P. 1
DRUSTVO I PRIVEDA, ANU BIH, 1987

DRUSTVO I PRIVEDA, ANU BIH, 1987

|Views: 1,034|Likes:
Published by Ibrahim Kabil

More info:

Published by: Ibrahim Kabil on Mar 29, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/20/2013

pdf

text

original

YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆKOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987
SADRŽAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
PREDGOVOR........................................................................................... Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

REDAKCIONI ODBOR

PREDGOVOR Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju. Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feudalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 154Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 155Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 156Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 157Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ručju 158Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoružanje. Način ratovanja 159Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog života E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi,

istorija umet-nosti). carine. u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. Kao što je poznato. Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina. privrede. U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. globe. zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje".). upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana. Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama. pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. Odeljci F i G. Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja. Pored društva i društvenih odnosa. „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. saopštavajući nove zaključke. crkve posebno obrađivale. Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je. To je. takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život. prema naknadnoj razradi plana. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. koje je sam akademik Babić stigao da obradi. neosporno. Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija. a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. Svi dodaci. prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se u oblasti istorije privrede. Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić. pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)". Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima. trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života. Kao i politička istorija. deo knjige koji je najteže dopuniti. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G.dohoci. pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države. društva. što bi značilo i veće udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista. državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si. istorija književnosti. Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ . poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju. a bilo bi potrebno i više vremena.

ANTO BABIĆ Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. Pod formom monarhije. između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države. Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. u različitim vremenima i sa različitim tradicijama. te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija. Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države. sa najvećom mogućom ingerencijom vladara. u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monarhije. pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost. pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova. uvijek nazivana jednim imenom — . moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća. u stvari njenih najmoćnijih predstavnika. u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću moguću samostalnost. na jednoj strani. to jest. do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan. jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba. rekli bismo. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice: UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 160U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države 13 ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga. kako po svemu izgleda. U jednoj je više dolazila do izražaja. nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država. koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su. državno-politička faktora. i feudalne vlastele. osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom. između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. Usprkos svih napora ove vrste. koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća. prevagu su imale feudalne snage. a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. u feudalnim uslovima odlučujuća. na drugoj strani.

Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se. između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske. zemalja. darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih. čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova.imenom Bosne. pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara. 161Već prve poznate darovne povelje. 162U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim. da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama. dolazila i do stvarnog izražaja. pravno određene. koji su. za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazalstva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti. što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. . izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. Na drugoj strani. A položaj bosanskih vladara. „plemenita baština". bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja. njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih. s tim što mu je vladarska funkcija. funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva. povezani vlašću i autoritetom vladara. davala izvjesnu moralnu prevagu koja je. u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu. ipak. sa rijetkim izuzecima. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina. pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža. iz prve polovine XIV stoljeća. koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. u izuzetnim slučajevima. a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i. dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline. ali iz same. na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i. oslanjajući se na njih. u relativ nom smislu. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države.

Pokušaji u ovom smislu. tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija. Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale. pak. da snose odgovornost za njenu bezbjednost. u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. onemogućavali njihovo praktično izvršenje. pak. gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti. Jedna je stvar. strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese. čak. Ni katolička ni pravoslavna 14 crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. da zaključuju međudržavne ugovore. koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta. A heretička crkva bosanska. odražavali su. kada se sabor pojavljuje na sceni događaja. običajem utvrđene. nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. a druga. u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti. koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna. stoga. u prvom redu. govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta. našla se. može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove. 164Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja. sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja. Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne. nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu. uostalom. sticajem prilika. istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku. vlasti i naroda.163U srednjovjekovnim zemljama. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje. Samo iz pojedinih slučajeva. Ova i druga prava. koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce. osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle . vlastela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili. da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac. bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena. vlastela.

bližih podataka. koja se nisu dala lako izmeniti 1. već pomenutih." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. naziva „Kraljevom zemljom"2). Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju. povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji.. teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine). prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja. U stvari. Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteranskopodunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena2*1. Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline. na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta. kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara. nju je spašavalo. odvajajući jedne od drugih. Lelije (2032 m). Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta. u razmatranju pitanja organizacije bosanske države. U titula-turi. u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor. Jer. a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna. nego kao čisto geografska tvorevina. slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti.da poremete postojeće odnose snaga. uglavnom. Pojam državnog središta podudarao se. g. „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost. . tako i državno-političkih elemenata društva. kao prirodna barijera. Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države. Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je. Tim razvođem stvarno se. od Cetine do Drine" 1*. Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih. uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića. koja se nisu pomjerala iz središnje 15 Bosne. mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". koja je izdata oko 1325 g. geografski. a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih. Zelengore (2015 m). nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja". te nam. veće ili manje površine koje. najčešće. ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog stabilizovanja. čak i u vremena. proteže dug vijenac visokih. stoga. u nedostatku drugih. faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države.

243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja. povezan samo visokim planinskim prevojima. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane. koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka. EeorpaA— 3arpe6 1928. u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja. obuhvata. a u središnjem dijelu. od Mostara naniže. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit. obradivim površinama. Matično područje srednjovjekovne bosanske države. dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci.ou. odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem.] BJI. pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju 16 . svaka za sebe. 1 CLXVII. Bosanski pašaluk. 20-21. planinski vijenci. sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima. koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. vegetacijom i vodom oskudnog tla. Čitavo područje obiluje vodama. kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem. str. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog. Ljetopis popa Dukljanina. Šabanović. u srednjovjekovnim uslovima. Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. Zagreb 1950. MHJvniKOBHh. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime. Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates. vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine. oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka. TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. U poprečnom smjeru. THTorpafl 1967. str. Mošin.Treskavice (2088 m). Sarajevo 1906). Pogodni su uslovi za zemljoradnju. L. 305-306. No. nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena. TiopoBiih. 2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H. šumama i planinskim pašnjacima. Na ovoj strani.. bogato je i rudama. uglavnom. 119 (i passim). Bjelašnice (2067 m). IIlHiiiHh. 2a O. a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i. knj.'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI. Jbew. XIV. [V. Sarajevo 1959. str. još više za stočarstvo. Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje. A. Dolina Neretve proširuje se. Wien 1909. u pravcu istokzapad. predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su.uc uoua JJyK/baHima. Beorpa« 1935. slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. la Thalloczv. mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla. otežavaju održavanje saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor. njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske. dalje. u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. XVIII. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom. Fnac CAHy. Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). a terenski je. oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. str. LXVII. IIoceSHa H3flaH>a CAHy. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit. Jleiuouiic uoua JljKibanuna.

ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da. poslije mnogo stoljeća. 160 (cap. No. Poznato je. koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim zemljama Srba i Hrvata. Ed. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi5. [E. Venetia 1605. u prošlosti. 17. Njegovi izvještači iz primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju. Gy. Konstantin Porfirogenit. . što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu. teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. II. Jenkinsa). u istorijskim izvorima posljednja spominje. zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. 32—151). Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje. sačuvalo tragove neposrednog opažanja. od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni. <t>epjaHTjHh. nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja. da je u posljednjim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih. poznato je i to da su rukopisi. sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika. imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta. o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. tobožnjeg bosanskog hroničara. No. a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. Budapest 1949. a zna se. ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa.osjećaja privrženosti stanovništva više svojoj regiji nego državi. str. mogli da zapaze. istorijski značajnih. potvrđuje činjenica da se Bosna. znanju i obrazovanju. više od svega. Ovo. Luccari. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. mahom crkvenog sadržaja. tobože. Eeorpafl 1959. De administranđo imperio. i Manojla Grka. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus. kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. naime. privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi. J. srazmjerno svom iskustvu. U nizu srednjovjekovnih analista. 10. III Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije. takode. str. inače. u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje. radom domaćih ljudi. napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića4. biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi. Copioso Ristretto de gli annali di Rausa. Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama. Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je. koji je. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbivanjima oko njih. međutim. H. opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena.] * Giacomo P. izgleda. kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića. nastali relativno brojni pisani spomenici. na srednjovjekovni način. nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena. da je. Moravcsik (sa engleskim prevodom R.

[Filip Lastrić.leiucuucu. Xuciuopuja Bočne. čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije. Glasnik Zemaljskog muzeja. može se reći. 11. Ljetopisi pravoslavnih manastira. str.. među ostalim. Kpajbeeciueo C/ioeeua. Sarajevo 1977.. najčešće doslovno. Jelenić. XXIX. XXXVII (1925). toliko su danas. razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u . suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. XXVII-1 (1915). koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici. ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena. str. .. XXIX-1 (1917).ab Occhievia. 425—426. jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno. izvoda. CTOJaHOBHh. Čak i fra Nikola Lašvanin. 12. nedostajale sve ostale. na osnovu dostupnih izvora. XXXVI-1 (1924). naravno. Annales Minorum. IIlHiiiHh. raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. Objavio ga je 6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J. u predgovoru drugom izdanju svoje knjige. Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). I—VIII. "RopoBiih. Pregled starina bosanske provincije. aktuelni interes franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini. Biiflll Jb. Sarajevo 1917. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa. XXXV-1 (1923). Beorpan 1968. 1765. Op6HH. žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika. Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum".] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije. 18 njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje. na mjestima. Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. 8 Filip Lastrić. Sam Lastrić. Po načinu obrade predmeta. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani. kako kaže. Godine 1765. dok su mu. B. 1625—1654. Jleionac . na uži. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10. Ovo je prvo domaće djelo u kojem se. iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6. Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9. Eeorpafl 1940. knj. u tematski ograničenom opsegu. 7 1927. kao. 22-23. naime. XXX (1918). rjeđe u vidu slobodnih prerada. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja. str. XXXIX-2 (1927). da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa. Wading. uglavnom. uostalom. kasnije u Kreševu i Sutjesci. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. naročito u pogledu starijeg doba. ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije iako je. ograničavaju se. XXVI (1914).25 — B. . Noviji ljetopisi franjevačkih manastira. <t>. i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J. jedan od najobrazovanijih od njih. u kojoj autor. [M. XXXVIII (1926). sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je.] 9 L. i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj7. a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje. Beorpafl—KapjiOBqii .

O istoriji ove zbirke v. koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. I-IV. CiaHOJeBHh. II Regno đe gli Slavi.12 Pored starijih djela koja.: Historiographie yougoslave 1955—1965. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata.HpKOBHh. g. Posebna izdanja ANUBiH. Xopaamoet u CepSoet. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je. Orbini. EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun. po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje. 11. Hacr npBa. i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića15. Zagreb 1975. Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu. Za kasnije doba. Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae. Teil 2. Beorpas 1840. Za problematiku o crkvi bosanskoj: J.M. pp. Sarajevo 1983. Sarajevo. imao vrlo mutne pojmove.. govore i o srednjovjekovnoj Bosni. Nikolajevića). 12. Bd. De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex. i 12. 31—36 (D. Pesaro 1601. Pejačevića14 i drugih autora. Beorpa« 1968. knj. koristio se. osobito. crp. Miinchen 1980. 14 F. [J. Mittelalter. Pajiih. Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy. Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković13. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982). 313-323. 16 Joannes Lucius. .1421—1454. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne". Zbornik Historijskog Instituta JAZU..] 13 11 20 ANTO BABIĆ . ss.17 [Tekst A. Amstelodami (Amsterdam) 1666. I. C. među ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajića. hoggi corrottamente detti Schiavoni.. uzgredno. HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb. Colocae (Kaloča) 1797. 1793. 10 19 1851. Illyricum sacrum. pored pomenutih. Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore. ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV. Za literaturu poslije 1964. Kurelac. 103— 112. LXV. u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija. upor.] Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka.. a 1840. Kovačević-Kojić). u Zagrebu 1851. Pariš 1680. 'B. Lukarevića. Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević.] 11 D. Odjeljenje društvenih nauka. „CpiicKU cuoMeHUUU . god.. pp.] 14 Ch. Farlati (-Colleti). 6. Venetiis 1751—1819. Belgrade 1975. 1969. 17 JoBaH Pajah. str.zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha . Beorpa« 1937. II 1982. Farlatia i. knj. Šidak. Be« 1794-95. [M. Kpajbeecuieo Cjtoeena. Pactiu. 13—25. Beograd 1965. 169—180. I—VIII. The Historiography of Yugoslavia 1965—1975. 95—100. Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae. kao i drugi pisci prije njega. Babica se ovdje prekida18. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Beorpafl 1964. 400." CaSpaioi Tpy. Op6HH. Pejacsevich. KpamKa Cp5mu. [M.] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C.

....... neslobodni ljudi ili robovi.............. 83 Kao u svim srednjovjekovnim državama... u stvari....... 25 /........ ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO .. zatim stočari... narod. koje obuhvataju..... VLASTELA...... 1...... pa i sredstvima prinude.. i na kraju.. na jednoj strani.................... Kasnije.. i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti... Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju... 166ROBLJE ................... sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi............. Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je.. o njegovom položaju u društvu i državi.................... ne postoje nikakvi konkretni podaci................... dakako......... II.I..... pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama... koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju....... u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj.. o njegovim dužnostima i pravima.............. naime. Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao..................... prirodom data...... on je... bosanske povelje ne sadrže ništa slično........ Dok se....................... stanovnici gradskih naselja.... Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva............... svakako... javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području... kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni. raznim sredstvima....... manastirske povelje srpskih vladara.... V............. potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva....... na primjer.. možda.. ....... Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života... seljacizemljoradnici................. DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 27—35 37--*7 49—68 69—78 79—82 SUMMARY ........ povlaštenu vlastelu.... 165GRADSKO STANOVNIŠTVO ............... U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga.. potčinjeno stanovništvo...... a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga............. koji su................... i.................. Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda... VLASI ....... u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva............. U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi..... u XIV i XV stoljeću..... onda. O tome......................... u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim zemljama ovog vremena.. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema............ na drugoj strani............ kada je dostignuta konačna organizacija države.......

" JI>.] u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije. uopće. Beorpafl 1967. što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću). kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva. 100). 2 Godine 1422. CTojaHOBHh. JB. a takve obaveze bile su. uobičajene i u susjednim oblastima.4* U jednom pismu. Eeorpafl—Cp. inače vrlo oskudne. 190— 191. 2. podanika. ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija. održavali su. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca. juna 1422.o pravom i potpunom kmetstvu". zatim Slanskog primorja i Konavala. IX-1. Ce/iuuiiua. Izraz „kmet". Agrarni ugovori. zapisati . I.za plemenito" . u pogledu agrarnih odnosa. koje je 11.3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta. pak. dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava 27 . u Trebinju i Humskoj zemlji. 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa. županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A. Beorpaa 1964. Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke . To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. u značenju zavisnog. izraz „čovjek". . Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću. u pogledu kmetskih obaveza.130 kuć' ljudi". vrlo vjerovatno.predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice. ističe Grujić. KapjiOBUii 1929.] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. „ljudi" („homo". akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo". ^Hiinh. sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima. [P. s razlogom. XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia. KapjioBijH 1934. gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. [C.8 Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća".ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I. R. 3.. bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi". Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova. 11. Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee. juna. potčinjenog seljaka. u stvari. lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. str. Eeorpafl — Cp. 1. MHxaibnHh. kao oblik proizvodnih odnosa 1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok. Inače.. pošto ovaj izvrši „onu pravu službu".4 Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države. 173-224. „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili. CTojaiiOBHh. . kasnijeg je postanja. vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države. kako. str. str. Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo. pa i one. 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme. 303).. Eeorpafl 1967. T\npKOBHh.

naime. govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji". 323."7 Renta je. 1980. o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća. Pelješki Zbornik. 3eM. II (2). str. II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima. str. kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i. 4 * [C. Ne znamo čime je. 244. u ovom. dakle. D. preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža. 20. „'-leiuepuiuHa". IX 1480. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju. drugim riječima. bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se. U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de maleficiis. o bonitetu tla. 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa. davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture. Roller.. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina. Poznato je samo da su. [C.] <a Iloee/be u uucjua. Beorpaa 1952. Jape^eK. vojvode Petra Pavlovića. pod istim uslovima . str. 23. 80. 239. 'fiiipKOBHh. i oranice daju na polovicu". ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge. kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose. Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu. dalje. Z. 243. 3. koji su pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se. Agrarno-proizvodni odnosi. Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je. to jest sa pravom nasljedstva ili. i. dao jednoj težačkoj porodici da ga obraduje „napola" (ad polovicam). s jedne. g. dobio od bo sanskog velmože.bopaČH. sankcionisali stanje kakvo su zatekli.a y cpednoeeKoenoj CpSuju. Ne znamo koliko su Dubrovčani. bosansko dubrovačke granice. Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku.. II. bila barem približno ujednačena na vlastelinstvima. 74—751 D. rpyjHh. LXVI. Stonski rat u XIV stoljeću. nap. takođe. ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da 28 . pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vlastelinstvima. dakle. zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. cip. Beorpafl 1973. Šundrica. 2. 186—192. 115—140. koji je 1417. utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima. I. TiHpKOBHh. s druge strane. pak. Eeorpaa 1926. KoHaeMi. Roller.] Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa. koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju.5 4 P. s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. po svoj prilici sinu Radmilovu. Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426). to jest što je bilo uobičajeno. ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj. Eeorpafl 1963.Pavlovića u graničnom području.i nih ostankom". a ne vinograd ili voćnjak6. VII-1. U dubrovačkom notarijatu 25. 1071. K. zvanu Prtuša. a koliko su.4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje na to da su davanja „što je pravo". o obimu rabote. nim i nih ostankom. 273-276. u ovom slučaju. Fpyjnh. Zagreb 1955. što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada. vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji". BjiarojeBHh. 99. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima . Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee. R. 5 P. vidi i nap. M. Rad-milu Žargoviću i Živanu.Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli. Hciuopuja Cpda. str. kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. i. KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa. nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu. na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi8. naime. CnoMeHHK CKA.

Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa. Sarajevo 1970. Sarajevo 1915. g. jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana.]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj dohodak. nap. 194. mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. I. valjda. što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca. po svoj prilici."9 Iz ovog jednog primjera. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. II. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se. 109. VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio . 7 Ć. 53. najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. 154. inače. Filipović. navedeno je još i „ino" što se. IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . pored sve oskudnosti njihovog sadržaja. Kouaejiu.se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?81 Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture. ne treba izvoditi zaključak da je tada. naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva. ali se. bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne. GZM. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano. 8& [N. Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima. 115.. 144. 77 i dalje. novčana renta potiskivala naturalnu. 8 D. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici. 398. odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. iako ni to nikako nije bilo isključeno. Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. nije rečeno u ovom dokumentu. U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele12. str. Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. 2. Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra6 P. K. BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid . Agrarno-proizvodni odnosi. ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. . potvrdio je 5. pored osnovne rente u žitu i vinu. uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara. . str. 29 đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. nap. po prilici.] 9 Iloeejbe u Uucjna. Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike. potkraj srednjeg vijeka. rpyJHh. VII. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to. cip. kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu. radne ili novčane rente10. Truhelka.\ltE'1d 8 KondBdd). Godišnjak ANUBiH. r. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna . str. u tadanjim prilikama. roAHijJd (HHNSTd npkBdd .. Roller. da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu. Hciuopuja CpSa. ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je. nije davala redovna renta13. sa velikom vjerovatnošću. oktobra 1478. str. 80. U drugom primjeru. U drugom jednom dokumentu (od 3. Jnpe^eK. XVII.

nap. (D. u naturi ili u drugom nekom obliku. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi".H. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid. n. dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji. KO^AMU. Iako nemamo o tome konkretnih podataka. kao. dovoz žita i drugih plodova u dvor ili.] 11 IloseJbe u uucjua. bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda. odnosno olakšicama u korist seljaka. i u Bosni.IUHIMHI H MHNHUIH16. dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima. TapaHOBCKH. Za ostali. u pogledu feudalne rente. 1. i dalje. PHENHU. Isto tako. Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. 45—56. 232). samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro10 Upor. \uiKd. . Roller. davanje dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka. str. Bđgrade 1982—1983. I. L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie. Roller. kao što su.. 13 D. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli. Beorpafl 1931. novembra 1465. Vlastelin. kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu. 131 [Upor. U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se. sama po sebi razumije. pravljenje i održavanje puteva i mostova.: T. dj. r&n. izdao je. prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom. krčenje zapuštenog tla i . Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su. velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću. Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu. inače. jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu.nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi. 91. sigurno. povremeno ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje. str. bilo kakvi podaci. 2. na primjer. kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1'. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399. str.nn. među ostalim i c agroBH. No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda13*.] 30 sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. 632. seljaci bili dužni da vlastelinu daju. zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni. ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni. Balcanica XIII—XIV. SANU. nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom). koju ona sadrži. pa tako. pretpostavlja da se odredba. str.polja od jedne polovine do jedne četvrtine. Agrarno-proizvodni odnosi. Pored osnovne rente bile su. i u srednjovjekovnoj Bosni. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina. [S. na najbliži trg. valjda. posjednik voda i šuma. a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. veći dio državnog teritorija nedostaju. 4 a. držanje straže-na gradu. radi prodaje. bez sumnje. 55 i dalje. I.

proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ... 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31 „plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ. Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed

postavili da je ne smje nitko primit"21. Slične
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl

1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127). 80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima. Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela
22

32

Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

33

Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragišićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295].
26 17
886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

str. 108. 31. quod šibi placeat. juna 1336. Eeorpa« 1932. a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. X: Dragoslauus Bogdani. U Bosni. ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih. 4. mahom dubrovačkih podataka. druge „Bošnjanima" ili aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući. dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium. I (1278 — 1301). [Ynop. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama. Eeorpafl 1965. C. 43). CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima. quod rute et secure .. VIII 1455. str. Rag. VIII: Dobrocinus. 362).. God. CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa. 14. naravno.).. MpeMOiiiHHK. 111 (br. ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. Jedna od ranih vijesti o vlasimastočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. 1977. vjerovatno. Jape^eK. Ceno. 124. II. 323). što je ostavilo dosta . stare et redire possint " (Mon. ffouyHeu očjaiuneiba. 107. filius Bratoslavi. 365—6). 193. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima".. fol. debeant. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. . 39 (br.] 8 35 II. 1283 — 18. captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod . 115 (br.. servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. T. o nekom za Dubrovčane korisnom poslu. Blacus de catone Jalone. 110. Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny. '01> K. ipsum inducere. „Slovenima"82. Blacus Dobrana. 8. 1283. "Bvprjima IleTpoBHh. XI: Serdanus Radosclaui. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske države.. str. ancellam suam Milosti de Bosna vendit. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum. UecaHKa KoBa^eBHh. II. 225. zbog blizine dubrovačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa. str. OHp>KaH 24. No. Radilo se. vezanim najčešće uz planinski lokalitet33. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. 1284. kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva. koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. HoBaKOBah. 102... Hcffiopuja Cp6a. kao i drugdje na Balkanu. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31.. uglavnom. CapajeBo 1963. 1280. 14. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se.°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. H 25. [Upor. to nikako ne znači da ih na ovom području. FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja. HOBeniSpa 1961. IIoce6Ha H3flaH>a CAHy. Blacus.BHX. TiHpKOBHh. venire. C. Rog. 133 (br. nije bilo već od ranih stoljeća srednjeg vijeka..] 51 „. koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. IIoce6Ha H3«aH>a HJ1. X. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. 339). Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani). ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu.

. predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima. XII. 228 i d. B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa. str. Češka knjiga. 151). i ranije. vrlo vjerovatno. te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajednica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. i BJI. stanovnike balkanskog područja. Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea. vodili do preovladavanja brojnije.. GZM. 1. Rag. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. gdje je Bosna graničila sa Hrvatskom. uz to. oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara. bila međuetnička prelijevanja i miješanja.. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. JapeneK. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. osim toponima. dotle o čitavom ostalom državnom području. in Puntam et Stagnum . 34. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („. 138 i 148 (Br. 29. Sarajevo 1918. Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane. jula 1390.. Sarajevo 1974. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam. 709—10. naročitog oblika privređivanja. de concedendo Vlachis et Sclavis ." Diplomatarium Ragu-sanum. CKapnh. tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada. Skok. : : Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima. jedva se može naići na poneki podatak. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja 38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić. neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa.... cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus . N.. Odlukom Vijeća umoljenih od 4.3aKOH BJEUCOM"..tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima8381. str. K. uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni 38 . 106. odavno romanizovane. VII 1376).. neizbježna su. 198. 298. 1348. slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt . str.. V. Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su. napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo. XXX. još u predrimsko. crp.. Češka knjiga o vlaškom pravu. ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima3*. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog. BeprpaH 1926. 67). IV. odvojeno je određen . ■ . a pod imenom „Vlaha" stočari (A. I. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima.3aKOH Cp6n>eM" i . Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi. u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne.. Filipović. CoJiOBJeB. u kojoj se iz ranijih. Eeorpafl 1959. u dužem procesu. P." Libri reformationum XIV. nap. 127—221]. U vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države. Skok. 31 P. XI 1454. Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva. F3M. . pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi. '" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine. također. 1454. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. praćena živim uzajamnim uticajima koji1 su. Vijeće umoljenih. kao i u drugim balkanskim zemljama.. str. CapajeBO 1918. kao i u kasnijim stoljećima stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34.. fol. na osnovu turskih izvora upor. Treba. XXX. na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići. 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa. g. 150. .

kojom ovaj velmoža svojim vazalima. braći Jurjevićima. a poslije pada 39* . Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima.. nap. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU . 5. 190). bili najpodesniji da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba. 102.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0. 38 Godine 1361. Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). XI 1407. II 1420. II 1415. cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede39. u Dubrovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston.. 1430=. str. 196). dj. Mon. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god.1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima. I. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha. najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima* 1. Ci«ino3HJyM o cpeflH. VIII 1403.1l r (Tlmejb-eu HUCAM. 201). Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. P. n. str. prema tome. 311. 36opHuk. Rag. Skok. a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck A. 4. 308—311. vlasi kralja Ostoje (ibid. Skok. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare. službe u> lužnosti u korist svoga gospodara. 537). god. stoka i stočarske prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje. HoBeiw6pa 1961. str. knj. spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK. str. preko mora40. često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru. bilo vladaru. prema Jorgi. CapajeBo 1963. podjela rada u vlaškim katunima bila je. 378. glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela stočarskih prerađevina39". str. Zagreb 1971. str. "■ Mon. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<. str. a 20."37 Mnogo su češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države. . '»Primjeri kod: P. H 25.. Vlasi su. str. bili obavezni na izvjesna davanja. 1434. dj. M. Xucuiopuja Bočne.. tako su i katuni vlahastočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. K. IX 1403. VIII. dj. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid). oppjKses. 202). pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh. <3>ujiHrioBnh. CtupyKwypa u opiamaatfuja. tt$h Kpd. dj. mahom iz reda velmoža. bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima. II. str.^ 12. 3. 1.eBJeKOBiioM KaTyHy. 50 i dalje. niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele. kao lako pokretljiv elemenat.' a isto. h. Serb. odgovarajuće napomene ispod teksta. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o. pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. cpedibtejeKoeiioi Kautyua. najvećim dijelom. str.0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc.odobrenje dato je za čelnika. V.seljaci. n. 24. bile su izdiferen'* Upor. Prema ovim odredbama. uvijek kao njihovi „ljudi"38 i da su. BAČKU U Maspotnacu 193—4. str.Hk RE.. bilo pojedinim feudalcima. 500). u pogledu feudalne rente. . III. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf. u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva. Iz ovih izvora potječu. jHpeneK. 423. Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika. 13.. iako raščlanjena. 28. VIII. kao i zavisni seljaci-zemljoradnici. „daje i zapisuje". VIII 1403. n. Izgleda da su se.. 514—515. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK. Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara. 4. isti u Enciklopediji Jugoslavije.

kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani. oap>KaH 24. 1940. i 25. 5. a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. Starješina katuna. npr. 72. str. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB. 79 i passim. X 1381). pa. III. Htiuopuja cpucKoi iipaea. pak. bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području. 306. II. 150-151.. 170. bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave.. 171 (12 i 13. III. 95-129]. Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj. npr. M. knezovima. 142). vojvodama. Beorpaa 1964. JJHHHH. noce6Ha H3flaH... str. GZM.. 40 zajednici. 49. npr. katunar. U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je. . OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I. V 1361).Ne može se. F3M. FIoce6Ha H3. 1348 (CojiOBJeB. II. sada je. županima i drugim. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. ranije je. CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua. XXX. predstavljala više katuna. utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga . M. a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45. str.. str. 40 V. Eeorpaa 1937. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha. 406 (18. 97 i dalje. Eeorpa« 1951. str... I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX. stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43. Sarajevo 1941. koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima. Odačpanu CIIOMCHUIJU.aH>a CAHY. CKapah« TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU. IV 1388). M. i Dipl. Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom tržištu. stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . str. Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa. str. str. 84. Capajeso 1919. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu".. neTpoBHh. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'..(kao. pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi. TapaHOBCKH. Mcuiopuja Cp6a. ?** Dažbine vlaha vidi T. n. M. slučajevima.") — Mon. JjHHHh. OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II. }Wi.. str. str. Uporedi Jupe^eK. Rag. flHHHh. kao odgovornom predstavniku svoje zajednice. navodi i katunare. 282. zasada. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard. CapajcBo 1963. U Malom vijeću 17. " P. I. B. 136. nap. i passim. CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy.'Dub rovčani su se. god. Skok: Češka knjiga. dj. Rag. JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima. kažu. Vardište). novembra 1961). B. 223. običajem utvrđenoj i priznatoj. tražeći podršku. strl 114) i arhanđelskoj. žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja. 41 VI. str. 302. str. Mon. pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („. 77 (4. naporedo sa drugim službenicima. LII.. Maiuapyie. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313— 1318 (CojioBjeB. u datim. Rag. JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna. Jorga.Bosne i za račun turske države42. U jednoj povelji (13. zabranio izvoz živeža u Dubrovnik. vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj " V. koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina. 1918. VIII 1430. 228). 84 (13. uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad. JjHHHh. str. ["B. str. 142.a CAHY.a. vidi se iz ovog primjera: U junu 1379.. iy. M. VII 1384). Varda. TivpljeB. rofl. str. 4>njiHnoBHh.

kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika. 15. kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. spomenuti su čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege.. pak. 82). kako izgleda. pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika.. I u Dubrovniku su. 106. u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne. Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe. izgleda.. II 1382) saopštila je JI. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima. 134. Nije manje bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513.. čelnici. kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9. kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi. (Upor. OHjmnoBHh. god. str. bile pokretne i što su planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se. Serb. pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama. drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. 106. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. ma i rijetko. fol. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. 46 M. ali su se za jednog kneževog pastira. po prirodi svoga zanimanja. za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u pravom smislu". sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska. II. da mu je vjera i sloboda. zahtijevala veću slobodu kretanja. uostalom. <J>HjmnoBHh. . <t>HJiHnoBHh. n. 485. str. Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. 1420. 44 41 stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja. više ili manje ograničena.gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala. Serb. Kad imamo u vidu da se. 190. „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik. II. silom prilika. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije. str. dj. str. i iz činjenice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom. autonomija unutar katuna. str. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu svojih starješinskih prava. n. kažu." 49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se. XI. s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred" Mon. str. 47 Jorga.. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. dj.. osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca. M. vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili. i 6. koja je. istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer. koji je prebjegao u grad. KosatieBuh y n. CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna. po svojoj prirodi. uporedo sa vojvodama i županima. dj. ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu60. 1400.. Kao ponosnici-kiridžije.

njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. Hlapović. knj. 11). 134.. : pored proizvoda rudarstva. mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. . BAOCU U Maeposjiacu.za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. isto. str. čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. isto. V. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god.) T ■. Jl. 428) god.' govori čak o direktnom. najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna58. str. uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital. nap. nap. " riouejbe H mrcina I. 1422. nap. 15). 36opHHK. možda. god. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. 1393 (HHHHh. na vojnoj osnovi. CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu. pa su pojedinci u većem ili manjem broju. 73. 2). CHamih.XVI — XVII.yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah. str. Sarajevo 1983. kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja). s druge strane. (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. Hlapčić nije rijetko među vlasima. flHHHh. JIHHHII. str. str. 392 (1336). isto. 1305 (Japeiek. god. među ostalim. JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa. 15). > 51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor. 1402 (Harnih. god. I. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad. Mon.: V. La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. No na njihovu vojnu službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje. vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". Sama činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom. str. nap. 1313 — 1318 (Cojiosjes. "BvprjHaa IJeTpoBHh. sušeno meso (castradina) i sir. Jireček. crp. 85—87].. 359 — 365. LXXIII. (Mon. JJy6posam<a Kapatancna utpioetma. OdaSpamt cuojuemiitu. 133. Serb. „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu. među svjedocima se nalazi i „Comites Fribislaus Chlapponik. Beograd 1982. zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju. IX 1363. Rag. 121. Radovi ANUBiH. 246—7. Mitth. i dalje u napo-' menama). upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. Beorpaa 1972. My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH. 277). pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3. 232. 188 — 192. XI 1398. Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje. 134. U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna. XI. I. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako. 42 . da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". 79 — 88. 200). M. CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III. 96). Beograd 1972. 1. 121. str. Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa. Mitth. koji od kraja XIV stoljeća postaje življi. vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53. tako reći. i 1332.. upisan kao svjedok. ripnjenojBe 1976. Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. burnih. izdate između 1322. organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381). 26 (1380). 1379 CttuHnh. 152 (1362). Serb. U novčanom prometu. 119-146.48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića. JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum. Godiš njak Balkanološkog instituta. 253 (1328). noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. V. Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim " Od proizvoda stočarstva izvozila se koža. Han. DXL. 25. Odayica> I. Wien 1909. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima transportovanja robe navodi M. god. i računali na pomoć i pojačanje s te strane. III. HcTa. str. Ime Hlap. 240 i 242 i Mon. u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija.. 11 —13^ Ista. 146 (1381). III. Balcanica. str. spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655. XI. KocMtm. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus). Hlapac. u Srbiji. str.

31. pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58. pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju61. stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni. čak.. Sarajevo 1983.] 54 ĆojiOBjeB. 34 — 36. Zgodovinski časopis. vidi se. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. str. u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama. ali. n.iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana npuutuHosuHa. IIoce6Ha H3ffiaH. II/3/.643. dj. Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele. TiHpKOBHh. 106.. približno. da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da . Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa. n. po prilici. 104—105. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku. • . 96—97. : 5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v. U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi. Capajeso 1956. II 1415. str. ali su. str. pored druge vojne pomoći. na području Hrvatske. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje- 43 . Jf. 53 Kolika je.1. nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje. dj. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika. . Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka. 199-200. C. 42. ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele. <t»HjiHnoBHh.. dj. Jape^eK. v. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja. 455—475. LXXIII. str. u isto vrijeme..000 tovara soli. knj. 1325 !■ Voje. 29 —39. T3M. 106. nap. [Upor. iz ovog podatka: Kada je 1385. Ljubljana 1977.. bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62. 55 K. kraljem da im. Dubrovčani su.vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju40. koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu. Među vlasima također je često. JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. Radovi ANUBiH. v. U XV stoljeću. pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. . <t>miHnoBHh. u. . OdaSpami cuoMeuuifu . n. Dubrovčani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5. inače neuobičajena. i kad je opasnost minula. u junu 1430.. 126. HcropHja H eTHorpaibnja. 79—84. 282 (g. Eeorpaa 1964. XI. stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona. : M. M. jHpeieK. i M. n. B. Jorga. nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike.a CAHy.239 (1382) itd. str... god.. ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić.000 dukata godišnje.. 1. H. i česta. da budu pripremni da dođu kad po njih poruče57. str. dj. ali pod uslovom da kraljevi. u Bosni inače uobičajeno. IJege/be u UUCMO. 53a [O trgovini Vlaha upor. „zlo čine vojvodinim (tj. C. II. i K. a medu vlasima. ipak. kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine. Mcuioptija Cp6a. burnih. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". Xpa6ak. Desanka Kovačević-Kojić.] . Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje. KoBa<ieBnh. O xepifetoeanKUM «.

. : «° Jorga. nap. 273. koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum. Truhelka. spomenut je Ljuboje Miltenić. koje nikako ne zvuči slovenski. Rag. u oči da ime Milten.(Hranko-Crancus69. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović. god. n. Skok. " Jorga. 1. I sinovi Miltenovi. g. str.. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno). 165). 1368. isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca. Dalje.. oca velikog vojvode Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele. i to dosta često. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva. napomenu 48. Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. M. 309. n.. I. 15. kod dubrovačkih građana67. na primjer. nap. «6 Jorga. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović. Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku. Sanko i Sančin. Konavoski rat. god. str. dj.. i Mon. II. 1. „de Catono Golubovich" (P. dj. nosi samo jedan bosanski vlastelin. 96). g. pro nunc non sunt necessarii. Hran71. str. VIII 1378. XI 1378) i 223 (20. a također. VI 1379)j Dipl. bio starješina jednog karavana. Pada. " V. ukazuje na neke vlaško-romanske uzore. Ć. a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. Rag. IV.Mon. 134. po nekoj tradiciji. VIII 1399*3. gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani 63 84 Iloeejbe u uucjua. JlHHHh. II. Hrane70. 177—8 (15. 537. 133. str. JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma. II. 308. kao starješina (kramar) jednog karavana'4. dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66. nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8. I. a što se tiče vlaha. 153—4. Milten (Mioten) Draživojević. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. I samo ime Sandalj. a u oktobru 1432. 69 IIoee. da potječe i ime Hrane Vukovića. 79 — 80 i napomene 20—22. <I>HJiHnoBHh. str. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. 162). IV..) . 84. 44 govoj povelji Dubrovniku od 25. Rag. str. Ra-doslavovih podanika. J.*' U vijeću umoljenih bilo je 28. O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v. . koji je 1408. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem. koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina.be u uucjta. sed steut parati ad veniendum quandomictemus. vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich. " M. Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica. Hranec72 što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo. među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran. ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica . 467.

. E.). 104—5. Rag. 1320—21). spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika. Prije svega. ukoliko nevjera bude " V. Beorpafl 1902. kao ime njenog prvog. nalazio u Splitu. ne spominje na području bosanske države. n. Oda5pa. 105 (god. uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. 1471. iako. 20).HU cuo. naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom. K. Mnogo kasnije. str. (P. Skok. Milman. nap. g. 88 70 71 67 CojiOBJeB.da pasu svinie" (CojiosjeB. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine. po nekim svojim elementima. 1354. 216 (1347). 127 (1376 g. nap. 68. 162. Katunar Obrad. g. str. OdaSpam cuoMemafu. jednom stečenih. liči na vazalsku komendaciju. X 1358. vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni. Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman. u Dubrovniku zabilježeno ime . 1278. npr. iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima. dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja. kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde. 201. Durman itd. Mon.. svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g.. Po svojim specijalnim zanimanjima. C. pa i u red gradske vlastele73. Rag. g. ne izvodeći.). Dragoman. koji se 1163.). Jb. CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu. B/iacu u Maspoejiacu. a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana. g. među ostalim i porodica Bobaljevića. br. str. u navedenom radu (str. u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. v. K. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v. a s ovih. Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži. u ime svoje i svoje porodice. str. koji se 1240. Leipzig 1880: Sancus. npr. koja bi potjecala od Bobana. 227 (1362). III. „chatonarius catoni vocati Ugarci". str. koga su Dubrovčani 6. 306. str. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana. imenovali svojim građaninom (Mon. kefaliju u Konavlima. III. Lateinisch — đeutsches Worterbuch II. Napomenućemo i to da je 19. U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića. kao i ime Kulin. (COJIOBJCB. 114). nap. Skok je. str. I. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih. 19. D. n. nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke. IV. Mon.. presbvter Blaccus" g. Rag. nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman. str. nešto bolje poznatog. vladara. ono se nigdje više. pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. 103 (god. dj. g. 1313 — 1318). napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin. str. JnpeHek. naravno. god. 208 (1346). ne dovoljno jasan. jedinstveno. I. 96 (god. da im pribavljaju razna korisna obavještenja. " „Crancus. 45 u red dubrovačkih građana. da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice. kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja. Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije. svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. dj. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj.).Heuuifu. ni prije ni poslije ovog vladara. CpedrboejeKoeuu KCOUJHU. 233). iz toga nikakve definitivne zaključke. 72 JX. stočara (Xucuiopuja Eocue.. str. vlaški starješina Obrad Borojević. 1367). pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni . Bnacu u Maepoe/iacu.. V.V. ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere. str. KoBa^esHh. Dalje. I 1360. Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. 1354). u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue. da. 97). 310. Georges. Oda6pauu cuojuenuifu.. Jnpe^eK. K. VI. I. slučaj će ispitati „dobri ljudi" i. 207 (1346). II. ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220. od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. Uporedi Skok. 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus). CTOJaHOBHh. 205 (1346). 309.. obavezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio).. kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. 198). str.

47 ///. pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela. Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular. g. da li su kao starješine svojih ili.. Rag. II. 46 JJ KoBaqeBHh Kojafa. 229—233.. 245—6). O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy. 137 itd. tepčije Batala. Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu. platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. Rag. GRADSKO STANOVNIŠTVO . Mon. vazali moćnijih gospodara. CapajeBO 1971. 123. Strano je i ime uglednog velmože.de cathono vocato Burmas74". U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića . 1357—8).. možda. koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo". Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić. II.nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon. utvrđena. roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX.

gradskih naselja. kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada. to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi. privredno manje značajnih. O pitanju ubikacije v. i to Katera. 78 Const. Moravcsik. u slučaju opasnosti. O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište. str. Grad Salenes. 49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79 kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. str. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. bio je tada u granicama Srbije 75. ad C. Livno). mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. str. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium). 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla . S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. 32. od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih. ed. Buda-pest 1949. Porph. (I). No. pa su se kasnije. najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju. gradskih naselja ispod grada-tvrđave. 32. Comeraary. podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. cap. . Gy. 160. a grad Hlebena (Hlivno. (II). god. 32. 34. . Porph.Hlivno. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su. sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u . De Adndnistrando Imperio. i Desnek ili Desnik77. 77 Isto. Jenkins. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada. a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište. 76 Isto. u srednjovjekovnoj župi Soli. str. stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši80. Livno. 162. s vremenom. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme. u župi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa . 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo. Cap. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova. str. za koji nije utvrđeno gdje se nalazio.. 31. Sredinom 1348. c. gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada.Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka. ed. (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines.. " Constantine Porphyrogenitus.m naseljima. dakle. literaturu kod Const. cap. (u pokrštenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-. osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika. 33. 137. reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk.

gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. može se dobiti bar približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline.. kada se prvi put spominje. 2. a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii. V... No. 105. [U svom testamentu iz 1421.. 80 Na primjer. Kreševo. 35. grad Glaž na Ukrini spominje se g. Rag. zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. 1244 (C. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak. poslije kratkotrajne ugarske vlasti. grad Ključ. došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama. Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i. JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh. spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara. Višegrad i Zvornik. koji je vodio pored Drine. ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. nisu definitivno zauzeli Turci81. Trgovački putevi . Jelenić.] 50 smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države. Zbornik. (CojiOBJeB.. nastao usred bogatih nalazišta srebra. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I. Mon. nastalo je gradsko naselje Olovo. 113.in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina8031. Serb. i nap.susjedne zemlje ■— što. 439). koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje. II. Sarajevo 1906. a zatim je. zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja. 136—140.. dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota. prema jednom podatku. do 1410. VIII 1348. nešto na zapad od .. završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika. IV 236.] soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. sjedište župe Banice. ipak. str. Iz same činjenice da je. niže niz Drinu. Na karavanskom putu. Nikole. 249. D. spomenut je g. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. kroz to vrijeme.. i Jireček. ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83. Odačpami cuoMenuifu. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci.000 dukata godišnje82. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki). vodile su se česte borbe za Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se. FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee.. dakle. 107). kroz slijedeće dvije decenije.). na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. Serb. ponovno preuzme srpski despot. CapajeBo 1978. Od 1352. god. 71—73. god. Kraljevsko Visoko i samostan sv. r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. a tek 1446 . despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30. Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. FpadcKa naceiba. JJ. 112. 439). od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica. uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću . -Kojnh. nekoliko puta " Dubrovčani su. 1323. Sjeveroistočno od Sarajeva. 244. Od tada. J.

str. str. 64. inače. Medu ostalim. Fermendžin. na podnožju grada koji je. Acta Bosnae potistimum ecclesiastica. svakako. 57—58. gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima. 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor 4>aKyjrreTa. str. osim u Splitu i Fojnici. S obzirom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom. O drugim gradskim naseljima. (B. U staroj župi Vrhbosni nalazilo se. MSHSM. s Jirečekom. u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba. T3M —H. M. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. str. H. navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL. I. str. II 1449. 33). 82 T. 223. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada. pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca 81 O ovim događajima v. K. 83 M. str. sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet. 132) smatra da je mjesto bilo . Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su. proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3.u citadeli današnjeg Sarajeva". Sarajevo 1951."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli). S njim se slaže i VI. iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su. koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija". izdatoj u Vranduku 22. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. X-l. Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega. 51 doprinosilo njegovom bržem razvitku. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. JJiiHiih. van glavnih puteva dubrovačke trgovine.. koji se. 353 — 362. XXIII. VIII 1446. zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. Beorpa« 1955. trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća. 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u EOCHU. mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. Mon. 439. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh. str. iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas. 3a ucuiopujy pydapciuea. TiopoeuK). u živopisnoj okolini. C. Pejanović.. KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr. Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy. otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva. naziva i Bistrički grad. Sarajevo 1937. koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega. podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima88. na užem području današnjeg Sarajeva. Zagreb 1892. kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta85. što je. Eeorpafl 1970. možemo. BvKaHOBnh. kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima.same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače). Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu. Serb. prema tim podacima. Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća . Preveo D. CapajeBO 1946. 48. O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea. Skarić (Sarajevo i njegova okolina. god. pod sam kraj XIV stoljeća. pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima. ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. E. Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne. 80. inače. ne znamo. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada. osim imena. JfHHHh. 73 i dalje.

gospodar Humske zemlje. u stvari. uglavnom samo nominalnom. a zatim i Turci. Tu se. prvenstveno dubrovačkom. K. XXI—XXVII. Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom. str. upor. dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku. sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum. spominju i domaći ljudi. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom. što znači i drvo i (drveni) brod. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj zemlji". [JJ. a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. kada je ušlo u granice bosanske države. str. 120 — 121. Historijski zbornik.nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92. 125-131.Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh. od kojeg su. međutim. 213. Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom. U tom predjelu. 119—145. koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti. 88a 88 sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah. održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca. nedaleko od današnjeg sela Vida. Povijest banovine. imalo najveći značaj. poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja. ali se. Oda6pami cuoMeuuifU. Trgovački drumovi. bosanski i ugarsko-hrvatski vladari. dok nije oko godine 1382.] Od stare riječi drijevo. 128 i nap. CapajeBo 1976. 29—36. Thalloczy. nalazio se i antički grad Narona. ostali samo blijedi tragovi. g. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države. Od 1186. u Drijevima. kada se u izvorima prvi put spominju. carinskih službenika i drugih poslenika.] prethodila ovom ugovoru 89.] 87 8S CojioBJeB. kroz čitav srednji vijek. središte istoimene oblasti ili arhontije.. završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. . Hdopireapa BHX. 260—262 (Prilog V). Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski. grada i varoši Jajca. Jireček. a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente). Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugovorom 1186. i održao je uglavnom do potkraj života 91. od 52 . Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države . i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu. nekada znatno naselje i trgovačko uporište. [M. O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy. arboraticum (od arbor — drvo). KoBaieBHh-Kojnh. XIV. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. 280. Zagreb 1916. može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. Šunjić. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca. Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji. Zagreb 1961. rpadcxa nace/ba.Trebinje (Trebunia). Od sedamdesetih godina XIV stoljeća. obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su L. iako ne često. FpadcKa nace/ba. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima.

i domaćih ljudi. II. Eeorpa« 1964. 70). n. najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama. proizvodima. Kraljeva odluka svakako je usporila. 71 (g. JlHHHh. eventualno. isto. KH>. 134.. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum. dj. n. vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima. M. 3. 96 V. fl Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. n. 21. 269 (g. rofl. dj. ToflaniaHna H. 146. "HapKOBiih. god. n. prvi od bosanskih dinasta. isto. Odaćpauu cuojuenuifu. Ovaj lučki grad često se spominje i kao tržište žita95.kojih su poneki. 1938. 80 (g. imalo je. 1383). ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena. osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će. stoga. Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. na više mjesta. i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje. isto. 140-141. isto. koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". domaćim i stranim. 8Oa M. IIoceGHa H3. dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim. dj. šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. [O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C. str. 1381). 90 8 53 strane94. 147. ali nije i zaustavila razvitak Novog. 1347). preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a. s vremenom. izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe. I. fliinuh. 247 (g.. Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva.. On je. usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. drijevskih građana (de mercato Narenti. koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. XLVII. Rag. OdjiyKe. 1380). poslije Dubrovnika. Mvrnifca. 140. str. Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a. Herceg Stjepan je. str. str. JlHHHh. postajali dubrovačkim građanima93. str' 118 — 119. Godine 1382. flHHHh. 360 (g. de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. 119-125. 91 M. IX 1380. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne * CojiOBJeB. skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje . I. Mon.naH>a CAHy. dakako. 1384) itd. u kraljevim planovima. I 1382. 125-7.. Bilo je. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe. flHHHh. 180 (g. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika. 203). i druge uvozne i izvozne robe". I.] 92 M. dj. 94 M. O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. I. Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su. izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto. 1382). a 14. sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja" 98. Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao.

201. Slične optužbe. 65 (g. str. 255 (3. kažu. 253-4 (15.] 103 Godine 1411 (11. Zbornik radova iz nauke. nastojanjem hercega Stjepana. M3 dy6posaHKoiapxuea. 258 (11. str. 1393). posredno. tako je bilo i u slučaju Novog. posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se. kažu.. što će za Kotor značiti potpunu propast 105. 51 — 54. koja se ovdje spominje.. a ostalo iznosiše i postaviše u kuću pod gradom da prodade". 265 (26. v. 1382). [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. inače. 1398). X). CTp.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. može biti stovarište ili magazin. 201. II. Već u januaru slijedeće 1450. TiopoBHh. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith.kako je izjavila njegovim poslanicima . I.. flHHHh. XII 1382. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su. učinili to s njegovim znanjem. TiHpKOBHh. Iloeejbe u uucjita. br. III. iste godine. 1. 247 (27. godine. Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom103. 272 (21. . 90 (8. 54 najviše traženih proizvoda108. br. BJI. str. Serb. dosta suzdržljivo. za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. Beo grad 1967. br. Odjiyice. 34. 85. Te godine. I. str. C. str. str. Mon. isto. 164. „Kuća". 177. Boka 8. „mnogi ljudi iz Dubrovnika. 338. str. opomenula hercega (13. zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I. 1. III.u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće 10**. 1. uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu. str. VII 1383). Upor. 122 — 125. 99 fliiHHh. kulture i umjetnosti. Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih. 334). I. 1—281—2.. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je .ua. postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio. kako . (31. Herceg-Novi 1976. najčešće uvozilo iz Dubrovnika). [B.. No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces. 73 (god. Xeptfei Cwe$an. ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili. 62—109. XI). ne misle. I. I 1403).„vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104. H3 dy6poeaHKoi apxuaa. OdjiyKe I (god. VII 1383). od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchisias" OlHHHh. mletačka vlada je. 380 (27. 168 — 177. Već u julu 1383. kako tamo dovodi ljude vješte zanatima. ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom. u isto vrijeme. X). isto. da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje učinit". 417. u vezi s tim tražili su. Kotorani. često i prenagljene mjere. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. M. 431. ^ 97 M.". JUHHHII.] 100 Mon. ali nisu ni najmanje 102 15. Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482— 1538).96 V. postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci . IX 1411). FpadcKa nacejba. Na pritužbe iz Kotora. čuli da „neki od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju . X). IX). dakle. 282 (11. str. [O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze. iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade). 253—4. Beorpafl 1925. noBejte H imcMa. koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i. str. 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice. novembra 1397. str.ako potraje ovako kako je počelo. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne. Jorga. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel. ali tek od sredine XV stoljeća. lloeejbe u uuc. Hrabak. čule su se i iz Dubrovnika10*. „stare običaje" i ustaljenu praksu. XI 1397). Serb. ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore. Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku. koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera.

436—7. Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf 55 uticali na sam tok stvari. II. 301—302. xos Jorga. nešto kuća za stanovanje. neka naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se . ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području. Xepi)ei Ciueg/kiH 127 —128. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni. Ljubljana 1966. Resti. gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu. Zgodovinski časopis. XII—XIII. a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. No. ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera. kako smo vidjeli. I. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se. i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo. Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se.] 196 Listine. u granicama lokalnih potreba. 104a [C. J. IX. ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo žena svakodnevnoj prodaji. za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. Sukno iz Hercegnovega. za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji. str. slobodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. 167—188. Eeorpafl 1963. vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*.107". TiHpKOBHii. I. nisu nimalo bili skloni da trpe. ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera107. XIX—XX. a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. u tadanjim uslovima i okolnostima. gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost. naime. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). TtHpKOBHh. Voje. snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama.HdopHJCKH ijaconnc. C. 311. Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti. Chroniche. mislim. gdje se. I dalje je. 181— 185. eventualno. Wi Listine. IX. vršila prodaja i kupovina proizvoda. No. i naravno. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. zanimanju i ekonomskodruštvenoj strukturi gradskog stanovništva. alatom i drugim. 320.A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim. nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane.

preuzet iz mađarskog. Gradovi srednjovjekovne Bosne. 3a uctuopujy pydapauear . koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom. dijelom. nastalim u rudarskim rejonima. KoBa^ieBiih-Kojiih. Sam termin „trgovac" ili „trgovci". 80. nedovoljno određen. iako ne. Tubingen 1911. Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su 109 O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova. Oni se.] * Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca. 104 a. 122). nap. i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. jedinim zanimanjem. u jesen 1403. Upor. Ovaj. rpadcm Hacejba. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca. 135 — 6. no ne bi se moglo reći da ovaj termin. naravno. i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. pored ostalog. na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. novac se. VIII. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u privrednom životu zemlje. U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini. ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. JlHHHh. tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima. nap. upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle.] 107a [Za razliku od domaćih izvora. Ćirković u spomenutoj monografiji. JX. dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. kojim se u savremenim dokumentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža. Aufl. koristeći se obilno. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. str. Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se. JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua. uglavnom za podmirenje kusura (K. ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. spominju se — istina rijetko — Sasi. JIHHHH. u prometu robe. Die Entstehung der Volksivirtschaft. 108il [Upor. i passim). sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda. . nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. Biicher. M. (Herceg Stefan . U gradskim naseljima. str. 121—128. izričito su spomenuti bosanski trgovci. koji 107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre dišta u potpunosti je prikazao S. barem u prvo vrijeme. 108 M. nego samo sa mletačkim trgovcima110. str.] 56 su kao stručni rudari bili. kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje109.„varošima". Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne. bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim. u datim prilikama. obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108". Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije. . razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. [Upor. posmatrani u cjelini.

. VIII. koja se. 20. stočara uopće. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda". traži stručne rudare na strani. KoBa^eeuh--Kojnh. dj. o zajedničkom trgovanju. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha. g. podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. sigurno. odnose na neke goraždanske građane.] 110 Listine. poslanici su tada. dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca112. str. iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor. a kralj će mu dati . trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives). provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana. Isto tako. naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113.u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem".I. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Listine. str. a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani". Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". str. R.. 1961. sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu. da li iz Njemačke. u želji da uveća dohotke. njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi. početkom novembra 1455. 57 njegovi vojnici. u procesu asimilacije. niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju). II 1432). U pismu Sandalju Hraniću 23. Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno označavalo etničku pripadnost. dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati . te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid. koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke. pak. knj. građani grada Olova. n. 111 Jorga II. ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli. 167 — 191. spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. XVIII. iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. V 1415. a zatim. str. rpadcua mcejba. koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima. Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452.: D. 108-132.. Sarajevo. ne bi bilo ništa neobično da. makar i posredno. Kovačević. 174. kao već ustaljena privredna grana. 305—306 (23.. 1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu. S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje. dobija značenje pastira. Činjenica. više od sto godina ranije bosanski vladar. kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane. u Fojnici i u Jajcu. Djela naučnog društva BiH. pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina. str. 25—26). U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su. V. prema uputstvima svoga .Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK". Našu predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine. tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana.

ua. sačinjavali su pojedine.mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva. Odadpanu cuo. Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja. Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom. zakupnici . 194. zajedno sa dvojicom izabranih sudija.uenuifu. strani privrednici u bosanskim gradovima. za njih povoljnijim. Diplomatarium Ragusanu'm. IJosejbe u uuc. I. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca. Svaka strana uložila je u posao po 6. kolonije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada. toliko su bili odvojeni od njega u društveno-političkom pogledu. 201—222. sa dosta sigurnosti.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB. Dubrovački građani zanatlije. FpadcKa tiace/ba. str. prestajali da budu građani svaki svog grada. 114 Vidi nap. pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada. 213 — 214). „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis). trgovci. [O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. 263 i dalje. XI 1455). a ne bosanske vlasti. u tom je išla tako daleko da je. njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani. uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada. bili su. pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti115. no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116. samo sa izvjesnom ogradom. Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea. a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva. na čvrstoj uzajamnosti formirane. koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima. tražili. str. no oni nisu.rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim. sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije. 115 Listine X. mjestima. str. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva. na . konzulu je davano puno ovlaštenje da. da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim. 71 (7. ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. 87. daleko najbrojniji bili Dubrovčani. svakako.] 111 113 58 Nema sumnje da su ovi stranci . Možemo samo. što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove. zanatlije i trgovci. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi. KoBa^eBiih. 292. zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima".mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane . boraveći u stranoj zemlji. 116 Vidi JI. pod prijetnjom kazne. l^str.gospo dara. među ostalim. str. Kh -Kojiih. možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim naseljima. povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline.

skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8. III 1332.H-»ceBHocT. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata. i Resti Chronica str. također. ali iz drugih. VIII 1361: „. sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli. 30—33. Beorpafl 1960. Rag. Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari. metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni. CTp. 132. sadržano je. II 1332. upor. 494—5). Mon. IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH. rudama bogatim. ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima. upor. Već je VI. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su. Što se tiče bosanskih Sasa. izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. CB. JlHHHh.. dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1111 V. što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-* JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7.] 59 . III. 17). u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima. HcropHjv H đpojiKnop. 104. . Rag. je3HK. KH>. i Mon. X T339. po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni. srebra. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji. kojim povodom i u koje vrijeme. g. de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio. tu se. bakra i drugih 117 Mon. 105. i 8. pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju. Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje. 3a ucuiopujy pydapciu«a. kao predmeti trgovine. 26. quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". uglavnom. Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i rada u novoj sredini i koje. Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. sigurno. Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. VIII 1361. Pafloj^nh. kao i u drugim. u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih. [H. 23 — 25. D. sklanjajući se pred mongolskim ratnicima. X. ) 101—102. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama. nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll "' ntMđdii.. najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio). Uostalom. zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit121. CBOiMik S Bočne. Rag.primjer.. str. da ponovno istaknemo. našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama119. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na području srednjovjekovne Srbije. utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. 340—42 (11. III. 1—2. X 1332. donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"122. Nije.). svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118. V. In Venetia 1605.. str. Mon. . I. Serb.

u našem jeziku prilagođenom obliku. s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu osjećali kao građani svoga grada. Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I. 41—63. U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud. M. odgovorni pred zakonima Republike. HM. Vidi i M. kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. Eeorpafl 1962. Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca. HCTO-piijcKH laconnc. str. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i.. središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena. postao vrlo bogat (Kod Jlunuha. ĆKapHh. relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. B. n. kako je obaviješten. str. velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124. I. koji su Turci preuzeli. N. II 1452. str. ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. (Thalloczv. zvornički. CapajeBo 1974. u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji. str. koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. u daljem toku vremena. naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost. str. 1). Hiac CAHY. godine. uglavnom trgovci i zakupnici. gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. izdan od vojvode Kovača. ovdje nikad nije bilo u velikom broju . a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao. dok su. Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy. nap. Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma. izdao despot Stefan Lazarević (H. a sve više određenu profesiju. str. 67 —84. samo privremeno.trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom. zahvaljujući rudnom blagu. Skarić uzima kao činjenicu koja se sama po sebi razumije (B. 1412. i intenziviranja rudarske proizvodnje. TivpJjeB.] 60 nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su. koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. XX. BeroBHh. 122 B. kliski. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara. 2—4.. 123 Vidi prethodnu napomenu. Studien. str. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih . tj. 106). [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon. crnogorski i skadarski sandžak. u cilju usavršavanja.. duže ili kraće vrijeme. 14—18. JjHHHh. g. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo127. Beorpa/j 1971. 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha. III. 26. pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je. Pariš 1964. Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo. 4. obratio se 18. Kanuni i kanun-name za bosanski. u Srebrenici i Olovu1*5. Ova Skarićeva. kako izgleda. 5). Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i. 388. u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. str. hercegovački. EeroBHh. godine u Fojnici. dj. Dubrovčani. Paflojtmh. Uostalom. n. Monumenta turcica I.121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V. V. inače. na primjer. Beorpafl 1939. Les actes des premiers sultans II. na primjer. dj. CCLXXX. CKapah. Beldiceanu. 1). dj. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa. god. naučno osnovana. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto. „potražili rudare na strani". Pretpostavku da su vladari. snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva. U tom procesu sigurno je igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih. 3auciuopujy pydapculea. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY. CXXVII. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. Beorpa^ 1952. Sarajevo 1957. koji je. roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa.

što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. a ponekad. 126 M. kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak124 BJI. 10—12. Nije. kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. U pismu bosanskom kralju. Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger. u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. n. brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju. „kada se kralj Alfons V početkom 1452. u Srebrenici. 26. . 24—25. cives). U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes).karakteristika. li). JjHHHh. . nego drugim zanimanjima. prećutno» i na domaće stanovništvo. isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima. 3a ucuiopujy pydapciuea. dj. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi. pored kneza.. dakle. nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomskodruštvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što. svakako. osobito. 3 i passim. god. nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom. 127 Upor. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora. M. „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih. dj. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena."1S0 No. prenosile su se. upućenih kralju i hercegu. također. 185 M. str. recimo zanatima i trgovinom. in vestris terris esse non paucos intellexerimus). 17. Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti. dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"129. doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. fliiHHh. n. 128 Isto. Povlastice. No. CKapnh. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da. 10. Ovaj termin prvobitno se odnosi 61 . 11. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i. u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". ipak. I. pa je M. tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj. u poređenju sa drugim naseljima. Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V. Dinić. str. i vojvoda.. flHHHh. u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. str. koje su prvobitno uživali saski rudari. kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje. vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima. štaviše. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog porijekla.

proširi na širi sloj građana.a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. đj. Prema mišljenju M-Dinića. 132 M. 73.u zemljama njemačkog rudarskog prava.curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne može se. 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua. tj.ias L. naravno. Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice). M. da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji". str. moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132.u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize). rpadcKa uace/ba. 1423. Srbiji (qui . VIII).. Od kraja XIV stoljeća. 130 N. 1381. dakle. ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice. na građane (ili purgare) u drugom slučaju.. purgar iz Olova. također. 245—247. Ivan Marković. 1434. Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters"). Serb-. to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom. 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God. g. 133 . saskim . V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti. koji se odnosi na Zvornik.].U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima. Br. po našem mišljenju. Radivoj. str. prije svega. g. Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1. i to na one koji su sačinjavali autonomni sud .. i nap.: JI. „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi" 131. str. među njima je. 88. str. da izraz „svi purgari srebrenički"137 označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima 131 BJI. g.. 1440. g. Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana. prvenstveno u Srebrenici. upozorio je da su . Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno. ukoliko se spominju. pored ostale građe.purgar je. 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države. CKapHh (n. Vukosav. Divoje. isto što i sudija autonomneg suda 133. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426.. Izrazi . rečeni majstori poći će u Napulj. a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se spominje 1445 (?) Mon... n. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr.. Thalloczv. flHHHh. uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj . Eeorpan 1912. dj. purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima. god. gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti. HoBaKOBHh. nap. 437. Stuđien. no s vremenom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. 1395. g. [Upor. g. na stanovnike koje ti organi predstavljaju. odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske vlasti nego. Svetko. Izgleda nam.. dj. 6). zajedno sa saskim povlasticama.. pozivajući se na H. sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia). Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima. dj.] 62 na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131.. str.. str. u stvari. n. 18. 1412. . 1433. 26. 388. Bogavec Radanović. tj. str. Nikut. 123. na jedan novi podatak iz 1452. To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode . JjHHHh (».." Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g.. tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju. 106. upor. Oslanjajući se. sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"135. Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari. tamo će nastojati da pronađe 3— 6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti). str.

str. koji se odnose mahom na Srebrenicu. D. str. Prema Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem... mješoviti sud. str. 25. str. II.. C. str. na tom skupu učestvovali su. čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („. „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. 1890." (M. 142 H. H. . Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima. jednim ustaljenim izrazom. 52—53. dj. ali. pored turskih službenika. u vezi s Novim Brdom. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives). I. n. samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu. Listine. npr. barem u Srebrenici. 3aKou opydnuifUMa. 63 grada138. 138 M. Mciuopuja Cp6a. X 1339. str. koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma. Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. n. god. M. 94). zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada. koja je upravo tih godina došla u posjed despota. svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. čl. spominje se. VI. naveden je kao građanin. gdje se govori o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. 1536/37. oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu.. pretpostavljati da je1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare)143. . zajedno navode „građani i trgovci" — kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost. Možemo samo. 3a uciuopujy pydapciuea. „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142. PaflOJUHh. dj. 429). (v. str. VIII. str. flHHHh. Te zato koliko mjesta toliko zakona". naime. 134 M. Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici. II. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. 25. 407). BeroBHh. izgleda. str. X 494. 136 K. VIII. 140 U jednom podatku iz novembra 1437.. EeroBHh. koje su osobito privlačila rudarska mjesta140. postojala ustanova gradskog vijeća («. vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne. god. 1421: „mercatoribus et civibus nostris". Hciiiopuja Cp6a. . Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici. Hciiiopuja Cp6a. I. 137 K. 135 Isto. 57. zak . U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja . str. „građani". ali ne i rudarski radnici (kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. str. 84. sa dosta vjerovatnosti. 20). 86. M. Izrazi „purgari". pak. 1422: „mercatores et cives nostri". „borghesani". Treba uzeti u obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str. JjHHHh."). 109. vlastela i sva obćina grada Dubrovnika". „Sasi su imali svoju autonomiju i svoje sudije — purgare (Isto. mercatores seu cives vostri . oni. sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je. dj.varoškim sudijama" (K. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara". 15—19 u napomenama 60—78. 414).. 141 M. str. trgovci i zanatlije. na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139. Skarić je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g. 73). CiioMeHUUu cpucKU. odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili. 14. god. imaju svoje uže i svoje šire značenje. i jedan i drugi zajedno. u istom podatku jedan zanatlija (faber). 3OKOH O pydnutfUMa. n. presudu „contra Ratchum fabrum habitatorem et civem Strebernize .ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego. flHHHh. CnoMeHHK 11. JnpeiieK. Jape^eK. str. također. „dtadini".. tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u vijećima i organima gradske uprave. 176. ne bez izvjesne ingerencije državne 138 Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez. 1407: „cives et mercatores nostros". V. 14—15. „. Iz poznatih slučajeva. Dinić ne sumnja da je. JupeneK. prije svega. str. dj. kojom daje povlastice Trogiranima. kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K. dj. u ovom širem značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova.. . iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. VIII. jHpeieK. 407. u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g.. n. Pafflojmih. donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. stanovnik Srebrenice. 16—17 i nap. . I u mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se.

koji je. Ovdje se. n. u ovom slučaju za Srebrenicu. dj.. 433). Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika. po posebnom. bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. str. može se steći neka predstava o položaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. str. 94). radnici-rudari („rupnici").. koji je. Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se. Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. H. na više mjesta.. trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku. bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. kovači i. preduzete u korist rudarskih radnika. Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima. 2. 3aiwH o pyduuu. 437). Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua. 145a [S. 431. što je došlo do izražaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. 143 M. svrhu da se iskusni i vješti rudari.. Sud purgara (curia purgarorum) bio je.\. Uporediti: . 144) od 10.da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je. 116 M. str. kako je nesumnjivo utvrđeno. str. 25). Ćirković. 7). sigurno važio iza Srebrenicu. novembra 1457. koji se odnosi na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu. 141 115 . do kojih se nije lako dolazilo. kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g. Mon. Zagreb 1979. U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne. postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu. str. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. Serb. topioničari. ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici. str. 102. dakle. Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"145. sigurno. uopće. I. kaže se za optužene. dakle.nCK0. . bez sumnje. zakonu koji je važio samo za određeno mjesto. I. 20—25. kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n.uMa. dj. Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412.<) JKHBS \S. 1—20].Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih . u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa.. BeroBHh. . Serb. tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"144. imale su. i ^SiipouMJuE . Pa^ojlah. 2. dj.ljučuje Skarić (n. vjerovatno. na primjer. spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. dj. I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje. ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost . Ove i slične mjere... dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj. u Fojnici ili Olovu. stoga. a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost. U prethodno navedenom dokumentu (nap. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae. zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći. god. kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba. str. 6. preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni. g. 64 vlasti..

Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je. đj. U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. ma i približno. Radovi Filozofskog fakulteta. u vezi s navedenim mišljenjem. JjHHHh. đj.. Foča. funkcijama i kompetenciji. odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. VI. u proljeće 1427. vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. inače. Sarajevo 1971. 59—61. str. slično kao Srebrenica. pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima. ako jeste. primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*. Daleko najveći broj 147 M. JJJHHHh. no. No. po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni" ljudi tog mjesta. u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i. n. «'a [Upor. 1449. g. da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". nezadovoljni despo tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto. sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja. svestrano sagledavajući problem. Moraćemo se. U svakom slučaju. nap. kao što su bili. O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne.] .. kako po svemu izgleda. autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću". tu je. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"148. nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji. donesen podatak u kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426. Rijetki su bili gradovi koji su. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire. gradove. postavio M. od feudalne oblasti kontrolisanu. autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani. 59). tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je i dalje ostao dosta nejasan. 148 M. str. No u nedostatku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces. zadovoljiti pretpostavkom koju je. Đesanka Kovačević-Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove". Nigdje se na bo-sansko-humskom području. u ovom pitanju. autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a.ab optimatibus dicti loci' ". nap. Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije iza ovoga .: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. str. n.65 čajnoj privrednoj grani. iiije daleko odmakao. ipak. postigli makar i ograničenu. Goražde. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića. 62—-63). prema kojem je dubrovačka vlada tražila da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić. započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje. recimo. 18. Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. zahvatio i druge. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. svakako taj proces. iako ne i potpunu. 341. 130 a. u trgovačkom prometu važnije.

224. bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca.. II. u poređenju sa naprednijim zemljama.. tim više što je sigurno i u Bosni. III 1425. kako veli S. aprilu i decembru (Jorga. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama. Dubrovčani su 23. g. dj. gradska TKE naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed.66 gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. 98—102. Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi. pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. 13. ističe pretenzije na posebno. više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. kao i u drugim zemljama. u skromnijim razmjerima. feudalci. Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepoMon. iskustvu i razgranatim vezama. koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana150. dok su domaći ljudi. iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga. str. A to su isto činili. Po"ebno mjesto u trgovini zauzimao je herceg Stjepan. 136). Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se. Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje. aktivno bavili trgovinom sigurno su se. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". i to sve u januaru. ma i približno. i pored nesumnjivog napretka. i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh. 426. Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdTŁ H NHI A«X* kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis. bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. to jest preprodajom robe. 1. „herceg nosilac vlasti. Cons. bez sumnje. s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. TiHpKOBHh. str. D. XVI. društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. vlasteli Dragišićima. Xepyei due^au. str. 1416. pored mnogih sela. svojim pismom od 11. 213 1. Gradska privreda srednjovjekovne Bosne. nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski. vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. pa i sami vladari. 152—153). 136—141). što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe. mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je. nap. 1. Serb. (TJoeejbe u UUCMO. Samo u jednoj. II. a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i. dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv. među ostalim i olova (C. a isto tako.). vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga. zemljoradnika i stočara. Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje. ograničene trgovine i neznatnog . mm. zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"151. i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. fol. koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda. oslanjajući se na tu moć. Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. nap. 433). Profit. koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji. r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd. Kovačević. gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi. ctM H BCdKd npHXOAWJJ<»). Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele. 1). Prema ovom primjeru. ipak. Trgovina. rog. 3). Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit. str. str. U svojoj razgranatoj trgovini. voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana. a ukoliko su se feudalci. bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici. I 1461. IV 1448. 439—440. [Upor. sve ove e. uključujući i vladare. Ćirković. koje su. II. Zahvaljujući jakom kapitalu. i drugi feudalci. 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika. ostala je.] 141 67 srednom kupovinom robe u Dubrovniku. kao što se radilo i u drugim zemljama. I.

419. Fojnici i Jajcu. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi152. isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153". Jorga. najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. I. Iako su . sličnih srednjovjekovnim cehovima. i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života.] 68 IV. br. 33—36. Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom.. FpadcKa Hace/ba. Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. Štaviše. i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh. 377. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane. 213—214. 242—244. nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana. Ropstvo se. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne. 3a uciuopujy pydapciuea. bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste.u str. JJiiHHh. Ni po načinu privređivanja. ni po brojnosti.kapitala. Pismom od 6. OdaSpanu 161 cuoMewm. 152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. str. sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu.u tih štacunih" (A. održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. kao što je dobro poznato. i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa. II. vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana. 1449. M. imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. IV 1399. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža. ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima. ROBLJE Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja. COJIOBJCB. nastanjeni u Drijevima. a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati . pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu. gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku. 16 » I dubrovački trgovci. 412). zanatlija ili trgovaca.

417). povrate u svoju zemlju. . U Bosni se prvi put spominju 1180. iako su. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana. posle tačno određenog roka..be u uucjm. raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika. kažu. ostavljaju na volju da se. u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće. tj. smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti . puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. rjeđe. 449). . najčešće. I." (IJoee. I. sa raspadanjem rodovskog društva. a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158. za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. ali ni ovdje. „famulus" (ž. prećutno su. Dubrovčani.. serva ili ancilla). zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu". 2. br. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu . izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi. Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja. predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer. 69 Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. kao predmet kupoprodaje. I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"164 množili su se. pored ostalog pošalje i „dva roba"160. 156 Listine. ipak. kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti. uz izvesnu otkupninu. da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . nego im. „čeljad". 215 (27. IX 1400. VII. „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima157. 1.. Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova. najvećim dijelom iz Bosne. g. zatim „sclavus" (ž. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora . 460. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi. sclava) i. za obavljanje kućnih poslova.. 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali".i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua.crkvene i državne vlasti načelno osuđivale ropstvo kao ustanovu. U ranijim vremenima. Jedan dubrovački . ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)155. trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. 1.a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno". u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže159. str. raba). poklona ili. koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu. famula). str. za Slovene se. U novoj postojbini. . I 1416). IX 1419. 154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića. s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem. u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje. na drugoj strani. u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi. u znak štovanja.u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj. Dubrovčani.. Srednjovjekovna Bosna.

može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu. 163 Isto. br. 18. Radoanus de Bosna confiteor. da ju je njen vlasnik 11. 839. u istom ili izvedenom obliku. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. 3. str. 101.. uostalom. n. u vezi s tim. Porph. slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. D. str. 160 C. 106. Jedna robinja izjavila je. 5. i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice. 32. XI 1382. 144—145). et ancillas). I. 154. u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je. uopće. C. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav). III. označuje porodicu sa djecom. 157 A. i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. Kada je. a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. poznati trgovac. str. 168—9. i dva roba. pred dubrovačkim vlastima da je kupljena u Konjicu „od Ivana. označuju malodobne članove porodice. Isti ovaj vladar poklonio je 1281. VII 1281. ako sreća posluži. U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice168. kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični. od riječi . inače uglavnom nepoznati. HpeMoaiHHK. 43.. F. Hs dy6poeauKoi apxuea. vidi i str. kupio u Brštaniku „od Stojsave. I. (Const. u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad". Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje. Y. III 852. „robove i robinje" (servos . u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju. str.beM do 1661. str. Dubrovnik1'3.rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok". C. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao. pred dubrovačkim vlastima: „Ego . crkvi u Putalju darovao. u drugoj polovini IX stoljeća.". 161 HpeiuouiHHK. jOJHHHh. 154. kao i u drugim zemljama onog vremena. i.. No. inače dubrovački građanin. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu. ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. „rebjata" = dijete. sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru. sin kralja Radoslava. D... Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda. đj. kćeri kralja Dabiše"184. 60. str. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva. 58. 10. na primjer. . djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-. kao djecu ili čeljad. Zore Bokšić. CapajeBo 1946. . II. poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao 162 Poklonjeni rob izjavio je. carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u . Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. br. XII 1436. dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu. quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula .. za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5. koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166. 22. pored ostalih posjeda. . izmijenjeni su tom prilikom i darovi. uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini. 131). C. u ruskom dječak. druga. str. zajedno sa drugim poklonima.podatak iz 1279. čije ime u samom podatku nije navedeno. . 70 . br. u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete. god. ne zna se kojim povodom 182. Riječ „otrok". Često su ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili. str. 23. <t> ep jamnih. 159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. br. sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi. ipak. U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu. 164 M. srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima. god. F3M — H. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se. VII 1392. možemo.

A „zakonom rata". 313—14. . br. sr. Prema jednom podatku iz 1248. gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca1731. kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba. III. H3 dy6poeauKoi apxuea. takode iz Usore. 119. br... prodavca i izvoznika robija. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika. i Dinićev predgovor.. 71 na slobodu (liberos abire permisit)169. Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu. Šišić. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko. gl. XI 1398. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. str. XXII. Jedan dubrovački najamnik.165 CojioBJeB. a posebno u heretičkoj zemlji. gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca. u tim vremenima opšte pometnje. 452. JtiiHHh. Godišnjak društva istoričara BiH.. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. str. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje. koji je učestvovao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04.u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)171. koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika."). poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni.. od njenog strica Dobroslava. izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom.Hu cuoMemifu . M. Mon. spominju se „robci" — predones hominum — u stvari. ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje. . 21. . JjHHHfc. g. M. Godine 1451. god. koji je prećutno važio svuda. M3 170 171 169 . roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su. 193. i passim. i 1390. za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170. JjHHiih. 83. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne. 151. 75—6. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („. str. ljudi da bi došli do robija i lake dobiti172*. Trgovina bosan skim robljem. br. siroče bez oca. nasilju skloni. koristili su se i drugi. flHHHh. str. najčešće se spominje lučki grad Drijeva. H3 dy6poeauKoiapxuea. .). 85. tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . str. prilikom prodaje svog roba (26. H3 dy6poeauKoi apxuea. Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus). Kao tržište gdje se. . 157. 196 Između godine 1367. „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. 34—35). bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu. v. 48. otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete. 204. III. u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima. „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre). str. dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. ponajviše iz Bosne (M. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u F. V 1377. Zore Bokšić. v. 168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. Hs JJy6poeauKoi apxuea. javno ili prikriveno. i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. Hung. 172 Jorga. na što ukazuje ovaj primjer: 20. bespravnim stanjem. žene i djecu da ih prodaju kao roblje173. dijete ukućnje = čeljadnik). Letopis popa Dukljanina. nap. Desanka Kovačević. JjHHHh. Theiner. str. III. u vremenskom razmaku od nekih 200 godina. 292. Sarajevo 1963. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!). br. br. Odavde.. 2. kupovalo i prodavalo roblje. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje. Splovjev. 203. XIII. pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. prometno i živo mjesto na ušću Neretve. III. A. str. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje. i to . razbojnici koji su silom hvatali ljude. V 1390). Oda6pa. emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore . 181 i 182. str. II. antiheretičko obilježje. I. i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika.

27—48. treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca.] 72 . 125 (18. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika. II 1462) i dalje na vise mjesta. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovačke. Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. Neretve. gdje su im se gubili tragovi175. koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. Razloge. gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. 55. nego uvijek samo kraj (de Vssora. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. Usora ili Sana. Dinić češće se. Palermo. Dubrovnik 1953. Vinaver. Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284. vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. 173 M fluHHh. Čremošnik i M. u vezi s trgovinom bosanskim robljem. CapajeBo 1976. 5—180. H3 dy6poeauKOt apxuea. n. 1280. Uskoplja i Hlivna. III 1462: de dimittendo de carceribus illum robzum qui est in carcere). ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. Roblje se pribavlja mahom sa sela. O trgovini robljem preko Brštanika upor. 244. CapajeBo 1976. Prema jednom podatku iz 1417. passim i M. god. XXVIII. str. kao mjesta iz kojih potječe roblje. KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu. Ankona. roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX. Mediterana. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora176. pravno normirane. Oejiih. str. (1982). str. najčešće.dy6poeam<oi apxuea. O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. spominju se. Isto. na primjer. br. V. de Drina itd) ili. 125—147. br. rog. prakse.] daleke gradove. 9—32. <t>ejnh. Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti. Koliko je u tim vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste. XXI—XXVII. Dušanka DinićKnežević. ConoBJeB. Mesina. 38 (2). kao što su. J.OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een). 173 a. 24. 166. rofluinibaK <Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly. Lučić. Vidi i Ch. CapajeBo 1949. Beorpa^ 1981. 173a M_ ^HHHh. Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. knezova Babonića). 44— 46. roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX. 1967. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. JJiiHHh. Pored Usore. nigdje se.. možda. HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I. nap. II. 1973. u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177. naime. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca. str. pominju gradovi Firenca. No. Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka. Upor. Monumenta Historia Ragusina. dj. III. Čremošnik. III. Tpi Mpujeea. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. 109—147. MemoBirra rparja (Mis-cellanea).. XVI/1. [O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne. Đenova. HcTopnjCKii lacomre. Toinah. 699. Zagreb 1984. 174 Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T. XXI—XXVII. Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM. uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla. H. 39—61. 2. ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. Drine. Verlinden. samo zemlja (de Bosna). 40. Studi e materiali di storia delle religioni. 51 — 58. U položaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška. više nego drugi krajevi.: "B. >KHBKOBHfc. 148—162. MpeMOHIHHK. oblasti Huma. JJ. 10. odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy. Barcelona i poneki drugi gradovi. EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy. 139—164. Anali istorijskog instituta JAZU. [G. Venecija. Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku.

154. Stojsava. str. br. Hs dy6posaHKoi apxuea. J^HHHh. robinja Dobrica . 177 176 svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. str. Sud je presudio (6. str. 150 — 151. I 1430) dubrovačkom sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob. Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje volje. n. str. 37. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz Zagorja prodao je (26. iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca. 211. te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca. dj. fliiHHh. jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. i br..de Bosna" prodata je (26.. VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute).) v.). od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se. 69. M. str. 75. serva empticia)181. i br. (28. Zagreb 1916. br.da su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje.. 185. 157. uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gospodaru. Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue. III. 107). v. str. 84 — 5. na istom mjestu). natum in domo sua). te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui iuris). 177. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto. također robova.). te da je. str. Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum suum. prema tome. 28. VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje robove rođene od rečene njegove robinje" ( servam meam empticiam et duos eius filios servos meos ex dicta serva mea natos" . Navešćemo još jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova „olim partium Bossine" prodao je (5. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179. i br. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto. 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna. n. 99. njena majka i baka bile robinje Ugarčića. Verlinden. Ch. takođe robova (isto. Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca. . u koju je spadala oblast Sana. v. Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja. 170. prodala je (11. 62. u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina. flHHHh. M. na isti način. str. . ali da su je oni poklonili bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio. u dobi od oko 12 godina. 76. br. JjHHHh. pošto su. br. i str. Vidi i A. 685. br. i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo. . III. 73 .beM.3 dy6posauKoi apxuea. i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius.. str. 178 Posljednjih decenija XIII st. 69 i d. koje je postojalo u susjednim zem ljama. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto. 185. Hrvatska i posebno Slavonija. na primjer. str. kći umrlog Radoja iz Usore. str. Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je. tužena je priznala da su ona. II 1373) malog Bratmila. kći kralja Dabiše. 73. 1). str. 169. ConoBJeB. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života" 179 Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku. 183. str. III. H3 dy6poea. kup ljena je. str. Pregled povijesti hrvatskoga naroda. doživotno i nasledno". U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). Gojna. Tpioeuna GOCCIHCKUM po6. kako je tvrdio Dubravac. str.. 180. 29).. dj. 70. str. 106. i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve mee empticie et similiter tu es serva mea . III. u kući Hvalčevoj od roditelja. upor. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. 67. br. str. br. M. dakle. br. bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. br. 194. Šišić. 60). 34.HKoi apxuea. 85.Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — . . svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh. str. br. 78. 93.3 dy6poeam<oi apxuea. prema utvrđenom formularu. br. M. često zajedno s majkom180.M. str. njene baba i majka bile njegove robinje pa je.

ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu. 61. dj. br. . de genere servorum et patarenas).. str. dj. 77. JjHHHh. . koje su imale istu svrhu. i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi. dj. 183.od roda robovskog" (de genere servorum) itd. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje. 1421. br. koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima.. n. br. prema tekstu. Isto. 182. br. str. tamquam de sua re propria)182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog položaja robija. vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke. pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis annorum decem vel circa . sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji. kupoprodajnog ugovora. 76 itd. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna . str. promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum. 97. JHHHK. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić. flHHHh. confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). 170. volentem et consentientem vendidi .. Bielosavu i Tvrdisavu. unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta M. I 1281) svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima (sicut est consuetudo dare tabernariis). prodao je. Rob je. br. M. 31. 690.181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31.. od roda robija. 144. 76—7. 288. str. 79. str. 117.. 101. dj. str. br. redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu. v. br.. br. str. 306. čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. i Verlinden. 66—7. a ne pod pritiskom sile ili straha. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju robinju. v. koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima.. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja. obje iz Lašve u Bosni. str. n. n. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem". što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora. dakle. V. ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . porijeklom iz Bosne. str. 183 188 75 servitutis. br. jednom Italijanu dvije robinje. n. 183. Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo bodan — T. str. . 21. da i sam bude vlasnik roba. 345. str. štaviše. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzulama. u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima188. 32 itd. slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru. 74 (. trgovac iz Uskoplja. Sve ovo poka zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta.). n.. U jednom slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju. izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. ^IpeMOuiHHK. v. izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. M.. 185 U tekstu jednog ugovora iz god. 208. dj. i br. 106. djevoke su.. . 42—43. i br. v. bez obzira na njegovu volju i mišljenje. dj. br.. No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika.HHHh. svakako. str. . Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule. 76. 69. „od svoje slobodne volje. . 72. str.. pa ni odluku da pristaju da budu prodana185. carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da . str. i br. n. kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu. d. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. istina rijetko kada. najčešće bez njegova znanja i pitanja i. a ne pod pritiskom sile ili straha184. . M.. bilo je. III 1399. 176. ^[peMOUiHHK. U Bosni. n.n. patarenke (de Lassua partium Bossine.

beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. 180. 319). 160. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. uz to i nejasno datom... H3 dydpoeauKoi apxuea. Bilo ih je. 71. 126—7. može se reći. moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. XI 1398. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom privredom187. 75. M. kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se. br. a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci191. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. predstavljalo sasvim neznatnu snagu i. (A. str. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se. od rođenja njihova robinja (quorum . prije svega kao 186 Upor. Možemo samo. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. 1947. god. bez sumnje.. JjHHHh. 185. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. odgovornijim poslovima. Čremošnik. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. 62 — 3. N. vjerovatno* usmenom pogodbom. iskorištavani. 190 IJose/be u uucMa. 1. a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M. ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara189. obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji. br. 78. br. i u kućama imućnijih građana. S. svakako. 194. br. Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM. ako mu ovaj uruči traženi grad. str. đj. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. II. pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"190. G. 247. kako je sama izjavila. kao i u drugim zemljama onog vremena. Bosanaca i Dubrovčana.. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će. I. 320. gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima. bila je. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum). III. sa izvjesnom vjerovatnošću. str. str. erat a generatione serva). podatku iz 1419. barem približno. ali i u drugim. U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu. zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. 30+—5. ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima. str. str. str. dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba. Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara 76 . 187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija.njegovom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane. JtHHjih. pretpostaviti da su robovi. Brojčano je. U jednom sasvim osamljenom. 84. po svoj prilici. n. također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni). v. Vlasništvo se. ConoBJeB. 147). U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. i br. str. bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. GZM. str. 304 (br.

do 1451. str.aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX. na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin. 420 (10. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197. i „svoga kućanina Ivana dijaka"195. br. Serb. XII 1427. „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris). Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU. slali su u Dubrovnik kao poklisara.. U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je. 349—50. To su. „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim dvorovima. uglavnom. u svoje i svoga brata Stjepana ime. FoflHui-H. str. tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu. 253. pored kneza Ružjera Divčića. kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus). 144. CapajeBo 1954. str. 196 195 vojvode. uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez" 201. br. koji ga je u vremenu od 1436. „dijete ukućnje" vojvode Sandalja. kako stoji u jednom aktu od 10. opunomoćenika. sinovi robova. po Ivku dijaku"198. i Radič Grupković. koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11. štaviše. možda. carinika.ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih. „familiares". XI 1468.. gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek. (ministerialis). 240. 241. „servi". TapaHOBCKH. ConoBJeB. 374. naprosto. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka. I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje. Hauptmann. 84. g. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika 161 Uporedi: T. izdao je 26. VI. str.rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"193. I ovo nije usamljen slučaj. str. n. i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima199. XII 1442. 194 Isto. god. zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama. 374. kao rob vlastele Sankovića. 260 (117). Grubanac Hlapčić. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni. koga je gospodar 1423. 368. I. rob. sluga. „sluga". br. „sluga ukućnji" (famulus) ili. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev . više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. I kraljica Jelena slala je (15. Kako se iz ovog vidi. Službu dijaka i opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević. kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače. i sinovi vojvode Radoslava.. ulazili u red sitne vlastele. diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su 77 . na porijeklo iz reda robova (A. kao uostalom i u drugim zemljama. 193 Mon. 383. vršio je uglednu službu dijakapisara na njihovom dvoru. str. Rad JAZU. 192 Upor. Isto. sticali slobodu i. knj.. Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31. str.. str. bili mlađi ljudi. 219. i po Ostoji dijaku čeljadniku". koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona. na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi. 1. dj. 197 IToeejbe u uucjua. god. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac198. str. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je . str. str. vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. 198 Isto. 506. L. Herceg Vlatko Kosaca. „sluga". Mariborske studije. isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"194. 78 — 79. XII 1442). 189 JJecaima KoBa^eBHh. „servientes". Zagreb 1938. I. i 1470. Na njih se odnose nazivi „famuli". Hciuopuja cpucKoi iipaea. Isto.

Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je. nap. da uđu i u red vlastele. str. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva803. 106. 201 [Upor. 425. Listine.. 4. 5. nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i. "RHpKOBHti. VLASTELA Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni. možda. 368.neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se. nap. kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. štaviše. . str. 88. i Bosna) •— još su i u njegovo vrijeme.a ne iz neke druge" 202. Jorga II. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini . A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer. str. nap. 417. po samoj prirodi svoga posla.] 200 78 V. razumije se. nap. 444. Prema Porfirogenitu. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine. srpska i hrvatska plemena. C. str. Xepifei Cwe$m. str. IX. stvarno udaljavali od statusa robova iako su. 389. „župane-starce" uvijek iz određene porodice. 3. tj. str. 3. sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi.

Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano. od naroda već vidno izdvojena. vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. Babić. „velikog bana bosanskog". 17—18. nalazili su se njegovi „boljari".] [A. <J>epjaHHHh. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna. zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele.] 204 [A. kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. Babtć. U pratnji Marije Ninoslava. Sarajevo 1972) 60—61. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu. god. zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus). možemo. U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase. kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. No.ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae.] 803 79 svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna. 14 — 16. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena je brojnim . Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu. Bu3amuujcKU U3eopu. prilikom njegove posjete Dubrovniku. pouzdanijem izvoru iz 925. povlašteni ljudi. feudalci iz gornjeg reda vlastele. O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. ipak. ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu. O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. U kasnijim stoljećima. u bitnim crtama. Sarajevo 1972). bliski vlasti starješina. osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci. U jednom drugom. iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području. U Dukljanskom ljetopisu. I ovdje su. marta 1240. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189. u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja205. god. sa 202 [E. g. I. u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine. u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika207.

] 20T [Mon. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"209. U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine". herceg splitski. prvenstveno svojine na zemlju. kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan . XII 1463.] 205 206 vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države208. a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način 80 . kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države. Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. prvobitno je spadao samo naslijeđeni zemljišni posjed. kao što i sam naziv kazuje. prema tome. CCCXCIX. god. 95—105.na svojoj zemlji na plemenitoj". ali je.. Rag. U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. oni. i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu. plemensku svojinu na zemlju. No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude". u stvari. Svojom „plemenitom zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići. posjeda.podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje. unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje. ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"211. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi. Posebna izdanja SANU. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve [F. to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*. Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština". 62.. u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog. Serb. Letopis popa Dukljanina. u stvari. kako izgleda. obavezni na davanje rente. možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj. Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog. od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao. No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje. „plemenita zemlja" ili „plemenito". K. U povelji od 1331. Historija Salonitima Maior. i nisu pripadali..] [Nada Klajić. 312. i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu. U vlasteosku plemenitu baštinu.] 2074 [Dipl. 28. Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci. Beo grad 1967. Šišić.. god. a zatim i na druge nekretnine. sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku. svakako nevelikog. neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine. bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica210.

Naumov. gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. Studien. čime je bilo uslovljeno držanje pronije213. jHpeieh. M. Posjedi. 5—17. C. Thalloczy. na dru[C. svojinom čitave porodične zajednice. TiiipnoBHh. „u vijeke vjekova". međutim. P. I. C. mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda. Tako se posjedi. Babica se ovdje prekida. 21—37. VI 1419) izričito se ističe.I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra. XVIII—XXX. to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. 15—33. ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno.. Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i. "B-HpKOBHh. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije. Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~ eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15. uopšte. Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g.stečen.] 210 [A. JjHHHh. HcropnjcKii ruacHHK. dakle. na jednoj strani. J. Štaviše. naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. 3—4. O odnosima vazalitela. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu. 54. Hcuiopuja Cp6a. redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito". U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. IV 1391. Pycaiuxa iocuoda. tj.a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu. darovani za određene zasluge ili. Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec. 189. mnogo čvršće i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis).] . „njemu i njegovu posljednjemu".] 81 goj strani. 209 208 1—101. Posjedovanje plemenite baštine bilo je. [Tekst A. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću . Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izražavala se u činjenici da starješina roda nije. i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju. 8. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed.] [K. bratstvom ili „bližikami" 214. za „vjernu službu". Babić. izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu". 1979. naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. razvoje knezu Vlkoslavu"218. barem u načelu. XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia. 156—164. saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: . U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom. a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe. „do zgorenja svijeta". Eeorpa# 1958. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. Godišnjak DIBiH. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati. redovno. a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika.] 211 [L. Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka).. TiHpKOBHh. „za našu službu milosti.

The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority... denoted as .. There were also many Dubrovnik traders settled in towns.. Stuđien... These.. OciporopKCH. 83 DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE I. the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements. especially at rulers' and noblemen's courts.. 288. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA .[Mon.... 8.. obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent peasants..] [F... The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers.... II. Saxons... German miners. Their legal status was determined by inter-state contracts....... By the time.... npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHocjioeencKUM 3eMA>aMa. in addition to the minig-are towns. Eeorpaa 1951......... 89-93 95-105 .] 82 SUMMARY SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult.. However. Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade.. gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves. The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population... as well as some other independent activities............ 210................. they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads..noble inheritance"..... they worked as house servants. 217.. as they represented a negligable component in the economy of the country. In addition to cattlebreeding..... very little is said about the slaves who stayed in Bosnia. nap.. Thall6czy..] 213 212 »« [Mon..... regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation.. Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties.. IIpoHuja. Some of them. In addition to various agricultural labours..... owing to the nature of their job..] 214 [Upor. there by to ensure necessary labour for the agrarian production.] 215 [L. The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property. This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhabitants.. introduced their own town administration and had the right to legal autonomy.. the problem of dependent peasants in particular. Serb.... But it also happened that some slaves gained even formal freedom... PRIVREDNO BUĐENJE . enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class. Serb. although they were not free from the formal--legal aspect..

...... 169Vlasi ......................... smještene su u dolinama rijeka. Tako................ Travunija — pet)......................................... 115-144 115-120 120—138 138-144 V...................................... vojna i upravna sjedišta............................. Mokro....... 145-169 170Rudarstvo .................................... ODNOS GRADA I SELA .... USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA ....................................... Vrbasa...... Nekropole.... Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani1............. Sane. a u Travuniji: Trebinje................. i to Save...................................... .. 167Vlastelinstvo ............................. GRADSKA PRIVREDA .................... PRIVREDA SELA ........................................... 168Zemljoradničko gazdinstvo .............................................. Dabar i Galumainik.......145 — 150 171Trgovina ...... USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA .........165 — 169 VI............ Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja........... Lukavete i Zetlivi......... Vrm.......... od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka................... bez pojedinosti o makakvom obliku života............. Risan... i više gradskih naselja u oblastima koja će tek nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston.......... 107-113 IV....... Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit............................................... Ošlje............... Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti.............. 189-190 87 /. i to Kotor i Desnik.......... Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola.................. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu...... 183-186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188 RESUME .....................O narodima" navodi dva grada u Bosni............III....... zatim Salines (Tuzla) u Srbiji.... rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija. 171-182 VII.. 151-165 172Zanatstvo .............. u svom čuvenom djelu ....................... na primjer....................................... oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet.... U nedostatku pisanih izvora... a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju...............................................................

jer je Bosna. Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973. kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. O kojim se župama radilo. Njihov prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne. Vrhprača ili Prača. u Bosni. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Glasinačkom polju. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. u prvom redu trgovine. OepjaHHHh. 383. P. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić. ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. II. godine. Isto. Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. i to po jedan posjed u svakoj župi. a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine. dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju. Lepenica. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera. ne smije se izgubiti iz vida so. Brod. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine. 382-—383. 61. Upor. nap. kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog državnog organizma. Vidgoša. vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. Anđelić. O lokacji ovih gradova. Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. Međutim. nisu još do danas arheološkim putem potvrđena2. Sarajevo 1966 (Nada Miletić. kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne . Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta. Ranoslovensko doba). Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa. U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje. Prema tome. godine. Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. Uskoplje. 89 Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. godine. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa. 1 E. savremena ovim nekropolama. Ranoslovensko doba). sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. 63. Beorpaa 1959* 58. Neretva. naselja. Župe. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom. P. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački4. 203 i 204. pored toga što je imala slane izvore. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić. što nije bio slučaj ranije 7. kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke. osim Vrhbosne. 388.Bosne. Ranoslovensko doba) 390—398. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje. isto. Lašva. 224. 59. Neretve i Drine.

J. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. Smičiklas. u stvari. kmetovi i ljudi. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. uskoro poslije izdavanja pomenute povelje. Tako je Ninoslav. Uskoplje ili u plodnim kotlinama. na primjer. Nada Miletić. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. Vindobonae 1858. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države. godine pominju se. radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. slučaj sa župom Vrhbosnom. Monumenta Serbica. III. nije naznačeno koje župe i krajeve drže u svojim rukama. Šidak. poklanjaju se zajedno sa zemljom. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena. e F. kao što je. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom. podizana tamo gdje je stanovništvo 4 Isto. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. 388. Lepenica. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. 21. kao i svuda u feudalnom društvu. Međutim. 176. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci. vansudsku represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa. Zagreb 1905. 9 T. Arheologija XVIII. Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. godine. 399-^tOO. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države. Codex diplomaticus. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka. uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi. dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12. Codex diplomaticus. sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se. ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa. „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni. koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost14. Doduše. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. Međutim. 1—2. Tako on ukida izam. kao što je Neretva. te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako uporište u Bosni. „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po kotlinama. Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. IV. Zagreb 1955. u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari. Seljaci u Bosni. GZM. 239—240. inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. godine11. Zagreb 1906. III. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino- . Miklosich. 7 T. ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države9. odnosno prva naselja u IX vijeku. Smičiklas. biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. s 90 imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom. Sarajevo 1963. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima. dakle. biskup je morao napustiti Bosnu.administrativno upravne jedinice. a naj-viđeniji medu njima poimenično10. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. i to prije 1252. pored feudalaca.

cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis. Miklosich. P. IV. O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. II. IX—X. Codex diplomaticus. KH. koji im je. la A. 91 svome zetu župu Zemunik. CB. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu . prediis. kn). 239. rofl. Ilperjiefl. 245.. Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava. 11 Isto. npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU. Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama. Mon. iako u opštoj formuli. vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. Serbica. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine. U Dubrovniku. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava. Pošto su navedena samo granična sela. pominje vezivanje seljaka za zemlju. 237. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. 14 Desanka Kovačević. u Donjim krajevima 15. Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja. 28—29. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. oživjela trgovina robljem u . 9—10. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne Bosne. ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža17. XVIII. čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje. Naime. koja se protezala uz Vrbas. HBaHOBiih. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. 79—95. CojiOBjeB. odvođeni u tuđinu. Međutim. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. Ovdje se. Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. 10 F. izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u ropstvu. 28—33. sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. talijanskim gradovima. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela. to je.. CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa. villis et universis populis".slava. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili. Sarajevo 1961. kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga18. žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. godine 8 HcTopujcKH laconHC. 33. I—II. II. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". Ljudi. 247. 1947. Djela Naučnog društva BiH. kako je navedeno. ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika. Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. 1959. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka.

CapajeBO 1937. kože i poljoprivredni proizvodi. u vremenu od bana Kulina do Stjepana II. u Bosni tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. Tako. odnosno XII stoljeća. T3M. Beorpaa 1954. HcropHCKH nperjie«. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. Bosanski rudnici još . Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih. ona je još uvijek malog obima. znatno manje iz Usore. U svakom slučaju. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. 17 D. XLIX. proširuju se i na ostale naše primorske gradove20. 132—134. 18 V. a to isto dobili su i Rabljani od Pavla. trgovina sve više napreduje. poznatom trgu na ušću Neretve. 141—142. 588. a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. Codex diplbmaticus. Pavle Šubić. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. 37—54. pored Dubrovnika. U unutrašnjosti Balkana. XLIX. proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI. čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje19. a u susjedstvu Bosne. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravoT. gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena. neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice. 41. Vinaver. Anali Histo rijskog instituta JAZU. T3M. Pored toga. dakle.primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. isti. nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. 27—36. Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske. B. Cnapah. kao bosanski ban. to jest do dvadesetih godina XIV vijeka. Dubrovnik 1953. 1937. M. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma. VI. 1302. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene. Zagreb 1908. 125—147. posebno Dubrovnik. kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte. XLVIII» CapajeBO 1936. Srema i Livna. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. M. nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. što ranije nije bio slučaj. Sane. Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe. To su u prvom redu vosak. II. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. izvozi se i roblje. godine daje Splićanima široka ovlaštenja za slobodu trgovine. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci". čak. na primjer. rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK. 105—107. F3M. Kovačević. 12. a sasvim rijetko iz Vrbasa. veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima. Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne. Dakle. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene. Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK. 1287. KapaHOBHh. 16 16 92 vjernost. Smičiklas. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni. bana Hrvatske i gospodara Bosne21. KapaHOBiih. mogli i prodati. proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. Pored Dubrovnika. 1. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne.

koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata. 10—11. — D. 122. 76. Ponekad je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva. na primjer. 124. pa je vjerovatno da žitarice. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. « B. — fl. 77. Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh. — D. 6. Kovaćević. TiiipKOBiih. JtHHnh-KHejKeBHh. PRIVREDNO BUĐENJE Iz vremena Stjepana II. Xpa6aK. godine dopremljene izvjesne količine žita. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. Kovačević. 128. godine. IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar. 76. 19. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1. Prema njemu. nap. 19 Isto. 124. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. 1 U Dubrovnik su 1339. dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik. i C. 176. išli su većinom u Bosnu. nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj. Capa-jeBO 1978. prema tome. Eeorpafl 1964. 128.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa. 10. u jesen 1346. B. Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena. IIpoMem OKUULOM. To su. prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa. 78. X. Trgovina u 10 srednjovjekovnoj Bosni. XII-1. dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. Upor. ipak izvozi žito5. D. te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. HOBH Cafl 1967. Fo.mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX. uz stalne ratove sa Mađarima. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. koje nije bilo izrazito žitorodno. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II.000 stara zrnaste hrane*. Jedna isporuka iz 1334. Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja. 25—27. 123. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka. Xpa6aic. O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. u stvari. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim . koji je. oko 1200. i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime. 95 Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. Dušanka Dinić-Knežević. 19. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja. bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa4. jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati.nisu bili otvoreni što se. ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa. CapajeBO 1964. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. H33O3 oicuuiapuua. zadarski građani Matej i Aristodije. čak. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. HOBH Cafl 1969. 123. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa. roflmiiH. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita3. Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee. 8 D. XIV. koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva. malo toga je ostajalo za izvoz. godine. godine poslao u Dubovnik 2. FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede. 21 Isto. 93 //.

U stvari. zatim ječam. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. docnije. lb. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. 76. dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu. — JX. 96 je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. . 124. Kovačević. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. 20. te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. ovsom i pšenicom. IX 1325. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. Uža Bosna 6 Doduše. Xpa6aK. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas. IX 1335. zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. U sjevernim. H3803 Mcuiuaputfa. 20. u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. 9 D. posebno Ankonu. 10 HAD: Reformationes (Ref. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države6. već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. čak. Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama. fol. Xpa6aK. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice. U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7. XI 1336. Zbog svoje rentabilnosti. HAD: Diversa Cancellariae (Div. Dok su ranije. 28. H3eo3 OKuiuaputfa.) 8 fol. pa čak preko Dubrovnika za Italiju. 129. U septembru 1383. Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. S druge strane. lb. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom.krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik. 129—130. fol. bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. 11. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. B. ^HHHh-KHeJKeBHh. 77—78. IIpoMeui MCUMOM. kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe. pored planina. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom. 128. H3B03 Mcuuiaputfa. dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica. 23. U stvari. izrazito planinskim. Xpa6aK. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca9. 15. TlpoMeCu OKU&OM. VIII 1380.) 8 fol. — B. U dva navrata „pastirus" iz Bosne. fliiHHh-KHe->KeBHh. ' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. krajem XIII vijeka. radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu. nepoznatog imena. JJ. Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku. 77. stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim. 8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. 126—127. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. Canc. 89. 154. doticala za izvoz. IX 1325. 33. — B. 12. već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11. 8'. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku.

r. 365. gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. X. 197. 135. Osim toga. naseljenim uz trgovačke puteve. IIoce6Ha H3^aH. iz posljednjih decenija XIII vijeka. za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15. 1278—1301. 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv. la K.. Pored ostalog. 359. Bosni su priključene oblasti . FjiacHHK IjeTHH. vraćaju iz Dubrovnika. 263'. 11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele. Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. Canc. kao čuvari prolaza ili prelaza. 107. ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. Not. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaškog stanovništva. T. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist. Vlasi. rioce6Ha roflaita CAHY. 13. CapajeBO 1963. Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe. HOBeM6pa 1961. je3HK H KH. 5'. 2. JupeHeK. T. br.. gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa. fol. Doduše. H 25. Not. 125— 127. 6. 15. vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša. IX 1335. te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete. Pripajanjem Humske zemlje 1326. U Dubrovniku su prodali stoku. godine Stonski rat.Uecaino KoBa^ieBHh. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva.a IleTpoBHh. mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode14. ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti. Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy. konj je upotrebljavan za vuču u galerijama. jer su bili u blizini Dubrovnika.) 2.te u ovo vrijeme vlah označava stočara. CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa. 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa. 110. Isti je slučaj sa Matarugama (1318). Deb. Dubrovački trgovci kod vlaha.CKHX My3eja. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama. 154. zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju. prodaje tri konja za 40 perpera. rBypr)im. 12 .HEHX. Ltenafce 1977. Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. Cmviii03HJyM o cpeflH. 11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe držali brdska goveda i koze. 12. Eeorpa« 1959.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju. Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke.a H. IX 1284. 102. najviše ovce. kao naoružani konjanici. 11—22. 97 Mali brdski tovarni konji. naročito od početka XIV vijeka. njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. 124. 18. Docnije. KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu. I. VI 1339. Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo. 108. HAD: Debita Notariae (Deb. takode stočarima albanskog porijekla. BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa. ^peMouiHHK. i to već 1297. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13 Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva. predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. Div. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi. godine)12. iz oblasti Lepenice. fol. fol. držali su i svinje. stočarima albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara. jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. godine. ^IpeMoniHHK. Bogoje Dobrišić iz Bosne. Eeorpan 1932. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so. Burmaz sa sinovima. nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine. III 1334. ali se ovi. Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. obavljali svoje poluvojničke službe. XI 1284. Prvi se pominje. I. za vrijeme Tvrtka I 1377.

a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. 179. 34—38. Div. uz stoku prodavali su vunu i suho meso. fol. r. Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu. igrali sve važniju ulogu. Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva. sinu Hrvatina ključkog. u „djedinu" dvije župe. na dubrovačkoj pijaci. Canc. Monumenta Ragusina. Monumenta Ragusina. Gl. CapajeBO 1963. 14. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu. Eeorpafl 1978. Ova župa obuhvatala je 23 sela. Not. 23. 3. J np e q e K. koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. 199. IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX. IX 1357 itd. On je 1331. Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom19. brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest. 9. Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. H 25. IV (3). Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. fol. III 1335 itd. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. važnija i većih razmjera. BJIOCU U Maepo-gjiacu. Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. II. 144'. a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. Vlasi donose sir u Dubrovnik. glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. II. P. 17 J. 183'. u' stvari. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju baštine. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za svoje proizvode. već su bili i važan predmet razmjene. O vunenim prerađevinama upor. 98 putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine. 14 J. meso. fol. VIII 1285. S obzirom na to da sela nisu navedena. VI 1343. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka. 22. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. fol. u privrednom životu današnje Hercegovine.) 3. 11 fol. Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. 392 (1336). Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću. godine ban Prijezda. Zagreb 1897. dodjeljuje svome zetu. VIII 1319. naseljene vlasima. Vlaški sir (brenca. 30. već pomenutom poveljom. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. kože. 197 (1357). Sva su sela . 114—125. 29. 26. 253 (1328). HOBeiw6pa 1961. Div. Ova stočarska kretanja. Tpad)yHOCKH. ib. Veoma važni 15 P. što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta. 25'. Konavla i župe Dračevice. a u Vrbanji četiri sela20. Canc. nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe. prenos robe bio bi nemoguć. 37. IX 1330. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune.. 15. HAD: Diversa Notariae (Div. nap. ib.'iaiuKux Kauiyua. koju 1287. Cmonapculao. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika. Feudalni posjed u ovom slučaju je. 51. Gelcich. Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. Zagreb 1882. pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16. 223 (1326). X 1347 itd. V. Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi. župa. II. CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje. Karah. Ragusina. — K. Gelcich. 194. Mon. Bez brdskih tovarnih konja.Trebinja. 14. KaTHh. Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e. 22. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva. 22. J.

vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav22. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno. kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu23. 81 Isto. •• L. godine. VI. jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. Mtinchen und Leipzig 1914. Thalloczv stavlja 1323. 7. kakvih je bilo u Konavlima. 11. str. VIII. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. Stjepan II je oko 1330. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima. Prema tome. 18 M. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane. Pa ipak. Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa. prilikom darovanja vodilo se računa da dva. više se ne poštuju granice župa. kome . 10—11. 20 L. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. Pored ovako krupnog feudalnog imanja. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380). jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. VIII 1336. 81 —82. L. A. Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. 20—22. posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planinske vijence.pojedinačno naznačena. vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. Studien zur Geschichte. u plodnoj dolini rijeke Sane. sa izuzetkom Čečve. Pored sela pod Ključem. II. III. oko 1323. Tu su dosta kratko navedene granice župe Plive. Solovjev — 1335. Zagreb 1889. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)24. Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela. 16—19. Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik. ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića. 13—15. Od te polovine 1323. a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas. Naime. 23 F. Tako se> na primjer. koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima. znači u župi Banjici. godine nalaze jedno pored drugog. I. ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. Jakotino. Pod Blizk). Thalloczv. koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda. ustanoviti gdje su se nalazila21. mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda. Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366. J^HHHh. br. 99 Prema tome. godine. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama. 119-120. gdje je dobio osam sela25. Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. kao što je poznato. Novim darivanjem iz 1353. br. može se uočiti određen sistem. na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. nije moguće. ali se zato sela uopšte ne pominju. kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable. Za razliku od ranije prakse. a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. Rački. br. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. Thalloczy. Starine. Uglavnom su smještena u Banjici. V. god. ]Wi. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. 19 L. Beorpafl 1937. XX. selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na vlastelinstvu koja je. Studien zur Geschichte. ako ne i više. godine. Ćorović — oko 1332. sela budu jedno pored drugog. čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima može odrediti. Thall6czy. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu26. IV. br.

" L. glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i . Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve. tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. Serbica. S druge strane. oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. Splitom i Šibenikom. Miklosich. 247. ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more. Mon. Nešto docnije. Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. " L. Miklosich..via Drine". Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća. Thallćczy. koji su je jače povezivali sa svijetom. 1897. Tako. 1323. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu. Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu. III. Livna i Glamoča. Neretva je bila i važan vodeni put. 26. Mon.via Narenti". a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29. kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. oktobra 1339. pa su na taj način i 192.1395... 100 uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. XII 1400. U stvari. Studien zur Geschichte. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas. Poslije spora oko carina. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima. godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima. Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. U trgovačkom ugovoru koji 1404. 183— " F. . našli su se sada u okviru bosanske države. IV 1395. br. IX. Novi trgovački putevi. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. . GZM. pod gradom Blagajom. Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede. Zauzimanjem Huma. pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. 224. Poveljom Stjepana II iz 1332. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve. 12. kao i od ostalih. Thalloczy. Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine. Serbica. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. Međutim. deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. Već u februaru 1326. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine31. 7. 8. prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava. Dolaskom Huma pod bosansku vlast. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27. postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika. priključivanjem Zapadnih strana. što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. na primjer. " F. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca. odnosno Duvna. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine. Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca.

svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana33. Dubrovnik 1931.000 perpera. posebno izvoza. 16. 101 Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. Razvojem rudarstva. Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ EOCHU. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od šest mjeseci. Dakle. o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana 35. glavni nosioci. ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. Venecija. I/l. podstiče . te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje34. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar. Kovačević. izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom. bili su Dubrovčani i oni su. 28 29 D. CTOjanoBHh. roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI. vrlo poznatom trgu. sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe. 17. sirevi i vosak). ali je inicijativa mogla doći i od bana. pod čijom se vlašću još nalazio. ipak. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. U neposrednom susjedstvu Srebrenice. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. VIII 1332. 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. 159. razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. među svim stranim trgovcima. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38. radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. M. poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. kako izvozne tako i uvozne trgovine. 31 D. Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora. U stvari. Orape cpncue noBeibe a nnCMa. 158. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovački imetak. 229—248. 15. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari Sasi. Promet robe je u stalnom porastu. koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu.Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože. Nagy. Kovačević. Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika. U svakom slučaju. olovo i bakar. na drugoj strani Drine. Sremskoj Mitrovici. Bosanska privreda. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. krzno. 29—3. 15. Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349). Dubrovnik 1931. Jh. 33—38. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. približila. Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik. zatečene tada u Bosni. Po svemu sudeći. Beorpaa 1929^ 43. razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater. u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana. Isto. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. iznosi 25. Kos. mijenja se struktura trgovine. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika. flecaHKa KoBaMeBHh. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. U avgustu 1331. CapajeBo 1954. ali se na taj način bosanska država. godine. zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom.

okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. pa se. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku . Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana.njegovu kopnenu trgovinu. godine. — H.de Bossine". poslovali i van granica bosanske države. navodi samo da su . čak. Sarajevo 1929. 15. Pavla Gizlića i brata mu Petra. 1-27. nap. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva. Eeorpa« 1960. Nesumnjivo. pored rudara Sasa. u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. Gradcu i Dvorišću. iako rijetko. Čremošnik. u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. još za vrijeme njegovog strica. XLI. IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT. koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u užoj Bosni. Uz rudarske jame. dok lokaciju Dvorišća nije moguće identifikovati. Narentum). Canc. 19—20. . 26. Pored Ostružnice i Diijeva. pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjovjekovne Bosne. i unapređenjem trgovine. 29. U oba slučaja radilo se uglavnom o manjim iznosima. Kao već razvijeno tržište. 30—33. Pa ipak. Ostružnici.HHHh. Beorpafl 1955. ■1* G. koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog39. je3HK> Hcropnjy KH». Kovačević. Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu. Pa^oJHHh. zajedno sa Humskom zemljom. 19. H 4>ojiiuiop( 102 vaca. baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. CB. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje41. HAD: Testamenta Blagog djela 3. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo32 Isto. 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU. u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti. pa su. bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci. Domaći ljudi iz zapadne Bosne. Div. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. i njihova imena pojavljuju se.. Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha. ali ne i mjesto iz koga potiču. 286. u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana. pored imena domaćih ljudi. te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37. zabilježenih u dubrovačkim izvorima. 35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića. 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. VI 1347. uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38. 18. Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu. 59. To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. 11. fol. 1—18. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. fol.H. GZM. I. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. Dok 37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo . IIoce6Ha H3Aaita CAHY. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca. koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima. 1348. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor. O izvozu i uvozu: D. To pokazuje primjer Poznana Koštica. tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina.. 1—2. zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu. IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma.de Bossina".

du42 O podacima iz Dubrovačkog arhiva. Up. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14. THM. među kojima ponekad i one strane proizvodnje. godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima 103 . Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih država. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. 11. Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom. do 1352. Voje. u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele. Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. 32. 41 Značaj trga uočio je još K. Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna. a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. O značaju ove trgovine. kod današnjeg sela Vida. *° R. Sarajevo 1976.qjy. U Drijeva se još uvozilo ulje. dao Krvašu Držiću. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj. D. knj. naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja. Klovije i Rekanatija. Tošić. Frankavile. oni se pominjil kao zakupci drijevske carine. 21. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. sada se javlja i domaći novac. i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. Div. XI 1334. koji je cirkulisao u Bosni. Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca.vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu. a ponekad i u krajeve preko mora43. Eeorpa« 1938. za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. u prvom redu dubrovačkog novca. u doba Stjepana II. Srda. Pored stranog. Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku. koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45. Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli. CapajeBo 1976. 43 Đ. 198. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj. 17. XLVII. Tošić. 210. do 1330. 109—147. uskoro zatim iz Venecije. roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX. — I. obično obraćao Drijevima. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. na više mjesta. KoBaieBHh-KoJHh. Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. Đ. a M. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh. O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju uoM>w. fol. odnosno današnjim selom Vidom na mjestu antičke Narone upor. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano. pak. TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja. je K. Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH. Jireček. govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. godine. pustio je u promet čak imitacije mletačkog. jer od 1313. . Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. Već od 1303. to se Dubrovnik. na lijevoj strani Neretve ili. period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog trga. XLIX. 209. Kotora i Sv. 88'. a zatim odvozila karavanima u zalede. Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi). Trg Drijeva u srednjem vijeku. u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj. ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. 34—36. tkanine različite vrste. na potoku Norinu. Tako je Bosna. Vida. 18. Kovačević. O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326. 44 Već je 1344. Trg Drijeva u srednjem vijeku. koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. kompanjonu pomenutog Martina.Harnih. — M. Tošić. Pored Dubrovnika. te od 1340. a na mjestu antičke Narone12. Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije. a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. godine nisu sačuvane kreditne knjige. XXI—XXVII. Canc. prvi period bosanske vlasti (1326—1357). već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta. 38 D.

1 u srpskoj državi. XXXV. ona nije potisnula naturalnu privredu. KoBa^eBufc-Kojuh. a u Dubrovniku od 1337. 45 JI. te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47. već sredinom XIII stoljeća. niti obuhvatila sve oblasti privrednog života. u doba Uroša I. 105 . *' noeejbe u UUCMO I/l. Međutim. 44. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina. U povelji iz 1332. 104 brovačkog i srpskog novca46. kao što je razvoj novčarstva.ne smiju slati stoku u Apuliju. poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. VIII 1332. Sarajevo 1984. FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee. 22. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda. javljaju se emisije domaćeg novca. Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci. 15. 45—47.. Godišnjak Društva istoričara. *• D Kovačević. — Desanka Kovačević-Kojić. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 21. 36. godine.

godine javlja se rudnik Fojnica. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je. kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike. proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne. civilisations. Les mines d'or et d'argent. ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće1. s jedne. Pored Ostružnice. sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. s druge strane. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. do 1391. dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta. smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. Pored članova plemićkih rodova. stalno raste. 1 1 braće Bokšića. O Trgovini olovom. economies. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. Firenca. Kovačević. Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne. Desanka Kovačević. sociites. kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra. Pariš 1960. Za razliku od evropskih rudnika. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. posredstvom Dubrovčana. Od stočarskih proizvoda. ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva. Gaeta4. preko Dubrovnika u Veneciju. 248—258. kraj naročito bogat srebrom. godine kopa željezna ruda. kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. Osim čuvenog rudnika Olova. bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. zatim bakrom i olovom. Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije. nesumnjivo. 107 . mars-avril. kao što su Sicilija. Piza. godine). u prvom redu u Veneciju. te postao carinik. zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka. olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje. Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice. Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene3. a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. Pored Venecije. snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne. 26. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. zbog načina na koji je bila organizovana. u Busovači se od 1371. i u otvaranju novih rudnika. već od 1365. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. kao i u susjednoj Srbiji. čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno opada. kao i srpskih rudnika2. naročito u pojedine gradove i krajeve Italije. ima više sačuvanih podataka. snažan podsticaj proizvodnji bosanskih. 25. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. Tako je u periodu od 1372. Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice. Naročito se Zore društveno podigao. Takav je slučaj D. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova. Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika. dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova.///. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova5. Annales. Dans la Serbie et la Bosnie medievales.

drvo i žitarice. 7 D. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu. ribe i soli8. 12. D. oduzetu silom. U stvari. ' 8 Isto. 54'. 33. počele su se pojavljivati malvasija. Trgovina u srednovjekovnoj Bosni. Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira. širenje državne teritorije. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku. Predmet izvoza su i konji. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka. 23. VIII 1371. * B. pored trgovaca. Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje.000 perpera. Razvoj i organizacija carina. jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. šteta nadoknaditi iz državne blagajne. D. koja će vremenom dobijati sve veći značaj. C. i to u Veneciju. 97. Kovačević. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih službenika9. tokom prve polovine XV vijeka. Canc. U izvoznoj trgovini. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije. koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik. a naročito proizvodi pčelarstva. Uz tkanine. ' B. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. Novi Sad 1957. 16. godine. goveđim. Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. artikal široke potrošnje. i iz Dubrovnika. zatim jagnjećim. Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 9 D. Medu njima. Kovačević. dabrovim i drugim kožama6. 27—30. 231—232. 3 31. neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim susjedom. Krekić. i to u prvom redu vosak. Kovačević. neophodan za život ljudi i stoke. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. 32. 36. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina. njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine. 108 Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so. Doduše. Radilo se o ovčijim. Div. kao srpskom vladaru. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Čak se predviđa da će se za robu. a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj.od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. posebno rudarskim proizvodima. fol. neometan samovoljom feudalaca. ulja. 13. 5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza. glavnog domaćeg tržišta soli. Kovačević. 33—34. ali je vodio u tom pravcu. pored razvoja rudarstva. Za razliku od ranijih bosanskih vladara. U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. pozivali bosanski vladari10. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne. išlo je na ruku. Postepeno je rastao i broj onih D. Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee. plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2. Tvrtko nije izdao ni jednu . TiHpKOBHh. 14—19. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi. II. Krekić. 32. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine. Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne.

s druge strane. Podgrade ispod Visokog. kako trgovina željezom nije bila rentabilna to . godine i uskoro postaje važan trgovački centar. na primjer. " Isto. I. pa i olovo iz susjednih rudnika. U Srebrenici je tako. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. Tako. moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju. uveliko je kolao i dubrovački novac11. 237—292. i rudnikom Olovom. Kovačević. Uporedo sa domaćim. Ren g j eo. 226. 227. ali je činjenica da se 1387. I pored toga. br.povelju dalmatinskim gradovima. 17. koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro. kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima. Nije pouzdano da li je Tvrtko. Kovačević. 24. 51—52. Upor. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom. Njihov uticaj. 6'. koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva. čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon11. Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. VI 1387. nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. GZM LV. J[HHHh. I. naročito na unapređenje trgovine. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini. s jedne. na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu. D. Sarajevo 1943. 80. 218. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne". Kreditna trgovina. 69—70. 83. kao i vrste rude koja se tu kopala. uopšte kovao svoj novac. Tako se. I/l. noeejbe u um/na. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana13. godine. Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima. na primjer. zatim Foče i Ustikoline12. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog. Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi. augusta 1380. IV 1378. najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače. nap. postojala kovnica novca. poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. Voje. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. sa privilegijama za slobodu trgovine. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko. 35—36. 18. godine. docnije više ne javljaju. već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. u blizini Srebrenice. 23. Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve više povećava. 27. 10 11 osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. poslije proglašenja kraljevstva. poslije 1365. na području bosanske države. S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu. godine. trgovi Dvorišće i Gradac. 10. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. već u drugoj polovini XIV vijeka. ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva. Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. Srebrenicom i Novim Brdom. 11 Pregled literature o bosanskom novcu. fol. 3a uctuopujy pydapcuiea. javlja se prvi put 1355. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. Novci bosanskih banova i kraljeva. kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju. vladarsko i političko središte bosanske države. Canc. D. Trgovi u užoj Bosni. kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. M. 13 Div. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.

54. Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti. Ova oblast 15 #. kada se prvi put pod ovim imenom pominje. pa pojedini od njih postaju dubrovački građani. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka. Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. godine kada se prvi put javlja u izvorima. sa naseljem Sasa i Dubrovčana. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području. 110 počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. O usponu Srebrenice: M. I. trgovina olovom je bila vrlo intenzivna. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. Saobraćajna arterija. Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju. među njima i gornje Podrinje. 50. Već od 1366 godine. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca. JjHHHh. gdje se kopalo srebro. poslije Srebrenice.. rudarska naselja u srednjoj Bosni. KoBa^eBHh-KoJHh. sa trgovima koji su se tu nalazili.Busovača. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj.via Drine". FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee. g. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom. a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. 34—41. te se na tim osnovama Olovo. Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti. koja se tu od davnine ustalila. koji se tu javljaju. Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. nisu snažnije napredovala. godine u vezi s karavanskom trgovinom. Zbog toga su i trgovi. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče. Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja. 51. koji se prvi put pominje 1376. 3a utiuopujy pybapciuea. trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica. a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni16. . inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. vodila je za Srbiju. kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. nego u centralnoj Bosni. Pored Dubrovčana. poznata pod imenom . Naprotiv.

blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena. čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. KoBaMeBHh-KoJHfe. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu. sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku. bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada.. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. zatim trgovci iz Firence i Ankone20. ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon24. bilo otpremano u Dubrovnik. ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa. Venecije. Ankonu i Firencu. IIpnjenojBe 1976. mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. 39—85. III. Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. kože i voska sada se izvoze velike količine olova. "Byptjin. U decembru 1382. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. Tako postepeno od trga solju. IIpiijenojBe 1976. JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y. Domaći ljudi. Firencu i Ankonu. u drugoj polovini XIV vijeka. Već 1372. naročito od osamdesetih godina XIV vijeka. godine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. Mesinu. u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700). IIpHJenoji>e 1981.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika. Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik. za domaće potrebe. Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika. 19 Đušanka Dinić-Knežević. podignuta za odbranu naselja. Vino. npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy. za Veneciju. stočarskih proizvoda. III. CHMno3HJyM . JJ.. naših primorskih. Utvrđenja Brštanika i Novog. B. a odatle rijekom do Drijeva. 211—223. biber itd. Pored žita i stoke. predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. npujeuojbe y cpedneM eexy. Roblje sa Drijeva. 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. 41—44 C.a IleTpoBHh. VIII. Drača. morskim putem do ušća Neretve. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva. kao i niz drugih artikala (narandže. a mnogo češće. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli. kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka. Brindizija i Krfa 18. 237—238.Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn. 17 16 direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika. TiHpKOBHh. izvozilo se. 148—149. na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa. glavnog domaćeg tržišta soli. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg. CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa Byha". IX. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. te prekomorskih gradova. CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21.eBHha. postavljali svoje stalne konzule22.ona se sve više doprema iz Valone. krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. 159. dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države19. u talijanske gradove Veneciju. pored Dubrovnika. 18 MmieHa FeiiHh. Ono je. III. 111 . Xpa6aK. Eeorpaa 1955. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog. Privremeni gubitak Drijeva. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani. HOBH Ca# 1966. ulje i tkanine. preko Drijeva. Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee.

zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. 123. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište. prvenstveno Srebrenica. O usponu Drijeva u XIV vijeku. oni svakako nisu imali veći značaj. Tošić. Vinaver. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. D. Trg Drijeva u srednjem vijeku. vjero20 B. iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. JX. Rudnici. J]|HHHh. Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase. Glavna područja. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja. Tošić. 122. KoBa^eBiih--Kojnh. H3803 ofcuutapuifa. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. Dakle. bila su: rudarski bazen oko Srebrenice. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu. upor. Raseljavanjem Dubrovčana. 123—125.Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča. S druge strane. 122. 49—50. 112 vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. vinom. karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove. Tošić. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. Xpa6aK. ** JJ. Trg Drijeva. a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija. međutim. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova. te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. . srednjeg Podrinja. Đ. 21 V. a zatim rudnik Olovo. D. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva. tj. FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee. dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. 45—49. Trgovina bosanskim robljem. 23 M. a trgovalo se žitom. ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja. Dinić-Knežević. " Đ. Tpi JJpujeea. Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine25. Tu je takođe organizovano tržište soli. blizu ušća Neretve. KoBa*ieBHh-KojHh. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju. kao i ostalim artiklima. Trgovina žitom 106. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik. 128—130. jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja. Trg Drijeva u srednjem vijeku. na kojima je došlo do formiranja novih rudnika.

bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni4. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. 1—167. jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. Centar za Balkanološka ispitivanja. Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica. Sarajevo 1974. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja". Godišnjak XII. Prema defteru iz 1468/9. godine. PRIVREDA SELA 113 O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. ANUBiH. 1—658. te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. Aličić. Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš. Šabanović. rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee. Tako svi posjedi sela u Vrhbosni. Vlastelinstvo Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele. S. ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. Anđelić. i fl. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure5. . koji su popisani kao has Isa-bega. Zbirni katastarski popis iz 1455. t. Zatim. godine nije publikovan. 1390—1512. posjed carskih hasova. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja. 212. 128. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. 1976. roflHnra. 3 P. IV. N. Sarajevo 1964. 1. a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti. Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y. Beldiceanu. godine crkva sv. dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. bar u prvo vrijeme nakon osvajanja. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe. godine za bosanski sandžak 1. II: Reglements miniers. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare. Tonmh. godine. odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. Upor. a A. Filipović. 50—51. O značaju ovoga deftera uporedi: N. naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu.23 Ti. Pored svjetovne vlastele. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. Orijentalni institut. Orijentalni Institut u Sarajevu.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX. u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. To su popis bosanskog krajišta iz 1455. 10. S. 115 Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. Dolaskom Turaka. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. Defter iz 1468/9. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. knj. 1 H. prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja. sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. Aličiću. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. 37—50. poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. Pariš 1964. 1985. godine i sumarni defter iz 1468/9. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve. A u defteru iz 1533. KoBa^eBHh-KoJHh. koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). 235—249. te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza. XXI —XXVII. godine2. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. godine. Krajište Isa-bega Ishakovića.

ali je on neposredno koristio samo dio zvani „carina". U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići". Osvrt na pitanje islamizacije. Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika. — N. imali feude u Bosni i Srbiji. 39. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. susreću se zemlje koje nose ime „crkvena". 401 —403. godine. Franjevački samostani su takođe imali posjede. Slansko primorje i župu Konavle. Isto tako. posebno u defteru iz 1489. • U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić9.Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika. Filipović. ' C. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. N. 27. Poznato je da su i pojedini Dubrovčani. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Upor. protovestijara kralja Tvrtka. Međutim. 5. kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća. burnih. — M. nap. dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. ubjedljivo dokumentovanih. 10. Rudnici u Bosni. kao i zemlje zvane „crkvišta". Poslije ovih istraživanja. Nikola. Historijski zbornik. knj. Sarajevo 1978. 28. koji se već računaju u vlastelu. 11. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su. imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. Filipović. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili. godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja. Sarajevo 1976. Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee. i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. uključujući Trebinje i Konavlje. ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika. dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice. Handžić. Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. Prilozi za Orijentalnu filologiju. tj. (M. 403. Eeorpa« 1959. koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. 461— 480). u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti). oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. 151. Dabiživ Latinica. Zemljišni posjedi „crkve bosanske". Sandalj Hranić u jednoj. kao i u unutrašnjosti Bosne. imao je posjede. XVI. Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU. čak. posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. smatra se da su ove zemlje. A. imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta. pa 1 u imenima mezri. 38. Godišnjak VII. inače veoma uspješni trgovci. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici. 6 A. Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima. Godišnjak XIII. 4 U bosanskim defterima. Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'. — N. stekavši naklonost vladara. TiHpKOBHh. Ista razlika između slobodnih baštinika. 139 —149. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". medu hassa-zemljama. Filipović. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka. sin Dore Bokšića. odnosno sela u župi Luci. Handžić. U Konavlima. a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići". a obuhvatale su 116 . Zagreb 1972—1973. a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. Sarajevo 1970. koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. HCTOPHJCKH nacounc. Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta. godina XXV—XXVI. odnosno „carine". jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. a Radoslav Pavlović u drugoj polovini. 189—190. poznati u Popovom polju. godine. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje. knj. Hadžijahić. dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu8. Tako su fratri crkve sv.

Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka. Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae. Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države. Povelja kralja Ostoje. Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta. koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. IV (2). 188—189. u njima se javlja i naziv „begluk". izraz „crkvena * C. a to . o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši. M. uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice. godine vidi da je na prostoru. TinpKOEHh. kao i domaći nazivi „carina" i „stup". postojanje stupova. pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. 189—190. nabraja. ukazuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje.. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve13. sa velikom sječom šume. 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. nalazila po selima. po pravilu. Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu. 9. izdata 1400. tj. 257. Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. a ako pripadaju crkvama ili manastirima. godine. i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve. U stvari. naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja15. bila raširena ustanova vlastelinske rezerve14. Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup". ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu. Filipović. može se konsta-tovati ova ista pojava. koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države. još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. i Gl. godine. koji je tom prilikom popisan. Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku. korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. a ne samo u dubrovačkom zaleđu. Beorpaa 1973. godine10. O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče12. Za razliku od Dubrovnika. Pored osnovnog značenja. Osvrt na pitanje islamizacije. vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu. 400—401. odnosno u Popovom polju. bili bez vlastelinske rezerve. 10 117 zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu. još samo pojedinačna sela i porodice. na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). a zatim livada11.oranice i vinograde. Ovaj posljednji sačuvao se naročito u imenima njiva. bilo ukupno 1719. Upor. nap. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama. onda i . Pored toga. 11 N.5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva. u doba domaćeg feudalizma. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu. u defteru iz 1477.crkvena zemlja". Pored ovih krajeva. koje se često nazivaju stupovi. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. BjiarojeBHh. Pored hassa. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija. Isto.topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju. dok su zabitna mala sela i zaseoci. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446. Postojanje carina u Slanskom primorju. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja. sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika. tj. 3eM.

594. 324. Međutim. Kukanj. Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH). Poimsnični popis. Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja. drugi volovima. 66. Vrhbosna). nap. JepeMiih. U defteru iz 1468/9. i to u nahijama Bistrica. koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup. uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. 154. U defteru iz 1477. Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni. kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote. čak5 i pravo značenje zaboravljeno. nazivao se dvor16.je naročito važilo za mlinove. 401 > N. livada-Dvorište (Kukanj). Zagorje. Aličić. Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. prikupljena je toponomastička grada. jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. a uslovi pogoršali za seljake koji su davali više plodova nego ranije20. morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi17. Filipović. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan.. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. Radovi NDBiH. kako arhitektonski objekti. Poimenični popis. 333. 549. treći sjemenu. Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim 12 islamizacije. Mostar. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). N. 351. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. 569. Vidogošće. dvor. CB. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji18. Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa. Filipović— R. Naime. Brod. Gašparević. Filipović. 4 i 5. — N. S. 16 N. 324. Sjedište feudalca. kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor). Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela. Osvrt na pitanje 118 krajevima. 96. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. Sarajevo 1965. dvorište). što mu je pružalo mogućnost da pojača eksploataciju seljačkog rada. stupe i samokove. Filipović. Osanica. naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je. Filipović. 396. 3eMjhopaČH>a. 397. 413. feudalac mu je pored zemlje davao sjeme. Upor. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. 433. Aličić. zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9. Mostar. tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga. Prema tome. 303. Na osnovu toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa. 405. od kojih je jedan odgovarao zemlji. 210. Napomene o islamizaciji. upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta. — A. 403. pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. 342. Trebinje. P. — A. . 440. i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup". Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e. Kukanj. Samobor i Soko). Dabar. Nevesinje. Blagaj. Obrađivana je radnom rentom. Samobor. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. 362. Mileševo. 443. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. S. 368. III. 404. Osvrt na pitanje islamizacije. zatim vinograd sa nazivom „dvorište". sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde.ua/ba). M. 15 N. 11. a četvrti radu. feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup. 1485). Filipović. ls N. Osvrt na pitanje islamizacije. EjiarojeBHh. 558. 401. 401—406.

Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. 56—58. Filipović. nap. Međutim. 20 C. KH>. Konjic 1975. Šunjić. 3eMA>opadma. godine. Div. fol. prema navodima N. Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa. VI 1453. klima. U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. BjiarojeBHfc. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus". liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee. 39—62. 296— 298. 245. 93 udovice i 234 muslimanske kuće. TiHpKOBHh. Filipović. Andelić. Ktt. Bobovac i Kraljeva Smješka. Xpa6aK.) bili su važni i drugi činioci. zavedeno je 1742 sela. 18 N. 119 Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju. planine. Osvrt na pitanje islamizacije. U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. 404. Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee. Isti.). doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22. Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka. CCLXL. Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa. naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. 7. N. Filipović—R. 189. Dušanka Dinić--Knežević. To su bili zemljoradnici. i M. 2. 402. 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9. 400. 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava. Not. 400. Osvrt na pitanje islamizacije. C. 76'—78. „tleiuapiuuHa". ratova i pustošenja. kotline itd. 83. TiHpKOBHh. 190—191. Pribitscho Rataich de soto Choc. Osvrt na pitanje islamizacije. pa čak i o njihovom nazivu. već i imena njihovih N. to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka21.17 P. Sigurno je da je i ovaj teret sve većih obaveza. Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase. TiHpKOBHh. Međutim. pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva. M. Zemljoradničko gazdinstvo Za privredu sela. već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. — C. 401. njihovoj veličini. — N. 69. Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. Anđelić. 1963. " C. Upor. kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. Historijski spomenici Konjica i okoline. 188. kao nezaštićena naselja. Sarajevo 1982. 191—192. 38. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji. — B. O selima. U ranije vrijeme. kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. 272—273. sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu. može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera. pored turske opasnosti. pored prirodnih uslova (šume. 242. XVI/1. 3701 neoženjenih. 11. kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki. 18 O zavisnim. Filipovića. HOBH Ča« 1973. roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa. kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja1. i ova pusta sela treba uzeti u obzir. koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8. VII-1. bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. Fjiac CAHY. 1. U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje. Eeorpaa 1974. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela. O 21 . s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne. P. seljacima malo je poznato. 241. 70. što govori da su ova. Histo- rijsko-geografski rječnik. 37. Upor. onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake. Gašparević. 273—276. jer su vlasi posebno popisani. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-posjedu nema njiva. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri". Filipović. TiHpKOBHh. 403. zemljoradničkim naseljima. Popis Hercegove zemlje.

kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova". A. na Tari. IIoce6Ha H3naH>a CAHy. bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. 65. Filipović. 156. 1 N. Poimenični popis. 120 starješina. Šabanović. u smislu timarsko-spahijske organizacije. pripojena je bosanskom sandžaku. godine. 1976. knj. 243. Osvrt na pitanje islamizacije. to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. S. započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477. H. Šabanović. Sarajevo 1959. 406. 2 N. Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska).. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare. Bosanski pašaluk. 237. flHHHfe. te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9.De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona). godine. raspoređen na hasove i timare. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. 44. Filipović. 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee. gotovo sve do kraja XV stoljeća. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu. TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Duboštica Zagorje Mileševo Mostar Goražde Dabar Poblaće Neretva Borovac Popovo Blagaj Drežnica Trebinje Konac Polje Viševa Kava Gacko Kom sela 121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 domaćinstva 1707 1220 1212 1076 neoženjeni 355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24 2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 — muslimani 56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 — 19 — — — — — — — — — 2 — — Ljubuški Viduška Todevac Ljubinje Krička 735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 __________ . u doba hercega Stjepana Vukčića. te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova. Aličić. TiHpKOBHfc. godine osnovan je hercegovački sandžak. 487—500. 117. Beorpa« 1940. Beorpaffl 1964. Uvod (I—III). 156—167. Djela NDBiH. — H. 66. VIII. nakon terito rijalnih promjena. kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukčića KosaČe po njegovoj tituli. Kako je to bilo uobičajeno. imala je granice na Cetini.migraciji . 116. T-nac CAHY. kao zasebna upravna jedinica. knj. XIV. kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka. — M. kao prvo. CLXXXII. Bosanski palaluk. Početkom 1470. ali su se i dalje. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 256—257. Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a. C. u dolini Lima. vododijelnici sliva Prače. Zbog toga je. Kako je Čitav defter.

neoženjenim i muslimanima. na lijevoj obali Drine. Upor. N. S. kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. B0A<»mH. nalazi u nahijama Soko. S. voćnjacima. 8 Oranice. Često su navedeni nazivi oranica. JHKMIH. nalazila napredna poljoprivredna sela. • Tako se javlja selo Stupovi. a Osanica. Mon. 7 Isto. a ponekad i imena njihovih vlasnika8. 111.. kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine 4 A. AHU^AMH . IX-1. 210.H. Vlasi. kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. obrađene i neobrađene. 577. Aličić. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje. 2. sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000). Aličić. XI 1465. • F. obrađene i neobrađene. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. veći komadi obradivog zemljišta. 494. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. 551. PHENHU. Krčevine u nahiji Kava i Soko. XXV. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. njive i stupove. Upor. stoljeću. ugarskoga kralja. Bistrica. 301. između Foče i sela . te su tako nastali njihovi stupovi. Priroda zemljišta je uticala na kvalitet. 378. Miklosich. GZM. KH>. Aličić. Samobor (Pribud). kojom poklanja fratru Aleksandru. 4MHHMH H /tMHIIHlfJH. 343. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna. c rtSjroBH. Tu se između ostalog. itd. 417. CeAuiuiua. C BHNOPpdAH. lokalitet iznad Foče. XXIV.Gradac 2 8 1 — Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se. podesnih za obrađivanje. a pored prirodnih bilo je i drugih činioca. I. trebalo bi imati u vidu. N. 234. Filipović. Mm. Ima dosta toponima. 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia. na više mjesta.krajnje oskudni. U svakom slučaju. Miklosich. 239. određivao broj zemljoradničkog stanovništva. 552. A. Beorpafl 1967. broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje. 364. 102. obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju. inače plodnom kraškom polju. 414. 242. vinogradima i mlinovima6. da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama. 441. navode oranice. S. Poimenični popis. da se najviše sela. CHNOKOlUdfHH. naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. Kukanj. Sarajevo. vrtovima. na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima. napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja4. navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava. na više mjesta. da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva. 482. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. MHxaJbqnii. Serbica. Serbica. 397. — F. i 16. N. A. Filipović. Domaći izvori su. Ako bi se. kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. Poimenični popis. Poimenični popis. 173—224. Aličić. 576. 564. S.^ 65. 18. oblik i veličinu oranica. da su se naročito u dolinama rijeka. 246. 1 121 Pored podataka o bogatom šumskom pojasu. pominju se u povelji Matije Korvina. Listića pod turskom vlašću u 15. Jedino se ponekad u poveljama navodi. Sve ovo navodi na zaključak. 494. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. 5 A. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu. iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. Za razliku od stupova feudalnih gospodara. rani turski defteri češće pominju oranice. ran. Duboštica i Mileševo (preko 500). 12 sela u Humskoj zemlji. i P. dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. S. 363. godine. Dubrovčaninu. na više mjesta. oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina.

90. A. 1540). Višegrad. Prema tome jedino preostaje. naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. Filipović—R. Zagorje). U defteru iz 1477. 3eM/bopadna. Aličić. JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu. Upor. zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika. JepeMnh. Filipović—R. S. 386 itd. — N. Historijsko-geografski rječnik. — N. 80. 1485. I ostali porezi za sijeno. Xpa6aK. da se za svako selo samo konstatuje. Vratar. 122 . Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno. 424. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama. svinje. 263. Za druge proizvode (povrtlarstvo. Aličić. a pored ovih količina. EjiarojeBHh. 327. plaćani su takode u novcu. za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva. Višegrad. Gašparević. Sara jevo. mlinove. voćarstvo. Historijsko-geografski rijećnik. i M. posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Kako feudalna renta.Bastasi. što označava obradive površine dobijene krčenjem lugova. BjiarojeBHh. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva. Upor. 125. 3eM/bopadn>a. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. 1972. kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu. — A.-bopadn>a. 548. bilježen je zajedno12. Psari su krčili zemlju. Po pravilu. ls Isto tako. 3eM. — N. Međutim ima sela. kao i druge oblike privređivanja na selu. sređena po nahijama. 12 Tako.XacXoHa. Beorpa« 1969. I danas u selima Gornji i Donji Stup. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda. O privredi sela. 1516). U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. valjalicc. kao i njihov ekvivalent u novcu13. 103. 112. manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena. 3eMJbopadyba. 551. Poimenični popis. pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. 78—82. ali je ono bilo različito u različitim krajevima. I. koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. Listića pod turskom vlašću. lana i voća. bostana. Gašparević. M. Aličić. pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže. 53. voća. za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. Opširni katastarski popis iz 1455. i M. a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda. Gašparević. BjiarojeBiih. 180. Olovo. Ilojboupuepedha upou. Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura. — A. 1489. Historijsko-geografski rječnik. Poimenični popis. 11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar. godine. S. zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela. 10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468. Upor. košnica i lana. Oblast Brankovića. S druge strane. bostana ilana. i M. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. Ostala. svinje. to smo i njih naveli u donjoj tabeli. Filipović—R. Upor. EjiarojeBiih. bostana i košnica. ni mjere nisu dovoljno poznate. pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice. na području Sarajevskog polja. Gojin Laz (Lepenica). O toponimu krčevine upor. — M. — A. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve. navedena je i njihova vrijednost u akčama. prosjek rente je najveći u velikim selima. kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru. na primjer. 83—91. (Goražde)10. 102. 97—98. izvedenim od laz. Selo Psari u Sarajevu (1485. 96. Poimenični popis. 357. a opada u srednjim manjim. 120. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat. — N. 321. 38—47. ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. šuma i gora11. Filipović. Sarajevo. 50. slamu. S. S. — P. stupe. HcTopnjcKH rjiacmiK. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije. godine pominju se njive nazvane Laz. sitnu stoku i mlinove.3sodfba Kocoea. 168. Orijentalni Institut u Sarajevu. Aličić. B. pokriveno šumskim pojasom. 406. Osvrt na pitanje islamizacije. BjiarojeBHh.

a a-. . . š. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a n ŁŁ • 2.OJ — IO I " OJ H.'to^r.I _ tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO _! |_ ^ — (O tototoujonos-JOsooOtoo ■|.aS<a F.'i -75' .e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s.aNO^ooO'vO OJ N) I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl i—* h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O. | | | tt | - .o ~ to ^ = tJ -* Ni t— k t-A i—» I -I \~« IO IO OJ to hOJ 4^ ^ - \D IO CT> ^ NJ ^* i— O ON -^]|OtOH-4i.123 »o to ^.00000s Ul IO *• tJ IO I 00 —• I *-* 00 O OJ IO —J 00 v.X°. i M s-rg-as- OJ OJ O t o o o o s KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ NJNitooj. < a ** a 3' a "• a t 'IT.OS OS OS OJ I OS to t— OJ -J 4* o^ l/l s -J o .pi.

SO Os -J l/l OO -J Os O IO 1 to 00 to S OJ Os IO 00 © 1 OJ OS l/l OJ Os 00 OJ OJ J> OS on IO 00 s 00 IA >o NJ IO Os l/l OJ OJ ~J to © OJ o n N) 4^ >~n ui OJ H.OS IO IO SD OJ OJ <Đ IO š to 00 Ui Os s Pšenica Ječam Proso Zob Raž Krupnik Bob Bostan Voće Mošt Vinograd Lan Svinje Stoka Košnice Mlinovi .to OJ OJ 0 0 to os OJ OJ IO OJ l/l Os OJ \o l/l SO l/l © Os to OS Ł o o s OJ OJ -J os OJ OJ O OJ s 4> os l/l OJ Os gs oo SD OJ OJ OS so to H.

jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). Samoboru. koristili su siromašniji slojevi. biljke sa mahunastim plodovima. Poimenični popis. i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini. čak. Pa ipak. a zob lošija od ječma. Aličić. Upor. S. 21—22. Listića pod turskom vlašću. pa je. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. koji je nešto boljeg kvaliteta. A. O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora. dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb. Popovo i Trebinje. Pored žitarica. Ječmenište itd. gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. u nahijama Trebinju i Popovu. Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. 99. gl. — M. 7. posebno Split. Sane i Plive. a zatim u nahijama Zagorju. Mostar. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Hercegovine. 17 Upor. Filipović. S. Na trećem mjestu dolazi ječam. Naročito je bio raširen bob. Aličić. i to. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. 3eM/bopadna. Istina. davalo i neku vrstu kaše19. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne18. gajile su se i leguminoze. BjiarojeBHh. kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište. Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. A. Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa. Napomene o islamizaciji. Unca. 3eMJbopadn. II. Bistrici i Borovcu. na više mjesta. prosa. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica. Osanici. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela). 8. sa malim izuzecima.a.I SS g r Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. Handžić. Upor. A. Rudnici u Bosni. — A. na više mjesta. talijanski proso. kuvano u vodi ili mlijeku. izuzev zobi. samo u neuporedivo manjim količinama13. zobi. Od svih vrsta žitarica. u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma. pored toga. 9. gl. dok livada i pašnjaka ima mnogo više. a znatno iza njega proso14. Dakle. II. gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje.)17. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine. 18 N. S. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo 14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. i M. žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika. krupnika i raži. ječam. samo u krajnjoj nevolji. s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj. 102. 9. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna o CM . Aličić. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine. Poimenični popis. Inače. a proso je. gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une. koje su kao varivo služile za jelo. 163. nap. kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II. nap. 118—120. 16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas). EjiarojeBHh.

Handžić. što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. XII 1442. 48. 15. Vjerovatno da je. 293. najbliži gradu i podgrađu. Tako se. 118—120. Gašparević. 103—108. pretvarao se takođe u vrtove. vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. 311. naročito crnog graha20. S. pored bijelog i crnog luka. 130—131. Aličić. 557. Poimenični popis. Naselje Lukov Do pominje se 1468. 398. 5. zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. 388. u Borcu. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja. vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. Rudnici u Bosni. u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići). 16 fol. 361. S. H3803 Mcuuiapuifa 125. kao danas. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. fol. 574. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. I. Xpa6aK. 557 (bijeli luk). Not. Fpadcna uace/ba cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee. M. Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. 45—46. O značenju riječi „bostan" upor. Bilo je takođe i bijelog luka24. Les actes đes premiers sultans. Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. gdje lubenice. KoBaneBHh-KoJHh. jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"2ft. Aličić. U defteru iz 1477. A. već u prvom redu povrće. Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. Historijsko-geografski rječnik. 22 P. A. 311. Aličić. 389. de foris 3. Ipak. A. zvornički. VIII 1412. S. II. 304. 18. 294. U defteru iz 1477. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. Ječmenište (Mihaljevići). 57. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk". M3803 oicuuiapuiia. razna zelen. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha. jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25. 30. 19 M. na primjer. 286. Listića pod turskom vlašću. Aličić. 303. 248. 397. Uojboupuepedha upou3sodna Koćom. Poimenični popis. 161. 97. Sarajevo 1957.tom dubrovačkom drumu. 18. 18 E. Poimenični popis. M. 266. hercegovački. Beldiceanu. Oblast Brankovića. iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. 29. godine pominju se sela Hmeljine i Ječmište. 21 A. Div. XI 1473. 17. 250. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve. Fojnice i Kreševa. Porast trgova i rudnika. S. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće. crnogorski i skadarski sandžak.03. fol. 352. godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. Tako se. južne i istočne današnje Hercegovine. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje. kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)21. 485. I. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja23. na primjer. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. Orijentalni institut. 25 N. tj. 280 (crveni luk). 261. I. 242. kliski. repe i kupusa. 212. vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. Zobište u Slatini itd. j^HHHh. pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. godine. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. Da je tako. 603. XacXma. 344. Upor. JepeMHh. Poimenični popis. 98. 27. 138'. 272. S. Za razliku od ostalih obradivih površina. kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. i to obično uz kućt. potrošačkih centara životnim namirnicama. III 1447. 309. Aličić. 3a uciuopujy pydapciuea. fol. 278. izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus. 385. Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". B. BJiarojeBHfc. 273. uspijevala 20 Leća: A. Xpa6aK. Not. Aličić. 376. 8. Grahovište (Osijek). M. 260. — N. 1. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik. JJ. 170. S. 129. a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. 3eMjbopadH>a. godine. Jedan dio zemljišta. Xpa6aK. 24 A. Monumenta turcica. 377. 125 ili leća. Kanuni i kanun-name za bosanski. BjiarojeBHh. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine. 3eMjbopadn>a. 551. U Hercegovoj zemlji. Lam. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. Poimenični popis. 21—22. Filipović—R. Opširni katastarski popis iz 1455. — A. 339. Upor. 61'. 345. ib. — B. plaćala se dažbina za bostan. naročito oko Cernice. Međutim. Grah: Isto. U defteru iz . 23 Div. 284. EjiarojeBiih3eM/bopadH>a.

63. što još ne znači da isti potiče iz Gacka. 258. fol. Šljivica (Osad). Aličić. upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima. Aličić. Orahovica (Neretva). kruška. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna. U cjelini. II. Gašparević. orah i drugo. 26 M. 21. 22. 603. M. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. . godine. 250. 457. Napomene o islamizaciji. pa defter iz 1468/9. kao jabuka. 431. pominje se selo Lukovo. 3eM/bopadtba. 187—211 i još na više mjesta. Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta. Podkruška (Visoko). što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. ejeKoene čocancne dpotcaee. S. 27 A. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik). S. 102. 527. fol. višnja. III 1419. veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. Filipović. Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. 109. Beldiceanu. Krušev Dol (Vratar). oko Blagaja i Mostara. N. " A. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća31. 432. 3eMJbopadna. Isti. 171. za prostor Hercegove zemlje. S. Aličić. 224. To pokazuje. Canc. i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). Filipović—R. šljiva. Od voća najčešće se gajio orah. 126 i neka druga zelen. kruške i sasvim rijetko jabuke30. sela: Orah (Trebinje). 5. — N. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana. " A. voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. A. U svakom slučaju. KoBaqeBHh-KojHh. povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva. 7. Les actes des premiers sultans. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II). 515.1477.) 6. Ipak. nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. 210—212. uspijevale su smokve. na više mjesta. čak. dobija se na osnovu deftera iz 1477. Neretva. 76. 66. vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. Trešnjeva Glava (Brod). Potpunija slika o razvoju voćarstva. gdje su postojali klimatski uslovi. 36. Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta. između ostalog. U južnim krajevima. Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja28. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici. 272. Rudnici u Bosni. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevimaa'. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt). trešnja. od ove u užoj Bosni. Aličić. Ejia-rojeBHh. Poimenični popis. Bilo je. I 1434. 146. JI. 353. 30 Isto. lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba. Lam. O upotrebi lana širom Balkana upor. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. iako znatno manje. de foris 10. a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. 361. 199. Soko). Historijsko-geografski rječnik. Poimenični popis. Vlasi (I). Pored desetine na voće posebno se plaćala desetina na orahe i trešnje. EjiarojeBHh. U stvari. Orasi (Brod). 163. 249. Pominju se još. Poimenični popis. S. LiStica pod turskom vlašću. Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29. 104 itd. — A. 128'. FpadcKa uacejba cpedno. 431. 18 N. 29. 428. Handžić. 180. Orahovo (Duboštica.

U defteru iz 1477. sinovi Radivoja. Vlasi. Plužine i slično3*. Visoko. a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara. na primjer. O upotrebi riječi . N. 165. u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda. 18. — N. BjiarojeBHh. Eeorpaa 1971. 58. CapajeBo 1952. 36. već se upotrebljavao grčki naziv perivol. 594. — H. 20 oraha i 4 kruške. Gašparević. čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas34. Les actes đes premiers sultans. nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova. Vjerovatno su 33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina37. Sarajevo). 187. 96. 276. 2 stabla kruške. M. 76. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku. II. Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM. godine. ali na malo njih može se dati odgovor. godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe35. 211. a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka. 2 njive. 1 stablo jabuke. Aličić. Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu. Poimmični popis. koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države.P. 33 M. 3eMjbopadfba. I. Dubrovnik. za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. — N. O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina. 354. 58 H 59. Beldiceanu. „centralnog tipa".XacXoua. — N. imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda. voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede. U defteru iz 1477. S. — M. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX. 167. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). 553. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. BnarojeBHh.. 3eMJbopadna. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države. npr. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji . Filipović —R. Upor. Pa ipak. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta.plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. 99. I. Balcanica II. Aličić. IV. Top&nab&v. 128 se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru. Poimenični popis. Historijsko-geografski rječnik. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš. s tim što nije istisnuo ralo. a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom. sarajevskom i rogatičkom kraju33. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci32. poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine. kao. Prema defteru iz 1468/9. " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljoprivrednim radovima. EjiarojeBHh. kao i dvorištima. a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. S. 49. ]epenah. kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu.127 Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima. Vlasi. Filipović. 15 stabala trešanja. 36 Kanuni i kanun-name. Filipović. <E>HJiHnoBHh. naime. 31 M. U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja. 1 livade. M. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom. 42—45. 3eMjbopadna. — A. Iz katuna o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. j 3eMJbopadna. Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin. Tako. OmmnoBHh.. selo Orač (Borac. godine pominje se selo Koševina (Kava). — A. HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua. Međutim.

Roller. 84—85. 494. To je dobrim dijelom Humska zemlja. Dubrovačka vlada je pojedincima. G. čak i krupna vlastela. Tek poimenični popis iz 1477. kao i bosanskim velikašima. šire. Serbica. kaže. kao i kod žitarica. npoMeiu oKuuioM. koji je 1531. da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena39. XI 1465. EjiarojeBHh. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća. a naročito uslijed ratnih pustošenja.oblik zemljoradnje38. odnosno slatkog vina. Miklosich.s vinogradi"42. Međutim. 3eMA>opadn>a. GZM BiH. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da se pazi na više mjesta na Drini . Vinogradi se češće pominju u poveljama. ** M. prekidala ni u ranom srednjem vijeku.che non vada victuaria in Bossina". koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. međusobnog obračunavanja bosanskih velikaša. Isto tako. izazvanih sve češćim turskim upadima. 12. Zagreb 1955. da je ona slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači. Doduše. 65—66. nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. Zbog toga. B. Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države41. Sarajevo 1933. IIoiAed na ocjtau- * B. Kuripešić. izgleda. umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja. kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre. 3eM/bopadna. Lett. kao. Upor. D. da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve. 3eM/bopadrba. " Fr. lokalitet Lozica u Luci43. EnarojeBHh. izdavala posebne dozvole za izvoz žita.. 38 CKU $eydaAU3aM. di Levante 6.JtHHHh-KHOKeBHh. jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. 12 M. putopisac. Kuripešić. O vinogradarstvu u primorju upor. foL 56'. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vinovom lozom44. primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika40. i H. u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta. VIII 1434. 135. Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom.. 134. odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi. Sarajevo 1950. 2. 11. a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. a nije se. 198—222. to. a ponekad i sami vladari. na primjer. <t>HjmnoBHh. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. Putopis kroz Bosnu. XLV. manje mjere za vino. grupama.. jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom. Srbiju. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena. Mon. 30. Međutim. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi . stanovništvo iz bosanskog zaleđa. EjiarojeBHh. Bugarsku i Rumeliju 1530. 377. treba imati u vidu. godine prošao Bosnom. koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana. Ovaj porez. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. JX. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou. a 10 M. XI 1417. potvrđuje 129 .

II. 59—60. Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva. Xac Xoue. Historijski zbornik. i u Goraždu pominju se gostionice. Broda. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu. kako je već rečeno. godine određeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. Dubrovački trgovac Petar Ilić. Srebrenicu i ostala gradska naselja. Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima. 185—211. Tođevac. o porezu na širu 118—120. 23. 419—427. bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima. Beldiceanu. Poimenični popis. Voje. TiHpKOBHli. Kreditna trgovina. izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. koji je umro u Zvorniku. 130 okolini grada50. ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji. Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne. bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. Goražda. Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu. kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom. Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima. TaJiepnja. CAHY. čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom. a zatim. Aličić. Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku. 1470. 97. Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu. U velikim selima. Listića pod turskom vlašću. JepeMHh. a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. 102— 104. na više mjesta. loza. kao i u nahiji . Fojnici. 47 JJ. prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez49. Srebrenici. na više mjesta. — P. Dušanka Dinić-Knežević. na primjer. S. 48 N. ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva. klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. i u krajevima gornjeg Podrinja52. 256. godine. Aličić. sa malim izuzecima (Konac Polje. Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina. " N. 17. Beorpafl 1974. Upor. isti. N. Poimenični popis. naročito. FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee. prodaja vina u određene dane. Filipović. KoBa^eBHh-KoJHh. 163. 98. A.činjenica da su desetinu od mošta i vinograda. u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta. 48 Kanuni i kanun-name. lozica51. Aličić. Ustikoline. I. A. Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima. Vlasi (I). Vinograda je bilo u mješovitim. Zbog toga je vjerovatnije da je vino. Les actes des premiers sultans. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. Les actes des premiers sultans. 271. ostavio je crkvi sv. Samobora4*. 212. 212. S. S. a vrlo vjerovatno uz njega i vino48. Pored vinograda u posjedu seljaka. i A. Jeleča. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt. vinar. gdje je vladala kontinentalna klima. Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe. Napomene o islamizaciji. na liniji Bosna-Neretva. 19—20 (1966—1967). od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. II. vide se čak začeci tržne razmjene. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. vjerovatno u neposrednoj " C. ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. Beldiceanu. tako i u župskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče.

S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara. Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. predstavljali vinogradi. pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne. — S. mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku. Duboštica — 1468/9). a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju54. Historijsko-geografski rječnik. Bejtić. T3M. Vremenom ie. ali se može pretpostaviti da je to bilo. a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje5'. " N. Napomene o islamizaciji. po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je. Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države. Filipović. Višegrad-1468/9 Borac — 1489). Vinarići (Goražde — 1468/9). tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo. mediteranske oblasti. ne u istim rokovima. Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju. -. /fo ciuapux Cp6yjba. Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. 345—346. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd. Mciuopuja cpedtboeeKoeue 51 GocancKe dpoKaee. 43.. Loznica (Hrtar. na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. čak. ByKHheBHh. Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše. ' 61 M. . Historijskogeografski rječnik. Gašpa-rević. Sarajevo 1892. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. to su mnogi vinogradi. pored poljo privredne proizvodnje. 18. GZM. " B. ne samo u primorskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. za razliku od . konkurisalo kulturi žitarica. — N. s obzirom na klimatske uslove. . 380. . geneza i toppnimija). O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. samo naravno. na primjer. godine. pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. Ima još mnogo sličnih primjera. . Gašparević. 46. 406. Filipović. isti. 131 u doba bosanske srednjovjekovne države. zajedno sa nastankom gradskih naselja. ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka. nap. . 30. Sarajevo 1973. crno i bijelo grožđe57. na primjer. Vinar (Borac — 1485). Samobor kod Drine. u svojim putopisima. Filipović—R. 163. znatno stariji i zasađeni su još 60 U. Čak i Kuripešić. I. Osvrt na pitanje islamizacije. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne. vinogradi u unutrašnjosti Srbije. Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. — N. Upor. Upor. Filipović—R. Ulice i trgovi Sarajeva (topografija. IX 1461. Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji. 261.Borac53. 273. gajenje vinove loze uzimalo sve više maha. Napomene o islamizaciji. XIII. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka. uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije. Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. TiHpKOBHh. IV. Kuripešić. Vlasi. Tako. KoBa*ieBHh-Kojnh. — C. •• U velikom broju sela. Loznik (Bobovac. Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee.. kao i u ostalim susjednim oblastima. Ipak. ■ " N. CapajeBo 1901. nap. — A. navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza. 379. — N. Filipović. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac). Delić. 176—211. 163. Putopis. Tako su se. koji se pominju u ranim turskim defterima. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda 55. a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada.

132 Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. Isto. 302. Poimenični popis. S. livade korištene za pripremanje sijena. na što ukazuju nazivi više toponima 6'. za potrebe zemljoradničkog stanovništva. " P. 389. Poimenični popis. što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima84. pa. 294. " Vinograd-Konjepasica (Duboštica). godine porez na svinje upisan je kod » A. Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani. 65. Aličić. kao i u Hercegovoj zemlji. •° H. 3eMJbopadiba. BjiarojeBHh. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*3. 601. odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke68. Aličić. 118—120. turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne. 57 58 M. Od stočarskih proizvoda pominje se sir. O porezu na sitnu stoku vidi A. S. Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima. KaTHh. pa su zbog toga držali sjenokose. nego gajenje žitarica na istoj površini.primorskih oblasti. za ishranu porodice. Hadžibegić. 6 —7. 141—162. godine. 137—142. vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka. Prilozi za orijentalnu filologiju. Studije. u stvari. u stvari. 234. Andelić. Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. S. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. pored jačanja potrošačkih centara. svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. koji su imali pretežno stočarski karakter59. i porast stanovništva. O brojnom stanju stoke upor. zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. selo Jare (Mostar). Aličić. 34. mjesto Vranac (Vlasi). prema tome. Sarajevo 1960. prvenstveno u radnoj stoci. Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi62. okopavali samo dva puta godišnje58. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. Pored seoskih pašnjaka. 85. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake. Zbog toga. Prema iznosima ovčarine.000 brava40. 387. P. VIII—IX. zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. sv. Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. — A. 226. porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. ni zavedeni u ovom defteru. govedima i sitnoj stoci. 254. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla. Nivo poljoprivredne proizvodnje. pa onda i u sitnoj. Ciuonapciueo. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede. omeđene površine. Za razliku od stočara. U popisu iz 1477. Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša). vremena i radne snage. Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša. 68. a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci. Listića pod turskom vlašću. Za ishranu stoke preko zime. razvoj vinogradarstva pretpostavlja. . u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. gajenje stoke na selu bilo je uzgredno. 390. U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. Ne pominju se zabeli. ovaj stočni fond se sastojao od oko 200.

Napomene o islamizaciji. CpednoeeKoeuu 3a6eji. Predjeli bogati livadama. Ciuotapciueo. A. HCTOPHJCKH ^aconHC. 397. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. gdje su ostajale preko dana71. jHpeneK. Beorpa« 1952. 71 Šargun. Sjenokos (Mostar) i (Dabar). P. P. Poimenični popis. IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea. Poimenični popis. koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima. 245. Ciuonapculeo. A. IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. svinje su bile i predmet trgovine. 216. bili su pogodni za gajenje pčela. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. 278. KaTHh. Aličić. koji sadrži Kraljev zakon. KaTHh. S. 95. 308. S. 163. I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Kanuni i kanun-name. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. 155. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci75. 54. Filipović. 91—94. EjiarojeBHh. KaTHh. 263—265. 118—120. 262. 523. Xpa6aK. Beorpafl 1966. 91—94. Htiuopuja Cp6a. 152—154. B. 68 K. — H. O sjeno-kosu upor. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. i dalje na više mjesta. 17. jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. 294. 251. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar. S. — A. 285. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. 329.većine sela (Tabelarni pregled II)70. 76—111. 243. II. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4. a u Srebrenici svinje i svinjska mast73. Hciuopuja Cp6a. 457. . 244. 319. sin svinjara. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. 379. K. 3. Aličić. Hadžibegić. Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. " P. 363. Poimenični popis. Pored domaće potrošnje. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica). — A. čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje. na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". — B. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso. Upor. 133 slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72. *9 N. 200—201. sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima. Od voska su se pravile svijeće. Aličić. 384. Napomene o islamizaciji. I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja.opadna. 3eMA. Xpa6aK. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu78. jHpeieK. 372. Livada Sjenokos (Nevesinje). To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke. u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova. XIV—XV. 283. O zabelima vidi M. S. Aličić. na više mjesta. " P. Filipović. KaTHh. U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"7*. N. Poimenični popis. 96—98. Upor. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama. LiUica pod turskom vlašću. 388. Ena-rojeBHh. M. 6S Isto. godine. 56. Ravni Sjenokos (Soko). pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja. 1—17. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu. selo Svinjar (Nevesinje). 95 A. 416. 441. 368. CiHoHapciueo. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. 163—64. Aličić. Ciuoiapcuteo. 333. Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe77. II. Porez na sitnu stoku. pa i svinja. 375. S. Pa ipak.

415. godine dovode u Dubrovnik svinje. U poimeničnom popisu iz 1477. Naime. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. de foris 10. — D. Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. 208. naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča. 173—185. II. 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532). naročito u kućama viših društvenih slojeva. U Hercegovoj zemlji. Većina je radila cijelu. 189. Lam. do 1433. 18. 210. Cernica. što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je. Cutouapcuieo. godine u većini sela postojale su košnice. N. 252. Les actes des premiers sultans. 232. Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva. KaTHh. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. 212. 200. 244. O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82. KaTHh. Samokovi. a naročito mlinovi. 191. a samo neki od njih pola godine. odnosno kovačnica na vodeni pogon86. S. Beldiceanu. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. To je sirov vosak i čisti. Kovačević. U nekoliko navrata pominju se i valjalice. — P. U nekoliko navrata pominju se i dolapi. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom. prema popisu iz 1477. Goražde. 128'. 212. Vosak se 72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. tri mlina dolapa. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. fini vosak (cera cruda i cera colata). II. 134 prodavao i u gradskim naseljima. II. U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). 77 Isto. a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. \&. 78 P. a u selu Jošanici (Soko). 75. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti. 175. 75. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah. Aličić. Pominju se i u domaćim izvorima 84. pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne. gdje su god za to postojali prirodni uslovi. Poimenični popis. susreću se i u kraljevoj zemlji 99. 73 Kanuni i kanun-name. Les actes des premiers sultans. u prvom redu mlinovi.000 dukata79.glavno sredstvo rasvjete onoga vremena. fol. oni su podmirivali većinu potreba . 453. bilo je i zanatskih objekatay poput samokova. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri89. 25. Ustikolina)80. Beldiceanu. 5. I 1434. 76 A. 207. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede. da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. N. 74 Kanuni i kanun-name.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon. a kupuju so. Beldiceanu. opljačkana i slanina. Les actes des premiers sultans. sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. — flecaima KoBaMeBHh-KoJHh. N. na seoskim imanjima. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti. O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna87. Kovačević. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. 145. '" D. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"83. Beorpafl 1971. itd. XVIII. među ostalom robom. CuioHapciueo. 211.

Kovačići (veoma mnogo). Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima. vrhove strela.seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. prikazi oružja na stećcima. Miklosich. 201. 399. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. S. — A. 419. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke. 81 Nasuprot tome. Inače. 135 kao i na ostalom slovenskom području je kovač. • 88 Oblast Brankovića. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja. Osvrt na pitanje islamizacije. S. Kovači (na više strana). — Isto. Poimenični popis. Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u iznosu od 95 akči. Čak se u ranim. 89 A. 530. IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM. lukare i mačare. U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja. Isti slučaj je sa lukarima i tularima94. — H. imena mnogih sela. Aličić. kao i u nazivima mnogih sela. zanatlija u najširem smislu. 405. tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. omogućuju bolje poznavanje bosanskog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena. Aličić. rudniku željeza. 162.. 80 Kamini i kanun-name. Les actes des. izvorima. . godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita. u stvari. Uljar u Prijepolju. Kovačevo Selo. 494. Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98. Isto. 366. ' ''/ 82 U nahiji Blagaj sreće se Miliša. Aličić. kopalja itd. i to štitare. izrađenog na bosanski način. D. Poimenični popis. i to na natpisima sa stećaka. B. Uz pisane izvore. a za tri mlina dolapa — 15akči. 6. Filipović. govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac. Kovačevo Polje. XpaoaK. Mlin valjalica. Kovači su se svuda. 189. Poimenični popis. 86 A. Opširni katastarski popis iz 1455. — Isto. 210—212. bavili kovanjem oružja. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. — A. te su izrađivali razne noževe. u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na bosanski način. '360. Poimenični popis. : 87 Isto. 406. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu. posebno dubrovačkim. koji su proizvod seoskih zlatara. . OHjmnoBHh. godine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi. kao što su samostreli i puške95. 2. Kovačević. 300. Aličić. 518. — A. . koje se često pominje u pisanim. čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. sin pčelara. Serbica. 366. 250. 509. Već od 1355. Mon. Još i prije uspona gradskih naselja. klesar. S. itd. pominje se čak deset samokova. 163. 366. U selu Kržava. S. 59. Poimenični popis. ■*— N. Beldiceanu. Po selima se pominju uljari. Kovačevci. II. 88 A. Najstariji poznati domaći . 17. godine. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice. 99. Aličić. 133. prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. premiers sultans. Aličić. 531. 84 F. te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata. 90 N. izvedena od naziva kovač. kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu. IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea. a docnije (1419) pominje se i bosanski mač 93. zapisano je da tu leži „Divac. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. Donja Rama). turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje. mlin stupa. 163. 138. . 255. Isto tako. 303. 8. 164. obično označava čovjeka koji kuje gvožđe91. pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena. 83 Sela: Pčelica (Rudine. 121. u stvari. U domaćim izvorima. na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. S. Poimenični popis. S.zanatlija u Bosni.

" P. 488. IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea. S. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata. KoBaMeBHh.zlatar". Filipović. 222. Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju. 137'. Filipović. Klobučar i Kožarevo101. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. KoBa^eBHh. Beorpa« 1982. KoBaieBHh-KojHh. fol. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna. 111—113. 6. 136 i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)94. Filipović—R. S. IV 1461. 15. 189. pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju. N. na više mjesta. to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. Aličić. 162—163. Not. KoBa^eBHh-KoJHh. fol. — JX. ib. S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune. Sarajevo). 534. Mistorijsko-geografski rječnik. kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo. FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. 429. Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa. 281. 138. 181—186. naročito rudarskim naseljima102. N. Balca-nica. 304. 70. u ruševinama srednjovjekovnih gradova. 17. Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa. 280—282. Poimenični popis. Kit. Poimenični popis. Andelić. fol. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. Popovu i Sokolu. Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. VII 1455. 149—150'. Poimenični popis. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići. Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim izvorima. Verena Han. Aličić.flpviiiTBa HcropHtiapa BHX. izvedeno od riječi stupar100. — A. 8. 195. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. Filipović—R. 523. 100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat. da su nastanjena zidarima. Vlasi (I). •3 JI. — Test. Historijsko-geografski rječnik. FO. N. Već 1455. Filipović. Upor. Kako je ranije rečeno. Upor. Gašparević. Gašparević. Aličić. sv. 11. de foris 2. Upor. CapajeBo 1959. S. Historijsko-geo-grafski rječnik. Gašparević. 208—209. za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi. Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. isto. Poimenični popis. 14. Bobovac i Kraljeva Smješka. sin štitara. Zagreb . isti. Aličić. A. Lam. rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee. 84 U defteru iz 1477. Aličić. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). Štitarevo (Hrtar). 45. Iako dosta rijetko. Radašin. Beograd 1972. 191. Filipović—R. Gašparević. 545. Filipović—R. KoBa^cBHh. I 1412. 192. 67. S. Štit (Sarajevo). 208—212. KoBaieBHh-KoJHfc. 191. KoBaieBHh-KoJHh. Hoce6Ha H3fla«>a CAHy. N. ib. fol. koje se inače često sreće u gradskim. V. kožuhari i klobučari. Poimenični popis. JJecaHKa KoBaneBHh. 68. svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. 599. Lukar Potok. npujioi upoyua8any saHauiciuea. Štitar (Brod. IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea. — A. i R. Seoski zlatari se pominju u Samoboru. KoBaHeBiih. 312. 24. Aličić. Zenica 1969. — N. Štitarica. fl. u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. DXL. Bilo je 11 98 fl. S. 282. 16. A. Štitari. 306—313. istina slabijeg kvaliteta99. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. 99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. 11. III. godine pominju se sela: Štitovo. 4. 282. fl. IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU. I 1420. N. ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa. 98 HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh. Poimenični popis. 139. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik). Grnčar u Uskoplju. 355. S. JX. Historijsko-geografski rječnik. godine u izvorima se pominje prezime Stuparić. 68. "6 N. — A. 212—213. Mikolji. 22. obućar na njemačkom. rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee. fol. IV 1441. — A. kao što su krojači. 130—131'. dun•* R. ib. Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Upor.

Pored sitne stoke (ovce i koze). puškarima i željezarima104. gl. Filipović—R. Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća. Lam. Glasnik Muzeja Kosova. Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu. grah. I. Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. 166—179. fol.. klobučar. Upor. IV (3). Aličić. 68. V (3) nap. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav. Vukić. Poimenični popis. S. 169. iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. Upor. poput pčelara. i N. sin svečara. C. Priština 1972. svirača. Isto 104 68. Rijeke su korištene za ribolov. isti. 23. . voće (orah. crni i bijeli. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 14. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova. JJouyHe u oojaiunena. S. zob. 409. U defteru iz 1468/9. 10< C. nap. Filipović. Gašparević. Pored zanatlija. 585. tako i sa kontinentalnom klimom. S. — A. te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata. VII. nap. kovačima. Tuzle i Kladnja. povrće (luk. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. posebno na prostoru Hercegove zemlje. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. Poimenični popis. i to kod Mrkonjić-Grada. Naročito od sredine XIV vijeka. naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. Dakle. Danas ima više sela sa nazivom Stupari. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela. Filipović. vinovu lozu. 165. a bilo ih je vjerovatno još i više. 146. sin kožuhara. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 559—601. 608 (selo Klobučarići). 13. 3. Upor. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija. tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. V 1433. 509. Historijsko-geo grafski rječnik. Filipović. Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. naročito crni). S. Poimenični popis. kruške i jabuke). 391. privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. 223. na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja. zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva105. kupus. krupnik i raž). gl. zemberendžijama. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta107. 3. — A.1858. a najviše iz ranih turskih izvora. Vlasi Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. 504. Aličić. XI (1971—72). Poimenični popis. Gašparević. 69. Aličić. Hrabak. A. proso. N. Filipović—R. B. a bilo je i ribnjaka. "RiipKOBiih. i to žitarice (pšenica. repa). 406. sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. Ce/io. leguminoze (bob. Na osnovu svega izloženog. ribara. Historijsko-geografski rječnik. Vlasenice. Osvrt na pitanje islamizacije. Aličić. A. 7. de foris 5. 818. vinara i drugih108. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. HoBaKOBHh. i to raznih struka. 26. 107 Upor. stolarima. krojač. karakteristične za feudalno društvo. s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. 137 derima. dobija se uvid u privredu sela. 817. 103 Rajko Sedlarić. 199. Pa ipak. gl. industrijske biljke (lan). Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata. Vlasi. N. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. nap. Tako je imala odlike autarhične privrede. na rijekama su podizani mlinovi. ječam. trešnje. 268. Upor. nisu nikakva neagrama naselja109. Eeorpafl 1965. 108 N. 489. 87. Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. 101 Vukija. 88. — N. Vukač. kako u oblastima sa primorskom.

to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. 138 tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. On je bio knez. Plijeske. Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1.0- . Vukmio. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom. opljačkali. Tomić — 1369. Lam. godine pominje se Vukoslav Plešić. moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period. Mirilović — 1366. S. čovjeka Radoslava Pavlovića. Predojević — 1356. de foris 8. Kutlović — 1393. ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. Kada katun nosi puni naziv. koja je sada ušla u sastav Bosne. Ovakvih primjera ima još i više. npr. Perutinić — 1386. pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora. Prijeraci — 1377. Vlahovići — 1368. bili Burmazi. to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?). 579. CHMno3HJyM o cpefln. Ugarci — 1368. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. i to često u znatnom broju. Maleševci i drugi. Gotovo u svim slučajevima. Vragović — 1376. Drobnjaci. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. kao što su. na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu4.108 Tužba protiv Milivoja. 1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24.. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja. Plijeske — 1377. Radosav. Uz imena tuženih. Zlokruha — 1366. Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju. ribara. 76. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina. fol. U februaru 1382. 82. Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. Pošto su poznati nazivi katuna. Žur (Žurovići) — 1367. te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. naznačeno je kome katunu pripadaju. Poimenični popis 4. Kresojević — 1379. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači. knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. godine. Aličić. nap. — A. — M. Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. 257'. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune. novembra 1961. IX 1429. Vlahovići. i 25. navode se i imena vlaha svjedoka. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države3. godine u Sarajevu poseban simpozijum. Maleševci — 13972. sin mlinara. čak u kraj XIII vijeka. svirač. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena i prezimena njihovog starješine. <&HJiHnoBHh. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države. 27. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad.

U novom popisu iz 1477. CpednoejeKosHu KauiyH. od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče. 133. Tako teritorijalizacija vlaha. stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. 127. Filipović. oflp>KaH 24. Istovremeno. KoBaijeBHh. radi se o prelasku na djelimičnu ili punu sesilnost. 128—130. 4 Isto. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune5. I. 163. U samoj kraljevoj zemlji.BJeKOBHOM KaTyHy. Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka7. zapadno od Bileće. 45—112. vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama. već su izmiješani sa župskim stanovništvom. 133. 754 neoženjena i jedna udovica. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. Osim manjeg dijela. o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*. Filipoviću. "BvptjeB. I. Capajeso 1963. a na zapadu. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. godine. 28. H 25. Maiuapyie. u predjelu Rudina. C. 132—134. II. 2 K. 67. započeta još znatno ranije. prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Vlasi. Maiuapyie. TpH(J>yH0CKH. Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena. 192. 8 "B. 9—14. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna. oapjKaH 24. H0BeM6pa 1961. odnosno vlaških grupa. IleTpoBHfc. IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX. 7 J. isti. ITeTpoBHh.877 kuća. HoBaKOBHh. Cejio. 5j21. 67. godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća. FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih9. II.oeeKoeHux Ka\uyna. ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. • O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. CpednosjeKoenu Kautyn. H0Bei«6pa 1961. Pored toga. H 25. vlaške grupe su se često selile. isti. 139 Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine. sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. 113. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela. oko Sarajeva. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped». Vlasi. HOBeiviSpa 1961. U stvari. u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. 162. 11 Prema N. započet u drugoj polovini XIV vijeka. 3 Isto. 110—113. CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV. CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy. jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. . 130. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Filipović. CapajeBO 1963. isti. 123—125. nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu. upor. što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11. može se odrediti njihova jačina. Identifikacija katuna je težak posao. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX. 6 JI. Filipović. CapajeBO 1963. Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih10. KoBa^eBHh. 68. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku. nap. te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju8. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića. o«p>KaH 24. 27. broj vlaških kuća iznosio je 6. Ti. Naime. * N. 10 N. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi. 133—134. druga po veličini skupina vlaha. H 25. IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX.

Iza ove skupine slijede vlasi Banjani. Drobljaci. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. I. Goduni. Sarajevo 1983. 609—611. — A. LXXIII. Poimenični popis. 27—31. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. I. B. ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi12. THTorpaA 1960. Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena. 17. B. zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških. 156—158. ro/j. odnosno Humska zemlja. Upor. nap. Mirilovići. Još se u XVII vijeku u Hercegovini. FlucMa u yuyiucuiea. Filipović. Po imenični popis. S. 26—161." Vlashi et Bosgnani". 13 N. A. 140 Donji Vlasi. zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj. 113.. 141. CKA. XIII. Mostaru. I. s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine. F3M. CapajeBO 1956. IleTpoBHii. Mon. Diskusija: 152. Boluni i Hrabreni). Vlahovići. Vuletić-Vukasović. 1905. između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima. O. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima. daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve. Mataruge. Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. Vlasi. KB. stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18. 159.)13. — J. Radovi ANUBiH. 11 P. Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine 141 . <Ł>.. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara. I. CB. 605. BnarojeBHh. A. 26—161. reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn. 18 N. Krički i vlasi Heraka Vraneša. GZM. Bile su smještene u ljubinskom. Primilovići. ioduue. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka. Sarajevo 1983. Miklosich. IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. 331. a. Filipović. Vlasi. Aličić Poimenični popis. Iluea. 158. 1—2. 150—159. O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha. THTorpa« 1972. Bančići. 29— 38. Horojevići. Listine Stefana Tomaša. a stočari „vlasima". druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima18. sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi. 377. T>yp^eB.oeeKomux enauiKux KaiuyHa. nap. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima. A. 33. Vlasi. Beorpafl 1971. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje. XVII. Nenkovci. "B. CB. sin Hrvojevog brata Vojslava. 150. pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima". Alićić. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka. pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovništva15. Kajer i V. zatim vlasi Zupci. 168 itd. Aličić. i to prvo u vezi sa toponimima. J. U povelji kojom Juraj. U Dubrovniku su pravili razliku. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. Tpn4>yHOCKH. B. S. 1. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh.Vlasi. O značenju ovih pojmova upor. 602. Radovi ANUBiH. LXXIII. Kamini i kanun-name. HCTOPHJCKH 3anncH. 12 N. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17. Filipović. Humu. U ovoj. U popisu iz 1477. XXIX. 12. 159—160. S. Riđani itd. KH>. pripadali srpskoj državi. Aličić. u blizini Jajca14. 3—20. HCTOPHJCKH 3anHCH. dyčpoeaHKe peuy6jiuKe. Filipović. 110. I. Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. Xpa6aK. Predojevići. 163. VII. XI. Beorpafl 1935. 161. S. Ta«Hh. Poimenični popis. Maiuapyie. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku. Pocrnje. stolačkom i bilećkom kraju. 17 N. Upor. 16 F. VIII 1434. većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička. vlasi u nahiji Mileševo. Serbica. 254. XVII.

I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. Han. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari. Aličić. 20 B. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. La culture materielle des Balkans. TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna. gl. 188—192. naročito u plodnim krajevima. III. 165—182. 16—17. organizovane u svoje katune. nap. 21 N. 70. Još prije dolaska Turaka. B. kako to pokazuju dubrovački izvori. . godine. 5. Filipović Vlasi. Upor. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru domaće radinosti. H. inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha. 85—87. Naime. bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22. TpH(J>yHOCKH. ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja. 13. 22 V. Sarajevo 1983. Aličić. Đurđev. A. 142 Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. Značaj podataka o vlasima. Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju. odnosno katune. 6.a Ileuipoeuh. 95. 71. A. Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina". Beorpafl 1979. ista. ITpHJenojbe 1976. 36. My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH. J. 139. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419. 135. godinu21. I. Porez na sitnu stoku. vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. KocMau.živjele su stočarskim životom. Sarajevo 1966. Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede20. i T>ypf)uu. 68. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. 4. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. ista. s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). <I>HJiHnoBHh. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. Upor. LXXIII. Upor. u defteru iz 1477. naročito u prvoj polovini XV vijeka. na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. Poimenični popis. Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe19. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". 19 34. CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu. Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. Godišnjak Društva istoričara BiH. CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa. 36opHHK. Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. Katuni plave župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja. S. IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy. što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. 79—88. godine popisani su u džemate. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće. Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina. JX. XV. <J>. isti. IX-1. Đurđev. karakterističan za sjedilačko stanovništvo. Tako su ove vunene prerađevine. 138. Hadžibegić. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena. 1426). to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. na više mjesta. 359—365. Radovi ANUBiH. Beorpa« 1972—73. Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama. flHrah-KHeweBHfc TKanune. ista. 18. Poimenični popis. 169. nap. H. VII (2). 11—13. na više mjesta.

ib. Ljubljana 1977. vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini. počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. 79. 17. 69. fol. 3. 3. VIII 1447. tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. ib. mesara. Lam. 22. Han.. te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. fol. II 1444. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna. Učešće Vlaha u preradi vune. 23. V 1318. Not. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika. od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naušnice izrađene . fol. 103. Aličić. VI 1324. Pored zlatarstva. 67. fol. de foris. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom. 84. — Isto. fol. 28 V. Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. 16'. Poimenični popis. Han. II 1464. Vlasi su se sada. 3. fol. 12. 20. Han. kao i ranije. Not. XII 1413. ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. a pominju se češljari i češljarice26.Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. fol. Upor. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine.. 24. La culture materielle des Balkans. 187. My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna. V. 23. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. stoka i stočarski proizvodi. 269. Dinić-Knežević. 29. 26 Div. 187—189. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi. Deb. presretali i pljačkali karavane. 29. Stalni kontakti sa trgovcima. Između ostalog. bačvara. 90. znatno veći nego ranije u XIV vijeku 30. 23 24 143 Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku. Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima29. XI 1436. 248. 20. sin češljara. — M. kao što je već ranije rečeno.ad usum Vlachorum"25. Pominju se takođe sedlari i klobučari. 190. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni31. pored soli. sin češljarice. 36. najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka27. — Isto. vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. — A. fol. 161—164. La culture materielle des Balkans. 18. 31. 4. Mihač. nap. a sa Dubrovčanima. što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32. S.. Not. 41. flHHHh. 190. 125. 27 M. 115. X 1318. 29 I. Voje. fol. 28. stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost. 88—92. Vukša. Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. kao i iznos njihovih zaduženja. 24. te su tako dolazili do plemenitih metala.ad modum vlachorum") i.. sedlara i klobučara. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta- . 25 V. 189. 3. ib. 11. Deb. U stvari. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva. razne prerađevine od vune28. sklapaju zajednička trgovačka društva. lako pokretni na svojim konjima. 120. 206'. na više mjesta. godine za više vlaha označeno je da su kovači. Zgodovinski časopis. Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". La culture materielle des Balkans.. One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice . Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. U defteru iz 1477. pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta. U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). V 1320. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača. pa i kralja.

). Sent. može se reći. Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. — "B. 161—164. 79—84. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba. Aličić. Da bi se smanjili troškovi transporta. C. 465—475. TiHpKOBHh. Sarajevo 1983. Međutim. Kovačević-Kojić. Svrdlovac itd. upravo od dvadesetih godina XV vijeka. na primjer. IleTpoBHh. „šćona" od njemačke riječi „stollen". 103. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale. Handžić). Hoeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua. Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum. Maiuapyie. u završnim razmatranjima o privredi sela. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova. 155—156 (A. Radovi ANUBiH. započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha. 124. fol. 106. da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period. Učešće vlaha. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. I 1445. XI 1973). pars). Na osnovu svega izloženog. 172. 33 Popis iz 1477. Diskusija. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih. te se na osnovu njega doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. S. Isto tako. GRADSKA PRIVREDA 1. Ipak. da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. — B. 144 V. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. rudnici dijelili na dijelove (dio. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo. 32 D. Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna". 13. 13—16. Xepifei CiuecfiaH. Canc. na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac. kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka. podizane su u blizini rudnika. maglajskih vlaha) upor. godine sadrži „vlaški zakon". troske od iskopane rude i tome slično. 82. 173. IleTpoBHh. 160. Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33. uz rječice . Desanka Kovačević-Kojić. Poznato je da su se kod nas. već je ranije ukazano. 84. LXXIII. 132. Poimenični popis. carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova.novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne. Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine. 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića. Tako. 51. a označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda). TivpfjeB. 4. "B. — A. 30 31 Isto. 23. kao stare rudarske jame. tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela.

1 D. tokom 1452. Zbornik Historijskog zavoda JAZU. Acta historico-oeconomica Jugoslaviae. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte. svaki na svoj način. a s kola se prenosila snaga na mjehove. JX. kao. koja se sreće u dubrovačkim izvorima. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. 2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama. To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia". vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su boravili. godine. O mjerama u rudarstvu: S. I. CapajeBO 1976. tj. a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi3. roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX. Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne. Zagreb 1977. tucanje rude. inače je gubio pravo na njih. Prema tome. Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu.i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". sastavnog dijela topionice. 133—141. vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal.e takođe koristio. Kovačević. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske. kao samostalno postrojenje. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. Dubrovčani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika. Mlin . selo Sasi kod Višegrada. FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate. nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. i za druge rudarske poslove. Inače. kola su. Handžić. O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori. XXI—XXVII. Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed. podijeljena na dijelove. Rudnici u Bosni. kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija. 145 U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. 8. na primjer. Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice. Voje. Tri godine docnije. Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuuayuju. KoBaieBHh-KoJHh. kao i u Veneciji1. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću. Zgodovinski časopis. 32. u nekoliko navrata. čak. Sasa je takođe bilo u Srebrenici. kao i rudarske jame. godine. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti. upućujući. unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. Ljubljana 1978. kod Dusine. B. 6/1979. — A. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja. Ćirković. S. S obzirom na to da su bili malobrojni. Fojnici i Ostružnici. Neki lokaliteti. 36—37. nahije Visoko. nastojao da dođe do bosanskih rudara. 152—155. kao Šaška rupa. 37—59. tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. 59—60. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim . Zagreb 1979. i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. Voda je okretala veliko kolo mlina. iskorištavana kolektivno. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5. Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. Xpa5aK. Ćirković. radi raspirivanja vatre. 2—7. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima). Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2. Sasi i Dubrovčani. Vremenom su se sve više stručno usavršavali. potrebne za topljenje rude. 145—147.

JJ. Kreševo. Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici10. jedna vrsta rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. Saski zakoni u turskoj verziji. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra. koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka. D. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala. 17. Dakle. i to samo rudnika srebra (Srebrenica. 1—27. i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. 19. navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari. Dubrovčani kao preduzetnici. Fojnici i Kreševu. sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda. koji su ulagali novac u kupovinu rude. najskuplja plava boja12. što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. Deževica). Po imenu je poznato više topioničara. u stvari. složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. a zatim po količini rada. pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta 146 . 8 1 A. koji su se nazivali „gvarci"8. hutmani. * Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove.. 149—152. Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci". » Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. To je stvaralo nove. Handžić. Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike. Inače. Najsloženiji je bio treći način. Kao što je već ranije navedeno. Fojnica. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. istučene i oprane. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin. — S. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje. Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške tehnike. kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni. 147—14?. od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. Dubrovčani kao preduzetnici. u stvari. a potom se bavili njenim topljenjem. Ćirković. koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. Rudnici u Bosni. 9—10. I. koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". koja je započela još sredinom XIV vijeka. Pored već poznatih.testamentima6. o odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. Ćirković. Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova. oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. 3a uctuopujy pydapciuea. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. Kovačević. a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti". valturka u Srebrenici. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. flHHHh. 7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena. opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika. od 1430. To je. plakali). — S. kao i savremeni dubrovački izvori. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike. i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11.

U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša. Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy. naročito u gradovima. 147 Turski hroničar Dursun-beg. primjera radi. crvac. bili su . Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16. godine. rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. Dakle. Bilo ga je u Kreševu. Dubrovčani kao preduzetnici. zabilježio je da je Bosna. 137. Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra. Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2. u području Olova. 1—2. u vremenu od 1426. Pa i pored toga. R. koji je služio za bojenje tkanina. 117—118. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika. u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa. ostavila je traga u pisanim izvorima20. 248—252. KoBa^eBiih-Kojuh. GZM. 97. 149—152. u Srbiji i Bosni. impresioniran onim što je vidio. IIoce6Ha H3«aH>a CAHY. Ilpeau. 12. od tridesetih godina XV vijeka13. do 1428. Podijeljena su mišljenja šta je. u XIV i XV vijeku. treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca. 96. Handžić. 306—307. TaTorpafl 1955. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca. 145. Na osnovu nekih orijentacionih cifara. koji su 1434. rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee. Kovačević. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro. 140. Selo Varci. D. C. suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. Rudnici u Bosni. Hrabak. Podaci o bosanskom zlatu.67 tona. BoHCHh. B. 14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc. Xpa6aK. velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). u stvari. Pa^oj^Hh. kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5. u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Pljevalja. onda su ti iznosi mnogo veći. Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iioueiuKa XVII ciuoMha. Dubrovački ili bosanski azur. godinu. Xepuei Ciue$a. udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo. Kovačević. 142. u stvari. koja je sačuvana samo za 1422. a drugi da je to materija biljnog porijekla. Dubrovčani. O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU. 22. Sarajevo 1954. kretala najmanje od dvije do tri tone15. a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez). 3orpacp. 9 D. Eeorpafl 1967. uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu. HCTOPHCKH 3anHcn. 3. samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. kao što su braća Kabužići. "RiipKOBHh. — A. 33—41. može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra.672 kg srebra. Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice. NS IX. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima. 22—25. Ćirković. bar tridesetih godina XV vijeka. 146. čiji tačan obim nije moguće ustanoviti. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima. može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu. odnosno 5. 10 S. 12 B. iako malih razmjera. C. kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu14. uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu. nakita. FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX. Kovačević. u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18.proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. 152—157. * Isto. » Navešćemo. — H. 30—31. CapajeBo 1983. Čak i ostalo stanovništvo. Eeorpafl 1952. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje17. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. I pored pretjerivanja ovog hroničara. odnosno biljna vaš. rudnik srebra i zlata.H. 138. odnosno 195 kg srebra. neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. već se o tome može dobiti samo približna predstava. Kao prvo. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Proizvodnja bakra. " D.

91—97. O izvozu u XIV vijeku upor. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude. Band 2. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova. Ovu trgovinu. Rudnici u Bosni. Precious Metals in the Age of Expansion. Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti. Krekić. J rjiacHHK. B. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi. Kovačević. XIII. intenzivniju podjelu rada. Ćirković. 53. KoBaieBHh-KojHh. očito. osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. izgleda. zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika. I. Upor. Kovačević. The Production. iz S. 22 Upor. Ćirković. 17. KpBaqeBnh-KoJHh. . 148 O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja. " S. Čak su neki. O pydapcKoj upouaodmi. 53—54. 21 D. Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine. Ćirković. već krajem tridesetih godina XV vijeka. Tlpobaja upou3»oda.). Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno. 11. KoBaieBHfe-KoJHh. The prođuction. i to. 37—59. bila vrlo napredna rudarska mesta25. Kovačević. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom. 51—52. 116—117. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je. 1-2. 17 C. Stuttgart 1981. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". The Prođuction ojGold. godine. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. približno oko. vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova 23. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. tri vagona. O pydapcxoj upoiusodnu. koji često dostiže više desetina tona. 40 D. kao i ostale kabaste robe.. " ff. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Bilo je još i znatno većih isporuka. odnosno na osnovu sultanovih prihoda. nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje 22. Sarajevo 1977. Prilozi Instituta za istoriju.opljačkani u Konjicu. Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac. Izvoz gvozda. A. Na osnovu deftera iz 1489. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu. a isticali su se svojom 11 D. vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26. ali su. natovarenih olovnom rudom. što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrovčana2 7. 117. B. Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka. nap. KoBaHeBHh-KojHh. Sarajevo 1963. 118—120. 119—121. 47. 117. Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v. 17. 19—21. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. ipak. XIII. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Tako je 1403. Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century. Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte. — R. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. Voje. I. 65— 67. Upor. koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. Godišnjak Društva istoričara BiH. poput Čajniča. Handžić. dalje angažovanje ljudstva. i fl. podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. TiHpKOBHh. Zore BokSić. 289—310. R. O pydapcKoj upouseodibu. O pydapcKoj upouisodnu. Hrabak. Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21. Handžić. nije bio rentabilan za trgovinu. Beorpaa 1976. 67—70. i A. isti. JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU. neznatna. Bosenski svinec. " S. Isto tako. Voje. 31. Rudnici u Bosni. u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. pa time i samu proizvodnju olova. Bosenski svinec.

Handžić. sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta. Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici32. već u drugoj polovini XIV vijeka. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK . i to iz XIV vijeka: JX. Novac označen kao kraljev (grossi di Re. 36 D. na primjer. 48. kao. obreten kod Ribiča. i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u Bosni30. 33 JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX. godine za vrijeme despota Stefana. " A. kao i dubrovački. de foris. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 17. " Upor. 14. CapajeBo 1952. Živković.4. O pydapcKojupou3eodwu. XXVIII—XXX. kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države. 123'. 281—291. 48'. 269—276. ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa. JlHHHh. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35. slobodno kolati po Bosni. flecaHKa Kosa^etih. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. GDI BiH. nap. FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee. 156. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. Pa i pored svega toga. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni. 149 veličinom28. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38. 2T P. denarii regis bossine itd. CpeMCKH KapjioBUH 1924. nastojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. 34 D. 23. I. Sarajevo 1981. 115—116. Truhelka. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka. Novci bosanskih banovai kraljeva. IV. Rengjeo. 172'. Sarajevo 1979. 80. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara33. " Ć. Not. XVII. Obnovljena je sredinom 1417.. 188—189. Kovačević. III. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. 271—278. 14. nap. Međutim.84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak. I. IV 1451. 19. 3a uciuopujy pydapciuea. 172. godine. a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa31. 24. fol. fol. 26. bila kovnica bosanskih vladara. fol. 47. Kovačević. 52. Lam. KoBaueBHh-Kojah. KoBa^eBHh-Kojnh. 246—247. JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. U svojini poveljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac. Tvrtko JI Tvrtković. 63. KH». 22. u ljeto 1446. u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. Nalaz bosanskih novaca. Not. 257. Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića. KoBa^eBHh. LV. Lam. 69.) često se po-minje u izvorima. Poznato je da je u Srebrenici. 32. Inače. pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. gl. trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. isti. I. sve do pada bosanske države. PemeTap. " Div. 31 Isti. Test. 31 M. postojala kovnica novca. Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi. Sarajevo 1905. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. 70. fol. 1. ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. 31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem.190. novembra 1461. Rudnici u Bosni. X 1439. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. Sarajevo 1943. 80—81. VI 1449. GZM. 77—78. Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca. IloceSHa H3flaH>a CKAHY. 80 JI. 34—38. III 1449. 22. GZM. de foris. U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. JJ. 51. 16. u upotrebi je najviše bio dubrovački novac. 1.

151 Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju. 15—18. B. nap. najskupocjenija plava boja. da se radilo o tonama. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Archivio Storico per le Province Napoletane. gl. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce). ali takođe i preko Venecije. zbog njenog značaja. // regno di Napoli. moglo očekivati. Šunjić. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik. u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano. Siciliju. 116 — 117: B. 1961. a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju. XIV. 206.150 2. te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona6. Desanka Kovačević-Kojić. u manjim količinama. gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. Spremić. ali. Napoli 1975. • Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima. 131. u Pezaro. ipak. 37—38. Sa crvcem. 1 D. ali. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje. Godišnjak Društva istoričara BiH. a zatim u Veneciju. a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika5. Kovačević. Španiju. Terza Serie. na primjer. Xpa5aK. 5 Desanka Kovačević-Kojić. u južnu Italiju. 167—170. • D. koji neki smatraju rudom. JJ. 124. Kovačević. jer je to bio rijedak mineral. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone.. Grčku. O pydapcKoj upou38odH>u. 203—212. M. Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku. XIII. 67—70. Međutim. 170—172. npodaja upounoba. Čak i o dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to. koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku. manje u odnosu na XIV vijek'. Što se tiče vrsta srebra. 37—59. fl. Sarajevo 1965. mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik. Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani. koje nije imalo nikakvih primjesa.npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea. a zatim i fino srebro. Čak je 1413. Spremić. Toskanu (Firenca. V (1). Voje. od koga se dobijao ultramarin. . prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. bilo je drugačije. taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. već je ranije. Takođe treba voditi računa da su. Aleksandriju. 38. M. D. 27—28. srebro odlazilo na Zapad. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim brodovima. preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. a išlo je čak u Tursku. nije se izvozio na veliko. 61— 65. Ekonomske veze i kulturni uticaji. I. najčešće se pominje pliko srebro. 4 M. Xpa5aK. XVI. KoBa^eBHh. Balcanica (u štampi). a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku2. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva. Historijski zbornik. KoBaieBHh-Ko-jnh. Ekonomske veze i kulturni uticaji. II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico. Tako su. posredstvom Dubrovčana. Siriju i ostale mediteranske zemlje. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. 118—121. O pydapcKoj upou3sodnu. na prekomorska tržišta. Svakako da je. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 3 Upor. ipak. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. Kovačević-Kojić. str. Bosanski svinec. Trgovci razlikuju dvije vrste olova. Lapis lazuli. Prato). i pored slobodne trgovine srebrom. vol. — Desanka Kovačević-Kojić.

s obzirom na to da u srednjem vijeku. čuveno po svojim sajmovima. te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9. pored Dubrovčana. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist. J\. D. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. 173—175. a naročito u Pezaro. D. uslijedili . Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu. pa čak i 60 tovara. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. čak. zatim u Ankonu. gl. E. P. Izvoz koža. Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome. • D. to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. Bosansko željezo se nije izvozilo. O trgovini stokom nema mnogo podataka. 65-67. IV (2). borova smola pa. nap. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. Canc. glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju.Kovačević. Kovačević. Kovačević. zbog tadašnjih slabih puteva. — Div. i to u Veneciju i Apuliju. Trgovina u srednjovjekovnojBosni. 143—153. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka.pa čak i u Alek-sandriju8. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima10. godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. E. I pored razvijenog ovčarstva. do 1433. III 1463. koje. 175—176. 173. 10 M. naročito Veneciju. Pojedine isporuke broje 15. izrađeni na bosanski način. jedncm prilikom i svila12. Predmet trgovine su bile i svinje. jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. Šunjić. i to u Fermo. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. Prilozi. kuna. XpaSaK. Kovačević. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena. iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. 11. Xpa6aK. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ankonu i druge gradove Marke. dabrova i lisica)11. prstenovi. i to prvenstveno u Dubrovnik. Pominju se takode kože divljači 7 D. fol. žito. KoBaMeBHh-KoJHh. npodaja upomeoda 71. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade. Isto tako zlatarski proizvodi. Fano. Za razliku od srebra. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. Urbino i druge talijanske gradove. jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce. 13. 71. Rimini. gl. koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. upor. 152 (zcčeva. 8 Za crvac upor. 99. Rimini i ostale gradove Marke13. na obali Jadranskog mora. 25. i to razni srebrni predmeti (posude. V (1). transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine). Pored sirovina. drvna grada. 133. nap. Kamin Cutouapciueo. a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju. kao što je med. mamuze). 112—132. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi. nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m14. naročito konji. prerađen vosak). Tlpodaja upomeoda. kupuju i trgovci iz Italije. 172. U martu 1463.000 dukata. znatan već od druge polovine XIV vijeka. već u pojedina mjesta u oblasti Marke. mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. izvoz bosanske vune bio je sasvim mali. 11. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim.

Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. fol. cultura dal XIII secolo al primo ottocento. Grčka) sa kojih se so dobavlja. te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. Vinaver. 175—176. — B. ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. 1980. I. bila prisiljena da se snabdijeva . GZM. svi pokušaji Tvrtka I. nuova serie. a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana. Trogir. IleTpoBHh. koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti. Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju. Truhelka. "B. zabranili trgovinu robljem15. i to ponekad desetak i više tovara odjedanput. CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu. odlukom iz 1416. doduše. 19. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100. grubo platno. Ancona 1978. Iloce6Ha H3flaH>a CAHy. 26. Sarajevo. JI. Međutim. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. XII. — Div. Šunjić. Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama. služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. Ć. 230. anno 82° (1977). 15 V. Kolika je bila vrijednost soli. Gestrin. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja. 11—24. Valona. zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima. Proširuje se broj stranih tržišta. 153 uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa17. Raša. 346—348. 14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. čiji je značaj vremenom sve više rastao. 3—4. Pored Dubrovnika. 271. 57. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal. Oni su 11 D. 25. 34. Vo j e. — Div. J^HHiih-KneH<eBHh. 359—366. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. 263—264. 247. 176. pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka. Sarajevo 1900. V 1403. uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar. Beorpa« 1940. TkamiHe. Kovačević. kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina.su i protesti bosanskih vladara. vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli. Pa ipak. Radovi Filozofskog fakulteta. :— M. Šibenik. da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha. pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. Pag. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. F. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice. Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova. Le Marche e l'Adriatico orientale: economia. od davnina bilo slanih naslaga. 222'. 13 I.. societa. 126. 127. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama. Xuciuopi<ja Eocue. pa i velikaša. 16 U Bosni je. Trgovina bosanskim robljem. 242. Canc. poznatog demaćeg tržišta solju. II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo. (Italija. VI 1443. pa čak i 472 tovara. 12 D. Nešto o bosanskim solanama. JIČ. godine. Najzad su Dubrovčani. Kovačević. 1963. a povećava se i obim samog uvoza. fol. Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. Canc. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva. Split. 576. zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. Atti e memoric. "RopoBHh.

Mantove. Archivio storico italiano. 161—162. Kovačević. 125. naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20. D. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika. hartija. iako jeftinije. La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta đel XV secolo. to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. i to: Vičence. 1959. Eeorpafl 1981. dijelovi konjske opreme. Dubrovačke tkanine. Marka. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje. Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje21. IIoceSHa H3ŁaH. 41—42. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija. Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva. te se žale da njihove tkanine. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita. Verone. pa i bosansko tržište. 154 Preko Dubrovnika. predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede. perle i drago kamenje. najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog . D. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 138—144. 7—30. tkanine. sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje. Anno CXVII. 83—88. nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. sapuni. Isto tako. 177—179. narandže. Beograd 1976. ali i sredstva da ih zadovolji. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem. češljevi itd. kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova. Tako se u bosanskim. fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase. U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova. šafran. D. KoBaneBHh-KoJHh. Bepena XaH. 19 D. uglavnom iz Dubrovnika. kako to tvrde Mlečani. To je razno oružje i oruđe. Verena Han. njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. Bočne u XepueioeuHe.a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT. dobavljaju se još i posebno. ogledala.. naročito Venecije. 1969. My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra. 13. Prema kazivanju samih Dubrovčana. u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. 129. Đ Petrović. i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. Kovačević-Kojić. Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. čuvenog tekstilnog centra. 36opHHK. Kovačević. Beorpa«. Kovačević. igle. makaze. Prilozi. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske. srebrni predmeti.sa stranih tržišta. razno bakarno posuđe. slatkiši. pojasevi raznih vrsta i vrijednosti. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni. M. a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. zatim vino u bačvama. 131. 193—194. kao i u ostalim evropskim gradovima. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda. Liege 1975. prodavala raznovrsna i često vrlo skupocjena roba. Ekonomske veze i kulturni uticaji. 20 BepeHaXaH. Mirjana Popović. Dubrovačko oružje u XIV veku. 183—184. 510—518. IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. šunjić. biber. Uvoz mrčarija. JI. posebno iz Prata. Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise 18 17 du XIV" au XVIe siicle. Pored uvoza. 180—184. Firence.

Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro e Cinquecento. vol. Krekić. 399. Ekonomske veze i kulturni uticaji. što podstiče povećanje uvoza. Ragusa e le popolazioni serbo-croate. zahvaljujući 21 Uzimajući u obzir dubrovačke. obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. kao i u ostaloj zapadnoj Evropi. posebno Venecije. Firence i Prata. — U. VIII. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka. 192—199. 45—56. 22 J. koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. Taflnh. D. 101—102. to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro. Fano. Dubrovnik in the 14* and 15"1 centuries. Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche. Fermo. naročito srebru. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala. Povećava se i broj stranih tržišta. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka. D. bio je pozitivan24. ukoliko su bili plovni. to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima. vosak i kože. Istovremeno. 516—536.poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. bio je poznat pod imenom „via Drine" ili . I. Ipak.. nap. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. Krekić. dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa. Dakle. Međutim. Apulije. Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. porasle potrebe za sirovinama. KoBa^eBHh-KojHh. B. XV. F. Beograd 1982—1983. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. Olschki. trgovački bilans srednjovjekovne Bosne. u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje. Venezia e il Levante fino al sec. iako su korišteni i riječni tokovi. to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama22. kako izvozne tako i uvozne trgovine. koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu. Balcanica. Rimini. B. 23 Upor. Prema tome. Kovačević-Kojić. 43. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. 155 rudarskim proizvodima. kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije. Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima. S. 22. Prvi. olovo. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske. npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena. Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova. 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa.via Coze". 1971. izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede23. Gestrin. i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije. kao i rane turske izvore.. Ankona. Oklahoma 1972. Eeorpa« 1964. na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. koje je mogla da pruži bosanska privreda. Le relazioni fra Venezia. Kova čević-Kojić.. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje. može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. U isto vrijeme. XIII—XIV. Florence 1973. Ipak. U stvari. V iconomie naturelle et la production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie. A City betvveen East and West. godine. kao što su: srebro. Pored Sicilije. Rapporti econonttd di Venezia. a drugi .

bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. Konj je bio glavno prenosno sredstvo. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina. Inače su bosanski vladari. J. u obliku raznih dažbina. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana25. carina je naplaćivana na svu preostalu robu. na primjer. JJy6poeHUK u cpucKe seM. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila. jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28. Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. novembra 1461. kao i feudalci. Tek na posljednjem trgu. Dubrov" D. prije izlaska iz zemlje. Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj. Više njih je po imenu poznato 29. TaflHh. i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina. sve do pada bosanske države. Za ove zemlje. Kovačević. čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu. Tokom XV vijeka. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi. slično kao i na Zapadu. trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima. posebnom poveljcm od 25. a ispred globara. brodarina za prelaz preko rijeka. carinik je po svom položaju stajao iza župana. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević. često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca. godine. već na trgovima na kojima je roba prodavana. a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. garantno pismo. jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje. JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa. i to na prodatu količinu robe. a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima. a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana. i to najčešće Dubrovčanima. 119—145. zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum). Dubrovčani su. a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. JjHHHh. Kao vješti trgovci. koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem. Na trgovinski promet su se plaćale carine. Pored carina. 165—186. Bosanski feudalci. Prenos robe obavljao se konjima. 156 čani su bili zakupci carina u raznim mjestima. sa svoje strane. naročito za srpsku državu. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti27. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas. naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih . u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. kao što je. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe. osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. 519—539. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne. zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce. 25 M.he. neka vrsta kraljevih činovnika.dolinom Neretve. rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici.

Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa. 3. pljačke su postajale sve učestalije. Njegov slučaj . Petar i knez v Nikola Pavlović 1454. 1—6. — Tloaejbe u iiiKMa. Tpi Rpujeea. nije ostao usamljen. a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. M. 32 D. izdaje Dubrovčanima. tadbe i od svake zlobe i sile. bosanski vladari su. U prvoj polovini XV vijeka. doduše. 62. I. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige. unutrašnji nemiri. vojvoda Stjepan 1454. br. 19 Jb. 31 Vlasi. Česte pljačke trgovaca. CnoMeHHK CAHY. koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu. KoBa^eBHh. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441. Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. I pored zvaničnih garancija. Kovačević. 163—164. M. XCVII. Upor. napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. Tvrtko je. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. flHHHh. poslije smrti Tvrtka I. 44—48. 740. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. — D. koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. CTojaHOBHh. ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene31. flHHHh. 229—248. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna. 1/2. *• JI. vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. 161—164. kao i upadi turskih trupa. prilikom dolaksa na prijesto. ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. Već 15. — M. M. Eeorpafl 1948. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari. i 1461. 142. Cuiape cpume uoae&e u uucMa. bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje. potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode. 93 nap. Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter. već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. 66 itd. jer su se zaključivali na istim osnovama. JJHHHII. godine Radič . ove dažbine se znatno povećavaju.feudalaca. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele. Ivaniš Pavlović 1442. Kovačević. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. 3a uciuopujy pydapcuiea. I/l. godine38. 157 Međutim. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije. Upor. godine). br. između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše. JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna. maja 1391. koju poslije svoga krunisanja 1378. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. Jamrah. sa malim izuzecima. 140—143. — M. izjavljuju da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata. 3a ucuiopujy pydapcuisa. krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. u prvoj polovini XV vijeka. 83. preko svojih posebnih predstavnika. 30 D. kao i ugovori u . u svečanoj povelji. I.

Tako je u istoriji dubrovačkobosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena. srebro koje se . nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35. Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. na koje se žale dubrovački i trgovci. jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa.v između Dubrovnika i bosanskog kralja. k Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima. koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne. za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena. U svakom slučaju. kao i ostale strane trgovce. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi. bilo je izuzetno važno što. čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana34. '. što je dovodilo do prekida trgovine. iz poli- § tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu. Inače za dubrovačke. posebno sa svakim dijelom bosanske države. U dubro1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate". ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike. Jedino.

1—2. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina39. Srebrenica. Tlose/be u UUCMO. str. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici. i 1435. godine). 3a ucuiopujy pydapciuea I. Deževici. tada carinik u Srebrenici. a iz Zvornika u Srebrenicu. 49—50. poveljom od 23. Beorpa« 1983. navodi da je Lukša Benvenutić. Dusini i Kreševu. Najintenzivnija je bila 1434. prilikom jednog spora. 36 M. Zbog zloupotreba. BecejiHHOBHh. godine. godine. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine. 31 33 Kovačević. Već se 1372. kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. koje nisu bile rijetke. 105. Kovačević. 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obezbijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. dodatak. od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. I. Sa izuzetkom 1428. flHHHh. Bilo . 740. HCTO-PHJCKH rnacHHK. 25—42. 1432. 158 Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni. Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. 1/2. jedan od najvećih rudnika Balkana. II 1449. D. novembra 1461. Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu. slično despotu Stefanu Lazareviću. Isto tako. Štaviše. 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe. imala je još daleko veću i jaču koloniju.Hamih. 37 D. nastoji da sprovede u Srebre nici. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38. ovaj iznos često prelazi dvije stotine.izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. 77—78. udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš. 3. Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice. 3a ucwopujy pydapcuiea. Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37. 481. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Isto. godine i tri stotine. 52—103. — IJoee/be u itucjua. A. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. . U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. a 1431. Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. to jest na same rudnike. 1/2 br. M. u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. 48—51. I. broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu.

Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom. Kovačević-Kojić. ali se češće nalaze tek od 1422. dvije stotine trideset osam Dubrovčana. susreću dubrovački trgovci. po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. godine. pa najmanjem mjestu. godine nalazilo preko stotinu. iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju. Trgujući u Bosni deset. što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima. zakupci ili vlasnici rudnika. U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba. u prvoj polovini XV vijeka. iako je bilo živo trgovačko mjesto. 66—75. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro. a 1428. Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije. a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti. pa do 1448. kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne. KoBaMeBHh-KoJHh. počevši od prehrambenih artikala. kože. bosanska gradska naselja. Prema tome. vosak. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu. i 1427. pa i njihov boravak. 261— 262. čak. 159— 164. . Međutim. ministri finansija bosanskih vladara. koje su uslovljavale njihovu trgovinu. Sarajevo 1970. Osim u Foči. do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. u Drijevima. Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. ali u prvom redu trgovci. Zvornik. vodeći računa o potrebama potrošača. (Consilium m/nus) za ove godine. godine. Tako. imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta. dvadeset i više godina. U Zvorniku se 1425. Srbije ili Ugarske. bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40. — Upor. sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti. tkanine. — D. tkanina. — D. 19—35. čak. 1426. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. preduzetnici u rudarstvu. J\. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom. carinici. kada dolazi do 38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom41. XVIII. mrčarije i zanatske proizvode. 159 naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine. Desanka Kovačević-Kojić. sir i med. državni funkcioneri ili. gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu. FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee. Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini. a uvozili so. ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52). Na jugu bosanske države. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini. godine (ukupno 95). Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu. suho maso. poslije srpskih. Isti slučaj je sa Višegradom. Godišnjak Društva istoričara BiH. ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. Međutim. nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. Kovačević. 39 Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća. a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74).ih je već od 1402.

sklopljen savez između Bosne i Venecije. Popović. Firenca. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi. kao Ostoja. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. rpai:x3. Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno. Naša trgovačka društva u srednjem veku. 215—222. kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja. U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata. Kada se sve ovo ima u vidu. Ova povelja je. Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa4*. knez Ivan Nelipić. prvo između sebe. Pored toga. pa je njegov vazal. Cnpeiwnh. JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa. M. onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. JX. prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza4*. GZM. 91—93. " G. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni. 79—82. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine. Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. Pored toga. Čremošnik. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza. Ulcinjani. Kovačević. mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. godine poručila bosanskom kralju da preduzme potrebne mjere. pored teritorijalne. 43 D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. KoBaneBHh. XIII1. FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. Kovačević. posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara. prodavali im robu. bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke15.Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima. 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa. 85—102. i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. godine vrlo široke trgovačke povlastice. Voj e. pa je u tom cilju 1423. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode. ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije. 160 Od svih talijanskih trgovačkih gradova. 504-—517. koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine. sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. Kovačević. godine između kralja . J\. 164—167. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića. Venecija je 1422. nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. Zgodovinsiri časopis. Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji. 1974. Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. 1924. ali i kupovali od njih razne sirovine. KoBa^JeBHh-KoJHh. Čak je. jer Tvrtko II nije. 48 D. u stvari. M. XXXVI. KH>. 231—234. prema trgovačkom ugovoru iz 1449. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika. JJ. a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske. čak. Barani. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. KoBaieaHh-KoJHh. XXVTII/3—i. Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena. Međutim. Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee. s tim da su. 69—91. Milano). poveljom koju je izdao u Visokom 1422. Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase. većinom proizvedene u samom Pratu43. 4D D. 74—79. Eeorpa« 1976. I. 163—164. Međutim.

44 Š. Prilozi. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom. Ljubić. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. naročito u Dubrovniku. ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. kralj Tomaš. 93—94. Ipak. Ljubić. bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. — G. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje. Pored soli. 481. Šunjić. Split 1921. Split u svjetskom prometu. u Napulj. perle i drugu robu. Pa ipak. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju. 124. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere. na primjer. 202. Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni. čiji jezik i lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. Prilozi. Prilozi. Kralj Tomaš može da uloži 6. Kovačević. VIII. naročito u Drijevima. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine. a najistaknutiji među njima. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog. i to jedna u Splitu. Prilozi. aprila 1444. — IJoaejbe u uucMa. pa i sa talijanskim gradovima. Ali. Ventura Engleschi i Anto Ivanov. obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj razmjeni. za njihov dalji prevoz do Venecije. M. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni. 39. dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. u dukatima ili u srebru. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima. 46 Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira. brinući se. V. dodatak I. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Šunjić. gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine. kao. 49 D. uveliko je zaostajala49. kao i za zakup njegove carine53. G. M. U tom smislu tražio je 1446.Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji47. Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu. pa je poveljom od 15. I splitski trgovci odlaze u Bosnu. 123. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito. 17 Obje strane ulažu po 6. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovčana. Kovačević. 91. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. Povijest Splita. godine i podršku mletačkog senata50. svilu. Tako su se. D. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. 1/2. uvozili su tkanine. prije svega. a treća u Jajcu. Kovačević. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. mletački plemić Guglielmo Querini. 123. Zagreb 1886. Upor. M. tkanine. 48 M. a njegov nasljednik. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. Novak. 45 Š. jer su oba grada pokušavala da što više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. Isto tako. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao . Šunjić. Ova zategnutost je porasla 1435. Pored Mlečana. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima. tokom cijele prve polovine XV vijeka. 161 I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne. i D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. vino i ostalu robu48.000 dukata. 131 i 132. Šunjić. a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. 69—70. Zagreb 1875. 95. sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. druga u Fojnici. 122. Novak. naročito u Dubrovniku. 131—132. Budući da su i Mlečani poslije 1420.

Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. Šunjić. može se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni. " D. a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. 98—101. Kreševa. OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe. — M. Podobrun.je na prodaju olovo. Tako braća Pavlovići. dok i za druga mjesta (Visoko. Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. II. U Bosni boravi i'Đovani. M. i to na širokom prostoru bosanske države. 585—586. 128. opada ova aktivnost domaćih ljudi. Gacko itd. Prijepoljc. brat Đirolama Malipiera. 10. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. dobro poznatih trgova. prodaju u više navrata u Dubrovniku. Pored trgovaca iz Jajca. Foče. preko svoga posrednika Braila Tezalovića. 20. sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni. To je u prvom redu domaći živalj iz starih. 130. bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. Glamoča. 52 C. Trebinje (1428). Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda. podizanim u Dubrovniku. Ekonomske veze i kulturni uticaji. kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo. Kovačević-Kojić. koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća56. Plevlja. Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. 131. a u zamjenu tražio plemenite metale. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Prače i Goražda. uskoro zatim Cernica (1426). kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. flHHHh.)57. Eeorpaa 1964. Prilozi. Tpi flpujeea. Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi. Visokom. Jezera. raznim začinima. s 61 162 Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu. CapajeBo 1973. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine. i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima. podigao kredit u iznosu od 2. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika. a održavao je poslovne veze i sa Firencom. u Prači trećina. godine. Petar i Radoslav. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina55. o mogućnostima za trgovinu biberom. VI 1388. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. povremeno slao na prodaju drago kamenje. U knjigama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište. Višegrad (1427). Međutim. flHHHh. Prilozi. Srebrenica) ima vrlo malo. Tako je Brailo Tezalović. već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu. XIX. preko Đirolama Malipiera. i to u Drijevima oko polovine. kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače. koji se nalazio u Bosni. takođe mletačkog plemića. O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga . Podsoko. koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu. Prozora. 40—41. Šunjić. D. Rapporti economici. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit. Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva.965 dukata i 19 groša59. 131. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Prači. za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik. Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu. Pored Venecije. ° M. Imotskog itd58. U Drijevima. Borac. IIoceSHa H3flaa>a CAHy. FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EHX. Kovačević-Kojić. Tek od pedesetih godina XV vijeka. crvac i vosak u Veneciju i Apuliju. Kovačević. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije. velike količine olova. 54 D. pomenutog Malipiera. 53 M. TiHpKOBHh.000 dukata. Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1.

Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom. godine. tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. Prema sačuvanim podacima. Šunjić. U pogledu mjesta i lica. Nije . FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su. Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700). Association internationale d'etudes du sud-est europeen.183 dukata i 4 groša60. na trgovima držali svoje radnje. pred kojima su se sklapali kreditni poslovi. Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 31. I. u vezi sa novouvedenim carinama. U pismu iz 1417. On je trgovao srebrom. a zatim. sistem trgovine poznat u Dubrovniku. E. dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. čak i mijenjaju mjesto boravka. pojasevi. dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. Voje. Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su. prstenovi. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. pa čak i sela. prokure). Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. 221—223. 108—116. La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle. 67 D. poput Dubrovčana. postigli su veliki poslovni uspjeh. Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju. postalo pojava širih razmjera. već su trgovali krećući se na mnogo većem prostoru. komadići sirovog srebra itd. kožama i voskom. So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine.u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana. 627—632. U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja. olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. npujeuo/be y cpedneM eexy. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. i to čaše. u znatno manjoj mjeri. 228—252. Prilozi. Vjerovatno su. To su najčešće bili razni srebrni predmeti. Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu. i od 1422. dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. kožama i konjima. Xpa6aK. Trgovci iz raznih mjesta međusobno sklapaju zajedničke poslove. TiHpKOBHh. dakle. Kreditna trgovina. preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. čak. pored Dubrovčana. poput Milaša Radomirića iz 66 Poslije praznina od 1406. a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1. Oni često putuju. Novom Brdu. do 1417. Tako su vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. 235—257. trgovačka društva. Sofia 1969. bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana. 172—177. fl. U ulozi kreditora. javljaju se i domaći ljudi. 167—179. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice. bar u blizini jačih privrednih centara. nastalih gubitkom arhivskih knjiga djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina. C. ulje i zanatski proizvodi. KoBaieBHh-KoJHh. Pored jamca. dugmad. Voje. III. I. 163 Podvisokog. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. JJ. nije bilo ustaljene prakse. Neki od njih. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom. do 1425. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi. koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili. mrčarije. u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset. M 59 M. a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi. Uzicu. Beogradu. KoBaleBHh-KoJHh. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju82.

10. klesari. majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. Kovačević. prokure). •4 Upor. krojači. Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini. i JI. XV. Upor. nabavljene u Bosni. i I. Izdanja Muzeja grada Zenice. Starohrvatska prosvjeta. III. 72. Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i feudalaca. Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem. III. 80. primalo robu iz Dubrovnika. KoBaneBiih-Kojuh. Not. D. T. koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. 240. Godišnjak Društva istoričara BiH. 6. 189—191. III. srednje Evrope (Briža). naročito zlatari. 27—31. uglavnom dubrovačke. 179—189- Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator". pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice. Bilo je i drugih stranih zanatlija. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije. 16. zlatari. Fisković. ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija. 201—206. sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica. P. 1949. Kreditna trgovina. Voje. 3. 8. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara3. di Lev. Tako već krajem XIII vijeka. FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee. a raznih generacija. VIH 1397. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju — šnajderi. EOCHU U Jjy6poemiKy. nap. 41 " Test. a izgleda i iz susjedne Srbije2. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici.214. Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. 228—252. 285—287. Fisković. •• JI. C. fol. koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova. Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". 71. 283. slikari i klesari. KoBaieBHh. KoBaieBiih. IIlKpHBaHHti. fol. Fisković. 106—107'.rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca. Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. •3 D. Andelić. trgovačka društva. Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa. Đurđica Petrović. npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU. prema navodima Tome Arhidakona. JI. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. JX. KoBa^eBHh-KoJHfe. Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica.8e. X 1417. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca63.. Ugarske. mesari itd1. Zenica 1973. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee. Poznavali su. Beorpafl 1957.Ko vačević. 1 C. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj račun. koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. 94. jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. u pojedinim bosanskim naseljima. odnosno Mediterana. dakle. a u Dubrovnik otpremalo sirovine. Sarajevo 1966. 164 . sv. XIV—XV vek. 101. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca. pa oni pozivaju strane. Zagreb 1947. 116—136. Izdanje Muzeja grada Zenice. gl. 1. riječi njemačkog porekla. njihovo pomoćno osoblje koje je. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva.. IV (3). 147—149. Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća. kao što su zlatari. obućari. 30—31. a obućari — šusteri. 218. Upor. 180. Lett. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni64. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji. C. 143—249. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. krojači i oružari. Zenica 1973. Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju. 38'. JJ. drvodjelje.

o domaćim zanatlijama. 12. D. 80. 167—169. Aristodije Zadranin. CTpiineBHh. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca. mačari. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. Fis ković. zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. iako oskudni. Na osnovu svih pisanih izvora. H. Zagrabiae 1894. To su: kovači. Tloined na (fieydaAU3aM. Filipović. koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. zlatari. A. U svakom slučaju. majstori za samostrele. Rački. i JI. 14. pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. Dalmatinski majstori. Scriptores. III. puškari. u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. 206—208. lukari. tulari. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima. Fisković. Handžić. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi. Čak se susreću i pasari (pojasari). Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. kožuhari. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 165 U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima. Pojaseve. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne. 18. Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee. u prvom redu. klobučari.Kohojuh. OmiHnosuh. mesari. MSHSM. Aličić. drvodjelje. rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate. M. slikari. Za razliku od rasturenih sela. Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi. Handžić. zidari. A. 138. kovničari. 81. 4 OCMOHCKU . hereziarha bosanksi. br. I. 192. Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba. 13. trgovaca i feudalaca. C. 163. kamenari. 4. 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY. M. krojači. Poimenični popis. Prvi poznati dubrovački graditelji. papučari. U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva. Poimenični popis. Eeorpaji 1952. A. Marjanović. ed. 174. 68. topo-livci. 181—200. A. To su prstenje. JIh. ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. Dubrov nik 1955. izrađivali su već 1 seoski zlatari. naušnice i ukrasi za kosu. Ti. Kovačević-Kojić. posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve6. 167. 163. Handžić. S. kao i arheoloških nalaza. a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. C. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. pekari i brijači5. Godišnjak Društva istoričara. Zvornik. Aličić. ključari. A. 114. 162. Svi ovi srebrni predmeti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. To su. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. kupe i pehari). 165. štitari. koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. tako na trgovima i u podgrađima. ukazuje na raširenost ovoga zanata. ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. 193. XXI. 208—216. 3. 15. što govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7. 94. 153—170. KoBaneBiih-KoJHh. Historia Salonitana. 115. najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva.2 Thomas Archidiaconus. Zadarska revija. N. Sarajevo 1970. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata. 80. čaše. P. 5 J\. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. rezbari. sedlari. koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. 13. 1952. I. S. Za druge domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. 31—33. 218. 3a ucuwpujy pydapcu7ea. Andelić. klesari. grnčari. štavljači kože. Rudnici u Bosni. pasari. XVIII. Upor.

166 Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. Han. Prema tome. nastanjenih u Bosni. majstori za samo-strele. krojači. IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih. odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. KoeaHeBHh-KojHh. u oblasti zanatske proizvodnje izvršena 8 P. kožuhari. Šunjić. Prema običajima onoga vremena. najčešće dubrovačkih majstora. Zadru. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi. Njihova težina. više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove. na izučavanju zanata kod majstora raznih struka. pekari. 163. centri sa jakim zanatskim tradicijama. Dalmatinski . topolivci. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina. lukari. 7 JX. Izdanja Muzeja grada Zenice. sedlari. V. čak i vrlo poznati majstori. kamenari. kovničari. FpadcKa uacejba. poglavito iz Jajca. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. 72. Dakle. Bojana Radojković. kamenara. mesari. U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. slikari. ključari. majstor je bio dužan da šegrtu da stan. privlačili su mlade ljude. brodograditelji. brijači. u prvom redu dubrovačkih. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja. G. Po završenom šegrio-vanju. obućari. zlatari. odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat. klobučari. mačari. III. 163. te ih nalazimo u Splitu. papučari. slikara i drugih. livci zvona. u prvom redu Dubrovčana. da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. ponekad je podrobno opisan njihov izgled. štitari. 164. muških i ženskih. oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju8. tulari. 309 — 312. 346. zidari. 208. podstrigači sukna. To su: kovači. Sigurno je. štavljači koža. bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. željne znanja i zarade. Han. FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee. zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva. rezbari. Fisković. Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. 308. naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima. Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. drvodjelje. La culture materielle des Balkans. tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. hranu. pa čak i od zlata. pečatoresci. pasari. Ma koliko da je njihov broj bio mali. La culture materielle des Balkans. pozlaćeni. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta. svjećari. Uglavnom su izrađeni od srebra. i nap. puškari. grnčari. raznih struka. međutim. Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama. Od sedamdesetih godina XIV vijeka. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih. oklopari. Šibeniku i Korčuli. CaiviapijHk. Eeorpa« 1948. drvodjelja. neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju. u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. KoBaMesiiJi-Kojiih.Upor. zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca. M. — V. Svakako. naročito zlatara. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana. 4. Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih. JJ. tkači. Mladići iz zapadne Bosne. klesari. kao i kod domaćih zanatlija. Zenica 1973. 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee.

mačare. obrada metala i još neke druge9. Docnije. 284— 286. 10 N. papučare i tulare.majstori 159 et passim. 11 P. XV i XVI stoleću. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. građevinska. tekstilna. KoBa«BHh-Kojiih. o dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim. dotjerivala i profinjavala. bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. Kovačević-Kojić. Međutim. što ne znači da je njih bilo stvarno više. Izgleda da se samo rasa. uglavnom kovačnica. važi za rezbare. Upor. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu. kožuhare. s malim izuzetkom. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija. od nabijene ilovače. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici.ee> 220 — 222. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. KOBa^esiih-Kojiiii. za vladavine kralja Dabiše. II. koja je u martu 1449. JJ. ograđeno kamenim okvirom11. Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu. a to. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. 217—219. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice. IX/I. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti. obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija. KoEaqcEHh. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište. . je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama. 33—36. lukare. mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca. I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase. Beldiceanu. Sarajevo 1973. obično kameno drvene konstrukcije. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna.>wi upoyuasawy saHaiuciuea. 212. 12 JJ. na razne načine u tome onemogućavali. Naime. B. Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima. kožarska. Hrabak. 63. godine počela sa radom. vidi se da su ove radionice. 167 Od zanatskih radionica. mesare. pekare. u prvoj polovini XV vijeka. Kovači su bili isključivo domaći ljudi. D. i nap. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. 64. bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi. pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. 5. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mlečani. te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. Les actes des premiers sultans. IIpu. pogođeni konkurencijom. trgovini i pomorstvu u XIV. On je u Novom podigao radionicu čohe. prehrambena. Za ostalu literaturu upor. 23 —62. Anđelić. grubo domaće sukno. Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. Prilozi Instituta za istoriju. Zastupljene su razne struke. Čak su 9 JX. dvadeset i jedan. u bosanskim gradskim naseljima. čak. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. u Srebrenici. iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku.

Tkaonica je i nadalje radila. I. 181—185. bile bojkotovane u Dubrovniku. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund . "RHPKOBHH. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih. Voje.168 novske tkanine. najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države. 169 VI. Sukno iz Hercegnovega. 122. prema odlukama vlade. 124. herceg nije napuštao započeti posao. a naročito su zaostajale u pogledu bojenja1*. 1965—1966. 13 C. I pored svih smetnji. te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465. KoBaieBHfc-Ko jah. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu. Zgodovinski časopis. XIX—XX. 127-128. godine. JI. Xepuei CiuetfaH.Ljubljana. rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee.

Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači. važnog utvrđenog grada na Drini. kupovali rudarska okna. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države. zatim Pećište. Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija2. Od svih novonastalih ekonomskih centara. 268. uporedo s tim. čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. Podizali su kuće. 56—57. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. KoBaMeBHh-- Kojuh. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih. Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije.1413. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke. a pored srpskih 171 . Bavili su se trgovinom srebra. kao što su Ljupskovo. To je rudnik Sasi. Rudnik. Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut. te se put koji je vodio na trg naziva . Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom.via de mercado"1. Beograd. U Srebrenici su pustili duboke korijene. po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara. Likodra. Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica. 47—100. njegovom kupovinom i izvozom. 232—234. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani. Proizvodnja je u stalnom porastu. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko. J]|HHHka. u blizini Gradine. rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee. zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. zatim poneki Albanac. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada. Grk i Turčin. te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela. iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. za koju je despot Stefan Lazarević 1417. I. tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. kao i u ranijem periodu. JJ. Korčulani i Ulcinjani. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana. Privučeni izgledima na velike poslove. Prve tri decenije XV vijeka. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova. mlinove i ostale nekretnine. danas selo Sase. čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. 1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka. koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. zatim Kotorani.. Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti. antičke Domavije. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. Ukupna svota. Mađarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. značajem uloge koju su imali. Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana. Prištinu. svestrano je obrađena monografijom M. Krupanj. 3a uciuopujy pydapcuiea.

u stvari. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem. JX. . dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. 73—116. Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države. Prvih decenija XV stoljeća. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. nedaleko od Zvornika. D. F3M. čak. upravo na osnovu trgovine olovom. Ipak. čak. Brailo Tezalović. gdje se otvaraju nova rudišta. obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4. Kovačević. Kovačević-Kojić. najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena. 4 D. Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti5. U Glavičici. u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6. CapajeBO 1955. to jest u Visoko. U stvari. sa kupcima zainteresovanim. u prvom redu Srebrenice. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije. i 1430. ciuapu ipad ua tfpuuu 2 3 (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda). Neki od njih postaju. Tako je. koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika. Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg. 5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. na čitavom ovom prostoru. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu. 172 U vremenu od 1412. u vremenu između 1410. do 1430. a pod njegovim uticajem. iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša. sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić. bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu. što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima. 149—249. na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika. bili su iz Prače. HC X. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu. kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. zapada i juga. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik. 20—33. sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je. razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. i za luksuznu robu. koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera. Zvornik je. 27—41. godine. 3SOHUK {3«opuuK). a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan. Na tim osnovama. istoka. prvih decenija XV stoljeća. čak. kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). Tridesetih godina XV vijeka. Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. i dubrovački građani. posebno tkanine. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja.i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. pored daljeg unapređenja rudarskih naselja. Ma3aJiHh. Prača se razvila u jedan od najvećih trgova bosanske države. Zvornik. postao polazna tačka za trgovinu. Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države.KoBaMeBiih-Kojnh.

čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava. 71—73. Upor. Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena. na prostoru današnjeg Sarajeva. 101—309. U nekim od njih. 63— 71. Trnovo. dok se druga istovremeno snažno razvijaju8. Vranduk. nije ništa drugo nego jedan seoski trg. Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. jedan od najnaprednijih bosanskih trgova. najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve. Sutjeska. Tu se isto. Rudnici u Bosni. podgrađe Prozora u župi Rami. takođe u ovo vrijeme. Donje Soli (Tuzla). Prema popisu iz 1468/9. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana. godine sa sigurnošću potvrđuju. u Fojnici je zavedeno 329. koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano. a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom . od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada. ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. godine. ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. I (P. 12—15. rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee. vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori. Kozograd kod Fojnice. Handžić. Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice. Zenica. Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre. Nešto dalje. 173 Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu. što rani turski defteri iz 1455. tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja. bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. i 1468. može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti. Prema tome. Četvrtkovište. — A. To su Blažuj. KoBa*ieBHh-KoJHh. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. bilo je samo malih lokalnih trgova. koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim centrima. ipak. izras-lih iz lokalnih sajmova. Anđelić). u bližoj okolini Visokog. naglo napreduje. današnja Bijeljina9. nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. (često boravište bosanskih vladara). Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu. njeno postojanje. To su sve. a zatim dolazi Kreševo'. od kojih neka naglo opadaju. nailazi se na lokalitet Panađurište. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. Borovica. Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države. rudnik srebra kod Vareša. već na osnovu dubrovačkih podataka. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača. U blizini Fojnice.Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca. koji. U defteru iz 1468/9. 7 Isto. rudnik Kreševo. i to prvenstveno na rudnike srebra. izvan rudarskih naselja. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). Visoko i okolina kroz historiju. Čak i pomenuti Tornik. u stvari. To su trg Tornik u župi Vrhbosni. u stvari. označava vrhunac njenog razvoja.

11 A. Naše starine. 91—94. a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo. poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama. N. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Handžić. 406. Eeorpaa 1970. poznato naročito po vosku.malih trgova koji. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. 171—175. čiji razvoj nije dugo trajao. jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15. Sarajevo 1965. U blizini Borca nalazila se Rogatica. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee. 3. poznatih još iz XIV vijeka. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića. U slivu Drine i njenih pritoka. Filipović. izuzimajući Lim. fl. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea. Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina. 250—258. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak12. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i Pavlovac. D. 23—24. FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee. A. X-l. a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. 262. 174 Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Podrinju. poznat još iz 1394. 353—362. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu. u prvom redu domaćih. 191—193. ali je. XII—XIII. Sarajevo 1956. Kada su Turci došli. Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju. 73—77. ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10. KoĐaieBnh-KoJHh. Kovačević-Kojić. 47—52. 12 JX. a zatim dubrovačkih trgovaca. trgova Goražda i Foče. Povijest i umjetnost Foče na Drini. na posjedu Kosaca. A. 86 —90.KoBaneBHh-KoJHfe. Osvrt na pitanje islami zacije. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee. za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih. na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog. jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića13. KoBa^eBHh-KoJHh. po načinu postanka i razvoja. JU. 11—86. vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića. veoma naprednih. a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. izgleda. Kovačević. a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak. 8 D. uz gradska naselja. Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti. Poimenični popis. ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja.. Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale11. Cernica iznad Gacka. nastala na osnovama rudarstva.S. FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja. 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa. Bejtić. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh. 10 JJ. Prilozi za orijentalnu filologiju. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem . Aličić. godine. na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl.

Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu . 162. 31—94. XVIII. 283—284. — B. na lijevoj obali Drine. kao i uspon starih trgova. Goražde. grad Vratar na Sutjesci18. 257. 18 M. potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe. 175 Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu. U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelarstva. i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. 3eMjbe xepueia. Poimenični popis. 1941. . GZM. grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića16. 71—77.in Bosna supra Borac". u župi Pribud. a na glavnom putu. flHHHh. Myiia u ipad Eopau y EOCHU. Podsoko. Mazalić. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi. 1972. Iznad ušća Lima. Aličić.. Lokalni. Podborač. Sarajevo 1941. Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu. Pavlovac na Prali. Đ. O Brodaru upor. što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. Sarajevo 1966 (A. LIII. ispod Goražda. poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. Podjeleč. 184—188. Po dolasku Turaka. Jeleč u župi Govzi. Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee. Xeptfei CutefiaH 21. rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. desnoj pritoci Drine. KaJMaKOBHh. rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee. 127. nalazio se Samobor. CapajeBO 1971. Na desnoj obali Drine. M. 3. 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU. Grapimap CAHY. Podvratar). Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. Đ. 3eM/be xepuela. 172—176. 3—5. podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. Rudo i rudski kraj kroz vijekove. Bejtić. Podvišegrad. Eeorpa« 1922. smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. — A. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac. Bojanovski. S. Sva ova podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. 262. 145. GZM. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara. u nahiji Samobor ili Pribud. koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM. Jugoistočno od Pljevalja. Pecyji6eroBHh-. 1—78. M. 159—164. Starine u Dobrunu. kao i najnovija arheološka iskopavanja. 217.KoBaieBHh-KoJHh. 160. A. Mazalić. sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice. 240. Capa-jeBO 1934. na sastavu Pive i Tare. "RupKOBiih. Sarajevo 1962. KoBaiieBHh.(Vlasenica). a na Čehotini. fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma. 102. 16 I. CKapah. poznatih još iz XIV vijeka (Foča. A. — JI. Sarajevo 1971. i A. T3M. P. Sarajevo 1940. na putu za Po-limlje. Najraniji turski izvori. pph. 10 neoženjenih i 6 muslimana. 186. zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca. 221—224. Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv). Anđelić. Cernica). Upor. 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu. oJHh. JX. Soko. O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. nedaleko od Pljevalja. ^ Đ. 259. IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT. domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun. GZM. 17 M. Većina njih ostaje na nivou sela. 1891. je3HK H dioJiKJiop. u Čajniču je zavedeno 194 domova. 29—42. 94—99. GZM. LIII. Borač-bosanski dvor srednjeg vieka. pominje se „pazar Čajniće".He<j)Te. Mazali ć. 99—101. U popisu iz 1477. Pojava privredno aktivnih podgrađa. bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa. III. C. ns XVII. ležao je hercegov grad Koznik17. Beorpa« 1968. 13. nedaleko od Goražda. Rogatica. KaJMaKOBHh. flHHHh. Sačuvana crkva. i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu19. Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine. Srednji vijek). Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad. LIII. a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi. 228. Naše starine. Handžić. Bejtić. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa. koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine. 34—37. flHHHh.napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. 112. II. dizao se Kukanj.

kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar- 176 . KoBaveBuh-KoJHh. C. naročito iz prve tri decenije XV vijeka. dolinom Neretve vodio je važan put. To važi i za trg Prijepolje.. 3eMA>e xepifeia. u posjedu Sandalja Hranića. Više-gradu. Goraždu i Višegradu. ni u većem broju zadržavali21. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe. kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna. susreću se i domaće zanatlije. nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. Poslije tridesetih godina XV vijeka. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini. Tjentištu. pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. 104—105. ali on. u prvom redu Foča. Humska zemlja. U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja. u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči. označavaju dalji snažan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. 160. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji. Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. Istočno od sliva Drine. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. M. Neka od ovih mjesta. ipak. Dubrovački karavani su se. U njima je razvijeno i zanatstvo. zatim u Goraždu. zatim Goražde. čitavo Polimlje bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica. zlatari. Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici. Mileševu kod Prijepolja. Banji. Handžić. koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem. ipak se na ovom trgu nisu duže. mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. Podjeleča. negdje u Polimlju. Veliki broj trgova i podgrađa. Samobora i Podvratara. što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane. koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja22. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. 106—107. JI. 144. JJHHHK. Pod-sokola. odnosno dobar dio današnje Hercegovine. Od podgrađa. — A. tulari i krojači. Pored Prijepolja. pod kojim se imenom od 1430.55—58.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage. a zatim Stjepana Vukčića.KoBaieBHh-KoJHh. kao kovači. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82). U defteru iz 1468/9. TiHpKOBHh. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. Borcu i Ustikolini. Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee. Najraniji turski izvori. nemaju samo lokalni karakter. dok se pojedinci mogu naći još u Borcu. Doduše. FpadcKa nače. Cernica. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna. takođe. malih i velikih. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. Cernici. Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik. Xeptfei CiUe$aH. 169—170. već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi23. 18 JI. nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit.

127. u djelu Konstantina Porfirogenita . 9—21. Upor. JjHHHh. Sarajevo 1957. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk. Poimenični popis.180—184. nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja. na više mjesta. — P. Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima. 3eMjbe xeptfeia. Arnautović. — A. Kapidžić. OepjaH^rah.JJ. 31—33. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji. Anđeli ć. M. četrdesetih godina XV stoljeća. U predjelu gornje Neretve. 109—111.. — B. Tako nije slučajno da se Konjic. Vego. Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee. pošto se odmetnuo od oca. C. III. JL KosaMeBHh-KoJHfa. To su pojedinci iz Ljubomira. gdje. flHHHh. — M. 101—182. Xpa6ak. Neretve i Konjica mnogo se pisalo. Srednjovjekovni gradovi u Neretvi. — M. 21 20 177 skog bazena. npujeuojbe. Stari hercegovački gradovi. 28 Grad Bona se javlja još u X vijeku. 238— 240. S. O naceA>y JJpujeea.De administrando imperio". 2. <t>epjammh. to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. Zbog živog trgovačkog prometa. 25. svratišta. situacije je bila slična26. KoBaMeBHh-Kojiih. II. u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina. H3 dy6po-eaunoi apxuea. TiHpKOBHh. br. 3eMJbe xeptfeia. pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka. 231—232. 62—63. B.NS XIII. sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici25. Gacka. Mičevca. a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav. 221—222. 3eMjbe xepifeia. Kom. Xeptfei CuietfiaH. Historijski spomenici Konjica i okoline. njegovog podgrađa. TiHpKOBHh. E. koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano.. 188. Handžić. Bosanski pašaluk. u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće. Dalje niz Neretvu. poput Nevesinja. zbog neposredne blizine Dubrovnika. a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd. Danas je. bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac. Sarajevo 1958. IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba. Blagaja. 1975. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee. KoBaneBHhi-KoJHh. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. Naselja srednjovjekovne bosanske države. 108—109. glavnog uporišta članova porodice Hranića-Kosača. i P. Čak ni današnji Mostai. 13. na više 1954. 203 —204. 112—115. JJamih. Op6HH. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba. JjHHHh. Konjic 1975. Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima. 29 mjesta. Lokalna crkva pominje se 1444. I 1473. U popisu iz 1468/9. Gorice. — B. 27 Prema M. 12. 315. 162—164. GZM. U ovim razmatranjima nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic. trgovina mještana dostiže veće razmjere29. 60. Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost. godine i to je do sada najstariji podatak o ovome mjestu. M. JlHHHh. Naše starine II. — M. pa čak ni ona. C. Jedino treba izdvojiti Trebinje. Bileća. Beorpaa 1968. a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta. i u njenoj neposrednoj blizni. Pored važne uloge Blagaja. naročito u vezi sa prevozom robe. BU3OHUIUJCKU U3eopu. 22 JX. Črešnjevo. — JL KoBa^eBHh-Kojnh. Klobuka. 91—100. 160. H. dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda. 168—177. 227—228. M. Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj na lijevoj obali Neretve. Orbinu. A. . na lijevoj obali Neretve24. Aličić. a 1477. — E. II. S6 Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim. zatim Rudina. 23. FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae. Najraniji turski izvori. D. CK3. 3ejujbe xepifeia. FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee. NS X. 23 U svojoj monografskoj studiji B.opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. Kpajbeeciueo Cjiosena. sve do ušća rijeke Rame. Dolina Neretve od Konjica do Rame. Kreševljaković—H. 216. Basler. Nevesinja. U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline. Sarajevo M. BU3OHUMCKU U3eopu. 14—16. H. koji nisu karakteristični za ovo područje. Anđelić. Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. sa 155 domova. u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve. Šabanović. GZM. Prijepolje je zavedeno sa 140. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva. tek u šestoj deceniji XV stoljeća. 117— 120. iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja 24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda. Sarajevo 1955. Novi u Luci i Vratar. Vrabac). u stvari.

jaka i ustaljena još od XIV vijeka. naročito iz M. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države. Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine. u prvoj polovini XV vijeka. Pored soli. Tpi JJpujeea. 31 80 179 Firence. JjHHHh. po naređenju dubrovačke vlade. raste njen izvoz preko Drijeva. Xepifei Cuie^au. C. ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića. trg je snabdijevan solju preko trojice. KoBa^eBHh-Kojah. Tošić. u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova. a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek.KoBaieBHh-Kojah. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440). u stvari. Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode. pa do pada Drijeva pod Turke. bio spaljen. organizirajući život preko svojih sudija i upravnika30. pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli.5 dukata po jednom centaru modija31. neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik. To naročito važi za olovo. Pag. Poslije 1440. Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi. lisice). povećavala se uporedo sa usponom mjesta. Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. Docnije su.H. godine. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku. za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića. u svojim rukama Dubrovčani. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija. Apulija. so je dopremana sa sjevernog Jadrana. kao i ranije. kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. (Zadar. a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije. 168—177. Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća. a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. kune. dubrovačkih ofici-jala. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna. Trana i drugih gradova susjedne Italije33. za to specijalno određenih. Trg Drijeva u srednjem vijeku. koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika. Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku. rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase. Đ. "RnpKOBHh. dok su samo mjesto držali Dubrovčani. Poslije Sandaljeve smrti. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini. na više mjesta. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić. pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene.178 Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg. 32 . slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. 121—123 33 JX. dabrovi. 109—147. Pored žita. koja je iznosila čak 8. trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države. Bili su glavni zakupci drijevske carine. Pored Dubrovnika i Stona. čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. Firenca). Šibenik) iz Valone. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. Đ. Pored Mlečana. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i . Barlete. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije. u prvoj polovini XV vijeka. Italije i Grčke. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća32. Njihova naseobina. U Drijevima se.

naročito zanatstvo. Xepiiei Cuie$aH. U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39. 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe. Pod svojim imenom. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. fol. Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije. ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. Kovačević. u stvari. UexHH»e 1948. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani. naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. 1 — 32. Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. gl. organizovao je tkačku manufakturu. Xepuei due^au. 172—173. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica. nije tako jednostavno41. —• II. Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad. 29. Kao prvo. IIonoBHh. 4. njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa. na ušću Plive u Vrbas. Sukno iz Hercegnovega. nap. "RapKOBiih. Hrabak. 35 U septembru 1411. što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni. 8. C. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane. Lam. 39 C. Xeptfei Cute<p~aH. 122. 33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. koji se više ne pominje u XV stoljeću. V. 122—125. i T. 94. 122—125. HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia. 1924. TtHpKOBHh. Beorpafl 1963. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo. B.. 180 kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce". 369. i bio. 122. naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića42. 123—125. u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. Beciuu Epo/ba da Jlaee. 181—185. — D. Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana. O razvoju ■ Novog upor. Proizvodnja i prodaja. pa i samog njegovog imena. hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija. C.er-HoBH 1976. BoKa. sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. ■RiipKOBuh. 34 Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u Dalmaciji. Xeptfei Cutec/ian. zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija38. godine. V (3) nap. Vo)e. KyjiType H VAIJCTHOCTH. 122. Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić. koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37. JJ. soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538). 3S C. koji nastoji da od tog. IX 1411. KoBa^eBHh-KoJHh.ostale privredne djelatnosti. Xeptfei Cuie^aM. HCTOPHJCKH ^aconnc. jer je to. KoBa^eBHh-KoJHh. Docnije je ova povlastica bila ukinuta zbog raznih zloupotreba. godine. KOTOP 1956. iako pitanje postanka. u poslovima oko osnivanja tkaonice. I. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo. 2. Planski stvoren od strane Tvrtka. 13—23.. 202. ali su ostali bez uspjeha*5. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli. XII—XIII. U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca. Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni. Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani). 5—6. HCTOPHCKH 3anHCH. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee. Xepu. — C. Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan. TiHpKOBHh. jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. koje se u prvoj polovini XV vijeka. Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. TiHpKOBHh. IHepoBiih. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu . 13. svog omiljenog zimskog boravišta. 105—106. „stolno mjesto" iz povelja. Xepuei-Ho»u. 10 Upor. Upor. — C. 127—128. Đ. de foris. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. J\. I. ro. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. ono se javlja relativno kasno. FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee. intenzivno razvija. 63—108. on nije doduše doživio sudbinu Brštanika. govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"36. Milović. liHpKOBHfc.n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv. na prelazu u XV vijek.

područje49. 273—284. grada i varoši) Jajca. Andelić. druge u Fojnici i treće u Jajcu. 48. Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. Sačuvani fragmenti materijalne kulture. V (2). Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih. Prema tome. kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. Đ. 59. Truhelka. 46. XXI—XXII. 67. 1967. JX. Truhelka. Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne. 36opHHK KpajnniKHx My3eja. kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti. Ao^aTaK I. KoBayeBnh-Kojnh. Dobri pastir. na primjer. Sarajevo 1904. 57. groblje. 47 Isto. koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim. 6. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede. — JX. IV. KoBaieBHh-KoJHh. i to u vezi sa Dubrovčanima. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča. gl. 129. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44. jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47. kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije. veličina gradskog prostora. Naše starine. 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja. 12. 58. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci. Zagreb 1916. 1963/1964. 41. 1892. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. VI. i to od vremena Tvrtka II. koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. Sarajevo 1972. Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca. 481. 125—127. Sarajevo 1951. Ć. inače privredno slabo razvijeno. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. oko gornjeg Vrbasa. II. Stari grad Jajce. isti. Biograd-Prusac. Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase. J. februara 1449. isti. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. Sarajevo 1959. VIII 1446. FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee. 45 Upor. Basler. Izuzimajući Jajce. GZM. Povjest (banovine. Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline. Kraljevski grad Jajce. 147—189. P. 51—59. od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa. sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom. Fpadcna nace. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo.ulogu. IV. Đ. u izvorima se jedino javlja grad Livno.. znatno kasnije nego ostala gradska . nap. Sarajevo 1952. proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce. i to jedne u Splitu. 315— 320. kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. stari bosanski grad. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka. godine predviđa se otvaranje triju radnji. nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara.: L. Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova. Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca. 42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika. KoBaMeBHh-Kojiih. Thalloczv.GZM ns. Medvjed-kula. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno. jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43. Zapadno od Vesele Straže. XI. 4. Međutim. i to Susjeda. Katakombe u Jajcu. so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. 47. Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu. VI. 1. M. crkve. odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine. O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju. Vesele Straže i Biograda (Prusac). 1963/1964. II. Naše starine. 127 nap. Ć. Tako je. GZM. 43 Upor. 128. 121— 134. odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. Mazalić. nap. GZM. Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu. ns VII. 1/2. Mazalić. godine sinovima Ivaniša Dragišića. 40—49. 181 Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova. u krajevima zapadne Bosne. Truhelka. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu. 13). 50—53. 44 JI. a među njima i slavni grad Ključ. Za Jajce upor. Šunjić. Kujundžić. Đ. upor. jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. utvrđenja. 41 Ć. Sarajevo 1892. o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Stefana Tomaša od 22. 46 Jloeejbe u uucMa. Prilozi.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee. prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca.

Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva. 48 F. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. Foča je određena za sjedište kadiluka. I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase. možda čak i Goražde brojali preko 2. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktivnost i njihov se broj stalno povećava. Prača. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. Prijepolje je također bilo centar vilajeta52. Rudarska naselja. 182 VII. imala su brojnije stanovništvo (Fojnica. kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. " JX. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljašnjem izgledu. Mon. preduzetništvo). odnosno evropskih gradova onoga vremena50. Kreševo. VIII 1446. godine dosta se raspravljalo. Foča. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji. MCTOPHJCKH r. naročito rudnici srebra. M. 101—107. neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. O Mrinu upor. Upor. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada. inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51. KoBa^eBHh-Kojah. 129—131. Osnovne privredne djelatnosti. pa tek onda zanatski centri. »vna Tjia>K. « Isto. i širi značaj za evropsku privredu. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. 346. koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva. 22. 345. pored lokalnog. njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. Međutim. Neposredno prije toga. naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. F. llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne. Zvornik. 346—347. veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih. Vego. Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka.000 stanovnika. Prema izvještaju o napadu . koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. Takav slučaj je sa Zvornikom. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova. u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka. — JX. bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački. Kreševo). Pa ipak. neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu. teško je govoriti 0gustini stanovništva. 2. Goražde i Foča. 1. te monetarnim i kreditnim operacijama. Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci. 78—79.taciiiiK. 438—440. Inače.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci. uglavnom iz Dubrovačkog arhiva. Beorpaa 1972. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela. Fpafl H. raznog zanimanja. u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja.KoBaneBHh-Kojiih. 80 Isto. rudarstvo i trgovina. O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. Visoko. Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi. gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja. nakon osvajanja. 133—142. Serbica. Py>KHHnh. rpadaca Hace. sada su u punom zamahu i dobijaju. Naselja. naročito u prvoj polovini XV vijeka. Miklosich. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija. Pa i pored toga.naselja na području današnje Jugoslavije. a Višegrad i kadiluka i vilajeta.

i A. propisuje da lica koja siju žitarice 1gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2. RuHah. pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se. Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica. II. Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo. sir. Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3. Tako se odlukom dubrovačke vlade iz 1417. ne uzima daća (carina. 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU. i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja.Vuka Grgurevića. pored odredaba o rudnicima. 89. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. 227. pored trgovine i zanatstva. voće. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. 212. — A. 3a uciuopujy pydapciusa. M. žitarice. Les actes des premiers sultans. meso svježe i osušeno. u vezi sa novouvedenim carinama. Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo . U popisu iz 1477. Međutim. 88. Duduše. gradska naselja. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike. godine. Ovim zakonom se.a CAHV\ Beorpa^ 1962. Najraniji turski izvori. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice. I. 81. 2 N. navodimo da je Novo Brdo. Beldiceanu. prije svega.500 stanovnika. FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae. koje se može pratiti u svim oblastima života. I pored svega ovoga. kuće okružene baštama. godine bilo oko 700 kuća. flHHHh. 160. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. sadrži i one koje se odnose na sam grad.)"5. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. J\. maltarina i si. neka im se od toga kao i od stvari. II. odnosno oko 3. IIoceGHaH3flatt. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom. godine Foča je imala 196. koje dođu za rudničke spreme. nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. Iz kupoprodajnih 1 M. Poimenični popis. već od 1462. med. stočarski proizvodi. kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. Upor. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom. Handžić. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. a pogotovu u manjim mjestima. naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih. poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. a svakako i u drugim većim mjestima. To su. u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10. S druge strane. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića. a Goražde 144 domova. 171—175. KoBaneBnli-Kojuh. S. 96. najveći rudnik Balkana. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici. u Srebrenici je 1476. povrće itd. oslobađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu4. a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje3. između ostalog. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. Visokom. skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline. koji. 183 ugovora se vidi da su u Fojnici. Poredenja radi. može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. Aličić. 191—193. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji.500.000 stanovnika1.

šnajder). Neki Dobrostad . što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada. 6 Jl.. vjerovatno iz neposredne okoline9. naročito u rudarskim. u pogledu zanatstva. Od druge polovine JJ. 1. 168. ib. I. Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva. Turski rudarski zakoni. 6. naročito na zajam. Voje. 11 Lett.'X 1417.zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda. VII 1435. 193. 51. bar u blizini većih mjesta. JI. ib. Not. postalo pojava širih razmjera. I 1493. što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela13. fol. FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee. u stvari. Upor. Prema tome. bili su i kupci. IX 1485. 197—198. 26. 271. 29. a ne samo prodavci svojih proizvoda. kože i drugo. 237.. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti. 8 Div. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači. 21. kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja. 1(1 Deb. fol. 29. zemljoradnici i stočari. ib. U pismu iz 1417. FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee. 16. XXV.. kožuhari. 60. pa čak i sela. Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju. fol. 26. dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. 72. 20. 11.. pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster. takođe iz okoline Srebrenice. kao što su vosak. 42. KoBaueEiih-KoJHh. nalazi se i neki Stjepan. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11.. Not. fol. ib. I 1442.. Spaho. KoBa^eBiife-Kojiih. dubrovačkog trgovca iz Srebrenice. 12. 38'... med. 252—257. III 1474. sedlari. u vezi sa novouvedenim carinama. koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. fol. 51. fol. na selo16. sve što im je bilo potrebno. di Lev. 20. Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. na primjer. 9 lb.)14. V 1500. 7. 50. X 1417. Sarajevo 1913. težak. Test.de villa Garsan". cipelari. fol. fol. mesari. kamenoresci itd. 155'. 55. Upor. III 1443. pekari. a i u drugim većim trgovačkim centrima. 71. Tako se. Lett. bar u blizini jačih rudarskih centara. 6 F. Not. 138'. 6. 2. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima15. Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija.. Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12. 19. krojači. XI 1436. 168. Među dužnicima Luke Sorkočevića. 184 . 181. 111'. 26. Već je ranije rečeno da se. porijeklom iz okolnih sela. fol. drvodjelje. di Lev. FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee. već je i nabavljalo. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). 20.. 2. 3 4 XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10. Kreditna trgovina. VII 1435.KoBaneBiih-Ko'fKh. 38'. mještani iz Čaglja. GZM. Not. 16. Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost. fol. fol. 7 Div. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva.

216—221. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. 13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu. Kovačević-Koj ić. KOB3- leBHh-KoJHh. koja su gravitirala prema gradskim naseljima. Upor. zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela. I. Beldiceanu. Gašparević. 15 B. Bilo }e OKOAUHU. oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17. što ukazuje na djelatnost kovača. Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali. Tako se postepeno. npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u CKor (jjaKVjrreia. 526—527. za razliku od onih koji su iz grada (zitade). šnajder). 530. 16 Upor. 14 U zakonu iz vremena Kovačevića. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. . Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. 1—114. 113 dy6poeaiKoi apxuea. naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje. — JX. — M. HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU. nap. 185. VIII. u Srebrenici se pominju pekari i mesari. gl. N. Historijsko-geografski rječnik. a zatim i Gornje Podrinje. — D. 219.. 36opifflK <E>HJIO3O(J)- domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku. Filipović—R. R. JI. pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. 211. upor. O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster. KoBaMeBiih-Kojiih. tokom prve polovine XV vijeka. otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja. centralni dio Bosne). — N. IloceSHa H3flaH>a CAHY. Eeorpa« 1957. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa).12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića. Kovačević. D. II. 25—45. fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee. 2. dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom Brdu. V (3). najvećem rudniku Balkana. Eeorpafl 1964. Hrabak. KoBaieBHh. Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima. 139—141. Les actes des premiers sultans. JjHHHh. 3.

Zemljoradnja je u cjelini napredovala. Međutim. Za razliku od XIV vijeka. Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo. a zatim i pčelarstvo. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje. Sve ovo navodi na zaključak. naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. njihov razvoj se odvija naglo i intenzivno. podesnim za obrađivanje. bila sve više zastupljena. 1—2. čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. i B. 186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku. Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije. Dolina rijeke Neretve. podsticalo proizvodnju. Jača trgovinska razmjena. da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. govori i unapređenje vinogradarstva. Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne. Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u društvu srednjovjekovne Bosne.17 S. U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. Ćirković—D. Na osnovu toga može se zaključiti. Tako se pored naturalne. Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište. s tim što je zemljoradnja. niču i množe se gradska naselja. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). uveliko se uključuju u evropsku privredu. te proizvodi bosanske privrede. zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. JIČ. 56. da su se u dolinama rijeka. 1973. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Kao posljedica ukupnog privrednog napretka. Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. da li je zavisnim seljacima. O intenzivnijoj obradi zemlje. Kovačević-Kojić. povećanom potražnjom za prehrambenim artiklima. // iconomie naturelle et la production marchande. 5 —22. iako privredno razvijena. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena. jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. naročito rudarski. nalazila napredna zemljoradnička naselja. 187 . O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. u prvoj polovini XV vijeka. kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu. počinje da razvija i robnonovčana privreda. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. naročito od sredine XIV vijeka. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije. Pored toga. naše poznavanje privrede sela. Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje. nije pobliže poznato. Grafenauer. Upor.

Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. Pored toga. visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux. da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. Kreševo. la production miniere en Bosnie. a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche. sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe. monetarne i kreditne operacije). Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica. Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). Dans le bassin superieur de la Drina. rudarstvo i trgovina. pored lokalnog. I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. srednje Podrinje). ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko. Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja. . l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa). koja su vremenom postala jaki potrošački centri. došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. ensuite Kučlat et plus tard Zvornik. preduzetništvo u rudarstvu. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). Dakle. a proximite de Srebrenica). la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule.poslije izvršenih obaveza. ostajalo nešto proizvoda i za prodaju. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države. naročito rudarska. a Venise surtout. izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne. Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere. U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti. Ainsi. Naročito je porast gradskog stanovništva. i širi značaj za evropsku privredu. Osnovne privredne djelatnosti. sada su u punom zamahu i dobijaju. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate. par l'intermediaire des Ragusains. U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica). njihova brojnost i veličina. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. u prvoj polovini XV vijeka. Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. naročito današnja Hercegovina. le plomb. može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja. Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka. zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. En fait. Prema tome. les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča. važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. RE SUME LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIVim=. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva. la cire et les peaux etaient expedies en Italie. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak.

La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. prenant de plus en plus d'importance. notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). cours moyen de la Drina). Par contre. la vieille ville marchande de Drijeva. et locaux). On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale. Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation. les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. le commerce prend aussi son essor. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. dans la seconde moitie du XIV4me siecle.Avec le Pays de Hum. Dans ces regions. En artisanat. de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle. Par consequent. on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle. la culture des terres. Avec le temps. par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise. Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population. a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik. Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale. outre leur importance locale. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques. le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque. Pour des raisons politiques et commerciales. 189 . l'elevage n'est plus leur activite exclusive. le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne. surtout a proximite des centres miniers. prennent une large importance dans l'economie europeenne. situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel. est rattachee a la Bosnie. e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. A cette epoque. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee. etc). Quant a l'elevage. L'exploitation miniere et le commerce. le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales. certaines branches se distin-guent de plus en plus. Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques. Ainsi. L'agriculture connait une croissance generale. operations monetaires et de credit. non loin de Fembouchure de la Neretva. ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques.

243-247 255 VI............ Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne. na jednoj................ Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine....... obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna... i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala.. specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne.. 233-242 V........................... ali da to krije iz straha od vlastele.... SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA SUMMARY ....... do stapanja bosanske crkve i bosanske države............. na drugoj strani... raznobojna i nijansirana slika je iščezla... dok su drugi prigrlili pravoslavlje....... ................... U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom. da kraljevi nisu jeretici.......... U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni"...... koji je stvarao.. RAZDVAJANJE PUTEVA ................ Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof...... kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika. 217-231 174DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU ......... kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača.......... Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195 jer je ona već više puta skicirana1..... da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu....... POČECI BOSANSKE CRKVE . O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin...... kada se o Bosni više znalo i više govorilo. počinje istoriografija o bosanskoj crkvi....... takođe.. U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom..... koja je sticajem okolnosti... ali i pratio...... Bilo je to pred sredinu XIII veka... a pre svega zbog osobenosti izvorne građe....... „CRKVA BOŽJA" U BOSNI ..... Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve.. 211-216 173HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA .. ali netačnog okvira posmatranja.................... beležio i . uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima........ i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara.. Znalo se..198-210 II... Od njegove studije..................... da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava... Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog.....190 SIMA ĆIRKOVIC BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI I............ Kada je bosanske države nestalo.......249-253 Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres................... naročito u XV veku........................ U kasnijim vremenima......... Jaroslava Šidaka......... pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas..................................

Na tom dugom putu. koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim. na održavanje reda i poretka. bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju. pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. štitila je. 140—160. Ti—28 (1974—1975). mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana". bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. 259 (1937). unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila. 196 egzistenciju. 297—375). Nastavilo se proučavanje političke tematike. zatim sažet. Schmaus. isti. BiH 5 (1953). Prof. . I. 573—575. Njegovi radovi i kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi2. ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. Historijski zbornik. Bd. Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg. ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. na odnose prema stranim državama. već prvenstveno na odnose snaga. Der Neumanichaismus aufdem Balkan. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve. što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku. 2 J. I. S. ali bez stvarne povezanosti s njom. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. 139—182. Džaja. političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem. Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države. . S druge strane. u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena. a zatim i socijalno-istorijska tematika. ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve. Zagreb 1975. Šidak. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom. Saeculum 2 (1951) 271—299. specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu. Eeorpaa 1953. 28. iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja. Godišnjak. Šidak. Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients. str. Miin-chen 1978. Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima. a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju. ne na oblike državnih institucija. ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu 1 Up. J. ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja uapoda Jyiocjiaeuje. a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države. A.ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. M. Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu. Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano. 400. koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina. Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975). u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima. Šidak je. J. Šidak. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. kojoj se pridružila ekonomska. veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji. Rad JAZU. Šteta je. 37—181. međutim. priređujući svoje radove za ovu knjigu. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu.

koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike. njenog ustrojstva i njenog karaktera. postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja. o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj. Nije svejedno da li treba krenuti od XI. ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora. 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava. a ne opšta problematika bosanske crkve. 270 (1949). Za pisca ovih redova. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini. tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. koje su bile vlasne da određuju ko im pripada. Starine. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva. kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. Rezultate D. Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni. 1 (1869). jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve. Rad JAZU. već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva. a ko je od njih otpao. POČECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo. XII . autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom. Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije. naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački3. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke gledišta velikih crkava svoga vremena4. bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara. Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede. mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i države. a verovatno i za deo laičkih čitalaca. Prilozi zapovijest bosanskih patarena. 197 /. jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve. te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne. 3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama. Rački. 4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti. jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja.Ali. 109—138. F.

ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — , „ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni. Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da 198 ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u

Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvovenčanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318. * F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199 ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen

1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji. 14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže. 15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhiepiskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku. 16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.
11 12

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato šta se sve od ovih optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-marija u Bosni. Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim

200

arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života21. Sačuvani dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji
17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja. 18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201 su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz

samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne.. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni. . Zbog toga ne može nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje28. Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosanske. Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast. U svakom slučaju. Lubin. Miletić (/ „Krstjiii" . 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila je M. Orientalia Christiana analecta. a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora. 149. spremne da svoje krivoverstvo prikriju. Primedbe D. Mon. prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke. 19. već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica. gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve. god. Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima. jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika. mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. god. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. 179—180). a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu27. a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. naročito A. prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. izazivao naziv „krstjani". koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom. ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. Borst. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199. 42—U). pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva. pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra. 188—193) nisu osnovane na argumentima. gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. Borbe vodene posle 1221. Biskupija u 202 . Mandića {Bogomilska crkva. I. Roma 1957. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu. 49—56. a kako više nije bilo vizantijske protivteže. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. Slav. nap. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. (up. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove. S druge strane. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. Die Katharer.. 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. god. naročito Dubrovnika. ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. kao uostalom i danas.isprave ni sa pravovernim monaštvom. jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne. Sudeći po razvoju događaja. . Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja. ni sa zajednicom dualističkih jeretika. 5) prevideo da se imena „Dragice. " A. ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu. Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. Theiner. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima. izgleda da je pometnju i tada. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. zatim u južnim delovima Ugarske. Stuttgart 1953. Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet.

Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232. O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa. 167—171. god. međutim. Mandić. Ecclesia Sclavoniae. PoKajH. god. angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. 19 *• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. Up. — D. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike. sada (1980). a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 203 . da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura 27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum. kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. Ali. a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. god. 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa. recipiemus. bana. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena. IX i Inoćentija IV. i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva. vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate. a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom. u: J. što je ovde već bilo pomenuto. U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem. Šidak. Do 1240. 182 i dalje. koji se 1233. II. pokazivalo je da su korenite promene neodložne. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. Bosanska biskupija je dobila katedralu. 436. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. pri kojoj je organizovan kaptol. ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. Promene su. 28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni. jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. a iz onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha. god. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. Bogomlska crkva. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres. Studije. izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod. a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku29. prvi put javlja u izvorima.Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30.

44Q. Bogomilska crkva. Bogo-milskct crkva. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". 143—146. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja. 204 u zemlji. Ztirich 1913. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"33. 193—195. važnije ono što se dešavalo u Bosni. god. papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena. 439—440. Commentariolum de provinciae Hungariae originibus. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo. Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja. naravno. 33 Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV. god. doduše. . u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta. Šidak. 32 Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. a posle toga o njima više nema ni najmanjeg traga. u koju se bez ozbiljnog razloga sumnjalo. registrovan u Avinjonu. Bogomilska crkva. 229. ali nikad više nije vođena sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu. onemogućili su nove krstaške pohode. Odlomak o Bosni pristupačniji u D. Mandić. ali je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. god. nap. papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. Studije. Već 1247. objavljen u N. Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242. 1244. god. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34. razdoblja rđave vlade. to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena 30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. Sasvim je sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju. njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo. Ona. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu. posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. 31 Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za borbu. nije bila na tlu Bosne. Mandić. Predugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo. Za našu temu je. Najzad. Tekst je već 1375. iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta. tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35. pa duge borbe oko prestola. Oni se posle 1233. doduše. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236. god. Pfeifer. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. Ipak. Mandić. preštampano u D. a zatim su došli unutrašnji sukobi. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom. 184—186. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. Njena sudbina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. Ban je. Ispravke ranijih izdanja daje D. uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. Ecclesia Sclavoniae. Ponsu). 160—161.1241—1242.

pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. i to na prvom mestu. već identifikovanjem osnivača crkve. 146. već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu". Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao. dubrovački dokumenat nav. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku. n. Navedeni su jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio .ecclesiae bosnensis'. Studije. Već davno je J. jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra. koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. East European Ouarterly. kako J. Rasprave. 195. 4) upozorio kako je u XV v. sa njenim slavenskim obredom". god. 34 35 205 sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37.ecclesiae Sclavoniae"'. Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije boJ. Zagreb 1940. što mu svakako daje određeni značaj. koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo. 84 Up. Prilozi iz stare hrvatske povijesti. bio bi to argumenat protiv moje teze. Fine. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca. protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika. J. koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova. ovde u nap. s. Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi. U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima. da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka. niti neki „ostaci bivše katoličke . pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe. Šidak (Studije. Studije. 1 (1974). 29—34 i D. 350—351). a da su biskupi bosanski iščezli. Ecclesia Sclavoniae. U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. 8. tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. S jedne strane. 17. O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. U papskim bulama oko sredine XV v.Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u Bosni. Rim 1963. Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis". Mandić. Šidak. Mysteries about the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441). na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-menac. prema Tomi arhidakonu. Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija. 483—490. Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. . Šidak. možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju. u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima. koji su putovali i boravili u Bosni. Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke. 96). Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi37 J. Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40.

U svoje vreme A. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda". kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti. i Tomiša. nap. 5 (1966). godine. Međutim. pripadnici raznih generacija.v. *s A. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi. Vjerodostojnost. Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. 356. 216—217. J. 1—16 i 1—12. „ordo". Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava. Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji. Fajn je kasnije Miroslava. Mažuranića (Prinosi). 14—15 (1964). ali i sveštenik. ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. Up. postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad. i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja. HOBH Ca« 1967. koji sledi Radoslavu na tom spisku. 14. v. bacali početak niza u XI vek. Knievvald. duhovnik uopšte. A. ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. V. redovnik. i kod V. spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa. 58. jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. A. 127—130) i Đ. brojevi su u dva niza. ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena. 171. H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH. kojim bi se ona. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve. služeći se sasvim pro izvoljnim „prošekom". Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija". razlikovala od drugih dualističkih crkava. god. nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)43. pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. Nije jasno šta znači „redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". on nije bio posebno studiran. može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i. ioduue. Mandić {Bogu milska crkva. Bogomilska crkva. onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. 3 * J. tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa. s. Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326 44. Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije. Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku. 495—506 (sa faksi . 206 novan pomoću ličnosti Bartolomeja. navodno. 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. Fine (The Bosnian Church. da li su pod prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto. Aristodios and Rastudije. Vjersko učenje bosanske crkve. 211—223. u knjizi Studije. Zagreb 1948. Šidaka (Studije. Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. 16 (1965). 368). 145—160. Solovjev {Vjersko učenje. jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah. O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. Šidak. nap. 223—229. iočune. koji neposredno slede u tom spisku. Mandić. 40 D. da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. Rasprave SAZU. da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju41. identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji 41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. 339—340. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. Dok su D. redovnik. Solovjev. nije utvrđeno kako treba čitati spiskove. 30—32. Fine. Up. Dž. i 1245. 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hronologija donekle poznata. Sp. i kritičke napomene J. y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a. identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom. 314.. 32—35) i J. D.

Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. I. i Bosnian Church. a započinje sraz-merno kasno. 7—8. Sp. preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno. Ako bi se. Bilo kako da se upoređuje. D. mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. jer je istovremena sa br. 33. Studije. CnpeMHh. 23. polazeći od Rastudija i 1393. 226—227. Solovjev.rxxou. Vjersko učenje. možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. " J. videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa. JnpeueK. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke. 1 (1964). čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. god. Nice-phori Gregore. II. delo 98—99 može da dovede u zabludu. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom. vrlo verovatno 1306. a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova. imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu. Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama). U starijoj literaturi. god. starešina bosanske crkve. duboko u prošlost. godine. ed. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. isti broj 207 . za prvi spisak se to ne može reći. II. 57. te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/7047. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307. Mandić. odnosno 1294. a u Carigradu 11 patrijarha. god. ♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepreciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom". Iako je naš uzorak mali. br. str. Šanjek. 216—218. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav.milom. Drugi nisu ni navodili argumente. Đ. i 1393. dakle. osim toga. u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje. nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. godinu i dolazak manihejskih starešina. Historia Byzantina. koje se inače nikad u Srbiji ne javlja. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu. J. 192—194. Hciuopuja Cp6a. čak. 7—9. PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa. A. 8. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. 11) treba datovati posle 1326. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja. J. 41 A. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv. ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. dakle. Aristodios and Rastudije. Solovjev. ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije. To su odbijali K. TY]S OMAIJS". Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. 356. međutim. kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745. videće se da 12 generacija vode do 1292. nap. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune. Schopen. Međutim. smenilo 10 djedova bosanske crkve. I. nav. ili od Miroslava i 1306/07. odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. 33. Za raspon 1306/7—1393. pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju. i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha. Fine. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. Up. J. ličnost s početka XIII veka. Vjersko učenje. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. što su A. nap. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. o povelji i datumu: M. Treba. Solovjev. 384. Studien. dobijamo 9 dostojanstvenika. str. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom . 43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu. Šidak. naime. 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera. Bonnae 1829.. koji nisu bili Grci. Up. uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha. Rastudijevi prethodnici ne idu.

Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način. Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran. Ne sme se. U svakom slučaju. a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. Oni su. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama. što je oduzeo od 1393. čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241. a da će se ponoviti istim 208 . pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. Ali. godinu. i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice. tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). su sledile jedna za drugom50. trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin. Dragič. za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. kod papa do Inoćentija III (1198—1216). Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom. Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena. Traite d'etudes byzantines. Možda ova teškoća. ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. god. dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje. možda koju godinu ranije. početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka. jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu. Drageta) gotovo je sigurna. i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa. već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. Ova identifikacija nam pruža hronološki oslonac. 436—437. I. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika. dakle. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. nije naročito velika. Grumel. čiji pontifikat uokviruje 1203. 15. godinu. onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203.„smena" kao i na papskom prestolu. Ako se. uzmu u obzir i neke rezerve. Lubin. Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. La chronologie. 14. ići samo 13 generacija unazad. god. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. Mandić (Bogumilska crkva. polumitskim osnivačem bogumilske jeresi48. pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine. ipak. ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. Lubin. a kod patrijarha do 1216. a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). naravno. Pri tome treba od 1203. Pariš 1958. starešine osumnjičenih „krstjana'*. dolazimo kod papa do Celestina IV. za što nema oslonca u hronologiji imena. dakle. Ako se pođe od pape Inoćentija III. dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52. 432—433. koje ne mogu biti velike. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276). jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila49. Kod patrijarha. Koliko je to nerealno. dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. Konkre-tizovano. 48 D. 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina. god. Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala. može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha.

• 51 V. 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena.. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija. slični po formuli. pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza 83. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. Iz onoga što je pokazano proizlazi da. te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju. Ako uzmemo da je u oba naša „etalona". Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima. ostala bi teškoća sa rednim brojevima. Ipak. . odnosno posle 1252. god. a drugi obrnuto. delo. To. vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka. 12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. ta tradicija poznaje prekid i prelom. ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena. Ipak. Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. možda. a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata. CTojaHOBHh. popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista. ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. 104—109). ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosadašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka. Prvi spisak se. nav. Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu. a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. Beorpafl 1927.redom višestruko je manja. spisku papa i spisku patrijarha. 436. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151). 53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra- . a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. idu uvek prirodnim hronološkim redom. god. Grumel. kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja. započinje niz starešina crkve u XIII veku. ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska. naravno. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti. spomenut u dubrovačkom aktu. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233. odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosanskim biskupima.

J. 54 55 211 nešto od svojih teritorija. djeda Stefana. ali ih. došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina. Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti. 3. „materijalne crkve". pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina. naime. Granice su se. 331 —332. — L. da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam. pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. ograničena na skromni prostor bosanske države. ipak. izložene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. C. razumljivo. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne. a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli. TiHpKOBHh. naravno. pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila Up. Jr. 210 //. ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"55. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. koje su. a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam. baš bogomolje. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira54. episkopa kao crkveno dostojanstvo.živača. 2 (1969). Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"56. V. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom . navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana". Episkop je nekada bio na čelu crkve. mogle su izazivati zaplete. 72—77. koje „krstjanima" nisu bile potrebne. Studien. U svakom slučaju. A. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku. bez svake sumnje. Thalloczv. Ali. god. kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici. Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. Pitanje je. Prijezda je. šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redovan crkveni život. ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima. ipak. 167—177. Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase. da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije. latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organizacijom i sveštenstvom drugih crkava. Bosanska crkva bila je. svoga strica. ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. takode „velikog bana". ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda. izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana". (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly. naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. Fine. bio vladar ćele Bosne. U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije.

Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački. U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj. Kniewald.mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. 68 D. Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus). Dela 20. a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena. S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke. 1 (1948) 42) upozorio je. U čemu se sastojao Silvestrov greh. a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj. 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 57 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. nije jasno. Luka 10. 19. 66 A.21). 2. Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu. naime. izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih.a fla BaM p. Vjerodostojnost. odnosno rimska crkva je crkva idola. o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. 52—106. Die Papst-Fabeln des Mittelalters. a kod njih je bila „prava vjera apostolska"57. katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?" 84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo. 112—113. Dajući. h 3arpe6 1866. prema tom istom tekstu. . Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm. nego tebi što boraviš među grmljem". Miinchen 1863.moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve. Katolik je. ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo58. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU. da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere.168. iako je to stara dualistička tradicija. 41..He 5oj ce. 32. 179. 60 D. Pa. ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9. ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. Hung. jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen.. Theiner. Dolinger. 212 U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63. I. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. 29—30). Mon. „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx". žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo. Kniewald. pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62. . čak. 61 I. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost. ima najviše materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom. M. i ubačena. 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65. Prilozi. 59 D. Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. F. 377. i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima. 168. jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. Rački. Kniewald. Luka 12. na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-. 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). ed. Vjerodostojnost. «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on. Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61. po koji put već. više mesta stavovima katolika. Vjerodostojnost. naravno.a ijapcrBo". u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina. Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena. 179. Prilozi. TS. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (.

.pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. katolik trijumfalno zaključuje: . . naime. progonima. 67 F. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio . „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost.. 10). Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora. a ne obrnuto71.. a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone. kojom nisu raspolagali. treba da gone one koje Bog mrzi. god. da bi bili verni Bogu. 112: Tu autem in montibus stando.Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66. Solovjev. te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj. D. gde su episkopi i učenjaci. 173. Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"70. a ne gube (Matej 6. I Jovanova 3. 113. čak. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom. 170—174. Rački.. boraveći u planinama.. naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili. Matej 5. da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on. 1—3)69. od Boga stvoreni. •8 F. quod apostatas receperunt .Vidi. Vjerodostojnost. ali pošto ste uvek pobunjeni i 213 . pošto. . praštanje i ljubav.. navodeći mesta iz Novog zaveta. već su se suprotstavljali moralnim argumentima. dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola. a ne smanjivati se. 113. Mada ju je katolik napisao.. Katolik je. dalje. koje katolički autor nije izbegao. u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH.".. 68 F. u stvari. apparet toti mundo. . jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym". tamo u gradovima je vera. quomodo probare poteris. Prilozi. nemaju istog oca i treba da ih mrze. zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni". jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra".. „Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu. ili je aluzija na veliki raskol. . goneći ih. qui vos receperunt. gde se traži da se duše spašavaju. jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo". Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: . Rački. da je prava vera tamo gde su episkopi. 115: Non sunt in bosna omnes gentes. krije aluzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima. 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. Prebacivao mu je. Oboje je moguće jer je rukopis nastao pre 1421. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva. Rački.. kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. 5—12). Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u Lombardiji i Bosni. osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i 63 O tekstu up. 66 A. 27—28. što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"68. Prilozi. Kniewald. 64 Možda se u ovom izazovnom pitanju. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre. dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. Katolici su. Prilozi. 69 F. fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe . jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim. Up. sveštenici i đakoni. dakle. quod te dimiserit. 14—15). Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju. Vjersko učenje. prevodu. primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (. Vjerodostojnost. II Timoteju 4. Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti. Prilozi. 52). Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću. Kniewald.. izvršavaju zapovesti apostola. Rački. gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8. Matej 26. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo. De bosnensibus autem.

Prilozi. Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet. Rački. i stvarnog položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78. odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. 12). pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari. ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa.ustrajavate u zlu. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (. razumljivo. svoje političke interese. 118. U očuvanom izvornom materijalu nema. „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga. legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji.A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy. 118. Efescima 6. jeretik odgovara: „Opiremo se"73. ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih F. u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. Ona. na čijim učenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?". stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72.F. 22—23. stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja77. naravno. 75 F. odbacivanja duhovnih i telesnih kazni. To. II Timotiju 3. nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. 30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". osim toga. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država. nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. 12). Izvrgavajući ruglu jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (. vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus. Ima. F. već za odbranu duhovnih75. koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti. si resistitis malum facienti. katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti. naravno. koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava. između crkve kao zajednice svetih. 74 To je. u stvari. koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju. prema našim raspoloživim izvorima. 117: Romanus: quero a te. quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom. Rački. zemaljskom svetu. 119: Hereticus: ab initio fuit. međutim. u sistemu političkih odnosa. 5nhe roi&eHH". tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti. 29. a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim. Rački. tako i sad". Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla 214 . Rački. 70 71 gospodara. H c ynpaBHxeji.HMa TaMe oBora cBnjera. Koliko vidimo. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve. c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a".. rituali i etikecija itd). Prilozi. Prilozi. vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su. 73 . 72 F. a jeretiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"74.Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM. Prilozi. ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju. te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta. Prilozi. 119. Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima. odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4. Rački. oblici akata i formulari. nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti.

Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I. ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu. na jednoj. da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79. mesto je nejasno. Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM. gde 215 Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. dok se ono drugo ogleda u krunisanju .. koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. salvari non potestis. svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili. Up. pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima. Uopšte uzev. nec vos salvatos dicitis sine capite . na drugoj strani. A. et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia.. 79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu.. što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo. ali je. zbog dužnosti da . Kniewald. Ali.80. D. COJIOBjeB. ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule. ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom. Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi. Vjerodostojnost. gde je i bilo glavno poprište njihove angažovanosti. 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. bila simbol i zaloga samostalnosti. ali „vjera" kao tvrdo obećanje. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka. i srpskoj crkvi i srpskim velikašima. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute. bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem. Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država. apsolutno preovlađuje. moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje. Prilozi 121). . pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne. katoličkog trebinjskog biskupa.u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"81. . (F. 81—102. na drugoj strani. koja je 3 na jednoj strani. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika. EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a. 169. 80 76 je. 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju. " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH.. da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si. CKonje 1982.e 6ocmcKe tfpKse. te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka. što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. NS 3 (1948). Rački.vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti. ipak. Vladari su imali oružanu silu. koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže. 180. gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. istovremeno. čvrsto zadata reč.

U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja. podataka o tome da li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti.. ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. kada se toliko stvari promenilo. samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima82. Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima. C. prepada svaka pravda. TiHpKOBHh. 343. Njeno ograđivanje od praktične politike. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja. 213—214.poštuju tradicionalna prava. na žalost. 8. U našim izvorima nema. duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarobljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete.. koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana". ali to. veoma karakterističan za evropske . održavanja i jačanja vladareve vlasti.. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije. 81 Up. TiHpKOBHh. 356—358. i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi83. katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla. . a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese. bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja. 216 III. pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi. C. To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici. . U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena". HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije. Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. izgleda. Tek mnogo kasnije. 1 (1964). > 82 Up. izloženi propo-vedima i primeru. fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba. 348—351. kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala. nije bitno uticalo na moral. Cyiy6u eeHatf. oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi. 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa.

borba za vlast u gradovima itd. 115. i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni. hrišćanske države XIII—XV veka. Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima. održavajući carske zakone. a zatim i države oblikovane po njegovom uzoru. a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. sudske i diplomatske poslove. et in illa spe fiunt infinita mala. katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium.. nepoznat rečnicima? 88 npopoKa. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej. 15): ce OH na>KHnjex KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv. non propter lanam sed propter morem ovilem. npr. Vizantijsko Carstvo pre svega.F. U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne. Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines. Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju. čuvala rimsko pravo. venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam. Rački. Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. Opportet attendere a talibus. kao što je bio slučaj u Vizantiji. dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima. 7. qui similiter suht lupi rapaces animarum. po pravilu gušćom i trajnijom od svetovne. vel si exeunt. id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando. u upravljanju gradovima. davale su savetodavce vladaru. Prilozi. et sic rapiunt animas. et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. et tune oeculte mu-tando vestimenta. koje je imala. shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere. ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere. zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i.). Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. Na istoku su hrišćanske države. quia ostendunt se humiles sicut oves. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda. da je namesnik Hristov na zemlji. et perit omnis iustitia. u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima. crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. Ali. a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH". a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država. Najzad. iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija). najzad. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek. u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i. može se izgraditi idealni tip crkvene uloge. Ona je sama. uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi. U prethodnom odeljku je već pokazano da 217 . obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu. čak. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte. što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. svojom organizacionom mrežom. et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces.

S druge strane. 85 Up. Sentenze di Cancellaria. obavezivala na bezgrešan život. a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. 208. inače. Vjerodostojnost. Kniewald. bez obzira na sve to. Beorpafl 1955. U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar 86. 169. bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu. Svetost je. a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88. 180. Kniewald. To su. " D. Vjerodostojnost. o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima. bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. . 89 D. 116. JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne. Kniewald. ubijanje ptica ili razbijanje jaja89. sudija). delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti. temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. čak. gde je pregled ranije iznetih mišljenja. s druge strane. 90 D. rusagu) Bosne85 koji. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu. delom zbog svog načelnog stava prema svetu. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države. u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje. izjavu da Bosna ne poznaje za218 kone84.krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše diplomatske misije. 10—13. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. Vjerođostojnst. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin. Prilozi. naravno. 169. 180. S jedne strane. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. koliko ih je bilo. Vjerodostojnost. JJiiHHh. dakle. 180—181. 9 f. kancelar. sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen.bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu. u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih odluka. 88 D. HAD. 180. M. 87 F. Kniewald. pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša. na što je u ime suparničke strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto el mondo. imamo.. . Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival. Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku. Rački. U strogosti moralnih 84 U jednoj parnici pred dubrovačkim. ni efikasan pomoćnik državne vlasti. vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru. Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. Ipak.

et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii. ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena. 82 D. za koga kažete da je stvoren od đavola. Rački. smrtnom i gnjilom. 211—212. god. a ne srcem. za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje. Vjerodostojnost. kako sami kažu. U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97. in adamo et eva appetentes esse dii. pro quo apparuit in terra.. " F. jer takva čast se samo Bogu duguje"98. C. naime. ■RnpKOBHh. 116. 169. Rački.zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost.. datum est. Speranskij. 24 (1902). papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima. Rački. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"91. Kniewald. mi smo smrtni. već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik. Prilozi. Nekoliko decenija kasnije. sudeći po tome tekstu. 26). 114. stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. Jere-ticima je. Prilozi. pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita. već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri". Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista. Prilozi. 129. 162. gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". Katolički izvori to oštro osuđuju. i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su."95. Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba. •3 F. vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom. et sic evacuatur omnis speš de deo. sic isti se deum dantes. Up. pored nade u večni život. predočavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji 220 . Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku. et cui non dant. Iako su predstavljali sablazan za druge. quod cui dant. koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite. 97 D. ljudi itd. a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. 114. Papini teolozi su u tome. 179. O tome nam sasvim određeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda. Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's. bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog92. objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti. Prilozi. Vjerodostojnost. 96 F. poštovanje u vidu klanjanja (adorationes). non est datum. izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. Rački. >~° F. 178. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima. 219 nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. postquam ab ipsis venit salus. Ukazivano je. kralj Stefan Tomaš. i na primere Pavla i Varnave. " M. Archiv fur slavische Philologie. takođe. gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. quia tališ honor soli deo debetur . Knievvald. slični vama. 5—8)96.

Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage. pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. već je obuhvatalo i učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima. U svom komentaru na str. čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava. ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života. 88 221 vlauara i državne vlasti u Bosni. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima. 163. Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. god. i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda98. Dokle god se prostirala \rtast vladara. Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". Rački. u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima. može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu. tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila. Međutim. 457—461. ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. Te osobine. posmatrano iz drugog ugla. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju. veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. Vjerodostojnost. kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. ali i uzrok slabosti F. U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve. Bogomili i patareni. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad . postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. 100. Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije. mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetskoistorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva.u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom. mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. ili. Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. omogućavale su da vlast bude delotvorna. U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana. 155—156. To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara. •• D. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu". Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam. nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu. da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu. U svakom slučaju. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd". koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. Kniewald. dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu". kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo.

Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. dokle god je bio poslušan. Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. 5—17. f.. bio je uvek prepušten drugima: vlasteli. mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika. tvrdo zadatu reč. na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako. rusagu) bile ujedinjene. C. 101 HAD. Kada su se Dubrovčani 1403. idući hronološkim redom. dok nije počinio „nevjeru". TiHpKOBHh. Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću. a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene102.A<I <«Y * V N C BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd. 2 (1962). ni na strani podanika s obavezom da verno služi. god. Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj. uzet za taoca. „BepHa c/iync6a". 21 (1974). Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin. Lettere di Levante. crkva je bila. a sluge „krstjana" i ljudi njihovih . 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrreTa. juli 1403. 102 Up. Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja. kako pokazuju bosanske povelje.. 222 „nevjeru". Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran.i savremeni dokumenti. 150. C. TiHpKOBHh. a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"101. dokle god je vršio „vernu službu". nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio 100 Up. 104 C.hiža". Prema onome što smo do sada videli. naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. 96—101. "HHpKOBHh. usmerene po pravu prema banu. 6. HcropHJcKH lacormc. bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina. vladar je. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina.OK<M'fc VA lit WrAlJL. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu. Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku.los uživali su imunitet zajedno s crkvom. navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu. 31. što znači da je uživao obećanje. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine. Obaveze „verne službe". 105. god. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak. IV. kralju. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice. zatvoren. da mu se imanje neće okrnjiti. ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: . 101—106. on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje.104. a naročito odmetanje od vlasti vladareve. „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći". iznad sistema. bio kod vladara u „vjeri". Td. koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte. predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. odnosno posle 1377. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa". PycautKa iocuoda. 235-236 i nap. Kada bi do toga došlo. da mu se zemlja neće oduzeti. što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi". kako se jasno vidi. crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti.AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H . 4. da neće biti pogubljen. 104 O tome vidi niže str.

108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. 108 F.. 251. a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. A. Studien. Monumenta Serbica. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta110.đH y3pOK. ali nije identična s njom. trojica vlastele župske i još uz to dva kneza. 192—199. svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve. inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno.106. str.HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy.. JL. 68. Vindobonae 1858. 17612 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" . IX. str. L. pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici. god. 11. verovatno u ulozi pristava. VII. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J.Xrih(HbCKd 3Ertwd" . 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4.hCH nOpEHE HHK^dpe. UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt. br. Finea (Bosnian Church. H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H Ađ M Y ct HE M tyl . IV. ni pogaziti .HH 3d M. Miklosich. počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina . Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred 108 106 107 108 L. Studien. samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići bili katolici.. U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. Eeorpa« 1964. HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U. djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava. br. C. Ćela formula i ceo postupak su identični. V. Thalloczy. vero-vatno na sastanku vlastele. što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. god."112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV » » AHAd V PY E npKk-KOBNE"113. Koliko se i ovaj. str. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH.phKBh kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109.lA\ FAABt V}/t. 19—22. "RiipKOBiih. Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom. . ilustruje već K HI K 223 H KCE n'pKBS CB'pfiH BEpd EOCdNCKE. Hrvojev sinovac. CTOjaHOBHh. sastavljene negde posle 1366. Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi. u Milama. 23—24. ali na drugom mestu. U celini uzeti. 1934. brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića. Ona je samo datovana pod Kreševom. oblik jemstva ustalio i uobičajio. Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a. Od povelje bana Tvrtka. on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći. H/IH G$>i»B<MNy. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE H 3dr©pHE U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. 377—379. Thalloczy.. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. Po opštem pravilu. u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika. II.y Bt^v A'A^V K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i. posle jednog pohoda 1434. među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života. O političkoj pozadini nastanka toga dokumenta up. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere". 285—286) u odnosu na ovu povelju. dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom. Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII. Studien. BOCdHhCKIi"107. L. Beorpa«. 14—15. br. kao oblasni gospodar. II. u ispravi 175pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika. Thalloczy. 7—8. . H<IH EAA\\".

CTOjaHOBHh. da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". praćen šestoricom patarena. Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana. a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i. . bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik. TiHpKOBHh. oduzeo gradove i posede. došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića.. bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. Šidak. materijalnu zaštitu i utočište. gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCdMM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd. Pavle Klešić je u leto 1403.r^."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404. koji je i inače tražio povoda za rat. . 434. nagnalo je kralja Ostoju da vrati i 111 V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) J. pravedni. zatvoren.HY A^AV H NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh WKe H \. a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh BE3h KpHBHNt y3ŁT0. bosanska crkva je pružala i stvarnu. naime. god. Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja. pošteni. da vlastelin neće biti pogubljen. 379. „BepHa cAy?K6a". Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama. Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. Ni o tome nemamo mnogo podataka. 224 potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda OBđpoađHHK . i zaista se vratio u svoje. ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. Kralj mu je. 113 F. koji se tada vodio. ostalo nam je sačuvano . kad se govorilo o njegovom padu. 438—440. 105—106. Miklosich. To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju". Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj.spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće. To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem. koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto. stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića117. O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću. . Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua."115 Takvo reŠenje djeda. Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 112 115 C. kako znamo iz kasnijih događaja. ali dovoljno rečit i karakterističan. verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovčanima ne spominje. ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. 254. . pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. kako imaju ogroman moralni autoritet. . Iz diplomatskog dijaloga. koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu. 114 F. 37—48. 2 (1954). I. kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni. već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva. Imamo svega jedan dokumenat. Miklosich.HH\h . nepodmitljivi. Studije. kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima. H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE. Monumenta Serbica. pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju. Pavle Maštrović i Pavle Radišić."114 „Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar. uzet za taoca.. H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d. kako se u jednoj ispravi kaže. bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre. JB. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha. Monumenta Serbica. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. pošto je grad pružao azil.

flHHHh. C. Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. III. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. TiHpKOBHh. H3 dy6posauKoi apxuea. Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i .. 69. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente. koji je objavio sam prof. 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium. prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119. JIHHHH. poreklom Bosanke. 181—236. a još nije bio sklopljen mir. On je u junu 1405. idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik. ' lle 117 225 Dubrovački dokumenti. Za našu temu je. ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad118. gde zaželiš da budeš. Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj. Eeorpafl 1967.. nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića. a otišao je u pratnji šestorice. Lettere di Levartte. et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni .. M. god. Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine. 53. vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru. služavke jednog dubrovačkog vlastelina. u izmenjenoj. a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš. ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maiormente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih. JJpMcaeuu ca5op. uz ostale. otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. To. fluHiih. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. 73. koliko je potrebno za njihovu bezbednost120. 433—434. u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa. ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" . „Bepna cAyotc6a". 118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M. objavljene u već citiranoj zbirci Lj. 119 M. ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji.3 dy6poeauKoi apxuea. ripHjio3H KJHO 24 (1958). Stojanovića. i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta. HAD. Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne. Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. I. a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". 107. navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena. 4 f. 104— 108). čija su nam imena poznata121. nap. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra. JB. već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici. Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa. CTojaHOBHh. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje.. naglo pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni122. naravno. M. sporedno sve drugo sem činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani". M. naravno.dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena. III. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa. na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš. ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. Up.

sačuvano u Dubrovniku. JlHHHh.. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea.. 190. 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen. „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara. I. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405. Patareni su krajem novembra 1403. H3 dy6poeauKoi apxuea. ako je uopšte bilo moguće. 122 M. nepristrasnost. čak i službenika.. dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali. Radak i Dobrašin. Radosav. kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali. 190—191... III. Neki su se. III. ostati u ulozi trećeg. III. 184. CTojaHOBHh. pomirili sa ulogom zastupnika.E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. III. 123 JL. 221—222. svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge. Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga . Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima. fliiHHh. neobično veliko poštovanje. 34—41. Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice. 185 M. god. No. 184. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane" M. CTojaHOBHfc. starac Bjelko. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu . odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126. pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. 121 M.H ceo« QY nonviBS y sce KEPOBO". jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića. 121 M. već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. Pojedine „krstjane" su takve misije za duže vreme odvodile u 226 . „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju u javnom životu. Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela123. M3 dy6poeam<oi apxuea. III. i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. što svakako znači da su imali zajednički posao. III. Ratko. Ono jedino pismo djeda. J^HHHh. Uzoran život. Naime. preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio . doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu.Harnih. Dubrovčani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni".ua. i jednom trećem arbitru. JJHHHH.y3My BpxV ttst" i da ga . djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. 182. H3 dy6poeauKOi apxuea. teško je bilo. kako to pokazuju naši dokumenti. preporučivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike. flHHHh. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125. H3 dy6poeaHKOt apxuea. djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH". Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa. H3 dy6poeauKoi 121 KC 120 apxuea. Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena. . M. M. od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari.počteno" otprave. Cuiape cpucKe uoeejbe u uuc. da prate pregovore i da sami pregovaraju. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava. III.jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze. H3 dy6poeauK0i apxuea. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole. 223). Kao ličnosti od poverenja. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128. bratu Sandaljevom. nepodmitljivost. Iz beleške Ruska Hristoforovića o registrovanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji. „krstjani" Stojan. bilo kakvi da su motivi posredi. zatim knezu Vukcu. I. flHHHh. Nešto ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja 124. 493. nezavisnog posrednika.

U drugom slučaju. I. M. — M.y KprriiiaHHNv" izvođen. 128 127 T3M. od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila. koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika hercega Stjepana. čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129. a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav gost. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava. dakle.2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131. naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane. iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj. C. god. Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y. J. Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. Pri tome se polazilo od dva slučaja. XepJiei CiueffiaH ByKuuH Kocaua. CTojaHOBHh. 131 B. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: . nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. 186. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. V. Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava. JJHHHIS. Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. naime. koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe133. mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima. Znajući. Radoslava i Dubrovnika184. TiHpKOBHh. 46 (1934). Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na politički život srednjovekovne Bosne". je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom JB. i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma gali bosanski plemići. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-vlovića130. Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata136. jer je pitanje o kome govori pismo. a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate.3 dy6poeam<oi apxuea. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne.svetovnjačku sredinu. na jednu aferu. Gojsav gost. CKapnh. može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. 130 Kako sam već odavno upozorio. Međutim. U njihove 227 . koji se desio u drugoj polovini 1440. Radoslavljevu polovinu. da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. 435. 79.. Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu. da je možda pomagao županu u radu132. 129 O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. 19 (1970—1971). a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu nadležnost. A. konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. dokumenti o Konavlima. suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan. ako se tako sme reći137. navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. bilo aktuelno u trouglu između Sandalja. 19—29) razmatra temu s gledišta od nosa crkve i plemstva. a drugu. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. nije sporno da je jedan krstjanski starešina. Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Radenovića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku. godine. III. nastojala da kupi. od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi. davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta. Dinića.

"RoinKOBiih. na istom mestu. Fine. govori o oduzimanju utajenog velura ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva. Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa. pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju . 100.. 134 HAD. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića. 102' od 18. jula 1422. zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića 138 J. u kraljevu zemlju. 4 (1983). CuojueHutfU cpdcnu. naročito kreditori i tužioci. 99. s pozivom na dok. 257—260. A. I. de excusando nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette. CTOjaHOBHha. i n. 133 HAD. U decembru 1440. vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. 135 Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac. V.. 3 (1420—1426) f. izdaju isprave o slobodnom prolazu ili 228 . II. 27. III. god. god. u M. 227 228. koji je bio u Goraždu. decembra 1440. Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima. gde je i osvrt na raniju literaturu. i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu. 3 (1420—1426) f. a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. Ovi su. J^nnah. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu. 137 Iz dokumenata objavljenih u M. i svakako oslobođene. pa 10. sto znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija. Acta Consilii Rogatorum. pa je jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu. fol. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu Sandalju pro facto ceteuertine de Canali.. i to između sekvestra od avgusta 1440. juna 1422: . narav no. Bosnian Church. Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe. Studije. 3. isključiti. O fociuuMa „upKee BocaucKe".ar-repta per patarinos apud Gorasde". ali su se trgovci podelili.ruke već je pala Srebrenica. god. H3 dySpoeauKoi apxuea. zadržani i roba im sekvestrovana... HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi. Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. god. dakle. tražeći i ispravu 177slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"138. inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se. videlicet de excusando nos a predictis voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his. IIviiHh. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. god. 292. 24—27. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina Radovca. dok je druga grupa stigla docnije 178bila bez isprave. jer se Dubrovčani dalje ne žale. tj. Žalba iz januara 1442. omanji karavan. Takav dokumenat su dobili. Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska". Šidak. 97: . i ponude da se povede parnica i učini pravda patarenima u aprilu 1441. Eeorpafl 1858. Sve što se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci. ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji. Acta Consilii Rogatorum. respondendi litere nuper recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis. 194—196. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. 169—170. a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu. Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440. grupa dubrovačkih trgovaca. i negde pre sredine februara 1441. pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati.

Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu. 25. a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche". moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene.. neko ko po ovlašćenju gospodara vrši vlast u njegovo ime.ad locum patarenorum". njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. JJHHHK. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo . kaže „ad patarenos" ili . 278. Sandaljeva.. scribendi litteras comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris mercatoribus per eius patharinos. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti. One se nejednako vide. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je. obično dok se ne iznudi rešenje spora. 227. nap. JJuHHh. zatim župe kao Konavli.. Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća. 125) citirao ugovor o ponosu . zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. /#.. U aprilu 1441. bar u prvim decenijama XV veka142.krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve. sekvestru. Pominje se „contrata Vlachorum".. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a. Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu.. Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje. u čemu je prepoznata Crnca u Zatone. Eeorpafl 1978.ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". reč o otimanju već zadržavanju.„vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz. . Vidi nap. Uzimajući sve to u obzir. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja.ad locum dictum Ruxin patarino" ili . kraljeva (contrata del re). 179Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna 229 na traženje njegovih patarena1*1. koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije.. dakle. po svoj prilici nedaleko od Goražda. god. nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu. na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. Već u avgustu 1440. ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu. Isto tako. dakle. te bi se. 22.? dy6poeauKoi apxuea. JIM. ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim . III.ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". 184—187. dakle.. Up. god. M. 141. Radoslavljeva. u Go raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija. III. 180Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik" (tako je nekad prevedeno). — M. Reč prosto znači oblast.. Trebinje. JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua. Ali. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju. Popovo. funkcioner. Nije. Hum. morali bismo imati nekakav spor između njega. čak. predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. kraj. što bi se danas reklo službenik. II.eM BeKy. čitave zemlje. što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali.ad domos christianorum" . Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima. 310 nap. pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše140. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tkanina. flHHHh. 140 M. VIII 1440: . Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana". II3 dy6poea<it<oi apxuea. teško da će se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5' crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom. da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka. 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH.

imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država. Vlastela pojedinih teritorija. 142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice. arbitarski položaj između vladara i vlastele. kraljevu zemlju (contrata del re). . Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima. U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije. a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama. oblasne gospodare. terras. 8. predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. a to je bio i rok kad se. je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve.OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry". dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. 113 dy6poeauKoi apxma. U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. posle pomirenja. tj. razjedinjene i zavađene. Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus). očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom. nisu održavala suđenja. Zahtev druge strane. po svoj prilici. odnosio na neko suđenje. Izdat je 27. Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji. 197. Hs dy6poeamcoi apxusa. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima. koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost. ima pomena o djedu samo do 1438. Znatno drukčija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. nalazimo u citiranoj zbirci M. . a do kralja u normalnom slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana". To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović. zauzetosti berbom. jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv. Ali. iz istog razloga. pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta. godine. podržavan od vojvodinih poslanika. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo. kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. februara 1445.HHHh. septembra iste godine. III. 228.. Mihaila. IV 1441. Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis. date garantije u tradicionalnom obliku sa 230 . koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže.. Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. Jl. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari. Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana". nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava144. bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele. jjHHHh. Ne srne se. nesumnjivo. i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića. kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. kada su. a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva. delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima. Drugi odgovor se. videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices. Jaka strana je.ustanovama. loca et contratas ipsius dominii . Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba. prout unus ordo debitus exigit. regrutovana iz kruga srodnika i službenika . predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine. jer se crkva nije mogla istisnuti. u čemu 141 M. međutim. III. avgusta i 1. iz XV v. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju vojvodinu: per totam regionem et territorium.

C. IV. stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka". Poučan primer predstavlja domaća vlastela. I bez dublje analize. II. iznad svih klasa realnog društva. 190—199. CTOjaHOBiih. kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj. ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori. da su imali u njoj svoje mesto. TiHpKOBiih. "RHpKOBuh. izazvano podelom na teritorije. zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti. Maupo OpGHH.. „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi čajima Bosne i s njenom slobodom". kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka. U srednjovekovnim uslo-vima teško je. Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU. 21 (1974). 66—69. kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva. Kpa/beeciueo Cjtosena. a još više o crkvi bosanskoj. Pomeranje u odnosima između vladara i vlastele. bez uplitanja i diktiranja države. PycautKa iocuoda. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU 231 Kada je reč o srednjem veku. čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću klasu. čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo. HcropHJCKH laconHC. na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti . 8—11. čak. 143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima. 145 Jh. Beorpaa 1968. državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu. 144 Up. 151. Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele. može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne strukture. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni. koje su gubili zajedno sa državom. U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom.ustaljenom ulogom crkve1*5. O okolnostima sklapanja mira up. na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. na pravednike i grešnike. 345—346. odnosno na drugoj strani. Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana. imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne. C. o čemu će još biti reci.

valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike. sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio 146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. znamo samo imena i činove. Naime. nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini. Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. Oporuka „gosta" Radina. o kojoj ovde nećemo diskutovati. oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"146. familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija. o kojima je ostalo pomena u izvorima. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve. Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom dvoru. već samo vera. da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas.udostojeni milosti božje. nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog. 147 Kao što sam već ranije upozorio. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina. ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. Studije. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski. nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj. problem je. Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja. svoga nećaka. jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije. i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu. a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini. Šidak. njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"147.dum" ili . ipak. 161—169. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama. . Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim. poglavito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. da nije uzimana u obzir okolnost da 233 . s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama.. Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran. Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena. Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen.kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima. analogno je onome „dominus". bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata118. kako ih poznajemo iz izvora.. No.

isti. 363—382. HeKojiuKo hupu. 148 Kao što je već rečeno. GZM. ubogi. 4. 5. U krugu krštenih se. zatim Jb. Testamenat gosta Radina. 23 (1911). Još o testamentu gosta Radina i o patarenima. arhandeo Mihailo. sirote. koji su prave vere apostolske . naročito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi. ubogi. Marija. sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom. Petar. Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua. nevoljan čovek prilike za podelu: prilike za podelu: Sv. Sv. U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije. a takode i „mirski ljudi" (dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi. slepi. Pavle. neki prateći dokumenti: Ć. hromi. ubogi mirski ljudi. dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili.Md HOB'feKd" da dele nekom 3. za koje se kaže da su . od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u određenim prilikama i na određen način. stari. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih.potvrđuju elemente iz samog testamenta. Tadioko Marojević korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice. hromi. 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu božju na kolenima . Hi dy6poeamwi apxuea. Sv. 353—357. ali se i tu prednost daje onima koji su u većoj nevolji. 214—220.. Đorđe. Truhelke. starci i starice. 234 je i zadužio svoje prijatelje. a iznosi su utvrđeni na 3. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje. ne ide za tim da se deli socijalno degradiranima i onima koji imaju najveću nuždu. petak i jedanaest velikih praznika. udovice.no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE. žedni. Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima. CTojaHOBHh. Vazne-senje.H H \-Ko:iiiE. uključujući krsno ime Radi-novo). 6. Roždestvo. Vaskrsenje. nedelja. a nekom i 8 dinara. III. 104—108. 4. nekom 4. vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. tekst je najbolje izdat kod Ć.. Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i „krstjanicama": . starci. Radin gost je odredio da se .iih crfemiMih H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i . Svi sveti pojedinačni iznosi: 3 .. burnih. Petka.d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu.. slepi. 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu). 153—156. gladni. Sv. SVOJI iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin DUBROVČANI iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa. gladni. molebni. Sv. GZM. 24 (1958). dakle. Truhelka. 6.KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO. i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE". U svakom slučaju. Bla-govesti. nekom 5. Međutim.aMk". II. Stefan. IIpHJio3H KJH<3>. 25 (1913). 5. hromi. Sv. koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. slepi. prokaženi.WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi. Prateći dokumenti u M. hromi. nekom 6.. Sv. starice korisnici: ništetni. slepi. krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube. žedni. a ne da su „krstjani" imali hramove i da su palili svece u njima itd.se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja.npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh". a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći. Sv.

Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao. dakle. moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu150.v ro^«! (rocn^iiNđ) ' W A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU. Bogatiji među njima imali su sluge. 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte.kmet" kao što je. 609. čak. o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta. 151 Jb. mletački O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći. Petar. koju je otkrio M.Sv. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine. ne smeju shvatati u socijalnoekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se. 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se žegu svece u hramovima božjim Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. Beorpaa 1967. dojaHOBHh. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi". onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima. Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu. Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića. Drugi Zaključak. dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. Sv. što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. Blago vesti. Stefan. a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina. I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana". Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI. II. pa. up. Sv. Sv. nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene". koji su bili sitna vlastela iz Dračevice. Sv. burnih. 4. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu. ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. Petka. najveću gospodu ugarsku149. računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". Nema osnova da se to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. XymcK0- . poznato. kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE". Godišnjak Društva istoričara BiH. ni seljaci uopšte. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3. M. Ako je ovo drugo razlog. sluge. Pre svega. podložnika ili roba. 598. 11 (1960). oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti. odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima". Marija. Kućani će tu biti. ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci. koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku149 JL. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y ' CH WB 1N|1 (yr<>AHw) EH^W"161. kao i kod savre-mene vlastele. Kontekst je takav da se gotovo mora očekivati religiozna konotacija. u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba. Sv. jasno je da se „kmeti" i „kmetice". davalo već u srednjem veku. 52. Sv. I. bar u obliku „kmetić". u celokupnoj očuvanoj građi. arhandeo Mihailo. „krstjani" se ne javljaju u položaju. Sv. deceniju pre sastavljanja testamenta. pa je upotrebljavana za „barone". nedelja. dok su bili usred svoje zemlje. Pavle. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. Vazne-senje. Kada su. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću. mogla je označavati i gospodina.. uostalom. 5. Vaskrsenje.. koji sigurno sledi. 150 -iupeSuncKa ejiaciueAa. Radoslav Pavlović i Dub rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika . emigrant u tuđini. 152. Đorđe. C-rojaHOBHh. Ciuape cpucne itoee/be u uucjua. Reč .U]Htx'''. Roždestvo.

koji je T. braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje. ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima. Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac. mentacije. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske". iako im je bilo zabranjeno da imaju posede. Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)154. Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da pomaže obe crkvene zajednice. ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću.autoriteta". I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju „krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima. ipak. došlo do nas. Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš. L. 1 (1930). a ne da se zaklinje uopšte. Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj". Okic. 25—26 (1972—73). koje smo ranije spominjali. 153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. Franjevci su. oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima152. pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". Turski popisni defteri. papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva. postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće. kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv. Histo rijski zbornik. U odeljku o zakletvi. Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu. Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo. 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima. Oki? naveo u svojoj raspravi. svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. katolik medu čitavim nizom >. već i neki drugi posredni i neposredni podaci. koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. 411—412. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede. 236 . god. Thalloczv. sastavljeni posle turskog osvajanja. Tu se. „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. 154 J. Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits. mesta na koja se oslanja. Studien. Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju. 247. Tri humanista o patarenima. o onima koji 152 Pitanju o posedima vratio se M. nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve. Sudostforschungen 19 (1960). I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. Ipak. o zemlji koju je „prokleti" kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. uz ostalo. primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje.„salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi. I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima. 109—115. O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina. Možda se. Bitan ostaje još uvek podatak.. a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji. Matasović. ipak. citira nepotpuno i Psalam 15.

nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj. Harmondsworth 1975. Prilozi. već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune. . učenja o predestinaciji. Rački. da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju. čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne. treba se setiti da je neobična kombinacija askeze. a ne pojedinačne prestupe. za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. Rački.. i ako ponekad daju. . on je žigosao opšti stav svojih protivnika. Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom. moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. U Kotruljevićevoj izjavi. H. navodno. imao je dalekoF. . a He npHMa MHTa Ha npaeora. Ijiac. tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"157. 116: Manifestum est. iako se lihvarilo. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani. i među sveštenicima i monasima. katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25. F. ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva. 157 Citirano u M. i ovaj sud. 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti. Ipak. Daničića). koju su. To postaje još verovatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima. R. quod expresse isti faciunt in hoc contra preceptum christi. Up. naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja. 1. prihvatili. Kotruljević se. uostalom. još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. ne daju siromašnima. Srećkovićevog jevanđelja. za veliki broj pojedinaca. preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva. Tawney. sed illis qui possunt eis retribuere. stereotip. Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti. . zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora. 80 (1909). 158 Ja ne mislim. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja. contempnentes doctrinam christi dicentis . niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera. mora se postupati veoma oprezno. U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana".o5n'1. naravno. Byjiih. iskazana izvan polemičkog konteksta. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama. . kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje. non dant pauperibus. Sa ovakvim paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive. 132. 155 15t 237 sežne socijalne posledice. Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa."156 Ovo bi se mesto. čak. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja. Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"155. Ko oBaKO pa^H. osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena". već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo učenje . Religion and the Rise of Capitalism. a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za 238 .mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. et si aliquando dant. nap. Prilozi. 109.

Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu. GZM. Grlica. takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i . Ali. roflunntaK . U Dubrovniku. H.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EHX. mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola. stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. 160 G. a krajem veka i zabranjuje. A. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje. 148—162. 333—340. vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. isti. 9—32. 125—147. Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke. 10 (1974). Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661. tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta. MenioBHTa rpalja. gde je situacija Bosne bila bolje poznata. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne. Saracene. odnosno posrednike za cenu tih žena. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. 1 (1949). HCTOPHJCKH lacornic.DfHiHH. HC 1 (1946). IT. Stojana i Tvrdislava. 161 P. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata. )KHBKOBHh. mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni. Živković. kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu. 51—58. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova. bili nekršteni. koje ovde ne možemo podrobno prikazivati160. Bosna je. U Bosni. gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. usled te okolnosti. prodate u Brštaniku na Neretvi. naravno. U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem. 139—164. 21—27 (1976). 69—74. Tri žene. 27—48. gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva. Čremošnik. JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK). ipak. dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce. 10 (1982). V. isti. M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy. tipično roblje uz Tatare. 239 ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha). Uverivši se da su rođene u kato159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi. navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene161. 28 (1981). a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. CoJiOBJeB. ro. Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. Vinaver. Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. 2 (1953).DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M). Kad bi došli u katoličku sredinu. daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje159. u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. Anali Historijskog institutu JAZU. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. Istorijsko-pravni zbornik. Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom". ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. Turke i druge. više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje. godine. Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena. <J>eJHh.malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život. a ne patarenke"162. beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. 2 (1947). oni su.

. objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe. a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*.164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. osim za najsiromašnije. 115: .. u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano. odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara. važilo kao običaj zemlje. a sami ne znaju dovoljno. 124. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka. ropski status bio nasledan. da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. Vjerodostojnost. njihove pretvornosti i hipokrizije. Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. Hs dy6poeauKoi apxuea. po izvorima. već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"167. niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom. naime. U susedstvu . ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika. 240 što je. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. Kao što je dobro upozorio D. Ipak. Prilozi.zemljama u kojima se održalo ropstvo.odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. . a i iz drugih dokumenata163. Rački.. Kniewald. 2 163 164 165 166 Dubrovačka građa o trgovanju robljem. 63—65. čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna". Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu. . opšteg odsustva pravde itd. . F. privola (consensus) je neophodna. M. Prilozi. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. pristupačna je sada u prvom delu knjige M. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema. 168. kao uostalom i u drugim . npr. već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166. F. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867). u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno. 84—85. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. da je Radin gost bio oženjen. Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana. H3 dy6poeaHKoi apxuea. Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila. D. U Bosni je. JUHHHS. 180. U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici. III.D. III. venduntur homines per fora ut bestie . tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube165. Knie-wald. Rački. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu. U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane. u nastojanju..

To. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i verna".. EHO-rpa« 1865. Pa^ojinh. koji ih je pratio. tako se nije ukorenio ni miraz. koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko-pravna shvatanja. naravno. Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja. Nimalo nas ne . . naročito iz „Dubia". Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz. ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane. flamraHh. što je prema savremenicima bio . 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354. To je moglo u Padovi 1475. ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve. Vjerodostojnost 149—152. 241 da se „uzimaju zbog ljubavi. god. Vjerodostojnost. nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina. zvučati romantično. već D.Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. Eeorpa« 1960. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo. H. ed. dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob1*9.mos patriae". . kanonski ne bespre-korno. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika. da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi. može se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali. koliko ih naziremo u Bosni. poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika.17° Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. izostanak pokušaja da se nametnu rituali. Kniewald. 187 168 D. Ono što je u njoj bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije. Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je. "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee. Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake strogosti. Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju. tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan178. 43. što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim stvarima preobratili. svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. 243-^244. u stvari. ali je. nauucao JfoMernuujau. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka. dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172. nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171. Kniewald. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu. ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja. 150. ed. 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca. bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. Mi ne znamo.

Tpaioeu 6oiyy EOKU KoiuopCKOJ. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu. Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje. TiHpKOBHh. 173 D. 162. gde su navedeni izvori i gde je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst. O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju. 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. tužiteljku) a se expulit. sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima. 27—29. III. C. KyjiHnmh. naravno. 93. god. 242 V. 10. god. 1 (1968). SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca. 105 (1956). Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj. ma koliko bila mala i skromna u snazi. zavisna od činilaca koji su dugo delovali. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napuštanjem od strane hranitelja. U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao . Vjerodostojnost. IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh. Ćošković. smatrali za nezakonitu. Vjerodostojnost. 174 P. mentalitet masa. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa. Kniewald. 5 (1985). prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika176. CnojaeHHK. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napuštanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena176. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174. ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. 260—261. činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. poseduje prećutan. Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373.iznenađuje činjenica da su katolici decu rođenu iz ovakvih brakova. tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje. Kniewald. Pri tome su. obrasci i uzori hrišcanskog života. masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline. naravno. uslova koji su se sporo menjali. 176 D. 178 Up. 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa. ona postaje otvorena trajnom. ipak. tip socijalne organizacije. To. 158.

pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. sudeći po savremenim svedočanstvima. Ipak. a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom. i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili. ali mnogi paganski ostaci. Bosna. bila razvijena među bosanskim „krstjanima". divljenja i ponosa. Time što se promenila doktrina crkve u Bosni. ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje. međutim. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja. koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva. pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali. prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen. nisu iščezle sve kulturne potrebe. od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama. ni slikarstvo. tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura. i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole. svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova. koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške. 243 Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi. i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja. nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena177. ni u crkvi bosanskoj. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi. koja ne poštuje krst ni ikone. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja. Ostala je. naravno. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu. Ono što se čitalo. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara. kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika. i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pripadala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina. promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. odeždama i dr. Kao-i drugi dualisti. pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta. ipak ni u . sve do tridesetih godina XIII veka. a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka. u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu. pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da.zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima. teško se može rekon-struisati. nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana. braneći i šireći svoje učenje. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale.

jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.
177

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke179. Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika. Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o učenju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga. Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i

244

zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245 ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima182. Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigurnosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o

širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246 kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim, materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli, gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upotrebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga doba. Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183 S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377 —1391) pod vlast bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katoličke crkve 186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god. prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno preobraćali Bosnu iznutra. Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99.

18

' Up.

kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Očigledno su politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto

249

trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro najranije bosanske države. Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u suštini samostalna država191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska" hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187 Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu vrednost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćošković. 191 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250 vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do njegovog stupanja na presto crkva

bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simboličan. Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato, kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28 —30 (1977—79), 59—75; isti, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima, ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem"193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti

251

verovati da je sukob oko crkvenih prilika. on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je „perfidni pataren". a 1454. slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha. vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. god. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. iako je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate staroj veri. nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem. 252 nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve.samo herceg Stefan i on je učinio ono što je preostalo da se učini — on je. KosaqeBHh.. Ta su tvrđenja ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. „maniheja" koji bi. ali mu se 1449. Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske države. da su. pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru. naći ćemo kod savremenika konkurentna objašnjenja (gaženje ugovora. 186 JL. pokazuje jasno da je turski osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. a posebno E. 225. Već su savre-menici zapažali i beležili. je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V katoličke monahe koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". i kasnije u vezama s Rimom. Teško je. naime. god. 204—205. god. tada već pod turskom vlašću. ipak. predao Bobovac Turcima.herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima". Acta Bosnae. Ada Bosnae. I u tome možemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu. kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne. Verski sukob započet 1459. Fermendžin. on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. Slučaj Radaka. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju. god. . Međutim. mada je pitanje koliko su tačno bili obavešteni. predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. Ostao je. nije uticao na hercegove krupne političke odluke. TjiacHHK CVR. god. progonjenim jereticima dao utočište u svojoj zemlji. prema papi Piju II. Kao što smo na drugom me-stu pokazali. Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. Za odbrambenu snagu Bosne bilo je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja. pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. međutim. Fermendžin. Ipak. tesno sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196. sukob Vladislava Hercegovića s ocem). Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa. a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. vrlo je verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca. Pošto je do konačne krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika. god. 63 (1985). 12—13. 183 194 E. U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goraždu. Uostalom. on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice. važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje195. Ono što se dešavalo pre i posle 1463. Iako je. od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića. ipak herceg je od 1461.

the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. 91. 82.krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity. 93. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana. in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time. C. when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian . 249 BAN TVRTKO 32. At that time. While the church favoured isolation for its survival. 99. The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics. especially the death sentence and excommunication. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades. the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester). Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin. 91. however. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state. 96. The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. architecture or applied arts. There is hardly anything to be said about their socioeconomic status. up. for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. 101. the Bosnian Church aspired to a universal mission. From the end of the 14th ct. The dualistic doctrine. 95.adorationes" being their external expression). present in Bosnia since the end of the 12th ct. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory.krstjani" played no role. resulted in specific cultural needs in the Bosnian area. together with the nobility and the traditional church. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people.. 220. 204 BAN PRIJEZDA 70. 92.186 O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa. In the local administration. 101. however.. and their favouring of the rich. 98. the rulers began to stamp out this practice. gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds. manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language. the . about their interest in money. 102. 245—265. as well as later. 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203 BAN NINOSLAV 90. 104... 105. SUMMARY 253 THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. while the Bosnian ruler. the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state. 81.crusades". However. Since the church did not need painting. 99 BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16. except that it opposed their penalties. REGISTAR REGISTAR ADORACIJE (KLANJANJA). 95. The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other. the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. had been defending the internal autonomy of the country. especially the renunciation of material churches and of the traditional service. They figured. As a rule. This was preceded by long campaigns and periodic . imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language. Despite this. There are some data about individual estates. the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities. 92. 249 254 . in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats. which had had a vassal relationship towards the Hungarian King.. nor did they take part in the state parliament.

knez 100 BILINO POLJE 201. 230 CRKVA BOSANSKA 14. 151. 251. 206—210 BANČIĆI (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (župa) 92. 160. 147. 112. 110. 53. 163. 103. 175—177 CONTRATA 229. 104. 134. 112. 66. 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220. 19. 112. 212. 53. 93. 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52. 203. 198—200. 247. 180. 233. 195—253 CRKVE 15. 177 DUSINA 128. 246. 112. 119 BRODAR (iznad ušća Lima) 176 BRŠTANIK 71. 104. 184. 159. 241. 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA 198. 196. 110 BATALOVO JEVANDELJE. 120. 99 CARINE (trgovačke) 101. 135 DESNEK/DESNIK 49. 252 BOKŠEVAC 178 BOLUNI (vlaška grupa) 141 BORAC 51. 139. 73. 195. 206. 163. 247. 163. 130. 61. 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAŽU J 174 BOBOVAC 168. 171. 172. 213. 146. 244. 141 BUSOVAČA 107. 113. 215—218. 162. 153—155. 205. 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAČEVICA (župa) 31. 249. 221. 134. 202. 173 DUVNO 100. 91. 110 . 117. 185. 226 257 Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111. 252 ČEČVA 99 ČELNIK (vidi KATUNAR) ČETVRTKOVIŠTE (u Usori. 159. 117. 250. 180. 102. 72.BERISLAV SKOČIĆ 100 BEROJE DOBERKOVIĆ. 209—211. 95. 173. 15. 98. 101 DVORIŠĆA (trg) 102. 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207—210. 59. 200—204 DUBROVAČKE NASEOBINE 50. 215. 239. 172. 164. 177— 180. 178—180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196—200. 159. 110—113. 161. 130. 239 BURMAZI (katun) 97. 202. 129. 51. 175. 234. 109. 159. današnja Bijeljina) 174 ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174 ČREŠNJEVO 178 ĆEĆE 107 DABAR 89. 135. 244. 168. 159. 156—158. 161—163. 130. 243. 223—227. 240—242 BREZNICA 177 BROD (župa) 90. 116. 89 DEZEVICA 128.

163 JOŠANICA (selo) 135 . 155. 121. 145—147. 159. 100 JELEČ (u župi Govzi) 130. 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52. 229. 135. 181. 117. 111. 251 ECCLESIA BOSNENSIS. 113. 115. 66. 171. 251 GRGUR STIPANČIĆ. 221. 72. 213—215. 62. katolička biskupija. 58. 107. 113. 245. 181 GLAŠKI (grad) 67. 89. 150. 209. 176 JEZERO 131. 164. 188. 251 IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195. 154. 173. 163. 180. 126. 174. 212. 65. 100. 58. knez 44 HARDOMILIĆI (vlasi) 39 HOROJEVIĆI (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVIĆ 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44 HRVOJE VUKČKĆ 18. 118. 58. 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (župa) 176 GRADAC (trg) 103. 175—177. 247 JAKOTINO (selo) 99. 224. 172. 110. 116. 237 GOST RADIN SEONIČANIN 234. 163. 110. 63. 116. 182. 181—184 FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18. 228. 103. 252 FOČA 51. 112. 198. 241. 62. 109. 107. 163—167. 159. 173. 210 EKSKOMUNIKACIJA 199. 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51. 221. 65—68. 178 GALUMAINIK 89 GLAMOČ 101. 159. 93. 181. 175—177. 134. 52. 61. 116. 101. 183 FOJNICA 52. 135. 250. 66. 111. 134—137. 250—252 FRANJEVCI 15. 196 IVAN NELIPIĆ. 163. 187. 224. 200—205. 163. knez 161 IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182 IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45 IVANIŠ PAVLOVIĆ 158. vojvoda 223. 167. 182. 51. 223. 130. 130. 159. 242. 252 GOST MILUTIN 227. 182. 129. 249—252 258 GACKO 163. 237. 130. 183. knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVIĆ. 163. 55—58. 19. 116. 128.DVOSTRUKI MANASTIRI 202 ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ. 226 JAJCE 51. 174. 116. 131. 112. 160. 130. 181 — 185. 109.

244—246. 93. 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59. 163. 251. braća 39 KABLE (selo) 99. 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96. 144. 40. 230 242. 225—230. 177. 201. 250—253 KUČLAT 51 KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11. 216.JURAJ VOJSALIĆ. 47. 161. 101. 58. 198. 51. 103. 224. 128. 78 KUKANJ (na Ćehotini) 176 KULIN BAN 90. 253 KRALJ TVRTKO I 41. 182. 211—215. 171. 159. 67. 117. 211. 54. 110. 152. 117. 95. 140. vojvoda 39 JURJEVIĆI. 89 259 KLASE 25 KONZULI DUBROVAČKI 112. 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35. 202. 44. 110. 162. 209. 150. 204. 146. 77. 182. 173. 109. 225. 160. 162. 237 231. 111. 224. 92. 158. 182. 116. 153. 116. 153. 100 LEPENICA (župa) 90. 220. 39. 185. 164 KONJIC 71. 100. 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49. 241. 120. 131. 145. 171. 100. 206. 142 KATUNAR 39. 181. 168 KRALJ OSTOJA 100. 33. 148—150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIŠA 71. 57. 97. 99. 154. 101 LOKALNA VLAST 227—230 LUKA (župa) 31. 207 KUTLOVIĆ (katun) 139 LAŠVA (župa) 90. 117. 199. 49. 181. 119. 139. 164. 139 KLJUČ (grad) 67. 81. 129 MALEŠEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19. 142. 41. 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28. 109. 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197. 112. 226. 158. 219—222. 116. 235—239. 184. 82. 157. 201. 173. 98. 117. 188 KRESOJEVIČ (katun) 139 KREŠEVO 107. 251 260 MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 . 52. 161. 178 KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109. 173. 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33. 157. 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena. 89 KATUN 39—47. 217. 46. 249. 250 KRALJ TVRTKO II 161. 203. 112. 247. 79. 98. Hlivno. 168. 120. 35. 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17. Hlivanjski grad) 52. 233. 226 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52. 129. 44.

166. 158. 112. 203 NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (župa) 90 NIKOLA PAVLOVIĆ. 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42. 103. 113. 110. 108. 55. 164. 107. 187. 110. 65. 174. 76 PANAĐURIŠTE 174 PAVLE KLEŠIĆ. 55. 104. 162. 176. 187 PERUTINIĆ (katun) 139 PETAR PAVLOVIĆ. 225 PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163. 99. 177 261 PODKLJUČ 67 PODOBRUN 163. 143 POPOVO 32. 153. 67. 238 POTKUŠLAT 110 PRAČA 90. 173. 62. 177 PODSOKO 163. 113. 163. 109. 150. 189 NOVI (CASTRUM NOVUM. 80 NOVAC 15. 177. 110. 79—82. 122. 177 PODVRATAR 176. 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ 176. 176—178. 67. 145. 168. 47. 58. 148. 43. 146. 177 PODVISOKI 110. 162 PETAR VOJSALIĆ 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14. 146 OŠLJE 89 OTROCI 70. 125 POSEDI KRSTJANA 116. 107. 251 PAVLE RADIŠIĆ 225 PČELARSTVO 92. 172. 141 PRIBINOVIĆI (vlasi) 39 . 180 NOVI (kod Goražda) 176 OBLASNI GOSPODARI 250—253 OBRAD BOROJEVIĆ 46 OLOVO 58. 176. 98. Herceg-Novi) 54. 66. 136. 145. 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202. 134. 109. 182 PREDOJEVIC (katun) 139. 181. 172—174 OSTRUŽNICA 102. vojvoda 224—227 PAVLE MAŠTROVIĆ 225 PAVLE RADENOVIĆ. 113.MELA 90 MILIĆ VELIMISLIĆ 18 MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45 MIRILOVIĆ (katun) 139. 182 PODJELEČ 176. 176 PODVIŠEGRAD 176. 176. 150. 163. 100. 149. 184. 56. 110. 237. vojvoda 29. 56. 41. 135. 228 PODGRADE 49—52. knez 158 NOBILITACIJA 44—47. 42. knez 32.

73. 52. 180. 250 RENTA FEUDALNA 27—31. 117. 95. 158. vojvoda 28. 109. 252. 162. 176. herceg 29. 101. 130. 228. 159. 52. 234—237. 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174 TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (župa) 117 TJENTIŠTE 163. 45. 72. 231. 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVIČI (vlasi) 141 PROZOR 163. 134. 33. 179 STOČARSTVO na selu. 41. 251. 93 TRGOVINA ROBLJEM 53. 71—76. 89. 52. 188. 81. 62—66. 250 SALENES / SALINES 49. 105. 104. 229. 222. 222. 195. 99. '33. 55. vojvoda 28. 165. 146. 102. 151. 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34. 98. 226 SOKO (grad) 99. 163. 113. 159. 129. 158. 223. 251 SLANSKO PRIMORJE 28. 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225. 179. 44—46. 89. 89. 165. 226. 175. 168. 184. 72. 44. 182—184. 153. 57. 120. 52. GAJENJE STOKE 17. 112. 117. 122. 145—151. 146—148. 167. 183—187. 172. 157. 136. 250 RUKOPISI BOSANSKI 20. 175. 69. 197. 103. 126. 35. 182—185. 240. 158. 162—167. vitez 241 PRIBUD (župa) 176 PRIJEPOLJE 111. 113. 147 RUDARSKA NASELJA 110. 249 RUDNICI 34. 153. 166. 188. 173. 252 RADOSAV GLAVIĆ 227. 31. 224. 228. 61. 116. 212 SREBRENICA 51. 173. 130. 177. 92. 123. 163. 40. 176 SOLI (župa) 49. 180. 182. 151. 164. 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58. 177 TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176 TOMIĆ (katun) 139 TORNIK (u župi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18. 153. 219. 240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO 174 TVRĐAVA I GRAD 49. 245 RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247 ROBLJE IZ BOSNE 69. 186—188 SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15. 142. 111. 239. 154. 50. 53—55. 59-61. 228 RADOSLAV PAVLOVIĆ. 149. 168.PRIBISAV VUKOTIĆ. 37—39. 107. 58. 108—113. 145. 162. 125. 177. 49. 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144. 44. 179. 54. 89 SAMOBOR (u župi Pribud) 130. 54. 101 — 103. 71. 239—240 ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105. 174. 58. 223. 162. 173. 177. 172—177. 159. 155—157. 227. 182. 228 262 SRIDA (varoš) 67. 76. 175.. 150. 117. 137. 81. 116. 93. 179. 117. 153. 115. . 244. 179. 126. 113. 80. 226. 110. 30. 98. 182 STJENICE (u župi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA. 81. 175. 174 PURGARI 62—66 RADIČ SANKOVIĆ 44. 102. 228. 253 STOLAC (selo) 135 STON 28. 119. 127 RUDARI 59—62. 226 RADIN GOST 223. 171—174. 112. 178. 107. 51. 177 SANA (župa) 182 SANDALJ HRANIĆ. 108. 128. 176. 91. 164. 130. 167. 98.

187 ZAHUMLJE 18. 182. 163. 111. 110. 52. 161. 115. 120. 56. 187 VISOKO 66. 185 ZBOR 35 ZEMLJANIK (župa) 99 ZEMUNIK (župa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51. 117. knez 32 VOIHNIĆI (katun. 183 ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / . 62. 184. 156. 174 VRHPRAČA (župa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVIĆ 183 VUK VUKOSLAVIĆ. 186. 66. 185 „VJERA" CRKVENA 93. 159. 159. 252 UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212 USTIKOLINA 109. 165. 227 ZANATLIJE 58. 67. 151. 119. 160. 205. 163. 130. 140 VLASI 37—41. 99 263 VLASTELA U BOSNI 79—81 VLASTELINSKA REZERVA 116—119. 173. 143. 135. 72. 56. 156 VIA DRINE 51. 76. 172. 218 VLAHOVIĆI (katun) 139. herceg 29 VLATKO VUKOSLAVIĆ. 80. 103. 226. 100. 100. 99 VUKAC HRVATINIĆ 99 VUKMIR SENKOVIĆ 100 VUKOSLAV HRVATINIĆ. 89 ZADUŽENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215. 217. 172. 165—168. 165. 182 VESELA STRAŽA 163. 187 VLATKO KOSACA. 130. 180. 53. 223—225 VJERNA SLUŽBA 221—224 VLADARSKA IDEOLOGIJA 14. 163. knez 81. 135—138. 138—144. 188 VIA NARENTI 52. 183. 173. 177 VAREŠ 174 „VAROŠ" (naziv podgrađa) 50. 182. 184 VIŠEGRAD 51. 100. 215. 173. 66. 175—177. 159. 97. 59.178. 156. 43—45. 156 VIDGOŠA (župa) 90 VIDOGOŠĆE (župa) 119 VINOGRADARSTVO 128—132. vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVIĆ (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (župa) 92. 97—99. 183. 182. 149. 172. 177. 180. 61. 90. 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (župa) 51. 146. 181 VIA (trgovački putevi) 50—52. 115. knez 82.

ŽUROVIĆI (katun) 139 Julijana SUŠNIK SUŠNIK 264 Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine. .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->