stoka i stočarski proizvodi. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna. 189.. La culture materielle des Balkans. 187—189. 25 V. 120. 103.ad modum vlachorum") i. de foris. Han. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). sklapaju zajednička trgovačka društva. 12. II 1444. VIII 1447. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika. 18. 20. flHHHh. godine za više vlaha označeno je da su kovači. One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice . fol. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta- . 3. 24.. ib. nap. razne prerađevine od vune28. Upor. 3. 69. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. Vukša. sedlara i klobučara. 187. kao što je već ranije rečeno. 88—92. bačvara. Vlasi su se sada. Aličić. 4. te su tako dolazili do plemenitih metala. XI 1436. — Isto. 115. fol. ib. X 1318. sin češljara. U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca. 26 Div. 206'. U defteru iz 1477. 161—164. V. 28 V.Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. pa i kralja. 190. Lam. 22. od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naušnice izrađene . stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost.. 20. 31. na više mjesta. Pominju se takođe sedlari i klobučari. te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. Mihač. počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni31. 248. 36. ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. Pored zlatarstva. 11.. 23.ad usum Vlachorum"25. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača. Dinić-Knežević. fol. tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Stalni kontakti sa trgovcima.

103. rudnici dijelili na dijelove (dio. Međutim. 106. Handžić). Učešće vlaha. Canc. Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna". Svrdlovac itd. Ipak. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo. 79—84. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period.novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne. na primjer. fol. carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka. 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića. da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. troske od iskopane rude i tome slično. IleTpoBHh. a označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda). podizane su u blizini rudnika. da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Maiuapyie. u završnim razmatranjima o privredi sela. C. Sent. TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba. TiHpKOBHh. 30 31 Isto. 33 Popis iz 1477. LXXIII. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti. na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac. te se na osnovu njega doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. I 1445. "B. Sarajevo 1983. upravo od dvadesetih godina XV vijeka. pars). 82. 155—156 (A. 4. Poimenični popis. 173. Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine. Diskusija. nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. 23. Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. GRADSKA PRIVREDA 1. 172. 51. Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum. Na osnovu svega izloženog. Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33. — B. 84. može se reći.). 32 D. kao stare rudarske jame. 132. 144 V. godine sadrži „vlaški zakon". Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. XI 1973). Hoeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua. maglajskih vlaha) upor. tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. 124. TivpfjeB. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih. 465—475. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. Isto tako. Aličić. Kovačević-Kojić. — "B. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova. uz rječice . već je ranije ukazano. Da bi se smanjili troškovi transporta. 13. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale. Radovi ANUBiH. Poznato je da su se kod nas. Xepifei CiuecfiaH. 13—16. S. 161—164. — A. „šćona" od njemačke riječi „stollen". IleTpoBHh. 160. započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha. Tako. Desanka Kovačević-Kojić.

Acta historico-oeconomica Jugoslaviae. tokom 1452. 36—37. S obzirom na to da su bili malobrojni. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji.i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". Handžić. kao samostalno postrojenje. Ćirković. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima). Zagreb 1977. radi raspirivanja vatre. kao i rudarske jame. kao i u Veneciji1. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. na primjer. Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed. Vremenom su se sve više stručno usavršavali. 152—155. nahije Visoko. CapajeBO 1976. 37—59.e takođe koristio. 2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama. vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. Zagreb 1979. Zgodovinski časopis. i za druge rudarske poslove. Zbornik Historijskog zavoda JAZU. Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte. 1 D. podijeljena na dijelove. B. sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu. Tri godine docnije. Rudnici u Bosni. 6/1979. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim . roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. upućujući. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. I. kao Šaška rupa. Sasi i Dubrovčani. Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. Ljubljana 1978. Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuuayuju. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. Inače. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5. Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice. 8. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja. a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi3. iskorištavana kolektivno. 2—7. selo Sasi kod Višegrada. To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia". 133—141. O mjerama u rudarstvu: S. Xpa5aK. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku. 145 U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci. nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. Prema tome. Dubrovčani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal. XXI—XXVII. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću. a s kola se prenosila snaga na mjehove. čak. 145—147. sastavnog dijela topionice. nastojao da dođe do bosanskih rudara. 59—60. Voda je okretala veliko kolo mlina. godine. tj. Voje. svaki na svoj način. Fojnici i Ostružnici. tucanje rude. Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. Kovačević. kao. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske. Mlin . kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. Neki lokaliteti. koja se sreće u dubrovačkim izvorima. potrebne za topljenje rude. Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika. — A. O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori. kod Dusine. FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate. vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su boravili. S. Ćirković. u nekoliko navrata. Sasa je takođe bilo u Srebrenici. JX. KoBaieBHh-KoJHh. kola su. godine. i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. inače je gubio pravo na njih. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti. tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija. 32.

Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške tehnike. hutmani. To je stvaralo nove. Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici10. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala. a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti". Fojnica. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike.testamentima6. koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe. kao i savremeni dubrovački izvori. Pored već poznatih. Saski zakoni u turskoj verziji. a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika. istučene i oprane. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. od 1430. Dubrovčani kao preduzetnici. Rudnici u Bosni. To je. koji su ulagali novac u kupovinu rude. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. * Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove. Kao što je već ranije navedeno. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin. » Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M.. 3a uctuopujy pydapciuea. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje. — S. najskuplja plava boja12. kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni. JJ. složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. 17. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. 7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena. 1—27. Kovačević. — S. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. valturka u Srebrenici. 9—10. D. navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari. mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. koji su se nazivali „gvarci"8. u stvari. Ćirković. pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta 146 . Dakle. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee. Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike. Handžić. 149—152. jedna vrsta rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku. 19. Fojnici i Kreševu. Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova. i to samo rudnika srebra (Srebrenica. što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. u stvari. a potom se bavili njenim topljenjem. oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. a zatim po količini rada. Najsloženiji je bio treći način. flHHHh. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". Deževica). i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda. Po imenu je poznato više topioničara. Dubrovčani kao preduzetnici. Inače. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci". opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika. Kreševo. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. koja je započela još sredinom XIV vijeka. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra. I. koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka. plakali). 147—14?. o odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. Ćirković. i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11. 8 1 A.

IIoce6Ha H3«aH>a CAHY. velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). R. Sarajevo 1954. već se o tome može dobiti samo približna predstava. 96. 1—2. rudnik srebra i zlata. Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy. HCTOPHCKH 3anHcn. 12 B. » Navešćemo. Eeorpafl 1967. Dakle. 138. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika. a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre. koji je služio za bojenje tkanina.H. u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa. 248—252. impresioniran onim što je vidio. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima. Xepuei Ciue$a. u vremenu od 1426. kretala najmanje od dvije do tri tone15. rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee. C. nakita. kao što su braća Kabužići. Podijeljena su mišljenja šta je. Kovačević. u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Pljevalja. Eeorpafl 1952. 97. odnosno 195 kg srebra. NS IX. Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2.672 kg srebra. — H. u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18. I pored pretjerivanja ovog hroničara. — A. Pa i pored toga. D. Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice. samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje17. Na osnovu nekih orijentacionih cifara. Hrabak. 146. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez). Pa^oj^Hh. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. u XIV i XV vijeku. 33—41. 10 S. ostavila je traga u pisanim izvorima20. onda su ti iznosi mnogo veći. U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša. Bilo ga je u Kreševu. Ćirković. Rudnici u Bosni. 152—157. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca. Handžić. kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu14. uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu. C. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 140. O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU. 147 Turski hroničar Dursun-beg. suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. odnosno 5. Proizvodnja bakra. u području Olova. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16. zabilježio je da je Bosna. * Isto. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra. 117—118. B. Ilpeau. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro. od tridesetih godina XV vijeka13. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima. Dubrovčani. koji su 1434. kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5. bar tridesetih godina XV vijeka. Selo Varci. 306—307. bili su . primjera radi. 30—31. BoHCHh. Kovačević. a drugi da je to materija biljnog porijekla. Dubrovački ili bosanski azur. godinu. Dubrovčani kao preduzetnici. 137. neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. 12. 142. iako malih razmjera. do 1428. treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca. udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo. Xpa6aK. 14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc. Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iioueiuKa XVII ciuoMha. koja je sačuvana samo za 1422. "RiipKOBHh. Podaci o bosanskom zlatu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 149—152. Čak i ostalo stanovništvo. 22—25. 3. FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX. " D. KoBa^eBiih-Kojuh. 3orpacp. crvac. TaTorpafl 1955. rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. u stvari. naročito u gradovima. uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. Kao prvo.proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. čiji tačan obim nije moguće ustanoviti. GZM. u stvari. 145. može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra. 22.67 tona. odnosno biljna vaš. u Srbiji i Bosni. koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu. CapajeBo 1983. Kovačević. godine. 9 D. može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu.

Upor. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno. 119—121. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. Handžić. intenzivniju podjelu rada. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21. Na osnovu deftera iz 1489. 118—120. 1-2. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je. " ff. očito. Voje. Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. 31. Godišnjak Društva istoričara BiH. O pydapcKoj upouisodnu. A. 117. Zore BokSić. Ćirković.). 17. KpBaqeBnh-KoJHh. nije bio rentabilan za trgovinu. Sarajevo 1963. Precious Metals in the Age of Expansion. osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. koji često dostiže više desetina tona. Band 2. R. Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti. O izvozu u XIV vijeku upor. Beorpaa 1976. Kovačević.opljačkani u Konjicu. vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26. 65— 67. neznatna. poput Čajniča. JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU. tri vagona. Bosenski svinec. i A. KoBaieBHh-KojHh. Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac. bila vrlo napredna rudarska mesta25. podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. Sarajevo 1977. 91—97. već krajem tridesetih godina XV vijeka. natovarenih olovnom rudom. Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century. Čak su neki. Tako je 1403. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. iz S. odnosno na osnovu sultanovih prihoda. pa time i samu proizvodnju olova. XIII. Prilozi Instituta za istoriju. 148 O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja. Kovačević. B. J rjiacHHK. Hrabak. ali su. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrovčana2 7. Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte. 11. koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. The Prođuction ojGold. 22 Upor. nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje 22. KoBaHeBHh-KojHh. zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". B. TiHpKOBHh. Ćirković. Bilo je još i znatno većih isporuka. 37—59. Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine.. a isticali su se svojom 11 D. Izvoz gvozda. 117. KoBaieBHfe-KoJHh. isti. Rudnici u Bosni. 67—70. u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. 17. Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v. O pydapcKoj upouseodibu. 51—52. dalje angažovanje ljudstva. Voje. Krekić. Tlpobaja upou3»oda. 47. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. nap. Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca. " S. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi. Stuttgart 1981. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. približno oko. I. 53. . 289—310. 40 D. Upor. The prođuction. i to. ipak. i fl. O pydapcKoj upouaodmi. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka. The Production. vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova 23. Handžić. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom. izgleda. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. 116—117. Ovu trgovinu. I. — R. Isto tako. " S. godine. 17 C. Ćirković. XIII. kao i ostale kabaste robe. Bosenski svinec. Kovačević. Rudnici u Bosni. O pydapcxoj upoiusodnu. 19—21. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. 21 D. 53—54.

31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem. iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. I. godine za vrijeme despota Stefana. Pa i pored svega toga. XXVIII—XXX. GZM. 63. XVII. KoBa^eBHh. LV. fol. III 1449. fol.4. 22. denarii regis bossine itd. JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea. PemeTap. 172'. bila kovnica bosanskih vladara. U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. 77—78. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. Nalaz bosanskih novaca. " Div. obreten kod Ribiča. 32. 80 JI. GZM. Međutim. u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici. de foris. Obnovljena je sredinom 1417. Handžić. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. IV. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi. 26. 1. 269—276. Truhelka. Rudnici u Bosni. FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee. X 1439.84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak. Poznato je da je u Srebrenici. Tvrtko JI Tvrtković. postojala kovnica novca. 17. Sarajevo 1981. 69. 33 JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX. u upotrebi je najviše bio dubrovački novac. nap. JlHHHh. CapajeBo 1952. de foris. O pydapcKojupou3eodwu. 70. 80. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38. Rengjeo. 271—278. 48'. Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca. 2T P.. KH». O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. Not. i to iz XIV vijeka: JX. 19. na primjer. Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK . 3a uciuopujy pydapciuea. 281—291. 188—189. sve do pada bosanske države. 172. I. godine.190. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno. GDI BiH. 123'. VI 1449. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. Živković. nastojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. KoBa^eBHh-Kojnh. ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa. kao i dubrovački. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. 34—38. već u drugoj polovini XIV vijeka. 149 veličinom28.) često se po-minje u izvorima. " Ć. 246—247. gl. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. IloceSHa H3flaH>a CKAHY. 16. 156. " A. flecaHKa Kosa^etih. 257. Sarajevo 1943. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka. 23. CpeMCKH KapjioBUH 1924. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35. novembra 1461. Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici32. 115—116. 51. 47. Lam. Kovačević. U svojini poveljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac. I. Lam. trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. kao. 24. pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. 14. Novci bosanskih banovai kraljeva. JJ. Not. Test. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni. a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa31. 31 Isti. u ljeto 1446. 52. Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića. 36 D. sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta. " Upor. 31 M. 14. Kovačević. 34 D. Sarajevo 1979. slobodno kolati po Bosni. Novac označen kao kraljev (grossi di Re. Inače. KoBaueBHh-Kojah. III. IV 1451. ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. Sarajevo 1905. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara33. i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u Bosni30. kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države. fol. isti. 1. 22. 48. nap. fol. 80—81.

37—59. a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju. Tako su. ipak. 170—172. Prato). 61— 65. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim brodovima. Toskanu (Firenca. 5 Desanka Kovačević-Kojić. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. Međutim. jer je to bio rijedak mineral. O pydapcKoj upou38odH>u. KoBa^eBHh. Kovačević-Kojić. vol. 206. na prekomorska tržišta. zbog njenog značaja. 38. V (1). 4 M. koji neki smatraju rudom. Čak je 1413. a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika5. 1961. da se radilo o tonama. najčešće se pominje pliko srebro. u manjim količinama. II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico. i pored slobodne trgovine srebrom. prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. 27—28. 203—212. M. od koga se dobijao ultramarin. 118—121. I. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik. Što se tiče vrsta srebra. koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. B. gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. 151 Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju. ali. Trgovci razlikuju dvije vrste olova.150 2. XIV. Godišnjak Društva istoričara BiH. u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano. a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku2. bilo je drugačije. // regno di Napoli. Xpa5aK. u južnu Italiju. ali takođe i preko Venecije. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Terza Serie. Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima. ipak. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. .. moglo očekivati. Xpa5aK. Sarajevo 1965. 124. a zatim i fino srebro. Grčku. JJ. XIII. koje nije imalo nikakvih primjesa. manje u odnosu na XIV vijek'. u Pezaro. O pydapcKoj upou3sodnu. 37—38. Spremić. Bosanski svinec. 1 D. npodaja upounoba. nap. D. 167—170. fl. posredstvom Dubrovčana. a išlo je čak u Tursku. Kovačević. • D. • Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. 67—70. Voje. mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik. Historijski zbornik. Čak i o dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to. Spremić. 3 Upor. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje. i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce).npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea. nije se izvozio na veliko. str. srebro odlazilo na Zapad. XVI. preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. gl. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana. — Desanka Kovačević-Kojić. već je ranije. Šunjić. Sa crvcem. na primjer. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Napoli 1975. Archivio Storico per le Province Napoletane. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone. 131. ali. Aleksandriju. Takođe treba voditi računa da su. 116 — 117: B. Siriju i ostale mediteranske zemlje. Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku. članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. 15—18. najskupocjenija plava boja. Španiju. Kovačević. M. Siciliju. a zatim u Veneciju. Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani. Balcanica (u štampi). taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. Ekonomske veze i kulturni uticaji. KoBaieBHh-Ko-jnh. te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona6. Desanka Kovačević-Kojić. Svakako da je. Lapis lazuli. Ekonomske veze i kulturni uticaji.

izrađeni na bosanski način. Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu. zbog tadašnjih slabih puteva. pa čak i 60 tovara. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade. XpaSaK. KoBaMeBHh-KoJHh. Ankonu i druge gradove Marke. kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine). Urbino i druge talijanske gradove. a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju. 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome. 152 (zcčeva. Xpa6aK. transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. 11. I pored razvijenog ovčarstva. mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. drvna grada. 172. te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9. a naročito u Pezaro. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. Rimini. zatim u Ankonu. 173—175. znatan već od druge polovine XIV vijeka. 25. P. 99. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. Fano. — Div. Pored sirovina. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. 133. 10 M. E. kupuju i trgovci iz Italije. borova smola pa. i to u Veneciju i Apuliju. i to prvenstveno u Dubrovnik. Trgovina u srednjovjekovnojBosni. prstenovi. 175—176. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. U martu 1463. Kovačević. 11. još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka. s obzirom na to da u srednjem vijeku. i to u Fermo. uslijedili . iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti. Šunjić. koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima10. fol. izvoz bosanske vune bio je sasvim mali. Prilozi.000 dukata. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim. gl. upor. O trgovini stokom nema mnogo podataka. V (1). Isto tako zlatarski proizvodi. Predmet trgovine su bile i svinje. dabrova i lisica)11.Kovačević. Izvoz koža. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi. i to razni srebrni predmeti (posude. 13. Pojedine isporuke broje 15. D. D. Za razliku od srebra. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. 8 Za crvac upor. 112—132. koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. mamuze). koje. nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m14. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 65-67. do 1433. glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. već u pojedina mjesta u oblasti Marke. Rimini i ostale gradove Marke13. jedncm prilikom i svila12. 71. Kamin Cutouapciueo. čak. kao što je med. kuna. gl. E. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. npodaja upomeoda 71. IV (2). žito. pored Dubrovčana. naročito konji. nap. Canc. Pominju se takode kože divljači 7 D. Kovačević. Kovačević. na obali Jadranskog mora. jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. nap. 143—153. naročito Veneciju. • D.pa čak i u Alek-sandriju8. III 1463. J\. 173. Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist. Tlpodaja upomeoda. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce. jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. prerađen vosak). čuveno po svojim sajmovima. Bosansko željezo se nije izvozilo.

Najzad su Dubrovčani. Raša. kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. "B. 26. 271. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal. služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. Truhelka. 57. 14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. poznatog demaćeg tržišta solju. Kovačević. Oni su 11 D. Nešto o bosanskim solanama. VI 1443. Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama. Proširuje se broj stranih tržišta. :— M. JIČ. Canc. "RopoBHh. 247. bila prisiljena da se snabdijeva . Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. Šunjić. JI. 13 I. 11—24. Valona. Kolika je bila vrijednost soli. od davnina bilo slanih naslaga. J^HHiih-KneH<eBHh. Atti e memoric. 175—176. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. Ancona 1978. — Div. a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana. 25. 1980. II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo. Pa ipak. (Italija. 34. 15 V. Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju. 176. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100. Sarajevo. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice. da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha. 126. CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu. GZM. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka. Radovi Filozofskog fakulteta. Split. Trgovina bosanskim robljem. Pored Dubrovnika. V 1403. — Div. grubo platno. i to ponekad desetak i više tovara odjedanput. Ć. Beorpa« 1940. Šibenik. 12 D. Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja. svi pokušaji Tvrtka I. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama. Vinaver. godine. pa čak i 472 tovara. 153 uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa17. doduše. 576. odlukom iz 1416. a povećava se i obim samog uvoza. 263—264. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 346—348. 127. nuova serie.. pa i velikaša. ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. 222'. Kovačević. TkamiHe. čiji je značaj vremenom sve više rastao. 16 U Bosni je. fol. Iloce6Ha H3flaH>a CAHy. te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. Le Marche e l'Adriatico orientale: economia. F. vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli. 3—4. Grčka) sa kojih se so dobavlja. Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. Xuciuopi<ja Eocue. Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova. Međutim. cultura dal XIII secolo al primo ottocento. XII. zabranili trgovinu robljem15. anno 82° (1977). Pag. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. — B. uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar. fol. Trogir. zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima. 19. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. IleTpoBHh. I. 1963.su i protesti bosanskih vladara. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva. 242. 359—366. pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. 230. Vo j e. koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti. Sarajevo 1900. Gestrin. Canc. societa.

to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta đel XV secolo. Eeorpafl 1981. Firence. šafran. 129. 1969. Uvoz mrčarija. 510—518. Kovačević. tkanine. Bočne u XepueioeuHe. 183—184. JI. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe. ogledala. Mirjana Popović. My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra. Bepena XaH. 36opHHK. 13. KoBaneBHh-KoJHh. Verone. biber. a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. prodavala raznovrsna i često vrlo skupocjena roba. ali i sredstva da ih zadovolji. naročito Venecije. Anno CXVII. D. Pored uvoza. 180—184. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Đ Petrović. pa i bosansko tržište. Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem. perle i drago kamenje. D. Marka. Archivio storico italiano. i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika. Beorpa«. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske. 177—179. hartija. Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. 125. Dubrovačko oružje u XIV veku. Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). srebrni predmeti. Dubrovačke tkanine. kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova. To je razno oružje i oruđe. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje21. Kovačević-Kojić. 20 BepeHaXaH. u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. šunjić. U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova. sapuni. njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. makaze. posebno iz Prata. 138—144. Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre.sa stranih tržišta. izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. 193—194. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje. narandže. ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. zatim vino u bačvama. najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog . dijelovi konjske opreme. čuvenog tekstilnog centra. Beograd 1976. razno bakarno posuđe. naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20. Prilozi. dobavljaju se još i posebno. 83—88. 1959. nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. i to: Vičence. Kovačević. igle. kao i u ostalim evropskim gradovima. te se žale da njihove tkanine. Kovačević.. 19 D. 41—42. Liege 1975. češljevi itd. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT. pojasevi raznih vrsta i vrijednosti. Prema kazivanju samih Dubrovčana. predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede. Verena Han. iako jeftinije. IIoceSHa H3ŁaH. 7—30. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani. slatkiši. sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. uglavnom iz Dubrovnika. dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda. D. sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase. 131. kako to tvrde Mlečani. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni. često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva. Mantove. IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje. Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise 18 17 du XIV" au XVIe siicle. M. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija. Isto tako. 154 Preko Dubrovnika. 161—162. Tako se u bosanskim.

Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima. godine. D. 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa. Fermo. npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena. 23 Upor. 399.. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede23. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Ipak. B. A City betvveen East and West. i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije.via Coze". Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro e Cinquecento. Beograd 1982—1983. što podstiče povećanje uvoza. 101—102. Ragusa e le popolazioni serbo-croate. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. Balcanica. I. Međutim. kao što su: srebro. Rapporti econonttd di Venezia. Eeorpa« 1964. Firence i Prata. može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. vol. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. 516—536. Istovremeno. bio je poznat pod imenom „via Drine" ili . S. Gestrin. B. to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima. kao i rane turske izvore. Venezia e il Levante fino al sec. olovo. F. na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. 155 rudarskim proizvodima. Prema tome. koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu. XIII—XIV. Krekić. koje je mogla da pruži bosanska privreda. Dakle. vosak i kože. Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. Taflnh. Prvi. 22 J. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske. 192—199. D. ukoliko su bili plovni. kako izvozne tako i uvozne trgovine. Ankona. 1971. Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche. Florence 1973. Povećava se i broj stranih tržišta. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka. V iconomie naturelle et la production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie. to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro. koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. nap.. bio je pozitivan24. u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala. dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. porasle potrebe za sirovinama. XV. zahvaljujući 21 Uzimajući u obzir dubrovačke. naročito srebru. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije. izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne. kao i u ostaloj zapadnoj Evropi. 43.. posebno Venecije. u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje. 45—56. Kovačević-Kojić. trgovački bilans srednjovjekovne Bosne. Oklahoma 1972. KoBa^eBHh-KojHh. tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje. Kova čević-Kojić. — U. Ipak. VIII. U stvari. Pored Sicilije. to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama22. Krekić. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. 22. obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. Apulije. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. Fano. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. Rimini. dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa. Olschki. iako su korišteni i riječni tokovi. U isto vrijeme. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka. a drugi . Dubrovnik in the 14* and 15"1 centuries.poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova. Le relazioni fra Venezia.

a ispred globara. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe. zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum). Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Tokom XV vijeka. TaflHh. 156 čani su bili zakupci carina u raznim mjestima. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas. posebnom poveljcm od 25. na primjer. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina. već na trgovima na kojima je roba prodavana. 25 M. da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. 119—145. jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. Inače su bosanski vladari. Bosanski feudalci. trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima. Više njih je po imenu poznato 29. Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. JjHHHh.he. naročito za srpsku državu. neka vrsta kraljevih činovnika. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi. JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa. u obliku raznih dažbina. J. 519—539. osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. Tek na posljednjem trgu. Kovačević. koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem. slično kao i na Zapadu. rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne. 165—186. novembra 1461. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje. naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih . Prenos robe obavljao se konjima. trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima. i to najčešće Dubrovčanima. sve do pada bosanske države. Dubrovčani su. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević. godine. prije izlaska iz zemlje. kao što je. Na trgovinski promet su se plaćale carine. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti27. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana25. carinik je po svom položaju stajao iza župana. Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj. Dubrov" D. često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila. u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana. i to na prodatu količinu robe. JJy6poeHUK u cpucKe seM. Konj je bio glavno prenosno sredstvo. kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28. zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce. carina je naplaćivana na svu preostalu robu. a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina. imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. Pored carina. garantno pismo. Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. sa svoje strane. Kao vješti trgovci. brodarina za prelaz preko rijeka. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici. bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. Za ove zemlje. i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu. kao i feudalci. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda.dolinom Neretve.

flHHHh. flHHHh. sa malim izuzecima. koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala. i 1461. CnoMeHHK CAHY. 31 Vlasi. 1—6. *• JI. godine38. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 19 Jb. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije. 93 nap. Petar i knez v Nikola Pavlović 1454. Kovačević. Već 15. Tvrtko je. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441. Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter. poslije smrti Tvrtka I. 44—48. I. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari. godine). između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše. prilikom dolaksa na prijesto. pljačke su postajale sve učestalije. unutrašnji nemiri. u svečanoj povelji. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele. — M. M. u prvoj polovini XV vijeka. izdaje Dubrovčanima. 142. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. br. vojvoda Stjepan 1454. kao i ugovori u . U prvoj polovini XV vijeka. Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna. bosanski vladari su. 157 Međutim. a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. tadbe i od svake zlobe i sile. 140—143. 32 D. potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode. preko svojih posebnih predstavnika. 3a ucuiopujy pydapcuisa. br.feudalaca. 740. koju poslije svoga krunisanja 1378. Eeorpafl 1948. Česte pljačke trgovaca. I/l. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. Upor. doduše. 161—164. XCVII. 83. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige. koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu. 229—248. Jamrah. Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. Njegov slučaj . 1/2. — Tloaejbe u iiiKMa. 3a uciuopujy pydapcuiea. Cuiape cpume uoae&e u uucMa. Tpi Rpujeea. Ivaniš Pavlović 1442. ove dažbine se znatno povećavaju. bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje. 66 itd. — M. M. 30 D. I. ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. Upor. nije ostao usamljen. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. jer su se zaključivali na istim osnovama. kao i upadi turskih trupa. Kovačević. godine Radič . Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima. KoBa^eBHh. vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. M. 163—164. I pored zvaničnih garancija. — D. ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene31. 62. Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna. izjavljuju da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata. Kovačević. JJHHHII. maja 1391. 3. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. CTojaHOBHh. već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast.

za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena. jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa.v između Dubrovnika i bosanskog kralja. ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike. Jedino. Tako je u istoriji dubrovačkobosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena. srebro koje se . bilo je izuzetno važno što. Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana34. kao i ostale strane trgovce. Inače za dubrovačke. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi. '. iz poli- § tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu. što je dovodilo do prekida trgovine. nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35. U dubro1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate". koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne. na koje se žale dubrovački i trgovci. U svakom slučaju. posebno sa svakim dijelom bosanske države. k Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima.

flHHHh. prilikom jednog spora. 1432. A. D. BecejiHHOBHh. koje nisu bile rijetke. str. udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. Već se 1372. 25—42. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. 1—2. 48—51. i 1435. 77—78. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. tada carinik u Srebrenici. ovaj iznos često prelazi dvije stotine. nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš. I. novembra 1461. Tlose/be u UUCMO. 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obezbijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. 31 33 Kovačević. — IJoee/be u itucjua. Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37. 3a ucuiopujy pydapciuea I. Štaviše.izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. Beorpa« 1983. Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu. 105. I. 1/2 br. Isto. U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. to jest na same rudnike. slično despotu Stefanu Lazareviću. M. Isto tako. Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. godine). 158 Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni. navodi da je Lukša Benvenutić. 52—103. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina39. kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. 3. Kovačević. Deževici. od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja. Bilo . broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. 481. a 1431. . 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe. HCTO-PHJCKH rnacHHK. kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. godine. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38. 1/2. Sa izuzetkom 1428. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 37 D. II 1449. nastoji da sprovede u Srebre nici. 3a ucwopujy pydapcuiea. godine i tri stotine. poveljom od 23. 36 M. jedan od najvećih rudnika Balkana. imala je još daleko veću i jaču koloniju. Dusini i Kreševu. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici. godine. Zbog zloupotreba. 740. Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice.Hamih. a iz Zvornika u Srebrenicu. 49—50. Najintenzivnija je bila 1434. Srebrenica. dodatak. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine.

tkanine. 159 naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine. jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Isti slučaj je sa Višegradom. suho maso. čak. Prema tome. u prvoj polovini XV vijeka. (Consilium m/nus) za ove godine. Međutim. Kovačević-Kojić. Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu. iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju. godine. Kovačević. Trgujući u Bosni deset. zakupci ili vlasnici rudnika. Sarajevo 1970. imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta. pa najmanjem mjestu. Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije. J\. Na jugu bosanske države. Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom. dvadeset i više godina. 1426. gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu. Godišnjak Društva istoričara BiH. kada dolazi do 38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao. a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti. a 1428. bosanska gradska naselja. Tako. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom41. U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba. Desanka Kovačević-Kojić. Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini. godine. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom. — D. počevši od prehrambenih artikala. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. pa do 1448. kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini. 19—35. čak. tkanina. u Drijevima. godine nalazilo preko stotinu. ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države. sir i med. Srbije ili Ugarske. 159— 164. a uvozili so. ali u prvom redu trgovci. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52). koje su uslovljavale njihovu trgovinu. ministri finansija bosanskih vladara. 66—75. državni funkcioneri ili. — Upor. FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee. . ali se češće nalaze tek od 1422. U Zvorniku se 1425. preduzetnici u rudarstvu. pa i njihov boravak. ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. kože. vosak. i 1427. sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti. dvije stotine trideset osam Dubrovčana. a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu. susreću dubrovački trgovci. poslije srpskih.ih je već od 1402. Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. 261— 262. Međutim. po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima. XVIII. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro. vodeći računa o potrebama potrošača. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. KoBaMeBHh-KoJHh. — D. Zvornik. Osim u Foči. godine (ukupno 95). do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana. 39 Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća. bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40. carinici. iako je bilo živo trgovačko mjesto. Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. mrčarije i zanatske proizvode.

Naša trgovačka društva u srednjem veku. knez Ivan Nelipić. Međutim. KH>. Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. KoBaneBHh. Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. J\. FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. Čak je. Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana. bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke15. Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji. godine vrlo široke trgovačke povlastice. pa je u tom cilju 1423. M. Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. M. I. rpai:x3. poveljom koju je izdao u Visokom 1422. ali i kupovali od njih razne sirovine. prema trgovačkom ugovoru iz 1449. JX. većinom proizvedene u samom Pratu43. koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine. i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara. KoBa^JeBHh-KoJHh. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. 43 D. godine između kralja . 160 Od svih talijanskih trgovačkih gradova. nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine. pa je njegov vazal. Ova povelja je. 231—234. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića. U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. u stvari. 1974. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase. Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena. XXVTII/3—i. 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa. 74—79. ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije. Zgodovinsiri časopis. Pored toga. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Međutim. 504-—517. Čremošnik. XXXVI. XIII1. prvo između sebe. s tim da su. " G. JJ. Barani. Popović. pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa4*. dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja. 1924. Ulcinjani. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni. La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi. 4D D. Pored toga. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode. 163—164. 69—91. kao Ostoja. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa. 48 D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Voj e. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika. jer Tvrtko II nije. Kovačević. godine poručila bosanskom kralju da preduzme potrebne mjere. prodavali im robu. 91—93. onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani. kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. 164—167. Milano). sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. 85—102. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. sklopljen savez između Bosne i Venecije. 215—222. Firenca. Kovačević. GZM. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. 79—82. prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza4*. Venecija je 1422. Eeorpa« 1976. Kovačević. čak. Kada se sve ovo ima u vidu. Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee. Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno. Cnpeiwnh. KoBaieaHh-KoJHh. a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske.Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima. pored teritorijalne.

Kralj Tomaš može da uloži 6. pa i sa talijanskim gradovima. jer su oba grada pokušavala da što više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. mletački plemić Guglielmo Querini. Prilozi. dodatak I. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. 48 M. Prilozi. Ljubić. G. 46 Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira. 39. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje. perle i drugu robu. — IJoaejbe u uucMa.000 dukata. 49 D. 44 Š. Šunjić. a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima. Pored Mlečana. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima. Budući da su i Mlečani poslije 1420. Split u svjetskom prometu. brinući se. 131—132. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog. u dukatima ili u srebru. Ova zategnutost je porasla 1435. a treća u Jajcu. VIII. Novak. Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije. 202. koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom. Pored soli. Pa ipak. Upor. tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. i to jedna u Splitu. M. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju. u Napulj. uveliko je zaostajala49. godine i podršku mletačkog senata50. 123. U tom smislu tražio je 1446. V. M. 161 I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne. Prilozi. Ali. 124. kralj Tomaš. Prilozi. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. — G. ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. prije svega. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine. druga u Fojnici. Kovačević. Povijest Splita. vino i ostalu robu48. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj razmjeni. 93—94. Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni. Tako su se. 45 Š. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovčana. Šunjić. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. Šunjić. sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine. 481. 95. Kovačević.Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji47. Novak. Zagreb 1886. Split 1921. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. pa je poveljom od 15. Ventura Engleschi i Anto Ivanov. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana. Ipak. na primjer. naročito u Drijevima. uvozili su tkanine. 91. za njihov dalji prevoz do Venecije. I splitski trgovci odlaze u Bosnu. čiji jezik i lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu. naročito u Dubrovniku. tkanine. Ljubić. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. 17 Obje strane ulažu po 6. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito. Šunjić. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. M. dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. D. svilu. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao . 131 i 132. i D. 123. a najistaknutiji među njima. tokom cijele prve polovine XV vijeka. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere. a njegov nasljednik. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni. kao i za zakup njegove carine53. 69—70. Kovačević. 122. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. aprila 1444. Zagreb 1875. kao. bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. Isto tako. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. naročito u Dubrovniku. 1/2.

Tpi flpujeea. kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. dok i za druga mjesta (Visoko. preko svoga posrednika Braila Tezalovića. raznim začinima. o mogućnostima za trgovinu biberom. Kreševa. Prače i Goražda. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata. prodaju u više navrata u Dubrovniku. Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva. uskoro zatim Cernica (1426). — M. Trebinje (1428). za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik. II. takođe mletačkog plemića. Prozora. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. D. s 61 162 Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu. CapajeBo 1973. Prilozi.je na prodaju olovo. crvac i vosak u Veneciju i Apuliju. Tako je Brailo Tezalović. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije. a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu. kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. To je u prvom redu domaći živalj iz starih. koji se nalazio u Bosni.965 dukata i 19 groša59. Petar i Radoslav. 585—586. 10. Šunjić. pomenutog Malipiera. 131. Rapporti economici. a u zamjenu tražio plemenite metale. bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. dobro poznatih trgova. podizanim u Dubrovniku. 130. i to na širokom prostoru bosanske države. preko Đirolama Malipiera. u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže. Tako braća Pavlovići. TiHpKOBHh. 131. kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo. 52 C. Prijepoljc. već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 20. opada ova aktivnost domaćih ljudi. VI 1388. Borac. Srebrenica) ima vrlo malo. Prači. flHHHh. FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EHX. a održavao je poslovne veze i sa Firencom. Kovačević-Kojić. OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe. IIoceSHa H3flaa>a CAHy. koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća56. Šunjić. povremeno slao na prodaju drago kamenje. Pored Venecije. i to u Drijevima oko polovine. 53 M. Kovačević-Kojić. može se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni. U Drijevima. Međutim.000 dukata. brat Đirolama Malipiera. sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni. Višegrad (1427). U knjigama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište. Visokom. velike količine olova. i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima. Foče. Tek od pedesetih godina XV vijeka. U Bosni boravi i'Đovani. 40—41. Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi. 54 D. Kovačević. Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika. podigao kredit u iznosu od 2. Podobrun. XIX. Imotskog itd58. flHHHh. 98—101. ° M. Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1. Jezera. Ekonomske veze i kulturni uticaji. M. Prilozi. Glamoča. Gacko itd. u Prači trećina. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Eeorpaa 1964. Pored trgovaca iz Jajca. O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga . godine. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina55. Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit. " D.)57. koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu. Podsoko. Plevlja. 128. Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala.

108—116. Prilozi. dugmad. 221—223. poput Dubrovčana. godine. III. Association internationale d'etudes du sud-est europeen. na trgovima držali svoje radnje. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice. kožama i konjima. Sofia 1969. Oni često putuju. u znatno manjoj mjeri. Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su. To su najčešće bili razni srebrni predmeti. dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda. čak i mijenjaju mjesto boravka. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee. bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su. pojasevi. nastalih gubitkom arhivskih knjiga djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina. Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu. već su trgovali krećući se na mnogo većem prostoru. 172—177. Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju.u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana. kožama i voskom. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. dakle. sistem trgovine poznat u Dubrovniku. do 1417. a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi. On je trgovao srebrom. U pismu iz 1417. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. Nije . Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 31. Kovačević. KoBaleBHh-KoJHh. nije bilo ustaljene prakse. i to čaše. Xpa6aK. Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700). Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. pred kojima su se sklapali kreditni poslovi. koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili. pored Dubrovčana. Neki od njih. Voje. i od 1422. dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. Trgovci iz raznih mjesta međusobno sklapaju zajedničke poslove. prokure). Beogradu. poput Milaša Radomirića iz 66 Poslije praznina od 1406. 627—632.183 dukata i 4 groša60. bar u blizini jačih privrednih centara. javljaju se i domaći ljudi. Prema sačuvanim podacima. JJ. Tako su vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. a zatim. prstenovi. Šunjić. trgovačka društva. mrčarije. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju82. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom. u vezi sa novouvedenim carinama. a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1. 163 Podvisokog. Uzicu. komadići sirovog srebra itd. Pored jamca. do 1425. ulje i zanatski proizvodi. Kreditna trgovina. Novom Brdu. U ulozi kreditora. So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine. pa čak i sela. I. E. U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja. tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. 228—252. olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. Vjerovatno su. preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. 67 D. Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana. 167—179. KoBaieBHh-KoJHh. M 59 M. fl. čak. 235—257. u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset. npujeuo/be y cpedneM eexy. dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. U pogledu mjesta i lica. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. I. C. postigli su veliki poslovni uspjeh. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi. TiHpKOBHh. Voje. La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle. postalo pojava širih razmjera.

zlatari. IIlKpHBaHHti. Kreditna trgovina. 283. 1949. Andelić. III. drvodjelje. 6. dakle. Fisković. 94. Not. KoBa^eBHh-KoJHfe. Tako već krajem XIII vijeka. FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee. VIH 1397. sv. a raznih generacija. slikari i klesari. 8. Zagreb 1947. Bilo je i drugih stranih zanatlija. i JI. 143—249.. fol. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. •3 D. Izdanja Muzeja grada Zenice. koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. 27—31. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. III. Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini. Kovačević. 218. Fisković. X 1417. Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. Upor. 1. 147—149. 189—191. III. obućari. Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju. Zenica 1973. 80. nap. KoBaieBiih. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca. u pojedinim bosanskim naseljima. Fisković. 3. ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. •4 Upor. JI. XIV—XV vek. 164 . XV. sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica. 72. 285—287. uglavnom dubrovačke. odnosno Mediterana. a u Dubrovnik otpremalo sirovine. a izgleda i iz susjedne Srbije2.. Upor. 240. a obućari — šusteri. gl. 180. kao što su zlatari. Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća. mesari itd1.rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.Ko vačević. naročito zlatari. fol. Lett. Đurđica Petrović. Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. 228—252. 38'. krojači. srednje Evrope (Briža). C. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni64. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj račun. Poznavali su. prokure). To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca63. 41 " Test. pa oni pozivaju strane.8e. Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica. nabavljene u Bosni. Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i feudalaca. JJ. Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". prema navodima Tome Arhidakona. i I. 10. EOCHU U Jjy6poemiKy. di Lev. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva. D. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee.214. 201—206. primalo robu iz Dubrovnika. 101. 179—189- Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator". T. 16. JX. Ugarske. 106—107'. Zenica 1973. Sarajevo 1966. C. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju — šnajderi. jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji. Beorpafl 1957. koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. 1 C. majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice. Izdanje Muzeja grada Zenice. •• JI. Godišnjak Društva istoričara BiH. KoBaieBHh. Starohrvatska prosvjeta. 30—31. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija. Voje. trgovačka društva. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije. njihovo pomoćno osoblje koje je. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara3. klesari. koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova. riječi njemačkog porekla. 116—136. Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa. IV (3). KoBaneBiih-Kojuh. 71. Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem. npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU. P. krojači i oružari.

Pojaseve. što govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7. Za razliku od rasturenih sela. Ti. grnčari. I. Zagrabiae 1894. 162. Na osnovu svih pisanih izvora. koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. drvodjelje. 163. kao i arheoloških nalaza. mačari. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca. 153—170. Andelić. III. 13. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. rezbari. 13. Rudnici u Bosni. XXI. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima. Handžić. A. krojači. 4. Dubrov nik 1955. KoBaneBiih-KoJHh. Scriptores. iako oskudni. br. slikari. 181—200. S. štavljači kože. CTpiineBHh. N. I. C. Poimenični popis. rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate. u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. hereziarha bosanksi. Dalmatinski majstori. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. kamenari. S. A. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi.2 Thomas Archidiaconus. H. 167—169. naušnice i ukrasi za kosu. 165. ukazuje na raširenost ovoga zanata. Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba. zlatari.Kohojuh. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. ed. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. pekari i brijači5. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. 206—208. i JI. Zadarska revija. 5 J\. 80. klesari. koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. u prvom redu. C. 218. štitari. Handžić. A. Upor. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata. posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve6. U svakom slučaju. Handžić. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. 94. 18. mesari. Prvi poznati dubrovački graditelji. M. puškari. 192. 163. 81. Za druge domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. kupe i pehari). čaše. tulari. Tloined na (fieydaAU3aM. Marjanović. koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. 208—216. sedlari. Fis ković. OmiHnosuh. ključari. najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva. ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. 174. 193. To su. kovničari. 3a ucuwpujy pydapcu7ea. Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee. izrađivali su već 1 seoski zlatari. lukari. XVIII. Čak se susreću i pasari (pojasari). pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva. Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. Zvornik. 138. 15. D. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne. majstori za samostrele. Poimenični popis. 68. To su: kovači. 80. P. Aličić. klobučari. topo-livci. A. papučari. Filipović. A. Godišnjak Društva istoričara. Fisković. tako na trgovima i u podgrađima. Rački. 12. a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. Aličić. JIh. 31—33. o domaćim zanatlijama. Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi. Eeorpaji 1952. 1952. 14. Sarajevo 1970. Aristodije Zadranin. MSHSM. U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva. Historia Salonitana. 114. M. To su prstenje. 115. 3. trgovaca i feudalaca. 167. Kovačević-Kojić. pasari. 165 U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci. zidari. 4 OCMOHCKU . Svi ovi srebrni predmeti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima. kožuhari.

Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama. poglavito iz Jajca. U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. međutim. te ih nalazimo u Splitu. 7 JX. Prema običajima onoga vremena. kamenara. 164. krojači. III. Ma koliko da je njihov broj bio mali. klobučari. Šibeniku i Korčuli. Dakle.Upor. Fisković. majstori za samo-strele. zidari. 163. hranu. Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. 163. La culture materielle des Balkans. JJ. Zadru. štitari. majstor je bio dužan da šegrtu da stan. naročito zlatara. pozlaćeni. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee. čak i vrlo poznati majstori. tkači. neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju. Šunjić. Han. kovničari. IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy. u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee. u prvom redu Dubrovčana. 72. Od sedamdesetih godina XIV vijeka. 346. naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima. ponekad je podrobno opisan njihov izgled. tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. topolivci. brijači. 166 Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. i nap. KoBaMesiiJi-Kojiih. lukari. klesari. 309 — 312. na izučavanju zanata kod majstora raznih struka. muških i ženskih. 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina. Svakako. — V. sedlari. Prema tome. zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva. drvodjelje. Dalmatinski . svjećari. pasari. livci zvona. KoeaHeBHh-KojHh. brodograditelji. mesari. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana. odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat. M. V. La culture materielle des Balkans. kao i kod domaćih zanatlija. 4. pekari. kamenari. Njihova težina. u prvom redu dubrovačkih. da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca. više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove. nastanjenih u Bosni. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih. Bojana Radojković. 208. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi. ključari. Izdanja Muzeja grada Zenice. rezbari. Po završenom šegrio-vanju. Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. tulari. zlatari. puškari. kožuhari. odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. slikara i drugih. Sigurno je. najčešće dubrovačkih majstora. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta. papučari. grnčari. Uglavnom su izrađeni od srebra. mačari. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih. Mladići iz zapadne Bosne. CaiviapijHk. Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. drvodjelja. Eeorpa« 1948. oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju8. FpadcKa uacejba. oklopari. 308. Han. To su: kovači. pečatoresci. željne znanja i zarade. Zenica 1973. slikari. obućari. pa čak i od zlata. štavljači koža. podstrigači sukna. Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih. privlačili su mlade ljude. u oblasti zanatske proizvodnje izvršena 8 P. centri sa jakim zanatskim tradicijama. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja. raznih struka. G.

za vladavine kralja Dabiše. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice. 5. Les actes des premiers sultans. Sarajevo 1973. u prvoj polovini XV vijeka. 217—219. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti. u Srebrenici. Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. mačare. Upor. na razne načine u tome onemogućavali. 23 —62. On je u Novom podigao radionicu čohe. Zastupljene su razne struke. grubo domaće sukno. papučare i tulare. bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca. čak. Izgleda da se samo rasa. 284— 286. XV i XVI stoleću. D. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12. obično kameno drvene konstrukcije. Prilozi Instituta za istoriju. IX/I. 33—36. dotjerivala i profinjavala. Za ostalu literaturu upor. KoEaqcEHh. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. kožuhare. što ne znači da je njih bilo stvarno više. tekstilna. dvadeset i jedan. Čak su 9 JX. KOBa^esiih-Kojiiii.ee> 220 — 222. 12 JJ. prehrambena. Hrabak. je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama. važi za rezbare. 167 Od zanatskih radionica. ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija. B. Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima. IIpu. građevinska. Beldiceanu. 64. od nabijene ilovače. kožarska. 212.>wi upoyuasawy saHaiuciuea. pogođeni konkurencijom. Kovačević-Kojić. Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu. Anđelić. . JJ. mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. 63. Kovači su bili isključivo domaći ljudi. 11 P. 10 N. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna. i nap. s malim izuzetkom. uglavnom kovačnica. pekare. o dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase.majstori 159 et passim. mesare. godine počela sa radom. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mlečani. a to. Naime. trgovini i pomorstvu u XIV. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. II. Docnije. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. obrada metala i još neke druge9. ograđeno kamenim okvirom11. Međutim. pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. u bosanskim gradskim naseljima. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. koja je u martu 1449. te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija. bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. vidi se da su ove radionice. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. KoBa«BHh-Kojiih. lukare. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi.

JI. Xepuei CiuetfaH. 181—185. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih. 169 VI. KoBaieBHfc-Ko jah.168 novske tkanine. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu. 127-128. najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države. XIX—XX. Zgodovinski časopis.Ljubljana. herceg nije napuštao započeti posao. bile bojkotovane u Dubrovniku. rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee. 1965—1966. 124. "RHPKOBHH. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund . Tkaonica je i nadalje radila. a naročito su zaostajale u pogledu bojenja1*. I pored svih smetnji. I. Sukno iz Hercegnovega. te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465. 13 C. godine. 122. Voje. prema odlukama vlade.

mlinove i ostale nekretnine. danas selo Sase. kupovali rudarska okna. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. zatim poneki Albanac. 232—234. Prištinu. iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. Grk i Turčin. 1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka. važnog utvrđenog grada na Drini. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke. Prve tri decenije XV vijeka. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko. čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. kao i u ranijem periodu. Podizali su kuće. To je rudnik Sasi. Mađarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. zatim Kotorani. tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. za koju je despot Stefan Lazarević 1417. Privučeni izgledima na velike poslove. značajem uloge koju su imali. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. JJ. Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti. po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika. Rudnik. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih. I. Proizvodnja je u stalnom porastu. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara. U Srebrenici su pustili duboke korijene. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači. koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. 47—100. Krupanj. rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee. uporedo s tim. Od svih novonastalih ekonomskih centara. zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. svestrano je obrađena monografijom M. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova. Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. a pored srpskih 171 . Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut. J]|HHHka. ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada.via de mercado"1. Bavili su se trgovinom srebra. Likodra. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana. Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija2. kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. Ukupna svota. Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice.1413. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i. njegovom kupovinom i izvozom. Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije.. kao što su Ljupskovo. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. 268. u blizini Gradine. zatim Pećište. KoBaMeBHh-- Kojuh. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. Beograd. Korčulani i Ulcinjani. te se put koji je vodio na trg naziva . Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom. te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. 56—57. te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. 3a uciuopujy pydapcuiea. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana. antičke Domavije. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica.

zapada i juga. čak. pored daljeg unapređenja rudarskih naselja. Kovačević-Kojić. 73—116. do 1430. što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima. 4 D. početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu. F3M. i 1430. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem. sa kupcima zainteresovanim. Prvih decenija XV stoljeća. te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. Ma3aJiHh. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države. i dubrovački građani. prvih decenija XV stoljeća. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu. Na tim osnovama. sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik. u stvari. 20—33. Kovačević. ciuapu ipad ua tfpuuu 2 3 (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda). koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. posebno tkanine. bili su iz Prače. kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić. gdje se otvaraju nova rudišta. U Glavičici. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša. obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije. i za luksuznu robu. nedaleko od Zvornika. čak. najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena. a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan. U stvari. Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti5. 5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine.KoBaMeBiih-Kojnh. postao polazna tačka za trgovinu. sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je. bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. Ipak. HC X. Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države. u vremenu između 1410. kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. 27—41. Brailo Tezalović. 149—249. koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera. 3SOHUK {3«opuuK). došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika. na čitavom ovom prostoru. 172 U vremenu od 1412. u prvom redu Srebrenice. D. JX. CapajeBO 1955. istoka. Neki od njih postaju. u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6. . Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg. dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Zvornik je. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. a pod njegovim uticajem. Tako je. to jest u Visoko. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. Zvornik. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara. čak. Tridesetih godina XV vijeka. godine. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee.i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. Prača se razvila u jedan od najvećih trgova bosanske države. upravo na osnovu trgovine olovom.

Borovica. bilo je samo malih lokalnih trgova. kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana. a zatim dolazi Kreševo'.Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca. Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena. već na osnovu dubrovačkih podataka. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. izras-lih iz lokalnih sajmova. od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada. Trnovo. od kojih neka naglo opadaju. u stvari. jedan od najnaprednijih bosanskih trgova. tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja. rudnik srebra kod Vareša. To su Blažuj. označava vrhunac njenog razvoja. naglo napreduje. Prema tome. što rani turski defteri iz 1455. 7 Isto. 101—309. Zenica. nije ništa drugo nego jedan seoski trg. u bližoj okolini Visokog. današnja Bijeljina9. i to prvenstveno na rudnike srebra. njeno postojanje. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača. na prostoru današnjeg Sarajeva. Prema popisu iz 1468/9. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. Upor. Vranduk. a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu. Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice. Handžić. Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države. (često boravište bosanskih vladara). 63— 71. Anđelić). Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre. rudnik Kreševo. bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom . koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim centrima. Rudnici u Bosni. U defteru iz 1468/9. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). godine. koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano. To su trg Tornik u župi Vrhbosni. vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori. nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee. 71—73. Čak i pomenuti Tornik. 12—15. može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti. izvan rudarskih naselja. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja. — A. godine sa sigurnošću potvrđuju. u stvari. takođe u ovo vrijeme. Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. Sutjeska. Donje Soli (Tuzla). koji. Nešto dalje. KoBa*ieBHh-KoJHh. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava. ipak. u Fojnici je zavedeno 329. I (P. U blizini Fojnice. najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve. 173 Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu. Visoko i okolina kroz historiju. i 1468. dok se druga istovremeno snažno razvijaju8. ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. To su sve. Tu se isto. podgrađe Prozora u župi Rami. U nekim od njih. Kozograd kod Fojnice. ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. nailazi se na lokalitet Panađurište. Četvrtkovište.

Poimenični popis. 174 Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Podrinju. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu. 86 —90.KoBaneBHh-KoJHfe. A. 3. XII—XIII. Prilozi za orijentalnu filologiju. 250—258. Bejtić. 12 JX. na posjedu Kosaca. A. Eeorpaa 1970. na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog. ali je. 23—24. 406. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee. vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. čiji razvoj nije dugo trajao. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. izuzimajući Lim. Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti. Handžić. uz gradska naselja. a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon. trgova Goražda i Foče. 11 A. KoBa^eBHh-KoJHh. poznat još iz 1394. 191—193. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište. D. Cernica iznad Gacka.malih trgova koji. a zatim dubrovačkih trgovaca. Kada su Turci došli. O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea. 171—175. FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee. 47—52. za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. Povijest i umjetnost Foče na Drini. ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10. Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale11. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i Pavlovac. 91—94. Filipović. 10 JJ. JU.. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića13. N. Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. X-l. Aličić. Sarajevo 1965. Osvrt na pitanje islami zacije. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak12. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak. 262.S. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. KoĐaieBnh-KoJHh. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića. Kovačević. 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa. Sarajevo 1956. nastala na osnovama rudarstva. Kovačević-Kojić. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Naše starine. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. U slivu Drine i njenih pritoka. izgleda. poznato naročito po vosku. 8 D. FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee. Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju. ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja. U blizini Borca nalazila se Rogatica. rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee. na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. fl. po načinu postanka i razvoja. a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo. Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih. 353—362. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem . poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama. godine. a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. poznatih još iz XIV vijeka. 11—86. a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. 73—77. jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15. Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh. veoma naprednih. jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. u prvom redu domaćih. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja.

283—284. . sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice.(Vlasenica). 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU. Bejtić. LIII.. Jugoistočno od Pljevalja. u Čajniču je zavedeno 194 domova. bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa. Starine u Dobrunu. 257. Sarajevo 1940. i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. 217. O Brodaru upor. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara. 145. 175 Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu. Podjeleč. Pavlovac na Prali. grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića16. Rogatica. Upor. 221—224. flHHHh. LIII. što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine. 10 neoženjenih i 6 muslimana. Aličić. U popisu iz 1477. Po dolasku Turaka. koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine. domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun. nalazio se Samobor. LIII. 3eMjbe xepueia. na lijevoj obali Drine. Myiia u ipad Eopau y EOCHU. a na glavnom putu. Cernica). 99—101. CKapah. 127. flHHHh. 102. GZM. KaJMaKOBHh. 172—176. Podvratar). Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. 240. Jeleč u župi Govzi. 13. Sarajevo 1941. 18 M. Lokalni. a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. 1941. 112. Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu . 29—42. ^ Đ. M. Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv). Anđelić. "RupKOBiih. A. C. Većina njih ostaje na nivou sela. 94—99. Mazalić. 1—78. Capa-jeBO 1934. 160. smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. GZM. Đ. poznatih još iz XIV vijeka (Foča. ležao je hercegov grad Koznik17. T3M. u nahiji Samobor ili Pribud. nedaleko od Goražda. a na Čehotini. Podvišegrad. i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu19. 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu. XVIII. III. koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. Srednji vijek). U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelarstva. Xeptfei CutefiaH 21. Sarajevo 1966 (A. Đ.KoBaieBHh-KoJHh.He<j)Te. oJHh. GZM. a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi. je3HK H dioJiKJiop. Sva ova podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. S. — B. 71—77. CapajeBO 1971. Beorpa« 1968. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac. dizao se Kukanj. Pecyji6eroBHh-. 184—188. 1972. Sačuvana crkva. Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad. Borač-bosanski dvor srednjeg vieka. JX. — JI. 31—94. pph. Iznad ušća Lima. fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma. Sarajevo 1971. Sarajevo 1962. A. kao i uspon starih trgova. Mazalić. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi. 228. Najraniji turski izvori. Goražde.in Bosna supra Borac". na putu za Po-limlje. GZM. 259. Podsoko. 186. Mazali ć. KoBaiieBHh. u župi Pribud. IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT. M. Pojava privredno aktivnih podgrađa. rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. P. O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. 16 I. Podborač. Poimenični popis. na sastavu Pive i Tare. i A. — A. rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee. Bejtić. Eeorpa« 1922. 159—164. 3.napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua. Naše starine. Na desnoj obali Drine. 34—37. Handžić. Bojanovski. KaJMaKOBHh. 1891. 17 M. kao i najnovija arheološka iskopavanja. 262. potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe. nedaleko od Pljevalja. grad Vratar na Sutjesci18. flHHHh. pominje se „pazar Čajniće". 3—5. ispod Goražda. Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee. 3eM/be xepuela. zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca. ns XVII. LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM. Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu. Grapimap CAHY. poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. Soko. desnoj pritoci Drine. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. 162. podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. Rudo i rudski kraj kroz vijekove. II.

zatim Goražde. Neka od ovih mjesta. Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici. Veliki broj trgova i podgrađa. Cernica. pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. Tjentištu. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. zlatari. ni u većem broju zadržavali21. 104—105. Samobora i Podvratara. nemaju samo lokalni karakter. koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem. koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja22. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. dolinom Neretve vodio je važan put. 160. — A. ali on.55—58. svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. negdje u Polimlju. kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar- 176 . kao kovači. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. Cernici. TiHpKOBHh. u posjedu Sandalja Hranića. Xeptfei CiUe$aH. Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. U defteru iz 1468/9. JJHHHK. takođe. Doduše. 18 JI. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči. C. odnosno dobar dio današnje Hercegovine. u prvom redu Foča. već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi23. tulari i krojači. M. zatim u Goraždu. FpadcKa nače. Više-gradu. 3eMA>e xepifeia. Od podgrađa.. čitavo Polimlje bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica. u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. 106—107. naročito iz prve tri decenije XV vijeka. nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. Handžić. Borcu i Ustikolini. Mileševu kod Prijepolja. 144. Podjeleča. Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82). pod kojim se imenom od 1430. susreću se i domaće zanatlije. To važi i za trg Prijepolje. 169—170. kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe. Pod-sokola. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. Pored Prijepolja. Goraždu i Višegradu. što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. malih i velikih. JI. U njima je razvijeno i zanatstvo. ipak se na ovom trgu nisu duže. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. Humska zemlja. a zatim Stjepana Vukčića. dok se pojedinci mogu naći još u Borcu. vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna. Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja. Najraniji turski izvori.KoBaieBHh-KoJHh. Poslije tridesetih godina XV vijeka. KoBaveBuh-KoJHh. Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee. U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja. Banji. Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini. Istočno od sliva Drine. Dubrovački karavani su se. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage. nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit. označavaju dalji snažan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane. ipak.

S. III. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba. Historijski spomenici Konjica i okoline. Stari hercegovački gradovi. bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac. sve do ušća rijeke Rame. Aličić. koji nisu karakteristični za ovo područje. zbog neposredne blizine Dubrovnika. JJamih. to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. Bileća. Prijepolje je zavedeno sa 140. — P. a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav. 101—182. JjHHHh. — B. 23 U svojoj monografskoj studiji B. JjHHHh. npujeuojbe. — M. FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae. u stvari. naročito u vezi sa prevozom robe. 14—16. U predjelu gornje Neretve. Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj na lijevoj obali Neretve. Konjic 1975. koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. JlHHHh. pa čak ni ona. njegovog podgrađa. Sarajevo 1957. BU3OHUIUJCKU U3eopu. M. . H. A. 231—232. 91—100. na više 1954. Šabanović. 238— 240. FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee. Jedino treba izdvojiti Trebinje. 127. Blagaja. godine i to je do sada najstariji podatak o ovome mjestu. U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline. situacije je bila slična26. 60. To su pojedinci iz Ljubomira. 315. KoBaneBHhi-KoJHh. TiHpKOBHh. Tako nije slučajno da se Konjic. 108—109. pošto se odmetnuo od oca. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom. IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba. B. 9—21. 216. Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima. 227—228. Basler. 168—177. trgovina mještana dostiže veće razmjere29. 2. a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd. Sarajevo M. C. BU3OHUMCKU U3eopu. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva. Orbinu. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. Arnautović. 221—222. U ovim razmatranjima nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic. JL KosaMeBHh-KoJHfa. — M. 13. 25. 31—33. svratišta. O naceA>y JJpujeea. Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee. TiHpKOBHh. 3ejujbe xepifeia. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. Neretve i Konjica mnogo se pisalo. gdje. Upor.De administrando imperio".opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. 12. 112—115. M. 62—63. KoBaMeBHh-Kojiih. poput Nevesinja. C. 29 mjesta. D. <t>epjammh. iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu. na lijevoj obali Neretve24. glavnog uporišta članova porodice Hranića-Kosača. E. a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta. II. Mičevca. Sarajevo 1955. Dolina Neretve od Konjica do Rame. 27 Prema M. Dalje niz Neretvu. Novi u Luci i Vratar. — E. 28 Grad Bona se javlja još u X vijeku. OepjaH^rah. 117— 120. Gacka. II. br. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk. Klobuka. 160. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji. 22 JX. u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda.NS XIII.. Naše starine II. S6 Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim. Črešnjevo. 1975. Poimenični popis. Vego.. u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće. — M. Čak ni današnji Mostai. Kom. 21 20 177 skog bazena. 3eMjbe xeptfeia.180—184. Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima. a 1477. Xpa6ak. Danas je. Op6HH. tek u šestoj deceniji XV stoljeća. 203 —204. zatim Rudina. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja 24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda. H. Vrabac). — B. Xeptfei CuietfiaH. U popisu iz 1468/9. — A. 162—164. na više mjesta. Handžić. Nevesinja. sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici25. u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina. Zbog živog trgovačkog prometa. Naselja srednjovjekovne bosanske države. — JL KoBa^eBHh-Kojnh. 3eMJbe xeptfeia.JJ. i P. 3eMjbe xepifeia. Lokalna crkva pominje se 1444. Anđelić. I 1473. Bosanski pašaluk. uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve. nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja. Sarajevo 1958. CK3. u djelu Konstantina Porfirogenita . 188. M. 23. sa 155 domova. Kreševljaković—H. H3 dy6po-eaunoi apxuea. Srednjovjekovni gradovi u Neretvi. Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost. Kapidžić. 109—111. Pored važne uloge Blagaja. NS X. Anđeli ć. flHHHh. Gorice. GZM. GZM. Kpajbeeciueo Cjiosena. FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee. i u njenoj neposrednoj blizni. četrdesetih godina XV stoljeća. Beorpaa 1968. Najraniji turski izvori. pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka.

Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i . kune. Pored Dubrovnika i Stona. lisice). 109—147. "RnpKOBHh. 168—177. raste njen izvoz preko Drijeva. tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća32. povećavala se uporedo sa usponom mjesta. Barlete. u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države.KoBaieBHh-Kojah. pa do pada Drijeva pod Turke. (Zadar. Firenca). jaka i ustaljena još od XIV vijeka. Tpi JJpujeea. godine. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije. Docnije su. u prvoj polovini XV vijeka. koja je iznosila čak 8. u stvari. Pored Mlečana. Pored soli. Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. so je dopremana sa sjevernog Jadrana. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države. Apulija. za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića. trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova. To naročito važi za olovo. trg je snabdijevan solju preko trojice. Xepifei Cuie^au. što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika. kao i ranije. organizirajući život preko svojih sudija i upravnika30. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440). koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. za to specijalno određenih. obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna. pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima. Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine. dabrovi. a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. Poslije Sandaljeve smrti. ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića. Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku. dok su samo mjesto držali Dubrovčani. neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik. dubrovačkih ofici-jala. 32 . 121—123 33 JX. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Đ. U Drijevima se. Pored žita. na više mjesta. slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije. rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase. u prvoj polovini XV vijeka. u svojim rukama Dubrovčani. Šibenik) iz Valone. Pag.5 dukata po jednom centaru modija31. Njihova naseobina.H. Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. JjHHHh. po naređenju dubrovačke vlade. naročito iz M. kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. Poslije 1440. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku. Trana i drugih gradova susjedne Italije33. Đ. Italije i Grčke. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. KoBa^eBHh-Kojah.178 Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg. 31 80 179 Firence. a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. bio spaljen. pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene. C. čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. Tošić. Bili su glavni zakupci drijevske carine.

181—185. 122. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica. V. jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. Hrabak. soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538). Planski stvoren od strane Tvrtka. i bio. i T. naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. Đ. HCTOPHJCKH ^aconnc. fol. Xeptfei Cutec/ian. ono se javlja relativno kasno. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee. 369. —• II. 1 — 32. na ušću Plive u Vrbas. 127—128. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli. U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39. Xeptfei Cuie^aM. nije tako jednostavno41. 34 Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u Dalmaciji. koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37. Xeptfei Cute<p~aH. 123—125. Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan. u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. 122. 180 kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce". nap. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. XII—XIII. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo. u stvari. TtHpKOBHh. BoKa. 13. gl. 63—108. on nije doduše doživio sudbinu Brštanika. 202. Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije. HCTOPHCKH 3anHCH. 29. iako pitanje postanka. Lam. ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. I. Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić. 4. Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni. Kovačević. — C. sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. Pod svojim imenom. njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija38. svog omiljenog zimskog boravišta. Upor. 172—173. HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia. zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima. — D. Xepuei-Ho»u. 13—23. što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni.n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv. govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"36. Beorpafl 1963. 122. 94.er-HoBH 1976.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa. Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. 2. Milović. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. ali su ostali bez uspjeha*5. pa i samog njegovog imena. hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija.ostale privredne djelatnosti. 105—106. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu . „stolno mjesto" iz povelja. Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana. na prelazu u XV vijek. 122—125. C. KoBa^eBHh-KoJHh. 10 Upor. Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani). 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe. 8. FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee. godine. KyjiType H VAIJCTHOCTH. ■RiipKOBuh. V (3) nap. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani. IHepoBiih. godine. liHpKOBHfc. Sukno iz Hercegnovega. 33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. Xepiiei Cuie$aH. Xepu.. Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad. IX 1411. Vo)e. 39 C. 5—6. koje se u prvoj polovini XV vijeka. Beciuu Epo/ba da Jlaee. ro. IIonoBHh. koji se više ne pominje u XV stoljeću. U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca. de foris. UexHH»e 1948. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. TiHpKOBHh. Xepuei due^au. B. — C. intenzivno razvija. KoBa^eBHh-KoJHh. 35 U septembru 1411. O razvoju ■ Novog upor. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. TiHpKOBHh. naročito zanatstvo. 122—125. naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića42. 3S C. Kao prvo.. 1924. koji nastoji da od tog. JJ. Docnije je ova povlastica bila ukinuta zbog raznih zloupotreba. Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima. organizovao je tkačku manufakturu. I. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane. J\. jer je to. Proizvodnja i prodaja. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo. "RapKOBiih. u poslovima oko osnivanja tkaonice. KOTOP 1956. C.

iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44. 1963/1964. J. Kujundžić. Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom. Prilozi. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu. Ao^aTaK I. jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo.. IV. kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti. Biograd-Prusac. 1/2. odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine.ulogu. Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. Truhelka. 46. 47. 273—284. Zagreb 1916. Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu. jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. na primjer. 181 Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova. Truhelka. Dobri pastir. 41 Ć. Stari grad Jajce. II. Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne. 125—127.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee. u izvorima se jedino javlja grad Livno. Sarajevo 1892. IV. KoBaieBHh-KoJHh. godine sinovima Ivaniša Dragišića. KoBayeBnh-Kojnh. Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. i to jedne u Splitu. inače privredno slabo razvijeno. Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline. ns VII. upor. nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara. Izuzimajući Jajce. P. 51—59. Ć. 45 Upor. kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. isti. 1. stari bosanski grad. 40—49. Đ. o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Stefana Tomaša od 22. 1892. 47 Isto. Truhelka. Sarajevo 1959. 46 Jloeejbe u uucMa. XI. Prema tome. koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. Thalloczv. 44 JI. 58. od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa. 147—189. Basler. Sarajevo 1951. M. 6. Tako je. O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju. 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci. nap. 42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika. Mazalić. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča. druge u Fojnici i treće u Jajcu. Mazalić. nap. grada i varoši) Jajca. u krajevima zapadne Bosne. i to od vremena Tvrtka II. 67. 4. jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43. proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. KoBaMeBHh-Kojiih. 315— 320. Međutim. kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. GZM. GZM. groblje. Zapadno od Vesele Straže. FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee. prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. II. februara 1449. 13). Srednjovjekovne crkve u Jajcu. oko gornjeg Vrbasa. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede. odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. veličina gradskog prostora. Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu.: L. Katakombe u Jajcu. so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. Za Jajce upor. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. 128. 48. Đ. Fpadcna nace. Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca. Medvjed-kula. Povjest (banovine. 1967. 36opHHK KpajnniKHx My3eja. i to u vezi sa Dubrovčanima. Naše starine. koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim.GZM ns. područje49. Sarajevo 1904. 41. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno. XXI—XXII. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka. 127 nap. 50—53. godine predviđa se otvaranje triju radnji. Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase. i to Susjeda. 43 Upor. VI. Sarajevo 1972. Vesele Straže i Biograda (Prusac). V (2). a među njima i slavni grad Ključ. znatno kasnije nego ostala gradska . VIII 1446. GZM. 481. Sačuvani fragmenti materijalne kulture. kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije. isti. sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. Naše starine. crkve. Kraljevski grad Jajce. VI. JX. Ć. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. gl. 59. Andelić. 121— 134. Sarajevo 1952. Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca. utvrđenja. Đ. 1963/1964. Šunjić. 129. — JX. 12. i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce. 57.

Inače. uglavnom iz Dubrovačkog arhiva. s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji. teško je govoriti 0gustini stanovništva. neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. možda čak i Goražde brojali preko 2. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica. Međutim. Kreševo). godine dosta se raspravljalo. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljašnjem izgledu. »vna Tjia>K. koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. a Višegrad i kadiluka i vilajeta. KoBa^eBHh-Kojah. Visoko. bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački. 1. pored lokalnog. preduzetništvo). veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih.000 stanovnika. odnosno evropskih gradova onoga vremena50. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktivnost i njihov se broj stalno povećava. Goražde i Foča. « Isto. Foča je određena za sjedište kadiluka. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. 80 Isto. F. Prijepolje je također bilo centar vilajeta52. Naselja.taciiiiK. Py>KHHnh. Osnovne privredne djelatnosti. 438—440. inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51.KoBaneBHh-Kojiih. te monetarnim i kreditnim operacijama. koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. VIII 1446. 346—347. 48 F. 78—79. Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka. Pa i pored toga. kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka. imala su brojnije stanovništvo (Fojnica. llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne. M. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. 133—142. O Mrinu upor. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija. Miklosich. i širi značaj za evropsku privredu. MCTOPHJCKH r. Serbica. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. Takav slučaj je sa Zvornikom. naročito rudnici srebra. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. Kreševo. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. Prema izvještaju o napadu . Mon. nakon osvajanja. 2. 182 VII. Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase. u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja. rudarstvo i trgovina. Zvornik. Foča. gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja. Upor. Neposredno prije toga. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci. Prača. Fpafl H. Pa ipak. 101—107. Beorpaa 1972. rpadaca Hace. naročito u prvoj polovini XV vijeka. O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. " JX. Rudarska naselja. 346. sada su u punom zamahu i dobijaju. raznog zanimanja. — JX. Vego.naselja na području današnje Jugoslavije. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela. I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase. 345. naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova. pa tek onda zanatski centri. Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva. 129—131. njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. 22. neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu.

u vezi sa novouvedenim carinama. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom. Upor. J\. Visokom. Poredenja radi. propisuje da lica koja siju žitarice 1gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2.000 stanovnika1. koje se može pratiti u svim oblastima života. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom. Ovim zakonom se. gradska naselja. FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae. neka im se od toga kao i od stvari. Beldiceanu. M. pored trgovine i zanatstva. žitarice.)"5. II. Međutim. već od 1462. med. 88. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića. 212. a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje3. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. 89. Iz kupoprodajnih 1 M. poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU. voće. nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. 160. 171—175. stočarski proizvodi. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike. Duduše. najveći rudnik Balkana. odnosno oko 3. između ostalog. Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3. Najraniji turski izvori. kuće okružene baštama. i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. i A. Poimenični popis. može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. ne uzima daća (carina. 81.Vuka Grgurevića. a Goražde 144 domova. a svakako i u drugim većim mjestima. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo . Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo.a CAHV\ Beorpa^ 1962. II. a pogotovu u manjim mjestima. sadrži i one koje se odnose na sam grad. godine. Les actes des premiers sultans. pored odredaba o rudnicima. 183 ugovora se vidi da su u Fojnici. Aličić. IIoceGHaH3flatt. RuHah. S druge strane. 227. I. koji. S. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. godine bilo oko 700 kuća. pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se. Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica.500 stanovnika. kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. 96. oslobađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu4.500. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. 191—193. Tako se odlukom dubrovačke vlade iz 1417. sir. prije svega. u Srebrenici je 1476. I pored svega ovoga. maltarina i si. 2 N. flHHHh. navodimo da je Novo Brdo. skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. povrće itd. naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih. meso svježe i osušeno. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice. Handžić. KoBaneBnli-Kojuh. — A. 3a uciuopujy pydapciusa. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji. u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10. To su. koje dođu za rudničke spreme. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici. godine Foča je imala 196. U popisu iz 1477.

Tako se. III 1443. težak. što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela13. 11. fol.zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda. 26. Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva. šnajder). 168. 155'. Sarajevo 1913. FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee. Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12. KoBa^eBiife-Kojiih. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. 8 Div.)14. Već je ranije rečeno da se.. vjerovatno iz neposredne okoline9. Od druge polovine JJ. na primjer. XI 1436. 21. kožuhari. 197—198. 50. Među dužnicima Luke Sorkočevića. 138'.. dubrovačkog trgovca iz Srebrenice. u stvari. 60. 2. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima15. bili su i kupci.. fol. 193. di Lev.. takođe iz okoline Srebrenice. Not.. Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija. V 1500. 51. naročito na zajam. 6. I 1493. 42. 12. a ne samo prodavci svojih proizvoda. ib. naročito u rudarskim. FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee. 6. GZM. 11 Lett. ib.. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. 252—257. fol. 237. kamenoresci itd. 20. Prema tome. kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja. I 1442. 20. Not. med. krojači. 184 .. fol. a i u drugim većim trgovačkim centrima. VII 1435. fol. 111'. Kreditna trgovina. Upor. KoBaueEiih-KoJHh. postalo pojava širih razmjera. fol. U pismu iz 1417.de villa Garsan". di Lev. kože i drugo. pa čak i sela. 7 Div. Lett. 20. fol. na selo16. FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee. 51. Not. 168. III 1474. Turski rudarski zakoni. 26. što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada. 38'. 6 Jl. XXV. dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. kao što su vosak. Not. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11. mještani iz Čaglja. ib. 55. 16. 181. 1(1 Deb. JI.. 71. 2. 19. mesari. fol. 26. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači. drvodjelje. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost. porijeklom iz okolnih sela. fol. sve što im je bilo potrebno.'X 1417. X 1417. u vezi sa novouvedenim carinama. 29. bar u blizini većih mjesta. 9 lb. cipelari. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti. 7. Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju.. već je i nabavljalo. VII 1435. 16. Test. sedlari. fol. bar u blizini jačih rudarskih centara. ib. u pogledu zanatstva. pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster. Spaho. fol.. 3 4 XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10. 29. nalazi se i neki Stjepan. 1. 38'. 72. zemljoradnici i stočari. Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. Voje. Neki Dobrostad . 271.KoBaneBiih-Ko'fKh. pekari. IX 1485. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. I. Upor. 6 F.

Filipović—R. KOB3- leBHh-KoJHh. O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster. 2. a zatim i Gornje Podrinje. KoBaieBHh. 14 U zakonu iz vremena Kovačevića. Eeorpafl 1964. nap. 216—221. 219.12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića. — D. Tako se postepeno. — N. dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom Brdu. za razliku od onih koji su iz grada (zitade). — JX. Kovačević. II. npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u CKor (jjaKVjrreia. 25—45. D. 15 B. Eeorpa« 1957. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. gl. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa). Beldiceanu. Upor. fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee. 139—141. naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje. Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali. 3. šnajder). Kovačević-Koj ić. otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja. 1—114. JI. koja su gravitirala prema gradskim naseljima. HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU. . pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. 185. oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17. zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela. 530. I. Bilo }e OKOAUHU.. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. — M. N. centralni dio Bosne). 16 Upor. Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima. Hrabak. V (3). KoBaMeBiih-Kojiih. IloceSHa H3flaH>a CAHY. 526—527. 113 dy6poeaiKoi apxuea. 13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu. R. u Srebrenici se pominju pekari i mesari. Gašparević. Les actes des premiers sultans. JjHHHh. 36opifflK <E>HJIO3O(J)- domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku. tokom prve polovine XV vijeka. VIII. što ukazuje na djelatnost kovača. upor. 211. Historijsko-geografski rječnik. najvećem rudniku Balkana.

1—2. Kovačević-Kojić. 1973. 187 . Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište. zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). Na osnovu toga može se zaključiti. čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. 56. Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu. nije pobliže poznato. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena. U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. s tim što je zemljoradnja. Pored toga. Međutim. podesnim za obrađivanje. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. Grafenauer. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. iako privredno razvijena. povećanom potražnjom za prehrambenim artiklima. naročito od sredine XIV vijeka. nalazila napredna zemljoradnička naselja.17 S. Jača trgovinska razmjena. Upor. O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. Kao posljedica ukupnog privrednog napretka. a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje. Zemljoradnja je u cjelini napredovala. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne. Dolina rijeke Neretve. njihov razvoj se odvija naglo i intenzivno. Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. niču i množe se gradska naselja. Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u društvu srednjovjekovne Bosne. počinje da razvija i robnonovčana privreda. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. O intenzivnijoj obradi zemlje. govori i unapređenje vinogradarstva. bila sve više zastupljena. JIČ. da su se u dolinama rijeka. Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. Ćirković—D. Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije. Sve ovo navodi na zaključak. da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. u prvoj polovini XV vijeka. i B. jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo. naše poznavanje privrede sela. Tako se pored naturalne. 186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku. // iconomie naturelle et la production marchande. a zatim i pčelarstvo. uveliko se uključuju u evropsku privredu. da li je zavisnim seljacima. podsticalo proizvodnju. naročito rudarski. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje. Za razliku od XIV vijeka. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije. 5 —22. Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. te proizvodi bosanske privrede. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje.

došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. sada su u punom zamahu i dobijaju. rudarstvo i trgovina. izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne. L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak. Dakle. la production miniere en Bosnie. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države. Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux. a Venise surtout. koja su vremenom postala jaki potrošački centri. Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja. RE SUME LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIVim=. podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. preduzetništvo u rudarstvu. naročito rudarska. zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko. Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere. Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica. visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen. Prema tome. a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche. la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule. naročito današnja Hercegovina. ensuite Kučlat et plus tard Zvornik. Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica). le plomb. može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. i širi značaj za evropsku privredu. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). srednje Podrinje). U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa). Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. Naročito je porast gradskog stanovništva. a proximite de Srebrenica). Dans le bassin superieur de la Drina. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate. Ainsi. u prvoj polovini XV vijeka. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva. pored lokalnog. la cire et les peaux etaient expedies en Italie.poslije izvršenih obaveza. ostajalo nešto proizvoda i za prodaju. l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. Pored toga. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada. Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka. U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti. da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. . njihova brojnost i veličina. par l'intermediaire des Ragusains. Osnovne privredne djelatnosti. Kreševo. monetarne i kreditne operacije). En fait. sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe. važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede.

Par consequent. on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise. L'exploitation miniere et le commerce. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). est rattachee a la Bosnie. outre leur importance locale. ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques. les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. Pour des raisons politiques et commerciales. notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). Dans ces regions. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale. Par contre. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle. Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques. 189 . Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle.Avec le Pays de Hum. Quant a l'elevage. En artisanat. operations monetaires et de credit. etc). Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. cours moyen de la Drina). la culture des terres. non loin de Fembouchure de la Neretva. Avec le temps. Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. dans la seconde moitie du XIV4me siecle. de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. A cette epoque. ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes. a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques. prennent une large importance dans l'economie europeenne. Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale. le commerce prend aussi son essor. L'agriculture connait une croissance generale. surtout a proximite des centres miniers. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel. le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. l'elevage n'est plus leur activite exclusive. qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population. Ainsi. e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. certaines branches se distin-guent de plus en plus. et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation. prenant de plus en plus d'importance. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie. la vieille ville marchande de Drijeva. et locaux). on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages. le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque.

............. kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika............. U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom.... U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom......190 SIMA ĆIRKOVIC BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI I........ na drugoj strani.. Znalo se....... ..... 217-231 174DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU ... i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala.. Kada je bosanske države nestalo................ obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna...... Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve............. kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača................ koji je stvarao......... 211-216 173HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA . Od njegove studije...... Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog....... takođe..... i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara.....198-210 II....... ali i pratio......... „CRKVA BOŽJA" U BOSNI ........ dok su drugi prigrlili pravoslavlje.............. Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine................ Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof..... Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne. raznobojna i nijansirana slika je iščezla... beležio i .. Jaroslava Šidaka.................. da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava............ Bilo je to pred sredinu XIII veka........... da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu....... a pre svega zbog osobenosti izvorne građe... ali netačnog okvira posmatranja......... SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA SUMMARY .................................... specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne....... O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin.... POČECI BOSANSKE CRKVE . U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni".................. do stapanja bosanske crkve i bosanske države........................ RAZDVAJANJE PUTEVA ....249-253 Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres. da kraljevi nisu jeretici..... počinje istoriografija o bosanskoj crkvi........ na jednoj.......... koja je sticajem okolnosti... ali da to krije iz straha od vlastele... 243-247 255 VI.. uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima.... Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195 jer je ona već više puta skicirana1.... U kasnijim vremenima.... kada se o Bosni više znalo i više govorilo......... pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas...... naročito u XV veku.. 233-242 V.

ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu 1 Up. a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države. Schmaus. a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju. ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. na odnose prema stranim državama. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja uapoda Jyiocjiaeuje. J. Miin-chen 1978. ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. 37—181. već prvenstveno na odnose snaga. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve. koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. A. koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina. Zagreb 1975. str. I. Njegovi radovi i kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi2. Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu. S druge strane. Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila. Godišnjak. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. 28. bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju. političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem. Šidak. Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano. I. u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena. priređujući svoje radove za ovu knjigu. specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu. zatim sažet. Der Neumanichaismus aufdem Balkan. 297—375). Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve. 196 egzistenciju. Nastavilo se proučavanje političke tematike. 2 J. M. J. 139—182. Eeorpaa 1953.ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. BiH 5 (1953). a zatim i socijalno-istorijska tematika. 259 (1937). Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg. bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. na održavanje reda i poretka. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. Šidak. Na tom dugom putu. 400. štitila je. a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države. Šidak je. u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima. što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku. Šidak. Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi. iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja. Džaja. Historijski zbornik. mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana". isti. S. Bd. Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients. Rad JAZU. Saeculum 2 (1951) 271—299. u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975). Prof. ne na oblike državnih institucija. Ti—28 (1974—1975). pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom. 140—160. ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo. veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji. . međutim. Šteta je. ali bez stvarne povezanosti s njom. kojoj se pridružila ekonomska. 573—575. .

270 (1949). 109—138. autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom. takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i države. ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve. F. 4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti. Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva. a verovatno i za deo laičkih čitalaca. 3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama. Za pisca ovih redova. već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. Rad JAZU. Prilozi zapovijest bosanskih patarena. Rezultate D. XII . Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. njenog ustrojstva i njenog karaktera. 197 /. Nije svejedno da li treba krenuti od XI.Ali. jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. a ko je od njih otpao. ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni. o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj. naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački3. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke gledišta velikih crkava svoga vremena4. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta. jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve. Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede. mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva. kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini. jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne. koje su bile vlasne da određuju ko im pripada. 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja. 1 (1869). tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja. bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara. ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora. Starine. a ne opšta problematika bosanske crkve. te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. Rački. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava. koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike. POČECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo.

ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — , „ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni. Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da 198 ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u

Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvovenčanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318. * F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199 ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen

1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji. 14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže. 15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhiepiskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku. 16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.
11 12

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato šta se sve od ovih optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-marija u Bosni. Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim

200

arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života21. Sačuvani dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji
17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja. 18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201 su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz

Sudeći po razvoju događaja. Mandića {Bogomilska crkva. god. Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima. samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve. zatim u južnim delovima Ugarske. Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet. Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne. Slav. prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. 188—193) nisu osnovane na argumentima. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu. U svakom slučaju. Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra. kao uostalom i danas. 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila je M. naročito Dubrovnika. ni sa zajednicom dualističkih jeretika. Zbog toga ne može nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje28. tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosanske. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199. Die Katharer. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni. god. Roma 1957. Borst. koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom. prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke.. Primedbe D. Lubin. 42—U). ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203.isprave ni sa pravovernim monaštvom. god. . izazivao naziv „krstjani". Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. 5) prevideo da se imena „Dragice. Orientalia Christiana analecta.. Miletić (/ „Krstjiii" . S druge strane. . Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. Mon. jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika. Biskupija u 202 . 49—56. 19. (up. ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora. gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. spremne da svoje krivoverstvo prikriju. 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. a kako više nije bilo vizantijske protivteže. Theiner. " A. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. 149. izgleda da je pometnju i tada. već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu27. Borbe vodene posle 1221. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva. Stuttgart 1953. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu. I. nap. pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora. pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. 179—180). naročito A. pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva.

Šidak. prvi put javlja u izvorima. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30. ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. recipiemus. a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine. pri kojoj je organizovan kaptol. IX i Inoćentija IV. Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. Ecclesia Sclavoniae. jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku29. god. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom. koji se 1233. O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva. kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva. Bogomlska crkva. god. izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod. a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 203 . Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. Studije. Mandić. Up. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava. 19 *• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. Promene su. god. da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura 27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena. II. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. pokazivalo je da su korenite promene neodložne. 182 i dalje. 28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni. PoKajH. 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa. a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. u: J. — D. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima.Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. a iz onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha. angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres. sada (1980). Ali. 167—171. i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva. vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. 436. kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232. što je ovde već bilo pomenuto. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate. Bosanska biskupija je dobila katedralu. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. Do 1240. god. bana. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. međutim.

ali nikad više nije vođena sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. Commentariolum de provinciae Hungariae originibus. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena 30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. 44Q. Već 1247. 143—146. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". a zatim su došli unutrašnji sukobi. pa duge borbe oko prestola. Za našu temu je. 1244. Tekst je već 1375. Ipak. a posle toga o njima više nema ni najmanjeg traga.1241—1242. Pfeifer. Bogomilska crkva. god. 31 Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za borbu. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"33. tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35. Ponsu). 160—161. nap. važnije ono što se dešavalo u Bosni. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. god. . Studije. Sasvim je sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju. Ztirich 1913. Mandić. 184—186. 229. Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja. 32 Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. Mandić. iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta. 33 Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV. u koju se bez ozbiljnog razloga sumnjalo. onemogućili su nove krstaške pohode. Bogomilska crkva. uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34. Ban je. Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu. god. 193—195. posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. Bogo-milskct crkva. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala. Najzad. Njena sudbina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta. Predugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo. papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena. god. Mandić. nije bila na tlu Bosne. Oni se posle 1233. god. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236. preštampano u D. registrovan u Avinjonu. razdoblja rđave vlade. ali je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. naravno. njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo. objavljen u N. jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu. 439—440. 204 u zemlji. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. doduše. Odlomak o Bosni pristupačniji u D. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo. Ona. Šidak. doduše. Ispravke ranijih izdanja daje D. Ecclesia Sclavoniae.

96). Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. Mandić. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku. što mu svakako daje određeni značaj. dubrovački dokumenat nav. n. U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. sa njenim slavenskim obredom". a da su biskupi bosanski iščezli. J. koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju. East European Ouarterly. 34 35 205 sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. bio bi to argumenat protiv moje teze. Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. Šidak (Studije.ecclesiae bosnensis'. 29—34 i D. možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. U papskim bulama oko sredine XV v. već identifikovanjem osnivača crkve. 483—490. Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-menac. koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. 8. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. 146. da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka. niti neki „ostaci bivše katoličke . Fine. ovde u nap. Rim 1963. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca. Studije. onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe. Šidak. 195. 84 Up. Mysteries about the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441). i to na prvom mestu. Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. S jedne strane. prema Tomi arhidakonu.Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u Bosni. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo.ecclesiae Sclavoniae"'. 350—351). Studije. Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije boJ. tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. Šidak. koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi. iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio . pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis". Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni. jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra. protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika. Prilozi iz stare hrvatske povijesti. koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja. 4) upozorio kako je u XV v. u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima. Zagreb 1940. za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40. Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija. Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi37 J. već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu". Rasprave. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. koji su putovali i boravili u Bosni. U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima. kako J. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. 1 (1974). Navedeni su jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju. identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. god. . s. Već davno je J. Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao. 17. Ecclesia Sclavoniae.

127—130) i Đ. navodno. Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku. Mažuranića (Prinosi). pripadnici raznih generacija. i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja. onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. nap. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava. O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom. da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. 314. 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. god. Sp. on nije bio posebno studiran. jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah. 339—340. ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa. jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. Up. 368). može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. Šidak. da li su pod prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto. Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad. Rasprave SAZU. redovnik. Knievvald. Vjersko učenje bosanske crkve. redovnik. nije utvrđeno kako treba čitati spiskove.. razlikovala od drugih dualističkih crkava. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. bacali početak niza u XI vek. J. ioduue. Fine (The Bosnian Church. Dž. ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. koji neposredno slede u tom spisku. i Tomiša.v. 495—506 (sa faksi . 16 (1965). Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda". 5 (1966). Zagreb 1948. koji sledi Radoslavu na tom spisku. y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a. Međutim. Bogomilska crkva. 223—229. V. pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji 41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa. pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326 44. ali i sveštenik. Šidaka (Studije. Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata. 14. da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju41. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi. u knjizi Studije. 32—35) i J. HOBH Ca« 1967. A. 211—223. Vjerodostojnost. Nije jasno šta znači „redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". Mandić {Bogu milska crkva. brojevi su u dva niza. Aristodios and Rastudije. H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH. 216—217. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve. v. Fine. i kod V. Solovjev. U svoje vreme A. ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena. Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija". 171. Dok su D. 3 * J. kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti. Mandić. „ordo". Solovjev {Vjersko učenje. i 1245. 1—16 i 1—12. 356. *s A. 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i. nap. A. 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hronologija donekle poznata. i kritičke napomene J. 30—32. duhovnik uopšte. 14—15 (1964). s. 206 novan pomoću ličnosti Bartolomeja. Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji. 145—160. služeći se sasvim pro izvoljnim „prošekom". kojim bi se ona. 40 D. Fajn je kasnije Miroslava. 58. iočune. godine. D. Up. nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)43.

Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune. Solovjev. Hciuopuja Cp6a. 33. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. 7—8. naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke. Šanjek. i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha. smenilo 10 djedova bosanske crkve. J. II. delo 98—99 može da dovede u zabludu. str. Sp. smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. Treba. 384. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. Aristodios and Rastudije. osim toga. TY]S OMAIJS". preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno. a u Carigradu 11 patrijarha. Ako bi se. godine. 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera. uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha. A. 216—218. 192—194. dakle. godinu i dolazak manihejskih starešina. Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha. ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. polazeći od Rastudija i 1393. to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307. To su odbijali K. ed. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom . jer je istovremena sa br. " J. Šidak. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav. dakle. Đ. odnosno 1294. br. 226—227. možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla. Studien. PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa. Iako je naš uzorak mali. već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. Bilo kako da se upoređuje. 23. god. za prvi spisak se to ne može reći. čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. Bonnae 1829. a započinje sraz-merno kasno. god. Up. Vjersko učenje. nap. 41 A. II. 356. ili od Miroslava i 1306/07. nav. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. nap. 57. I. o povelji i datumu: M. Međutim. str.rxxou. a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. naime. Schopen. Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama). 43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. JnpeueK. 1 (1964). Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom. koje se inače nikad u Srbiji ne javlja.milom. isti broj 207 . 11) treba datovati posle 1326. dobijamo 9 dostojanstvenika. 8. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. I. Historia Byzantina. Drugi nisu ni navodili argumente. videće se da 12 generacija vode do 1292. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja. D.. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu. koji nisu bili Grci. i Bosnian Church. Up. što su A. Fine. CnpeMHh. te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. Rastudijevi prethodnici ne idu. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. Nice-phori Gregore. te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. J. pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu. duboko u prošlost. Mandić. ♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepreciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom". i 1393. čak. Vjersko učenje. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv. ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova. ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/7047. starešina bosanske crkve. Solovjev. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. vrlo verovatno 1306. 33. međutim. Studije. odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa. ličnost s početka XIII veka. Solovjev. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu. Za raspon 1306/7—1393. u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje. U starijoj literaturi. J. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije. 7—9. god. mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745.

naravno. i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. Možda ova teškoća. Konkre-tizovano. dakle. Ako se. verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala. 15. Pri tome treba od 1203. 48 D. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila49.„smena" kao i na papskom prestolu. god. dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna. 432—433. polumitskim osnivačem bogumilske jeresi48. čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52. onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. Grumel. već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine. godinu. ići samo 13 generacija unazad. I. Lubin. jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. nije naročito velika. čiji pontifikat uokviruje 1203. god. i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa. a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). 14. Oni su. koje ne mogu biti velike. Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran. a kod patrijarha do 1216. Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom. Mandić (Bogumilska crkva. pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. godinu. 436—437. dolazimo kod papa do Celestina IV. Ova identifikacija nam pruža hronološki oslonac. Kod patrijarha. trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. dakle. da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama. ipak. Koliko je to nerealno. Ali. što je oduzeo od 1393. Lubin. za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. starešine osumnjičenih „krstjana'*. dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje. Drageta) gotovo je sigurna. Traite d'etudes byzantines. zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276). može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha. možda koju godinu ranije. jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. god. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način. tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). La chronologie. Dragič. početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka. Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu. a da će se ponoviti istim 208 . kod papa do Inoćentija III (1198—1216). Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika. Ako se pođe od pape Inoćentija III. Pariš 1958. Ne sme se. U svakom slučaju. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. uzmu u obzir i neke rezerve. su sledile jedna za drugom50. 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina. za što nema oslonca u hronologiji imena.

kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151). • 51 V. 436. god. ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu. idu uvek prirodnim hronološkim redom. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti. CTojaHOBHh. To. odnosno posle 1252. 12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. Grumel. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosadašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka. Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. započinje niz starešina crkve u XIII veku. te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju. spisku papa i spisku patrijarha. odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosanskim biskupima. spomenut u dubrovačkom aktu. ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena. 104—109).redom višestruko je manja. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. 53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra- . delo. vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. Beorpafl 1927. slični po formuli. 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena. pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza 83. .. naravno. ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. ostala bi teškoća sa rednim brojevima. nav. ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. Ipak. god. ta tradicija poznaje prekid i prelom. a drugi obrnuto. Prvi spisak se. možda. popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. Ipak. došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija. Iz onoga što je pokazano proizlazi da. Ako uzmemo da je u oba naša „etalona". ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista. ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska. ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233. opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka.

V. mogle su izazivati zaplete. ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. bez svake sumnje. naravno. naime. a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam. Fine. god. izložene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira54. naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. 2 (1969).živača. Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti. ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"55. a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli. koje su. djeda Stefana. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. A. Thalloczv. — L. J. ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. 331 —332. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom . 167—177. takode „velikog bana". Pitanje je. pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. ali ih. 3. ipak. došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina. ograničena na skromni prostor bosanske države. svoga strica. Studien. Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"56. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku. Prijezda je. episkopa kao crkveno dostojanstvo. Episkop je nekada bio na čelu crkve. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. 210 //. ipak. kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici. izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana". a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana". šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redovan crkveni život. 54 55 211 nešto od svojih teritorija. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. TiHpKOBHh. 72—77. latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organizacijom i sveštenstvom drugih crkava. Bosanska crkva bila je. U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda. baš bogomolje. Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase. U svakom slučaju. Ali. C. pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila Up. da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije. Granice su se. koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina. Jr. ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima. koje „krstjanima" nisu bile potrebne. „materijalne crkve". bio vladar ćele Bosne. razumljivo.

mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (. Kniewald.a ijapcrBo". naime. Rački. nego tebi što boraviš među grmljem". 32. Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 57 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry. Miinchen 1863. i ubačena. M. 59 D. F. a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60. Luka 12. Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61. Luka 10. ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. ima najviše materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj. ed. pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. Kniewald. 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački. . U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost. Dolinger. 61 I. 112—113. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina.He 5oj ce. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. Kniewald. „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx". . ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo58. a kod njih je bila „prava vjera apostolska"57. odnosno rimska crkva je crkva idola. Dajući. po koji put već. jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. iako je to stara dualistička tradicija. prema tom istom tekstu.21). Vjerodostojnost. Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu. Prilozi. nije jasno. 68 D.168. 179. u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena. više mesta stavovima katolika. U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj. da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere. naravno. 179. 212 U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63. h 3arpe6 1866. 377. Prilozi. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. 2. Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe. TS. ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9. katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?" 84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo. 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-. Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena. 29—30).. 168. 60 D. Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm. «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on. Mon.a fla BaM p. o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. 1 (1948) 42) upozorio je. Vjerodostojnost. 66 A.moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve. 19. S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke. i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima. čak. Vjerodostojnost.. Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus). Dela 20. Theiner. a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja. I. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU. 52—106. žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo. Die Papst-Fabeln des Mittelalters. izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih. Katolik je. 41. Pa. Hung. U čemu se sastojao Silvestrov greh.

". I Jovanova 3. Matej 26. a ne obrnuto71. 14—15). primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (. Prilozi. Kniewald. Kniewald. Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u Lombardiji i Bosni. Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću. Vjerodostojnost. izvršavaju zapovesti apostola. jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym". u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. 115: Non sunt in bosna omnes gentes. gde su episkopi i učenjaci.. Rački.pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. a ne gube (Matej 6. tamo u gradovima je vera. qui vos receperunt. 64 Možda se u ovom izazovnom pitanju. od Boga stvoreni. 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: . da bi bili verni Bogu. 52). quod apostatas receperunt . treba da gone one koje Bog mrzi. čak. Up. jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo". Vjersko učenje. Matej 5. Mada ju je katolik napisao. goneći ih. 69 F. kojom nisu raspolagali. 10). •8 F. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre. gde se traži da se duše spašavaju. 66 A. 68 F. . jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra". nemaju istog oca i treba da ih mrze. 113. II Timoteju 4. ili je aluzija na veliki raskol. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo.. u stvari. quomodo probare poteris. te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj. progonima.. što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"68. Katolik je. dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola. a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone. kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. Katolici su. prevodu. Oboje je moguće jer je rukopis nastao pre 1421. 112: Tu autem in montibus stando... De bosnensibus autem. Vjerodostojnost. već su se suprotstavljali moralnim argumentima. sveštenici i đakoni. god. Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora. apparet toti mundo. navodeći mesta iz Novog zaveta. a ne smanjivati se. „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost. .. . Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti. zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni". quod te dimiserit. . Rački. Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"70. Rački. dakle. „Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu. 170—174. katolik trijumfalno zaključuje: . Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju. D.Vidi. Prilozi. Rački. jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim. da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on. gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8. Solovjev. 27—28. 67 F. Prilozi.. 1—3)69. ali pošto ste uvek pobunjeni i 213 .. naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH. naime.Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66.. fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe . KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio ... Prebacivao mu je. praštanje i ljubav. Prilozi. dalje. 113. krije aluzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima. 5—12). dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. pošto. osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i 63 O tekstu up. 173. da je prava vera tamo gde su episkopi. boraveći u planinama. koje katolički autor nije izbegao. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom.

Koliko vidimo. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (.ustrajavate u zlu. koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti. odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4. Rački. koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava. naravno. H c ynpaBHxeji. II Timotiju 3. Ima. 118. Prilozi. naravno. vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus. a jeretiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"74. Prilozi. a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim. Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet. 12). ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa. nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. u stvari. 74 To je. Rački. legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. 70 71 gospodara.Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM. 12). ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju. U očuvanom izvornom materijalu nema. vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su. odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. 75 F. Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima. već za odbranu duhovnih75.F. 72 F. stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72. koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju. rituali i etikecija itd). odbacivanja duhovnih i telesnih kazni. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve. 29. Prilozi. te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a". Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država. katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti. F. međutim. Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla 214 . Prilozi. Rački. nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti. ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih F. oblici akata i formulari. To. 119. quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. 119: Hereticus: ab initio fuit. razumljivo. stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja77. jeretik odgovara: „Opiremo se"73. 118. Rački. Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?". 117: Romanus: quero a te. između crkve kao zajednice svetih. 5nhe roi&eHH". pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari. prema našim raspoloživim izvorima. tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti.A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy. u sistemu političkih odnosa. Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom. Ona.. si resistitis malum facienti. i stvarnog položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78. 73 . nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. tako i sad". Prilozi. osim toga. 30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". Efescima 6. Rački. na čijim učenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta.HMa TaMe oBora cBnjera. „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga. Izvrgavajući ruglu jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (. zemaljskom svetu. svoje političke interese. 22—23.

gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. salvari non potestis. 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo. što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima. ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu. 180.. Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. CKonje 1982. ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili.vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti. .. Ali. katoličkog trebinjskog biskupa. koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći.u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"81. gde je i bilo glavno poprište njihove angažovanosti. (F. 169. na jednoj. 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . zbog dužnosti da . pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne. ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike. bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem. 81—102.. 80 76 je. na drugoj strani. Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I. istovremeno. Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi. čvrsto zadata reč. Rački. Kniewald.. Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država. D. Up. Uopšte uzev. et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia. . Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom. na drugoj strani. bila simbol i zaloga samostalnosti. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika. što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute. Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM. da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79. koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. ali je. Vladari su imali oružanu silu. 79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu. ipak. EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a. gde 215 Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. i srpskoj crkvi i srpskim velikašima. koja je 3 na jednoj strani. COJIOBjeB.e 6ocmcKe tfpKse. apsolutno preovlađuje. NS 3 (1948). ali „vjera" kao tvrdo obećanje. pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima. Vjerodostojnost. " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH. Prilozi 121). Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule. dok se ono drugo ogleda u krunisanju . mesto je nejasno. da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si. nec vos salvatos dicitis sine capite . te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka. A.80. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže. moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje.

Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima. fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba. . To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici. samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima82. ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. prepada svaka pravda. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije. kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala.poštuju tradicionalna prava. 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa. katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla. 343. održavanja i jačanja vladareve vlasti. Cyiy6u eeHatf. U našim izvorima nema. 213—214. ali to. a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja. 8. TiHpKOBHh. oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi. koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana". bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja. pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi. duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije. Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama.. 1 (1964). U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena". nije bitno uticalo na moral. Njeno ograđivanje od praktične politike. izloženi propo-vedima i primeru. zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarobljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete. > 82 Up. na žalost. 81 Up. 216 III. TiHpKOBHh. C. podataka o tome da li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti. 356—358. izgleda. i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi83. C. veoma karakterističan za evropske . U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja. Tek mnogo kasnije.. . 348—351. kada se toliko stvari promenilo..

katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines. a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam. 15): ce OH na>KHnjex KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv. 7. u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i. najzad. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere. Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek. uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi. Prilozi. 115. U prethodnom odeljku je već pokazano da 217 . a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH". Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere. id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando. shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene.. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država. Na istoku su hrišćanske države. et tune oeculte mu-tando vestimenta. sudske i diplomatske poslove. hrišćanske države XIII—XV veka. svojom organizacionom mrežom. crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. Najzad. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka. zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i. održavajući carske zakone. ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom. Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. da je namesnik Hristov na zemlji. et in illa spe fiunt infinita mala. Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima. kao što je bio slučaj u Vizantiji. et perit omnis iustitia.). davale su savetodavce vladaru. obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu.F. Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni. a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. čuvala rimsko pravo. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda. pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju. et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces. dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima. quia ostendunt se humiles sicut oves. koje je imala. a zatim i države oblikovane po njegovom uzoru. qui similiter suht lupi rapaces animarum. Ali. et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni. što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. npr. vel si exeunt. U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej. može se izgraditi idealni tip crkvene uloge. borba za vlast u gradovima itd. Rački. non propter lanam sed propter morem ovilem. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu. Ona je sama. Vizantijsko Carstvo pre svega. u upravljanju gradovima. et sic rapiunt animas. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. Opportet attendere a talibus. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija). u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima. po pravilu gušćom i trajnijom od svetovne. nepoznat rečnicima? 88 npopoKa. quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte. čak.

a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88. Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival. HAD. o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima. vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru. izjavu da Bosna ne poznaje za218 kone84. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu. pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša. imamo. obavezivala na bezgrešan život. 88 D. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin. 180. 180. inače. Kniewald. 180—181. rusagu) Bosne85 koji. 10—13. kancelar. Rački.bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. . " D. gde je pregled ranije iznetih mišljenja. bez obzira na sve to. ubijanje ptica ili razbijanje jaja89. 180. U strogosti moralnih 84 U jednoj parnici pred dubrovačkim. 90 D. Kniewald. Ipak. temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda. 9 f. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. čak. 116. a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. S druge strane. bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. Vjerodostojnost. Prilozi. M. bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu. s druge strane. 208. Kniewald. Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen. u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje. 87 F. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. 169.. . ni efikasan pomoćnik državne vlasti.krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše diplomatske misije. Sentenze di Cancellaria. 89 D. 85 Up. U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar 86. naravno. takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu. Kniewald. Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku. koliko ih je bilo. dakle. S jedne strane. Vjerođostojnst. To su. Vjerodostojnost. Vjerodostojnost. Beorpafl 1955. delom zbog svog načelnog stava prema svetu. na što je u ime suparničke strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto el mondo. sudija). delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti. JJiiHHh. u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih odluka. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države. 169. JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne. Svetost je.

Rački. 5—8)96. za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje. >~° F. 114. Kniewald. in adamo et eva appetentes esse dii. takođe. a ne srcem. bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog92. Jere-ticima je."95. Vjerodostojnost. Prilozi. gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". Up. Knievvald. et cui non dant.. ljudi itd. Speranskij. i na primere Pavla i Varnave. et sic evacuatur omnis speš de deo. predočavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10. kralj Stefan Tomaš. 129. et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii. Ukazivano je.zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. slični vama. 219 nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. Prilozi. Archiv fur slavische Philologie. 114. pored nade u večni život. već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4. •3 F. Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's. 211—212. naime. mi smo smrtni. 26). i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri". Rački. objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti. Prilozi. postquam ab ipsis venit salus. Katolički izvori to oštro osuđuju. 162. vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. 82 D. izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita. Prilozi. jer takva čast se samo Bogu duguje"98. stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. Iako su predstavljali sablazan za druge. Vjerodostojnost. 116. 179. Papini teolozi su u tome. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su. 97 D. Rački. Rački. koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite. 178. 24 (1902). smrtnom i gnjilom. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. kako sami kažu. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se. pro quo apparuit in terra. O tome nam sasvim određeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda. poštovanje u vidu klanjanja (adorationes). za koga kažete da je stvoren od đavola.. Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista. " F. a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji 220 . gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum. 169. papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima. sic isti se deum dantes. Nekoliko decenija kasnije. god. C. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom. sudeći po tome tekstu. quod cui dant. kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97. ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena. datum est. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku. ■RnpKOBHh. već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"91. non est datum. 96 F. " M. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima. quia tališ honor soli deo debetur . Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba.

Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. 163. omogućavale su da vlast bude delotvorna. 155—156. Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima. U svom komentaru na str. U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve.u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu. da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu. god. ali i uzrok slabosti F. •• D. ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad . 100. kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo. 457—461. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu". ili. 88 221 vlauara i državne vlasti u Bosni. Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam. Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije. a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu. koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage. kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava. pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda98. Međutim. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju. Dokle god se prostirala \rtast vladara. Te osobine. Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. već je obuhvatalo i učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima. mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetskoistorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini. postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila. U svakom slučaju. U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara. Vjerodostojnost. kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. posmatrano iz drugog ugla. najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života. veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost. u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd". tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru. Rački. Kniewald. Bogomili i patareni. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima. dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu".

a sluge „krstjana" i ljudi njihovih . Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj. 104 C. a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene102. 104 O tome vidi niže str. PycautKa iocuoda. Kada su se Dubrovčani 1403. god. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa". 21 (1974). da neće biti pogubljen. C. Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran. C. IV.los uživali su imunitet zajedno s crkvom. vladar je. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice. dokle god je vršio „vernu službu". 31.hiža". Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina.. tvrdo zadatu reč.OK<M'fc VA lit WrAlJL. "HHpKOBHh. Td. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću. Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin. kralju. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine. što znači da je uživao obećanje. 96—101. crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti. TiHpKOBHh. 5—17. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak. 235-236 i nap.A<I <«Y * V N C BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd. Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. da mu se zemlja neće oduzeti. 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrreTa. naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja. 102 Up. nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio 100 Up. idući hronološkim redom. koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte. 2 (1962).104. kako se jasno vidi. Obaveze „verne službe". 101 HAD.i savremeni dokumenti. mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika. Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju. da mu se imanje neće okrnjiti. dok nije počinio „nevjeru". a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. f. bio je uvek prepušten drugima: vlasteli. bio kod vladara u „vjeri". on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje. na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako. HcropHJcKH lacormc. bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina. 150. Lettere di Levante. 105.. 6. Kada bi do toga došlo. iznad sistema. usmerene po pravu prema banu. Prema onome što smo do sada videli. „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći". ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"101. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu. 4. odnosno posle 1377. ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: . juli 1403. dokle god je bio poslušan. uzet za taoca.AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H . navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu. 222 „nevjeru". predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. a naročito odmetanje od vlasti vladareve. crkva je bila. što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi". rusagu) bile ujedinjene. god. ni na strani podanika s obavezom da verno služi. 101—106. zatvoren. TiHpKOBHh. „BepHa c/iync6a". kako pokazuju bosanske povelje. Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije.

H/IH G$>i»B<MNy. 192—199. BOCdHhCKIi"107. 7—8. Studien. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići bili katolici. u ispravi 175pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika. među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života. CTOjaHOBHh. 108 F. 1934. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve. Beorpa«. H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H Ađ M Y ct HE M tyl . 14—15. str. Vindobonae 1858.. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere". Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII. C. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J. posle jednog pohoda 1434. br. u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika.108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. Finea (Bosnian Church. a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. 285—286) u odnosu na ovu povelju. 68.. str.106. Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a. Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom.HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy. ali na drugom mestu. Po opštem pravilu. brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića. pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici. Ćela formula i ceo postupak su identični.Xrih(HbCKd 3Ertwd" . Ona je samo datovana pod Kreševom. Koliko se i ovaj."112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV » » AHAd V PY E npKk-KOBNE"113. god. 377—379. H<IH EAA\\". Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta110. 19—22. Thalloczy. Od povelje bana Tvrtka. br. HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U. počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina . inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. .phKBh kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109. trojica vlastele župske i još uz to dva kneza. II. II. Thalloczy. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno. 251. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH. ni pogaziti . 17612 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" . ali nije identična s njom. Monumenta Serbica.HH 3d M.. Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi. L. V. Studien. 23—24. Thalloczy. 11. verovatno u ulozi pristava. A. . Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE H 3dr©pHE U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. oblik jemstva ustalio i uobičajio. dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom. br. sastavljene negde posle 1366.đH y3pOK. samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima. Miklosich. 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4. VII. JL. god. on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći. u Milama. str.hCH nOpEHE HHK^dpe. O političkoj pozadini nastanka toga dokumenta up.lA\ FAABt V}/t.. "RiipKOBiih. Hrvojev sinovac. Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred 108 106 107 108 L. vero-vatno na sastanku vlastele. što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. L. ilustruje već K HI K 223 H KCE n'pKBS CB'pfiH BEpd EOCdNCKE. U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. kao oblasni gospodar. UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt. Eeorpa« 1964. IX.y Bt^v A'A^V K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i. djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava. Studien. IV. U celini uzeti.

Imamo svega jedan dokumenat. TiHpKOBHh. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha. ali dovoljno rečit i karakterističan. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj. 379. 434. već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva. „BepHa cAy?K6a". To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem.. . U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404. H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d. 254. To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju". došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića. pošto je grad pružao azil. O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću. Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama."115 Takvo reŠenje djeda. Pavle Maštrović i Pavle Radišić. god. Kralj mu je. bosanska crkva je pružala i stvarnu. Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. Ni o tome nemamo mnogo podataka. Šidak. Pavle Klešić je u leto 1403. Monumenta Serbica.. kako se u jednoj ispravi kaže. Miklosich. . . nagnalo je kralja Ostoju da vrati i 111 V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) J. pošteni. bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre. praćen šestoricom patarena. kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni. i zaista se vratio u svoje. da vlastelin neće biti pogubljen. Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju. CTOjaHOBHh. ostalo nam je sačuvano .HY A^AV H NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh WKe H \. bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. 105—106. a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh BE3h KpHBHNt y3ŁT0. koji je i inače tražio povoda za rat."114 „Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar. gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCdMM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd. JB. 2 (1954). Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu. oduzeo gradove i posede. zatvoren. koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto. ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. naime. koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. Monumenta Serbica. I. 113 F. kad se govorilo o njegovom padu. uzet za taoca. pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. Iz diplomatskog dijaloga. H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE. kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima. Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana. ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. koji se tada vodio. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik. kako imaju ogroman moralni autoritet. verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovčanima ne spominje."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu. Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja. nepodmitljivi. pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. 438—440.spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće. 224 potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda OBđpoađHHK . stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića117. .r^. kako znamo iz kasnijih događaja. Studije. Miklosich. Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua. da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i. pravedni. . 37—48. 114 F. 112 115 C. materijalnu zaštitu i utočište.HH\h .

a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš. Up. sporedno sve drugo sem činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani". M. čija su nam imena poznata121. Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine. JJpMcaeuu ca5op. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa. flHHHh. C. i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta. Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. god. ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maiormente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. ripHjio3H KJHO 24 (1958). 118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M. M. Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i . vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru. 104— 108). uz ostale. ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. naravno. 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium. TiHpKOBHh. „Bepna cAyotc6a". CTojaHOBHh. 433—434. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje. JIHHHH. idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik. gde zaželiš da budeš. HAD. III. Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa. To. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. naravno. ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" . 181—236. u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa. Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici. vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih. poreklom Bosanke. na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš. koji je objavio sam prof. Eeorpafl 1967. objavljene u već citiranoj zbirci Lj.. et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni . JB. nap. otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali. M. ' lle 117 225 Dubrovački dokumenti. u izmenjenoj. Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj. I. H3 dy6posauKoi apxuea. 107. 119 M. naglo pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni122. 4 f. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. a otišao je u pratnji šestorice. III. a još nije bio sklopljen mir.. 53. fluHiih. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena. ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji. služavke jednog dubrovačkog vlastelina. a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena. Za našu temu je... Lettere di Levartte. prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119. 73. koliko je potrebno za njihovu bezbednost120. Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne. On je u junu 1405. ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad118. 69.dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku. Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. Stojanovića.3 dy6poeauKoi apxuea.

E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125. čak i službenika. Dubrovčani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni". 493. „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju u javnom životu. što svakako znači da su imali zajednički posao.. I.. preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio . CTojaHOBHh. III.. 185 M. III. Radak i Dobrašin. teško je bilo. H3 dy6poeauK0i apxuea. M. starac Bjelko. „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara. pomirili sa ulogom zastupnika. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole. i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. bratu Sandaljevom.. 190. nepristrasnost. . Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga . nepodmitljivost. preporučivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike.. 121 M. 184. No. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405. Neki su se. Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa. III. fliiHHh. bilo kakvi da su motivi posredi. god. odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126. flHHHh. doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu. jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića. CTojaHOBHfc. I. flHHHh. M. H3 dy6poeauKoi apxuea. Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima. Kao ličnosti od poverenja.H ceo« QY nonviBS y sce KEPOBO". Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela123. kako to pokazuju naši dokumenti. JJHHHH. 184.počteno" otprave. djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. Cuiape cpucKe uoeejbe u uuc. Nešto ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja 124. Radosav. dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali. M3 dy6poeam<oi apxuea. 121 M.jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze. H3 dy6poeauKOi apxuea. III. H3 dy6poeaHKOt apxuea. Naime. sačuvano u Dubrovniku. Pojedine „krstjane" su takve misije za duže vreme odvodile u 226 . III. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu . 223). djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH". Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava.ua. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane" M. H3 dy6poeauKoi 121 KC 120 apxuea. svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge. pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. Ono jedino pismo djeda.y3My BpxV ttst" i da ga . III. neobično veliko poštovanje. ostati u ulozi trećeg. Iz beleške Ruska Hristoforovića o registrovanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji. 122 M. 34—41. Uzoran život. „krstjani" Stojan. nezavisnog posrednika. 123 JL. i jednom trećem arbitru. da prate pregovore i da sami pregovaraju. Ratko. J^HHHh. ako je uopšte bilo moguće. 190—191. od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari. Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena. 182. Patareni su krajem novembra 1403. Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice.Harnih. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128. kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali. 221—222. već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea. 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen. zatim knezu Vukcu. III. JlHHHh.

navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu. i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma gali bosanski plemići. nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Radenovića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku. koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe133. III. 19—29) razmatra temu s gledišta od nosa crkve i plemstva. a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. Znajući. A. dakle.svetovnjačku sredinu. JJHHHIS. U drugom slučaju. J.y KprriiiaHHNv" izvođen. da je možda pomagao županu u radu132. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-vlovića130. konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina. Međutim. Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na politički život srednjovekovne Bosne". Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: . Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne. Dinića. koji se desio u drugoj polovini 1440. I. od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi. XepJiei CiueffiaH ByKuuH Kocaua. suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan. Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu. bilo aktuelno u trouglu između Sandalja. god. da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. naime. Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata136. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava. je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom JB. CTojaHOBHh. Pri tome se polazilo od dva slučaja. Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu nadležnost. Gojsav gost. 128 127 T3M. Radoslava i Dubrovnika184. nije sporno da je jedan krstjanski starešina. davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. U njihove 227 . a drugu.3 dy6poeam<oi apxuea. 186. 79. nastojala da kupi. iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj. Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y. Radoslavljevu polovinu. godine. M. V. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta. C. 46 (1934). CKapnh. TiHpKOBHh. može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila. 130 Kako sam već odavno upozorio. koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika hercega Stjepana. — M. ako se tako sme reći137. 131 B. a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav gost. 19 (1970—1971).2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131. 129 O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up.. 435. mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima. na jednu aferu. a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate. jer je pitanje o kome govori pismo. dokumenti o Konavlima.

Šidak. CTOjaHOBHha. decembra 1440. Bosnian Church. vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. narav no. Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima. II. god. koji je bio u Goraždu. A. 227 228. god. 257—260. Fine. Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa. na istom mestu. omanji karavan. 4 (1983). J^nnah. Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska". Takav dokumenat su dobili. tražeći i ispravu 177slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"138.. 3 (1420—1426) f. pa je jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu. pa 10. god.. dok je druga grupa stigla docnije 178bila bez isprave. Sve što se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci. HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi. de excusando nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette. Ovi su. 292. O fociuuMa „upKee BocaucKe". jula 1422. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina Radovca. a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. sto znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija. III. 134 HAD. grupa dubrovačkih trgovaca. juna 1422: . gde je i osvrt na raniju literaturu. U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. govori o oduzimanju utajenog velura ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva. izdaju isprave o slobodnom prolazu ili 228 . i negde pre sredine februara 1441. 169—170. i n. u kraljevu zemlju. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. 3 (1420—1426) f. pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju . 135 Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac. 99. 102' od 18. ali su se trgovci podelili. Acta Consilii Rogatorum. zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića 138 J. 194—196. Acta Consilii Rogatorum. H3 dySpoeauKoi apxuea. ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji. Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe. respondendi litere nuper recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis. i svakako oslobođene. u M. god. i to između sekvestra od avgusta 1440. a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu. tj. videlicet de excusando nos a predictis voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his. dakle. fol. i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu. god. CuojueHutfU cpdcnu.. Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. jer se Dubrovčani dalje ne žale.. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu. "RoinKOBiih. V. Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440. naročito kreditori i tužioci. 137 Iz dokumenata objavljenih u M. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu Sandalju pro facto ceteuertine de Canali. Studije. 3. s pozivom na dok. U decembru 1440. 100. inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se. 24—27. 27. I.. IIviiHh. 97: . 133 HAD.ruke već je pala Srebrenica. i ponude da se povede parnica i učini pravda patarenima u aprilu 1441.ar-repta per patarinos apud Gorasde". zadržani i roba im sekvestrovana. Eeorpafl 1858. isključiti. Žalba iz januara 1442. pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati.

22. 140 M. 278. u čemu je prepoznata Crnca u Zatone. po svoj prilici nedaleko od Goražda. pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše140. čitave zemlje. Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima. 179Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna 229 na traženje njegovih patarena1*1. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti. 184—187. 25. da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu. bar u prvim decenijama XV veka142. dakle. /#.eM BeKy. Uzimajući sve to u obzir. nap. god. Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana". ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim . koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije..ad domos christianorum" ... Sandaljeva. 141. One se nejednako vide. zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. kaže „ad patarenos" ili . u Go raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija. neko ko po ovlašćenju gospodara vrši vlast u njegovo ime. JJuHHh. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo . 227. ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu. dakle.? dy6poeauKoi apxuea.ad Glubscovo ad Patarinorum contratas".. zatim župe kao Konavli... Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. JJHHHK. god. Eeorpafl 1978. 180Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik" (tako je nekad prevedeno). Isto tako. moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene. flHHHh. obično dok se ne iznudi rešenje spora. Pominje se „contrata Vlachorum". Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća. funkcioner. Trebinje. JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua.ad locum dictum Ruxin patarino" ili .ad locum patarenorum". III. II3 dy6poea<it<oi apxuea. čak. . scribendi litteras comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris mercatoribus per eius patharinos. Reč prosto znači oblast. U aprilu 1441. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja. II. te bi se. Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje. teško da će se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5' crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom. Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. morali bismo imati nekakav spor između njega. kraljeva (contrata del re). reč o otimanju već zadržavanju. što bi se danas reklo službenik. 125) citirao ugovor o ponosu . 310 nap. VIII 1440: . kraj.„vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz. Hum. sekvestru. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tkanina. 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH. III. Ali. JIM. Već u avgustu 1440. Nije. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju. Up... što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali. M. na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. Popovo. nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu. — M.ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". dakle.. a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche". predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. Radoslavljeva. Vidi nap.krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve.

HHHh. Drugi odgovor se. terras. predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine. koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost. podržavan od vojvodinih poslanika. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država. Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis. februara 1445. avgusta i 1. ima pomena o djedu samo do 1438. jer se crkva nije mogla istisnuti. U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije. Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji. iz istog razloga. Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. iz XV v. kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. tj. posle pomirenja. dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava144. i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva. To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju vojvodinu: per totam regionem et territorium. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo. koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima. je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S. nalazimo u citiranoj zbirci M. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. Ali. Hs dy6poeamcoi apxusa. jjHHHh. a to je bio i rok kad se. vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. međutim. regrutovana iz kruga srodnika i službenika . nisu održavala suđenja. po svoj prilici. na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari.. tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba. oblasne gospodare. a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama. zauzetosti berbom. u čemu 141 M. Jaka strana je. Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana". kraljevu zemlju (contrata del re).ustanovama. Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima. Znatno drukčija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice. 8. a do kralja u normalnom slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana". . loca et contratas ipsius dominii . III. Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus).. septembra iste godine. Zahtev druge strane. Mihaila. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima. Izdat je 27. prout unus ordo debitus exigit. 197. kada su. date garantije u tradicionalnom obliku sa 230 . mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice. bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele. pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta. koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. razjedinjene i zavađene. . arbitarski položaj između vladara i vlastele. 113 dy6poeauKoi apxma. IV 1441. Vlastela pojedinih teritorija. U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. odnosio na neko suđenje. očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom. nesumnjivo. Jl. 228. predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv. 142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. III. videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices.OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry". Ne srne se. godine.

kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU 231 Kada je reč o srednjem veku. Kpa/beeciueo Cjtosena. „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi čajima Bosne i s njenom slobodom". čak. 143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima. Beorpaa 1968. Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana. II. čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću klasu. iznad svih klasa realnog društva. bez uplitanja i diktiranja države.ustaljenom ulogom crkve1*5. 21 (1974). O okolnostima sklapanja mira up. na pravednike i grešnike. na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni. 66—69. ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori. U srednjovekovnim uslo-vima teško je. HcropHJCKH laconHC. IV. a još više o crkvi bosanskoj. odnosno na drugoj strani. Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele. koje su gubili zajedno sa državom. CTOjaHOBiih. Maupo OpGHH. kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka. imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne. kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva. I bez dublje analize. može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne strukture. čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. o čemu će još biti reci. 190—199. TiHpKOBiih. PycautKa iocuoda. Poučan primer predstavlja domaća vlastela. na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti . 345—346. da su imali u njoj svoje mesto. 145 Jh. 151. zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti. 144 Up. "RHpKOBuh. U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom. državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu. Pomeranje u odnosima između vladara i vlastele.. 8—11. C. nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo. Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU. stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka". izazvano podelom na teritorije. C.

dum" ili . s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina. nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog. a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini.kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima. Studije.. 161—169. analogno je onome „dominus". ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina. ipak. familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom. Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku. koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom dvoru. znamo samo imena i činove. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve. poglavito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja. u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu. . ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti.udostojeni milosti božje. Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta. već samo vera. jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama. sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. Naime. Šidak.. njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"147. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu. a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio 146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama. kako ih poznajemo iz izvora. Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen. nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj. problem je. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje. No. oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"146. bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata118. da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas. o kojoj ovde nećemo diskutovati. Oporuka „gosta" Radina. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski. Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. o kojima je ostalo pomena u izvorima. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje. 147 Kao što sam već ranije upozorio. svoga nećaka. da nije uzimana u obzir okolnost da 233 . Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini.

4. Sv. a iznosi su utvrđeni na 3. Sv. koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. SVOJI iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin DUBROVČANI iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević. IIpHJio3H KJH<3>. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje. HeKojiuKo hupu. 363—382. Petka. za koje se kaže da su .se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama. gladni. II. Tadioko Marojević korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice. i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE". 353—357. zatim Jb. 6. U krugu krštenih se. Roždestvo. ubogi. 153—156. nekom 6. dakle. neki prateći dokumenti: Ć.d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu. U svakom slučaju. Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i „krstjanicama": . 4. udovice. gladni. tekst je najbolje izdat kod Ć. 5. 5. prokaženi. GZM. molebni. hromi. sirote. isti. Međutim. 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu božju na kolenima . žedni. U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije. hromi. burnih. nekom 4. vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. 6. Vaskrsenje.aMk".. nevoljan čovek prilike za podelu: prilike za podelu: Sv. a ne da su „krstjani" imali hramove i da su palili svece u njima itd.Md HOB'feKd" da dele nekom 3. Još o testamentu gosta Radina i o patarenima. 104—108. GZM.H H \-Ko:iiiE. naročito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi. slepi. starci i starice. slepi.no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE. 148 Kao što je već rečeno. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3 .mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa. nedelja. III. dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili. Testamenat gosta Radina. 24 (1958). 234 je i zadužio svoje prijatelje. a nekom i 8 dinara. žedni. hromi. ali se i tu prednost daje onima koji su u većoj nevolji. 23 (1911). slepi. 25 (1913). Truhelke.. Đorđe. Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua. 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu). Sv.WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih. koji su prave vere apostolske . starice korisnici: ništetni. 214—220. Marija. uključujući krsno ime Radi-novo). slepi. ubogi mirski ljudi. CTojaHOBHh.. hromi. krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube. a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći.KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO. Sv. starci.potvrđuju elemente iz samog testamenta. Truhelka. Bla-govesti. Pavle. ubogi. petak i jedanaest velikih praznika. od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u određenim prilikama i na određen način. Vazne-senje.. a takode i „mirski ljudi" (dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi.. ne ide za tim da se deli socijalno degradiranima i onima koji imaju najveću nuždu. stari. Petar. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja. Sv. arhandeo Mihailo. Radin gost je odredio da se .npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh". Stefan. Hi dy6poeamwi apxuea. nekom 5. Prateći dokumenti u M. Sv. Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima.iih crfemiMih H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i . sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom. Sv.

Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića. poznato. arhandeo Mihailo. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda.v ro^«! (rocn^iiNđ) ' W A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU. „krstjani" se ne javljaju u položaju. Petka. najveću gospodu ugarsku149. koji sigurno sledi. računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. uostalom. odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima". 152. čak. Drugi Zaključak. Radoslav Pavlović i Dub rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika . II. Ciuape cpucne itoee/be u uucjua. Roždestvo. u celokupnoj očuvanoj građi. Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine. Sv. Vazne-senje. Nema osnova da se to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. dok su bili usred svoje zemlje. oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti. moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu150. XymcK0- . 598. 52.. dakle. ni seljaci uopšte. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi". Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu. podložnika ili roba. Sv. dojaHOBHh. koju je otkrio M. mletački O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći. kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE". Sv. pa je upotrebljavana za „barone".kmet" kao što je. dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. 4. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću. Sv. koji su bili sitna vlastela iz Dračevice.U]Htx'''. 11 (1960). U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta. Sv. C-rojaHOBHh. o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. Kontekst je takav da se gotovo mora očekivati religiozna konotacija. M. Blago vesti. Sv.. Kada su. Sv. u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba. deceniju pre sastavljanja testamenta. Ako je ovo drugo razlog. ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. mogla je označavati i gospodina. Pavle. I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci. koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku149 JL. I. Reč . Godišnjak Društva istoričara BiH. pa. Marija. vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana". 150 -iupeSuncKa ejiaciueAa. up. Bogatiji među njima imali su sluge. burnih. 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se žegu svece u hramovima božjim Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. jasno je da se „kmeti" i „kmetice". onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima. emigrant u tuđini. nedelja. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y ' CH WB 1N|1 (yr<>AHw) EH^W"161. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima. sluge. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu. Petar. 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte. davalo već u srednjem veku. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3. ne smeju shvatati u socijalnoekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se.Sv. 609. Beorpaa 1967. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina. 5. nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene". Pre svega. Đorđe. bar u obliku „kmetić". Kućani će tu biti. ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana. 151 Jb. a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Vaskrsenje. Stefan. kao i kod savre-mene vlastele.

citira nepotpuno i Psalam 15. Sudostforschungen 19 (1960). I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". uz ostalo. 109—115.autoriteta". katolik medu čitavim nizom >. Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš. Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. mentacije. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske". nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve. Franjevci su. primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. Thalloczv. o onima koji 152 Pitanju o posedima vratio se M. daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima. koji je T. Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac. ipak. sastavljeni posle turskog osvajanja. gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)154. a ne da se zaklinje uopšte. Bitan ostaje još uvek podatak. Histo rijski zbornik. Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo. već i neki drugi posredni i neposredni podaci. god. oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima152. iako im je bilo zabranjeno da imaju posede. Ipak. postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće. Tri humanista o patarenima. Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. 154 J. Studien. Matasović. kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv. I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju „krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima. mesta na koja se oslanja. a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". 25—26 (1972—73). papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva. ipak. Oki? naveo u svojoj raspravi.. o zemlji koju je „prokleti" kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits. koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću. Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da pomaže obe crkvene zajednice. 247. 236 . 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede. pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". koje smo ranije spominjali. Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj". svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. Okic.„salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi. 411—412. U odeljku o zakletvi. braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje. Tu se. Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju. Turski popisni defteri. 153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. došlo do nas. 1 (1930). I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima. spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. L. Možda se. O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina. krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu. U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji.

da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju. i ako ponekad daju. 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti. Harmondsworth 1975. 132. Prilozi. Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom. non dant pauperibus. zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora. 1. katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25. F. Rački. Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva. U Kotruljevićevoj izjavi. Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje. treba se setiti da je neobična kombinacija askeze. koju su. ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne. H. čak. učenja o predestinaciji. Prilozi. . Tawney. 80 (1909). iskazana izvan polemičkog konteksta. ne daju siromašnima. a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za 238 . nap. već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune. niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera. i ovaj sud. iako se lihvarilo."156 Ovo bi se mesto. . za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. Sa ovakvim paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive. i među sveštenicima i monasima. osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. za veliki broj pojedinaca. već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo učenje . tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"157. moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju. Byjiih. quod expresse isti faciunt in hoc contra preceptum christi. a He npHMa MHTa Ha npaeora.mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj. 116: Manifestum est. Up. . R. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja. a ne pojedinačne prestupe. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani. . uostalom. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. mora se postupati veoma oprezno. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama. Ko oBaKO pa^H. Religion and the Rise of Capitalism. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja. sed illis qui possunt eis retribuere. Ipak. Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. 155 15t 237 sežne socijalne posledice. To postaje još verovatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima. imao je dalekoF. U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana". naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja. prihvatili. on je žigosao opšti stav svojih protivnika. stereotip. Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"155. Daničića). Srećkovićevog jevanđelja. a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena". Kotruljević se.o5n'1. contempnentes doctrinam christi dicentis . navodno. Ijiac. naravno. Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti. Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa. Rački. 109. 158 Ja ne mislim. još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. et si aliquando dant. preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva. 157 Citirano u M.. .

Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. prodate u Brštaniku na Neretvi. Istorijsko-pravni zbornik. MenioBHTa rpalja. HC 1 (1946). Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. H. U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. 27—48. Uverivši se da su rođene u kato159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi. ro. 139—164. )KHBKOBHh. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova. proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva. 2 (1953). isti. 1 (1949). Vinaver. 161 P. 51—58. Živković. Kad bi došli u katoličku sredinu. M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy. uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom". beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola. Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke. JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK). 10 (1974). ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. a krajem veka i zabranjuje. Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom. Ali. Bosna je. 239 ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha). HCTOPHJCKH lacornic. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje. bili nekršteni. 2 (1947). 125—147. u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. oni su. kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu. Grlica. Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu. Anali Historijskog institutu JAZU. gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. Tri žene.DfHiHH. ipak.DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M). usled te okolnosti. Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena. kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata. takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i . 10 (1982). U Bosni. tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta. Čremošnik. godine. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje. U Dubrovniku. U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. V. mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni. roflunntaK . Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne. 333—340. stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. gde je situacija Bosne bila bolje poznata. CoJiOBJeB. Stojana i Tvrdislava. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. 69—74. Saracene. a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. <J>eJHh. a ne patarenke"162. Turke i druge. Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661. A. koje ovde ne možemo podrobno prikazivati160. isti. 9—32. navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene161. vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. 21—27 (1976). 160 G.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EHX. naravno.malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život. 28 (1981). daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje159. odnosno posrednike za cenu tih žena. IT. U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem. GZM. 148—162. tipično roblje uz Tatare.

Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa. F. III. odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara. H3 dy6poeaHKoi apxuea. JUHHHS. 124. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. npr.odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. naime. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867). da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna". Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici. U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane. a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*. već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana. osim za najsiromašnije. čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. Kniewald. već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. 240 što je. . U Bosni je. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom. ropski status bio nasledan. D. njihove pretvornosti i hipokrizije. 2 163 164 165 166 Dubrovačka građa o trgovanju robljem. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka. 168. . F. Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve. Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila. Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"167. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. 180. niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete. Rački. tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube165. a sami ne znaju dovoljno. ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika. u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano. objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe. M. . Ipak.zemljama u kojima se održalo ropstvo. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge. Hs dy6poeauKoi apxuea. da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. 63—65. pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. važilo kao običaj zemlje. III. Rački.. a i iz drugih dokumenata163. pristupačna je sada u prvom delu knjige M. privola (consensus) je neophodna. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu. 84—85.. ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. Prilozi. Prilozi. 115: . venduntur homines per fora ut bestie . Kao što je dobro upozorio D.. U susedstvu . u nastojanju. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu.164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. kao uostalom i u drugim . . u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno. Knie-wald. da je Radin gost bio oženjen. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema. opšteg odsustva pravde itd. po izvorima. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu. Vjerodostojnost.D. koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države.

tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan178. To je moglo u Padovi 1475. izostanak pokušaja da se nametnu rituali. 150. Vjerodostojnost. god. Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake strogosti. 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354. svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i verna". 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca. ed. naravno. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka. ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane. nauucao JfoMernuujau. . ali je. da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi. što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim stvarima preobratili. Eeorpa« 1960. . Kniewald. već D. može se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali. nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171. ed. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko-pravna shvatanja. koji ih je pratio. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo. ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja. To. koliko ih naziremo u Bosni. nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina. Kniewald. dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172. Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz. Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju. "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee. Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je. Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. flamraHh. bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve. Nimalo nas ne . 241 da se „uzimaju zbog ljubavi. kanonski ne bespre-korno. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu. 43. naročito iz „Dubia". Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak.Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob1*9. što je prema savremenicima bio . Vjerodostojnost 149—152. Ono što je u njoj bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije. 187 168 D. koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni.mos patriae". poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika. zvučati romantično. u stvari. Pa^ojinh. tako se nije ukorenio ni miraz. Mi ne znamo. Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni.. EHO-rpa« 1865.17° Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. 243-^244. H.

Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje. masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline. 174 P. sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima. gde su navedeni izvori i gde je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174.iznenađuje činjenica da su katolici decu rođenu iz ovakvih brakova. 1 (1968). kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo. Pri tome su. Tpaioeu 6oiyy EOKU KoiuopCKOJ. 105 (1956). SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao . tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje. IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh. ona postaje otvorena trajnom. tužiteljku) a se expulit. Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. tip socijalne organizacije. Vjerodostojnost. C. 27—29. ma koliko bila mala i skromna u snazi. ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca. 5 (1985). 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. 242 V. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373. god. uslova koji su se sporo menjali. Ćošković. O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju. 260—261. obrasci i uzori hrišcanskog života. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napuštanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena176. ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika176. 10. naravno. ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa. Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj. smatrali za nezakonitu. Kniewald. 93. mentalitet masa. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napuštanjem od strane hranitelja. zavisna od činilaca koji su dugo delovali. ipak. 158. 173 D. god. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci. CnojaeHHK. TiHpKOBHh. činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. KyjiHnmh. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa. 178 Up. Kniewald. poseduje prećutan. naravno. To. III. Vjerodostojnost. 162. 176 D. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu.

zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. Ono što se čitalo. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara. koja ne poštuje krst ni ikone. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale. ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom. postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi. ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja. ali mnogi paganski ostaci. pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. Ipak. u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama. bila razvijena među bosanskim „krstjanima". sudeći po savremenim svedočanstvima. zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima. međutim. pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pripadala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina. 243 Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi. ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti. nisu iščezle sve kulturne potrebe. ni slikarstvo. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova. nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka. sve do tridesetih godina XIII veka. koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva. nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena177. tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. ni u crkvi bosanskoj. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja. od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali. svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima. koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta. nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu. naravno. divljenja i ponosa. i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. Ostala je. braneći i šireći svoje učenje. i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole. odeždama i dr. promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. Time što se promenila doktrina crkve u Bosni. teško se može rekon-struisati. prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen. Kao-i drugi dualisti. koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške. i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam. u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu. i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu. a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. ipak ni u . kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura. Bosna. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja. pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom.

jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.
177

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke179. Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika. Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o učenju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga. Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i

244

zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245 ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima182. Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigurnosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o

širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246 kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim, materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli, gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upotrebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga doba. Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183 S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377 —1391) pod vlast bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katoličke crkve 186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god. prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno preobraćali Bosnu iznutra. Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99.

18

' Up.

kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Očigledno su politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto

249

trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro najranije bosanske države. Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u suštini samostalna država191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska" hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187 Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu vrednost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćošković. 191 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250 vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do njegovog stupanja na presto crkva

bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simboličan. Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato, kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28 —30 (1977—79), 59—75; isti, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima, ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem"193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti

251

pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru. naime. 204—205. pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. nije uticao na hercegove krupne političke odluke. pokazuje jasno da je turski osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. god. TjiacHHK CVR. naći ćemo kod savremenika konkurentna objašnjenja (gaženje ugovora. i kasnije u vezama s Rimom.samo herceg Stefan i on je učinio ono što je preostalo da se učini — on je. 252 nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve. . vrlo je verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca. KosaqeBHh. „maniheja" koji bi. god. Slučaj Radaka. god. Ipak. nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem. Fermendžin. Već su savre-menici zapažali i beležili. slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha. od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića. god. 12—13. on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice. 186 JL. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. verovati da je sukob oko crkvenih prilika. Međutim. 183 194 E. važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje195. a 1454. tesno sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196. I u tome možemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu. a posebno E. vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. Uostalom. iako je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate staroj veri. Iako je. god. mada je pitanje koliko su tačno bili obavešteni.. 225. je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V katoličke monahe koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goraždu. Za odbrambenu snagu Bosne bilo je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa. Acta Bosnae. Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju.herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima". progonjenim jereticima dao utočište u svojoj zemlji. Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske države. Kao što smo na drugom me-stu pokazali. predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. ipak. sukob Vladislava Hercegovića s ocem). Fermendžin. kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne. 63 (1985). Ono što se dešavalo pre i posle 1463. međutim. Pošto je do konačne krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika. a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. Ta su tvrđenja ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. ipak herceg je od 1461. on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. ali mu se 1449. Verski sukob započet 1459. on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je „perfidni pataren". Ostao je. Teško je. da su. Ada Bosnae. tada već pod turskom vlašću. Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. god. predao Bobovac Turcima. prema papi Piju II.

the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities. so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory. 249 254 . 92. together with the nobility and the traditional church.. as well as later. The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics. however. up. especially the death sentence and excommunication. 245—265. As a rule. 101. had been defending the internal autonomy of the country. the Bosnian Church aspired to a universal mission. in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats. 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203 BAN NINOSLAV 90. Despite this. nor did they take part in the state parliament.krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity. 92. 82.186 O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa. The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. 91. 204 BAN PRIJEZDA 70.. and their favouring of the rich.adorationes" being their external expression). the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester).crusades". The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state. when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian . while the Bosnian ruler. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades. 81. 99. The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other. This was preceded by long campaigns and periodic . 91. 105. 99 BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16. except that it opposed their penalties. Since the church did not need painting. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people. gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (. There is hardly anything to be said about their socioeconomic status. which had had a vassal relationship towards the Hungarian King. 220. 96. imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin.. 104. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana. the . the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state. 98. the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. At that time. From the end of the 14th ct.krstjani" played no role. In the local administration. 93. about their interest in money. The dualistic doctrine. 249 BAN TVRTKO 32. however. While the church favoured isolation for its survival. 102. the rulers began to stamp out this practice. especially the renunciation of material churches and of the traditional service. in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. 95. resulted in specific cultural needs in the Bosnian area.. manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language. SUMMARY 253 THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. 101. present in Bosnia since the end of the 12th ct. They figured.. There are some data about individual estates. C. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities. REGISTAR REGISTAR ADORACIJE (KLANJANJA). However. 95. architecture or applied arts.

110 . 234. 239 BURMAZI (katun) 97. 215—218. 119 BRODAR (iznad ušća Lima) 176 BRŠTANIK 71. današnja Bijeljina) 174 ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174 ČREŠNJEVO 178 ĆEĆE 107 DABAR 89. 112. 226 257 Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111. 163. 249. 104. 134. 129. 120. 200—204 DUBROVAČKE NASEOBINE 50. 178—180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196—200. 66. 112. 117. 98. 206—210 BANČIĆI (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (župa) 92. 252 ČEČVA 99 ČELNIK (vidi KATUNAR) ČETVRTKOVIŠTE (u Usori. 221. 247. 195—253 CRKVE 15. 73. 161—163. 72. 159. knez 100 BILINO POLJE 201. 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52. 175—177 CONTRATA 229. 180. 15. 89 DEZEVICA 128. 109. 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA 198. 161. 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207—210. 164. 19. 215. 130. 163. 203. 151. 168. 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAŽU J 174 BOBOVAC 168. 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220. 243. 252 BOKŠEVAC 178 BOLUNI (vlaška grupa) 141 BORAC 51. 130. 195. 239. 244. 180. 233. 244. 113. 51. 230 CRKVA BOSANSKA 14. 147. 102. 251. 202. 103. 117. 116. 240—242 BREZNICA 177 BROD (župa) 90. 175. 196. 159. 146. 159. 99 CARINE (trgovačke) 101. 213. 112. 246. 177 DUSINA 128. 110 BATALOVO JEVANDELJE. 250. 172. 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAČEVICA (župa) 31. 223—227. 241. 53. 135. 171. 172. 185. 184. 101 DVORIŠĆA (trg) 102. 141 BUSOVAČA 107. 159. 95. 59. 163. 153—155. 156—158. 160. 159. 130. 93. 206. 134. 135 DESNEK/DESNIK 49. 61. 112. 198—200. 209—211. 212. 205. 162. 139. 110. 110—113. 173 DUVNO 100. 247. 91. 202. 53.BERISLAV SKOČIĆ 100 BEROJE DOBERKOVIĆ. 173. 177— 180. 104.

63. 229. knez 44 HARDOMILIĆI (vlasi) 39 HOROJEVIĆI (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVIĆ 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44 HRVOJE VUKČKĆ 18. 251 ECCLESIA BOSNENSIS. 134. 183. 213—215. 181—184 FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18. 135. 163. 107. 173. 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52. 174. 175—177. vojvoda 223. 163. 252 GOST MILUTIN 227. 182. 159. 154. 159. 111. 58. 241. 113. 51. 242. 145—147. 181 GLAŠKI (grad) 67. 237 GOST RADIN SEONIČANIN 234. katolička biskupija. 130. 65. 228. 61. 180. 55—58. 245. 160. 72. 181 — 185. 175—177. 135. 250. 109. 66. 66. 198. 196 IVAN NELIPIĆ. 247 JAKOTINO (selo) 99. 116. 171. 155. 128. 109. 224. 130. 111. 110. 188. knez 161 IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182 IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45 IVANIŠ PAVLOVIĆ 158. 249—252 258 GACKO 163. 210 EKSKOMUNIKACIJA 199. 121. 118. 223. 181. 115. 117. 163. 100. 159. 116. 126. 65—68. 163 JOŠANICA (selo) 135 . 163—167. 163. 182. 163. 251 IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195. 221. 183 FOJNICA 52. 130. 112. 130. 174. 93. 134—137. 116. 181. 129.DVOSTRUKI MANASTIRI 202 ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ. 52. 209. 113. 58. 107. 173. 150. 101. 62. 112. 103. 58. 221. knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVIĆ. 224. 178 GALUMAINIK 89 GLAMOČ 101. 187. 251 GRGUR STIPANČIĆ. 62. 172. 89. 116. 159. 100 JELEČ (u župi Govzi) 130. 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (župa) 176 GRADAC (trg) 103. 226 JAJCE 51. 250—252 FRANJEVCI 15. 237. 176 JEZERO 131. 116. 110. 167. 131. 252 FOČA 51. 164. 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51. 212. 182. 200—205. 19.

52. 140. 161. 79. 158. 181. 157. 225. 154. 153. 253 KRALJ TVRTKO I 41. 110. 119. 33. Hlivno. 157. 117. 40. 148—150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIŠA 71. 241. 182. 89 259 KLASE 25 KONZULI DUBROVAČKI 112. 117. 95. 153. 250—253 KUČLAT 51 KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11. 41.JURAJ VOJSALIĆ. 116. 171. 129. 158. 177. 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35. 182. 129 MALEŠEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19. 112. 89 KATUN 39—47. 100. 168 KRALJ OSTOJA 100. 164 KONJIC 71. 224. 39. 201. 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17. 139 KLJUČ (grad) 67. 120. 128. 160. 168. 111. 226 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52. 225—230. 159. 202. 44. 182. 178 KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109. 116. 211. 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33. 109. 51. 219—222. 131. 230 242. 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena. 161. 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28. 109. 44. 237 231. 150. 199. 67. 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49. 250 KRALJ TVRTKO II 161. 173. 201. 142 KATUNAR 39. 233. 49. 58. 99. 97. 235—239. 173. 100 LEPENICA (župa) 90. 249. 171. 103. 142. 101. 198. 100. 163. 216. 220. 144. 145. Hlivanjski grad) 52. 203. 98. 82. 117. 116. 185. 217. 120. 57. 188 KRESOJEVIČ (katun) 139 KREŠEVO 107. 117. 244—246. 164. 78 KUKANJ (na Ćehotini) 176 KULIN BAN 90. 77. 184. 98. 204. 224. 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197. 47. 251. 251 260 MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 . 54. 112. 181. 139. 146. braća 39 KABLE (selo) 99. 173. vojvoda 39 JURJEVIĆI. 207 KUTLOVIĆ (katun) 139 LAŠVA (župa) 90. 162. 81. 46. 92. 206. 211—215. 247. 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59. 101 LOKALNA VLAST 227—230 LUKA (župa) 31. 209. 152. 35. 162. 110. 93. 226. 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96.

136. 107. 238 POTKUŠLAT 110 PRAČA 90. 145. 176—178. 55. Herceg-Novi) 54. 98. 182 PREDOJEVIC (katun) 139. 181. 187 PERUTINIĆ (katun) 139 PETAR PAVLOVIĆ. 146 OŠLJE 89 OTROCI 70. 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202. 135. 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42. 173. 122. 113. 43. 187. 56. 177 261 PODKLJUČ 67 PODOBRUN 163. vojvoda 29. 177 PODSOKO 163. 237. knez 32. 145. 203 NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (župa) 90 NIKOLA PAVLOVIĆ. 47. 150. 125 POSEDI KRSTJANA 116. 110. 110. 251 PAVLE RADIŠIĆ 225 PČELARSTVO 92. 65. 168. 112. 176. 177 PODVRATAR 176. 67. 108. 166. 107. 163. 148. 176. 103. 158. 56. 42. 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ 176. 134. 225 PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163. vojvoda 224—227 PAVLE MAŠTROVIĆ 225 PAVLE RADENOVIĆ. 172. 109. 41. 141 PRIBINOVIĆI (vlasi) 39 . 113. 104. 177 PODVISOKI 110. 162. 177. 162 PETAR VOJSALIĆ 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14. 228 PODGRADE 49—52. 149. 62. 110. 184. 99. 163. knez 158 NOBILITACIJA 44—47. 100.MELA 90 MILIĆ VELIMISLIĆ 18 MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45 MIRILOVIĆ (katun) 139. 176. 180 NOVI (kod Goražda) 176 OBLASNI GOSPODARI 250—253 OBRAD BOROJEVIĆ 46 OLOVO 58. 58. 182 PODJELEČ 176. 189 NOVI (CASTRUM NOVUM. 110. 80 NOVAC 15. 146. 76 PANAĐURIŠTE 174 PAVLE KLEŠIĆ. 176 PODVIŠEGRAD 176. 67. 55. 150. 66. 164. 143 POPOVO 32. 153. 109. 113. 172—174 OSTRUŽNICA 102. 174. 79—82.

153. 89. 53—55.. 119. 45. 149. 239—240 ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105. 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174 TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (župa) 117 TJENTIŠTE 163. 108—113. 174. 49. 99. 146—148. herceg 29. 175. 252. 35. 186—188 SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15. 222. 80. 73. vojvoda 28. 125. 195. 81. 126. 228 262 SRIDA (varoš) 67. 177 TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176 TOMIĆ (katun) 139 TORNIK (u župi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18. 112. 113. 188. 252 RADOSAV GLAVIĆ 227. 188. 177 SANA (župa) 182 SANDALJ HRANIĆ. 223. 33. 212 SREBRENICA 51. 55. 52. 249 RUDNICI 34. 31. 179. 164. 182—185. 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34. 184. 179. 175. 81. 224. 146. 113. 147 RUDARSKA NASELJA 110. 167. 44. 117. 197. 158. 154. 145. 162—167. 173. 54. 150. 223. 123.PRIBISAV VUKOTIĆ. 159. 162. 240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO 174 TVRĐAVA I GRAD 49. 89. 101 — 103. 137. 116. 175. 116. 159. 226 RADIN GOST 223. 102. 175. 153. 176 SOLI (župa) 49. 72. 173. GAJENJE STOKE 17. 41. 168. 165. 251. 157. 228. 117. 115. 172. 172—177. 72. 151. 57. 165. 128. 30. 176. 52. 98. 95. 103. 92. 61. 178. 219. 179. 52. 177. 104. 226 SOKO (grad) 99. 105. 37—39. 117. 155—157. 89 SAMOBOR (u župi Pribud) 130. 166. 130. 158. 179 STOČARSTVO na selu. 136. 58. 44—46. 58. 182—184. 173. 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225. 145—151. 69. 98. vojvoda 28. 226. 130. 250 RUKOPISI BOSANSKI 20. 227. 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVIČI (vlasi) 141 PROZOR 163. 250 SALENES / SALINES 49. 167. 44. 240. 108. 159. 112. 76. 91. 182. 50. 120. 183—187. 59-61. 253 STOLAC (selo) 135 STON 28. 89. 102. 110. 250 RENTA FEUDALNA 27—31. vitez 241 PRIBUD (župa) 176 PRIJEPOLJE 111. 245 RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247 ROBLJE IZ BOSNE 69. 153. 71—76. 52. 244. 151. 162. 109. 134. 180. 113. 107. 182 STJENICE (u župi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA. 62—66. 107. 122. 234—237. 228. 163. 54. 222. 93 TRGOVINA ROBLJEM 53. 251 SLANSKO PRIMORJE 28. 231. 226. 239. 158. 40. 229. 177. 164. '33. . 182. 71. 177. 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58. 111. 93. 179. 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144. 129. 153. 142. 162. 174 PURGARI 62—66 RADIČ SANKOVIĆ 44. 126. 130. 168. 98. 180. 51. 228. 163. 101. 228 RADOSLAV PAVLOVIĆ. 117. 176. 171—174. 127 RUDARI 59—62. 81.

149. 56. 183. 115. 186. 100. 159. 61. 217. 52. 177 VAREŠ 174 „VAROŠ" (naziv podgrađa) 50. 138—144. 111. knez 82. 130. 177. 181 VIA (trgovački putevi) 50—52. 165. 159. 67. 80. 183 ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / . 187 ZAHUMLJE 18. 156. 183. 151. 110. 90. knez 81. 218 VLAHOVIĆI (katun) 139. 59. 100. 135. 53. 180. 180. 182. 184. 130. 66. 119. 143. 226. 135—138. 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (župa) 51. 172. 175—177. 56. vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVIĆ (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (župa) 92. 156 VIA DRINE 51. 174 VRHPRAČA (župa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVIĆ 183 VUK VUKOSLAVIĆ. 97—99. 252 UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212 USTIKOLINA 109. 173. 97. 173. 185 „VJERA" CRKVENA 93. 99 263 VLASTELA U BOSNI 79—81 VLASTELINSKA REZERVA 116—119. 72. 159. 182. 172. 184 VIŠEGRAD 51. 187 VLATKO KOSACA. 140 VLASI 37—41. 223—225 VJERNA SLUŽBA 221—224 VLADARSKA IDEOLOGIJA 14. 188 VIA NARENTI 52. 187 VISOKO 66. herceg 29 VLATKO VUKOSLAVIĆ. 165. 120. 227 ZANATLIJE 58. knez 32 VOIHNIĆI (katun. 100.178. 182 VESELA STRAŽA 163. 161. 173. 103. 163. 156. 62. 76. 66. 172. 205. 163. 99 VUKAC HRVATINIĆ 99 VUKMIR SENKOVIĆ 100 VUKOSLAV HRVATINIĆ. 160. 115. 89 ZADUŽENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215. 117. 165—168. 215. 182. 163. 43—45. 146. 156 VIDGOŠA (župa) 90 VIDOGOŠĆE (župa) 119 VINOGRADARSTVO 128—132. 185 ZBOR 35 ZEMLJANIK (župa) 99 ZEMUNIK (župa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51.

.ŽUROVIĆI (katun) 139 Julijana SUŠNIK SUŠNIK 264 Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful