YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆKOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987
SADRŽAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
PREDGOVOR........................................................................................... Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

REDAKCIONI ODBOR

PREDGOVOR Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju. Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feudalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 154Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 155Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 156Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 157Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ručju 158Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoružanje. Način ratovanja 159Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog života E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi,

Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ . poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju. Odeljci F i G. pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države. Kao i politička istorija. pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)". Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život. carine. društva. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života. što bi značilo i veće udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. prema naknadnoj razradi plana. Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja.dohoci. globe. priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje". Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina. Kao što je poznato. Pored društva i društvenih odnosa. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista. deo knjige koji je najteže dopuniti. Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G. koje je sam akademik Babić stigao da obradi. takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države. pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije.). Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se u oblasti istorije privrede. prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić. saopštavajući nove zaključke. To je. „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". neosporno. trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života. istorija književnosti. istorija umet-nosti). crkve posebno obrađivale. Svi dodaci. državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si. Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je. U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana. pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. privrede. a bilo bi potrebno i više vremena. dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama.

u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću moguću samostalnost. nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država. između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države. te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija. koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća. u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monarhije. pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova. i feudalne vlastele. osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom. sa najvećom mogućom ingerencijom vladara. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga. Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. u različitim vremenima i sa različitim tradicijama. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice: UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 160U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države 13 ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima. prevagu su imale feudalne snage. rekli bismo. kako po svemu izgleda. U jednoj je više dolazila do izražaja. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva. koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti. između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. u feudalnim uslovima odlučujuća. pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. na jednoj strani. moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća. Pod formom monarhije. u stvari njenih najmoćnijih predstavnika. Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države.ANTO BABIĆ Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. to jest. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su. na drugoj strani. jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba. do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan. uvijek nazivana jednim imenom — . državno-politička faktora. obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost. Usprkos svih napora ove vrste.

da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se. pravno određene. pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara. njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih. u relativ nom smislu. 161Već prve poznate darovne povelje. u izuzetnim slučajevima. iz prve polovine XIV stoljeća.imenom Bosne. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu. A položaj bosanskih vladara. koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države. bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja. Na drugoj strani. za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazalstva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti. funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva. „plemenita baština". davala izvjesnu moralnu prevagu koja je. dolazila i do stvarnog izražaja. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim. oslanjajući se na njih. velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i. darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina. u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje. koji su. ali iz same. dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline. što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. ipak. s tim što mu je vladarska funkcija. čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova. pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža. zemalja. povezani vlašću i autoritetom vladara. sa rijetkim izuzecima. 162U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža. a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. . izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske. na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i.

istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku. stoga. Samo iz pojedinih slučajeva. da zaključuju međudržavne ugovore. čak. te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. pak. nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. a druga. kada se sabor pojavljuje na sceni događaja. u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti. može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove. govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta. Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale. sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja. da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac. Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne. našla se. Ni katolička ni pravoslavna 14 crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna. bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena.163U srednjovjekovnim zemljama. uostalom. 164Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. Pokušaji u ovom smislu. vlastela. pak. Ova i druga prava. ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese. u prvom redu. osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle . na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja. da snose odgovornost za njenu bezbjednost. vlastela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili. običajem utvrđene. gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti. A heretička crkva bosanska. koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta. sticajem prilika. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje. koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce. odražavali su. Jedna je stvar. strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija. vlasti i naroda. onemogućavali njihovo praktično izvršenje. nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu.

a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara. Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih. nju je spašavalo. kao prirodna barijera. proteže dug vijenac visokih. geografski. faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora.da poremete postojeće odnose snaga. tako i državno-političkih elemenata društva. Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je. ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog stabilizovanja. na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede. uglavnom. Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta. Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline. slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteranskopodunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena2*1. mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". Lelije (2032 m). „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost. Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države. stoga. najčešće. u nedostatku drugih. u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor. U titula-turi. teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine). povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića. čak i u vremena. Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna. Zelengore (2015 m). koja je izdata oko 1325 g. uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja. koja se nisu pomjerala iz središnje 15 Bosne. bližih podataka. Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju. nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja". U stvari. te nam. g. naziva „Kraljevom zemljom"2). . koja se nisu dala lako izmeniti 1. odvajajući jedne od drugih. već pomenutih. Pojam državnog središta podudarao se.. veće ili manje površine koje. Jer. te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta. nego kao čisto geografska tvorevina. a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". u razmatranju pitanja organizacije bosanske države. od Cetine do Drine" 1*. Tim razvođem stvarno se.

vegetacijom i vodom oskudnog tla. planinski vijenci. Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates. od Mostara naniže. oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka. u srednjovjekovnim uslovima. pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju 16 . 2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H.uc uoua JJyK/baHima. Mošin. la Thalloczv. Čitavo područje obiluje vodama. u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja. 20-21. a u središnjem dijelu. predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su. Jbew. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom. [V. koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. Beorpa« 1935. u pravcu istokzapad. TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. Zagreb 1950. Pogodni su uslovi za zemljoradnju. Wien 1909. povezan samo visokim planinskim prevojima. str. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime. str. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog. uglavnom. IIoceSHa H3flaH>a CAHy. Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). 2a O.] BJI. L. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit.ou. THTorpafl 1967. obuhvata. otežavaju održavanje saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. Sarajevo 1906). Teren je na ovoj strani izrazito gorovit. Sarajevo 1959. A.. koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka. 305-306. EeorpaA— 3arpe6 1928. str.'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI. ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje. knj. nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena. još više za stočarstvo. šumama i planinskim pašnjacima. IIlHiiiHh. u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. XVIII. Ljetopis popa Dukljanina. dalje. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja. oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem. obradivim površinama. njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske. str. Fnac CAHy. 119 (i passim). sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima. Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor. 1 CLXVII. Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine. XIV. a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i. Bosanski pašaluk.Treskavice (2088 m). Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje. mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla. dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci. MHJvniKOBHh. Na ovoj strani. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane. U poprečnom smjeru. Jleiuouiic uoua JljKibanuna. LXVII. dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. Matično područje srednjovjekovne bosanske države. bogato je i rudama. slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem. svaka za sebe. No. Dolina Neretve proširuje se. TiopoBiih. Bjelašnice (2067 m). a terenski je. Šabanović.

160 (cap. ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da. ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa. imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta. kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja. mogli da zapaze. str. više od svega. napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića4. i Manojla Grka. koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim zemljama Srba i Hrvata. tobožnjeg bosanskog hroničara. biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi. No. De administranđo imperio. u prošlosti. srazmjerno svom iskustvu. poznato je i to da su rukopisi. da je. nastali relativno brojni pisani spomenici. privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. H. o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. 10. što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu. opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. <t>epjaHTjHh. Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je. 32—151). na srednjovjekovni način. u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. naime. Jenkinsa). Eeorpafl 1959. da je u posljednjim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus. kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbivanjima oko njih. mahom crkvenog sadržaja. međutim. . Ovo. sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi5. poslije mnogo stoljeća. Copioso Ristretto de gli annali di Rausa. Njegovi izvještači iz primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju. Konstantin Porfirogenit.osjećaja privrženosti stanovništva više svojoj regiji nego državi. Luccari. Ed. takode. 17. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika. radom domaćih ljudi. istorijski značajnih. II. znanju i obrazovanju. Gy. nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena. [E. Poznato je. J. Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje. str. sačuvalo tragove neposrednog opažanja. a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. III Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije. Budapest 1949. U nizu srednjovjekovnih analista. No.] * Giacomo P. zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. tobože. potvrđuje činjenica da se Bosna. Venetia 1605. izgleda. inače. Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama. u istorijskim izvorima posljednja spominje. koji je. od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni. a zna se.

žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika. među ostalim. naime. Glasnik Zemaljskog muzeja. . XXX (1918). Op6HH. XXIX. Pregled starina bosanske provincije. ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije iako je. Jelenić. najčešće doslovno. IIlHiiiHh. raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. 8 Filip Lastrić. naravno. Annales Minorum. jedan od najobrazovanijih od njih. jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno.ab Occhievia. aktuelni interes franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini. Po načinu obrade predmeta. razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. u kojoj autor.. na uži. Sarajevo 1977.25 — B. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani. 22-23. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10. Čak i fra Nikola Lašvanin. Eeorpafl 1940. ograničavaju se. "RopoBiih. upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije.] 9 L. Noviji ljetopisi franjevačkih manastira.. Kpajbeeciueo C/ioeeua. naročito u pogledu starijeg doba. XXVI (1914). Beorpan 1968. Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum". XXXIX-2 (1927). u tematski ograničenom opsegu. <t>. str.] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god.. u predgovoru drugom izdanju svoje knjige. 1625—1654. I—VIII. koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici. 11. Sam Lastrić. 425—426. čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. kao. može se reći. Objavio ga je 6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa. kako kaže. CTOJaHOBHh. [M. str. da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa. Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). XXXV-1 (1923). XXXVII (1925). na mjestima. uostalom. i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J. dok su mu. 12. 7 1927. Godine 1765. izvoda. XXIX-1 (1917). Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se. B. toliko su danas. Biiflll Jb. Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja. Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u . uglavnom. Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. kasnije u Kreševu i Sutjesci. Ovo je prvo domaće djelo u kojem se. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. 1765.leiucuucu. . sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je. Jleionac . XXVII-1 (1915). XXXVI-1 (1924). Xuciuopuja Bočne. 18 njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje. i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj7. Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9. suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje. nedostajale sve ostale. Ljetopisi pravoslavnih manastira. str. iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6. Beorpafl—KapjiOBqii . na osnovu dostupnih izvora. Wading. Sarajevo 1917. ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena. XXXVIII (1926). rjeđe u vidu slobodnih prerada. [Filip Lastrić. knj.

Zbornik Historijskog Instituta JAZU. Pesaro 1601. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je. uzgredno. Beorpa« 1937. Pajiih.: Historiographie yougoslave 1955—1965. pp. ss..] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C." CaSpaioi Tpy. Mittelalter. crp.] Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka. u Zagrebu 1851. po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje. 'B. Pejačevića14 i drugih autora. Xopaamoet u CepSoet. Orbini. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković13. pp. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne". Teil 2. I-IV. Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore. Beorpa« 1968. a 1840.. II Regno đe gli Slavi.1421—1454. Kurelac. Babica se ovdje prekida18. upor. I. Amstelodami (Amsterdam) 1666. 313-323.] 13 11 20 ANTO BABIĆ . Pariš 1680. Nikolajevića).17 [Tekst A.zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha . 11. The Historiography of Yugoslavia 1965—1975. Miinchen 1980. Lukarevića. ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV. Colocae (Kaloča) 1797. . Hacr npBa. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija. I—VIII. KpamKa Cp5mu. Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. među ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajića. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982). Kpajbeecuieo Cjtoeena. Farlati (-Colleti). [M. Illyricum sacrum. 103— 112. Be« 1794-95. imao vrlo mutne pojmove. osobito. hoggi corrottamente detti Schiavoni. Op6HH. Odjeljenje društvenih nauka. „CpiicKU cuoMeHUUU . Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae. u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D. pored pomenutih. Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa. [M. govore i o srednjovjekovnoj Bosni. Posebna izdanja ANUBiH. Beograd 1965. Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae. 169—180. De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex. 31—36 (D. Venetiis 1751—1819. god.. HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb. i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića15. Belgrade 1975. O istoriji ove zbirke v. Bd. g. Beorpafl 1964. Za literaturu poslije 1964.12 Pored starijih djela koja. 6. Pactiu. str. Za kasnije doba. 1969. 13—25. 16 Joannes Lucius. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. 95—100. II 1982. C. Kovačević-Kojić). Zagreb 1975. 17 JoBaH Pajah. Šidak. Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu. 14 F.HpKOBHh. knj. 10 19 1851. EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun.] 11 D. Sarajevo. Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević.] 14 Ch. i 12.M. Farlatia i. Pejacsevich.. koristio se. Beorpas 1840. [J. Sarajevo 1983. 1793. 400. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata. LXV. kao i drugi pisci prije njega. 12. koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy. knj.. CiaHOJeBHh.

.... Kasnije................ 83 Kao u svim srednjovjekovnim državama.... 25 /.. kada je dostignuta konačna organizacija države...... 165GRADSKO STANOVNIŠTVO .............. i.................. povlaštenu vlastelu.. 166ROBLJE ............ prirodom data.. javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području............. pa i sredstvima prinude........... ne postoje nikakvi konkretni podaci................... raznim sredstvima.... neslobodni ljudi ili robovi.. 1.......... onda... Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva....... i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti... zatim stočari............. a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga. Dok se...... bosanske povelje ne sadrže ništa slično. seljacizemljoradnici....... DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 27—35 37--*7 49—68 69—78 79—82 SUMMARY .. i na kraju............... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO .......... možda... kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni...... o njegovom položaju u društvu i državi... u XIV i XV stoljeću. potčinjeno stanovništvo........ koje obuhvataju... .... u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva.. naime.... Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao....... stanovnici gradskih naselja..... u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim zemljama ovog vremena. u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj.. Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je........... II. na drugoj strani.. na primjer........................ narod..................... potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva......... o njegovim dužnostima i pravima...I. sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi. V.................................. svakako............. VLASI .................. koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju........ dakako....................... Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda.......... O tome...... on je.. U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi.............. U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga.. VLASTELA..... Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života.. pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama.... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema..... koji su................................... na jednoj strani... Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju............. u stvari... manastirske povelje srpskih vladara......

uopće. KapjiOBUii 1929. ^Hiinh. izraz „čovjek". Agrarni ugovori.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi". . T\npKOBHh. Eeorpafl — Cp. uobičajene i u susjednim oblastima. str. bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje.4* U jednom pismu. str. županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A. 11. CTojaHOBHh. [C. . da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću). Beorpafl 1967. održavali su. Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo. XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia. podanika. ističe Grujić. 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa. Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I. 190— 191. u pogledu agrarnih odnosa. 3. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva. Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću. 173-224. „ljudi" („homo". u pogledu kmetskih obaveza. u značenju zavisnog. koje je 11. Beorpaa 1964. dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava 27 . 1..za plemenito" . Eeorpafl—Cp.ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH .] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo".] u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije. juna.o pravom i potpunom kmetstvu".3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta. inače vrlo oskudne. kao oblik proizvodnih odnosa 1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok. juna 1422. Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke . ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija. sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima. a takve obaveze bile su. KapjioBijH 1934." JI>. Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme.. 303). približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice.4 Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države.predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. MHxaibnHh. IX-1. CTojaiiOBHh. [P.130 kuć' ljudi". Inače. gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419. 2 Godine 1422. u Trebinju i Humskoj zemlji. Ce/iuuiiua. s razlogom. potčinjenog seljaka. Eeorpafl 1967.. vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države. 100). pak. To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M.8 Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća". I. pošto ovaj izvrši „onu pravu službu". zatim Slanskog primorja i Konavala. Izraz „kmet". lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili. 2. kako. što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca. u stvari. kasnijeg je postanja. R. pa i one. Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova. str. zapisati . JB. vrlo vjerovatno. „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili.

zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa. Agrarno-proizvodni odnosi. po svoj prilici sinu Radmilovu. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima . 3. 23. sankcionisali stanje kakvo su zatekli. str. Beorpaa 1952. i oranice daju na polovicu". u ovom slučaju. na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi8. a koliko su. preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža. Beorpafl 1973. II. nap. utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima. Eeorpafl 1963. a ne vinograd ili voćnjak6. BjiarojeBHh. pod istim uslovima . ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj. naime. Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku. dobio od bo sanskog velmože. kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. VII-1. Hciuopuja Cpda. [C. 186—192. CnoMeHHK CKA. 80. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina.5 4 P. KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa.Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli.bopaČH. cip. naime. vidi i nap. K. bosansko dubrovačke granice.a y cpednoeeKoenoj CpSuju. 115—140. Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426). to jest sa pravom nasljedstva ili. Rad-milu Žargoviću i Živanu. i. o bonitetu tla. Fpyjnh. vojvode Petra Pavlovića. Zagreb 1955. Stonski rat u XIV stoljeću. str. o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju. KoHaeMi. Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu. Roller. 1071. 244. U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de maleficiis. u ovom. 273-276. 239. I.4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje na to da su davanja „što je pravo". Ne znamo koliko su Dubrovčani.i nih ostankom". R. to jest što je bilo uobičajeno. IX 1480. Jape^eK.] <a Iloee/be u uucjua. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća. 99. s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. koji su pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se. nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu. Roller. Poznato je samo da su. dalje. Ne znamo čime je. 323. vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji". 2. Eeorpaa 1926. koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju. dakle. pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vlastelinstvima. 4 * [C. s druge strane. takođe. o obimu rabote. g. 5 P."7 Renta je. LXVI. dao jednoj težačkoj porodici da ga obraduje „napola" (ad polovicam). II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima.Pavlovića u graničnom području. zvanu Prtuša. 1980. drugim riječima. bila barem približno ujednačena na vlastelinstvima. rpyjHh. davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture. kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i. i. Z. Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je. U dubrovačkom notarijatu 25. bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se. 243. 3eM. str. 'fiiipKOBHh. nim i nih ostankom. II (2). koji je 1417.] Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa. ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge. s jedne. kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose. 74—751 D. ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da 28 .. Šundrica. M. govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji". Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee.. TiHpKOBHh. dakle. „'-leiuepuiuHa". Pelješki Zbornik. str. 20. što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada. pak. D.

ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je.\ltE'1d 8 KondBdd). u tadanjim prilikama. Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima. roAHijJd (HHNSTd npkBdd . najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. 2. 77 i dalje. 115. mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. 109. Sarajevo 1915. GZM. potkraj srednjeg vijeka. U drugom primjeru. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se. valjda. Jnpe^eK. Hciuopuja CpSa. g. str.] 9 Iloeejbe u Uucjna. VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio . 53. VII. da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu. r. rpyJHh. nap.se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?81 Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture. Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. 398. 80. Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana. iako ni to nikako nije bilo isključeno."9 Iz ovog jednog primjera. uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara. ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano. naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva. po svoj prilici. . 194. XVII.. Truhelka. Sarajevo 1970. nije davala redovna renta13. U drugom jednom dokumentu (od 3. novčana renta potiskivala naturalnu. radne ili novčane rente10. I. 7 Ć. II. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to. Roller. po prilici. sa velikom vjerovatnošću. ali se. pored osnovne rente u žitu i vinu. str. IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . K. Agrarno-proizvodni odnosi. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. 29 đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. inače. 154. Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra6 P. nije rečeno u ovom dokumentu. Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa. oktobra 1478. str. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna . Kouaejiu. Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. Godišnjak ANUBiH. potvrdio je 5. 144. nap. U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele12. Filipović. cip. navedeno je još i „ino" što se. pored sve oskudnosti njihovog sadržaja. 8& [N. ne treba izvoditi zaključak da je tada. Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike. .]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj dohodak. bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne. što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca. 8 D. BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid . str. kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu. odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama..

davanje dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka. kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1'. str. No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda13*. 2. Iako nemamo o tome konkretnih podataka. Balcanica XIII—XIV. bez sumnje. \uiKd. na primjer. kao. Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su. r&n. L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie.H. nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara. Beorpafl 1931. SANU.. dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima. 91.] 30 sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli. veći dio državnog teritorija nedostaju. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi". TapaHOBCKH. bilo kakvi podaci. Agrarno-proizvodni odnosi. zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni. Vlastelin. KO^AMU.polja od jedne polovine do jedne četvrtine. I. prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi. Roller. i u srednjovjekovnoj Bosni. koju ona sadrži. dj. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. Pored osnovne rente bile su. sama po sebi razumije. 4 a. izdao je. valjda. 55 i dalje. pa tako. posjednik voda i šuma. U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se. pretpostavlja da se odredba. Bđgrade 1982—1983.nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom. PHENHU.] 11 IloseJbe u uucjua. krčenje zapuštenog tla i . radi prodaje. Roller.IUHIMHI H MHNHUIH16. inače.nn. među ostalim i c agroBH. i u Bosni. na najbliži trg. pravljenje i održavanje puteva i mostova. dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji. velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću. povremeno ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje. I. (D. Isto tako. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina. str. novembra 1465. seljaci bili dužni da vlastelinu daju. nap. str. sigurno. kao što su. 13 D. 1. Za ostali. a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka. odnosno olakšicama u korist seljaka. i dalje. 632. 232). Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom). ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni. [S. 45—56. Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro10 Upor. u pogledu feudalne rente. bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid. Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399. držanje straže-na gradu. kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu. 131 [Upor.: T. . dovoz žita i drugih plodova u dvor ili. str. n. u naturi ili u drugom nekom obliku.

proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ... 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31 „plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ. Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed

postavili da je ne smje nitko primit"21. Slične
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl

1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127). 80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima. Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela
22

32

Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

33

Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragišićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295].
26 17
886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

). U Bosni. mahom dubrovačkih podataka. C. . HoBaKOBah. 1283. ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. 323). to nikako ne znači da ih na ovom području. X. No. IIoce6Ha H3flaH>a CAHy. kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva. 108. stare et redire possint " (Mon.BHX. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31. koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny. 111 (br. XI: Serdanus Radosclaui. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima. captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod . 110. Jape^eK. HOBeniSpa 1961. Eeorpafl 1965. 1283 — 18. IIoce6Ha H3«aH>a HJ1. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske države.. VIII 1455. Jedna od ranih vijesti o vlasimastočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. C. kao i drugdje na Balkanu. str.. 225. UecaHKa KoBa^eBHh. 1284. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum. ancellam suam Milosti de Bosna vendit.] 51 „. MpeMOiiiHHK. KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu. str.. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama. I (1278 — 1301). dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium. 339). Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani). 107. 193..] 8 35 II. 8. fol. II. quod rute et secure . Hcffiopuja Cp6a. H 25. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. OHp>KaH 24. „Slovenima"82.. naravno. God. 31. Eeorpa« 1932. 115 (br. ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih. 4.. X: Dragoslauus Bogdani. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. zbog blizine dubrovačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa.. Blacus de catone Jalone. Ceno. vezanim najčešće uz planinski lokalitet33. nije bilo već od ranih stoljeća srednjeg vijeka. str. druge „Bošnjanima" ili aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. debeant. "Bvprjima IleTpoBHh. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima". 362). 14. CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV. filius Bratoslavi. CapajeBo 1963. Blacus Dobrana. juna 1336. II. 39 (br. 1977. o nekom za Dubrovčane korisnom poslu. '01> K. Rog. ipsum inducere. 365—6). 102. [Ynop. TiHpKOBHh. venire. Radilo se. uglavnom. Blacus. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se. 1280. FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja. str. 124. CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa. 14. vjerovatno. VIII: Dobrocinus. Rag. ffouyHeu očjaiuneiba. po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući. [Upor. servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit.. što je ostavilo dosta .. 43). 133 (br. quod šibi placeat..°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. T.

str. vodili do preovladavanja brojnije. N. de concedendo Vlachis et Sclavis . a pod imenom „Vlaha" stočari (A. 1454. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („. Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva. CapajeBO 1918. 138 i 148 (Br. tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada. odavno romanizovane. crp. neizbježna su. g. ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima3*. pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon. Rag. 198. str. uz to. U vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). Skok. još u predrimsko. napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo. vrlo vjerovatno... Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. također. Eeorpafl 1959. stanovnike balkanskog područja. GZM. oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja 38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. Vijeće umoljenih. str..3aKOH BJEUCOM". Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi. I.. 1348. dotle o čitavom ostalom državnom području. Sarajevo 1918. kao i u drugim balkanskim zemljama. Češka knjiga o vlaškom pravu. na osnovu turskih izvora upor. . XII. 228 i d. . 67). Filipović. Odlukom Vijeća umoljenih od 4.tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima8381.... Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane.3aKOH Cp6n>eM" i . u kojoj se iz ranijih. B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa. '" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine. neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa. ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt . bila međuetnička prelijevanja i miješanja. CoJiOBJeB. 106. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima. Skok. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog.. 1. 151). Sarajevo 1974. slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. Češka knjiga. CKapnh. IV... 298. XXX. i BJI. odvojeno je određen . te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajednica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. 127—221]. Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su. K. 709—10. . VII 1376). IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam. kao i u kasnijim stoljećima stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34. predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima." Libri reformationum XIV. 150. 29. i ranije. ■ .." Diplomatarium Ragu-sanum. XXX. naročitog oblika privređivanja. osim toponima. V. praćena živim uzajamnim uticajima koji1 su. pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi. Treba. P. BeprpaH 1926. u dužem procesu. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. jula 1390. u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne. 31 P. in Puntam et Stagnum . Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea. : : Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima. gdje je Bosna graničila sa Hrvatskom. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić. nap.. cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus . XI 1454.. fol. F3M. na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići. uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni 38 .. jedva se može naići na poneki podatak. 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa. JapeneK. 34. str.

Xucuiopuja Bočne. 102. "■ Mon. tako su i katuni vlahastočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru. VIII 1403. VIII. nap. n. dj. 4.odobrenje dato je za čelnika. Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika. 28. a 20. V. iako raščlanjena. II 1420. str. . Rag. prema Jorgi. 202). a poslije pada 39* . podjela rada u vlaškim katunima bila je. Vlasi su. 36opHuk.. . h. odgovarajuće napomene ispod teksta. 190). str. kao lako pokretljiv elemenat. 537). U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god. Serb. kao i zavisni seljaci-zemljoradnici. str. I. god. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0. XI 1407. 38 Godine 1361. tt$h Kpd. II 1415. 1434. prema tome. 50 i dalje.. Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima. bilo pojedinim feudalcima. str. niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele. Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). H 25. pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. bili najpodesniji da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba. službe u> lužnosti u korist svoga gospodara. IX 1403. K. spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK. 13. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid). str. 308—311. najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima* 1. Ci«ino3HJyM o cpeflH. P. str. 201). 4. str. III. „daje i zapisuje". 5. knj. 24. često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru. str. Skok..^ 12. najvećim dijelom. bilo vladaru.. u Dubrovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston.. stoka i stočarske prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje. kojom ovaj velmoža svojim vazalima. n.seljaci. II. str. Mon. dj. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK.' a isto. u pogledu feudalne rente.1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima. isti u Enciklopediji Jugoslavije. BAČKU U Maspotnacu 193—4. mahom iz reda velmoža. Prema ovim odredbama. '»Primjeri kod: P. Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara. cpedibtejeKoeiioi Kautyua. preko mora40.Hk RE.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf. jHpeneK. VIII 1403. oppjKses. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o. 378. bile su izdiferen'* Upor. 423.."37 Mnogo su češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha. 514—515. 500). cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede39.. 196). Izgleda da su se. 1430=. dj. Iz ovih izvora potječu.0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc. 1. vlasi kralja Ostoje (ibid. uvijek kao njihovi „ljudi"38 i da su. bili obavezni na izvjesna davanja. a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča. CapajeBo 1963. Zagreb 1971. <3>ujiHrioBnh. VIII. str. 311. u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva. glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela stočarskih prerađevina39". M.1l r (Tlmejb-eu HUCAM. CtupyKwypa u opiamaatfuja. dj. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima. str. HoBeiw6pa 1961. 3. Skok. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU . n. braći Jurjevićima.eBJeKOBiioM KaTyHy. pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck A.

bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području.. npr. rofl. stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43.") — Mon. V 1361). neTpoBHh.. . B. 84 (13. 41 VI.. F3M. navodi i katunare. 4>njiHnoBHh. XXX. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu". str. str. pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi. IV 1388). i 25. 77 (4. utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga . }Wi. Rag. OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II.. TapaHOBCKH. FIoce6Ha H3. B. Odačpanu CIIOMCHUIJU. 228). 40 V.(kao. str. kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani. pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („. 79 i passim.. GZM. 302. novembra 1961). vidi se iz ovog primjera: U junu 1379. organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima. CKapah« TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU. knezovima. Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom tržištu. Capajeso 1919. zasada. Varda. 1348 (CojiOBJeB. stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . str. str. CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy.a CAHY. ranije je. iy. str. str. Rag. 142. U Malom vijeću 17. a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45. CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua. 150-151. 72. str. OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I. I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX.. ["B. Htiuopuja cpucKoi iipaea.. kažu. X 1381). II. 136. ?** Dažbine vlaha vidi T. str. Eeorpaa 1937.a. str. M. I. III. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB. sada je. 95-129]. Rag.. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". LII. str. JjHHHh. Jorga. 5. TivpljeB. M. 171 (12 i 13. vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj " V. U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je. koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. str..aH>a CAHY. zabranio izvoz živeža u Dubrovnik. JjHHHh. Mcuiopuja Cp6a. a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. Mon. n. i passim. vojvodama. M. slučajevima. " P. JJHHHH. naporedo sa drugim službenicima. Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj. flHHHh. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave. 1940. Maiuapyie. običajem utvrđenoj i priznatoj. Vardište).. CapajcBo 1963. Uporedi Jupe^eK. M. katunar. bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je. nap. Eeorpa« 1951. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard.Bosne i za račun turske države42. JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna. Sarajevo 1941... oap>KaH 24.'Dub rovčani su se. 142). Skok: Češka knjiga. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'. 40 zajednici. VIII 1430. II. žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja. dj. županima i drugim. i Dipl. pak. str. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha. npr.. Beorpaa 1964. strl 114) i arhanđelskoj. 1918. god. koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina. 306.Ne može se. 282. 170. 84. 49. str. 223. JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima. M. uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad. noce6Ha H3flaH. 406 (18. Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa. str. npr. U jednoj povelji (13. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. kao odgovornom predstavniku svoje zajednice. VII 1384). Starješina katuna. odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313— 1318 (CojioBjeB. pa. tražeći podršku. III. 97 i dalje. u datim. predstavljala više katuna.

bile pokretne i što su planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se... 46 M. str. u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne. a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika.. — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege. drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu. 47 Jorga. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu svojih starješinskih prava." 49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se. 1420. više ili manje ograničena. CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna. po prirodi svoga zanimanja. ali su se za jednog kneževog pastira. kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili.. I u Dubrovniku su. str. ma i rijetko. silom prilika.. zahtijevala veću slobodu kretanja. 106. n.gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala. Nije manje bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513. kako izgleda. pak. II. II 1382) saopštila je JI. fol. dj. istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer. Serb. kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51. . str. dj. OHjmnoBHh. pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika. kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi. Kao ponosnici-kiridžije. str. da mu je vjera i sloboda. uostalom. za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u pravom smislu". izgleda. sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska. Serb. i 6. koji je prebjegao u grad. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima. 82). spomenuti su čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred" Mon. 1400. 134. 485. Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. 190. II.. koja je. ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu60. XI. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. autonomija unutar katuna. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. 106. vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. dj. i iz činjenice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom. pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama. <t>HJiHnoBHh. kažu. čelnici. <J>HjmnoBHh. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. (Upor. 44 41 stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. str. n. KosatieBuh y n. Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe. osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca. po svojoj prirodi. kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. god. str. „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9. M. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. uporedo sa vojvodama i županima. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije.. Kad imamo u vidu da se. 15.

Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa. spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. 119-146. str. mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. 428) god. da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje. 200).. KocMtm. izdate između 1322. upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. i 1332. U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381). Mon. 253 (1328). OdaSpamt cuojuemiitu. 2). Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim " Od proizvoda stočarstva izvozila se koža. Sarajevo 1983. Hlapović. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. str. M. " riouejbe H mrcina I. I. Beograd 1972. Godiš njak Balkanološkog instituta. HcTa. 121. 146 (1381). JIHHHII. . 36opHHK. 26 (1380). Ime Hlap. među svjedocima se nalazi i „Comites Fribislaus Chlapponik. No na njihovu vojnu službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje. 1422. nap.: V. : pored proizvoda rudarstva. Rag. god. god. 277). JJy6posam<a Kapatancna utpioetma. 15). str. nap. Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. 188 — 192.) T ■. III. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako. My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH. 11). str. IX 1363. isto. upisan kao svjedok. 11 —13^ Ista. LXXIII. 1305 (Japeiek. str. DXL. koji od kraja XIV stoljeća postaje življi. Wien 1909.' govori čak o direktnom. Odayica> I. 392 (1336). Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. XI. XI 1398.48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića. str. str. 246—7.. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. U novčanom prometu. (Mon. 134. 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. 73. isto. 133. 240 i 242 i Mon. JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum. 1379 CttuHnh. 42 . uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital. La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. 25. 1313 — 1318 (Cojiosjes. 15). god. CHamih. JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa. kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja)..za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. V.. I. čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. 121. vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53. Serb. u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna. knj. god. XI. 96). tako reći. 79 — 88. str. isto. 85—87]. njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III. sušeno meso (castradina) i sir. "BvprjHaa IJeTpoBHh. flHHHh. 1393 (HHHHh.yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus). Hlapčić nije rijetko među vlasima. V. 232. Han. i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". Beograd 1982. Radovi ANUBiH. BAOCU U Maeposjiacu. str. „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu. pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3. str. pa su pojedinci u većem ili manjem broju. vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad. noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. nap. Serb. U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. 1402 (Harnih. nap. burnih. s druge strane. Jireček. u Srbiji. zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju. 359 — 365. crp. Mitth. III. 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima transportovanja robe navodi M. Sama činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom. i računali na pomoć i pojačanje s te strane. CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu. ripnjenojBe 1976. na vojnoj osnovi. i dalje u napo-' menama). 1. među ostalim. Balcanica. 152 (1362). najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna58. Jl. možda. (i) Stefanus Chetaik" (Wiss.XVI — XVII. 134. Hlapac. > 51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor. Mitth. Beorpaa 1972.

[Upor. 1. II/3/. KoBa<ieBnh. 42. Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa. 455—475. Radovi ANUBiH. 79—84. Sarajevo 1983. U XV stoljeću. u. T3M. bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha. 31. HcropHja H eTHorpaibnja. približno. Eeorpaa 1964. str.a CAHy. vidi se. u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama. jHpeieK. dj. i K. H.. koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu. 53a [O trgovini Vlaha upor. .vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10.. Zgodovinski časopis.000 tovara soli. C. inače neuobičajena. : M. str. stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni. i česta. po prilici. n. u Bosni inače uobičajeno. Ljubljana 1977. ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika. ipak. u junu 1430. Jape^eK. Dubrovčani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5. O xepifetoeanKUM «. str. n. nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike. i M." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju40. Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka. Desanka Kovačević-Kojić. dj. v. JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. „zlo čine vojvodinim (tj.iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana npuutuHosuHa. 126. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom.. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje. 29 —39.. <t>miHnoBHh. C. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. pored druge vojne pomoći. n.. IIoce6Ha H3ffiaH. dj. Među vlasima također je često. ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele. 53 Kolika je...000 dukata godišnje.. burnih. XI. nap. II. nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje. 104—105. i kad je opasnost minula. v. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku.. god. knj. : 5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v.] . Xpa6ak. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi. u isto vrijeme. čak. <t»HjiHnoBHh. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje- 43 . 55 K. IJege/be u UUCMO. 1325 !■ Voje. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da .] 54 ĆojiOBjeB. 106. Dubrovčani su. • . na području Hrvatske. U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. ali pod uslovom da kraljevi. pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. 282 (g. II 1415. iz ovog podatka: Kada je 1385. . a medu vlasima. TiHpKOBHh. . M. Mcuioptija Cp6a. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62. dj. imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele. n. da budu pripremni da dođu kad po njih poruče57. 34 — 36. B. pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58.239 (1382) itd. pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju61. OdaSpami cuoMeuuifu .643. ali su.1.. ali. da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. kraljem da im. LXXIII. 106. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem. Jf. 199-200. Jorga. stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona. kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine. 96—97. str. Capajeso 1956. str. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku. str. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja.

Hranec72 što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo. g. Rag. i Mon. dj. 96). " M. 153—4. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. " Jorga. 273.. str. u oči da ime Milten. 308. Rag. I samo ime Sandalj. " V.. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović.. sed steut parati ad veniendum quandomictemus. 79 — 80 i napomene 20—22. JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović. a također. O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v. nosi samo jedan bosanski vlastelin. koje nikako ne zvuči slovenski. „de Catono Golubovich" (P. 1. str.) . VI 1379)j Dipl. Rag. str. Sanko i Sančin. među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran. dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66. napomenu 48.Mon. Konavoski rat. M. n. koji je 1408. po nekoj tradiciji. JlHHHh. 309.(Hranko-Crancus69. isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca. I. nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva. g. Ra-doslavovih podanika. a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. J. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem. Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica. kod dubrovačkih građana67. 162). II. i to dosta često. neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele. ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica . IV.. 44 govoj povelji Dubrovniku od 25. I.*' U vijeću umoljenih bilo je 28. Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku. I sinovi Miltenovi. koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno). vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich. spomenut je Ljuboje Miltenić. 133. str. nap. Pada.. bio starješina jednog karavana. str. VIII 1378. Hrane70. gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani 63 84 Iloeejbe u uucjua. 134. 15. a u oktobru 1432. god. VIII 1399*3. IV. . 467. pro nunc non sunt necessarii.. II. koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum. Skok. n. : «° Jorga. 177—8 (15. dj. Truhelka. Hran71. Dalje. II. Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. Milten (Mioten) Draživojević. da potječe i ime Hrane Vukovića. 165). 1. str. <I>HJiHnoBHh. 1368. na primjer. XI 1378) i 223 (20.be u uucjta. a što se tiče vlaha. 84. kao starješina (kramar) jednog karavana'4. oca velikog vojvode Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. 537. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. god. 69 IIoee. «6 Jorga. nap. Ć. ukazuje na neke vlaško-romanske uzore.

Katunar Obrad. 114). 104—5. K. g. Mnogo kasnije. 1354. str. naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom. 103 (god. 88 70 71 67 CojiOBJeB. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v. Bnacu u Maepoe/iacu. da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice. Durman itd.). svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. jedinstveno. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih.. Po svojim specijalnim zanimanjima. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine. CpedrboejeKoeuu KCOUJHU. od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. ni prije ni poslije ovog vladara. iz toga nikakve definitivne zaključke.). K. str. vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni. u navedenom radu (str. kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana. str. 205 (1346). nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke. liči na vazalsku komendaciju. među ostalim i porodica Bobaljevića. 227 (1362). 201. Napomenućemo i to da je 19. g. Rag. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus). CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu. g. kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde. I.da pasu svinie" (CojiosjeB. 127 (1376 g. str. dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja. 309. koja bi potjecala od Bobana. str. v. E. 216 (1347). 1313 — 1318). CTOJaHOBHh. 306. nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman. 208 (1346). po nekim svojim elementima. Mon. a s ovih. VI. str. ne izvodeći. Jb. Skok je. 20). u Dubrovniku zabilježeno ime . 68. koji se 1240. Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman. Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. u ime svoje i svoje porodice. ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere. nap. Dalje. g. n. nalazio u Splitu. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj.. vladara. Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži. Mon.. pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. br.. III. koji se 1163. 162.HU cuo. I. spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika. 310. stočara (Xucuiopuja Eocue. Dragoman. nešto bolje poznatog. Prije svega. III. str.).. (COJIOBJCB. naravno. svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. Rag. iako. u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici.. IV. 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. kao i ime Kulin. ne spominje na području bosanske države. 233). dj. str. X 1358. Leipzig 1880: Sancus. II. npr. 45 u red dubrovačkih građana.. presbvter Blaccus" g. str. D. kefaliju u Konavlima. " „Crancus. OdaSpam cuoMemafu. 97). vlaški starješina Obrad Borojević. K. Jnpe^eK. a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana. Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije. nap. iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima. uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. I 1360. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja. kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue. 198). KoBa^esHh. obavezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio). ukoliko nevjera bude " V. 1367). str. dj. „chatonarius catoni vocati Ugarci". 1278. Uporedi Skok. 207 (1346). slučaj će ispitati „dobri ljudi" i.V. Georges. Lateinisch — đeutsches Worterbuch II. g.. 1471.). ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220.Heuuifu.. Skok. str. B/iacu u Maspoejiacu. Oda6pauu cuojuenuifu. I. ne dovoljno jasan. da im pribavljaju razna korisna obavještenja. napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin. 105 (god. koga su Dubrovčani 6. Milman. god. kao ime njenog prvog. 19. str. C. npr. Beorpafl 1902. JnpeHek. Oda5pa. pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni . nap. jednom stečenih. Rag. U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića. da. (P. V. 1354). imenovali svojim građaninom (Mon. 72 JX. ono se nigdje više. 1320—21). n. 96 (god. pa i u red gradske vlastele73.

da li su kao starješine svojih ili.de cathono vocato Burmas74". II. GRADSKO STANOVNIŠTVO . pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela. 245—6). tepčije Batala. 1357—8). vazali moćnijih gospodara... 123. roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX. Rag. O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy. Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić. Rag. 46 JJ KoBaqeBHh Kojafa.nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon. možda. Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular. utvrđena. Strano je i ime uglednog velmože. platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. II. CapajeBO 1971. Mon. koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo". 229—233. g. 137 itd. 47 ///.. Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu. U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića .

Cap. 31. O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište. 78 Const. cap. sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u . " Constantine Porphyrogenitus. Jenkins.m naseljima. za koji nije utvrđeno gdje se nalazio. (II). Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. str. 32. Gy. podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. gradskih naselja ispod grada-tvrđave. dakle. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium). 34. a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište. (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines. u slučaju opasnosti. reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk. Porph. u župi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. 162. 76 Isto. Moravcsik.. str. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme. 32. i Desnek ili Desnik77. Comeraary. (I). De Adndnistrando Imperio. . gradskih naselja. str. kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara. literaturu kod Const. ad C. u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. god. osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika. 32. ed. cap. Sredinom 1348. (u pokrštenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada. gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada. 49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79 kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka. str. Grad Salenes. bio je tada u granicama Srbije 75. najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju. No. . to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada. 77 Isto. Buda-pest 1949. 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla ..Hlivno. O pitanju ubikacije v. privredno manje značajnih. Livno). 137. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su. Porph. pa su se kasnije. 160. 33. 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo. stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši80. c. od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih. str. a grad Hlebena (Hlivno. u srednjovjekovnoj župi Soli.Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. ed. mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. i to Katera. s vremenom. Livno. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa .

od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica. uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću . kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. nešto na zapad od . Sjeveroistočno od Sarajeva. FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee. 112. spomenut je g. 244. J.). do 1410. 35.. zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci. Zbornik. Jelenić. VIII 1348. dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države. Odačpami cuoMenuifu. Višegrad i Zvornik. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina8031. IV 236. JJ.. kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države. god. ponovno preuzme srpski despot. u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama. 80 Na primjer. V. spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. Trgovački putevi . Serb. i nap. i Jireček. na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. [U svom testamentu iz 1421. Kreševo. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak. kroz to vrijeme. dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota. a zatim je. FpadcKa naceiba. 71—73. 136—140. nastao usred bogatih nalazišta srebra. gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. nisu definitivno zauzeli Turci81. 439). nastalo je gradsko naselje Olovo. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki).] soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30. Od 1352. Rag. prema jednom podatku. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I. god. 249. završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika. 107)..000 dukata godišnje82..] 50 smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. Sarajevo 1906. nekoliko puta " Dubrovčani su. zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. Od tada. 1244 (C. Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. 1323. vodile su se česte borbe za Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se. 2. str. r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. CapajeBo 1978.in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon. 113. Serb. Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. II.. JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh. grad Ključ. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i.susjedne zemlje ■— što.. Na karavanskom putu... -Kojnh. dakle. ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. Kraljevsko Visoko i samostan sv. a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii. a tek 1446 . Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. kroz slijedeće dvije decenije. poslije kratkotrajne ugarske vlasti. ipak. može se dobiti bar približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. kada se prvi put spominje. koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje. došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. niže niz Drinu. 105.. ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83. Iz same činjenice da je. Mon. (CojiOBJeB. 439). Nikole. koji je vodio pored Drine. No. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara. sjedište župe Banice. grad Glaž na Ukrini spominje se g. D.

proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. pod sam kraj XIV stoljeća. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva. K. TiopoeuK). kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta85. 64. str. JfHHHh. Eeorpafl 1970. 80. Medu ostalim. S njim se slaže i VI. van glavnih puteva dubrovačke trgovine. 82 T. otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87. 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor 4>aKyjrreTa.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima. Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća . str. 439. 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u EOCHU. 223. O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea. koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija". 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su. S obzirom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom. Beorpa« 1955. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu. navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL. prema tim podacima. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada. ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. na užem području današnjeg Sarajeva. 73 i dalje. gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke. str. str. pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca 81 O ovim događajima v.. sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet. trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća. H. 3a ucuiopujy pydapciuea. mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. izdatoj u Vranduku 22. MSHSM. Sarajevo 1951. inače. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. XXIII. BvKaHOBnh. koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega. kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima. str. 83 M. iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas. CapajeBO 1946. C.. koji se. 353 — 362. 132) smatra da je mjesto bilo . na podnožju grada koji je. Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy. pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima. svakako. JJiiHiih. Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne. 57—58. što je. 48.u citadeli današnjeg Sarajeva". O drugim gradskim naseljima. VIII 1446. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. str. Zagreb 1892. U staroj župi Vrhbosni nalazilo se. E. u živopisnoj okolini. održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima88. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. Mon. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli). Sarajevo 1937. 33). prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu. osim imena. Preveo D. X-l. naziva i Bistrički grad. s Jirečekom. II 1449. str. I. inače. KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr. T3M —H. (B. možemo. iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su. M. Skarić (Sarajevo i njegova okolina. ne znamo. Serb. Pejanović. Fermendžin. osim u Splitu i Fojnici. zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. god. podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba.same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače). 51 doprinosilo njegovom bržem razvitku. Acta Bosnae potistimum ecclesiastica. Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada.

g. poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja. kroz čitav srednji vijek. ostali samo blijedi tragovi. 120 — 121. 88a 88 sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah. što znači i drvo i (drveni) brod. završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum. središte istoimene oblasti ili arhontije.Trebinje (Trebunia). obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su L. i održao je uglavnom do potkraj života 91. 260—262 (Prilog V). Šunjić. Hdopireapa BHX. Historijski zbornik. kada je ušlo u granice bosanske države. str. Zagreb 1916. . CapajeBo 1976. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. gospodar Humske zemlje. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca. O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy. Povijest banovine. iako ne često. 280. K. Trgovački drumovi. Thalloczy. Oda6pami cuoMeuuifU. nedaleko od današnjeg sela Vida. dok nije oko godine 1382. grada i varoši Jajca.Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh. upor. [M. vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države. Tu se. str. ali se. Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski.] 87 8S CojioBJeB. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom. XXI—XXVII. a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. spominju i domaći ljudi. koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti. i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu. Od 1186. nekada znatno naselje i trgovačko uporište. 29—36. kada se u izvorima prvi put spominju. od kojeg su. Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom.. FpadcKa nace/ba. međutim. Zagreb 1961. 213. 125-131. bosanski i ugarsko-hrvatski vladari. rpadcxa nace/ba. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj zemlji". arboraticum (od arbor — drvo). nalazio se i antički grad Narona. prvenstveno dubrovačkom. a zatim i Turci. Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji.] prethodila ovom ugovoru 89. imalo najveći značaj. U tom predjelu. dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku. u stvari. od 52 . a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente). carinskih službenika i drugih poslenika. [JJ. KoBaieBHh-Kojnh.nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugovorom 1186. može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca. uglavnom samo nominalnom.] Od stare riječi drijevo. Od sedamdesetih godina XIV stoljeća. XIV. sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92. 119—145. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari. Jireček. 128 i nap. Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države . u Drijevima. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima.

koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". 269 (g. flHHHh. drijevskih građana (de mercato Narenti. s vremenom. str. 360 (g. 125-7. ali nije i zaustavila razvitak Novog. postajali dubrovačkim građanima93. Rag. dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim. 1383). Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su. ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena. Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika. I. I. str' 118 — 119. "HapKOBiih. 247 (g. i druge uvozne i izvozne robe". 1380). 21. flHHHh.. 1382). isto. šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja" 98.kojih su poneki. a 14. isto. de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. isto. imalo je. proizvodima. IIoceGHa H3. dj. 203). fliinuh. Herceg Stjepan je. n. Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića. 1381). KH>. Eeorpa« 1964. 3. 94 M. izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. dakako. poslije Dubrovnika. 71 (g. god. 140-141. O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. str. M. Mvrnifca. ToflaniaHna H.. 90 8 53 strane94. n. prvi od bosanskih dinasta. Mon. Kraljeva odluka svakako je usporila.. osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne * CojiOBJeB. preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a. I. On je. Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. JlHHHh. 1938. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao. fl Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje. XLVII. 140. JlHHHh. domaćim i stranim.naH>a CAHy.. 91 M. Ovaj lučki grad često se spominje i kao tržište žita95. IX 1380. rofl. izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe. dj.] 92 M. str. 146. usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. 180 (g. 134. 147. 1347). dj. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe. koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. OdjiyKe. skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje . 1384) itd. na više mjesta. n. dj. 119-125. str. najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama. Bilo je. u kraljevim planovima. 96 V. II. Odaćpauu cuojuenuifu. stoga. i domaćih ljudi. isto. [O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C. Godine 1382. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum. n. 70). eventualno. I. sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. I 1382. vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima. 8Oa M. Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a. 80 (g. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto.

XII 1382. u vezi s tim tražili su. [B. postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith. 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice. čuli da „neki od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju . BJI. Serb. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su. [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. 255 (3. X). Serb. 338. flHHHh. H3 dy6poeaHKoi apxuaa. 168 — 177. ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom. [O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. 431. 258 (11.kako je izjavila njegovim poslanicima . inače. Zbornik radova iz nauke. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel.. ali tek od sredine XV stoljeća. čule su se i iz Dubrovnika10*. ^ 97 M.„vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104. 253—4.. Hrabak. XI 1397). kažu. OdjiyKe I (god. 1398). posredno. VII 1383). ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili. „Kuća". Upor. 85. str.u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće 10**.. XI). „mnogi ljudi iz Dubrovnika. opomenula hercega (13. II. Na pritužbe iz Kotora. 1. str. CTp. 265 (26.ua. TiopoBHh. lloeejbe u uuc. M. str. ali nisu ni najmanje 102 15.ako potraje ovako kako je počelo.. 54 najviše traženih proizvoda108. Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih. zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I. kažu. IX). 90 (8. Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore. Već u januaru slijedeće 1450. Boka 8. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. Jorga. 99 fliiHHh. No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces. učinili to s njegovim znanjem. 417. uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu. Već u julu 1383. 34. 1.96 V. 272 (21. I. Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482— 1538). Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom103. I. M3 dy6posaHKoiapxuea. Iloeejbe u uucjita. isto. 73 (god. 282 (11. str. dakle. X). X). str. IX 1411). što će za Kotor značiti potpunu propast 105. JUHHHII. C. koja se ovdje spominje. str. 1. Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku. str. Odjiyice. TiHpKOBHh. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega.] 100 Mon.". nastojanjem hercega Stjepana. Mon. 1382). 1393). koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i. VII 1383). noBejte H imcMa. br. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci . 62—109. od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchisias" OlHHHh. novembra 1397. iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade). često i prenagljene mjere. 201. str. III. koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera. za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. može biti stovarište ili magazin. (31. kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze. postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio. FpadcKa nacejba. br. da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje učinit". 334). godine. kako . Xeptfei Cwe$an. 253-4 (15. str. ne misle. Slične optužbe. najčešće uvozilo iz Dubrovnika). 51 — 54. III. 65 (g. kako tamo dovodi ljude vješte zanatima. tako je bilo i u slučaju Novog. br. 247 (27. kulture i umjetnosti. iste godine. I. str. Beo grad 1967. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne. I. Te godine. „stare običaje" i ustaljenu praksu. Beorpafl 1925. 122 — 125. . dosta suzdržljivo. a ostalo iznosiše i postaviše u kuću pod gradom da prodade". Kotorani. isto.. u isto vrijeme. Herceg-Novi 1976. posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se. str. I 1403). VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je . 164. 201. mletačka vlada je. 380 (27. v.] 103 Godine 1411 (11. 177. 1—281—2.

gdje se. nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane. gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost. 301—302. I dalje je. Voje.] 196 Listine. za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji. Zgodovinski časopis. I. Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf 55 uticali na sam tok stvari. TiHpKOBHii. Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se. 167—188. alatom i drugim. I. II. No. u tadanjim uslovima i okolnostima. vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*. zanimanju i ekonomskodruštvenoj strukturi gradskog stanovništva. nešto kuća za stanovanje. za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. 320. snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama. i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo. ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području. IX. i naravno. kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). xos Jorga. Wi Listine. Sukno iz Hercegnovega. 104a [C. Resti. mislim. slobodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. Xepi)ei Ciueg/kiH 127 —128. gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu. naime. No. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. vršila prodaja i kupovina proizvoda. nisu nimalo bili skloni da trpe. ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera107. Ljubljana 1966. 436—7. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni.HdopHJCKH ijaconnc. C. Chroniche. XIX—XX. str. XII—XIII. eventualno. J. ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo žena svakodnevnoj prodaji. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. IX. a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. u granicama lokalnih potreba. TtHpKOBHh. a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. 181— 185.A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim. Eeorpafl 1963. Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti. neka naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se . kako smo vidjeli. 311. ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se.107".

kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua. u datim prilikama. Gradovi srednjovjekovne Bosne. 122). upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle. str.] 107a [Za razliku od domaćih izvora. Oni se. JX. iako ne. obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108".] 56 su kao stručni rudari bili. i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. Sam termin „trgovac" ili „trgovci". Ćirković u spomenutoj monografiji. kojim se u savremenim dokumentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža. U gradskim naseljima. Tubingen 1911. Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su 109 O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. nap. naravno. 108il [Upor. 121—128. ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. JlHHHh. uglavnom za podmirenje kusura (K.„varošima". U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini. [Upor. . Upor. Die Entstehung der Volksivirtschaft. Ovaj. Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se. . koristeći se obilno. nedovoljno određen. 135 — 6. Aufl. 80. izričito su spomenuti bosanski trgovci. preuzet iz mađarskog. jedinim zanimanjem. i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. posmatrani u cjelini.] * Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca. KoBa^ieBiih-Kojiih. M. i passim). 108 M. u jesen 1403. barem u prvo vrijeme. ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u privrednom životu zemlje. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije. u prometu robe. koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom. str. str. JIHHHH. 3a uctuopujy pydapauear . no ne bi se moglo reći da ovaj termin. nastalim u rudarskim rejonima. dijelom. tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima. na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. nap. 104 a. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca. pored ostalog. razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. spominju se — istina rijetko — Sasi. nego samo sa mletačkim trgovcima110. dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. koji 107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre dišta u potpunosti je prikazao S. (Herceg Stefan . rpadcm Hacejba. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova. značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje109. bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim. sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda. Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne. Biicher. novac se. VIII.

g. str. trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives). 111 Jorga II. Isto tako..I. prema uputstvima svoga . VIII. Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno označavalo etničku pripadnost. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha.] 110 Listine. Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani". njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi. traži stručne rudare na strani. V 1415. Djela naučnog društva BiH. KoBa^eeuh--Kojnh. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda". kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane. V.: D. R. S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje.. dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca112. provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana. 1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu.Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK". str. Činjenica. o zajedničkom trgovanju. poslanici su tada. početkom novembra 1455. str. II 1432). sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu. da li iz Njemačke. odnose na neke goraždanske građane. da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina. koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke. koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima. građani grada Olova. u Fojnici i u Jajcu. naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor.u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem". te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid. a zatim. ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli. iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. Sarajevo. u procesu asimilacije. str. U pismu Sandalju Hraniću 23. 167 — 191. str. Kovačević. u želji da uveća dohotke. tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana.. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. XVIII. kao već ustaljena privredna grana. 20. pak. dj. 57 njegovi vojnici. a kralj će mu dati . koja se. Listine. n. 174. rpadcua mcejba. spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. 1961. Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". 108-132. sigurno. knj. makar i posredno. podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. stočara uopće. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine. Našu predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju. ne bi bilo ništa neobično da. dobija značenje pastira. 25—26). niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju). U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su.. 305—306 (23. dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati . više od sto godina ranije bosanski vladar.

gospo dara. str. da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim.mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane . zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima". no oni nisu. daleko najbrojniji bili Dubrovčani. 201—222.uenuifu. Odadpanu cuo. možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim naseljima. a ne bosanske vlasti. I. bili su. KoBa^eBiih. ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. 116 Vidi JI. FpadcKa tiace/ba. strani privrednici u bosanskim gradovima. str. XI 1455).ua. među ostalim. sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije. za njih povoljnijim. zakupnici .000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB. a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva. Kh -Kojiih. zanatlije i trgovci. uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada. 114 Vidi nap. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva. kolonije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada. Možemo samo. svakako. pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada. tražili. 194. zajedno sa dvojicom izabranih sudija. trgovci. l^str. Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom. boraveći u stranoj zemlji.] 111 113 58 Nema sumnje da su ovi stranci . 292. Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea. [O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. 87. Dubrovački građani zanatlije. 115 Listine X. Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja. u tom je išla tako daleko da je. „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis).mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva. sa dosta sigurnosti. Diplomatarium Ragusanu'm.rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim. IJosejbe u uuc. sačinjavali su pojedine. na čvrstoj uzajamnosti formirane. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline. Svaka strana uložila je u posao po 6. njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani. no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116. samo sa izvjesnom ogradom. konzulu je davano puno ovlaštenje da. trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti115. pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove. mjestima. 263 i dalje. koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima. str. povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima. str. toliko su bili odvojeni od njega u društveno-političkom pogledu. prestajali da budu građani svaki svog grada. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi. na . Pri tom treba napomenuti da su od stranaca. 213 — 214). pod prijetnjom kazne. 71 (7.

Rag. također. HcropHjv H đpojiKnop. V. rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll "' ntMđdii. upor. skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara. kao i u drugim. 132. . donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"122. In Venetia 1605. ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima. i 8. što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-* JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. kao predmeti trgovine. je3HK. III 1332. 3a ucuiopujy pydapciu«a.). Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. g. u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412. 26. metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni. bakra i drugih 117 Mon. zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit121. Uostalom. u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih. X T339.H-»ceBHocT. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su. D. KH>. Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni. Serb. . Rag. CB. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata. Mon. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio). VIII 1361. utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128... sigurno.. nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. Beorpafl 1960. iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. Nije. III. de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio. ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. Pafloj^nh. Rag. Što se tiče bosanskih Sasa. VIII 1361: „. CBOiMik S Bočne. najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić. srebra. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na području srednjovjekovne Srbije. upor. Već je VI. III. 494—5). sadržano je. pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. ali iz drugih. II 1332. Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari. i Resti Chronica str. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama. 105. i Mon. našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama119. sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli. izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH. da ponovno istaknemo. 30—33. [H. tu se. JlHHHh. 17). I. X 1332. svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8. str. uglavnom. kojim povodom i u koje vrijeme. 1—2. ) 101—102. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima. Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i rada u novoj sredini i koje. dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1111 V. 23 — 25. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. Mon. napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju.primjer. sklanjajući se pred mongolskim ratnicima. 104. X. 340—42 (11. quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii".. rudama bogatim.] 59 . Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje. str. CTp.

Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. M. duže ili kraće vrijeme. u Srebrenici i Olovu1*5. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. Beorpafl 1939. CCLXXX. Eeorpafl 1962. 5). EeroBHh. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa. III. TivpJjeB. Skarić uzima kao činjenicu koja se sama po sebi razumije (B. str. u daljem toku vremena. koji je. kako je obaviješten. hercegovački. dj. gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. 41—63. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo127. zvornički. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i. koji su Turci preuzeli. Hiac CAHY. V. naučno osnovana.. str. str. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. 14—18. Pariš 1964. kako izgleda. Dubrovčani. na primjer. izdao despot Stefan Lazarević (H. B. str. U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud. godine. N. kliski. Beorpa/j 1971. II 1452. kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124. Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo. HCTO-piijcKH laconnc.] 60 nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su. 26. Paflojtmh.. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon. Ova Skarićeva. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca. a sve više određenu profesiju.trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom. 1412. god. HM. Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy. Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma. U tom procesu sigurno je igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih. relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. CXXVII. ĆKapHh. 1). Monumenta turcica I. naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost. Les actes des premiers sultans II.121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V. koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha. Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I. Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY. 388. 1). g. dok su. u cilju usavršavanja. 67 —84. ovdje nikad nije bilo u velikom broju . nap. Pretpostavku da su vladari. dj. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto. BeroBHh. postao vrlo bogat (Kod Jlunuha. Uostalom. crnogorski i skadarski sandžak. Kanuni i kanun-name za bosanski. Studien. obratio se 18. „potražili rudare na strani". Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara. snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva. dj. i intenziviranja rudarske proizvodnje. s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu osjećali kao građani svoga grada. u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji. a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao. tj. Vidi i M. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. 3auciuopujy pydapculea. CKapah. 2—4. u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. str. str. Sarajevo 1957. n. 122 B. roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa. odgovorni pred zakonima Republike. godine u Fojnici. I. str. CapajeBo 1974. JjHHHh. str. inače. n. Beorpa^ 1952. središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih . XX. zahvaljujući rudnom blagu. u našem jeziku prilagođenom obliku. 123 Vidi prethodnu napomenu. (Thalloczv. 106). samo privremeno.. pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je. 4. koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. Beldiceanu. izdan od vojvode Kovača. uglavnom trgovci i zakupnici. na primjer.

Povlastice. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i. li). Dinić. dj. nego drugim zanimanjima. str. isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti. koje su prvobitno uživali saski rudari. 11. u poređenju sa drugim naseljima. recimo zanatima i trgovinom. U pismu bosanskom kralju. štaviše. n. Ovaj termin prvobitno se odnosi 61 . u Srebrenici. brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju. 126 M. tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj. pored kneza. upućenih kralju i hercegu. u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. . pa je M. doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes). Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V. zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da."1S0 No. nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomskodruštvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što. 128 Isto. ipak. prenosile su se. No. 3 i passim. god. in vestris terris esse non paucos intellexerimus). 24—25. dakle. . JjHHHh. fliiHHh. dj. nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom. dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"129. „kada se kralj Alfons V početkom 1452. što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. i vojvoda. M. CKapnh.. kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. a ponekad. flHHHh. Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa. str. 3a ucuiopujy pydapciuea. Nije. „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih. najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi. 127 Upor. Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger. 10—12. 185 M. str. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje. 10. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog porijekla. u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". n.. I. u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak124 BJI. također. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena.karakteristika. 17. svakako. 26. cives). osobito. prećutno» i na domaće stanovništvo.

nap.. g. flHHHh. 73. Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno. To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode . str. g.. god. saskim . str. 26. purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima. Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters").. proširi na širi sloj građana. rpadcKa uace/ba. g. n. sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia).]. 1433. da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji". CKapHh (n. pozivajući se na H. dj. g. purgar iz Olova. tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju. i to na one koji su sačinjavali autonomni sud . da izraz „svi purgari srebrenički"137 označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima 131 BJI. M. prije svega. Izrazi . Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". koji se odnosi na Zvornik. Svetko. str. tj.purgar je. 123. na građane (ili purgare) u drugom slučaju. to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom. JjHHHh (». a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se spominje 1445 (?) Mon. Bogavec Radanović. tamo će nastojati da pronađe 3— 6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti). upozorio je da su . 245—247. 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države. . 18. isto što i sudija autonomneg suda 133. Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1. Od kraja XIV stoljeća. str. 1412. str. 1440. VIII). Eeorpan 1912. 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God...: JI. str. Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana. ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice.. tj. 1381.... Vukosav.. pored ostale građe. „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi" 131.curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne može se. zajedno sa saskim povlasticama. ukoliko se spominju. Ivan Marković. upor. na jedan novi podatak iz 1452. HoBaKOBHh. 1423. naravno. Divoje. Oslanjajući se. Radivoj. str. str. g. gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti. po našem mišljenju. dj.. uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj . moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132. 1434. Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice). na stanovnike koje ti organi predstavljaju. Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima.. prvenstveno u Srebrenici. 88. [Upor. 1395. no s vremenom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima.] 62 na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131. 130 N." Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426. odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske vlasti nego. Serb-. Izgleda nam. Nikut.a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. također. Br.u zemljama njemačkog rudarskog prava. Thalloczv. g. 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. rečeni majstori poći će u Napulj. 437.. 6). 106.ias L. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti. među njima je. Srbiji (qui . 133 . dakle.. Stuđien. n. Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari. Prema mišljenju M-Dinića. sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"135. 132 M. u stvari.U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima. đj.u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize). i nap. dj. 388.

Jape^eK. kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K. JupeneK. II. str. str.. na tom skupu učestvovali su. 14. „građani". X 494. sa dosta vjerovatnosti. 16—17 i nap.. I u mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se. I. str. 86. 138 M. X 1339. iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. pored turskih službenika. CnoMeHHK 11. npr. I. 176. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. str. Hciiiopuja Cp6a. 429). C. gdje se govori o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. 84. . H. na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139. 25. JjHHHh. str. dj. 407). BeroBHh. u ovom širem značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova. PaflOJUHh.. 57. „borghesani". 141 M. 1421: „mercatoribus et civibus nostris". 136 K. n. samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu. CiioMeHUUu cpucKU. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja . Izrazi „purgari". (v. mješoviti sud. god." (M. 94). naime. 1422: „mercatores et cives nostri". 407. koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma. zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada. Pafflojmih.ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego.. pak. „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142. Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici. dj. EeroBHh. odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili. 134 M. Te zato koliko mjesta toliko zakona". . 137 K. Hciiiopuja Cp6a. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara". 1407: „cives et mercatores nostros". „dtadini". . str. prije svega. Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici. Treba uzeti u obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str.. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem. koji se odnose mahom na Srebrenicu. 63 grada138. stanovnik Srebrenice. . čl. svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. str. 14—15. zajedno navode „građani i trgovci" — kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost.. pretpostavljati da je1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare)143. dj. str. Mciuopuja Cp6a. postojala ustanova gradskog vijeća («. flHHHh. flHHHh. JnpeiieK. ali. „Sasi su imali svoju autonomiju i svoje sudije — purgare (Isto. 73). sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je. Možemo samo. jHpeieK. trgovci i zanatlije. mercatores seu cives vostri . ne bez izvjesne ingerencije državne 138 Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez. 140 U jednom podatku iz novembra 1437. n. „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. dj. Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima. Iz poznatih slučajeva. ali ne i rudarski radnici (kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. Dinić ne sumnja da je. str. D. barem u Srebrenici. zak . VIII. oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu. Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. 3aKou opydnuifUMa. naveden je kao građanin. Listine. 52—53. 135 Isto. str. u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. jednim ustaljenim izrazom. dj. Skarić je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g. vlastela i sva obćina grada Dubrovnika".. 1536/37. str. 3OKOH O pydnutfUMa. 109. donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. „. imaju svoje uže i svoje šire značenje. str. u vezi s Novim Brdom. M. također. vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne. i jedan i drugi zajedno. tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u vijećima i organima gradske uprave. Prema Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi. koje su osobito privlačila rudarska mjesta140. god. oni. spominje se. 20)."). n. u istom podatku jedan zanatlija (faber). 414). VI. str. 3a uciuopujy pydapciuea. M. kojom daje povlastice Trogiranima. čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives).. 1890. presudu „contra Ratchum fabrum habitatorem et civem Strebernize . n. V. . izgleda. II. VIII. god. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g.varoškim sudijama" (K. 25.. koja je upravo tih godina došla u posjed despota. 15—19 u napomenama 60—78. str. VIII. 142 H.

članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae. bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. 431. do kojih se nije lako dolazilo. dj. 433).nCK0. imale su. str. Uporediti: . na više mjesta. . po posebnom. str. g. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. radnici-rudari („rupnici"). dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj.. preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni. koji se odnosi na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu. 20—25. Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se. zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći.uMa. dakle. a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku. Ćirković. 6.da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua. koji je. postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu. 2. svrhu da se iskusni i vješti rudari. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua.. a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost. 64 vlasti.Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih . sigurno važio iza Srebrenicu. dj. U prethodno navedenom dokumentu (nap. kaže se za optužene. 7). I. koji je. novembra 1457. po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje.ljučuje Skarić (n. 94). 143 M. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je. Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika.. kako je nesumnjivo utvrđeno. stoga. U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije. 102. 141 115 . 144) od 10. dj.. na primjer. kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću. što je došlo do izražaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. u Fojnici ili Olovu. kovači i. Zagreb 1979.. Serb. topioničari. . Pa^ojlah. može se steći neka predstava o položaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. Sud purgara (curia purgarorum) bio je.<) JKHBS \S. H. dj. vjerovatno. u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"145. bez sumnje. 25).. str. str. Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima. god. Ovdje se.. ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici. zakonu koji je važio samo za određeno mjesto. Mon.. kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g. preduzete u korist rudarskih radnika. str. uopće. 3aiwH o pyduuu. u ovom slučaju za Srebrenicu. i ^SiipouMJuE . Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne. n. str. I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. 1—20]. 437). Ove i slične mjere. dakle. BeroBHh. 2. trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. str. 145a [S. bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. Serb. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba. kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost . sigurno.\. 116 M. tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"144. I.

n. ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. ipak. no. 341. 59—61. VI. kako po svemu izgleda. nezadovoljni despo tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"148. nap. str. No. svakako taj proces.. 59). prema kojem je dubrovačka vlada tražila da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić..] . gradove. svestrano sagledavajući problem. po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni" ljudi tog mjesta.: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire. vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. 62—-63). kao što su bili. Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu. u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i. «'a [Upor.65 čajnoj privrednoj grani. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je. odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje. da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja. ma i približno. autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću". u vezi s navedenim mišljenjem. U svakom slučaju. Daleko najveći broj 147 M. str. đj. autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a. zahvatio i druge. primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*. donesen podatak u kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426.ab optimatibus dicti loci' ". iako ne i potpunu. Nigdje se na bo-sansko-humskom području. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića. inače. iiije daleko odmakao. No u nedostatku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces. Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije iza ovoga . g. Radovi Filozofskog fakulteta. Moraćemo se. 130 a. u proljeće 1427. U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. n. slično kao Srebrenica. JJJHHHh. postigli makar i ograničenu. u ovom pitanju. Đesanka Kovačević-Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove". 148 M. recimo. ako jeste. postavio M. nap. u trgovačkom prometu važnije. Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani. Goražde. đj. zadovoljiti pretpostavkom koju je. Foča. Rijetki su bili gradovi koji su. nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima. funkcijama i kompetenciji. autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. Sarajevo 1971. JjHHHh. od feudalne oblasti kontrolisanu. tu je. str. O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. 18. tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je i dalje ostao dosta nejasan. 1449.

I. 433).). aprilu i decembru (Jorga. Ćirković. 136—141). III 1425. 98—102. kao i u drugim zemljama. Profit. oslanjajući se na tu moć. II. koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda. 136). r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd. bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. nap. iskustvu i razgranatim vezama. A to su isto činili. g. sve ove e. pored mnogih sela.. više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. str. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit. 1). a isto tako. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama. tim više što je sigurno i u Bosni. I 1461. pa i sami vladari. Dubrovčani su 23. TiHpKOBHh. bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici. fol. Po"ebno mjesto u trgovini zauzimao je herceg Stjepan. dok su domaći ljudi. dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv. društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe. 1. koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana150. 3). str. ističe pretenzije na posebno. 1. iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga. 152—153). gradska TKE naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi. IV 1448. [Upor. bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca. II. i pored nesumnjivog napretka. D. 426. Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele.66 gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. (TJoeejbe u UUCMO. bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi. svojim pismom od 11. Gradska privreda srednjovjekovne Bosne. dj.. to jest preprodajom robe. u skromnijim razmjerima. Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. 13. nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski. kao što se radilo i u drugim zemljama. ograničene trgovine i neznatnog . ctM H BCdKd npHXOAWJJ<»). str. aktivno bavili trgovinom sigurno su se. koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji. Cons. u poređenju sa naprednijim zemljama. mm. mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je. Xepyei due^au. vlasteli Dragišićima. Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje. 439—440. ma i približno. pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. Trgovina. vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. „herceg nosilac vlasti. bez sumnje. među ostalim i olova (C. Kovačević. Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se. Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepoMon. Serb. voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%. rog. i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh. a ukoliko su se feudalci. uključujući i vladare. zemljoradnika i stočara. i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga. zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"151.] 141 67 srednom kupovinom robe u Dubrovniku. Prema ovom primjeru. Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. XVI. str. str. U svojoj razgranatoj trgovini. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku. feudalci. 1416. i drugi feudalci. ipak. koje su. kako veli S. i to sve u januaru. 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika. II. 213 1. a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i. 224. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". Zahvaljujući jakom kapitalu. Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdTŁ H NHI A«X* kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis. ostala je. Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje. s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. nap. Samo u jednoj.

održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. Pismom od 6. II. ROBLJE Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja. 412). 33—36.u str. i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa. ni po brojnosti. 152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. Fojnici i Jajcu. COJIOBJCB. 1449. Ni po načinu privređivanja.u tih štacunih" (A. I. zanatlija ili trgovaca. imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. JJiiHHh. 16 » I dubrovački trgovci. pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu. Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153". Štaviše. OdaSpanu 161 cuoMewm. sličnih srednjovjekovnim cehovima. ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima.. kao što je dobro poznato. Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom. br. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku. bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. 213—214. M. 242—244. vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana. nastanjeni u Drijevima. najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi152. i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema.] 68 IV. Ropstvo se.kapitala. Jorga. a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati . 3a uciuopujy pydapciuea. IV 1399. 377. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne. 419. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža. gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh. FpadcKa Hace/ba. str. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života. Iako su . sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora.

za Slovene se. 69 Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. tj. raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika. 449). serva ili ancilla). 154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića. zatim „sclavus" (ž. nego im. . sclava) i. Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja. 2. ostavljaju na volju da se. kažu.. rjeđe.i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu. „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima157. predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. I. ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)155. a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158. IX 1400. 1. VII.. g. ipak. puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. str. Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu .. I.u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj. „čeljad". koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi. kao predmet kupoprodaje. za obavljanje kućnih poslova. br. U Bosni se prvi put spominju 1180. „famulus" (ž. u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje. trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. 1. raba). poklona ili. ali ni ovdje. 417). IX 1419. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora ... 156 Listine. str. Dubrovčani. da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . posle tačno određenog roka. iako su. 460. uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer. zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu". izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi. za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. pored ostalog pošalje i „dva roba"160. u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. Jedan dubrovački . Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova. uz izvesnu otkupninu. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana. nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže159. 215 (27. prećutno su. ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"164 množili su se. u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi.be u uucjm.crkvene i državne vlasti načelno osuđivale ropstvo kao ustanovu. kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti. najčešće. smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti . . u znak štovanja. 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali". s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem. U ranijim vremenima. povrate u svoju zemlju. . u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće. na drugoj strani. sa raspadanjem rodovskog društva. Srednjovjekovna Bosna.a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno". U novoj postojbini. famula). I 1416)." (IJoee. najvećim dijelom iz Bosne. Dubrovčani.

Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva. 160 C. Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. na primjer. 154. str. izmijenjeni su tom prilikom i darovi. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda. u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad". inače uglavnom nepoznati. br. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. u drugoj polovini IX stoljeća. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je. pred dubrovačkim vlastima da je kupljena u Konjicu „od Ivana. C. str. ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. 154. označuje porodicu sa djecom. Zore Bokšić. „robove i robinje" (servos . i. Riječ „otrok". Porph. br. Hs dy6poeauKoi apxuea. Jedna robinja izjavila je. VII 1392. uopće. br... sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni. crkvi u Putalju darovao. <t> ep jamnih. No. 43. 163 Isto. KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu. dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu. u ruskom dječak. CapajeBo 1946. zajedno sa drugim poklonima. 168—9. kupio u Brštaniku „od Stojsave. u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu. U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. . I. F3M — H. 157 A.". 101. . 3. (Const. 60. god. od riječi . uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini. n. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav). VII 1281. Kada je. možemo. inače dubrovački građanin. može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu. str. III 852. U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice168. god. kao i u drugim zemljama onog vremena. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se. pred dubrovačkim vlastima: „Ego . ipak. ako sreća posluži. da ju je njen vlasnik 11. carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u . kćeri kralja Dabiše"184. slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-. jOJHHHh.. str. u istom ili izvedenom obliku. 70 . Y. str. D.rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok". u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. 32. pored ostalih posjeda. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. C. ne zna se kojim povodom 182. 18. F. Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao. str. 58. kao djecu ili čeljad. „rebjata" = dijete. 839. za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5. 22. . 106. Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje. 5. druga. u vezi s tim. sin kralja Radoslava. srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima.. C. uostalom. 23. 10. Često su ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili.beM do 1661. III. quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula . a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. br. i dva roba. i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice. 159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru. kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični. XII 1436. HpeMoaiHHK. I.podatak iz 1279. D. poznati trgovac. čije ime u samom podatku nije navedeno.. Isti ovaj vladar poklonio je 1281. Dubrovnik1'3. Radoanus de Bosna confiteor. 131). XI 1382. poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao 162 Poklonjeni rob izjavio je. 164 M.. 161 HpeiuouiHHK. đj. . str. 144—145). u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju. str. označuju malodobne članove porodice. II. i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. et ancillas). vidi i str. koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166.

Kao tržište gdje se. XI 1398. str. 48."). prometno i živo mjesto na ušću Neretve. ponajviše iz Bosne (M. 292. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko. Prema jednom podatku iz 1248. br. Odavde. JjHHHh. u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem. Splovjev. v. III. Šišić. od njenog strica Dobroslava.. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje. i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika.. kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba. „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. JjHHiih. JjHHHfc. koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika. god. „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre). v. ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje. str. Desanka Kovačević. 181 i 182. i to . dijete ukućnje = čeljadnik). Mon. . Godine 1451. br. 203.. 34—35). H3 dy6poeauKoiapxuea. bespravnim stanjem. 204. str. i 1390. Hung. i Dinićev predgovor. A „zakonom rata". 452. koristili su se i drugi.165 CojioBJeB. antiheretičko obilježje.u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)171. takode iz Usore. žene i djecu da ih prodaju kao roblje173. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („. gl. 2. br. Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu. pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . str.. roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su. . Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u F. koji je prećutno važio svuda. izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje. siroče bez oca. Oda6pa. A. a posebno u heretičkoj zemlji. H3 dy6poeauKoi apxuea. dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. str. prodavca i izvoznika robija.. flHHHh. I. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!). u vremenskom razmaku od nekih 200 godina. u tim vremenima opšte pometnje. H3 dy6poeauKoi apxuea. najčešće se spominje lučki grad Drijeva. kupovalo i prodavalo roblje. III. br. V 1377. sr. javno ili prikriveno. XIII. 21. Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus). Godišnjak društva istoričara BiH.Hu cuoMemifu . 71 na slobodu (liberos abire permisit)169. Trgovina bosan skim robljem. bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu. 119. 157. 168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. 83.. JtiiHHh. br. 85. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje. XXII. Zore Bokšić.). gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca. 196 Između godine 1367. razbojnici koji su silom hvatali ljude. 151. Sarajevo 1963. III. nap. V 1390). koji je učestvovao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04. Jedan dubrovački najamnik. 313—14. II. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. nasilju skloni. . 75—6. str. III. . M. 172 Jorga. Letopis popa Dukljanina. g. str. . poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni. str. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne. str. ljudi da bi došli do robija i lake dobiti172*. M3 170 171 169 . za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170. gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca1731. prilikom prodaje svog roba (26. otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika. spominju se „robci" — predones hominum — u stvari. 193. Theiner. i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. Hs JJy6poeauKoi apxuea. M. i passim. na što ukazuje ovaj primjer: 20. emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore .

u vezi s trgovinom bosanskim robljem. 1973. odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. 148—162.] daleke gradove. Čremošnik i M.dy6poeam<oi apxuea. Mesina. passim i M.: "B. br. 38 (2). kao što su. spominju se.. Lučić. Anali istorijskog instituta JAZU. dj.] 72 . nap. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. str. O trgovini robljem preko Brštanika upor. 109—147. Beorpa^ 1981. Prema jednom podatku iz 1417. roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX. Usora ili Sana. Dušanka DinićKnežević. Uskoplja i Hlivna. 1967.OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een). CapajeBo 1976. uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla. nigdje se. Đenova. 39—61. na primjer. ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. No. Barcelona i poneki drugi gradovi. kao mjesta iz kojih potječe roblje. Ankona. koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. 173 a. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. Verlinden. Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. H. 174 Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T. 173 M fluHHh. najčešće. 51 — 58. Toinah. ConoBJeB. 125—147. str. CapajeBo 1976. gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. 27—48. H3 dy6poeauKOt apxuea. oblasti Huma. Čremošnik. III. Oejiih. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne. Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem. n. Neretve. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM. Pored Usore. JJ. XXI—XXVII. 10. 125 (18. 1280. HcTopnjCKii lacomre. 173a M_ ^HHHh. O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. <t>ejnh. Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. >KHBKOBHfc. J. MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy. EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy. Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka. Vinaver. Venecija. možda. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora176. II. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca. XXI—XXVII. br. Isto. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. Palermo. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika. naime. III 1462: de dimittendo de carceribus illum robzum qui est in carcere). str. (1982). 166. KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu. Dinić češće se. Koliko je u tim vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste. [O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova. XVI/1. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovačke. 244. više nego drugi krajevi. Roblje se pribavlja mahom sa sela. gdje su im se gubili tragovi175. Tpi Mpujeea. 9—32. 139—164. Vidi i Ch. knezova Babonića). Mediterana. str. Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284. 44— 46. roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX. samo zemlja (de Bosna). 55. nego uvijek samo kraj (de Vssora. JJiiHHh. 2. Upor. III. 24. prakse. Drine. U položaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška. Dubrovnik 1953. MemoBirra rparja (Mis-cellanea). Zagreb 1984. 40. CapajeBo 1949. pominju gradovi Firenca. Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti. [G. V. II 1462) i dalje na vise mjesta. 699. Razloge. XXVIII. de Drina itd) ili. rog. vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. god. MpeMOHIHHK.. Monumenta Historia Ragusina. treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca. ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. 5—180. rofluinibaK <Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly. pravno normirane. Studi e materiali di storia delle religioni. u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177. HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I.

tužena je priznala da su ona.. str. kup ljena je. H3 dy6poea. Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. te da je. također robova. prema tome. takođe robova (isto. U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se. Pregled povijesti hrvatskoga naroda. br... str. na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje volje. u koju je spadala oblast Sana. ali da su je oni poklonili bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio.3 dy6posauKoi apxuea. Stojsava. br. Gojna. i br. u kući Hvalčevoj od roditelja. str. str.Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — . flHHHh. II 1373) malog Bratmila. M. 1). često zajedno s majkom180. Hrvatska i posebno Slavonija. str.). iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca. br. br. 170. rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum suum. 169. v. (28. 177. J^HHHh.3 dy6poeam<oi apxuea. str. 29). i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve mee empticie et similiter tu es serva mea . ConoBJeB. kći kralja Dabiše. na primjer. od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se.da su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje. 93. str.. uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gospodaru. 685. str. i br. br. . 37. Verlinden. 28. koje je postojalo u susjednim zem ljama. dj. natum in domo sua). br.M. M. kako je tvrdio Dubravac. str. 76. Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue. III. Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je. serva empticia)181. dj. 150 — 151. Šišić. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179. prema utvrđenom formularu. na isti način. Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca. 177 176 svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. i br. 69 i d. n. M. 73 . kći umrlog Radoja iz Usore. str. jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. 62. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto.beM. 211. 84 — 5. Ch. v. Sud je presudio (6. te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca. Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja. .) v. 60). 185. te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui iuris). 99. dakle. str.. fliiHHh. na istom mjestu). pošto su. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto. Navešćemo još jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova „olim partium Bossine" prodao je (5. str. n. JjHHHh. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. III. 34. III. str. 78.HKoi apxuea. 70. III. br. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz Zagorja prodao je (26. str. 69. i str. VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute). i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo. str. br. upor. njena majka i baka bile robinje Ugarčića. I 1430) dubrovačkom sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob. Vidi i A. 106. 107). X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto.de Bosna" prodata je (26. 178 Posljednjih decenija XIII st. i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius. 154. str. . XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života" 179 Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku. Hs dy6posaHKoi apxuea. str. njene baba i majka bile njegove robinje pa je. 85. u dobi od oko 12 godina. str. Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. br. robinja Dobrica . prodala je (11. 67. doživotno i nasledno". svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh. 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna.). VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje robove rođene od rečene njegove robinje" ( servam meam empticiam et duos eius filios servos meos ex dicta serva mea natos" . 185. 194. Zagreb 1916. 180. M. Tpioeuna GOCCIHCKUM po6. bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina. 183. str.. 157. br. br. 73. . 75.

n. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić. str. ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . 185 U tekstu jednog ugovora iz god. 32 itd. a ne pod pritiskom sile ili straha.. str. br.. koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima. str. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora. da i sam bude vlasnik roba. patarenke (de Lassua partium Bossine. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzulama. . 345. 31. jednom Italijanu dvije robinje. Isto. JHHHK.). ^IpeMOuiHHK. dj. M. dj. str. Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo bodan — T. br. n. štaviše. carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da . v. confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). 74 (. ^[peMOUiHHK. U jednom slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju. 288. dj. Bielosavu i Tvrdisavu. n. istina rijetko kada. Rob je. str. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem".181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31. 1421. . pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis annorum decem vel circa . unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta M. str. i br. i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi. I 1281) svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima (sicut est consuetudo dare tabernariis). str. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje. od roda robija. v. str. 79. flHHHh. br. kupoprodajnog ugovora. promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum.. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. dj. „od svoje slobodne volje. 144. 76—7. br. bilo je. br. Sve ovo poka zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta. prema tekstu.HHHh. dj. u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima188. tamquam de sua re propria)182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog položaja robija. prodao je.. 76 itd. i Verlinden.. M. br. redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu. 106. 183 188 75 servitutis. 42—43. JjHHHh. 182. 97. br. br. 117. Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule. 306.. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna .. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja. str. n. koje su imale istu svrhu. . str. str. ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu. . pa ni odluku da pristaju da budu prodana185. No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika. izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. str.. djevoke su. čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru. III 1399. 61. 183. str. n. obje iz Lašve u Bosni. n. bez obzira na njegovu volju i mišljenje. br. n. 77. v. volentem et consentientem vendidi . koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima. M. 170. što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. porijeklom iz Bosne. dakle. de genere servorum et patarenas).. 176. br.od roda robovskog" (de genere servorum) itd. v. 76. najčešće bez njegova znanja i pitanja i. 101. 21. svakako. 183. . kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu. i br. 208. trgovac iz Uskoplja. . dj. a ne pod pritiskom sile ili straha184.. d. vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke. 69.. sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji. 690. str. n. . izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. 72. i br. V... 66—7. U Bosni. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju robinju.

Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se. ConoBJeB. Bosanaca i Dubrovčana. ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara189. podatku iz 1419. 75. Možemo samo. kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom privredom187. 78. n. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M.njegovom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane. 147). beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima. pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"190. 126—7. i br. dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba. H3 dydpoeauKoi apxuea. odgovornijim poslovima. str. 1. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine. S. str. po svoj prilici. bila je. ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima. I. U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. Čremošnik. a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika. (A. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će. str. barem približno. Vlasništvo se... iskorištavani. 160. U jednom sasvim osamljenom. los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. G. 187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. od rođenja njihova robinja (quorum . III. pretpostaviti da su robovi. 1947. str. JtHHjih. br. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. uz to i nejasno datom. ako mu ovaj uruči traženi grad. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. N. 319). v. Bilo ih je. zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. 71.. 62 — 3. 180. a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. Brojčano je. Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM. U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu. II. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum). JjHHHh. 190 IJose/be u uucMa. erat a generatione serva). 194. br. bez sumnje. predstavljalo sasvim neznatnu snagu i. 30+—5. str. XI 1398. Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara 76 . a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci191. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. 84. 185. ali i u drugim. svakako. M. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. sa izvjesnom vjerovatnošću. god. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se.. obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji. prije svega kao 186 Upor. i u kućama imućnijih građana. moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. 304 (br. str. kao i u drugim zemljama onog vremena. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. đj. str. vjerovatno* usmenom pogodbom. 320. kako je sama izjavila. također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni). 247. može se reći. GZM. str. br. str. bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. br.

i 1470. „sluga ukućnji" (famulus) ili. 420 (10. potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu. carinika. XII 1442. U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je. 374. sinovi robova. koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11. dj. XII 1442). „sluga". 192 Upor. „servi". TapaHOBCKH. sluga. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je . slali su u Dubrovnik kao poklisara. Isto. više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. uglavnom. br. str. na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin. „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim dvorovima. ConoBJeB.rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"193. str. „familiares". CapajeBo 1954. 193 Mon. vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. na porijeklo iz reda robova (A. I. Na njih se odnose nazivi „famuli". I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje. n. kao rob vlastele Sankovića. štaviše. sticali slobodu i. god. tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona. I. 253. možda. Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. Rad JAZU. uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez" 201. Hauptmann. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni. XII 1427. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac198. 219. Grubanac Hlapčić. isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"194. u svoje i svoga brata Stjepana ime. Kako se iz ovog vidi. str. do 1451. 240. 84. 197 IToeejbe u uucjua. 196 195 vojvode. br. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika 161 Uporedi: T. br. 189 JJecaima KoBa^eBHh. 383. VI. str. L. Herceg Vlatko Kosaca. naprosto. kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače. opunomoćenika. koga je gospodar 1423. 194 Isto. str. god. g.. I ovo nije usamljen slučaj. To su. Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31. 506. str. i sinovi vojvode Radoslava. 260 (117). str. izdao je 26. Mariborske studije. Serb. kao uostalom i u drugim zemljama. str. Zagreb 1938. 144. i „svoga kućanina Ivana dijaka"195. diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su 77 . koji ga je u vremenu od 1436. 374. „sluga". na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi.. gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek.. 368. i Radič Grupković.aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX. pored kneza Ružjera Divčića. str. zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197. knj. FoflHui-H. bili mlađi ljudi. „dijete ukućnje" vojvode Sandalja. kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus). str. Hciuopuja cpucKoi iipaea. po Ivku dijaku"198. „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris). str.. 198 Isto. Isto. 1. I kraljica Jelena slala je (15. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev . Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka. 78 — 79. 241. i po Ostoji dijaku čeljadniku". „servientes". i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima199. kako stoji u jednom aktu od 10. (ministerialis). XI 1468..ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih. vršio je uglednu službu dijakapisara na njihovom dvoru. rob. ulazili u red sitne vlastele. Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU. Službu dijaka i opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević. 349—50.

str. VLASTELA Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni. sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. 201 [Upor. možda. 3. nap. C.neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se. 88. 417. IX. kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti.a ne iz neke druge" 202. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva803. Xepifei Cwe$m. nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i. po samoj prirodi svoga posla. stvarno udaljavali od statusa robova iako su. nap. str. 3. nap. štaviše. .] 200 78 V. A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer. razumije se. 4. 389. Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. str. srpska i hrvatska plemena. Prema Porfirogenitu. str. 368. nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je. 106. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini . tj. Listine. Jorga II. 5.. da uđu i u red vlastele. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine. 425. 444. i Bosna) •— još su i u njegovo vrijeme. str. „župane-starce" uvijek iz određene porodice. "RHpKOBHti. str. nap.

ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu. g. sa 202 [E. Bu3amuujcKU U3eopu. <J>epjaHHHh. u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja205. pouzdanijem izvoru iz 925. O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. prilikom njegove posjete Dubrovniku. u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika207. osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae. bliski vlasti starješina. ipak. nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. možemo. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna. nalazili su se njegovi „boljari". marta 1240. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala. u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća. kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. god. od naroda već vidno izdvojena. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu.ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. I. kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci. feudalci iz gornjeg reda vlastele. kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu.] 204 [A. Babić. I ovdje su. Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano. O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne.] 803 79 svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena je brojnim . novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu. U pratnji Marije Ninoslava. No. Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. 14 — 16. Sarajevo 1972).] [A. Sarajevo 1972) 60—61. 17—18. U jednom drugom. „velikog bana bosanskog". spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine. u bitnim crtama. U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase. Babtć. U Dukljanskom ljetopisu. god. povlašteni ljudi. iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području. U kasnijim stoljećima. zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus). „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189.

No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje. a zatim i na druge nekretnine.] 20T [Mon. od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci. kako izgleda. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14. i nisu pripadali. god. oni.na svojoj zemlji na plemenitoj". U vlasteosku plemenitu baštinu. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda. U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. 62. kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan . XII 1463. sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku. herceg splitski. plemensku svojinu na zemlju. 312. Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. U povelji od 1331. 95—105..] [Nada Klajić. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi. kao što i sam naziv kazuje. a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način 80 . CCCXCIX. ali je. u stvari.] 205 206 vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države208.] 2074 [Dipl. bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica210. Svojom „plemenitom zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići.. kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao. u stvari. i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"209. Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština". obavezni na davanje rente. to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje.. prvenstveno svojine na zemlju. „plemenita zemlja" ili „plemenito". Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog. prema tome. možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. god. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve [F. K. Serb. posjeda. Historija Salonitima Maior. Posebna izdanja SANU. kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države. Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj. i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu. U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine". ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"211. Rag. nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*.. u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog.podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje. Beo grad 1967. unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje. neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine. No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude". 28. Letopis popa Dukljanina. svakako nevelikog. prvobitno je spadao samo naslijeđeni zemljišni posjed. Šišić.

189.. JjHHHh. Studien. O odnosima vazalitela. međutim.] 81 goj strani. VI 1419) izričito se ističe. a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika. redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito". a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe. "B-HpKOBHh. J. uopšte.I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra. to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. Babić. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda.] [K. naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju. Babica se ovdje prekida. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu.stečen. tj. čime je bilo uslovljeno držanje pronije213. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati. Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka). Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: . za „vjernu službu". Hcuiopuja Cp6a. razvoje knezu Vlkoslavu"218. 209 208 1—101. U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. Tako se posjedi. od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i. dakle. „njemu i njegovu posljednjemu". Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izražavala se u činjenici da starješina roda nije. mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda. 8. na dru[C. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću . Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed. I. jHpeieh. darovani za određene zasluge ili. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije. „za našu službu milosti. TiHpKOBHh. „do zgorenja svijeta". svojinom čitave porodične zajednice. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15. gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. barem u načelu. C. Posjedovanje plemenite baštine bilo je.. Pycaiuxa iocuoda. Naumov. Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec.a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu. 156—164. IV 1391.] 211 [L. Thalloczy. XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia. „u vijeke vjekova". P. M.] 210 [A. 1979. izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu". 5—17. 15—33. 3—4. 54. Eeorpa# 1958. mnogo čvršće i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis). TiiipnoBHh. U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom. Štaviše. 21—37. HcropnjcKii ruacHHK. ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno. Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. Posjedi. Godišnjak DIBiH. [Tekst A. Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~ eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey. C. redovno. bratstvom ili „bližikami" 214. XVIII—XXX.] . na jednoj strani.

. Saxons. enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class.... II..... Serb. owing to the nature of their job.] 213 212 »« [Mon. Eeorpaa 1951... obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources. although they were not free from the formal--legal aspect.] [F. OciporopKCH.... the problem of dependent peasants in particular.. Serb.[Mon..noble inheritance". especially at rulers' and noblemen's courts... Some of them. very little is said about the slaves who stayed in Bosnia. as they represented a negligable component in the economy of the country.. This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhabitants..... Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties... npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHocjioeencKUM 3eMA>aMa.. Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade.. gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves.. In addition to various agricultural labours. By the time. But it also happened that some slaves gained even formal freedom.. The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population.] 215 [L.... There were also many Dubrovnik traders settled in towns. 288. they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads... 89-93 95-105 ........... The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers. 83 DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE I. The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority... Thall6czy..... The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property.. However.. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA ... 8...... there by to ensure necessary labour for the agrarian production.... introduced their own town administration and had the right to legal autonomy.... nap. German miners.. Their legal status was determined by inter-state contracts..... in addition to the minig-are towns... Stuđien....] 214 [Upor.. These.......... they worked as house servants.. the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements. IIpoHuja.. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent peasants. as well as some other independent activities.. denoted as ....... 210. In addition to cattlebreeding.. regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation... PRIVREDNO BUĐENJE ..] 82 SUMMARY SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult.. 217..

............... ODNOS GRADA I SELA .......... Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja..................................... U nedostatku pisanih izvora................. Vrbasa............. Mokro.... Risan....................... Sane......... Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola.............................165 — 169 VI.......... vojna i upravna sjedišta..... Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit....................... zatim Salines (Tuzla) u Srbiji... a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju...III............... u svom čuvenom djelu ... smještene su u dolinama rijeka......................... USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA .............. ................ 183-186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188 RESUME ..... PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu.. 107-113 IV.....................................O narodima" navodi dva grada u Bosni............................................. Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani1............................................... od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka...... Lukavete i Zetlivi.... 151-165 172Zanatstvo . 145-169 170Rudarstvo . 168Zemljoradničko gazdinstvo ................... GRADSKA PRIVREDA .............. 115-144 115-120 120—138 138-144 V.............. na primjer...145 — 150 171Trgovina ... 171-182 VII................................................. 167Vlastelinstvo .................................. i to Kotor i Desnik............ Vrm............... 169Vlasi . i to Save... USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA ......................... PRIVREDA SELA ... Travunija — pet)...... i više gradskih naselja u oblastima koja će tek nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston............................. Tako............................ 189-190 87 /............................... rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija........................................... Nekropole... Dabar i Galumainik.... bez pojedinosti o makakvom obliku života.... Ošlje............................ a u Travuniji: Trebinje.................................. oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet....................... Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti...............................

Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. 203 i 204. Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine. osim Vrhbosne. O kojim se župama radilo. Lašva. Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog državnog organizma. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera. Župe. što nije bio slučaj ranije 7. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa. Vrhprača ili Prača. ne smije se izgubiti iz vida so. kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. Ranoslovensko doba) 390—398. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. Sarajevo 1966 (Nada Miletić. 224. Uskoplje. nisu još do danas arheološkim putem potvrđena2. kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne . Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje. kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke. 383. BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje. jer je Bosna. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom. naselja. Upor. II. ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna. godine. 61. OepjaHHHh. isto. koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. nap. savremena ovim nekropolama. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa. 63. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić. sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. 59. pored toga što je imala slane izvore. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine. Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973. u Bosni. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine. u prvom redu trgovine. 388. Ranoslovensko doba). godine. 1 E. Neretva. O lokacji ovih gradova. P. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama. kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. Isto. 89 Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. Prema tome. Brod. P. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački4. dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju. Ranoslovensko doba). U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. Njihov prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne. Međutim. Neretve i Drine. Beorpaa 1959* 58. Lepenica. kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. Anđelić. Vidgoša. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Glasinačkom polju. godine. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. 382-—383.Bosne. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne. i to po jedan posjed u svakoj župi.

kao što je Neretva. biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. godine. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. 21. e F. Tako on ukida izam. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka. J. Tako je Ninoslav. Arheologija XVIII. Zagreb 1955. IV. Codex diplomaticus. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. godine pominju se. Lepenica. pored feudalaca. GZM. 239—240. uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi.administrativno upravne jedinice. Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci. Zagreb 1906. poklanjaju se zajedno sa zemljom. nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena. kao što je. a naj-viđeniji medu njima poimenično10. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. Zagreb 1905. podizana tamo gdje je stanovništvo 4 Isto. ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa. 388. Miklosich. Monumenta Serbica. biskup je morao napustiti Bosnu. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom. 9 T. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima. dakle. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole. Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. 7 T. 176. Međutim. vansudsku represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa. uskoro poslije izdavanja pomenute povelje. Doduše. u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države. kmetovi i ljudi. Nada Miletić. „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni. slučaj sa župom Vrhbosnom. „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. Sarajevo 1963. radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države. kao i svuda u feudalnom društvu. nije naznačeno koje župe i krajeve drže u svojim rukama. Vindobonae 1858. Međutim. koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost14. Codex diplomaticus. Seljaci u Bosni. Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po kotlinama. godine11. Uskoplje ili u plodnim kotlinama. inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. s 90 imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom. ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države9. III. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. Smičiklas. III. 399-^tOO. 1—2. na primjer. odnosno prva naselja u IX vijeku. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino- . Šidak. te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako uporište u Bosni. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. i to prije 1252. dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12. u stvari. Smičiklas.

U Dubrovniku. Međutim. 11 Isto. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava. Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava. CB. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka. iako u opštoj formuli. Pošto su navedena samo granična sela. čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje. Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu.. XVIII. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne Bosne. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. kako je navedeno. 91 svome zetu župu Zemunik. kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga18. Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja. 9—10. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama. kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika. 28—29. Serbica. talijanskim gradovima. 28—33. I—II. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u ropstvu. 237. II. CojiOBjeB. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu . O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine. 1947. 79—95. ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. II. Djela Naučnog društva BiH. villis et universis populis". IX—X. IV. Codex diplomaticus. la A. ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane.slava.. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. prediis. godine 8 HcTopujcKH laconHC. 10 F. 239. Sarajevo 1961. žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. Ljudi. npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU. vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. 247. Ilperjiefl. pominje vezivanje seljaka za zemlju. Miklosich. CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela. u Donjim krajevima 15. KH. Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža17. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. P. kn). 14 Desanka Kovačević. Ovdje se. 33. rofl. koji im je. HBaHOBiih. Mon. Naime. 1959. 245. to je. odvođeni u tuđinu.cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. koja se protezala uz Vrbas. oživjela trgovina robljem u . pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili.

II. 41. posebno Dubrovnik. U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika. Pored Dubrovnika. T3M. Pavle Šubić. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih. na primjer. veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima. proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI. 588. Codex diplbmaticus. Bosanski rudnici još . 132—134. Tako. To su u prvom redu vosak. u vremenu od bana Kulina do Stjepana II. Beorpaa 1954. Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe. to jest do dvadesetih godina XIV vijeka. trgovina sve više napreduje. 1. U unutrašnjosti Balkana. 125—147. 1287. kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. Dakle. kao bosanski ban. Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne. Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy. nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. Vinaver. proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. VI. 105—107. neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice. Kovačević. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci". U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. proširuju se i na ostale naše primorske gradove20. M. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora. odnosno XII stoljeća. dakle. 17 D. Smičiklas. čak. a sasvim rijetko iz Vrbasa. XLIX. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma. 12. XLIX. ona je još uvijek malog obima. CapajeBO 1937. Anali Histo rijskog instituta JAZU. izvozi se i roblje. pored Dubrovnika. mogli i prodati. HcropHCKH nperjie«. U svakom slučaju. u Bosni tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene. godine daje Splićanima široka ovlaštenja za slobodu trgovine. 1302. Dubrovnik 1953. 37—54.primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. znatno manje iz Usore. predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte. Zagreb 1908. gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske. B. 1937. M. a u susjedstvu Bosne. Srema i Livna. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene. 141—142. F3M. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 16 16 92 vjernost. što ranije nije bio slučaj. Pored toga. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. isti. nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje19. kože i poljoprivredni proizvodi. Sane. XLVIII» CapajeBO 1936. bana Hrvatske i gospodara Bosne21. a to isto dobili su i Rabljani od Pavla. poznatom trgu na ušću Neretve. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravoT. Cnapah. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. 18 V. a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. T3M. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. 27—36. KapaHOBiih. rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK. KapaHOBHh.

124. 76. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to. 93 //.mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX. i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. 10—11. FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee.nisu bili otvoreni što se. 124. Ponekad je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva. 19 Isto. Kovačević. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. u jesen 1346. godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. prema tome. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim . Xpa6aK. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka. « B. koje nije bilo izrazito žitorodno. ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh. TiiipKOBiih. 25—27. zadarski građani Matej i Aristodije. Jedna isporuka iz 1334. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati.000 stara zrnaste hrane*. roflmiiH. 76. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. Prema njemu. IIpoMem OKUULOM. 8 D. Xpa6aic. Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku. godine poslao u Dubovnik 2. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja. pa je vjerovatno da žitarice. koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata. HOBH Cafl 1969. i C. Kovaćević. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1. 21 Isto. uz stalne ratove sa Mađarima. dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede. 78. 176. Kovačević. 1 U Dubrovnik su 1339. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita3. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar. sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva. JtHHnh-KHejKeBHh. HOBH Cafl 1967. CapajeBO 1964. Trgovina u 10 srednjovjekovnoj Bosni. Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja. XII-1. 128. koji je. 19. oko 1200. nap. Eeorpafl 1964. išli su većinom u Bosnu. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II. — fl. godine. malo toga je ostajalo za izvoz. 123. prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime. na primjer. Fo. — D. — D. H33O3 oicuuiapuua. D. te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva. godine.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa. B. bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa4. 77. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 6. To su. 10. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. 19. Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena. 122. čak. Upor. X. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dušanka Dinić-Knežević. nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj. 95 Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee. O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. Capa-jeBO 1978. 128. ipak izvozi žito5. XIV. godine dopremljene izvjesne količine žita. PRIVREDNO BUĐENJE Iz vremena Stjepana II. 123. IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy. u stvari.

Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države6.) 8 fol. 33. dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu.krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik. 96 je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. Zbog svoje rentabilnosti. Xpa6aK. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. H3B03 Mcuuiaputfa. kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe. U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7. Xpa6aK. U septembru 1383. čak. a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. H3eo3 OKuiuaputfa. fol. B. 128. 129—130. 154. stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim. pa čak preko Dubrovnika za Italiju. ^HHHh-KHeJKeBHh. 77. 77—78. zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom. TlpoMeCu OKU&OM. IX 1335. fliiHHh-KHe->KeBHh. 8'. 20. ovsom i pšenicom.) 8 fol. U stvari. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. — B. Uža Bosna 6 Doduše. lb. 11. 20. dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica. Dok su ranije. U sjevernim. 8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. fol. VIII 1380. zatim ječam. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. pored planina. IX 1325. — JX. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom. ' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. 76. IX 1325. U dva navrata „pastirus" iz Bosne. U stvari. 124. 9 D. već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11. 126—127. HAD: Diversa Cancellariae (Div. doticala za izvoz. 28. u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. Xpa6aK. posebno Ankonu. S druge strane. docnije. — B. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca9. krajem XIII vijeka. nepoznatog imena. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. IIpoMeui MCUMOM. 10 HAD: Reformationes (Ref. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. 129. već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku. . Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja. bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim. Canc. H3803 Mcuiuaputfa. 12. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. XI 1336. izrazito planinskim. Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama. 23. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je. JJ. 15. 89. sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. lb. te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice. dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu.

br. 154. vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13 Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva. 11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. kao čuvari prolaza ili prelaza. a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju.. jer su bili u blizini Dubrovnika. 12. 2. naročito od početka XIV vijeka. ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. Prvi se pominje. Pored ostalog. Not. Docnije. je3HK H KH. godine. VI 1339. Eeorpa« 1959. 6. Bosni su priključene oblasti . CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa. 5'. CapajeBO 1963.CKHX My3eja. njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. 263'. nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15. Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo. iz posljednjih decenija XIII vijeka.a IleTpoBHh. rioce6Ha roflaita CAHY. 365.. ali se ovi. Pripajanjem Humske zemlje 1326. IX 1335. Not.a H. KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu. r. Osim toga. iz oblasti Lepenice. jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so. 11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom. Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva. T. vraćaju iz Dubrovnika.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. Vlasi. Canc. XI 1284. 124.HEHX. Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. Deb. X. 125— 127. prodaje tri konja za 40 perpera. Isti je slučaj sa Matarugama (1318). Burmaz sa sinovima. la K. 15. 1278—1301. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe držali brdska goveda i koze. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. FjiacHHK IjeTHH. IIoce6Ha H3^aH. predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. 135. Bogoje Dobrišić iz Bosne. Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. 11—22. 18. III 1334. Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke. Ltenafce 1977. 110. Doduše. rBypr)im. i to već 1297. konj je upotrebljavan za vuču u galerijama. stočarima albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara. Eeorpan 1932. fol. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama. Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaškog stanovništva. 108. obavljali svoje poluvojničke službe. HOBeM6pa 1961. fol. ^peMouiHHK. 197. IX 1284. 107. 12 . gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. Dubrovački trgovci kod vlaha. gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša. kao naoružani konjanici. U Dubrovniku su prodali stoku. naseljenim uz trgovačke puteve. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. JupeHeK. 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa. BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa. Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy. 359. držali su i svinje. 97 Mali brdski tovarni konji. H 25. fol. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi. 102. mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode14. godine Stonski rat. takode stočarima albanskog porijekla. HAD: Debita Notariae (Deb. najviše ovce. 13. ^IpeMoniHHK. za vrijeme Tvrtka I 1377. I. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist.te u ovo vrijeme vlah označava stočara.) 2. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele. Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe. T. Div. ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. godine)12. te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete. I.Uecaino KoBa^ieBHh. zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa. Cmviii03HJyM o cpeflH. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti. 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv.

Feudalni posjed u ovom slučaju je. S obzirom na to da sela nisu navedena. Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. CapajeBO 1963. Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva. Ragusina. Cmonapculao. V. 98 putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine. IX 1330. Gl. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. fol. Canc. posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta. fol. P. u' stvari. III 1335 itd. Not. VIII 1319. 22. brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena. 26. IX 1357 itd. nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe. sinu Hrvatina ključkog. Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. II. Gelcich. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka. 3. župa. 51. 17 J. II. što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. 223 (1326). koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. H 25. a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. Ova župa obuhvatala je 23 sela. 34—38. 22. 253 (1328). HOBeiw6pa 1961. uz stoku prodavali su vunu i suho meso. 179. kože. glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. BJIOCU U Maepo-gjiacu. Ova stočarska kretanja.. 11 fol. Gelcich.Trebinja. naseljene vlasima. J. 23. Bez brdskih tovarnih konja. Tpad)yHOCKH. Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću. HAD: Diversa Notariae (Div. igrali sve važniju ulogu. već su bili i važan predmet razmjene. nap. Mon. 22. dodjeljuje svome zetu. Karah. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika. r. ib. 29. II. KaTHh. Vlasi donose sir u Dubrovnik. Veoma važni 15 P. Monumenta Ragusina. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva. Eeorpafl 1978. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. u privrednom životu današnje Hercegovine. 14. 197 (1357). kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu. 15. X 1347 itd. Zagreb 1897. godine ban Prijezda. 114—125. a u Vrbanji četiri sela20. Canc. Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. 199. 14. CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. 144'. u „djedinu" dvije župe. 25'. Konavla i župe Dračevice. — K. 30. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest. Div. On je 1331. Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi. već pomenutom poveljom. 9. Div. prenos robe bio bi nemoguć. 194. 392 (1336). J np e q e K. ib. važnija i većih razmjera. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za svoje proizvode.'iaiuKux Kauiyua.) 3. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. Sva su sela . na dubrovačkoj pijaci. IV (3). Zagreb 1882. Vlaški sir (brenca. meso. Monumenta Ragusina. Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. fol. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. VIII 1285. IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX. fol. Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e. 183'. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune. koju 1287. VI 1343. CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom19. 37. O vunenim prerađevinama upor. 14 J. Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju baštine. pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16.

Mtinchen und Leipzig 1914. ali se zato sela uopšte ne pominju. 23 F. Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića. Pored sela pod Ključem. Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik. u plodnoj dolini rijeke Sane. Thalloczv stavlja 1323. I. III. 13—15. kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu23. oko 1323. L. a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)24. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata. Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela. 19 L. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno. kome . Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela. br. ako ne i više. Thalloczy. nije moguće. gdje je dobio osam sela25. jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. znači u župi Banjici. V. vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav22. Novim darivanjem iz 1353. jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. Starine. 81 Isto. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. ]Wi. Rački. J^HHHh. Pa ipak. 10—11. Ćorović — oko 1332. Thalloczv. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. više se ne poštuju granice župa. br. Thall6czy. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. 18 M. Za razliku od ranije prakse. 20 L. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama. Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. 7. br. sa izuzetkom Čečve. Zagreb 1889. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu26. Tu su dosta kratko navedene granice župe Plive. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda. 99 Prema tome. 11. IV. Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. Uglavnom su smještena u Banjici. VIII. Tako se> na primjer. A. str. 81 —82. kao što je poznato. na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. sela budu jedno pored drugog. Beorpafl 1937. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na vlastelinstvu koja je. Pored ovako krupnog feudalnog imanja. a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. VI. Naime. koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima. Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa. Od te polovine 1323. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380). vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. Solovjev — 1335. može se uočiti određen sistem. Prema tome.pojedinačno naznačena. a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas. koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda. mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane. 20—22. Studien zur Geschichte. posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planinske vijence. Studien zur Geschichte. čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima može odrediti. Pod Blizk). godine. ustanoviti gdje su se nalazila21. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima. VIII 1336. •• L. kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable. II. Stjepan II je oko 1330. kakvih je bilo u Konavlima. godine. Jakotino. XX. br. 119-120. 16—19. godine. god. prilikom darovanja vodilo se računa da dva. ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića. godine nalaze jedno pored drugog.

S druge strane. oktobra 1339. Tako. 224. deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca. 247. priključivanjem Zapadnih strana. Studien zur Geschichte. Splitom i Šibenikom. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. U stvari. postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika.. važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. 1897. Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30. XII 1400. Mon. 7. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine31. " L. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27.via Narenti". 1323. odnosno Duvna. kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. " F. 100 uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. Novi trgovački putevi. Nešto docnije. Zauzimanjem Huma. GZM. što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. Thallćczy. Poveljom Stjepana II iz 1332. Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine. kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu. 12. IX. Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu. Thalloczy. a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29.. Serbica. ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca. Miklosich. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas. Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. br. veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. 183— " F. Poslije spora oko carina. Serbica. godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. .. Neretva je bila i važan vodeni put. " L. pa su na taj način i 192. IV 1395. . prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava. 26. Livna i Glamoča. kao i od ostalih. našli su se sada u okviru bosanske države. koji su je jače povezivali sa svijetom. pod gradom Blagajom. Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća. 8. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve. Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Miklosich. U trgovačkom ugovoru koji 1404. tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države.1395. na primjer.via Drine". Međutim. Već u februaru 1326. glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i . od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine. Mon. Dolaskom Huma pod bosansku vlast. III. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima.

Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. glavni nosioci. koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana33. flecaHKa KoBaMeBHh. 229—248. CapajeBo 1954. M. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. VIII 1332. Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ EOCHU. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349). u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. 158. razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater. kako izvozne tako i uvozne trgovine. Dakle. Kovačević. Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana. ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika. radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. 31 D. zatečene tada u Bosni. sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro. koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu. CTOjanoBHh. mijenja se struktura trgovine. poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. iznosi 25. olovo i bakar. na drugoj strani Drine.Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. Dubrovnik 1931. 29—3. Sremskoj Mitrovici. izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju. Kovačević. 101 Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. U neposrednom susjedstvu Srebrenice. zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38. ali se na taj način bosanska država. 15. 17. Po svemu sudeći. Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora.000 perpera. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. Bosanska privreda. Venecija. vrlo poznatom trgu. Promet robe je u stalnom porastu. pod čijom se vlašću još nalazio. Isto. 159. posebno izvoza. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od šest mjeseci. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovački imetak. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar. Razvojem rudarstva. Orape cpncue noBeibe a nnCMa. U avgustu 1331. 15. među svim stranim trgovcima. Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik. o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana 35. približila. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. godine. Dubrovnik 1931. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari Sasi. Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože. koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. krzno. 28 29 D. Jh. I/l. ipak. Beorpaa 1929^ 43. te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje34. Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom. sirevi i vosak). U stvari. 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. bili su Dubrovčani i oni su. U svakom slučaju. Kos. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. 16. podstiče . Nagy. 33—38. ali je inicijativa mogla doći i od bana.

Narentum). Beorpafl 1955. 19. Kao već razvijeno tržište. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo32 Isto. u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti. pored imena domaćih ljudi. 1—2. 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. pored rudara Sasa. Pa^oJHHh. 19—20. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože.njegovu kopnenu trgovinu. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u užoj Bosni. Pa ipak. IIoce6Ha H3Aaita CAHY. CB. pa se. dok lokaciju Dvorišća nije moguće identifikovati. Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha. HAD: Testamenta Blagog djela 3. Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu. Eeorpa« 1960.de Bossine". VI 1347. baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. Čremošnik. To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu. Domaći ljudi iz zapadne Bosne. 1-27. fol.. što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva. 35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige. IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma. H 4>ojiiuiop( 102 vaca. zajedno sa Humskom zemljom. U oba slučaja radilo se uglavnom o manjim iznosima. Div. Kovačević. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana. Uz rudarske jame.H. I. O izvozu i uvozu: D. godine. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana. pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjovjekovne Bosne. GZM. oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke. 26. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca. fol.. Canc. zabilježenih u dubrovačkim izvorima. 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU. poslovali i van granica bosanske države. iako rijetko. Ostružnici. trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje41. 30—33. To pokazuje primjer Poznana Koštica. Gradcu i Dvorišću. — H. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku . navodi samo da su . Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT. ali ne i mjesto iz koga potiču. Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog39. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. i unapređenjem trgovine. Dok 37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo . koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. 1348. u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. Pavla Gizlića i brata mu Petra. Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu. Nesumnjivo. 1—18. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića. te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37.de Bossina". pa su. 11. . tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina. Pored Ostružnice i Diijeva. 286. Sarajevo 1929. uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38. i njihova imena pojavljuju se. koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima. u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. je3HK> Hcropnjy KH». okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. 18. 29. bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci. ■1* G. 15. čak. 59. XLI. još za vrijeme njegovog strica. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor.HHHh. nap.

vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu. Đ. 210. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. 32. sada se javlja i domaći novac. a na mjestu antičke Narone12. i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. XI 1334. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano. na lijevoj strani Neretve ili. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih država. koji je cirkulisao u Bosni. du42 O podacima iz Dubrovačkog arhiva. XLIX.Harnih. Vida. Frankavile. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli. 198. Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj. godine. U Drijeva se još uvozilo ulje. u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele. Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. Srda. Već od 1303. fol. 209. a zatim odvozila karavanima u zalede. oni se pominjil kao zakupci drijevske carine. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh. O značaju ove trgovine. 34—36. odnosno današnjim selom Vidom na mjestu antičke Narone upor. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. godine nisu sačuvane kreditne knjige. govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. Canc. jer od 1313. među kojima ponekad i one strane proizvodnje. O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju uoM>w. Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi). Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom. na potoku Norinu. 41 Značaj trga uočio je još K. Kotora i Sv. Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara. Tošić. Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije. a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. to se Dubrovnik. 88'. 109—147. do 1352. kompanjonu pomenutog Martina. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku. 17. 43 Đ. kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. *° R. a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima 103 . O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326. Pored Dubrovnika. — M. kod današnjeg sela Vida. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac.qjy. Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca. Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14. uskoro zatim iz Venecije. Eeorpa« 1938. koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX. Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH. a M. obično obraćao Drijevima. 21. a ponekad i u krajeve preko mora43. Tako je Bosna. već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta. Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. Tošić. XLVII. D. CapajeBo 1976. u prvom redu dubrovačkog novca. Div. naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. 11. tkanine različite vrste. pak. koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja. ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. Up. 18. Voje. Kovačević. te od 1340. Jireček. THM. knj. Tošić. 44 Već je 1344. TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee. pustio je u promet čak imitacije mletačkog. Pored stranog. na više mjesta. Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna. — I. u doba Stjepana II. došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog trga. Sarajevo 1976. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj. prvi period bosanske vlasti (1326—1357). Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj. do 1330. je K. KoBaieBHh-KoJHh. Klovije i Rekanatija. dao Krvašu Držiću. . XXI—XXVII. 38 D. Trg Drijeva u srednjem vijeku.

javljaju se emisije domaćeg novca. ona nije potisnula naturalnu privredu. *• D Kovačević. 104 brovačkog i srpskog novca46. kao što je razvoj novčarstva. Godišnjak Društva istoričara. a u Dubrovniku od 1337. poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. godine. Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku. 45 JI. — Desanka Kovačević-Kojić. 36. 45—47. već sredinom XIII stoljeća. XXXV. te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47. *' noeejbe u UUCMO I/l. Sarajevo 1984. 15. 105 . KoBa^eBufc-Kojuh. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci.. 21. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.ne smiju slati stoku u Apuliju. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina. U povelji iz 1332. niti obuhvatila sve oblasti privrednog života. VIII 1332. 22. u doba Uroša I. Međutim. FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee.1 u srpskoj državi. 44.

Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka. kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva. Pored članova plemićkih rodova. Tako je u periodu od 1372. Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije. Annales. snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne. 107 . To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice. naročito u pojedine gradove i krajeve Italije. Osim čuvenog rudnika Olova. godine). nesumnjivo. Pored Ostružnice. sociites. te postao carinik. Pariš 1960. bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate. 1 1 braće Bokšića. dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova. zatim bakrom i olovom. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je. Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice. s jedne. Pored Venecije. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. kraj naročito bogat srebrom. kao i srpskih rudnika2. i u otvaranju novih rudnika. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. posredstvom Dubrovčana. u Busovači se od 1371. O Trgovini olovom. već od 1365. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. 25. 26. sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. Desanka Kovačević. a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene3. olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje. godine javlja se rudnik Fojnica. kao i u susjednoj Srbiji. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova5. Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne. Od stočarskih proizvoda. ima više sačuvanih podataka.///. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. Za razliku od evropskih rudnika. godine kopa željezna ruda. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne. civilisations. Takav je slučaj D. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra. Kovačević. 248—258. kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno opada. Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne. do 1391. snažan podsticaj proizvodnji bosanskih. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. kao što su Sicilija. Les mines d'or et d'argent. preko Dubrovnika u Veneciju. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je. mars-avril. smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. s druge strane. economies. Firenca. stalno raste. zbog načina na koji je bila organizovana. Gaeta4. kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. u prvom redu u Veneciju. ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće1. Piza. Naročito se Zore društveno podigao.

dabrovim i drugim kožama6. plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2. Kovačević. 108 Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih službenika9. pored razvoja rudarstva. pozivali bosanski vladari10. Krekić. Uz tkanine. 16. Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje. i to u prvom redu vosak. Trgovina u srednovjekovnoj Bosni. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. tokom prve polovine XV vijeka. II.od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. Razvoj i organizacija carina. zatim jagnjećim. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije. 7 D. 12. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne. koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik. C. 9 D. ulja. Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira. kao srpskom vladaru. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu. Kovačević. U izvoznoj trgovini. VIII 1371.000 perpera. 54'. njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine. Krekić. Postepeno je rastao i broj onih D. našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. ' 8 Isto. D. Kovačević. Za razliku od ranijih bosanskih vladara. i to u Veneciju. TiHpKOBHh. 14—19. koja će vremenom dobijati sve veći značaj. neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine. U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva. a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. 231—232. Novi Sad 1957. goveđim. 33—34. godine. ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. Canc. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. počele su se pojavljivati malvasija. Div. Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. a naročito proizvodi pčelarstva. oduzetu silom. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. šteta nadoknaditi iz državne blagajne. fol. Radilo se o ovčijim. 13. Doduše. koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim susjedom. Čak se predviđa da će se za robu. ' B. Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. pored trgovaca. U stvari. glavnog domaćeg tržišta soli. 5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza. Tvrtko nije izdao ni jednu . neophodan za život ljudi i stoke. D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 36. ali je vodio u tom pravcu. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so. išlo je na ruku. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku. i iz Dubrovnika. Medu njima. posebno rudarskim proizvodima. 23. * B. Kovačević. Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne. neometan samovoljom feudalaca. 33. daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. ribe i soli8. 27—30. 97. Kovačević. Predmet izvoza su i konji. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka. 3 31. 32. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi. artikal široke potrošnje. širenje državne teritorije. drvo i žitarice. 32.

Trgovi u užoj Bosni. noeejbe u um/na. javlja se prvi put 1355. uopšte kovao svoj novac. GZM LV. trgovi Dvorišće i Gradac. koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne". Kovačević. naročito na unapređenje trgovine. U Srebrenici je tako. 218. na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu. na području bosanske države. 24. I pored toga. godine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva. I/l. kao i vrste rude koja se tu kopala. docnije više ne javljaju. Canc. 18. S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu. koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana13. Sarajevo 1943. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 27. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog. Upor. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju. 10. Uporedo sa domaćim. " Isto. Tako se. godine. 226. 83. već u drugoj polovini XIV vijeka. 10 11 osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. poslije 1365. kako trgovina željezom nije bila rentabilna to . Ren g j eo. M. D. 69—70. 80. fol. zatim Foče i Ustikoline12. Tako. 6'. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon11. Srebrenicom i Novim Brdom. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače. 35—36. pa i olovo iz susjednih rudnika. J[HHHh. br. moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova. Nije pouzdano da li je Tvrtko. s jedne. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju. vladarsko i političko središte bosanske države. I. I. augusta 1380. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini. 17. 227. već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. Voje. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom. u blizini Srebrenice. na primjer. Podgrade ispod Visokog.povelju dalmatinskim gradovima. kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. Kreditna trgovina. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. poslije proglašenja kraljevstva. D. 11 Pregled literature o bosanskom novcu. Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima. Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve više povećava. Kovačević. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko. na primjer. 51—52. Novci bosanskih banova i kraljeva. postojala kovnica novca. koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro. 237—292. 13 Div. Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. godine i uskoro postaje važan trgovački centar. i rudnikom Olovom. uveliko je kolao i dubrovački novac11. s druge strane. 23. Njihov uticaj. IV 1378. godine. nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. 3a uctuopujy pydapcuiea. poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. nap. VI 1387. najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. ali je činjenica da se 1387. sa privilegijama za slobodu trgovine. kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi. kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima.

vodila je za Srbiju. JjHHHh. koja se tu od davnine ustalila. nego u centralnoj Bosni. Već od 1366 godine. Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. Saobraćajna arterija. razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. godine u vezi s karavanskom trgovinom. rudarska naselja u srednjoj Bosni. među njima i gornje Podrinje. nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca. Pored Dubrovčana. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni16. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. Naprotiv. KoBa^eBHh-KoJHh. te se na tim osnovama Olovo.via Drine". 34—41. FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee. sa trgovima koji su se tu nalazili. inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. Zbog toga su i trgovi.. gdje se kopalo srebro. godine kada se prvi put javlja u izvorima. g. trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče. a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17. Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju. koji se prvi put pominje 1376. Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. Ova oblast 15 #. a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka. poslije Srebrenice. . Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. kada se prvi put pod ovim imenom pominje. poznata pod imenom . 51. koji se tu javljaju.Busovača. trgovina olovom je bila vrlo intenzivna. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika. pa pojedini od njih postaju dubrovački građani. I. O usponu Srebrenice: M. 110 počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. 3a utiuopujy pybapciuea. u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom. sa naseljem Sasa i Dubrovčana. nisu snažnije napredovala. 50. 54. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama.

CHMno3HJyM . IIpHJenoji>e 1981. IIpiijenojBe 1976.. stočarskih proizvoda. III. čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. biber itd. u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. Ono je. 111 . Tako postepeno od trga solju. III. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg. Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha. 237—238. IX. HOBH Ca# 1966. sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. TiHpKOBHh. Firencu i Ankonu. ulje i tkanine. u drugoj polovini XIV vijeka. kože i voska sada se izvoze velike količine olova. Već 1372. krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra.a IleTpoBHh. ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon24.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva. Domaći ljudi.eBHha. bilo otpremano u Dubrovnik. 18 MmieHa FeiiHh. za Veneciju. JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y. Vino. Utvrđenja Brštanika i Novog. Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku. godine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. 39—85. dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države19. Xpa6aK. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli. ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa. Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika. Pored žita i stoke. B. mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. npujeuojbe y cpedneM eexy. III. 159. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. naročito od osamdesetih godina XIV vijeka. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog. izvozilo se. morskim putem do ušća Neretve. 17 16 direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika. VIII. Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700). Privremeni gubitak Drijeva. za domaće potrebe. Mesinu. 211—223. KoBaMeBHh-KoJHfe. U decembru 1382. 19 Đušanka Dinić-Knežević. blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena.. pored Dubrovnika. Drača. JJ. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa. Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik. a mnogo češće. Ankonu i Firencu. bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada. preko Drijeva. zatim trgovci iz Firence i Ankone20. Venecije. kao i niz drugih artikala (narandže. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani. 148—149.ona se sve više doprema iz Valone. Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa Byha". a odatle rijekom do Drijeva. npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy. predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. u talijanske gradove Veneciju. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu. IIpnjenojBe 1976. kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka. Roblje sa Drijeva. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. postavljali svoje stalne konzule22. Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee. 41—44 C. glavnog domaćeg tržišta soli. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21. Brindizija i Krfa 18. Eeorpaa 1955. 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa. naših primorskih.Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn. "Byptjin. te prekomorskih gradova. podignuta za odbranu naselja.

Tpi JJpujeea. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. Trg Drijeva. prvenstveno Srebrenica. Dakle. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja. JX. ** JJ. Tu je takođe organizovano tržište soli. Trg Drijeva u srednjem vijeku. i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik. Tošić. upor. Tošić. KoBa^eBiih--Kojnh. tj. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. Rudnici. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. na kojima je došlo do formiranja novih rudnika. Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase. Xpa6aK. 122. zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište. Đ. D. Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine25. H3803 ofcuutapuifa. " Đ. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato.Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. a trgovalo se žitom. KoBa*ieBHh-KojHh. Dinić-Knežević. oni svakako nisu imali veći značaj. 112 vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. . Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva. 49—50. 21 V. trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku. Trgovina bosanskim robljem. 123. a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije. S druge strane. Trg Drijeva u srednjem vijeku. O usponu Drijeva u XIV vijeku. 123—125. 45—49. međutim. te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. 128—130. D. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. vjero20 B. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova. kao i ostalim artiklima. vinom. blizu ušća Neretve. J]|HHHh. srednjeg Podrinja. ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja. a zatim rudnik Olovo. 122. Trgovina žitom 106. Vinaver. a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča. Glavna područja. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija. Raseljavanjem Dubrovčana. Tošić. karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove. FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee. Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu. bila su: rudarski bazen oko Srebrenice. iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. 23 M. dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju.

ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. KoBa^eBHh-KoJHh. PRIVREDA SELA 113 O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. godine i sumarni defter iz 1468/9. Tonmh. 115 Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. godine nije publikovan. odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. Centar za Balkanološka ispitivanja. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve. Tako svi posjedi sela u Vrhbosni. prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3. Pored svjetovne vlastele. 128. . i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. O značaju ovoga deftera uporedi: N. godine za bosanski sandžak 1. 1976. 1390—1512. 10. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure5. te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš. Godišnjak XII. Aličić. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe. 37—50. 1—658.23 Ti. godine. Filipović. A u defteru iz 1533. a A.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX. t. godine2. godine crkva sv. te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza. u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja. naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu. knj. bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni4. N. Vlastelinstvo Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele. Orijentalni Institut u Sarajevu. Beldiceanu. Sarajevo 1974. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. Krajište Isa-bega Ishakovića. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. 1 H. IV. S. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. S. To su popis bosanskog krajišta iz 1455. bar u prvo vrijeme nakon osvajanja. Zbirni katastarski popis iz 1455. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. 212. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. Prema defteru iz 1468/9. Aličiću. 235—249. koji su popisani kao has Isa-bega. Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica. posjed carskih hasova. i fl. Dolaskom Turaka. Pariš 1964. Zatim. godine. EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y. Sarajevo 1964. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare. ANUBiH. Šabanović. II: Reglements miniers. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja. 1985. rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee. Anđelić. Defter iz 1468/9. Orijentalni institut. 1—167. 3 P. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. roflHnra. Upor. poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. 1. koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). 50—51. jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. godine. XXI —XXVII. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja". Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti.

27. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'. 5. medu hassa-zemljama. uključujući Trebinje i Konavlje. jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. poznati u Popovom polju. Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee. ubjedljivo dokumentovanih. imali feude u Bosni i Srbiji. godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja. posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. 189—190. Poznato je da su i pojedini Dubrovčani. 38. Isto tako. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići". Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. 39. Filipović. 401 —403. — N. imao je posjede. godine. Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika. odnosno sela u župi Luci. 6 A. Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika. Eeorpa« 1959. ' C. Handžić. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić9. 461— 480). knj. 4 U bosanskim defterima. susreću se zemlje koje nose ime „crkvena". kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća. sin Dore Bokšića. Prilozi za Orijentalnu filologiju. stekavši naklonost vladara. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili. inače veoma uspješni trgovci. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. Franjevački samostani su takođe imali posjede. 10.Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići". naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. Sarajevo 1978. Dabiživ Latinica. Sarajevo 1970. koji se već računaju u vlastelu. godine. Filipović. 139 —149. kao i u unutrašnjosti Bosne. a obuhvatale su 116 . Filipović. N. dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice. u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti). pa 1 u imenima mezri. Godišnjak VII. koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. protovestijara kralja Tvrtka. tj. ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". knj. XVI. burnih. • U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje. 28. nap. — M. odnosno „carine". godina XXV—XXVI. Hadžijahić. posebno u defteru iz 1489. Osvrt na pitanje islamizacije. Upor. Međutim. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima. i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. Handžić. kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. 403. Poslije ovih istraživanja. 11. što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. U Konavlima. Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU. dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. Sarajevo 1976. oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. smatra se da su ove zemlje. Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. Ista razlika između slobodnih baštinika. Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta. Rudnici u Bosni. TiHpKOBHh. čak. Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika. — N. A. Tako su fratri crkve sv. Godišnjak XIII. Sandalj Hranić u jednoj. koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. Nikola. a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. HCTOPHJCKH nacounc. (M. Slansko primorje i župu Konavle. imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta. kao i zemlje zvane „crkvišta". a Radoslav Pavlović u drugoj polovini. ali je on neposredno koristio samo dio zvani „carina". 151. Zemljišni posjedi „crkve bosanske". imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. Historijski zbornik. Zagreb 1972—1973. dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu8. jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici.

Pored ovih krajeva. koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države. pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. u njima se javlja i naziv „begluk". izraz „crkvena * C. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja. onda i . BjiarojeBHh. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. bilo ukupno 1719. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu. u doba domaćeg feudalizma.crkvena zemlja". o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši. Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku. koje se često nazivaju stupovi. Osvrt na pitanje islamizacije. IV (2). 9. Ovaj posljednji sačuvao se naročito u imenima njiva. a ne samo u dubrovačkom zaleđu. 257. u defteru iz 1477. može se konsta-tovati ova ista pojava. dok su zabitna mala sela i zaseoci. Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova. Pored osnovnog značenja. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama. nabraja. godine vidi da je na prostoru. još samo pojedinačna sela i porodice. po pravilu. ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu. odnosno u Popovom polju.topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju. O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče12. Povelja kralja Ostoje. 188—189. Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države. 3eM. a to . sa velikom sječom šume. a zatim livada11. Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta. kao i domaći nazivi „carina" i „stup". Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. bila raširena ustanova vlastelinske rezerve14. i Gl. 189—190. onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka. Isto. Za razliku od Dubrovnika. Pored toga. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu. 400—401. a ako pripadaju crkvama ili manastirima. nap. koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. M. koji je tom prilikom popisan. nalazila po selima. Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup". korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. Pored hassa. Beorpaa 1973. tj. sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika.oranice i vinograde.. godine10. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446. Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae. još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. 11 N. ukazuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje. TinpKOEHh. uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice. izdata 1400.5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva. godine. godine. Upor. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve. postojanje stupova. Filipović. doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. 10 117 zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu. Postojanje carina u Slanskom primorju. tj. išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve13. na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja15. naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. U stvari. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija. bili bez vlastelinske rezerve. vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala.

Osvrt na pitanje 118 krajevima. 154. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. Mostar. nazivao se dvor16. Nevesinje. P.je naročito važilo za mlinove. 401. koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup. Osanica. — A. čak5 i pravo značenje zaboravljeno. Aličić. ls N. 404. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan. Naime. Kukanj. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). 66.ua/ba). Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela. N.. morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi17. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je. Gašparević. Obrađivana je radnom rentom. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. CB. 368. Filipović. a uslovi pogoršali za seljake koji su davali više plodova nego ranije20. 396. III. 405. Trebinje. nap. Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH). Na osnovu toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. 433. 324. Upor. Filipović. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. Međutim. Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja. 333. Dabar. Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa. Aličić. 594. Filipović. sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde. 440. 324. 4 i 5. 351. Vidogošće. prikupljena je toponomastička grada. pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. S. stupe i samokove. EjiarojeBHh. Sarajevo 1965. 401 > N. livada-Dvorište (Kukanj). što mu je pružalo mogućnost da pojača eksploataciju seljačkog rada. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. Poimenični popis. 569. kako arhitektonski objekti. i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. Samobor. Osvrt na pitanje islamizacije. 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup". 558. dvorište). Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta. Prema tome. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac. U defteru iz 1468/9. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji18. a četvrti radu. uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. 210. Napomene o islamizaciji. 1485). JepeMiih. Blagaj. Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa. 397. drugi volovima. Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni. — N. kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor). Zagorje. 11. i to u nahijama Bistrica. 15 N. Radovi NDBiH. Filipović— R. Poimsnični popis. kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote. Samobor i Soko). 16 N. Kukanj. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. Vrhbosna). Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim 12 islamizacije. Brod. dvor. Osvrt na pitanje islamizacije. naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica. . Mileševo. feudalac mu je pored zemlje davao sjeme. Filipović. Filipović. U defteru iz 1477. zatim vinograd sa nazivom „dvorište". zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9. 401—406. Sjedište feudalca. 443. 413. 549. 403. — A. feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup. 303. tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga. S. 362. M. Mostar. 96. treći sjemenu. 342. od kojih je jedan odgovarao zemlji. 3eMjhopaČH>a. jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e.

Zemljoradničko gazdinstvo Za privredu sela. pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva. Osvrt na pitanje islamizacije. 1963. onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake. Sarajevo 1982. BjiarojeBHfc. 76'—78. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela. Međutim. 401. kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji. Div. Popis Hercegove zemlje. seljacima malo je poznato. U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje. Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. TiHpKOBHh. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus". to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka21. 3eMA>opadma. 1. ratova i pustošenja. Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka. 189. Dušanka Dinić--Knežević. Filipović—R. Fjiac CAHY. liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee. Šunjić. kotline itd. godine. Eeorpaa 1974. sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu. bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9. 3701 neoženjenih. 403. 83. 190—191. roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa. Osvrt na pitanje islamizacije. TiHpKOBHh. kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. KH>. 119 Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. pored prirodnih uslova (šume. Filipovića. 242. HOBH Ča« 1973. Filipović. već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. Filipović. što govori da su ova. 402. O 21 . planine. fol. 11. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri".). zemljoradničkim naseljima. Konjic 1975. kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki. XVI/1. Sigurno je da je i ovaj teret sve većih obaveza. doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22. Xpa6aK. 56—58. — B. 18 O zavisnim. 20 C. Anđelić. 245. kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja1. VI 1453. 69. Historijski spomenici Konjica i okoline. koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8. Not. kao nezaštićena naselja. 404. TiHpKOBHh. 273—276. P. M. Isti. 93 udovice i 234 muslimanske kuće. 296— 298. 37. „tleiuapiuuHa". Upor. 400. pored turske opasnosti. pa čak i o njihovom nazivu. i ova pusta sela treba uzeti u obzir. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-posjedu nema njiva.) bili su važni i drugi činioci. klima. U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee. Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase. 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v. 70. jer su vlasi posebno popisani. 400. To su bili zemljoradnici. naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. CCLXL. — C. Ktt. već i imena njihovih N. Pribitscho Rataich de soto Choc. 39—62. U ranije vrijeme. Upor. koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju. 18 N. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. 7. Gašparević. 2. 38. 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava. njihovoj veličini. N. — N. Andelić. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. i M. 191—192. TiHpKOBHh. Histo- rijsko-geografski rječnik. Osvrt na pitanje islamizacije. Filipović. C. Međutim. Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa. Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa. VII-1. 272—273. " C. 241. može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera. O selima. nap. Bobovac i Kraljeva Smješka. 188.17 P. zavedeno je 1742 sela. prema navodima N.

Djela NDBiH. CLXXXII. Kako je Čitav defter. Osvrt na pitanje islamizacije. Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska). 1976. 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee. Uvod (I—III). Kako je to bilo uobičajeno.. knj. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu. Filipović. pripojena je bosanskom sandžaku. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. XIV. to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. imala je granice na Cetini. 44. ali su se i dalje. u dolini Lima. te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan. gotovo sve do kraja XV stoljeća. Sarajevo 1959. Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. godine. TiHpKOBHfc. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima. 406. 117. u smislu timarsko-spahijske organizacije. 243. — H. 116. 120 starješina. Poimenični popis. raspoređen na hasove i timare. 256—257. 237. Bosanski pašaluk. 1 N. kao zasebna upravna jedinica. Zbog toga je. IIoce6Ha H3naH>a CAHy. godine. kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova". Bosanski palaluk. vododijelnici sliva Prače. VIII. Aličić. godine osnovan je hercegovački sandžak. S. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare. kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukčića KosaČe po njegovoj tituli. Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a. flHHHfe. Beorpa« 1940. Početkom 1470. te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. 156—167. u doba hercega Stjepana Vukčića. Beorpaffl 1964. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. 2 N. Šabanović. započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477. 65.De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona). — M. kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka. knj. kao prvo. T-nac CAHY. na Tari. H. 66. 487—500. A. C.migraciji . Šabanović. TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Duboštica Zagorje Mileševo Mostar Goražde Dabar Poblaće Neretva Borovac Popovo Blagaj Drežnica Trebinje Konac Polje Viševa Kava Gacko Kom sela 121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 domaćinstva 1707 1220 1212 1076 neoženjeni 355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24 2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 — muslimani 56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 — 19 — — — — — — — — — 2 — — Ljubuški Viduška Todevac Ljubinje Krička 735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 __________ . nakon terito rijalnih promjena. 156. Filipović.

Samobor (Pribud). Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu. obrađene i neobrađene. 234. 301. da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama. 564. 173—224. stoljeću. 378. A. 18. Sarajevo. 12 sela u Humskoj zemlji. dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja.krajnje oskudni. Aličić. itd. a ponekad i imena njihovih vlasnika8. nalazila napredna poljoprivredna sela. nalazi u nahijama Soko. S. 363. iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. 364. oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina. obrađene i neobrađene. 494. 482. Miklosich. KH>. — F. 5 A. Sve ovo navodi na zaključak. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. 239. vinogradima i mlinovima6. 246.H. Duboštica i Mileševo (preko 500). Aličić. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje. Krčevine u nahiji Kava i Soko. GZM. na više mjesta. i 16. oblik i veličinu oranica. Vlasi. i P. CHNOKOlUdfHH. a Osanica. Mon. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. 111. ugarskoga kralja. 210.^ 65. na više mjesta. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Poimenični popis. Poimenični popis. kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. JHKMIH. XI 1465. naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. Aličić. na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima. određivao broj zemljoradničkog stanovništva. ran. • Tako se javlja selo Stupovi. Tu se između ostalog. Domaći izvori su. I. 343. 414. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva. • F. AHU^AMH . IX-1. 494. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju. N. napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja4. 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia. lokalitet iznad Foče. kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. A. PHENHU. S. 4MHHMH H /tMHIIHlfJH. 577. 2. S. pominju se u povelji Matije Korvina. C BHNOPpdAH. voćnjacima. Listića pod turskom vlašću u 15. Beorpafl 1967. kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine 4 A. Mm. XXV. B0A<»mH. 551. Za razliku od stupova feudalnih gospodara. Filipović. podesnih za obrađivanje. Često su navedeni nazivi oranica. Aličić. na lijevoj obali Drine. Upor. njive i stupove. Kukanj. veći komadi obradivog zemljišta. između Foče i sela . Miklosich. Dubrovčaninu. da su se naročito u dolinama rijeka. a pored prirodnih bilo je i drugih činioca. vrtovima. navode oranice. na više mjesta. Priroda zemljišta je uticala na kvalitet.Gradac 2 8 1 — Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se. S. MHxaJbqnii. 1 121 Pored podataka o bogatom šumskom pojasu. 397. U svakom slučaju. Ako bi se. Serbica. Bistrica. Ima dosta toponima. Jedino se ponekad u poveljama navodi. 552. inače plodnom kraškom polju. CeAuiuiua. 417. XXIV. broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela. 102. 441. c rtSjroBH. Serbica. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna. kojom poklanja fratru Aleksandru.. sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000). Poimenični popis. 576. S. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava. godine. 7 Isto. Filipović. obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. N. neoženjenim i muslimanima. N. te su tako nastali njihovi stupovi. Upor. kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. trebalo bi imati u vidu. 242. da se najviše sela. rani turski defteri češće pominju oranice. 8 Oranice.

voća. Opširni katastarski popis iz 1455. Kako feudalna renta. ali je ono bilo različito u različitim krajevima. slamu. 1972. navedena je i njihova vrijednost u akčama. svinje. a pored ovih količina. JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu. 102. — N. bostana ilana. 321. 263. koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. O privredi sela. košnica i lana. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže.XacXoHa. Historijsko-geografski rječnik. — A. posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Psari su krčili zemlju. 1485. — A. i M. Sara jevo. A. 406. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. 357. stupe. bilježen je zajedno12. 125. S. manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena. Osvrt na pitanje islamizacije. Aličić. 53. i M. — A. Za druge proizvode (povrtlarstvo. — M. HcTopnjcKH rjiacmiK. JepeMnh.Bastasi. ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. lana i voća. Olovo. — N. svinje. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat. mlinove. Filipović—R. zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi. 122 . sitnu stoku i mlinove. 38—47. 180. pokriveno šumskim pojasom. EjiarojeBiih. Aličić. Beorpa« 1969. to smo i njih naveli u donjoj tabeli. Upor. Upor. 3eMJbopadyba. Ostala. 548. Orijentalni Institut u Sarajevu. kao i njihov ekvivalent u novcu13. i M. 551. 50. 120. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika. BjiarojeBHh. Prema tome jedino preostaje. 424. Sarajevo. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve. Vratar. Listića pod turskom vlašću. Filipović—R.3sodfba Kocoea. što označava obradive površine dobijene krčenjem lugova. za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. Poimenični popis. S. pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. godine. Gašparević. 3eM. izvedenim od laz. kao i druge oblike privređivanja na selu. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama. 386 itd. 96. ls Isto tako. O toponimu krčevine upor. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije. (Goražde)10. sređena po nahijama. na primjer.-bopadn>a. Filipović. prosjek rente je najveći u velikim selima. U defteru iz 1477. pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice. 90. Gojin Laz (Lepenica). Višegrad. 327. 3eM/bopadn>a. plaćani su takode u novcu. naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. Gašparević. S. 12 Tako. šuma i gora11. M. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela. godine pominju se njive nazvane Laz. I ostali porezi za sijeno. 103. Upor. Historijsko-geografski rječnik. bostana. Višegrad. kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu. Historijsko-geografski rijećnik. Po pravilu. 168. Gašparević. B. Aličić. Poimenični popis. 112. 11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar. I. 83—91. Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura. Filipović—R. 1489. ni mjere nisu dovoljno poznate. bostana i košnica. Upor. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda. — P. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva. voćarstvo. 1540). I danas u selima Gornji i Donji Stup. Zagorje). a opada u srednjim manjim. BjiarojeBiih. valjalicc. da se za svako selo samo konstatuje. 1516). Međutim ima sela. a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda. Oblast Brankovića. Selo Psari u Sarajevu (1485. za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva. — N. Poimenični popis. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. EjiarojeBHh. 78—82. BjiarojeBHh. Ilojboupuepedha upou. na području Sarajevskog polja. kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru. Aličić. Xpa6aK. 80. Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno. S. 3eM/bopadna. S druge strane. 97—98. 10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468. pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. — N.

š.123 »o to ^. .'i -75' . a a-.aNO^ooO'vO OJ N) I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl i—* h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O.'to^r.OS OS OS OJ I OS to t— OJ -J 4* o^ l/l s -J o .I _ tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO _! |_ ^ — (O tototoujonos-JOsooOtoo ■|. i M s-rg-as- OJ OJ O t o o o o s KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ NJNitooj.OJ — IO I " OJ H.00000s Ul IO *• tJ IO I 00 —• I *-* 00 O OJ IO —J 00 v.aS<a F.e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a n ŁŁ • 2. < a ** a 3' a "• a t 'IT. . | | | tt | - .o ~ to ^ = tJ -* Ni t— k t-A i—» I -I \~« IO IO OJ to hOJ 4^ ^ - \D IO CT> ^ NJ ^* i— O ON -^]|OtOH-4i.pi.X°.

OS IO IO SD OJ OJ <Đ IO š to 00 Ui Os s Pšenica Ječam Proso Zob Raž Krupnik Bob Bostan Voće Mošt Vinograd Lan Svinje Stoka Košnice Mlinovi .SO Os -J l/l OO -J Os O IO 1 to 00 to S OJ Os IO 00 © 1 OJ OS l/l OJ Os 00 OJ OJ J> OS on IO 00 s 00 IA >o NJ IO Os l/l OJ OJ ~J to © OJ o n N) 4^ >~n ui OJ H.to OJ OJ 0 0 to os OJ OJ IO OJ l/l Os OJ \o l/l SO l/l © Os to OS Ł o o s OJ OJ -J os OJ OJ O OJ s 4> os l/l OJ Os gs oo SD OJ OJ OS so to H.

Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna o CM . Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas). a proso je. II. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela). Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. pa je. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. na više mjesta. dok livada i pašnjaka ima mnogo više. gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une. prosa.)17. Rudnici u Bosni. a zatim u nahijama Zagorju. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica. Handžić. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine. 3eMJbopadn. Aličić. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika. Sane i Plive. Listića pod turskom vlašću. gl. a zob lošija od ječma. Mostar. i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini. Unca. gajile su se i leguminoze. Od svih vrsta žitarica. Poimenični popis. 17 Upor. — A. 9. A. kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II. 118—120. Upor. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa. biljke sa mahunastim plodovima. sa malim izuzecima. gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje. talijanski proso. Na trećem mjestu dolazi ječam. 7. pored toga. 21—22. 3eM/bopadna. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine. u nahijama Trebinju i Popovu.a. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne18. koristili su siromašniji slojevi. gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. Pored žitarica. Istina. i M. čak. samo u neuporedivo manjim količinama13. posebno Split. Popovo i Trebinje. Bistrici i Borovcu. koji je nešto boljeg kvaliteta. samo u krajnjoj nevolji. Napomene o islamizaciji. Naročito je bio raširen bob. dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb. Inače. Samoboru. kuvano u vodi ili mlijeku. O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora. izuzev zobi. Filipović. zobi. Aličić. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Hercegovine. koje su kao varivo služile za jelo. Osanici. žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove. Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. na više mjesta. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. 8. II. nap. 102. S. Upor. Pa ipak. A. davalo i neku vrstu kaše19. A. jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). Poimenični popis. gl. Ječmenište itd. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo 14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. 9.I SS g r Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. a znatno iza njega proso14. 163. ječam. s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj. 99. BjiarojeBHh. i to. Dakle. S. kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište. u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma. nap. — M. Aličić. 16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. 18 N. EjiarojeBHh. S. krupnika i raži.

97. Međutim. Les actes đes premiers sultans. kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. Tako se. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja23. fol. Fojnice i Kreševa. potrošačkih centara životnim namirnicama. Poimenični popis. 557. godine pominju se sela Hmeljine i Ječmište. de foris 3. plaćala se dažbina za bostan. — A. Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. zvornički. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve. 15. Handžić. 574. Za razliku od ostalih obradivih površina. S. 1. I. već u prvom redu povrće. Bilo je takođe i bijelog luka24. M. 24 A. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. Xpa6aK. 118—120. 130—131. Aličić. Grahovište (Osijek). JJ. 278. A. 125 ili leća. 21—22. S. Upor. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk". Aličić. 248. repe i kupusa. 170. razna zelen. 261. izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus. 45—46. S. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. U defteru iz 1477. crnogorski i skadarski sandžak. u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići). najbliži gradu i podgrađu. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja.tom dubrovačkom drumu. Fpadcna uace/ba cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee. H3803 Mcuuiapuifa 125. iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. 212. vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. XI 1473. A. S. Lam. Vjerovatno da je. južne i istočne današnje Hercegovine. 361. VIII 1412. Ječmenište (Mihaljevići). 345. što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. M. Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. godine. 388. 377. Aličić. 48. 311. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje. XacXma. 3eMjbopadn>a. M3803 oicuuiapuiia. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine. Listića pod turskom vlašću. 309. 17. na primjer. KoBaneBHh-KoJHh. zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. Xpa6aK. O značenju riječi „bostan" upor. XII 1442. III 1447. 25 N. a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. Ipak. i to obično uz kućt. Upor. godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. Uojboupuepedha upou3sodna Koćom. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. 385. Historijsko-geografski rječnik. 18. na primjer.03. ib. 260. Porast trgova i rudnika. 18. 311. Tako se. Not. 3a uciuopujy pydapciuea. hercegovački. Grah: Isto. tj. U Hercegovoj zemlji. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik. Poimenični popis. A. Poimenični popis. 3eMjbopadH>a. Opširni katastarski popis iz 1455. fol. 161. godine. — N. Not. 103—108. 23 Div. vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima. 344. Aličić. 57. I. 294. naročito oko Cernice. JepeMHh. 5. 397. Oblast Brankovića. 29. fol. 18 E. u Borcu. uspijevala 20 Leća: A. Naselje Lukov Do pominje se 1468. BjiarojeBHh. 22 P. Jedan dio zemljišta. 280 (crveni luk). Poimenični popis. naročito crnog graha20. 376. Beldiceanu. Monumenta turcica. 250. kao danas. 129. Gašparević. Rudnici u Bosni. S. Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". — B. BJiarojeBHfc. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha. EjiarojeBiih3eM/bopadH>a. vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. pored bijelog i crnog luka. 19 M. Sarajevo 1957. U defteru iz . 27. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. 339. 303. Zobište u Slatini itd. 551. kliski. Xpa6aK. 30. Da je tako. 273. Poimenični popis. 557 (bijeli luk). Aličić. Filipović—R. kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)21. 293. Aličić. B. 284. 286. 242. pretvarao se takođe u vrtove. jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"2ft. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. 272. Kanuni i kanun-name za bosanski. 61'. M. I. 603. 389. 98. S. 266. 21 A. II. 398. 304. jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. gdje lubenice. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25. 485. 138'. Orijentalni institut. 352. 16 fol. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. U defteru iz 1477. 8. Div. j^HHHh. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni.

sela: Orah (Trebinje). za prostor Hercegove zemlje. 27 A. lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba. 36. 22. 272. III 1419. dobija se na osnovu deftera iz 1477. Poimenični popis. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt). Soko). višnja.1477. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. Vlasi (I). 109. povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva. S. 3eM/bopadtba. Aličić. U cjelini. orah i drugo. 126 i neka druga zelen. Bilo je. što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. 527. a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. Filipović—R. iako znatno manje. U stvari. od ove u užoj Bosni. S. de foris 10. Historijsko-geografski rječnik. Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. 171. 224. U svakom slučaju. Šljivica (Osad). 428. gdje su postojali klimatski uslovi. Les actes des premiers sultans. 76. Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta. 515. Handžić. Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici. Krušev Dol (Vratar). 104 itd. " A. kruške i sasvim rijetko jabuke30. 258. 5. 3eMJbopadna. 30 Isto. Trešnjeva Glava (Brod). Orahovica (Neretva). Isti. U južnim krajevima. između ostalog. Aličić. 7. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. 457. 102. vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. 199. Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja28. Napomene o islamizaciji. Orasi (Brod). Rudnici u Bosni. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna. Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II). Orahovo (Duboštica. 431. 18 N. fol. KoBaqeBHh-KojHh. 431. čak. 361. i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). 128'. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. — A. 250. voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. Ejia-rojeBHh. pa defter iz 1468/9. Beldiceanu. 146.) 6. pominje se selo Lukovo. EjiarojeBHh. Od voća najčešće se gajio orah. 29. uspijevale su smokve. O upotrebi lana širom Balkana upor. A. 432. Gašparević. upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima. kruška. Canc. 66. 353. trešnja. Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta. I 1434. N. veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. fol. Lam. Neretva. nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. oko Blagaja i Mostara. godine. 21. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća31. ejeKoene čocancne dpotcaee. FpadcKa uacejba cpedno. 180. kao jabuka. što još ne znači da isti potiče iz Gacka. JI. " A. M. šljiva. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana. 603. Poimenični popis. 210—212. — N. Podkruška (Visoko). Aličić. Aličić. 63. Potpunija slika o razvoju voćarstva. . Pored desetine na voće posebno se plaćala desetina na orahe i trešnje. 26 M. S. na više mjesta. Filipović. Pominju se još. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik). II. S. LiStica pod turskom vlašću. 163. pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevimaa'. To pokazuje. Poimenični popis. 187—211 i još na više mjesta. 249. Ipak.

godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe35. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci32. Iz katuna o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Gašparević. voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede. 1 livade. Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM. za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. sarajevskom i rogatičkom kraju33. na primjer..P. Les actes đes premiers sultans. — A. O upotrebi riječi . 1 stablo jabuke. — H. HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua. 31 M. 3eMJbopadna. 49. koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države. Top&nab&v. kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu. godine pominje se selo Koševina (Kava). 2 stabla kruške. naime. — A. 2 njive. a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara. S. te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja.plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom. poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine. 96. 15 stabala trešanja.. 276. kao i dvorištima. Visoko. sinovi Radivoja. s tim što nije istisnuo ralo. 20 oraha i 4 kruške. S. koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka. Tako. Vjerovatno su 33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. 553. imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda. Filipović. 33 M. BjiarojeBHh. 42—45. Prema defteru iz 1468/9. BnarojeBHh. nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. 58. j 3eMJbopadna. a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. Pa ipak. U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. Aličić. Poimmični popis. Upor. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji . Poimenični popis. 165. O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina. 36. I. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš. godine. 594. 187. — N. N. <E>HJiHnoBHh. čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas34. npr. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. Beldiceanu.127 Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima. ali na malo njih može se dati odgovor. u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda. već se upotrebljavao grčki naziv perivol. OmmnoBHh. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX. Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin. kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina37. Međutim. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države. 99. M. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). 36 Kanuni i kanun-name. 167. ]epenah. Aličić. Filipović —R. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom. Dubrovnik. Eeorpaa 1971. selo Orač (Borac. Historijsko-geografski rječnik. Vlasi. 58 H 59. „centralnog tipa". CapajeBo 1952. U defteru iz 1477. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku. 211. Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu. M. " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljoprivrednim radovima. I. Vlasi. Plužine i slično3*. a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. II. 18. — N. 76. Sarajevo). 3eMjbopadfba. — M. 354. 128 se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru.XacXoua. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević. za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. 3eMjbopadna. Filipović. IV. — N. Balcanica II. EjiarojeBHh. U defteru iz 1477. kao.

Roller. na primjer. grupama. EjiarojeBHh. 494. GZM BiH. 3eM/bopadna. odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi. nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. B. Mon. 12. 30. manje mjere za vino. <t>HjmnoBHh.oblik zemljoradnje38. Serbica. To je dobrim dijelom Humska zemlja. Upor. Zagreb 1955. EjiarojeBHh. VIII 1434. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća. kaže. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. Lett. Vinogradi se češće pominju u poveljama. 12 M. Međutim. stanovništvo iz bosanskog zaleđa. 2. Putopis kroz Bosnu. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju.. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. da je ona slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači.s vinogradi"42. a nije se. 38 CKU $eydaAU3aM. XLV. G. Doduše. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou. to. a naročito uslijed ratnih pustošenja. treba imati u vidu. JX. kao i kod žitarica. odnosno slatkog vina. Kuripešić. Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. Dubrovačka vlada je pojedincima. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vinovom lozom44. O vinogradarstvu u primorju upor. Ovaj porez. koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana. D. XI 1417. da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve. Tek poimenični popis iz 1477. izdavala posebne dozvole za izvoz žita. godine prošao Bosnom. 11. Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. kao i bosanskim velikašima. a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv.che non vada victuaria in Bossina". Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države41. šire.. XI 1465. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta. Međutim. 84—85. Kuripešić. 3eM/bopadrba. a 10 M. čak i krupna vlastela. izazvanih sve češćim turskim upadima. IIoiAed na ocjtau- * B. jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. a ponekad i sami vladari. prekidala ni u ranom srednjem vijeku. da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena39.JtHHHh-KHOKeBHh. putopisac. 377. i H. Isto tako. u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. Miklosich. izgleda. primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika40. kao. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi . koji je 1531. 65—66. 3eMA>opadn>a. di Levante 6. ** M. 134. Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. Bugarsku i Rumeliju 1530. 198—222. lokalitet Lozica u Luci43. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da se pazi na više mjesta na Drini . 135. kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre. Zbog toga. EnarojeBHh.. međusobnog obračunavanja bosanskih velikaša. foL 56'. Srbiju. umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja. Sarajevo 1933. npoMeiu oKuuioM. potvrđuje 129 . a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom. " Fr. Sarajevo 1950.

U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima. Aličić. loza. na liniji Bosna-Neretva. bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. JepeMHh. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. Goražda. koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima. Historijski zbornik. Aličić. prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez49. Dušanka Dinić-Knežević. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića. vinar. godine. 98. i u Goraždu pominju se gostionice. 130 okolini grada50. A. Jeleča. FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee. Napomene o islamizaciji. 48 Kanuni i kanun-name. Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima. na više mjesta. o porezu na širu 118—120. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu. prodaja vina u određene dane. 19—20 (1966—1967). N. Voje. Fojnici. čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. Pored vinograda u posjedu seljaka. Aličić. Srebrenicu i ostala gradska naselja. Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva. KoBa^eBHh-KoJHh. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom. Samobora4*. Upor. S. 48 N. Vlasi (I). sa malim izuzecima (Konac Polje. Poimenični popis. ostavio je crkvi sv. Beorpafl 1974. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt. isti. godine određeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. na primjer. — P. kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom. Listića pod turskom vlašću. TaJiepnja. i u krajevima gornjeg Podrinja52. S. Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom.činjenica da su desetinu od mošta i vinograda. 212. Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina. Vinograda je bilo u mješovitim. 59—60. Kreditna trgovina. a vrlo vjerovatno uz njega i vino48. koji je umro u Zvorniku. II. naročito. tako i u župskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče. 256. kako je već rečeno. gdje je vladala kontinentalna klima. Dubrovački trgovac Petar Ilić. II. vide se čak začeci tržne razmjene. a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. 97. 212. 1470. lozica51. I. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino. Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima. bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima. od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. A. Beldiceanu. 419—427. CAHY. Les actes des premiers sultans. 102— 104. 23. S. kao i u nahiji . Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku. 47 JJ. klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze. Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu. Filipović. 185—211. ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. Xac Xoue. ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji. Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva. Zbog toga je vjerovatnije da je vino. " N. a zatim. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. 271. Beldiceanu. TiHpKOBHli. vjerovatno u neposrednoj " C. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. Ustikoline. na više mjesta. Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe. i A. U velikim selima. u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta. Poimenični popis. Srebrenici. Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. Broda. Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne. Tođevac. Les actes des premiers sultans. 163. 17.

isti. Napomene o islamizaciji. vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju54. samo naravno. Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. Filipović—R. Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. na primjer. Ima još mnogo sličnih primjera. . KoBa*ieBHh-Kojnh. Napomene o islamizaciji. Filipović. a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države. Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju. nap. Samobor kod Drine. Čak i Kuripešić. I. 406. Mciuopuja cpedtboeeKoeue 51 GocancKe dpoKaee. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara. uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije. ne u istim rokovima. ' 61 M. IX 1461. ByKHheBHh. tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo. geneza i toppnimija). T3M. — N. Loznica (Hrtar. 30. čak. ne samo u primorskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. — S. Upor. Historijskogeografski rječnik. pored poljo privredne proizvodnje. . — A. Duboštica — 1468/9). Filipović. -.. pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. Upor. — N. Vlasi. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac). Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše. . Kuripešić. Gašpa-rević. 273. Ulice i trgovi Sarajeva (topografija. Loznik (Bobovac. koji se pominju u ranim turskim defterima. 46. znatno stariji i zasađeni su još 60 U. Vinar (Borac — 1485). CapajeBo 1901. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda 55. FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. konkurisalo kulturi žitarica. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku. Delić. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. . Gašparević. 176—211. vinogradi u unutrašnjosti Srbije. Filipović. 163.Borac53. Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. •• U velikom broju sela. Tako su se. Putopis. Bejtić. — C. predstavljali vinogradi. crno i bijelo grožđe57. po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je. Sarajevo 1892. Osvrt na pitanje islamizacije. . U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd. 261. Višegrad-1468/9 Borac — 1489). 345—346. " N. to su mnogi vinogradi. ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka. nap. mediteranske oblasti. O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. zajedno sa nastankom gradskih naselja. 131 u doba bosanske srednjovjekovne države. a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. GZM. 380. Vremenom ie. 379. 163. 18. gajenje vinove loze uzimalo sve više maha. navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza. 43. ali se može pretpostaviti da je to bilo. na primjer. godine. ■ " N. — N. a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje5'. Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. Sarajevo 1973. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. za razliku od . pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne. mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne. Filipović—R. Vinarići (Goražde — 1468/9). Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. s obzirom na klimatske uslove. TiHpKOBHh. XIII. " B. u svojim putopisima. Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji.. /fo ciuapux Cp6yjba. Ipak. Historijsko-geografski rječnik. IV. Tako. kao i u ostalim susjednim oblastima.

kao i u Hercegovoj zemlji. Prema iznosima ovčarine. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede. S. Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake. vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. P. Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša. BjiarojeBHh. " P. nego gajenje žitarica na istoj površini. i porast stanovništva. KaTHh. godine. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. Sarajevo 1960. Za ishranu stoke preko zime. Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša). u stvari. prvenstveno u radnoj stoci. svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. 294. 254. 601. Studije. 389. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. 3eMJbopadiba. U popisu iz 1477. Aličić. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*3. u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu.000 brava40. Za razliku od stočara. mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci. Isto. 387. — A. 390. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla. okopavali samo dva puta godišnje58. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. Hadžibegić.primorskih oblasti. Ne pominju se zabeli. sv. Ciuonapciueo. Nivo poljoprivredne proizvodnje. pa su zbog toga držali sjenokose. godine porez na svinje upisan je kod » A. " Vinograd-Konjepasica (Duboštica). Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima. turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne. Od stočarskih proizvoda pominje se sir. zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno. koji su imali pretežno stočarski karakter59. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani. Poimenični popis. za ishranu porodice. na što ukazuju nazivi više toponima 6'. 302. 137—142. Aličić. 234. za potrebe zemljoradničkog stanovništva. Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. 68. 34. prema tome. odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke68. Listića pod turskom vlašću. selo Jare (Mostar). omeđene površine. Pored seoskih pašnjaka. Poimenični popis. ovaj stočni fond se sastojao od oko 200. 132 Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. razvoj vinogradarstva pretpostavlja. pa. vremena i radne snage. livade korištene za pripremanje sijena. O porezu na sitnu stoku vidi A. što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima84. S. pored jačanja potrošačkih centara. S. govedima i sitnoj stoci. 57 58 M. Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka. Andelić. Zbog toga. VIII—IX. •° H. 141—162. pa onda i u sitnoj. ni zavedeni u ovom defteru. . 6 —7. gajenje stoke na selu bilo je uzgredno. a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. 118—120. u stvari. 85. na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi62. 226. zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. Prilozi za orijentalnu filologiju. mjesto Vranac (Vlasi). porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. 65. Aličić. O brojnom stanju stoke upor.

243. M. Upor. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. A. 152—154. KaTHh. selo Svinjar (Nevesinje). 95 A. CiHoHapciueo. 163—64. 457. Xpa6aK.većine sela (Tabelarni pregled II)70. — A. 278. Pa ipak. B. 155. sin svinjara. 118—120. Upor. a u Srebrenici svinje i svinjska mast73. jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. XIV—XV. pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja. — A. 91—94. 375. pa i svinja. 379. Xpa6aK. *9 N. " P. 95. 319. Sjenokos (Mostar) i (Dabar). 96—98. . Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe77. Filipović. Od voska su se pravile svijeće. 308. Aličić. 251. na više mjesta. 54. Livada Sjenokos (Nevesinje). 17. Poimenični popis. bili su pogodni za gajenje pčela. 416. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu. na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". 523. A. S. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu78. 6S Isto. Kanuni i kanun-name. LiUica pod turskom vlašću. Napomene o islamizaciji. 262. I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Beorpa« 1952. Pored domaće potrošnje. Ravni Sjenokos (Soko). To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke. Aličić. II. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima. 245. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica). I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. 76—111. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. P. 285. i dalje na više mjesta. koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima. S. koji sadrži Kraljev zakon. 244. EjiarojeBHh. 397. N. jHpeneK. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. — H. u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova. S. KaTHh. P. jHpeieK. 294. čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso. KaTHh. 133 slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72. Htiuopuja Cp6a. Ena-rojeBHh. IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea. 384. 200—201. Filipović. " P. Napomene o islamizaciji. IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea. Porez na sitnu stoku. U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"7*. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama.opadna. Predjeli bogati livadama. godine. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci75. S. Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. 372. 56. K. 68 K. HCTOPHJCKH ^aconHC. Hciuopuja Cp6a. 388. 263—265. Aličić. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. 333. Beorpafl 1966. 91—94. Ciuonapculeo. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. 329. S. 71 Šargun. — B. 441. Poimenični popis. 216. 363. 3. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4. svinje su bile i predmet trgovine. Hadžibegić. KaTHh. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar. Aličić. 163. Ciuotapciueo. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. 1—17. 368. Aličić. gdje su ostajale preko dana71. 3eMA. Poimenični popis. CpednoeeKoeuu 3a6eji. Poimenični popis. II. 283. O sjeno-kosu upor. O zabelima vidi M. Ciuoiapcuteo.

212. Beorpafl 1971. Les actes des premiers sultans. Poimenični popis. 78 P. Les actes des premiers sultans. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede. 415. 453. što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. 75. CuioHapciueo. prema popisu iz 1477. naročito u kućama viših društvenih slojeva. KaTHh. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon. — D. Lam. U Hercegovoj zemlji. — P. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"83.000 dukata79. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. Vosak se 72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom. Kovačević. To je sirov vosak i čisti. Pominju se i u domaćim izvorima 84. Cernica. Beldiceanu. 134 prodavao i u gradskim naseljima. 207. bilo je i zanatskih objekatay poput samokova. 145. a naročito mlinovi. 211. 128'. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri89. 252. KaTHh. odnosno kovačnica na vodeni pogon86. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti. U nekoliko navrata pominju se i valjalice. a u selu Jošanici (Soko). U nekoliko navrata pominju se i dolapi. 191. 210. 73 Kanuni i kanun-name. O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82. oni su podmirivali većinu potreba . Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Cutouapcuieo. I 1434. itd. 212. XVIII. Većina je radila cijelu. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). N. 189.glavno sredstvo rasvjete onoga vremena. Naime. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti. Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva. N. Samokovi. 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532). Les actes des premiers sultans. godine u većini sela postojale su košnice. gdje su god za to postojali prirodni uslovi. U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. II. u prvom redu mlinovi. II. tri mlina dolapa. fini vosak (cera cruda i cera colata). a samo neki od njih pola godine. pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne. 200. 77 Isto. do 1433. a kupuju so. da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. 175. 75. 208. \&. Beldiceanu. Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. de foris 10. II. S. 25. 74 Kanuni i kanun-name. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. na seoskim imanjima. Kovačević. sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. U poimeničnom popisu iz 1477. Aličić. O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic. Goražde. 18. — flecaima KoBaMeBHh-KoJHh. među ostalom robom. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah. Ustikolina)80. Beldiceanu. 173—185. naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča. N. susreću se i u kraljevoj zemlji 99. fol. opljačkana i slanina. 76 A. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna87. godine dovode u Dubrovnik svinje. 5. 232. 244. '" D.

kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu. 518. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu. posebno dubrovačkim. — Isto. IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM. kao što su samostreli i puške95. i to na natpisima sa stećaka. B. Poimenični popis. 84 F. U domaćim izvorima. 163. 419. u stvari. S. Uljar u Prijepolju. Aličić. ' ''/ 82 U nahiji Blagaj sreće se Miliša. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima. mlin stupa. Kovačevo Polje. a za tri mlina dolapa — 15akči. Isto tako. — A. Uz pisane izvore. koji su proizvod seoskih zlatara. S. 99. Filipović. 2. te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata. Kovačevci. ■*— N. 366. pominje se čak deset samokova. '360. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. 88 A.. U selu Kržava. Po selima se pominju uljari. čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. 8. 250. Isto. XpaoaK. te su izrađivali razne noževe. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi. kopalja itd. 6. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice. Mlin valjalica. Kovačići (veoma mnogo). 201. 89 A. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja. 163. Poimenični popis. Beldiceanu. prikazi oružja na stećcima. Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava. pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena. Čak se u ranim. vrhove strela. • 88 Oblast Brankovića. 366. izvedena od naziva kovač. Opširni katastarski popis iz 1455. imena mnogih sela. Kovačevo Selo. Poimenični popis. . S. 405. zapisano je da tu leži „Divac. Aličić. i to štitare. 509. S. 135 kao i na ostalom slovenskom području je kovač. izrađenog na bosanski način. govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac. 86 A. godine. 90 N. 81 Nasuprot tome. Poimenični popis. S. Još i prije uspona gradskih naselja. 530. Poimenični popis. — A. Mon. Les actes des. II. Miklosich. u stvari.seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. itd. IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea. omogućuju bolje poznavanje bosanskog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena. 399. godine. sin pčelara. 189. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98. 83 Sela: Pčelica (Rudine. kao i u nazivima mnogih sela. Kovači (na više strana). Isti slučaj je sa lukarima i tularima94. D. Kovači su se svuda.zanatlija u Bosni. . rudniku željeza. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. 133. : 87 Isto. izvorima. 406. prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. S. — A. 366. Osvrt na pitanje islamizacije. klesar. U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja. Aličić. 138. 494. Aličić. 210—212. Kovačević. 164. turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje. Serbica. 162. a docnije (1419) pominje se i bosanski mač 93. obično označava čovjeka koji kuje gvožđe91. godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita. premiers sultans. 300. 303. 59. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke. 255. — H. tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. 17. na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. Već od 1355. 80 Kamini i kanun-name. 121. bavili kovanjem oružja. Aličić. koje se često pominje u pisanim. . Najstariji poznati domaći . zanatlija u najširem smislu. 531. Inače. — Isto. OHjmnoBHh. Donja Rama). lukare i mačare. Poimenični popis. . Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u iznosu od 95 akči. u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na bosanski način. Aličić.

Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići. 68. IV 1441. 4. 599. Balca-nica. Aličić. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. fol. sv. S. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. na više mjesta. Radašin. 222. 208—212. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). Gašparević. CapajeBo 1959. 8. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. 280—282. Not. KoBa^eBHh. Gašparević. 304. — N. u ruševinama srednjovjekovnih gradova. Andelić. FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu. naročito rudarskim naseljima102. 98 HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh. 11. Upor. Aličić. Filipović—R. Mikolji. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata. IV 1461. Zenica 1969. godine u izvorima se pominje prezime Stuparić. Poimenični popis. A. 534. 191.zlatar". Kako je ranije rečeno. 22. 14. — JX. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. Aličić. I 1420. 281. 162—163. Verena Han.flpviiiTBa HcropHtiapa BHX. III. isti. I 1412. de foris 2. Historijsko-geografski rječnik. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik). S. Beograd 1972. kao što su krojači. S. Seoski zlatari se pominju u Samoboru. N. Gašparević. KoBaieBHh-KojHh. 149—150'. fol. Poimenični popis. 355. 45. Aličić. Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. 137'. KoBaMeBHh. i R. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. Poimenični popis. Bilo je 11 98 fl. Mistorijsko-geografski rječnik. 70. kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. 138. 84 U defteru iz 1477. kožuhari i klobučari. isto. 488. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. fol. •3 JI. 545. Poimenični popis. 429. 130—131'. 312. Zagreb . N. Poimenični popis. Kit. KoBaHeBiih. Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim izvorima. — A. KoBa^eBHh-KoJHh. ib. A. fl. 6. Štit (Sarajevo). Historijsko-geografski rječnik. 11. u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. — A. 208—209. Bobovac i Kraljeva Smješka. Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa. Lukar Potok. Grnčar u Uskoplju. Štitari. — Test. sin štitara. 136 i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)94. N. Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280. Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa. Aličić. 100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. Sarajevo). Štitar (Brod. 191. Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju. fol. 16. Beorpa« 1982. npujioi upoyua8any saHauiciuea. ib. Gašparević. Klobučar i Kožarevo101. za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi. fl. Štitarica. 17. 189. "6 N. IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea. 282. Aličić. ib. koje se inače često sreće u gradskim. na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica. godine pominju se sela: Štitovo. Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee. Popovu i Sokolu. izvedeno od riječi stupar100. Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo. JX. 99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. 139. pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju. Iako dosta rijetko. " P. IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU. 282. istina slabijeg kvaliteta99. 111—113. — A. to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. Upor. FO. Upor. da su nastanjena zidarima. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna. Već 1455. Filipović. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee. svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. Upor. S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 523. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat. Lam. Historijsko-geo-grafski rječnik. V. rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee. N. 192. Filipović—R. fol. 212—213. Filipović. S. Poimenični popis. Filipović—R. 67. Filipović—R. 195. obućar na njemačkom. 306—313. KoBaieBHh-KoJHfc. Vlasi (I). 181—186. 24. ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa. IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea. KoBaieBHh-KoJHh. — A. VII 1455. dun•* R. S. 68. DXL. Štitarevo (Hrtar). Hoce6Ha H3fla«>a CAHy. Filipović. S. JJecaHKa KoBaneBHh. 15. KoBa^cBHh. N. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU.

Filipović—R. a bilo ih je vjerovatno još i više. 504. S. Danas ima više sela sa nazivom Stupari. 223. naročito crni). — A. Poimenični popis. Upor. Lam. Aličić. Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća. IV (3). povrće (luk.1858. B. kako u oblastima sa primorskom. ječam. I. HoBaKOBHh. Poimenični popis. naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. 406. XI (1971—72). "RiipKOBiih. 608 (selo Klobučarići). Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. vinara i drugih108. C. krojač. Aličić. 13. nisu nikakva neagrama naselja109. Eeorpafl 1965. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija. repa). N. Osvrt na pitanje islamizacije. Vlasenice. poput pčelara. 69. Tuzle i Kladnja. gl. privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. 3. de foris 5. proso. Vlasi. s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. VII. grah. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. i N. A. 146. 137 derima. Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu. Historijsko-geografski rječnik. i to kod Mrkonjić-Grada. trešnje. Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom. Tako je imala odlike autarhične privrede. Filipović. Ce/io. Filipović—R. — A. 26. Aličić. 107 Upor. zob. leguminoze (bob. S. 489. Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. Upor. 268. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. industrijske biljke (lan). Upor. tako i sa kontinentalnom klimom. na rijekama su podizani mlinovi. sin svečara. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav. 101 Vukija. Isto 104 68. crni i bijeli. fol. Filipović. zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva105. ribara. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. sin kožuhara. Priština 1972. Vlasi Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. 199. stolarima. Vukač. 817. te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova. iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. Glasnik Muzeja Kosova. Aličić. Hrabak. N. 169. a najviše iz ranih turskih izvora. Gašparević. zemberendžijama. gl. sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. nap. Naročito od sredine XIV vijeka. U defteru iz 1468/9. kruške i jabuke). Vukić. isti. 14. Rijeke su korištene za ribolov. 165. V (3) nap. i to raznih struka. 87. Poimenični popis.. Poimenični popis. S. Filipović. V 1433. Pored zanatlija. 409. na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja. Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata. klobučar. 559—601. gl. 108 N. Dakle. 3. 88. nap. puškarima i željezarima104. Pored sitne stoke (ovce i koze). JJouyHe u oojaiunena. voće (orah. 23. 103 Rajko Sedlarić. A. 7. Upor. Na osnovu svega izloženog. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. nap. posebno na prostoru Hercegove zemlje. vinovu lozu. Historijsko-geo grafski rječnik. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta107. 166—179. karakteristične za feudalno društvo. — N. tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. Pa ipak. . 391. krupnik i raž). 10< C. kovačima. i to žitarice (pšenica. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 585. 68. S. Gašparević. svirača. kupus. 509. a bilo je i ribnjaka. 818. dobija se uvid u privredu sela.

naznačeno je kome katunu pripadaju. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. Poimenični popis 4. Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju. Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. 27.0- . te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. nap. moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period. 138 tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu4. ribara. Maleševci — 13972. kao što su. Žur (Žurovići) — 1367. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad. knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj. Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju. 579. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači.108 Tužba protiv Milivoja. fol. Pošto su poznati nazivi katuna. Predojević — 1356. Gotovo u svim slučajevima. ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. 1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24. Radosav. Kutlović — 1393. čovjeka Radoslava Pavlovića. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina. godine. de foris 8. Perutinić — 1386. Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. koja je sada ušla u sastav Bosne. navode se i imena vlaha svjedoka. bili Burmazi. Vlahovići. godine pominje se Vukoslav Plešić. Vragović — 1376. Vlahovići — 1368. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. 257'. svirač. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države. čak u kraj XIII vijeka. npr. 82. novembra 1961. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države3. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1. <&HJiHnoBHh. Ugarci — 1368. — A. CHMno3HJyM o cpefln. to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?). U februaru 1382. Kada katun nosi puni naziv. Plijeske — 1377. i to često u znatnom broju. Kresojević — 1379. On je bio knez. opljačkali. Aličić. Plijeske. S. i 25. Ovakvih primjera ima još i više. Tomić — 1369. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena i prezimena njihovog starješine. pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora.. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune. Vukmio. Drobnjaci. to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. IX 1429. godine u Sarajevu poseban simpozijum. — M. Uz imena tuženih. Maleševci i drugi. Prijeraci — 1377. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom. Zlokruha — 1366. 76. sin mlinara. ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. Mirilović — 1366. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja. Lam.

2 K. Pored toga. oflp>KaH 24. 67. II. Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka7. godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća. u predjelu Rudina. 11 Prema N. upor. 6 JI. 27. 68. H0Bei«6pa 1961. Capajeso 1963. dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče.oeeKoeHux Ka\uyna. CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy. u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. isti. HOBeiviSpa 1961. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi. Istovremeno. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela. * N. Tako teritorijalizacija vlaha. druga po veličini skupina vlaha. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 9—14. stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. • O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B.BJeKOBHOM KaTyHy. 133. kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića. FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa. 7 J. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. H 25. 5j21. 3 Isto. godine. Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu. Vlasi. 8 "B. a na zapadu. 123—125. Vlasi. H 25. KoBa^eBHh. 45—112. odnosno vlaških grupa. CapajeBO 1963. 130. sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. H 25. H0BeM6pa 1961. Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih10. može se odrediti njihova jačina. "BvptjeB. U stvari. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX. prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX. Osim manjeg dijela. U novom popisu iz 1477. Maiuapyie. HoBaKOBHh. Naime. Identifikacija katuna je težak posao. već su izmiješani sa župskim stanovništvom. CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped». CpednosjeKoenu Kautyn. Maiuapyie. 133—134. CpednoejeKosHu KauiyH. 162. oapjKaH 24. ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. Cejio. II. 128—130. vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama. te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju8. 754 neoženjena i jedna udovica. Filipović. 163. započeta još znatno ranije. 139 Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine. . zapadno od Bileće. CapajeBO 1963. KoBaijeBHh. I. 10 N. oko Sarajeva. Ti. ITeTpoBHh. broj vlaških kuća iznosio je 6. radi se o prelasku na djelimičnu ili punu sesilnost. 113. o«p>KaH 24. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX. CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV. jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11. od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. IleTpoBHfc. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. 110—113. U samoj kraljevoj zemlji. započet u drugoj polovini XIV vijeka. C. nap.877 kuća. TpH(J>yH0CKH. isti. Filipović. 133. Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena. I. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune5. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih9. 192. Filipoviću. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*. 4 Isto. 127. 132—134. isti. 28. vlaške grupe su se često selile. 67. Filipović.

Pocrnje. Vlasi. 12 N.. 602. 161. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. VII. Xpa6aK. F3M. A. Filipović. Bile su smještene u ljubinskom. CB. Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima. B. Predojevići. O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha. I. Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi. stolačkom i bilećkom kraju. S. zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških. vlasi u nahiji Mileševo. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. Mataruge. 3—20. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku. 26—161. S. I. reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje. 156—158. Sarajevo 1983. O značenju ovih pojmova upor. KH>. 168 itd. 13 N. CKA. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. U Dubrovniku su pravili razliku. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17. Poimenični popis. I. 158. XIII. većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima. U ovoj. IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka. ioduue. Drobljaci. U popisu iz 1477. 141. Goduni. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara. A. i to prvo u vezi sa toponimima. 12. Još se u XVII vijeku u Hercegovini. S. Vlahovići. druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima18. 254. O. Miklosich. sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi. Upor. XVII. u blizini Jajca14. 1. Vuletić-Vukasović. stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18. 1—2. ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi12. Iluea. "B. nap. Listine Stefana Tomaša. pripadali srpskoj državi. Aličić. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh. 150—159. Maiuapyie. 609—611. Horojevići. A. dyčpoeaHKe peuy6jiuKe. HCTOPHJCKH 3anncH. Beorpafl 1971. Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. 159. Aličić. Tpn4>yHOCKH. KB. Boluni i Hrabreni). sin Hrvojevog brata Vojslava. pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima". Iza ove skupine slijede vlasi Banjani. 27—31. Vlasi. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka. 605. zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj. Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine 141 . Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve. XVII.oeeKomux enauiKux KaiuyHa. 163. s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine. B.. <Ł>. — A. B. THTorpa« 1972. Ta«Hh. Serbica. BnarojeBHh. CB. XI." Vlashi et Bosgnani". Alićić. 1905. Kajer i V. Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena. Poimenični popis. I. Sarajevo 1983. Nenkovci. Radovi ANUBiH. a stočari „vlasima". J. 110. CapajeBO 1956. 26—161. 16 F. 377. 159—160. T>yp^eB. XXIX. odnosno Humska zemlja. Vlasi. THTorpaA 1960. S. 113. Mostaru. a. pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovništva15. Beorpafl 1935. 17. zatim vlasi Zupci. Humu. 33. Diskusija: 152. GZM. Upor. IleTpoBHii. Primilovići. 17 N. Aličić Poimenični popis. Po imenični popis. Kamini i kanun-name. Riđani itd.)13. Filipović. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. Mon. I. 331.Vlasi. 18 N. Filipović. U povelji kojom Juraj. Bančići. Filipović. 150. VIII 1434. ro/j. između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima. 11 P. LXXIII. Krički i vlasi Heraka Vraneša. HCTOPHJCKH 3anHCH. nap. LXXIII. Radovi ANUBiH. 29— 38. FlucMa u yuyiucuiea. 140 Donji Vlasi. — J. Mirilovići. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477.

gl. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. Han. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. Sarajevo 1983. ista. 36opHHK. 359—365. Sarajevo 1966. kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. flHrah-KHeweBHfc TKanune. ITpHJenojbe 1976. Još prije dolaska Turaka. 1426). bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. godinu21. LXXIII. Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. Radovi ANUBiH. Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe19. XV. IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy. 85—87.živjele su stočarskim životom. Upor. Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama. ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja. 188—192. godine popisani su u džemate. Poimenični popis. naročito u plodnim krajevima. na više mjesta. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja. 71. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419. Katuni plave župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha. Godišnjak Društva istoričara BiH. I. Značaj podataka o vlasima. 169. 36. 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa. 142 Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. 79—88. što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. 6. s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). Filipović Vlasi. A. Naime. 13. 138. Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede20. Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. JX. na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. Đurđev. 21 N. godine. Tako su ove vunene prerađevine. Poimenični popis. 4. Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. S. inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha. H. H. Upor. 70. . isti. CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu. Aličić. ista. A. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće. odnosno katune. Upor. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru domaće radinosti. KocMau. My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH. 139. nap. Aličić. Beorpafl 1979. 68. Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena. <I>HJiHnoBHh. Beorpa« 1972—73. organizovane u svoje katune. 18. III. <J>. Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. naročito u prvoj polovini XV vijeka. to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. 16—17.a Ileuipoeuh. 11—13. na više mjesta. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. Hadžibegić. kako to pokazuju dubrovački izvori. TpH(J>yHOCKH. i T>ypf)uu. u defteru iz 1477. IX-1. VII (2). vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina". nap. 5. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina. karakterističan za sjedilačko stanovništvo. 95. 135. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari. 20 B. 165—182. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". ista. J. La culture materielle des Balkans. Porez na sitnu stoku. TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna. B. Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. Đurđev. 22 V. 19 34.

Vlasi su se sada. fol. Stalni kontakti sa trgovcima. 115. kao i ranije. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni31. pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta. La culture materielle des Balkans. na više mjesta. 189. mesara. Aličić. 20. 25 V. 3. VI 1324. 22. razne prerađevine od vune28. fol. Između ostalog. 125. kao što je već ranije rečeno. znatno veći nego ranije u XIV vijeku 30. Učešće Vlaha u preradi vune. 24. II 1444. a sa Dubrovčanima. Voje. de foris. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine. Not. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva. 29 I. sklapaju zajednička trgovačka društva. XII 1413. 27 M. 29. 20.. od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naušnice izrađene . godine za više vlaha označeno je da su kovači. 28. — Isto. 23 24 143 Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku. ib. 269. 3.. 29. Vukša. Deb. V 1318. pored soli. Pored zlatarstva. ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu.ad usum Vlachorum"25. 23. što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32. 12. pa i kralja. sedlara i klobučara. 18. Zgodovinski časopis. vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Han. počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. 23. La culture materielle des Balkans. fol. 187. fol. 190. Not. 161—164. U defteru iz 1477. Dinić-Knežević. fol. flHHHh. Poimenični popis. 190. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika. Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta- . te su tako dolazili do plemenitih metala. ib. 16'. te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna. Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. Pominju se takođe sedlari i klobučari. Lam. 79.. S. fol. X 1318. 84. stoka i stočarski proizvodi. 24. presretali i pljačkali karavane. a pominju se češljari i češljarice26.Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima29. 36. 206'. nap. XI 1436. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom. Mihač. kao i iznos njihovih zaduženja. Deb. lako pokretni na svojim konjima. 3. La culture materielle des Balkans. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. sin češljara. V. — Isto. 90. Han. vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini.. tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. 120. fol. Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". VIII 1447. Ljubljana 1977. sin češljarice. 41. V 1320. — A. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi. 4. U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca. 28 V. One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice . ib. Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. 17. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača. Upor.. stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost. fol. 103. 88—92. 187—189. 69. — M.ad modum vlachorum") i. fol. II 1464. Not. Han. 248. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). 26 Div. bačvara. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna. U stvari. najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka27. 11. 3. 31. 67.

155—156 (A. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. — A. Učešće vlaha. tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. maglajskih vlaha) upor. S. Na osnovu svega izloženog. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo. 33 Popis iz 1477. već je ranije ukazano. 84. Handžić).). 106. Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine. može se reći. 32 D. 13. godine sadrži „vlaški zakon". Xepifei CiuecfiaH. 132. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". troske od iskopane rude i tome slično. započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period. 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića. Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33. na primjer. „šćona" od njemačke riječi „stollen". Hoeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua. u završnim razmatranjima o privredi sela. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale. 30 31 Isto. uz rječice . pars). Ipak. — B. Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. rudnici dijelili na dijelove (dio. Sarajevo 1983. C. 161—164. Međutim. Sent. TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba. TivpfjeB. upravo od dvadesetih godina XV vijeka. Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. Tako. da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. Poznato je da su se kod nas. 173. Desanka Kovačević-Kojić. a označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda). kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka. podizane su u blizini rudnika. Canc. Da bi se smanjili troškovi transporta. te se na osnovu njega doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. 23. "B. Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum. Radovi ANUBiH. 124. 172. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih. IleTpoBHh. 103. fol. TiHpKOBHh. nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. Diskusija. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. LXXIII. 82. Kovačević-Kojić. 51. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. — "B. 465—475. 4. Poimenični popis. Svrdlovac itd. Isto tako. 144 V. GRADSKA PRIVREDA 1. kao stare rudarske jame.novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne. Maiuapyie. Aličić. da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. IleTpoBHh. 160. na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac. 13—16. carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti. Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna". 79—84. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova. I 1445. XI 1973).

Dubrovčani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Zagreb 1979. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske. 36—37. KoBaieBHh-KoJHh. i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. sastavnog dijela topionice. a s kola se prenosila snaga na mjehove. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal.i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. 133—141. S. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim . Neki lokaliteti. vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su boravili. Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. na primjer. Sasi i Dubrovčani. upućujući. Fojnici i Ostružnici. u nekoliko navrata. 6/1979. vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. JX. nahije Visoko. Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2. svaki na svoj način. nastojao da dođe do bosanskih rudara. godine. Rudnici u Bosni. Ljubljana 1978. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 145—147. Zbornik Historijskog zavoda JAZU. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. Zgodovinski časopis. selo Sasi kod Višegrada. Tri godine docnije. Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. 145 U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci. Ćirković. tj. tucanje rude. sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu. podijeljena na dijelove. a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi3. 2—7. Vremenom su se sve više stručno usavršavali. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte. kao samostalno postrojenje. kao i rudarske jame. I. XXI—XXVII. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. radi raspirivanja vatre. Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed. Sasa je takođe bilo u Srebrenici. O mjerama u rudarstvu: S. Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika. Xpa5aK. Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne. tokom 1452. Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuuayuju. u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija. 32. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. Acta historico-oeconomica Jugoslaviae. kola su. i za druge rudarske poslove. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku. 1 D. 2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama. unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. godine. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti. Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice. kao. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja. kod Dusine. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima). 37—59. potrebne za topljenje rude. FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate. — A. iskorištavana kolektivno. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. 59—60. Zagreb 1977. O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori. inače je gubio pravo na njih. Ćirković. Voda je okretala veliko kolo mlina. Prema tome. Handžić. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću. čak. 152—155. Mlin . B. kao Šaška rupa. kao i u Veneciji1. Kovačević. S obzirom na to da su bili malobrojni. koja se sreće u dubrovačkim izvorima. roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX. 8. CapajeBO 1976.e takođe koristio. Inače. Voje. To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia".

složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi. Rudnici u Bosni. Fojnica. 7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena. a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti". koji su se nazivali „gvarci"8. Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške tehnike. opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika. 1—27. istučene i oprane. o odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. od 1430. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala. koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici10. 19. — S. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje. Pored već poznatih. kao i savremeni dubrovački izvori. 17. i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. flHHHh. i to samo rudnika srebra (Srebrenica. 9—10. D. * Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove. Dubrovčani kao preduzetnici. JJ. jedna vrsta rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. plakali). » Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. koja je započela još sredinom XIV vijeka. Ćirković. koji su ulagali novac u kupovinu rude. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. I. Inače. mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11. Fojnici i Kreševu.testamentima6. Saski zakoni u turskoj verziji. To je stvaralo nove. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci". Ćirković. koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka. navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari. pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta 146 . kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni. — S. Kreševo. valturka u Srebrenici. Handžić. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. 3a uctuopujy pydapciuea. što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. hutmani. 8 1 A. a potom se bavili njenim topljenjem. Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee. Po imenu je poznato više topioničara. Kovačević. a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. najskuplja plava boja12. od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra. 147—14?. Deževica). a zatim po količini rada.. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike. Kao što je već ranije navedeno. Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova. u stvari. To je. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. u stvari. Dakle. Najsloženiji je bio treći način. Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika. Dubrovčani kao preduzetnici. 149—152. koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe.

Kovačević. 152—157.H. Handžić. koja je sačuvana samo za 1422. u području Olova. Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2. 146. IIoce6Ha H3«aH>a CAHY. Bilo ga je u Kreševu. Dubrovčani kao preduzetnici. Kao prvo. koji su 1434. Podijeljena su mišljenja šta je. rudnik srebra i zlata. kretala najmanje od dvije do tri tone15. 248—252. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. BoHCHh. nakita. 14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima. u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Pljevalja. suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. — A. B. u Srbiji i Bosni. 306—307. Pa^oj^Hh. " D. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima. R. Na osnovu nekih orijentacionih cifara. * Isto. odnosno biljna vaš. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje17. Hrabak. iako malih razmjera. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. 145. O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU. Xepuei Ciue$a. kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu14. C. U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša. kao što su braća Kabužići.672 kg srebra. godinu. I pored pretjerivanja ovog hroničara. koji je služio za bojenje tkanina. rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. odnosno 195 kg srebra. 142. CapajeBo 1983. 12. 12 B. 3orpacp. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika. u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18. 10 S. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. 138. Sarajevo 1954. udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo. 117—118. 1—2. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.67 tona. već se o tome može dobiti samo približna predstava. Rudnici u Bosni. odnosno 5. » Navešćemo. Dubrovčani. a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre. primjera radi. do 1428. FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX. Xpa6aK. 22. Dubrovački ili bosanski azur. Eeorpafl 1967. Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy. neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. NS IX. D. 30—31. HCTOPHCKH 3anHcn. C. "RiipKOBHh. može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu. ostavila je traga u pisanim izvorima20. čiji tačan obim nije moguće ustanoviti.proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16. naročito u gradovima. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez). 22—25. bili su . 97. KoBa^eBiih-Kojuh. 3. koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu. Proizvodnja bakra. godine. može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra. Čak i ostalo stanovništvo. treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca. u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa. uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. u stvari. 137. od tridesetih godina XV vijeka13. impresioniran onim što je vidio. samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. Pa i pored toga. Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice. kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5. Selo Varci. a drugi da je to materija biljnog porijekla. Ilpeau. 9 D. Kovačević. Podaci o bosanskom zlatu. 147 Turski hroničar Dursun-beg. bar tridesetih godina XV vijeka. rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca. u stvari. TaTorpafl 1955. u XIV i XV vijeku. — H. u vremenu od 1426. crvac. velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra. 140. Dakle. uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu. zabilježio je da je Bosna. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro. GZM. Kovačević. Ćirković. onda su ti iznosi mnogo veći. 96. 33—41. Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iioueiuKa XVII ciuoMha. 149—152. Eeorpafl 1952.

KoBaieBHfe-KoJHh. 47. 17. 117. Bosenski svinec. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. A. koji često dostiže više desetina tona. O izvozu u XIV vijeku upor. Ćirković. i to. XIII. Čak su neki. 148 O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja. . Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti. R. TiHpKOBHh. koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova 23. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude. bila vrlo napredna rudarska mesta25. Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca. Stuttgart 1981. Handžić. Sarajevo 1977. 37—59. osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. O pydapcKoj upouisodnu. Izvoz gvozda. O pydapcxoj upoiusodnu. 40 D. 65— 67. i A. 91—97. tri vagona. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. " ff. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi. Rudnici u Bosni. Tlpobaja upou3»oda. " S. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. 53—54. Upor. XIII. Godišnjak Društva istoričara BiH. Kovačević. očito. kao i ostale kabaste robe. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova. Ovu trgovinu. 22 Upor. Prilozi Instituta za istoriju. O pydapcKoj upouaodmi. 289—310. neznatna. 51—52. jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". The Production. godine. Krekić. The Prođuction ojGold. 19—21. nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje 22. Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac. izgleda. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu. 11. što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrovčana2 7. 67—70. Band 2. ipak. poput Čajniča. Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v. Rudnici u Bosni. i fl. natovarenih olovnom rudom. isti. 119—121. I. J rjiacHHK. I. a isticali su se svojom 11 D. Ćirković. Precious Metals in the Age of Expansion. Voje. u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. Sarajevo 1963. Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine. zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika. Na osnovu deftera iz 1489. KoBaHeBHh-KojHh. " S. podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. O pydapcKoj upouseodibu. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. KpBaqeBnh-KoJHh. ali su. B. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. KoBaieBHh-KojHh. Hrabak. Beorpaa 1976. približno oko. Isto tako. nije bio rentabilan za trgovinu. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. već krajem tridesetih godina XV vijeka. 17. Zore BokSić. 31. JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU..). 17 C. odnosno na osnovu sultanovih prihoda.opljačkani u Konjicu. B. — R. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. 53. Bosenski svinec. Upor. Tako je 1403. Kovačević. 21 D. iz S. vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26. 118—120. The prođuction. Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century. Bilo je još i znatno većih isporuka. Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte. 117. Handžić. 116—117. dalje angažovanje ljudstva. intenzivniju podjelu rada. pa time i samu proizvodnju olova. nap. Voje. Ćirković. Kovačević. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. 1-2. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21.

KoBa^eBHh-Kojnh. I. iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. Sarajevo 1943. Novci bosanskih banovai kraljeva. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno. na primjer. 80. Nalaz bosanskih novaca. GZM. I. CapajeBo 1952. 269—276. 22. 22. 33 JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX. Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca. 80 JI. PemeTap. 188—189. FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee. nap. III. 149 veličinom28. 172. pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. LV. 36 D. 31 M. Sarajevo 1979. Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici32. KH». 156. 80—81. Novac označen kao kraljev (grossi di Re. " A. 31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem. Poznato je da je u Srebrenici. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38. a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa31. 32. 3a uciuopujy pydapciuea. u upotrebi je najviše bio dubrovački novac. Truhelka. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. IV 1451. 48'. 24. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. O pydapcKojupou3eodwu. isti. Handžić.. Rudnici u Bosni. godine. 17. III 1449. kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države. sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta. i to iz XIV vijeka: JX. 257. U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. fol. 271—278. 70. flecaHKa Kosa^etih. ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka. " Upor. Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK . 172'. nastojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. fol.84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak. U svojini poveljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac. 1. 23. Pa i pored svega toga. Test. Tvrtko JI Tvrtković. fol. bila kovnica bosanskih vladara. VI 1449. novembra 1461. ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. Lam.4. trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. XVII. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara33. postojala kovnica novca. 34—38. 281—291. IloceSHa H3flaH>a CKAHY. 48. kao i dubrovački. 34 D. fol. Živković. Not. GDI BiH. gl. 26. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. KoBa^eBHh. 246—247. 19. 1. Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi. IV. Obnovljena je sredinom 1417. u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici. godine za vrijeme despota Stefana. JJ. u ljeto 1446.) često se po-minje u izvorima. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. nap. I. Lam. XXVIII—XXX. 16. KoBaueBHh-Kojah. Kovačević. denarii regis bossine itd. JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea. sve do pada bosanske države. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. Sarajevo 1981. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. JlHHHh. X 1439. 14. 69. " Div. već u drugoj polovini XIV vijeka. 52. 77—78. Kovačević. i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u Bosni30. Inače. Not. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. " Ć. de foris. Sarajevo 1905. Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića. 47. 14.190. Rengjeo. 51. 123'. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35. obreten kod Ribiča. GZM. 63. 2T P. 31 Isti. CpeMCKH KapjioBUH 1924. de foris. slobodno kolati po Bosni. kao. Međutim. 115—116.

koji neki smatraju rudom. posredstvom Dubrovčana. Kovačević-Kojić. Xpa5aK. // regno di Napoli. Xpa5aK. Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima. preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. Lapis lazuli. Balcanica (u štampi). O pydapcKoj upou3sodnu. str. Napoli 1975. V (1). 67—70. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana. 124. ipak. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim brodovima. 3 Upor. na prekomorska tržišta. Ekonomske veze i kulturni uticaji. a išlo je čak u Tursku. JJ. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 118—121. Voje. zbog njenog značaja.npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea. . Desanka Kovačević-Kojić. M. O pydapcKoj upou38odH>u. već je ranije. — Desanka Kovačević-Kojić. 203—212. 37—59. Što se tiče vrsta srebra. jer je to bio rijedak mineral.. B. Španiju. u manjim količinama. a zatim i fino srebro. • D. koje nije imalo nikakvih primjesa. 167—170. ipak. Sa crvcem. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. 170—172. Siciliju. Svakako da je. Toskanu (Firenca. 151 Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju. na primjer. a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku2. Čak je 1413. 116 — 117: B. moglo očekivati. a zatim u Veneciju. najčešće se pominje pliko srebro.150 2. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. 37—38. Spremić. Archivio Storico per le Province Napoletane. gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. nap. D. Grčku. Tako su. 4 M. ali takođe i preko Venecije. Bosanski svinec. da se radilo o tonama. 1961. Čak i o dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to. XIV. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva. nije se izvozio na veliko. npodaja upounoba. najskupocjenija plava boja. mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik. Godišnjak Društva istoričara BiH. u južnu Italiju. u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano. Kovačević. Kovačević. M. I. 131. u Pezaro. 38. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik. fl. 5 Desanka Kovačević-Kojić. II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico. Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. gl. XVI. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika5. Takođe treba voditi računa da su. KoBa^eBHh. Terza Serie. 206. 27—28. 61— 65. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone. Međutim. prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. Trgovci razlikuju dvije vrste olova. te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona6. od koga se dobijao ultramarin. 15—18. i pored slobodne trgovine srebrom. bilo je drugačije. ali. 1 D. vol. Šunjić. i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce). koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. Ekonomske veze i kulturni uticaji. KoBaieBHh-Ko-jnh. Prato). ali. srebro odlazilo na Zapad. XIII. manje u odnosu na XIV vijek'. Spremić. • Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju. Historijski zbornik. Siriju i ostale mediteranske zemlje. Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani. Aleksandriju. taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. Sarajevo 1965. članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku.

Kovačević. 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome. Za razliku od srebra. do 1433. 13. 152 (zcčeva. gl. Šunjić. naročito konji. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. 11. 8 Za crvac upor. npodaja upomeoda 71. V (1). Kovačević. 10 M. jedncm prilikom i svila12. 133. te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima10. kuna. Predmet trgovine su bile i svinje. 65-67.000 dukata. Urbino i druge talijanske gradove. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. zatim u Ankonu. IV (2). Tlpodaja upomeoda. jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta. Rimini i ostale gradove Marke13. Pojedine isporuke broje 15. Kovačević. 173. Xpa6aK. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi. 112—132. kao što je med. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. pored Dubrovčana. zbog tadašnjih slabih puteva. a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju. drvna grada. 143—153. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. Fano. prstenovi. • D. upor. Prilozi. Ankonu i druge gradove Marke. Trgovina u srednjovjekovnojBosni. i to u Fermo. pa čak i 60 tovara. 11. čak. kupuju i trgovci iz Italije. III 1463. Pored sirovina. i to razni srebrni predmeti (posude. koje. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce. D.Kovačević.pa čak i u Alek-sandriju8. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist. znatan već od druge polovine XIV vijeka. 25. to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju. koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. nap. iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti. XpaSaK. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. izvoz bosanske vune bio je sasvim mali. D. čuveno po svojim sajmovima. s obzirom na to da u srednjem vijeku. Izvoz koža. E. P. godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. — Div. 99. 172. Kamin Cutouapciueo. Pominju se takode kože divljači 7 D. još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka. prerađen vosak). jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. već u pojedina mjesta u oblasti Marke. na obali Jadranskog mora. uslijedili . i to prvenstveno u Dubrovnik. žito. te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9. transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. izrađeni na bosanski način. a naročito u Pezaro. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade. mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. Bosansko željezo se nije izvozilo. Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. O trgovini stokom nema mnogo podataka. fol. Canc. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. mamuze). 173—175. dabrova i lisica)11. nap. J\. Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu. nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m14. E. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. I pored razvijenog ovčarstva. 175—176. gl. borova smola pa. koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. Rimini. Isto tako zlatarski proizvodi. 71. kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine). U martu 1463. naročito Veneciju. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. KoBaMeBHh-KoJHh. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim. i to u Veneciju i Apuliju.

I. Canc. Oni su 11 D. a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana. 3—4. Nešto o bosanskim solanama. pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. Sarajevo 1900. 359—366. Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja. Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama. nuova serie. Najzad su Dubrovčani.su i protesti bosanskih vladara. da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha. 25. Beorpa« 1940. Canc. TkamiHe. — Div. "B. Split. 26. 176. societa. zabranili trgovinu robljem15. fol. 1963. Radovi Filozofskog fakulteta. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova. pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. 175—176. 16 U Bosni je. 12 D. od davnina bilo slanih naslaga. anno 82° (1977). JIČ. Grčka) sa kojih se so dobavlja. 247. Atti e memoric. Sarajevo. Pag. 14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. a povećava se i obim samog uvoza. 19. J^HHiih-KneH<eBHh. 13 I. Raša. grubo platno. GZM. kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. 57. služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. V 1403. Gestrin. ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. VI 1443. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva. Le Marche e l'Adriatico orientale: economia. II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka. svi pokušaji Tvrtka I. — Div. Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti.. Šibenik. Kovačević. Vo j e. CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu. — B. zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima. 11—24. 1980. čiji je značaj vremenom sve više rastao. 34. 242. Valona. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. Kovačević. Pa ipak. Vinaver. F. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama. fol. Truhelka. poznatog demaćeg tržišta solju. 222'. pa i velikaša. i to ponekad desetak i više tovara odjedanput. 271. Xuciuopi<ja Eocue. 126. doduše. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice. godine. 15 V. Ancona 1978. uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. XII. 153 uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa17. 346—348. 230. bila prisiljena da se snabdijeva . Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju. Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. cultura dal XIII secolo al primo ottocento. te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. Šunjić. 576. :— M. Međutim. 263—264. Iloce6Ha H3flaH>a CAHy. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. Trgovina bosanskim robljem. Kolika je bila vrijednost soli. pa čak i 472 tovara. vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli. JI. zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. Proširuje se broj stranih tržišta. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal. Pored Dubrovnika. "RopoBHh. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100. 127. Trogir. IleTpoBHh. Ć. (Italija. odlukom iz 1416.

161—162. kako to tvrde Mlečani. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika. La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta đel XV secolo. Pored uvoza. nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. srebrni predmeti. dijelovi konjske opreme. D. ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. posebno iz Prata. igle. 125. dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. sapuni. KoBaneBHh-KoJHh. Prema kazivanju samih Dubrovčana. Bočne u XepueioeuHe. 20 BepeHaXaH. najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog . JI. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje21. Kovačević. 19 D. perle i drago kamenje. 180—184. 177—179. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe. 1959. Beograd 1976. Đ Petrović. D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Liege 1975. dobavljaju se još i posebno. Beorpa«. Isto tako. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija. te se žale da njihove tkanine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dubrovačke tkanine. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. šunjić. 193—194. pojasevi raznih vrsta i vrijednosti. Prilozi.sa stranih tržišta. 1969. naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20. 154 Preko Dubrovnika. fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase. Mirjana Popović. Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele. 13. D. ali i sredstva da ih zadovolji. IIoceSHa H3ŁaH. My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra. Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise 18 17 du XIV" au XVIe siicle. 36opHHK. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. čuvenog tekstilnog centra. makaze. pa i bosansko tržište. Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. narandže. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda. 138—144. biber. Archivio storico italiano. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni. kao i u ostalim evropskim gradovima.a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT. Kovačević. Verone. šafran. Kovačević. slatkiši. zatim vino u bačvama. 131. Tako se u bosanskim. a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva. tkanine. M. 129. iako jeftinije. naročito Venecije. prodavala raznovrsna i često vrlo skupocjena roba. njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje. 183—184. Marka. U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova. Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). Bepena XaH. često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita. Mantove. ogledala. izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. 83—88. Kovačević-Kojić. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem. i to: Vičence. u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre. razno bakarno posuđe. Eeorpafl 1981. Dubrovačko oružje u XIV veku. Anno CXVII. IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje. 510—518. i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. 41—42. češljevi itd. Verena Han. hartija. 7—30.. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske. sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova. Uvoz mrčarija. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje. Firence. To je razno oružje i oruđe. Ekonomske veze i kulturni uticaji. uglavnom iz Dubrovnika. predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede.

u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala. izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne. na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. 155 rudarskim proizvodima. Ipak. 22 J. bio je poznat pod imenom „via Drine" ili . iako su korišteni i riječni tokovi. Ragusa e le popolazioni serbo-croate. Međutim. godine. što podstiče povećanje uvoza.via Coze". Kovačević-Kojić. može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. 45—56. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. B. Ipak. Le relazioni fra Venezia. 43. 1971. naročito srebru. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. Prvi. vosak i kože. Venezia e il Levante fino al sec.. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova. 399. 516—536. vol. XIII—XIV. Balcanica. dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. 192—199. V iconomie naturelle et la production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie. u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje. dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa. to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima. S. porasle potrebe za sirovinama. Povećava se i broj stranih tržišta. Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche. Eeorpa« 1964. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede23. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro e Cinquecento. Rimini.poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. Fermo. Prema tome. D. kao i rane turske izvore. 23 Upor. F. Beograd 1982—1983. olovo. 22. — U. Krekić. kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije. VIII. i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije. XV. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Florence 1973. Istovremeno. trgovački bilans srednjovjekovne Bosne. ukoliko su bili plovni. Pored Sicilije. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. zahvaljujući 21 Uzimajući u obzir dubrovačke. nap. D. obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. Oklahoma 1972. U isto vrijeme. Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima. npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena. KoBa^eBHh-KojHh. koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu. kao što su: srebro. kako izvozne tako i uvozne trgovine. B. Kova čević-Kojić. Fano. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka. Dubrovnik in the 14* and 15"1 centuries.. Ankona. a drugi . koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka. U stvari. 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. 101—102. Dakle. Krekić. posebno Venecije. Rapporti econonttd di Venezia. Gestrin. Olschki. bio je pozitivan24. A City betvveen East and West. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske. kao i u ostaloj zapadnoj Evropi. Firence i Prata. Apulije. Taflnh. koje je mogla da pruži bosanska privreda. to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama22. to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro. Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee.. tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje. I.

u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. Za ove zemlje. Pored carina.dolinom Neretve. 25 M. kao što je. bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. JJy6poeHUK u cpucKe seM. TaflHh. Tokom XV vijeka. Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa. J. zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum). Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević. 165—186. rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana25. 119—145. osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina. trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti27. naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih . jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje. Na trgovinski promet su se plaćale carine. 519—539. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici. jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. Konj je bio glavno prenosno sredstvo. Inače su bosanski vladari. Kovačević. i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu. a ispred globara. Kao vješti trgovci. čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu. na primjer. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca. sa svoje strane. posebnom poveljcm od 25. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe. Prenos robe obavljao se konjima. Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. Bosanski feudalci. a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana. novembra 1461. a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi. sve do pada bosanske države. godine. Dubrov" D. a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne. već na trgovima na kojima je roba prodavana. Više njih je po imenu poznato 29. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina. carina je naplaćivana na svu preostalu robu. u obliku raznih dažbina. naročito za srpsku državu. neka vrsta kraljevih činovnika. Dubrovčani su. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila. JjHHHh. trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda. da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas. zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce. Tek na posljednjem trgu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. garantno pismo. brodarina za prelaz preko rijeka.he. kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28. i to na prodatu količinu robe. slično kao i na Zapadu. kao i feudalci. carinik je po svom položaju stajao iza župana. 156 čani su bili zakupci carina u raznim mjestima. i to najčešće Dubrovčanima. prije izlaska iz zemlje.

koju poslije svoga krunisanja 1378. potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode. flHHHh. 161—164. Ivaniš Pavlović 1442. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala. Upor. br. 62. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari. CnoMeHHK CAHY. pljačke su postajale sve učestalije. 229—248. 140—143. sa malim izuzecima. godine38. već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna. 163—164. ove dažbine se znatno povećavaju. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige. godine Radič . M. godine). bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje. Tpi Rpujeea. i 1461. JJHHHII. 740. 30 D. 31 Vlasi. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 3a uciuopujy pydapcuiea. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele. 3. flHHHh. doduše. Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa. Cuiape cpume uoae&e u uucMa. ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene31. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije. 1/2. 32 D. poslije smrti Tvrtka I. izdaje Dubrovčanima. 19 Jb. nije ostao usamljen.feudalaca. 3a ucuiopujy pydapcuisa. XCVII. krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. I/l. *• JI. M. Eeorpafl 1948. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna. 1—6. U prvoj polovini XV vijeka. I. izjavljuju da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata. u prvoj polovini XV vijeka. Kovačević. maja 1391. Česte pljačke trgovaca. — D. KoBa^eBHh. Njegov slučaj . prilikom dolaksa na prijesto. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. M. Jamrah. Petar i knez v Nikola Pavlović 1454. CTojaHOBHh. vojvoda Stjepan 1454. Kovačević. — M. 66 itd. — Tloaejbe u iiiKMa. 142. — M. Kovačević. Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934. 93 nap. preko svojih posebnih predstavnika. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. I pored zvaničnih garancija. koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu. Tvrtko je. I. ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. Već 15. 44—48. kao i ugovori u . bosanski vladari su. unutrašnji nemiri. Upor. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. br. 157 Međutim. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše. Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter. tadbe i od svake zlobe i sile. 83. jer su se zaključivali na istim osnovama. u svečanoj povelji. a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. kao i upadi turskih trupa.

čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana34. ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike. Inače za dubrovačke. U dubro1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate". iz poli- § tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi.v između Dubrovnika i bosanskog kralja. Jedino. U svakom slučaju. bilo je izuzetno važno što. kao i ostale strane trgovce. nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35. Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa. Tako je u istoriji dubrovačkobosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena. k Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima. srebro koje se . '. koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne. za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena. posebno sa svakim dijelom bosanske države. na koje se žale dubrovački i trgovci. što je dovodilo do prekida trgovine.

1/2. U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. koje nisu bile rijetke. II 1449. ovaj iznos često prelazi dvije stotine. prilikom jednog spora. 1—2. udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. Bilo . Beorpa« 1983. godine). Zbog zloupotreba. — IJoee/be u itucjua. jedan od najvećih rudnika Balkana. nastoji da sprovede u Srebre nici. HCTO-PHJCKH rnacHHK. Tlose/be u UUCMO. Sa izuzetkom 1428. Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine. . Isto tako. poveljom od 23. navodi da je Lukša Benvenutić. kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. 1432. Dusini i Kreševu. str. godine. nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš. 3a ucuiopujy pydapciuea I. I. godine i tri stotine.Hamih. Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu. Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice.izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. dodatak. u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. Već se 1372. 52—103. D. imala je još daleko veću i jaču koloniju. 36 M. 37 D. Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. 25—42. 77—78. slično despotu Stefanu Lazareviću. 1/2 br. novembra 1461. Kovačević. Isto. 158 Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni. godine. Srebrenica. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. M. A. broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. 48—51. 3. 31 33 Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 740. 481. 49—50. tada carinik u Srebrenici. 3a ucwopujy pydapcuiea. Štaviše. i 1435. I. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38. a 1431. BecejiHHOBHh. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina39. 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe. flHHHh. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obezbijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja. Najintenzivnija je bila 1434. kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. to jest na same rudnike. Deževici. a iz Zvornika u Srebrenicu. 105.

Isti slučaj je sa Višegradom. sir i med. 1426. u prvoj polovini XV vijeka. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom. Srbije ili Ugarske. kada dolazi do 38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao. i 1427. 66—75. godine. koje su uslovljavale njihovu trgovinu. dvije stotine trideset osam Dubrovčana. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. suho maso. Međutim. FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee. ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. Kovačević. sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti. bosanska gradska naselja. iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju. počevši od prehrambenih artikala. preduzetnici u rudarstvu. ali u prvom redu trgovci. poslije srpskih. po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države. što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima. Desanka Kovačević-Kojić. dvadeset i više godina. kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne. Kovačević-Kojić. Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom41. (Consilium m/nus) za ove godine. vosak. zakupci ili vlasnici rudnika. Trgujući u Bosni deset. U Zvorniku se 1425. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. čak. iako je bilo živo trgovačko mjesto. mrčarije i zanatske proizvode. kože. 261— 262. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. pa najmanjem mjestu. Prema tome. Godišnjak Društva istoričara BiH. pa do 1448. godine nalazilo preko stotinu. Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije. bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40. Međutim. Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. XVIII. Osim u Foči. a uvozili so. carinici. jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. tkanine. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini. 159— 164. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52). J\. tkanina. godine (ukupno 95). u Drijevima. ministri finansija bosanskih vladara. 39 Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća. — Upor. Sarajevo 1970. U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba. 159 naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine. vodeći računa o potrebama potrošača. pa i njihov boravak. Tako. godine. Na jugu bosanske države. a 1428. čak. Zvornik. nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana. Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom. Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini. Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. — D.ih je već od 1402. KoBaMeBHh-KoJHh. . a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti. a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). državni funkcioneri ili. 19—35. Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu. susreću dubrovački trgovci. ali se češće nalaze tek od 1422. do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. — D. gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta.

knez Ivan Nelipić. Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana. Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. godine između kralja . rpai:x3. JJ. Cnpeiwnh. nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. 231—234. 91—93. čak. U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata. 1924. 504-—517. GZM. " G. XXXVI. 79—82. XIII1.Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima. većinom proizvedene u samom Pratu43. i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena. Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Čremošnik. Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno. pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa4*. 163—164. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. Kada se sve ovo ima u vidu. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani. prvo između sebe. 160 Od svih talijanskih trgovačkih gradova. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. KoBaieaHh-KoJHh. 48 D. sklopljen savez između Bosne i Venecije. KoBaneBHh. sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. Kovačević. Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. Zgodovinsiri časopis. 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa. kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. s tim da su. koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode. I. poveljom koju je izdao u Visokom 1422. Čak je. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase. prodavali im robu. dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja. KH>. FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. Pored toga. ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije. pa je njegov vazal. Međutim. pored teritorijalne. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza. 74—79. 85—102. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine. 43 D. godine vrlo široke trgovačke povlastice. 164—167. a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske. Venecija je 1422. Naša trgovačka društva u srednjem veku. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika. Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni. Firenca. M. JX. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke15. ali i kupovali od njih razne sirovine. La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi. prema trgovačkom ugovoru iz 1449. kao Ostoja. prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza4*. XXVTII/3—i. J\. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. Barani. Kovačević. 4D D. Kovačević. Eeorpa« 1976. Ova povelja je. Međutim. Ulcinjani. Milano). Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji. JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa. M. Popović. pa je u tom cilju 1423. godine poručila bosanskom kralju da preduzme potrebne mjere. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. KoBa^JeBHh-KoJHh. Pored toga. 1974. jer Tvrtko II nije. 69—91. mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. u stvari. 215—222. posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara. Voj e.

i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu. naročito u Dubrovniku. Povijest Splita. — IJoaejbe u uucMa. 202. Kralj Tomaš može da uloži 6. svilu. uveliko je zaostajala49. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. Novak. Prilozi. u dukatima ili u srebru. kao i za zakup njegove carine53. Pored soli. 45 Š. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva. Isto tako.Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji47. a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. 95. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. a njegov nasljednik. 122. dodatak I. Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju. 131—132. aprila 1444. čiji jezik i lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. Pa ipak. Novak. 131 i 132. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog. i to jedna u Splitu. 44 Š. Ljubić. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovčana. perle i drugu robu. M. D. u Napulj. Ipak. 48 M. uvozili su tkanine. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito. VIII. koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom. druga u Fojnici. 17 Obje strane ulažu po 6. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni. obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije. Ali. Ventura Engleschi i Anto Ivanov. G. kao. 91. Split 1921. U tom smislu tražio je 1446. M. Šunjić. 161 I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne. 49 D. 46 Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira. mletački plemić Guglielmo Querini. Šunjić. pa i sa talijanskim gradovima. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao . koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. Zagreb 1886. Prilozi.000 dukata. godine i podršku mletačkog senata50. kralj Tomaš. a treća u Jajcu. 93—94. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima. jer su oba grada pokušavala da što više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. M. Upor. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ova zategnutost je porasla 1435. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj razmjeni. ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. 123. Kovačević. Split u svjetskom prometu. 481. naročito u Drijevima. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. Prilozi. naročito u Dubrovniku. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine. na primjer. Pored Mlečana. — G. 69—70. Šunjić. za njihov dalji prevoz do Venecije. I splitski trgovci odlaze u Bosnu. a najistaknutiji među njima. 1/2. Budući da su i Mlečani poslije 1420. gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine. 39. Šunjić. i D. tokom cijele prve polovine XV vijeka. 123. tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. 124. sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. tkanine. vino i ostalu robu48.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. Prilozi. pa je poveljom od 15. prije svega. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. V. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje. brinući se. Kovačević. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana. Tako su se. Zagreb 1875. Ljubić.

II. preko svoga posrednika Braila Tezalovića. 10. preko Đirolama Malipiera. Pored trgovaca iz Jajca. i to u Drijevima oko polovine. Kovačević-Kojić. kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. Plevlja. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata. Pored Venecije. opada ova aktivnost domaćih ljudi. Kovačević. dok i za druga mjesta (Visoko. Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1. kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače. " D. Tek od pedesetih godina XV vijeka. Kovačević-Kojić. a održavao je poslovne veze i sa Firencom. Eeorpaa 1964. FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EHX. 20. ° M. i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima. D. u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže. za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik. 54 D. i to na širokom prostoru bosanske države. XIX. flHHHh. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. U Bosni boravi i'Đovani. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije. Glamoča. VI 1388. Prozora. 131. s 61 162 Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu. IIoceSHa H3flaa>a CAHy. OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe. Tako je Brailo Tezalović. Petar i Radoslav. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi. Prilozi. Podsoko. o mogućnostima za trgovinu biberom. 130. U knjigama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište. crvac i vosak u Veneciju i Apuliju. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit. 52 C. Srebrenica) ima vrlo malo. uskoro zatim Cernica (1426). a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. može se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni. a u zamjenu tražio plemenite metale. Rapporti economici. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine.je na prodaju olovo. Tpi flpujeea. 131. Šunjić. Visokom. — M. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva. Gacko itd. Imotskog itd58. koji se nalazio u Bosni. dobro poznatih trgova. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina55. Prače i Goražda. Tako braća Pavlovići. 40—41. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika. U Drijevima. u Prači trećina.000 dukata. Foče. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. Prijepoljc. 585—586. Prilozi. Jezera. Višegrad (1427). Podobrun.965 dukata i 19 groša59. Kreševa. povremeno slao na prodaju drago kamenje. pomenutog Malipiera. 53 M. prodaju u više navrata u Dubrovniku. Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda. raznim začinima. Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu. flHHHh. Šunjić. Prači. velike količine olova. Međutim. Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. brat Đirolama Malipiera. kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo. CapajeBo 1973. koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu. 98—101. Trebinje (1428). koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća56. To je u prvom redu domaći živalj iz starih. takođe mletačkog plemića. O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga . podigao kredit u iznosu od 2.)57. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. 128. sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni. Ekonomske veze i kulturni uticaji. podizanim u Dubrovniku. TiHpKOBHh. M. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. godine. Borac. već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu.

Novom Brdu. pred kojima su se sklapali kreditni poslovi. Uzicu. i to čaše. postalo pojava širih razmjera. I. 228—252. 221—223. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu. bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. postigli su veliki poslovni uspjeh. trgovačka društva. Prema sačuvanim podacima. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. Kreditna trgovina. U pogledu mjesta i lica. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom. tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju. U pismu iz 1417. pored Dubrovčana. KoBaleBHh-KoJHh. Nije . a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1. prokure). dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. C. U ulozi kreditora. On je trgovao srebrom. Trgovci iz raznih mjesta međusobno sklapaju zajedničke poslove. bar u blizini jačih privrednih centara. 31. Pored jamca. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee. Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su. JJ. a zatim. u znatno manjoj mjeri. U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja. sistem trgovine poznat u Dubrovniku. dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda. pa čak i sela. Oni često putuju. KoBaieBHh-KoJHh. Prilozi. i od 1422. So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine.183 dukata i 4 groša60. do 1417. poput Milaša Radomirića iz 66 Poslije praznina od 1406. preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. M 59 M. čak. 163 Podvisokog. III. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle. Neki od njih. 172—177. Šunjić. na trgovima držali svoje radnje. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. TiHpKOBHh. I. Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700). mrčarije. javljaju se i domaći ljudi. već su trgovali krećući se na mnogo većem prostoru. kožama i konjima. 627—632. u vezi sa novouvedenim carinama. nije bilo ustaljene prakse. čak i mijenjaju mjesto boravka. Beogradu. poput Dubrovčana. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom. Tako su vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. fl.u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana. u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset. pojasevi. E. 167—179. nastalih gubitkom arhivskih knjiga djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina. Vjerovatno su. dakle. koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili. olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. dugmad. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su. Voje. ulje i zanatski proizvodi. a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi. 67 D. Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana. prstenovi. godine. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju82. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice. kožama i voskom. do 1425. komadići sirovog srebra itd. Association internationale d'etudes du sud-est europeen. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. 108—116. npujeuo/be y cpedneM eexy. Xpa6aK. Voje. Sofia 1969. To su najčešće bili razni srebrni predmeti. dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. 235—257.

94. a raznih generacija. Tako već krajem XIII vijeka. JI. C. krojači i oružari. Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa. 285—287. III. koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice. nap. sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica. Poznavali su. 1. XIV—XV vek. 189—191. Sarajevo 1966. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju — šnajderi. Beorpafl 1957. Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. odnosno Mediterana. JJ. T. •4 Upor. 283. trgovačka društva. Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica. IIlKpHBaHHti. EOCHU U Jjy6poemiKy. slikari i klesari. Fisković.rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca. FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee. 1 C. Fisković. koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi.214. P. 8. Starohrvatska prosvjeta. Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i feudalaca. klesari. sv. pa oni pozivaju strane. obućari. IV (3). Zenica 1973. 228—252. drvodjelje. Upor. Lett. jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU. Andelić. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara3. KoBaneBiih-Kojuh. Voje. a obućari — šusteri. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije.. koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova. 101. 164 . 10. Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. 218. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca63. VIH 1397. zlatari. prokure). XV. Not. Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju. krojači. dakle. •• JI. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji. 27—31. KoBaieBHh. a izgleda i iz susjedne Srbije2. 143—249. Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem. 201—206. Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini. Izdanje Muzeja grada Zenice. 240. X 1417. III. u pojedinim bosanskim naseljima. 71. JX. 179—189- Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator". fol. Bobovac i Kraljeva Sutjeska.Ko vačević. 147—149. KoBaieBiih. a u Dubrovnik otpremalo sirovine.. Kovačević. i JI. di Lev. Fisković. riječi njemačkog porekla. primalo robu iz Dubrovnika. 72. 106—107'. 3. 80. 41 " Test. Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća. 16. KoBa^eBHh-KoJHfe. srednje Evrope (Briža). Izdanja Muzeja grada Zenice. naročito zlatari. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva. i I. Ugarske. Godišnjak Društva istoričara BiH. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj račun. Đurđica Petrović. 180. mesari itd1. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni64.8e. gl. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca. C. fol. Upor. 6. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 116—136. Bilo je i drugih stranih zanatlija. D. 38'. kao što su zlatari. njihovo pomoćno osoblje koje je. III. Zagreb 1947. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee. 1949. nabavljene u Bosni. 30—31. Kreditna trgovina. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija. prema navodima Tome Arhidakona. ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". uglavnom dubrovačke. Zenica 1973. •3 D.

68. S. Sarajevo 1970. Dubrov nik 1955. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima. Handžić. Marjanović. u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. I. XVIII. A. Za druge domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. 13. u prvom redu. Godišnjak Društva istoričara. A. 13. zlatari. III. trgovaca i feudalaca. krojači. 218. OmiHnosuh. zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. majstori za samostrele. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. ed. mačari. 1952. I. 167. što govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7. mesari. tulari. ukazuje na raširenost ovoga zanata. Dalmatinski majstori. A. C. 174. lukari. rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate. Filipović. 14. S. pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva.Kohojuh. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. 167—169. 80. ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. 12. 3. Eeorpaji 1952. 181—200. štitari. hereziarha bosanksi. pasari.2 Thomas Archidiaconus. To su. N. Aristodije Zadranin. o domaćim zanatlijama. i JI. 165. 206—208. kamenari. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima. C. ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba. MSHSM. Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi. Za razliku od rasturenih sela. puškari. Pojaseve. tako na trgovima i u podgrađima. 115. 5 J\. Na osnovu svih pisanih izvora. To su: kovači. Fis ković. 138. koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. 163. 81. 31—33. čaše. Rudnici u Bosni. Zvornik. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi. Handžić. M. CTpiineBHh. topo-livci. Zagrabiae 1894. štavljači kože. pekari i brijači5. To su prstenje. kupe i pehari). kovničari. Aličić. 165 U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. klobučari. izrađivali su već 1 seoski zlatari. naušnice i ukrasi za kosu. 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY. iako oskudni. M. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca. P. 18. 162. A. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. ključari. 4 OCMOHCKU . Kovačević-Kojić. rezbari. Svi ovi srebrni predmeti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. 15. kao i arheoloških nalaza. U svakom slučaju. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata. a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. KoBaneBiih-KoJHh. XXI. Aličić. Poimenični popis. A. br. 80. Zadarska revija. 193. JIh. 208—216. 153—170. 94. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. grnčari. Scriptores. koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. H. Rački. Historia Salonitana. Ti. najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva. Fisković. sedlari. klesari. koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. papučari. 114. Poimenični popis. drvodjelje. Handžić. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Andelić. zidari. 192. kožuhari. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne. 163. slikari. 4. posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve6. D. Upor. Prvi poznati dubrovački graditelji. Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee. U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva. Čak se susreću i pasari (pojasari). 3a ucuwpujy pydapcu7ea. Tloined na (fieydaAU3aM.

zlatari. sedlari. kamenara. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih. muških i ženskih. Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca. naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima. Šunjić. brodograditelji. Dalmatinski . topolivci. Zadru. pasari. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi. 163. La culture materielle des Balkans. V. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih. kovničari. obućari. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama. poglavito iz Jajca. u oblasti zanatske proizvodnje izvršena 8 P. livci zvona. bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja. nastanjenih u Bosni. Han. Fisković. Sigurno je. 7 JX. hranu. rezbari. odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. KoeaHeBHh-KojHh. Izdanja Muzeja grada Zenice. grnčari. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana. 308. Ma koliko da je njihov broj bio mali. klobučari. pečatoresci. u prvom redu Dubrovčana. Dakle. IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy. Prema tome. tkači. drvodjelja. G. na izučavanju zanata kod majstora raznih struka. Od sedamdesetih godina XIV vijeka. naročito zlatara. 72. Njihova težina. brijači. privlačili su mlade ljude. krojači. slikari. Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. 346. majstori za samo-strele. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina. 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa. u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. kamenari. zidari. La culture materielle des Balkans. JJ. Eeorpa« 1948. U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. podstrigači sukna. pozlaćeni. — V. tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. majstor je bio dužan da šegrtu da stan. svjećari. ponekad je podrobno opisan njihov izgled. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta. M. oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju8. 163. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee. ključari. čak i vrlo poznati majstori. međutim. 164. papučari. štitari. 4. 166 Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. Han.Upor. oklopari. najčešće dubrovačkih majstora. Bojana Radojković. Po završenom šegrio-vanju. FpadcKa uacejba. u prvom redu dubrovačkih. željne znanja i zarade. da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. mesari. Prema običajima onoga vremena. Šibeniku i Korčuli. klesari. kožuhari. Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. To su: kovači. III. Uglavnom su izrađeni od srebra. pekari. puškari. 309 — 312. te ih nalazimo u Splitu. štavljači koža. kao i kod domaćih zanatlija. više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove. Svakako. centri sa jakim zanatskim tradicijama. Zenica 1973. KoBaMesiiJi-Kojiih. odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat. FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee. tulari. raznih struka. slikara i drugih. i nap. CaiviapijHk. mačari. drvodjelje. Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih. pa čak i od zlata. 208. neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju. Mladići iz zapadne Bosne. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. lukari. zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva.

godine počela sa radom. obično kameno drvene konstrukcije. Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima. kožarska. 5. dvadeset i jedan. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. o dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim. JJ. Hrabak. 212. obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija. Međutim. grubo domaće sukno. pekare. papučare i tulare. 284— 286. IIpu. bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mlečani. Za ostalu literaturu upor. kožuhare. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice.ee> 220 — 222. II. je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama. važi za rezbare. te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. koja je u martu 1449. 11 P. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12. XV i XVI stoleću. lukare. KoBa«BHh-Kojiih. Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu. u prvoj polovini XV vijeka.majstori 159 et passim. od nabijene ilovače. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. a to. Kovačević-Kojić. 167 Od zanatskih radionica. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti. 12 JJ. Les actes des premiers sultans. B. s malim izuzetkom. 33—36. i nap. za vladavine kralja Dabiše. prehrambena. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. Prilozi Instituta za istoriju. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. uglavnom kovačnica. čak. obrada metala i još neke druge9. 63. što ne znači da je njih bilo stvarno više. na razne načine u tome onemogućavali. 217—219. D. u Srebrenici. ograđeno kamenim okvirom11. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi. Čak su 9 JX. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca. vidi se da su ove radionice. Docnije. 10 N. trgovini i pomorstvu u XIV. ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. u bosanskim gradskim naseljima. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. dotjerivala i profinjavala.>wi upoyuasawy saHaiuciuea. iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. mesare. Beldiceanu. On je u Novom podigao radionicu čohe. mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. pogođeni konkurencijom. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. Zastupljene su razne struke. IX/I. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna. mačare. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu. Izgleda da se samo rasa. građevinska. KoEaqcEHh. 23 —62. bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna. Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. . Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase. Naime. 64. pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. Sarajevo 1973. Kovači su bili isključivo domaći ljudi. tekstilna. Upor. KOBa^esiih-Kojiiii. Anđelić.

XIX—XX. najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države. godine. 1965—1966. 13 C. Zgodovinski časopis. 127-128. KoBaieBHfc-Ko jah. herceg nije napuštao započeti posao. 122.Ljubljana. prema odlukama vlade. 124. rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund . 181—185. "RHPKOBHH.168 novske tkanine. Tkaonica je i nadalje radila. a naročito su zaostajale u pogledu bojenja1*. bile bojkotovane u Dubrovniku. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih. I. Sukno iz Hercegnovega. te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465. Voje. I pored svih smetnji. Xepuei CiuetfaH. JI. 169 VI.

Grk i Turčin. kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. njegovom kupovinom i izvozom. 47—100. Proizvodnja je u stalnom porastu. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije. za koju je despot Stefan Lazarević 1417. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih. JJ. J]|HHHka. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko. zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. Prištinu. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. mlinove i ostale nekretnine. U Srebrenici su pustili duboke korijene. te se put koji je vodio na trg naziva . Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija2. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela. važnog utvrđenog grada na Drini. Krupanj. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada. iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. Beograd. svestrano je obrađena monografijom M. 268. a pored srpskih 171 . te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. uporedo s tim. Likodra. zatim Kotorani. zatim Pećište. 3a uciuopujy pydapcuiea. 56—57. zatim poneki Albanac. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana. I. Ukupna svota. 232—234. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana. Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i.. čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. Bavili su se trgovinom srebra. kao što su Ljupskovo. rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee. To je rudnik Sasi. Od svih novonastalih ekonomskih centara. Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. KoBaMeBHh-- Kojuh. a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači. Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut. Rudnik. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države.1413. Podizali su kuće. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. kupovali rudarska okna. koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. Korčulani i Ulcinjani. Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. u blizini Gradine. Prve tri decenije XV vijeka. Privučeni izgledima na velike poslove. te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Mađarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. značajem uloge koju su imali. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke. čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara. 1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka. danas selo Sase. kao i u ranijem periodu. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova. antičke Domavije. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica.via de mercado"1. Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti.

ciuapu ipad ua tfpuuu 2 3 (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda). na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. Kovačević-Kojić. bili su iz Prače. koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera. u stvari. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. 149—249. HC X. 27—41. to jest u Visoko. te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. 20—33.KoBaMeBiih-Kojnh. a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan. godine. posebno tkanine. čak. Zvornik. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. upravo na osnovu trgovine olovom. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. 4 D. došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika. sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. čak. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu. najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije. Ipak. pored daljeg unapređenja rudarskih naselja. Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić. 5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu. u vremenu između 1410. . 3SOHUK {3«opuuK). Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države. i za luksuznu robu. obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4. Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee. U stvari. a pod njegovim uticajem. Prvih decenija XV stoljeća. Tridesetih godina XV vijeka. Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. sa kupcima zainteresovanim. 73—116. Na tim osnovama. dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. do 1430. Tako je. U Glavičici. Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar. nedaleko od Zvornika. Neki od njih postaju. CapajeBO 1955. JX. što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima. F3M. u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6. Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti5. iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša. bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. Ma3aJiHh. kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). čak. koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika. Zvornik je. kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane. istoka. postao polazna tačka za trgovinu. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara. razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. i 1430. Prača se razvila u jedan od najvećih trgova bosanske države. gdje se otvaraju nova rudišta. prvih decenija XV stoljeća. Kovačević. 172 U vremenu od 1412. u prvom redu Srebrenice. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu. zapada i juga. i dubrovački građani. Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg.i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. D. sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je. na čitavom ovom prostoru. Brailo Tezalović. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik.

Prema popisu iz 1468/9. Upor. Kozograd kod Fojnice. U defteru iz 1468/9. Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. ipak. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. u stvari. 12—15. u stvari. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača. godine sa sigurnošću potvrđuju. Anđelić). čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom . već na osnovu dubrovačkih podataka. Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice. To su trg Tornik u župi Vrhbosni. Nešto dalje.Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca. kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee. i 1468. Tu se isto. a zatim dolazi Kreševo'. Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre. Borovica. U nekim od njih. podgrađe Prozora u župi Rami. KoBa*ieBHh-KoJHh. ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. — A. To su Blažuj. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu. jedan od najnaprednijih bosanskih trgova. 173 Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu. Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. u Fojnici je zavedeno 329. od kojih neka naglo opadaju. U blizini Fojnice. rudnik srebra kod Vareša. Čak i pomenuti Tornik. Trnovo. označava vrhunac njenog razvoja. u bližoj okolini Visokog. takođe u ovo vrijeme. dok se druga istovremeno snažno razvijaju8. i to prvenstveno na rudnike srebra. 101—309. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. I (P. vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana. Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena. Zenica. Handžić. Sutjeska. Donje Soli (Tuzla). koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim centrima. što rani turski defteri iz 1455. može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). na prostoru današnjeg Sarajeva. (često boravište bosanskih vladara). bilo je samo malih lokalnih trgova. 71—73. koji. a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. Rudnici u Bosni. nailazi se na lokalitet Panađurište. najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava. naglo napreduje. nije ništa drugo nego jedan seoski trg. Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja. njeno postojanje. Vranduk. Visoko i okolina kroz historiju. Prema tome. 63— 71. izras-lih iz lokalnih sajmova. Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države. današnja Bijeljina9. bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. rudnik Kreševo. koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano. tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja. nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada. godine. izvan rudarskih naselja. ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. To su sve. Četvrtkovište. 7 Isto.

Kovačević-Kojić. 406. Aličić. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i Pavlovac. 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa. ali je. jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica. Sarajevo 1965. Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg. A. Filipović. Bejtić. izuzimajući Lim. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih. Kada su Turci došli.S. ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja. uz gradska naselja. 191—193. Prilozi za orijentalnu filologiju. X-l. XII—XIII. Eeorpaa 1970. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. D. na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja. A. 8 D. a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon. 250—258. 3. 12 JX. Poimenični popis. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem . vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. poznat još iz 1394. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak. 91—94. 174 Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Podrinju. a zatim dubrovačkih trgovaca. poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama. 353—362. za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. U slivu Drine i njenih pritoka. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. 262. KoĐaieBnh-KoJHh.. čiji razvoj nije dugo trajao. u prvom redu domaćih. 86 —90. Cernica iznad Gacka. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. Handžić. godine. KoBa^eBHh-KoJHh. 10 JJ. po načinu postanka i razvoja. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište. Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale11.KoBaneBHh-KoJHfe. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića13. Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti. ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10. 11—86. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. trgova Goražda i Foče. poznato naročito po vosku. JU. Povijest i umjetnost Foče na Drini. O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea. a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. 23—24. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak12. fl. N. U blizini Borca nalazila se Rogatica. 171—175. Naše starine. nastala na osnovama rudarstva. Sarajevo 1956. 47—52. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića. Kovačević. na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog. na posjedu Kosaca. FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee.malih trgova koji. Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića. Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju. jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo. 73—77. rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu. 11 A. Osvrt na pitanje islami zacije. FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee. a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. poznatih još iz XIV vijeka. izgleda. veoma naprednih.

Rudo i rudski kraj kroz vijekove. Jeleč u župi Govzi. 17 M. III. 71—77. GZM. 3eM/be xepuela. Starine u Dobrunu. 175 Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu. IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT. 228. što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. Srednji vijek).(Vlasenica). Bejtić. KaJMaKOBHh. Pojava privredno aktivnih podgrađa. U popisu iz 1477. Podvišegrad. 94—99. 29—42. 3—5. Borač-bosanski dvor srednjeg vieka. Xeptfei CutefiaH 21.. Rogatica. Sva ova podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. KaJMaKOBHh. Bojanovski. dizao se Kukanj. 145. CapajeBO 1971. pominje se „pazar Čajniće". 221—224. 160. oJHh. Po dolasku Turaka. nalazio se Samobor. C. P. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa. Đ. 1—78. Podjeleč. i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu19. Goražde. Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. Bejtić. M. poznatih još iz XIV vijeka (Foča. KoBaiieBHh. Capa-jeBO 1934. CKapah. Sarajevo 1966 (A. ns XVII. Poimenični popis. XVIII. kao i najnovija arheološka iskopavanja. 1941. a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića16. 99—101. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara. u Čajniču je zavedeno 194 domova. 172—176. 16 I. 162. Sarajevo 1971. je3HK H dioJiKJiop. LIII. 217. podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. GZM. 184—188. Beorpa« 1968. rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee.KoBaieBHh-KoJHh. na lijevoj obali Drine. LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM. 283—284. — A. Većina njih ostaje na nivou sela. 3.napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua. JX. — B. pph. i A. Soko. ^ Đ. nedaleko od Goražda. flHHHh. na sastavu Pive i Tare. Podvratar).He<j)Te. 240. "RupKOBiih. koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. na putu za Po-limlje. 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU. Sačuvana crkva. Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine. 257. Mazali ć. Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv). Sarajevo 1962. A. — JI. LIII. Podsoko. O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. a na Čehotini. M. 10 neoženjenih i 6 muslimana. A. 262. GZM. ispod Goražda. 1891. Na desnoj obali Drine. grad Vratar na Sutjesci18. 159—164. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac. Sarajevo 1941. Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu. GZM. Cernica). 102. 1972. Eeorpa« 1922. u nahiji Samobor ili Pribud. Đ. 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu. Iznad ušća Lima. Upor. Aličić. fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma. u župi Pribud. i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. kao i uspon starih trgova. 31—94. Pecyji6eroBHh-. Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu . 3eMjbe xepueia. S. a na glavnom putu. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca. Handžić. T3M. sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice.in Bosna supra Borac". Jugoistočno od Pljevalja. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi. nedaleko od Pljevalja. flHHHh. Pavlovac na Prali. potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe. Grapimap CAHY. Myiia u ipad Eopau y EOCHU. Mazalić. 112. koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine. Anđelić. 259. domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun. 186. . a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi. desnoj pritoci Drine. Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee. U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelarstva. Lokalni. flHHHh. Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad. Mazalić. Najraniji turski izvori. O Brodaru upor. LIII. 13. Podborač. II. Sarajevo 1940. rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. 127. bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa. Naše starine. 34—37. 18 M. ležao je hercegov grad Koznik17.

naročito iz prve tri decenije XV vijeka. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik. malih i velikih. Handžić. Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. U defteru iz 1468/9. takođe. Banji. Cernica. 169—170. Najraniji turski izvori. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane. koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem. Goraždu i Višegradu. Veliki broj trgova i podgrađa. nemaju samo lokalni karakter. tulari i krojači. negdje u Polimlju. Poslije tridesetih godina XV vijeka. mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. Cernici. Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici. zatim u Goraždu. Dubrovački karavani su se. susreću se i domaće zanatlije. To važi i za trg Prijepolje. u posjedu Sandalja Hranića. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna. 106—107. zatim Goražde. nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. čitavo Polimlje bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica. 3eMA>e xepifeia. Xeptfei CiUe$aH. već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi23. U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja. C. 160. označavaju dalji snažan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. 104—105. zlatari. pod kojim se imenom od 1430. ipak se na ovom trgu nisu duže. ipak. — A. Samobora i Podvratara. vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju. Tjentištu. Doduše. dok se pojedinci mogu naći još u Borcu. Od podgrađa. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. u prvom redu Foča. Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja. kao kovači. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. Pored Prijepolja..ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage. ni u većem broju zadržavali21. Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee. Više-gradu. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit. Pod-sokola. Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82). odnosno dobar dio današnje Hercegovine. koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja22. Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini.KoBaieBHh-KoJHh. Istočno od sliva Drine. kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar- 176 . Borcu i Ustikolini. kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. U njima je razvijeno i zanatstvo. JJHHHK. a zatim Stjepana Vukčića. JI. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe. 144. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. 18 JI. Podjeleča. što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. Humska zemlja. KoBaveBuh-KoJHh. u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. Neka od ovih mjesta.55—58. FpadcKa nače. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči. Mileševu kod Prijepolja. ali on. dolinom Neretve vodio je važan put. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji. TiHpKOBHh. M.

bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom. u stvari. i u njenoj neposrednoj blizni. četrdesetih godina XV stoljeća. Zbog živog trgovačkog prometa. a 1477. na lijevoj obali Neretve24. Klobuka. Gorice. — M. Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. C. BU3OHUMCKU U3eopu. H3 dy6po-eaunoi apxuea. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee. zatim Rudina. Dolina Neretve od Konjica do Rame. u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. gdje. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji. A. Historijski spomenici Konjica i okoline. u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće. — M. 23. KoBaneBHhi-KoJHh. 2. S. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve.. KoBaMeBHh-Kojiih. C. iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu. 1975. 221—222. 13. Črešnjevo. FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae.opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. M. Anđeli ć. To su pojedinci iz Ljubomira. Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj na lijevoj obali Neretve. Sarajevo 1957. Blagaja. 29 mjesta. Gacka. E. 108—109. 62—63. 23 U svojoj monografskoj studiji B. Bosanski pašaluk. Jedino treba izdvojiti Trebinje. 22 JX. Kreševljaković—H. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima. 60. U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline. TiHpKOBHh. Šabanović. U predjelu gornje Neretve. naročito u vezi sa prevozom robe. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva. 27 Prema M. II. — M. GZM. 227—228. u djelu Konstantina Porfirogenita . Op6HH. Stari hercegovački gradovi. npujeuojbe. — E. nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja. <t>epjammh. Handžić. IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba.JJ. 3ejujbe xepifeia. sa 155 domova. Kom.NS XIII. 101—182. M. Konjic 1975. TiHpKOBHh. JL KosaMeBHh-KoJHfa. a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta. svratišta. Čak ni današnji Mostai. Naselja srednjovjekovne bosanske države. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja 24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda. I 1473. Orbinu. situacije je bila slična26. NS X. Prijepolje je zavedeno sa 140. koji nisu karakteristični za ovo područje.. 168—177. GZM. Sarajevo 1955. 3eMJbe xeptfeia. Beorpaa 1968. na više mjesta. Vrabac). dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda. Xeptfei CuietfiaH. 12. FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee. Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima. 91—100. godine i to je do sada najstariji podatak o ovome mjestu. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba. sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici25. OepjaH^rah. 315. Danas je. M. O naceA>y JJpujeea. 188. 117— 120. Neretve i Konjica mnogo se pisalo. njegovog podgrađa. Anđelić. CK3. . JjHHHh. — P. glavnog uporišta članova porodice Hranića-Kosača. U popisu iz 1468/9. Arnautović. — B. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk. Lokalna crkva pominje se 1444. koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. JlHHHh. Upor. poput Nevesinja. 28 Grad Bona se javlja još u X vijeku. 21 20 177 skog bazena. III. Basler. Sarajevo M. Dalje niz Neretvu. Srednjovjekovni gradovi u Neretvi. Naše starine II. Xpa6ak. 3eMjbe xeptfeia. D. a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav. S6 Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim. Sarajevo 1958. 162—164. pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka. 3eMjbe xepifeia. pa čak ni ona. uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina. Kpajbeeciueo Cjiosena. Nevesinja. 238— 240. 203 —204. B. H. 112—115. to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. Vego.De administrando imperio". 216. Pored važne uloge Blagaja. U ovim razmatranjima nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic. 127. 25. i P. Kapidžić. 160. — B. tek u šestoj deceniji XV stoljeća. Najraniji turski izvori. br. II. Tako nije slučajno da se Konjic. 109—111. — A. Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost. 31—33. Aličić. JjHHHh. a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd. Poimenični popis. — JL KoBa^eBHh-Kojnh. Novi u Luci i Vratar. 9—21. BU3OHUIUJCKU U3eopu. JJamih. Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee. trgovina mještana dostiže veće razmjere29. flHHHh. Bileća. 231—232. zbog neposredne blizine Dubrovnika. sve do ušća rijeke Rame.180—184. pošto se odmetnuo od oca. na više 1954. H. Mičevca. 14—16.

5 dukata po jednom centaru modija31. Apulija. Tošić. Tpi JJpujeea. Poslije 1440. jaka i ustaljena još od XIV vijeka. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku.KoBaieBHh-Kojah.H. Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik. 109—147. a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. trg je snabdijevan solju preko trojice. Bili su glavni zakupci drijevske carine. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća32. "RnpKOBHh. trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. Xepifei Cuie^au. godine. bio spaljen. Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. u svojim rukama Dubrovčani. Trg Drijeva u srednjem vijeku. (Zadar. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije. a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije. organizirajući život preko svojih sudija i upravnika30. Njihova naseobina. slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. Docnije su. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase. koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. 32 . Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku. dubrovačkih ofici-jala. U Drijevima se. Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine. kune. što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika. pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene. u prvoj polovini XV vijeka. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija. kao i ranije. KoBa^eBHh-Kojah. 121—123 33 JX. Poslije Sandaljeve smrti. raste njen izvoz preko Drijeva. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna. Pored žita. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini. povećavala se uporedo sa usponom mjesta. so je dopremana sa sjevernog Jadrana. Pored soli. To naročito važi za olovo. za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić. pa do pada Drijeva pod Turke. Trana i drugih gradova susjedne Italije33. tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode. obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države. C. Pag. pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440). za to specijalno određenih. u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova. dok su samo mjesto držali Dubrovčani. u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države. čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i .178 Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg. a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. 31 80 179 Firence. u stvari. Đ. po naređenju dubrovačke vlade. Šibenik) iz Valone. Pored Dubrovnika i Stona. Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi. Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. Barlete. ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića. u prvoj polovini XV vijeka. Pored Mlečana. naročito iz M. 168—177. JjHHHh. dabrovi. lisice). Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima. Firenca). Đ. koja je iznosila čak 8. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. na više mjesta. Italije i Grčke.

I. 29. — C. 33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. J\.n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv. Vo)e. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. 122. ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. 202. 122—125. ro. Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima. BoKa. 39 C. Xepiiei Cuie$aH. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo. Lam. XII—XIII. C. i T. Kovačević. 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe. HCTOPHCKH 3anHCH. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica. intenzivno razvija. 181—185. zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima. 122. U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca. 1 — 32. Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. Xepu. što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni. HCTOPHJCKH ^aconnc. 180 kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce".. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. koji nastoji da od tog. IIonoBHh.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa. C. naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39. naročito zanatstvo. hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija. TtHpKOBHh. Proizvodnja i prodaja. O razvoju ■ Novog upor. Docnije je ova povlastica bila ukinuta zbog raznih zloupotreba. Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad. pa i samog njegovog imena. TiHpKOBHh. Xepuei-Ho»u. —• II. 1924. Planski stvoren od strane Tvrtka. HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia. Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni. fol. godine. on nije doduše doživio sudbinu Brštanika. sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. 35 U septembru 1411. 94. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane. JJ. KoBa^eBHh-KoJHh. soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538). Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić. koji se više ne pominje u XV stoljeću. KoBa^eBHh-KoJHh. Xeptfei Cutec/ian. IX 1411. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu . V. nap. B. 8. I. 122—125. 10 Upor. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani. 13. na ušću Plive u Vrbas. 5—6. Pod svojim imenom. 63—108. 34 Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u Dalmaciji. naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića42. Upor.er-HoBH 1976. UexHH»e 1948. Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli. 369. godine. KOTOP 1956. 122. 123—125. Kao prvo. 4. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija38. „stolno mjesto" iz povelja. Hrabak. Xeptfei Cuie^aM. u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. 172—173. — D.. liHpKOBHfc. Beciuu Epo/ba da Jlaee. koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37. Xeptfei Cute<p~aH. Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. koje se u prvoj polovini XV vijeka. de foris. gl. ono se javlja relativno kasno. na prelazu u XV vijek. Beorpafl 1963. Xepuei due^au. 105—106. TiHpKOBHh. Đ. 13—23. iako pitanje postanka. FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee. nije tako jednostavno41. IHepoBiih. Milović. ■RiipKOBuh. jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. — C. 2. Sukno iz Hercegnovega. "RapKOBiih. KyjiType H VAIJCTHOCTH. V (3) nap. 3S C. ali su ostali bez uspjeha*5. 127—128. u poslovima oko osnivanja tkaonice. i bio. jer je to. svog omiljenog zimskog boravišta. govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"36. organizovao je tkačku manufakturu. Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani). Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije. njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova. u stvari.ostale privredne djelatnosti.

o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Stefana Tomaša od 22. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. VI. veličina gradskog prostora. O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. 46. nap. iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44. 47. a među njima i slavni grad Ključ. VIII 1446. 44 JI. II. Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih. Dobri pastir. Sarajevo 1959. kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije. KoBayeBnh-Kojnh. prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. Basler. u krajevima zapadne Bosne. Biograd-Prusac. Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova. — JX. koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim. Kraljevski grad Jajce. V (2). Katakombe u Jajcu. Đ. 481. ns VII. 47 Isto. Tako je. 127 nap. znatno kasnije nego ostala gradska . i to Susjeda. 48. Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline. Sačuvani fragmenti materijalne kulture. Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase. kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. Sarajevo 1892. Medvjed-kula. godine sinovima Ivaniša Dragišića. Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca. utvrđenja. nap. jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47. P. i to u vezi sa Dubrovčanima. 40—49. 147—189. nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara. 41 Ć. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede. sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. u izvorima se jedino javlja grad Livno. 315— 320. 181 Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. i to od vremena Tvrtka II. Ć. 46 Jloeejbe u uucMa. grada i varoši) Jajca. 41. Ć. Đ. XI. Prema tome. J. VI. Mazalić. Naše starine. druge u Fojnici i treće u Jajcu. gl. proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. 1963/1964. 45 Upor. Fpadcna nace.: L. 67. od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa. II. 42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika. jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43. Thalloczv. Izuzimajući Jajce. Sarajevo 1904. 1892. Zagreb 1916. Sarajevo 1972. Zapadno od Vesele Straže. groblje. Đ. isti. Za Jajce upor. i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce. isti. 57. Prilozi. februara 1449. Međutim. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu. 125—127. XXI—XXII. Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca. Truhelka. Sarajevo 1951. Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. godine predviđa se otvaranje triju radnji. 59. jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom. FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee. Andelić.. so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. 273—284. inače privredno slabo razvijeno. kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti. GZM. GZM. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka. Šunjić. KoBaieBHh-KoJHh. IV. Stari grad Jajce. Povjest (banovine. 1963/1964. 121— 134. 51—59. i to jedne u Splitu. 1. GZM. upor. 128. crkve. 4. Truhelka. područje49. 36opHHK KpajnniKHx My3eja. Mazalić. 12. oko gornjeg Vrbasa. 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja. JX. Vesele Straže i Biograda (Prusac). Naše starine.GZM ns. 1967. odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine. 43 Upor. KoBaMeBHh-Kojiih. 13). koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu. IV. Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. 58. 6. M.ulogu. 1/2. Sarajevo 1952. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee. 129. Kujundžić. na primjer. stari bosanski grad. Ao^aTaK I. 50—53. Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo. Truhelka.

Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi. VIII 1446. F. Zvornik. I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase. naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja. 22. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva. neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu. — JX. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. 133—142. 182 VII.taciiiiK. Serbica. Fpafl H. te monetarnim i kreditnim operacijama. 80 Isto. O Mrinu upor. 2. »vna Tjia>K. rudarstvo i trgovina. Miklosich. imala su brojnije stanovništvo (Fojnica. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica. Rudarska naselja. 438—440. teško je govoriti 0gustini stanovništva. raznog zanimanja. Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva. 78—79. neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. Međutim. pa tek onda zanatski centri. odnosno evropskih gradova onoga vremena50. 129—131. 345. 346—347. kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka.naselja na području današnje Jugoslavije. naročito u prvoj polovini XV vijeka. u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase. i širi značaj za evropsku privredu. uglavnom iz Dubrovačkog arhiva. možda čak i Goražde brojali preko 2. Visoko. a Višegrad i kadiluka i vilajeta. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. Pa i pored toga. Mon. Prema izvještaju o napadu . Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci. godine dosta se raspravljalo. Upor. 1. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktivnost i njihov se broj stalno povećava. naročito rudnici srebra. inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51. MCTOPHJCKH r. Goražde i Foča.000 stanovnika. sada su u punom zamahu i dobijaju. Naselja. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljašnjem izgledu. preduzetništvo). bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački. " JX. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija. Vego. Prijepolje je također bilo centar vilajeta52. Prača. nakon osvajanja. rpadaca Hace. O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. 346. Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka. u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja. Foča je određena za sjedište kadiluka. koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. M. Kreševo). Py>KHHnh. koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. Neposredno prije toga. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci.KoBaneBHh-Kojiih. Foča. Osnovne privredne djelatnosti. « Isto. 101—107. Takav slučaj je sa Zvornikom. Beorpaa 1972. pored lokalnog. llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne. Kreševo. KoBa^eBHh-Kojah. Inače. Pa ipak. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela. 48 F.

S druge strane. Aličić. J\. godine bilo oko 700 kuća. U popisu iz 1477. između ostalog. gradska naselja. navodimo da je Novo Brdo. meso svježe i osušeno. ne uzima daća (carina. maltarina i si. i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. Handžić. pored trgovine i zanatstva. I pored svega ovoga. godine Foča je imala 196. 2 N. Najraniji turski izvori. naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih. Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3. odnosno oko 3. sir. poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. 160. a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje3. KoBaneBnli-Kojuh. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom. II. 171—175. najveći rudnik Balkana. — A. skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline. M. u vezi sa novouvedenim carinama. pored odredaba o rudnicima. IIoceGHaH3flatt. II. nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. S. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. koje dođu za rudničke spreme. već od 1462. Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo . Duduše. oslobađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu4. u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10. 89. Tako se odlukom dubrovačke vlade iz 1417. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji.)"5. a pogotovu u manjim mjestima. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. Ovim zakonom se. stočarski proizvodi. Međutim. med. Beldiceanu.Vuka Grgurevića. povrće itd.500. sadrži i one koje se odnose na sam grad. 212. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. propisuje da lica koja siju žitarice 1gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2. neka im se od toga kao i od stvari. 88. može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. u Srebrenici je 1476. voće. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. 183 ugovora se vidi da su u Fojnici. 81. prije svega. Upor. I. kuće okružene baštama. a Goražde 144 domova. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom. pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se. godine. flHHHh. Visokom. Poimenični popis. To su. a svakako i u drugim većim mjestima. Poredenja radi. i A. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice. 191—193. 3a uciuopujy pydapciusa. Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica. 227. Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici. FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae. 96. žitarice.000 stanovnika1. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića. RuHah.a CAHV\ Beorpa^ 1962. koje se može pratiti u svim oblastima života. Iz kupoprodajnih 1 M. 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU. koji. Les actes des premiers sultans.500 stanovnika.

kožuhari. 60. I 1442. kao što su vosak. 6. KoBa^eBiife-Kojiih.. med. 197—198. 55. ib. 9 lb. već je i nabavljalo. 71. fol. 11 Lett.. Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost. Sarajevo 1913. 138'. 7. ib. JI. 38'. kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja. KoBaueEiih-KoJHh. FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee. nalazi se i neki Stjepan. VII 1435. a ne samo prodavci svojih proizvoda. 29.. Tako se. 237. Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. Upor. 38'. di Lev. pekari. I 1493. bar u blizini većih mjesta. na selo16. 20. vjerovatno iz neposredne okoline9. 20. pa čak i sela. V 1500. 11. bar u blizini jačih rudarskih centara. fol. Prema tome. 252—257. Kreditna trgovina. naročito na zajam. pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster. fol. Not. u stvari. 26. fol. fol. VII 1435. Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12. težak. GZM.de villa Garsan". III 1474. 193. FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee. Not. di Lev. fol. Spaho. Not. kamenoresci itd.'X 1417. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima15.zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda. 20. IX 1485. kože i drugo. 6 Jl. fol. cipelari. fol. 51. drvodjelje. Upor. 6 F. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. Neki Dobrostad . 7 Div. 271. XI 1436. 72. III 1443. 168. FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee. Voje. 3 4 XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10. 26. 21. Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju. postalo pojava širih razmjera. ib. 155'. 42. 1.. u vezi sa novouvedenim carinama. Među dužnicima Luke Sorkočevića. porijeklom iz okolnih sela. 16. 184 . Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija. 181. 19. XXV. 50.. 168. na primjer.. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači. 29. ib. šnajder). 6. Od druge polovine JJ. fol. krojači. sedlari. 8 Div. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti. sve što im je bilo potrebno. Test. bili su i kupci. mesari. 111'. što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada. dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. U pismu iz 1417.. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. 2. fol.. 2. 16. 26.. X 1417. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). mještani iz Čaglja. Lett. zemljoradnici i stočari. takođe iz okoline Srebrenice.KoBaneBiih-Ko'fKh. 51. I. naročito u rudarskim.. koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. a i u drugim većim trgovačkim centrima.)14. Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva. Not. 12. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11. Već je ranije rečeno da se. fol. što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela13. 1(1 Deb. Turski rudarski zakoni. u pogledu zanatstva. dubrovačkog trgovca iz Srebrenice. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu.

16 Upor. 1—114. centralni dio Bosne). zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela. 139—141. gl. Historijsko-geografski rječnik. 15 B. dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom Brdu. VIII. KoBaieBHh. 219.12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića. upor. što ukazuje na djelatnost kovača. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. KOB3- leBHh-KoJHh. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. Kovačević. šnajder). Filipović—R. — JX. IloceSHa H3flaH>a CAHY. HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU. Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali. 14 U zakonu iz vremena Kovačevića. II. . Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa). 2. — D. — M. 216—221. nap. Beldiceanu. 25—45. otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja. 211.. R. Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima. npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u CKor (jjaKVjrreia. Gašparević. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee. a zatim i Gornje Podrinje. 113 dy6poeaiKoi apxuea. Kovačević-Koj ić. Eeorpa« 1957. I. Bilo }e OKOAUHU. Les actes des premiers sultans. 530. 36opifflK <E>HJIO3O(J)- domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku. JI. D. pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. — N. oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17. KoBaMeBiih-Kojiih. za razliku od onih koji su iz grada (zitade). tokom prve polovine XV vijeka. Upor. JjHHHh. 185. koja su gravitirala prema gradskim naseljima. Tako se postepeno. u Srebrenici se pominju pekari i mesari. Eeorpafl 1964. najvećem rudniku Balkana. Hrabak. 3. 13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu. N. V (3). O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster. 526—527. naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje.

Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje. Kovačević-Kojić. počinje da razvija i robnonovčana privreda. Kao posljedica ukupnog privrednog napretka. povećanom potražnjom za prehrambenim artiklima. njihov razvoj se odvija naglo i intenzivno. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. 1973. zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo. da li je zavisnim seljacima. naročito rudarski. s tim što je zemljoradnja. te proizvodi bosanske privrede. da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena. naše poznavanje privrede sela. Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje. JIČ. i B. čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u društvu srednjovjekovne Bosne. govori i unapređenje vinogradarstva. Tako se pored naturalne. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije. a zatim i pčelarstvo. Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište. 56. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. iako privredno razvijena. 1—2. O intenzivnijoj obradi zemlje. 187 . Dolina rijeke Neretve. uveliko se uključuju u evropsku privredu. 5 —22. U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne. da su se u dolinama rijeka. Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije. nalazila napredna zemljoradnička naselja. jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. Zemljoradnja je u cjelini napredovala. niču i množe se gradska naselja. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Na osnovu toga može se zaključiti. // iconomie naturelle et la production marchande. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. Sve ovo navodi na zaključak. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. Jača trgovinska razmjena. naročito od sredine XIV vijeka. Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. Za razliku od XIV vijeka. zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. Međutim.17 S. nije pobliže poznato. Grafenauer. Ćirković—D. naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. Upor. podesnim za obrađivanje. Pored toga. bila sve više zastupljena. u prvoj polovini XV vijeka. kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu. podsticalo proizvodnju. 186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu.

preduzetništvo u rudarstvu. Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča. Naročito je porast gradskog stanovništva. visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen. srednje Podrinje). a proximite de Srebrenica). la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule. ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko. Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica. l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. njihova brojnost i veličina. ostajalo nešto proizvoda i za prodaju. I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. Ainsi. U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. le plomb. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). Dans le bassin superieur de la Drina. Dakle. koja su vremenom postala jaki potrošački centri. sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa). Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva.poslije izvršenih obaveza. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak. En fait. zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. Kreševo. ensuite Kučlat et plus tard Zvornik. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux. naročito današnja Hercegovina. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada. Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka. u prvoj polovini XV vijeka. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države. U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti. Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja. sada su u punom zamahu i dobijaju. da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche. i širi značaj za evropsku privredu. može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. Osnovne privredne djelatnosti. par l'intermediaire des Ragusains. došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. RE SUME LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIVim=. la production miniere en Bosnie. rudarstvo i trgovina. monetarne i kreditne operacije). . izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne. L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. la cire et les peaux etaient expedies en Italie. Pored toga. Prema tome. naročito rudarska. a Venise surtout. Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere. pored lokalnog. važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate. Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica).

Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle.Avec le Pays de Hum. situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel. Par contre. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales. En artisanat. de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik. Dans ces regions. la vieille ville marchande de Drijeva. on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages. l'elevage n'est plus leur activite exclusive. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie. et locaux). notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population. Ainsi. on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. prennent une large importance dans l'economie europeenne. Avec le temps. Pour des raisons politiques et commerciales. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale. Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale. 189 . surtout a proximite des centres miniers. le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. etc). Quant a l'elevage. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle. Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques. le commerce prend aussi son essor. operations monetaires et de credit. A cette epoque. la culture des terres. ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. certaines branches se distin-guent de plus en plus. les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques. outre leur importance locale. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). dans la seconde moitie du XIV4me siecle. le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation. Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. est rattachee a la Bosnie. Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. cours moyen de la Drina). le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne. e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. L'agriculture connait une croissance generale. L'exploitation miniere et le commerce. Par consequent. prenant de plus en plus d'importance. ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques. non loin de Fembouchure de la Neretva. par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise.

... Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog. i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala.... Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof. takođe...................... Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195 jer je ona već više puta skicirana1...190 SIMA ĆIRKOVIC BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI I............... U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni"... Znalo se..... raznobojna i nijansirana slika je iščezla.................198-210 II.......... na drugoj strani.......... O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin.. pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas.... počinje istoriografija o bosanskoj crkvi.......... specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne.... „CRKVA BOŽJA" U BOSNI .. Jaroslava Šidaka.. Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve......... SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA SUMMARY .............. kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača....... obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna. 217-231 174DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU .. 243-247 255 VI. ali i pratio...... RAZDVAJANJE PUTEVA .................... naročito u XV veku....... U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom...........249-253 Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres... do stapanja bosanske crkve i bosanske države... Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne................ da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava........... 211-216 173HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA .. Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine...... ... beležio i ......... koja je sticajem okolnosti. koji je stvarao... kada se o Bosni više znalo i više govorilo.. dok su drugi prigrlili pravoslavlje................. ali da to krije iz straha od vlastele........... ali netačnog okvira posmatranja..... da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu.......... U kasnijim vremenima... kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika.. na jednoj... i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara..................................... da kraljevi nisu jeretici... Bilo je to pred sredinu XIII veka........... U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom............ Od njegove studije.......... Kada je bosanske države nestalo... POČECI BOSANSKE CRKVE ............... a pre svega zbog osobenosti izvorne građe.. 233-242 V.................... uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima.........

priređujući svoje radove za ovu knjigu. Ti—28 (1974—1975). u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim. 28. ali bez stvarne povezanosti s njom. J. Šidak. Šidak. Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu. Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano. J.ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve. Šidak je. S druge strane. veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji. 196 egzistenciju. S. Saeculum 2 (1951) 271—299. specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu. Na tom dugom putu. a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države. Njegovi radovi i kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi2. Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima. ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja uapoda Jyiocjiaeuje. BiH 5 (1953). kojoj se pridružila ekonomska. nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom. Šteta je. . Bd. na održavanje reda i poretka. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države. Džaja. koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju. već prvenstveno na odnose snaga. isti. Zagreb 1975. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. međutim. čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo. Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975). zatim sažet. 259 (1937). Šidak. što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku. pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. Nastavilo se proučavanje političke tematike. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients. Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju. iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja. bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. . u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena. na odnose prema stranim državama. 2 J. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. a zatim i socijalno-istorijska tematika. Eeorpaa 1953. Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. 37—181. Der Neumanichaismus aufdem Balkan. Prof. u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima. ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu 1 Up. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. 573—575. I. 139—182. Schmaus. ne na oblike državnih institucija. A. unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila. mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana". videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. str. 297—375). političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem. Historijski zbornik. I. M. Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve. Rad JAZU. štitila je. Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg. Godišnjak. ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. 400. 140—160. Miin-chen 1978. koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina.

Nije svejedno da li treba krenuti od XI. Za pisca ovih redova. XII . takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i države. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta. te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. njenog ustrojstva i njenog karaktera. ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava. koje su bile vlasne da određuju ko im pripada. da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini. mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. POČECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo. Rezultate D.Ali. a ko je od njih otpao. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva. jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. 4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti. Rački. jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja. Prilozi zapovijest bosanskih patarena. bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara. Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede. a ne opšta problematika bosanske crkve. bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. 1 (1869). Starine. već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. F. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke gledišta velikih crkava svoga vremena4. naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački3. jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve. koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike. 3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. 270 (1949). 197 /. ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama. kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne. autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom. a verovatno i za deo laičkih čitalaca. Rad JAZU. a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja. Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni. 109—138. postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja. o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva.

ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — , „ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni. Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da 198 ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u

Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvovenčanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318. * F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199 ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen

1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji. 14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže. 15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhiepiskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku. 16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.
11 12

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato šta se sve od ovih optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-marija u Bosni. Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim

200

arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života21. Sačuvani dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji
17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja. 18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201 su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz

ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu. prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke. ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. a kako više nije bilo vizantijske protivteže. zatim u južnim delovima Ugarske. pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora.. mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. Slav. ni sa zajednicom dualističkih jeretika. god. Sudeći po razvoju događaja. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima. 49—56. prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima. Die Katharer. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. 5) prevideo da se imena „Dragice. 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. Miletić (/ „Krstjiii" . Borbe vodene posle 1221. 149. Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. Primedbe D. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra. Theiner. jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika. 42—U). 179—180). jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne. Lubin. izgleda da je pometnju i tada. Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne.isprave ni sa pravovernim monaštvom. koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom. . . Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu27. Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja. 188—193) nisu osnovane na argumentima.. Biskupija u 202 . U svakom slučaju. " A. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva. S druge strane. Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast. a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica. (up. Borst. izazivao naziv „krstjani". Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet. a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199. naročito A. pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni. gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve. Mandića {Bogomilska crkva. samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. I. Orientalia Christiana analecta. nap. Roma 1957. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. 19. gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva. kao uostalom i danas. Stuttgart 1953. god. Zbog toga ne može nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje28. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu. god. 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila je M. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosanske. Mon. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. spremne da svoje krivoverstvo prikriju. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove. naročito Dubrovnika.

a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva. god. prvi put javlja u izvorima. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. sada (1980). angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura 27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum. kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30. koji se 1233. 182 i dalje. izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod. ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. a iz onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha. IX i Inoćentija IV. Šidak. pokazivalo je da su korenite promene neodložne. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava. što je ovde već bilo pomenuto. a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku29. Do 1240. Mandić. Bogomlska crkva. U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem. u: J. i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike. 167—171. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate. Studije. 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres. vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. PoKajH.Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. Promene su. a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. 436. kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena. 19 *• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. Up. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. — D. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232. Bosanska biskupija je dobila katedralu. O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa. jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. Ecclesia Sclavoniae. a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima. Ali. a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 203 . Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom. pri kojoj je organizovan kaptol. recipiemus. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. god. 28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni. bana. god. međutim. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. god. II.

1244. 31 Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za borbu. Tekst je već 1375. Sasvim je sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu. Bogomilska crkva. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". 33 Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. nap. 439—440. važnije ono što se dešavalo u Bosni. pa duge borbe oko prestola. Mandić. Za našu temu je. a posle toga o njima više nema ni najmanjeg traga. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"33. onemogućili su nove krstaške pohode. ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34. 160—161. Studije. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo. papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena. u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta. Bogomilska crkva. objavljen u N. Ztirich 1913. registrovan u Avinjonu. Mandić. Bogo-milskct crkva. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. Već 1247. Predugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo. 193—195. to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena 30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. Ispravke ranijih izdanja daje D. Ponsu). 143—146. a zatim su došli unutrašnji sukobi. Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242. posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu. doduše. 229. ali je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. razdoblja rđave vlade. preštampano u D. Šidak. Ban je. Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja. papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. 32 Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. Najzad. iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta. naravno. Oni se posle 1233. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja. tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35. njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom. u koju se bez ozbiljnog razloga sumnjalo. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala. Mandić. god. . Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236. Pfeifer. 204 u zemlji. Commentariolum de provinciae Hungariae originibus. doduše.1241—1242. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. 44Q. 184—186. god. god. Ona. Ipak. ali nikad više nije vođena sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. nije bila na tlu Bosne. Ecclesia Sclavoniae. god. Njena sudbina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. god. Odlomak o Bosni pristupačniji u D.

onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe. koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja. ovde u nap. koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. Zagreb 1940. Studije. iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio . Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija. n. Studije. 34 35 205 sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37. 84 Up. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. 96). Rasprave. Šidak (Studije. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. i to na prvom mestu. U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima. 8. koji su putovali i boravili u Bosni. Ecclesia Sclavoniae. Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni. pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. god. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju. Prilozi iz stare hrvatske povijesti. koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova. 29—34 i D. 195. O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. 146. U papskim bulama oko sredine XV v. J. sa njenim slavenskim obredom". 4) upozorio kako je u XV v.ecclesiae Sclavoniae"'. s. identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. 350—351). 483—490. Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-menac. East European Ouarterly. možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. S jedne strane. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku. a da su biskupi bosanski iščezli. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. što mu svakako daje određeni značaj.ecclesiae bosnensis'.Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u Bosni. U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. Mandić. Navedeni su jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju. Već davno je J. dubrovački dokumenat nav. 17. prema Tomi arhidakonu. jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra. Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. već identifikovanjem osnivača crkve. 1 (1974). Mysteries about the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441). Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca. Rim 1963. pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. Šidak. pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis". Fine. Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao. Šidak. tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka. niti neki „ostaci bivše katoličke . Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije boJ. za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40. . protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika. kako J. koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi. bio bi to argumenat protiv moje teze. već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu". Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima. Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi37 J.

Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi. da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. brojevi su u dva niza. *s A. jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah. pripadnici raznih generacija. Dž. Aristodios and Rastudije. jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. Up. 127—130) i Đ. ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. Bogomilska crkva. pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326 44. J. 339—340. Mandić. Zagreb 1948. nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)43. 58. identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom. 356. ioduue. Međutim. u knjizi Studije. razlikovala od drugih dualističkih crkava. može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. 5 (1966). Dok su D. y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a. D. Fine (The Bosnian Church. tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa. postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad. U svoje vreme A. Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393.v. onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku. i 1245. 206 novan pomoću ličnosti Bartolomeja. 211—223. 14—15 (1964). 32—35) i J. Rasprave SAZU. HOBH Ca« 1967. služeći se sasvim pro izvoljnim „prošekom". 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda". navodno. da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju41. 14. Vjersko učenje bosanske crkve. duhovnik uopšte. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. on nije bio posebno studiran. O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. Mandić {Bogu milska crkva. 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hronologija donekle poznata. ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. kojim bi se ona. ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena. Fine. i kod V. 16 (1965). redovnik. 3 * J. 216—217. Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata. s. 30—32. i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja. „ordo". Solovjev {Vjersko učenje.. godine. A. Šidaka (Studije. Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji. bacali početak niza u XI vek. kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti. 40 D. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava. 314. Mažuranića (Prinosi). Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija". i Tomiša. V. 171. Vjerodostojnost. identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji 41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. Sp. iočune. 1—16 i 1—12. Fajn je kasnije Miroslava. pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. koji neposredno slede u tom spisku. ali i sveštenik. spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa. v. 145—160. Up. Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. 495—506 (sa faksi . A. da li su pod prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto. Knievvald. nap. koji sledi Radoslavu na tom spisku. Nije jasno šta znači „redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". Solovjev. 368). redovnik. i kritičke napomene J. H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH. nije utvrđeno kako treba čitati spiskove. god. Šidak. 223—229. nap.

god. što su A. god. preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno. ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova. jer je istovremena sa br. za prvi spisak se to ne može reći. a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. duboko u prošlost. isti broj 207 . 192—194. imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu. odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha. 41 A. o povelji i datumu: M. 33. 356. Fine. kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune. A. J. 11) treba datovati posle 1326. 7—9. J. smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. II. nap. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/7047. ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije. ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. dobijamo 9 dostojanstvenika. 8. Bilo kako da se upoređuje. Rastudijevi prethodnici ne idu. D. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu. videće se da 12 generacija vode do 1292. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. godinu i dolazak manihejskih starešina. ili od Miroslava i 1306/07. smenilo 10 djedova bosanske crkve. mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. Studien. 384. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv. nav. ed. u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje. I. Šanjek. CnpeMHh. " J. Solovjev. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav. dakle. 1 (1964). ličnost s početka XIII veka. čak. Vjersko učenje. Međutim. Drugi nisu ni navodili argumente. 23. Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama). i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. i Bosnian Church. naime. god. videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa. Za raspon 1306/7—1393. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307. koji nisu bili Grci. Studije. te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim.. Aristodios and Rastudije. Šidak. delo 98—99 može da dovede u zabludu. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu. Vjersko učenje. možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla. osim toga. a započinje sraz-merno kasno. vrlo verovatno 1306. već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. 33. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. 226—227. 43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku. nap. Ako bi se. Sp. naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke. i 1393. Đ. Treba. dakle.milom. Mandić. Solovjev. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. str. Up. JnpeueK. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom . Schopen. polazeći od Rastudija i 1393. 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera. J. 7—8. To su odbijali K. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. Iako je naš uzorak mali. Bonnae 1829. Nice-phori Gregore. II.rxxou. I. Solovjev. ♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepreciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom". starešina bosanske crkve. pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju. odnosno 1294. godine. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. Up. međutim. a u Carigradu 11 patrijarha. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha. U starijoj literaturi. Historia Byzantina. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom. koje se inače nikad u Srbiji ne javlja. te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. 57. br. TY]S OMAIJS". Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja. 216—218. PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa. nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. Hciuopuja Cp6a. str.

Dragič. ići samo 13 generacija unazad. I.„smena" kao i na papskom prestolu. jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila49. dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna. uzmu u obzir i neke rezerve. 14. čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241. pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. starešine osumnjičenih „krstjana'*. može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha. polumitskim osnivačem bogumilske jeresi48. pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine. Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena. Mandić (Bogumilska crkva. Koliko je to nerealno. ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. Oni su. 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina. verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala. a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). Pariš 1958. godinu. ipak. dakle. Možda ova teškoća. što je oduzeo od 1393. 48 D. Ali. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. Ako se pođe od pape Inoćentija III. da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin. trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. U svakom slučaju. Drageta) gotovo je sigurna. 15. Kod patrijarha. 432—433. naravno. dolazimo kod papa do Celestina IV. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika. nije naročito velika. već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. čiji pontifikat uokviruje 1203. tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). godinu. Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. a kod patrijarha do 1216. Lubin. su sledile jedna za drugom50. jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. Traite d'etudes byzantines. a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu. god. za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran. god. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276). jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52. Ako se. Pri tome treba od 1203. kod papa do Inoćentija III (1198—1216). početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka. Ova identifikacija nam pruža hronološki oslonac. dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama. Ne sme se. koje ne mogu biti velike. Konkre-tizovano. god. 436—437. Lubin. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom. Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način. dakle. i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa. za što nema oslonca u hronologiji imena. onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. La chronologie. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. a da će se ponoviti istim 208 . Grumel. Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. možda koju godinu ranije.

Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti. a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. ta tradicija poznaje prekid i prelom. spisku papa i spisku patrijarha. Beorpafl 1927. možda. Ipak. 436. • 51 V. odnosno posle 1252. te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju. ostala bi teškoća sa rednim brojevima. Ipak. slični po formuli. a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo.. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151). a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. 104—109). započinje niz starešina crkve u XIII veku. naravno. idu uvek prirodnim hronološkim redom. vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. CTojaHOBHh. ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. delo. god. To. Grumel. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. 53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra- . ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu. a drugi obrnuto. popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka. Iz onoga što je pokazano proizlazi da. . 12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. spomenut u dubrovačkom aktu. ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska. Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija. Ako uzmemo da je u oba naša „etalona".redom višestruko je manja. ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosadašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka. odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosanskim biskupima. došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata. nav. ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena. ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima. kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja. god. pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza 83. ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. Prvi spisak se. 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena.

a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli. „materijalne crkve". Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. baš bogomolje. kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici. Studien. 3. Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase. djeda Stefana. V. bez svake sumnje. a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. A. ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira54. da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam. pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. razumljivo. Prijezda je. — L. ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. Pitanje je. Bosanska crkva bila je. 72—77. Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"56. 210 //. koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. C. došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom .živača. pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila Up. Thalloczv. Fine. 167—177. naime. Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti. koje su. naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. Episkop je nekada bio na čelu crkve. 331 —332. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda. izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana". bio vladar ćele Bosne. naravno. da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije. U svakom slučaju. 2 (1969). J. svoga strica. šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redovan crkveni život. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku. ograničena na skromni prostor bosanske države. U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organizacijom i sveštenstvom drugih crkava. ipak. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly. Granice su se. pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina. a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam. Ali. 54 55 211 nešto od svojih teritorija. ali ih. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. takode „velikog bana". Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana". Jr. ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. koje „krstjanima" nisu bile potrebne. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne. mogle su izazivati zaplete. episkopa kao crkveno dostojanstvo. ipak. ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"55. TiHpKOBHh. god. izložene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape.

Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena. 29—30). i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima.mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. 112—113. Die Papst-Fabeln des Mittelalters.168. „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx". Prilozi. 1 (1948) 42) upozorio je. naime. 212 U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina.. o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. h 3arpe6 1866. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. . ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9. Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61. Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe. Dela 20. Vjerodostojnost.. Kniewald. F. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački. Vjerodostojnost. da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere. čak. 179. Prilozi.a fla BaM p. 377. 41. Vjerodostojnost. odnosno rimska crkva je crkva idola. 66 A. Pa. na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-. 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). po koji put već. Theiner. M. a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja. 179. argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena. Luka 12. Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu. . Luka 10. «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on. U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj. 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 57 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. U čemu se sastojao Silvestrov greh. 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65. Rački. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost. Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm.moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve. katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?" 84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo. i ubačena. TS. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. više mesta stavovima katolika. 68 D.He 5oj ce. izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih. 32. Mon. Kniewald. jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen. 2. a kod njih je bila „prava vjera apostolska"57. jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. Katolik je.a ijapcrBo". Dajući. ima najviše materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom. ed. 168. u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus). Dolinger. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (. Hung. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj. I. Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo. Kniewald. ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo58. 61 I. Miinchen 1863.21). JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU. pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62. S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke. 60 D. nije jasno. iako je to stara dualistička tradicija. a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60. 52—106. 59 D. naravno. 19. prema tom istom tekstu. nego tebi što boraviš među grmljem".

a ne gube (Matej 6. 52). god.pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. pošto. 170—174. praštanje i ljubav. dakle.. •8 F. . naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili. Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora. Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju. . quod te dimiserit. da bi bili verni Bogu. od Boga stvoreni. navodeći mesta iz Novog zaveta. 66 A. . 27—28. Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"70. I Jovanova 3. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre. sveštenici i đakoni. Rački.. 69 F. kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. gde se traži da se duše spašavaju. 64 Možda se u ovom izazovnom pitanju. D. jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra". Katolici su. Rački. 115: Non sunt in bosna omnes gentes. Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u Lombardiji i Bosni. Kniewald. Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću. 67 F. Matej 5. II Timoteju 4. katolik trijumfalno zaključuje: . koje katolički autor nije izbegao. dalje. Rački. 113. primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (.Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66. Prilozi. 68 F. gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8. ili je aluzija na veliki raskol. Prebacivao mu je. a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva. treba da gone one koje Bog mrzi. qui vos receperunt. u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. da je prava vera tamo gde su episkopi. dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola. prevodu. 113.. kojom nisu raspolagali. te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj.. 14—15). quod apostatas receperunt . dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym". Rački. izvršavaju zapovesti apostola. quomodo probare poteris.. tamo u gradovima je vera. nemaju istog oca i treba da ih mrze. Solovjev. „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost. Prilozi. Vjersko učenje. De bosnensibus autem. 5—12). Vjerodostojnost. čak. apparet toti mundo. Prilozi. a ne smanjivati se. Katolik je. . da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on. što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"68. a ne obrnuto71. ali pošto ste uvek pobunjeni i 213 . jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo". boraveći u planinama. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: . Up.. „Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom. Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti. Mada ju je katolik napisao. Oboje je moguće jer je rukopis nastao pre 1421.Vidi.. zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni". 1—3)69. goneći ih. osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i 63 O tekstu up. 10).. već su se suprotstavljali moralnim argumentima. 173.. fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe . progonima. Kniewald. Matej 26. gde su episkopi i učenjaci. 112: Tu autem in montibus stando. Vjerodostojnost. u stvari. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH. krije aluzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima.. naime. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio .. jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim. Prilozi.".

nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti. Ona. razumljivo. Prilozi. odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4. već za odbranu duhovnih75. vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su. Prilozi. Rački. pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari. Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet. Izvrgavajući ruglu jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (. 30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". 5nhe roi&eHH". prema našim raspoloživim izvorima. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (. Rački. ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa. u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. 74 To je.A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy. To. a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim. koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava.HMa TaMe oBora cBnjera. quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta. 118. svoje političke interese. zemaljskom svetu. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država. 73 . Prilozi. u sistemu političkih odnosa. Ima. naravno. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve. nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih F. jeretik odgovara: „Opiremo se"73. tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti. Rački. H c ynpaBHxeji.ustrajavate u zlu. Rački. F. koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti. legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. odbacivanja duhovnih i telesnih kazni. oblici akata i formulari. 118. te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. 119: Hereticus: ab initio fuit. između crkve kao zajednice svetih. u stvari. Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima. Efescima 6. 72 F.F. stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja77.Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM. Prilozi. međutim.. Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom. 12). II Timotiju 3. Prilozi. „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga. rituali i etikecija itd). c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a". 22—23. si resistitis malum facienti. 12). nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti. 75 F. 119. ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju. osim toga. a jeretiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"74. Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?". Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla 214 . stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72. U očuvanom izvornom materijalu nema. 29. koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju. naravno. Rački. Koliko vidimo. na čijim učenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. i stvarnog položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78. 70 71 gospodara. tako i sad". 117: Romanus: quero a te. vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus.

moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje. zbog dužnosti da .. čvrsto zadata reč. ali „vjera" kao tvrdo obećanje. na drugoj strani.. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže. . koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. katoličkog trebinjskog biskupa. (F. A. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka. Rački. ipak.80. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika. dok se ono drugo ogleda u krunisanju . Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država. NS 3 (1948). 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . 79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu. što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi. i srpskoj crkvi i srpskim velikašima. Uopšte uzev.. na drugoj strani. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule. bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem. ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79. 180. Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM.e 6ocmcKe tfpKse. ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu. Vjerodostojnost. ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike. bila simbol i zaloga samostalnosti. Vladari su imali oružanu silu. EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a. gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju. Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I. istovremeno. Prilozi 121). gde 215 Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. . koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći. D. da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si. gde je i bilo glavno poprište njihove angažovanosti. COJIOBjeB. nec vos salvatos dicitis sine capite . Ali. te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka. Kniewald. pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne. ali je. Up. koja je 3 na jednoj strani. CKonje 1982. 81—102. 80 76 je. salvari non potestis.. et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia. svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili.vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo. apsolutno preovlađuje. pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima.u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"81. " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute. Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom. mesto je nejasno. na jednoj. 169. što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima.

katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije. fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba. bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja. veoma karakterističan za evropske . Cyiy6u eeHatf. 8. 213—214. 81 Up. ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. C. nije bitno uticalo na moral. 1 (1964). To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici. Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. 356—358. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja. podataka o tome da li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti. oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi. 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa. na žalost.poštuju tradicionalna prava. . samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima82. 348—351. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije. duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena". TiHpKOBHh. 216 III. TiHpKOBHh. izloženi propo-vedima i primeru. U našim izvorima nema. C. zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarobljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete. koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana". kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala. a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese.. izgleda. Tek mnogo kasnije. ali to. Njeno ograđivanje od praktične politike. održavanja i jačanja vladareve vlasti. pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi.. . Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima. i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi83. 343.. > 82 Up. U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja. kada se toliko stvari promenilo. prepada svaka pravda.

a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH". čak. ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom. u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i. i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni. Prilozi. vel si exeunt.. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država.F. hrišćanske države XIII—XV veka. et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. nepoznat rečnicima? 88 npopoKa. Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni. po pravilu gušćom i trajnijom od svetovne. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu.). borba za vlast u gradovima itd. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda. iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija). Vizantijsko Carstvo pre svega. pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju. U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne. u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima. Najzad. venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam. svojom organizacionom mrežom. Opportet attendere a talibus. dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima. quia ostendunt se humiles sicut oves. Na istoku su hrišćanske države. Ali. što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. kao što je bio slučaj u Vizantiji. u upravljanju gradovima. Ona je sama. koje je imala. et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces. crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi. a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek. 7. zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i. id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando. obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu. Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima. npr. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. a zatim i države oblikovane po njegovom uzoru. et perit omnis iustitia. Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. et tune oeculte mu-tando vestimenta. non propter lanam sed propter morem ovilem. quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte. a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. da je namesnik Hristov na zemlji. 115. shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene. sudske i diplomatske poslove. može se izgraditi idealni tip crkvene uloge. katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium. a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. čuvala rimsko pravo. najzad. 15): ce OH na>KHnjex KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere. et in illa spe fiunt infinita mala. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. davale su savetodavce vladaru. Rački. Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. održavajući carske zakone. et sic rapiunt animas. U prethodnom odeljku je već pokazano da 217 . qui similiter suht lupi rapaces animarum.

temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. dakle. Kniewald. Vjerođostojnst. Vjerodostojnost. imamo. sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen. Ipak. naravno. na što je u ime suparničke strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto el mondo. Sentenze di Cancellaria. 10—13. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu. kancelar. sudija). Kniewald. pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. . ni efikasan pomoćnik državne vlasti. . Beorpafl 1955. čak. koliko ih je bilo. Kniewald. bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu. a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. obavezivala na bezgrešan život. u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje. 88 D. U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar 86. rusagu) Bosne85 koji. delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti. JJiiHHh. 180. a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88. S druge strane. " D. 169. vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru. s druge strane. 208. ubijanje ptica ili razbijanje jaja89. inače.krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše diplomatske misije. gde je pregled ranije iznetih mišljenja. a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. Vjerodostojnost. Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival. 116. Kniewald. u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih odluka. S jedne strane. delom zbog svog načelnog stava prema svetu. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin. 9 f. Rački. To su.bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. izjavu da Bosna ne poznaje za218 kone84. 180. Svetost je. 180. 180—181. o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima. HAD. Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. U strogosti moralnih 84 U jednoj parnici pred dubrovačkim. Prilozi. 169. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države. 87 F. JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. Vjerodostojnost. 85 Up. 90 D. M. 89 D. bez obzira na sve to.. Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku. takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda.

quod cui dant. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku. Rački. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima. 178. 114. Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's. Rački. 97 D. poštovanje u vidu klanjanja (adorationes). Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista. koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite. a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. Vjerodostojnost. non est datum. ■RnpKOBHh. 26). god. za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje. datum est. sudeći po tome tekstu. Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba. vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. Archiv fur slavische Philologie. i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. " F. et cui non dant. sic isti se deum dantes. kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97. kako sami kažu. takođe."95. pro quo apparuit in terra. Vjerodostojnost. 129. Knievvald. pored nade u večni život. ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena. 114. Ukazivano je. pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita. Rački. već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik. slični vama. >~° F. in adamo et eva appetentes esse dii. " M.zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. Up. smrtnom i gnjilom. Prilozi. 211—212. 5—8)96. Jere-ticima je. Prilozi. 169. već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4. Speranskij. tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji 220 . Nekoliko decenija kasnije. izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. Rački. gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum. stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. 96 F. C. predočavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10. ljudi itd. i na primere Pavla i Varnave. et sic evacuatur omnis speš de deo. kralj Stefan Tomaš. papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima. bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog92. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"91. Katolički izvori to oštro osuđuju. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se. 162. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. za koga kažete da je stvoren od đavola. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom. 24 (1902). Prilozi. naime.. Prilozi. objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri". 116. 82 D. Iako su predstavljali sablazan za druge. quia tališ honor soli deo debetur . Kniewald. Papini teolozi su u tome. •3 F. 219 nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". 179. jer takva čast se samo Bogu duguje"98.. mi smo smrtni. a ne srcem. et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii. postquam ab ipsis venit salus. O tome nam sasvim određeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda.

omogućavale su da vlast bude delotvorna. Te osobine. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad . nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu. Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana. Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije. god. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju. Bogomili i patareni. posmatrano iz drugog ugla. već je obuhvatalo i učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima. ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara. U svom komentaru na str. čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima. da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. 457—461. ali i uzrok slabosti F. u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetskoistorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd". dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu". koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. Vjerodostojnost. Kniewald. 88 221 vlauara i državne vlasti u Bosni. pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve. kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. Dokle god se prostirala \rtast vladara. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. 163. najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života. Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam. kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. ili. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini. kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo. a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu. Rački. Međutim. Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage. 155—156.u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom. postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila. tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru. mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu. može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost. •• D. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu". 100. i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda98. U svakom slučaju.

rusagu) bile ujedinjene. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine.hiža". bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina. usmerene po pravu prema banu. navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu. da mu se zemlja neće oduzeti. 5—17. Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju. naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrreTa. ni na strani podanika s obavezom da verno služi. mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika. zatvoren. 4. kako se jasno vidi. tvrdo zadatu reč.104. 31. Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja. Td. nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio 100 Up. 104 O tome vidi niže str. a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako. a naročito odmetanje od vlasti vladareve.los uživali su imunitet zajedno s crkvom. "HHpKOBHh. 222 „nevjeru". god.AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H . crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti. Prema onome što smo do sada videli. „BepHa c/iync6a". C. idući hronološkim redom. bio kod vladara u „vjeri". 101 HAD. ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: . TiHpKOBHh. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu. IV. a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene102. ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"101. Lettere di Levante. 105. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice. on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje. dokle god je bio poslušan. koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte.. f. 21 (1974). kako pokazuju bosanske povelje. odnosno posle 1377. uzet za taoca. iznad sistema. dok nije počinio „nevjeru". HcropHJcKH lacormc. 96—101. god. Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije.i savremeni dokumenti. juli 1403.OK<M'fc VA lit WrAlJL. bio je uvek prepušten drugima: vlasteli. Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa". 150. „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći". a sluge „krstjana" i ljudi njihovih . Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj. 104 C. dokle god je vršio „vernu službu". U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina. 102 Up. 235-236 i nap. Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. 2 (1962). Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku. Obaveze „verne službe". 6. da mu se imanje neće okrnjiti. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak. Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin. C.. crkva je bila. PycautKa iocuoda. TiHpKOBHh. kralju.A<I <«Y * V N C BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd. predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. da neće biti pogubljen. Kada su se Dubrovčani 1403. što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi". 101—106. što znači da je uživao obećanje. Kada bi do toga došlo. vladar je.

II. samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina . Thalloczy.. Beorpa«.lA\ FAABt V}/t. Studien. br. IX. dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom. a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. u ispravi 175pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika. 68. Vindobonae 1858. Ona je samo datovana pod Kreševom.hCH nOpEHE HHK^dpe. pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici. BOCdHhCKIi"107. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE H 3dr©pHE U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. kao oblasni gospodar. trojica vlastele župske i još uz to dva kneza. Ćela formula i ceo postupak su identični. Studien. Monumenta Serbica.. br. Studien. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH. inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. posle jednog pohoda 1434. Koliko se i ovaj.HH 3d M. 19—22. Eeorpa« 1964. CTOjaHOBHh. Hrvojev sinovac. JL. oblik jemstva ustalio i uobičajio. 17612 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" . br. VII. Po opštem pravilu. 108 F. str.HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy. HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U. Miklosich. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta110. 7—8. ali na drugom mestu. 377—379. 285—286) u odnosu na ovu povelju. L. sastavljene negde posle 1366. god. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere". U celini uzeti.Xrih(HbCKd 3Ertwd" .phKBh kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno. 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4. Od povelje bana Tvrtka. H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H Ađ M Y ct HE M tyl . H<IH EAA\\". ni pogaziti . 11.."112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV » » AHAd V PY E npKk-KOBNE"113. god. među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života. 251. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići bili katolici.. C. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J. ilustruje već K HI K 223 H KCE n'pKBS CB'pfiH BEpd EOCdNCKE. 14—15. II. 1934. .đH y3pOK. V. ali nije identična s njom. vero-vatno na sastanku vlastele. Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi. . "RiipKOBiih. Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a. Thalloczy. UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt. U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom. L. O političkoj pozadini nastanka toga dokumenta up. u Milama. djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava.108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. IV. brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića. Thalloczy. Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII.y Bt^v A'A^V K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i. on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći. u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika. Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred 108 106 107 108 L. Finea (Bosnian Church. str. str. H/IH G$>i»B<MNy. verovatno u ulozi pristava. 192—199.106. 23—24. A. svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve.

224 potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda OBđpoađHHK . da vlastelin neće biti pogubljen. ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh BE3h KpHBHNt y3ŁT0. 113 F. Pavle Klešić je u leto 1403. ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. nagnalo je kralja Ostoju da vrati i 111 V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) J. . CTOjaHOBHh. pošteni. kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni. Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama.HH\h . Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. bosanska crkva je pružala i stvarnu. „BepHa cAy?K6a". pošto je grad pružao azil. Miklosich. O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću. 112 115 C.r^. . praćen šestoricom patarena. Imamo svega jedan dokumenat."114 „Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar. naime. 254. zatvoren. 438—440. i zaista se vratio u svoje. ostalo nam je sačuvano . 37—48. došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik. . Kralj mu je. koji se tada vodio. bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre."115 Takvo reŠenje djeda. materijalnu zaštitu i utočište. kako znamo iz kasnijih događaja. . To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem. oduzeo gradove i posede. I. Studije. Monumenta Serbica. JB. kako imaju ogroman moralni autoritet. 105—106. već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva. 434. gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCdMM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd... uzet za taoca. Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua. Monumenta Serbica. ali dovoljno rečit i karakterističan. god. Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iz diplomatskog dijaloga. kako se u jednoj ispravi kaže. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha. koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu. To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju". koji je i inače tražio povoda za rat. H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d. Šidak. H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE. kad se govorilo o njegovom padu. nepodmitljivi. Ni o tome nemamo mnogo podataka. pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404. Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana. Pavle Maštrović i Pavle Radišić. pravedni. Miklosich. TiHpKOBHh. Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja. 379. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj.spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće. pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i. Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu.HY A^AV H NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh WKe H \. verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovčanima ne spominje. 2 (1954). koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto. stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića117. koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima. 114 F. bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. . da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru".

prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119. ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" . nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali. god. 4 f. HAD. M. a otišao je u pratnji šestorice. Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente. a još nije bio sklopljen mir. 69. Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. H3 dy6posauKoi apxuea. Za našu temu je. JB. Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj. poreklom Bosanke. navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena. idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik. 53. otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš. Stojanovića. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje. CTojaHOBHh. Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i . objavljene u već citiranoj zbirci Lj. uz ostale. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena. vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru. i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta. 119 M. et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni . 118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M. 433—434. sporedno sve drugo sem činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani". 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium. 181—236. M. čija su nam imena poznata121. M. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih. gde zaželiš da budeš. a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš. ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. flHHHh.. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića. Eeorpafl 1967. koji je objavio sam prof. ripHjio3H KJHO 24 (1958). naglo pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni122. naravno. Up. ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji. a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici. naravno.. On je u junu 1405. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra. TiHpKOBHh. nap. služavke jednog dubrovačkog vlastelina. III. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa. JIHHHH. 107.3 dy6poeauKoi apxuea. fluHiih. Lettere di Levartte. u izmenjenoj..dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku. ' lle 117 225 Dubrovački dokumenti. ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad118. „Bepna cAyotc6a". ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maiormente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. C. III. 104— 108). Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. I. već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa. Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa. JJpMcaeuu ca5op.. 73. To. koliko je potrebno za njihovu bezbednost120.

odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126. 121 M.počteno" otprave. Uzoran život. Kao ličnosti od poverenja. III. čak i službenika. 34—41. Patareni su krajem novembra 1403. Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga . Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima.. flHHHh. bilo kakvi da su motivi posredi. preporučivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike.jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze. pomirili sa ulogom zastupnika. svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge. sačuvano u Dubrovniku. „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju u javnom životu. H3 dy6poeauKoi apxuea. I. III. Iz beleške Ruska Hristoforovića o registrovanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji. JlHHHh.ua. III. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128. neobično veliko poštovanje. H3 dy6poeauK0i apxuea. H3 dy6poeauKOi apxuea.. Neki su se. No. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125. teško je bilo. nepodmitljivost. dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali.E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. . 190. Cuiape cpucKe uoeejbe u uuc. Ratko. kako to pokazuju naši dokumenti. III. nezavisnog posrednika. i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. i jednom trećem arbitru. djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. 190—191.y3My BpxV ttst" i da ga . Pojedine „krstjane" su takve misije za duže vreme odvodile u 226 . Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela123. Dubrovčani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni". 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu . jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića. 121 M. flHHHh. 184. 184. 493. H3 dy6poeauKoi 121 KC 120 apxuea. Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa. JJHHHH.. kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea. Radak i Dobrašin. bratu Sandaljevom. pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. Ono jedino pismo djeda. CTojaHOBHfc. Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice. starac Bjelko. M. M. CTojaHOBHh. 221—222. ostati u ulozi trećeg. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane" M. preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio . Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena. već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. da prate pregovore i da sami pregovaraju. 185 M.. zatim knezu Vukcu. I. 182. III. Naime. ako je uopšte bilo moguće. III. „krstjani" Stojan. 122 M. J^HHHh. H3 dy6poeaHKOt apxuea. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405. doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu. djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH".Harnih. 223). Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole. 123 JL. fliiHHh.. Nešto ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja 124. što svakako znači da su imali zajednički posao. M3 dy6poeam<oi apxuea. nepristrasnost. Radosav. III. god. „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara. od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari.H ceo« QY nonviBS y sce KEPOBO".

— M. naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava. TiHpKOBHh.y KprriiiaHHNv" izvođen. Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Radenovića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku. koji se desio u drugoj polovini 1440. konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina.. da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe133. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu. U drugom slučaju. Međutim. III. može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu. Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava. a drugu. Radoslavljevu polovinu. nastojala da kupi. 130 Kako sam već odavno upozorio. godine. Radoslava i Dubrovnika184. C. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. V. Pri tome se polazilo od dva slučaja. 19 (1970—1971). Gojsav gost. nije sporno da je jedan krstjanski starešina.svetovnjačku sredinu. navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj. mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima. dokumenti o Konavlima. 186. dakle. a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. 19—29) razmatra temu s gledišta od nosa crkve i plemstva. 79.2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131. I. Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. CKapnh. 131 B.3 dy6poeam<oi apxuea. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. na jednu aferu. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-vlovića130. 128 127 T3M. čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129. Dinića. U njihove 227 . Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na politički život srednjovekovne Bosne". je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom JB. U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu nadležnost. Znajući. 46 (1934). Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne. Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata136. J. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta. god. 435. suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan. davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. jer je pitanje o kome govori pismo. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: . A. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate. Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. 129 O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav gost. i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma gali bosanski plemići. naime. da je možda pomagao županu u radu132. bilo aktuelno u trouglu između Sandalja. CTojaHOBHh. XepJiei CiueffiaH ByKuuH Kocaua. nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. ako se tako sme reći137. od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi. JJHHHIS. koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika hercega Stjepana. od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila. M.

Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440. i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu. god. a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu. narav no. O fociuuMa „upKee BocaucKe".ruke već je pala Srebrenica. Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa. 3 (1420—1426) f. i n. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. Studije. Acta Consilii Rogatorum. i negde pre sredine februara 1441. 100. 169—170. H3 dySpoeauKoi apxuea. 27. Šidak. de excusando nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette. videlicet de excusando nos a predictis voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his. u M. 24—27. zadržani i roba im sekvestrovana. 292. pa 10. 137 Iz dokumenata objavljenih u M. "RoinKOBiih. jer se Dubrovčani dalje ne žale. s pozivom na dok. A. Fine. 134 HAD. ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji. Ovi su.. dakle. respondendi litere nuper recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis. u kraljevu zemlju. omanji karavan. tražeći i ispravu 177slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"138. Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska". i svakako oslobođene. fol. dok je druga grupa stigla docnije 178bila bez isprave. i ponude da se povede parnica i učini pravda patarenima u aprilu 1441. HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi. sto znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija. gde je i osvrt na raniju literaturu. isključiti. zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića 138 J. 3 (1420—1426) f.. II. IIviiHh. 3. Žalba iz januara 1442. god. 227 228. god. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića. CuojueHutfU cpdcnu. jula 1422. decembra 1440. inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se. naročito kreditori i tužioci. na istom mestu. pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju . III. god... koji je bio u Goraždu. i to između sekvestra od avgusta 1440. ali su se trgovci podelili. juna 1422: . a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih.. 4 (1983). 102' od 18. god. 133 HAD. Eeorpafl 1858. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu Sandalju pro facto ceteuertine de Canali. izdaju isprave o slobodnom prolazu ili 228 . Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe. Bosnian Church. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. I. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina Radovca. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu. Sve što se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci. 135 Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac. CTOjaHOBHha. pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati. 97: .ar-repta per patarinos apud Gorasde". Takav dokumenat su dobili. V. grupa dubrovačkih trgovaca. 194—196. J^nnah. Acta Consilii Rogatorum. pa je jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu. Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. tj. 257—260. 99. govori o oduzimanju utajenog velura ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva. U decembru 1440. Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima.

. Reč prosto znači oblast. Trebinje.ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". 140 M. VIII 1440: .eM BeKy. dakle. dakle. Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima. da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka. II. Pominje se „contrata Vlachorum". morali bismo imati nekakav spor između njega.. te bi se. čak. nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu. u čemu je prepoznata Crnca u Zatone. ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim .. Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana". Popovo. bar u prvim decenijama XV veka142.. JJuHHh.„vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a.ad locum patarenorum". Već u avgustu 1440. koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije. Isto tako. a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche". III. funkcioner.. ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu.? dy6poeauKoi apxuea. Hum. što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali. zatim župe kao Konavli. 278. moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene.ad locum dictum Ruxin patarino" ili . kraljeva (contrata del re). obično dok se ne iznudi rešenje spora. 179Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna 229 na traženje njegovih patarena1*1. Vidi nap. reč o otimanju već zadržavanju. — M.. M. Radoslavljeva. Nije. 310 nap. čitave zemlje... Eeorpafl 1978. Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća. što bi se danas reklo službenik. Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje. Uzimajući sve to u obzir. JJHHHK.ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua. po svoj prilici nedaleko od Goražda. U aprilu 1441. Sandaljeva. predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. JIM. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tkanina. 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH. njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. god.ad domos christianorum" . scribendi litteras comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris mercatoribus per eius patharinos. 141. 125) citirao ugovor o ponosu . Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. Ali. god. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu.krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve. zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. 227. 25. kraj. II3 dy6poea<it<oi apxuea. neko ko po ovlašćenju gospodara vrši vlast u njegovo ime. teško da će se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5' crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom. III. nap. Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. 22. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju.. Up. u Go raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti. sekvestru. flHHHh. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo . /#. kaže „ad patarenos" ili . 180Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik" (tako je nekad prevedeno). na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. 184—187. . pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše140. One se nejednako vide. dakle.

Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji. 197. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država. U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. nesumnjivo. Vlastela pojedinih teritorija. kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. Mihaila. odnosio na neko suđenje. Ali. ima pomena o djedu samo do 1438. bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele.. Izdat je 27. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. posle pomirenja. iz XV v. predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. III. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv. Znatno drukčija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. III. iz istog razloga. avgusta i 1. a to je bio i rok kad se. je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S. nisu održavala suđenja. jjHHHh. i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića. Jl. Zahtev druge strane. arbitarski položaj između vladara i vlastele. koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost. nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava144. Jaka strana je. jer se crkva nije mogla istisnuti. septembra iste godine. Hs dy6poeamcoi apxusa. međutim. vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice. prout unus ordo debitus exigit. tj. oblasne gospodare. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. podržavan od vojvodinih poslanika. 228. kada su. Drugi odgovor se. tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba. 142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. a do kralja u normalnom slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana". dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova.. Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima. kraljevu zemlju (contrata del re). . razjedinjene i zavađene. Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. regrutovana iz kruga srodnika i službenika . pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta.ustanovama. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo. loca et contratas ipsius dominii . na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari. 8. a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama. kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice. koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović. godine. predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine. februara 1445. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima. očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom. 113 dy6poeauKoi apxma.OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry". po svoj prilici. Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus). date garantije u tradicionalnom obliku sa 230 . U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije. delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima. . Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis. zauzetosti berbom. nalazimo u citiranoj zbirci M.HHHh. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju vojvodinu: per totam regionem et territorium. videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices. terras. To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. u čemu 141 M. IV 1441. a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva. Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana". Ne srne se.

zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti. čak. na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. 143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima. imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne. čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. C. 21 (1974). da su imali u njoj svoje mesto.ustaljenom ulogom crkve1*5. a još više o crkvi bosanskoj. TiHpKOBiih. 345—346. C. Kpa/beeciueo Cjtosena. ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori. Maupo OpGHH. 66—69. U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom. Poučan primer predstavlja domaća vlastela. nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo. iznad svih klasa realnog društva. 8—11. O okolnostima sklapanja mira up. Beorpaa 1968. U srednjovekovnim uslo-vima teško je. bez uplitanja i diktiranja države. kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj. I bez dublje analize. HcropHJCKH laconHC. IV. odnosno na drugoj strani. na pravednike i grešnike. CTOjaHOBiih.. izazvano podelom na teritorije. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni. 145 Jh. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU 231 Kada je reč o srednjem veku. kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka. 151. državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu. Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU. 190—199. može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne strukture. „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi čajima Bosne i s njenom slobodom". Pomeranje u odnosima između vladara i vlastele. II. PycautKa iocuoda. na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti . stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka". Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele. kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva. Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana. koje su gubili zajedno sa državom. čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću klasu. 144 Up. o čemu će još biti reci. "RHpKOBuh.

valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike. Šidak.kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina. nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj. bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata118. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim. nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog. da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas.dum" ili . Studije. Naime. a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina. Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom dvoru. već samo vera. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama.. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje. u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu. ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran. familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija. i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti. Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku. Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta. No. Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. o kojoj ovde nećemo diskutovati. a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio 146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. analogno je onome „dominus". Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje. . 161—169. znamo samo imena i činove. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve. poglavito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom. ipak. svoga nećaka. koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. o kojima je ostalo pomena u izvorima. oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"146. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu. nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama. Oporuka „gosta" Radina. sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"147.udostojeni milosti božje. problem je. jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja.. da nije uzimana u obzir okolnost da 233 . Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen. 147 Kao što sam već ranije upozorio. ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena. kako ih poznajemo iz izvora.

353—357. slepi. dakle. a ne da su „krstjani" imali hramove i da su palili svece u njima itd. Sv. burnih. koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. uključujući krsno ime Radi-novo).se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama. 24 (1958). molebni. 148 Kao što je već rečeno. 6. Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua. Testamenat gosta Radina. 4. Sv. hromi. Truhelka. nekom 4. starice korisnici: ništetni. Međutim. arhandeo Mihailo. Sv. Još o testamentu gosta Radina i o patarenima. a iznosi su utvrđeni na 3. SVOJI iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin DUBROVČANI iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević.Md HOB'feKd" da dele nekom 3.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa.KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO. II. Tadioko Marojević korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice. stari.. 104—108. Roždestvo. 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu). Radin gost je odredio da se . vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. CTojaHOBHh. ali se i tu prednost daje onima koji su u većoj nevolji. ne ide za tim da se deli socijalno degradiranima i onima koji imaju najveću nuždu. krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube. nevoljan čovek prilike za podelu: prilike za podelu: Sv. Pavle. Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima.aMk". 363—382. U krugu krštenih se. nedelja. ubogi. neki prateći dokumenti: Ć. gladni. 6.iih crfemiMih H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i . ubogi mirski ljudi. isti. nekom 6.npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh". od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u određenim prilikama i na određen način. hromi. petak i jedanaest velikih praznika. Sv. nekom 5. 4. 234 je i zadužio svoje prijatelje. slepi.. a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći. Marija. sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom. ubogi. Sv.H H \-Ko:iiiE. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje. starci i starice. Vazne-senje.no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE. udovice. GZM. Prateći dokumenti u M. 23 (1911). 214—220.WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi. tekst je najbolje izdat kod Ć. koji su prave vere apostolske . slepi. Petka. 153—156. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3 . IIpHJio3H KJH<3>. GZM. Stefan. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja. hromi. naročito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi.. Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i „krstjanicama": . Vaskrsenje. hromi. a takode i „mirski ljudi" (dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi. starci. Bla-govesti.. slepi.d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih. sirote. 5.potvrđuju elemente iz samog testamenta. HeKojiuKo hupu.. U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije. Truhelke. prokaženi. Petar. gladni. a nekom i 8 dinara. žedni. žedni. Sv. zatim Jb. U svakom slučaju. Hi dy6poeamwi apxuea. 25 (1913). i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE". 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu božju na kolenima . Đorđe. III. 5. Sv. za koje se kaže da su . dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili.

dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. poznato. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3. Blago vesti. mletački O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći. I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. koji sigurno sledi. I. nedelja. Reč .. 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte. kao i kod savre-mene vlastele. Ako je ovo drugo razlog. Sv. čak. arhandeo Mihailo. ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana. Bogatiji među njima imali su sluge. burnih. računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti. onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima. Marija. Kućani će tu biti. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci.v ro^«! (rocn^iiNđ) ' W A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU. 609. „krstjani" se ne javljaju u položaju. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. deceniju pre sastavljanja testamenta. 52. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine. Kada su. Sv. 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se žegu svece u hramovima božjim Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. XymcK0- . 4. 152. Sv. Petar. Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu. Sv. U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta. Vazne-senje. bar u obliku „kmetić". Petka. Radoslav Pavlović i Dub rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika . Đorđe. Kontekst je takav da se gotovo mora očekivati religiozna konotacija. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y ' CH WB 1N|1 (yr<>AHw) EH^W"161. dakle. Stefan. Sv. koji su bili sitna vlastela iz Dračevice. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima. sluge. uostalom.. nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene". pa je upotrebljavana za „barone". najveću gospodu ugarsku149. jasno je da se „kmeti" i „kmetice". dojaHOBHh. u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba. a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu. Drugi Zaključak. up. što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. Beorpaa 1967. 11 (1960). pa. emigrant u tuđini. vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana". Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao. dok su bili usred svoje zemlje. Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI. ne smeju shvatati u socijalnoekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se. Godišnjak Društva istoričara BiH. moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu150. Pavle. M. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću.Sv.U]Htx'''. Nema osnova da se to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina. koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku149 JL. C-rojaHOBHh. Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi". Pre svega.kmet" kao što je. o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. u celokupnoj očuvanoj građi. Roždestvo. koju je otkrio M. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. II. ni seljaci uopšte. Sv. Sv. odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima". mogla je označavati i gospodina. podložnika ili roba. kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE". Ciuape cpucne itoee/be u uucjua. 150 -iupeSuncKa ejiaciueAa. 598. davalo već u srednjem veku. 5. 151 Jb. Vaskrsenje.

mesta na koja se oslanja. već i neki drugi posredni i neposredni podaci. Oki? naveo u svojoj raspravi. I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. koji je T. L. „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima. koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima. citira nepotpuno i Psalam 15. Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits. Histo rijski zbornik. ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću. 247. Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju. Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da pomaže obe crkvene zajednice. iako im je bilo zabranjeno da imaju posede. a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". Thalloczv. nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve. Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. 153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. 411—412. spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima152. Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš. postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće.autoriteta". pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima. Ipak. o onima koji 152 Pitanju o posedima vratio se M. Turski popisni defteri. 1 (1930). 154 J. Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo. Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj". U odeljku o zakletvi. O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina.„salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske". ipak. U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji. a ne da se zaklinje uopšte. Franjevci su. katolik medu čitavim nizom >. svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. Tri humanista o patarenima. Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac. mentacije. papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva. Bitan ostaje još uvek podatak. Sudostforschungen 19 (1960). Studien. Okic. sastavljeni posle turskog osvajanja. došlo do nas. 109—115. braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje. kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv. ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. god. koje smo ranije spominjali. Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. 236 . krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu. Tu se. ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". ipak. uz ostalo. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede.. gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)154. o zemlji koju je „prokleti" kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju „krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima. Matasović. Možda se. 25—26 (1972—73).

et si aliquando dant. iako se lihvarilo. H. moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. Kotruljević se. Prilozi. zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora. Up. Ipak. Rački. sed illis qui possunt eis retribuere. čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne. kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja. nap. Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. i ovaj sud. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. 155 15t 237 sežne socijalne posledice. 157 Citirano u M. U Kotruljevićevoj izjavi. učenja o predestinaciji. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj. iskazana izvan polemičkog konteksta. Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"155. U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana". imao je dalekoF. . naravno. Prilozi. katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25. ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. Ijiac. stereotip. contempnentes doctrinam christi dicentis .mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. a He npHMa MHTa Ha npaeora. Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti. F. Religion and the Rise of Capitalism. za veliki broj pojedinaca. 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti. . za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. ne daju siromašnima. Srećkovićevog jevanđelja. Harmondsworth 1975.o5n'1. čak.. a ne pojedinačne prestupe. Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom. Rački. mora se postupati veoma oprezno. . 116: Manifestum est. osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. uostalom. To postaje još verovatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima. a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za 238 . preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva. tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"157. 132. koju su. Ko oBaKO pa^H. on je žigosao opšti stav svojih protivnika. quod expresse isti faciunt in hoc contra preceptum christi. Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja. Daničića). 158 Ja ne mislim."156 Ovo bi se mesto. Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa. . naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja. Byjiih. već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo učenje . i ako ponekad daju. 1. još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. Sa ovakvim paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive. nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju. treba se setiti da je neobična kombinacija askeze. 80 (1909). navodno. a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena". R. non dant pauperibus. i među sveštenicima i monasima. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama. Tawney. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani. . Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. prihvatili. niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera. 109. da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju. već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune.

Bosna je.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EHX. 2 (1953). gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. koje ovde ne možemo podrobno prikazivati160. kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu. beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. isti. Uverivši se da su rođene u kato159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi. 148—162. GZM. više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje. Kad bi došli u katoličku sredinu. Turke i druge. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje. ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. IT. U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje159. a krajem veka i zabranjuje. Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena. gde je situacija Bosne bila bolje poznata. dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce. naravno. ipak. 239 ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha). 333—340. Istorijsko-pravni zbornik. godine. 1 (1949). tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta. mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni. roflunntaK . tipično roblje uz Tatare. Grlica.malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život. bili nekršteni. isti. Vinaver. 161 P. ro. <J>eJHh. prodate u Brštaniku na Neretvi. 69—74. kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne. 9—32. U Bosni. H. oni su. U Dubrovniku. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu. 139—164.DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M). takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i . proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva. Stojana i Tvrdislava. HCTOPHJCKH lacornic. usled te okolnosti. CoJiOBJeB. U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem. A. U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. a ne patarenke"162. Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661. navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene161.DfHiHH. u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK). Ali. vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom. Saracene. 125—147. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom". V. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. 51—58. 10 (1974). 28 (1981). Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. Čremošnik. Živković. MenioBHTa rpalja. )KHBKOBHh. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova. 2 (1947). 160 G. 27—48. Tri žene. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy. 21—27 (1976). Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. 10 (1982). mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola. Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke. Anali Historijskog institutu JAZU. Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne. gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. odnosno posrednike za cenu tih žena. HC 1 (1946).

u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano. . Prilozi. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici. ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava. JUHHHS.. da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna". Kao što je dobro upozorio D.. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu. to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"167. Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu. F. M. H3 dy6poeaHKoi apxuea. Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila. 240 što je. Hs dy6poeauKoi apxuea. D. po izvorima. objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe.odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. III. opšteg odsustva pravde itd. 84—85. pristupačna je sada u prvom delu knjige M. tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube165. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka. važilo kao običaj zemlje. da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. 2 163 164 165 166 Dubrovačka građa o trgovanju robljem. da je Radin gost bio oženjen. npr. niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete. a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*. koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. U Bosni je. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom. privola (consensus) je neophodna. Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa. Kniewald. Ipak. . 63—65. F. U susedstvu . naime. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge. odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara.164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema. njihove pretvornosti i hipokrizije.zemljama u kojima se održalo ropstvo. ropski status bio nasledan. 180. Vjerodostojnost. a i iz drugih dokumenata163. III.D. Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. venduntur homines per fora ut bestie . pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. . Rački. a sami ne znaju dovoljno. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. u nastojanju. . Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867). kao uostalom i u drugim . 115: . Knie-wald. u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. Rački. Prilozi. 124. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. 168. osim za najsiromašnije. ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika. U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane. već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166.. čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima.

naravno. koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni. već D. "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee. EHO-rpa« 1865. poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika. izostanak pokušaja da se nametnu rituali. ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. u stvari. Vjerodostojnost 149—152. Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz. dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob1*9. dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172. Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju. ali je. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo. 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca. Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja. kanonski ne bespre-korno. svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. Ono što je u njoj bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije. da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i verna". ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve. Mi ne znamo. Eeorpa« 1960.. Kniewald. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. Pa^ojinh. naročito iz „Dubia". . Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim stvarima preobratili. 150.Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. To je moglo u Padovi 1475. ed. ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane. tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan178. god. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko-pravna shvatanja.17° Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. To. flamraHh. ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja. Nimalo nas ne . nauucao JfoMernuujau. bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. Kniewald. 243-^244. što je prema savremenicima bio . 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354. zvučati romantično. tako se nije ukorenio ni miraz. Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake strogosti. . H. 187 168 D. nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171.mos patriae". ed. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu. koliko ih naziremo u Bosni. Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je. Vjerodostojnost. 241 da se „uzimaju zbog ljubavi. nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina. koji ih je pratio. 43. može se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka.

Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. C. III. 173 D. ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. 242 V. činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. god. prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika176. 27—29. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa. ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. gde su navedeni izvori i gde je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst. Tpaioeu 6oiyy EOKU KoiuopCKOJ. mentalitet masa. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. Ćošković. naravno. naravno. Kniewald. masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline. tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje. IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. ipak. 174 P. TiHpKOBHh. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373. 260—261. kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo. Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje. sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima. KyjiHnmh. ona postaje otvorena trajnom. Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj. obrasci i uzori hrišcanskog života. 158. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napuštanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena176. god. smatrali za nezakonitu. zavisna od činilaca koji su dugo delovali. 5 (1985). ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. Pri tome su. 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa. uslova koji su se sporo menjali. ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca. 93. Vjerodostojnost.iznenađuje činjenica da su katolici decu rođenu iz ovakvih brakova. Kniewald. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174. To. 10. 178 Up. U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao . 105 (1956). 1 (1968). Vjerodostojnost. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napuštanjem od strane hranitelja. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu. ma koliko bila mala i skromna u snazi. O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju. tužiteljku) a se expulit. 162. poseduje prećutan. CnojaeHHK. tip socijalne organizacije. 176 D.

ni u crkvi bosanskoj. divljenja i ponosa. ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom. međutim. od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali. postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja. koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške. nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena177. ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. Ipak. Time što se promenila doktrina crkve u Bosni. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu. nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti. pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali. ni slikarstvo. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura. ipak ni u . i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu. promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. odeždama i dr. ali mnogi paganski ostaci. zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima. Ono što se čitalo. Kao-i drugi dualisti. pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima. koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva. a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka. naravno. pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. teško se može rekon-struisati. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pripadala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara. braneći i šireći svoje učenje. a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. 243 Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi. i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam. Ostala je. sudeći po savremenim svedočanstvima. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi. i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova. sve do tridesetih godina XIII veka. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale. u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje. koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da. ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja. nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana. koja ne poštuje krst ni ikone.zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova. i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili. Bosna. kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole. nisu iščezle sve kulturne potrebe. bila razvijena među bosanskim „krstjanima".

jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.
177

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke179. Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika. Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o učenju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga. Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i

244

zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245 ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima182. Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigurnosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o

širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246 kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim, materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli, gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upotrebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga doba. Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183 S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377 —1391) pod vlast bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katoličke crkve 186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god. prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno preobraćali Bosnu iznutra. Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99.

18

' Up.

kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Očigledno su politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto

249

trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro najranije bosanske države. Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u suštini samostalna država191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska" hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187 Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu vrednost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćošković. 191 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250 vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do njegovog stupanja na presto crkva

bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simboličan. Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato, kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28 —30 (1977—79), 59—75; isti, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima, ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem"193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti

251

ipak herceg je od 1461. pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem. 252 nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve. verovati da je sukob oko crkvenih prilika. Kao što smo na drugom me-stu pokazali. kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne. Teško je. predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha. on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. god. Acta Bosnae. da su. I u tome možemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu. prema papi Piju II. a 1454. iako je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate staroj veri. Uostalom. Ipak. god. tada već pod turskom vlašću. Za odbrambenu snagu Bosne bilo je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja. tesno sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196. Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske države. međutim. pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru. Ada Bosnae. god. važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje195. je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V katoličke monahe koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". ipak. vrlo je verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca.herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima". Slučaj Radaka. progonjenim jereticima dao utočište u svojoj zemlji. KosaqeBHh. Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa. god. Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju. 63 (1985). sukob Vladislava Hercegovića s ocem). Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. a posebno E.. god. Ta su tvrđenja ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. Već su savre-menici zapažali i beležili. on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je „perfidni pataren". Pošto je do konačne krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika. od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića. Fermendžin. mada je pitanje koliko su tačno bili obavešteni. Ono što se dešavalo pre i posle 1463. nije uticao na hercegove krupne političke odluke. Ostao je. vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. 204—205. predao Bobovac Turcima. 225. „maniheja" koji bi. TjiacHHK CVR. Verski sukob započet 1459. 183 194 E. god. Iako je. U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goraždu. i kasnije u vezama s Rimom. 12—13. naime. Međutim.samo herceg Stefan i on je učinio ono što je preostalo da se učini — on je. pokazuje jasno da je turski osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. Fermendžin. a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. naći ćemo kod savremenika konkurentna objašnjenja (gaženje ugovora. ali mu se 1449. 186 JL. . on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice.

. in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats. REGISTAR REGISTAR ADORACIJE (KLANJANJA). The Bosnian Church did not challenge the secular authorities. especially the renunciation of material churches and of the traditional service. the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester). architecture or applied arts. 204 BAN PRIJEZDA 70. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state. the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities. 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203 BAN NINOSLAV 90. for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. Since the church did not need painting. except that it opposed their penalties. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades. gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (.186 O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa. C. 91.crusades". 105. in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time. 81. 91. In the local administration. the rulers began to stamp out this practice. as well as later. The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other.. 99. SUMMARY 253 THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. 92. had been defending the internal autonomy of the country. However.krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity. present in Bosnia since the end of the 12th ct. so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory. At that time. 101. There are some data about individual estates. The dualistic doctrine. when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian . As a rule. while the Bosnian ruler.krstjani" played no role. however. The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. There is hardly anything to be said about their socioeconomic status. the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana. From the end of the 14th ct. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people. the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state. imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language. 98. This was preceded by long campaigns and periodic . 99 BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16. which had had a vassal relationship towards the Hungarian King. however. the . 245—265. 102. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds. the Bosnian Church aspired to a universal mission. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin. about their interest in money.adorationes" being their external expression). Despite this. especially the death sentence and excommunication. 92. 96. While the church favoured isolation for its survival. 93. resulted in specific cultural needs in the Bosnian area. 104. together with the nobility and the traditional church. 95. manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language.. nor did they take part in the state parliament.. 82. The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. up. the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. 249 BAN TVRTKO 32.. and their favouring of the rich. 220. 95. 249 254 . 101. They figured.

113. 230 CRKVA BOSANSKA 14. 72. 244. 19. 103. 250. 112. 172. 159. 175. 159. 120. 206—210 BANČIĆI (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (župa) 92. 159. 223—227. 200—204 DUBROVAČKE NASEOBINE 50. 73. 141 BUSOVAČA 107. 234. 173. 185. knez 100 BILINO POLJE 201. 162. 130. 163. 129. 249. 156—158. 247. 209—211. 135 DESNEK/DESNIK 49. 104. 146. 178—180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196—200. 164. 112. 109. 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52. 215—218.BERISLAV SKOČIĆ 100 BEROJE DOBERKOVIĆ. 221. 117. 160. 53. 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAČEVICA (župa) 31. 251. 163. 206. 172. 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA 198. 203. 212. 205. 116. 202. 180. današnja Bijeljina) 174 ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174 ČREŠNJEVO 178 ĆEĆE 107 DABAR 89. 177— 180. 198—200. 177 DUSINA 128. 117. 161. 196. 173 DUVNO 100. 226 257 Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111. 110 . 247. 89 DEZEVICA 128. 239 BURMAZI (katun) 97. 130. 66. 215. 134. 184. 112. 252 ČEČVA 99 ČELNIK (vidi KATUNAR) ČETVRTKOVIŠTE (u Usori. 246. 147. 159. 195. 163. 61. 243. 134. 175—177 CONTRATA 229. 130. 233. 110—113. 98. 151. 93. 139. 110. 59. 171. 252 BOKŠEVAC 178 BOLUNI (vlaška grupa) 141 BORAC 51. 244. 159. 99 CARINE (trgovačke) 101. 53. 168. 202. 51. 119 BRODAR (iznad ušća Lima) 176 BRŠTANIK 71. 95. 240—242 BREZNICA 177 BROD (župa) 90. 112. 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207—210. 110 BATALOVO JEVANDELJE. 104. 135. 91. 195—253 CRKVE 15. 102. 180. 239. 101 DVORIŠĆA (trg) 102. 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220. 153—155. 15. 213. 241. 161—163. 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAŽU J 174 BOBOVAC 168.

237 GOST RADIN SEONIČANIN 234. 126. 181 GLAŠKI (grad) 67. 172. 109. 187. 163—167. 183. 111. 173. 182. 116. 252 FOČA 51. 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51. 52. 131. 101. 121. 115. 116. 58. 58. 63. 200—205. 135. 116. knez 44 HARDOMILIĆI (vlasi) 39 HOROJEVIĆI (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVIĆ 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44 HRVOJE VUKČKĆ 18. 129. 116. 72. 221. 128. 210 EKSKOMUNIKACIJA 199. 110. 251 ECCLESIA BOSNENSIS. 111. 163. 241.DVOSTRUKI MANASTIRI 202 ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ. 251 IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195. 171. 213—215. vojvoda 223. 110. 209. 250—252 FRANJEVCI 15. 112. 226 JAJCE 51. 65. 107. 66. 118. 181—184 FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18. 62. 107. 113. 198. 55—58. 117. 163. 173. 112. 65—68. 134. 135. 174. 182. 245. 100. 221. 66. 93. 130. 130. 164. 163. 181. 159. 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52. 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (župa) 176 GRADAC (trg) 103. 181. 62. 159. 159. 145—147. 252 GOST MILUTIN 227. 150. 167. 174. 175—177. 182. 251 GRGUR STIPANČIĆ. 180. 155. 61. 163. 196 IVAN NELIPIĆ. 130. 154. 103. 229. 224. 163. 134—137. 116. 109. 237. 159. katolička biskupija. 181 — 185. 212. knez 161 IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182 IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45 IVANIŠ PAVLOVIĆ 158. 178 GALUMAINIK 89 GLAMOČ 101. 224. 242. 228. 250. 130. knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVIĆ. 19. 175—177. 176 JEZERO 131. 100 JELEČ (u župi Govzi) 130. 249—252 258 GACKO 163. 89. 113. 183 FOJNICA 52. 247 JAKOTINO (selo) 99. 188. 163 JOŠANICA (selo) 135 . 160. 58. 51. 223.

78 KUKANJ (na Ćehotini) 176 KULIN BAN 90. 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena. 128. 47. 150. 142 KATUNAR 39. 131. 241. 109. 112. 95. 201. 100 LEPENICA (župa) 90. 181. 162. 46. 140. 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96. 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49. 198. 142. 224. 251. 51. 157. 146. 116. 57. 119. 209. 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197. 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17. 253 KRALJ TVRTKO I 41. 153. 226 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52. 103. 148—150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIŠA 71. 158. 99. 201. 177. 145. 182. 111. 67. 173. 153. 100. 33. 39.JURAJ VOJSALIĆ. 89 259 KLASE 25 KONZULI DUBROVAČKI 112. 249. 163. 117. 152. 161. 82. 79. Hlivanjski grad) 52. 181. 58. 178 KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109. 207 KUTLOVIĆ (katun) 139 LAŠVA (župa) 90. 158. 41. 117. 162. 224. 129 MALEŠEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19. 250—253 KUČLAT 51 KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11. 40. 173. 185. 250 KRALJ TVRTKO II 161. 202. 235—239. 35. 220. 188 KRESOJEVIČ (katun) 139 KREŠEVO 107. 173. 233. 120. 160. 117. 97. 100. vojvoda 39 JURJEVIĆI. 101. 206. 168 KRALJ OSTOJA 100. 168. 182. 144. 171. 226. 225—230. 116. braća 39 KABLE (selo) 99. 139 KLJUČ (grad) 67. 244—246. 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35. 230 242. 204. 109. 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28. 219—222. 203. 211—215. 54. 184. 49. 171. 52. 139. 164 KONJIC 71. 161. 237 231. 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59. 251 260 MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 . 110. 154. 157. 110. 98. 44. 93. 199. 117. 112. 81. 216. 159. Hlivno. 89 KATUN 39—47. 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33. 101 LOKALNA VLAST 227—230 LUKA (župa) 31. 225. 182. 164. 116. 217. 120. 77. 98. 129. 211. 44. 247. 92.

125 POSEDI KRSTJANA 116. 146. 100. 112. 113. 145. 174. 113. 110. 99. 107. 55. knez 32. 47. 237. 42. 62. 177 PODVRATAR 176. 153. 67. 150. 162 PETAR VOJSALIĆ 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14. 172—174 OSTRUŽNICA 102. 103. 122. 80 NOVAC 15. 158. 176—178. 65. 109. 176 PODVIŠEGRAD 176. 163. 113. 135. vojvoda 224—227 PAVLE MAŠTROVIĆ 225 PAVLE RADENOVIĆ. 177 PODSOKO 163. Herceg-Novi) 54. 107. 145. 238 POTKUŠLAT 110 PRAČA 90. 43. knez 158 NOBILITACIJA 44—47. 168. 136. 173. 110. 150. 189 NOVI (CASTRUM NOVUM. 181. 225 PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163. 41. 203 NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (župa) 90 NIKOLA PAVLOVIĆ. 166. 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ 176. 79—82. 66. 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202. 162. 143 POPOVO 32. 141 PRIBINOVIĆI (vlasi) 39 . 110. 251 PAVLE RADIŠIĆ 225 PČELARSTVO 92. 148. 172. 164. 182 PREDOJEVIC (katun) 139. 76 PANAĐURIŠTE 174 PAVLE KLEŠIĆ. 187 PERUTINIĆ (katun) 139 PETAR PAVLOVIĆ. 177 PODVISOKI 110. 177.MELA 90 MILIĆ VELIMISLIĆ 18 MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45 MIRILOVIĆ (katun) 139. 58. 134. 176. 110. 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42. 184. 182 PODJELEČ 176. vojvoda 29. 56. 176. 67. 187. 56. 98. 180 NOVI (kod Goražda) 176 OBLASNI GOSPODARI 250—253 OBRAD BOROJEVIĆ 46 OLOVO 58. 146 OŠLJE 89 OTROCI 70. 177 261 PODKLJUČ 67 PODOBRUN 163. 176. 55. 104. 163. 228 PODGRADE 49—52. 108. 109. 149.

182 STJENICE (u župi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA. 117. 250 RUKOPISI BOSANSKI 20. 93 TRGOVINA ROBLJEM 53. 226. 117. 240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO 174 TVRĐAVA I GRAD 49. 177. 149. 137. 92. 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174 TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (župa) 117 TJENTIŠTE 163. 239. 252 RADOSAV GLAVIĆ 227. 249 RUDNICI 34. 69. 130. 182. 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225. 251 SLANSKO PRIMORJE 28. 145—151. 162. 54. 227. 145. 178. 130. 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58. 52. 146. 173. '33. 250 SALENES / SALINES 49. 172—177. 61. 175. 153. 164. 168. 197. 231. 252. 107. 122. 159. 98. 239—240 ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105. . 98. 157. 223. 98. 95. 80. 52. 167. 177 TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176 TOMIĆ (katun) 139 TORNIK (u župi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18. 179. GAJENJE STOKE 17. 168. 101 — 103. 173. 113. 123. 117. 175. 188. 73. 126. 45. 102. 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144. 103. 155—157. 72. 224. 102. 234—237. 162. 147 RUDARSKA NASELJA 110. 127 RUDARI 59—62. 226. 163. 219. 62—66. 33. 176. 58. 251. 44. 41. 179. 50. 126. 180. 136. 228. 186—188 SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15. 55. 109. 111. 89. 163. 253 STOLAC (selo) 135 STON 28. 52. 125. 71. 228 RADOSLAV PAVLOVIĆ. 37—39. 153. 142. 44—46. 91. 165. 174 PURGARI 62—66 RADIČ SANKOVIĆ 44. 112. 108. 116. 250 RENTA FEUDALNA 27—31. 182—185. 195. 81. 172. 179 STOČARSTVO na selu. 167. 228. 54. vojvoda 28. 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34. 162. 226 SOKO (grad) 99. 58. 222. 116. 175. 119. 115. 129. 104. 150. 53—55. 165. 110. 57. 174. 212 SREBRENICA 51. 226 RADIN GOST 223. 240. 153. 51. 153. 179. 177. 177 SANA (župa) 182 SANDALJ HRANIĆ. 105. 40. 244. 89 SAMOBOR (u župi Pribud) 130. 171—174.. 107. 89. 180. 99. 81. 113. 173. 81. 52. 182. 188. 159. vojvoda 28. 31. 184. 162—167. 146—148. 183—187. 128. 112. 151. 49. 151. 164. 71—76. vitez 241 PRIBUD (župa) 176 PRIJEPOLJE 111. 130. 177. 113. 154. 245 RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247 ROBLJE IZ BOSNE 69. 158. 223. 30. 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVIČI (vlasi) 141 PROZOR 163. 108—113. 35. 182—184. 44. 228. 101. 222. 72. 229. 134. 176 SOLI (župa) 49. 158. 175. 159. 176. 158. 228 262 SRIDA (varoš) 67. 117. 93. 76. 120. 179.PRIBISAV VUKOTIĆ. 166. 59-61. 89. herceg 29.

120. 159. 156 VIA DRINE 51. 187 VLATKO KOSACA. 159. 184 VIŠEGRAD 51. 130. 163. 181 VIA (trgovački putevi) 50—52. 183. 187 ZAHUMLJE 18. 175—177. 173. 218 VLAHOVIĆI (katun) 139. 52. 56. 90. 67. 138—144. 159. 89 ZADUŽENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215. 103. 160. 61. 72. 156 VIDGOŠA (župa) 90 VIDOGOŠĆE (župa) 119 VINOGRADARSTVO 128—132. 135. 182 VESELA STRAŽA 163. 172. 182. 182. 185 ZBOR 35 ZEMLJANIK (župa) 99 ZEMUNIK (župa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51. 156. 180. 76. 80. 184. 163. 110. vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVIĆ (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (župa) 92. 151. 173. 173. 161. knez 82. 130. 115. 100. knez 32 VOIHNIĆI (katun. 59. 99 263 VLASTELA U BOSNI 79—81 VLASTELINSKA REZERVA 116—119. 187 VISOKO 66. 174 VRHPRAČA (župa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVIĆ 183 VUK VUKOSLAVIĆ. 115. 177 VAREŠ 174 „VAROŠ" (naziv podgrađa) 50. 177.178. 165. 205. 163. 146. 97. 140 VLASI 37—41. 143. 135—138. 186. knez 81. 62. 66. 149. 53. 183. 182. 223—225 VJERNA SLUŽBA 221—224 VLADARSKA IDEOLOGIJA 14. 165—168. 156. 100. 252 UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212 USTIKOLINA 109. 188 VIA NARENTI 52. 217. 43—45. 215. 100. herceg 29 VLATKO VUKOSLAVIĆ. 66. 180. 117. 56. 111. 172. 172. 227 ZANATLIJE 58. 183 ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / . 99 VUKAC HRVATINIĆ 99 VUKMIR SENKOVIĆ 100 VUKOSLAV HRVATINIĆ. 226. 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (župa) 51. 97—99. 165. 185 „VJERA" CRKVENA 93. 119.

.ŽUROVIĆI (katun) 139 Julijana SUŠNIK SUŠNIK 264 Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful