YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆKOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987
SADRŽAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
PREDGOVOR........................................................................................... Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

REDAKCIONI ODBOR

PREDGOVOR Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju. Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feudalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 154Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 155Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 156Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 157Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ručju 158Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoružanje. Način ratovanja 159Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog života E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi,

Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić. državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si. priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. Odeljci F i G.). U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ . namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života. najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se u oblasti istorije privrede. što bi značilo i veće udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. Kao i politička istorija. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život. Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. carine. Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja. Kao što je poznato. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. istorija književnosti. Svi dodaci. neosporno. „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". istorija umet-nosti).dohoci. a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. Pored društva i društvenih odnosa. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista. upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana. crkve posebno obrađivale. pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G. istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama. pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)". Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima. prema naknadnoj razradi plana. globe. saopštavajući nove zaključke. zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje". Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života. dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija. prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. koje je sam akademik Babić stigao da obradi. Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je. To je. takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države. Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina. poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju. pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. privrede. a bilo bi potrebno i više vremena. deo knjige koji je najteže dopuniti. društva.

na jednoj strani. u feudalnim uslovima odlučujuća. osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom. U jednoj je više dolazila do izražaja. sa najvećom mogućom ingerencijom vladara. obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost. rekli bismo. to jest. nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država. Usprkos svih napora ove vrste. Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države. kako po svemu izgleda. pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova. na drugoj strani. Pod formom monarhije. koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti. u stvari njenih najmoćnijih predstavnika. te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija. i feudalne vlastele. između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države. do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan.ANTO BABIĆ Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. uvijek nazivana jednim imenom — . Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva. a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. državno-politička faktora. moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća. u različitim vremenima i sa različitim tradicijama. prevagu su imale feudalne snage. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice: UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 160U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države 13 ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima. u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću moguću samostalnost. u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monarhije. koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su. jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba.

između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske. pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža. oslanjajući se na njih. A položaj bosanskih vladara. ipak. za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazalstva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti. Na drugoj strani. sa rijetkim izuzecima. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se. . na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i. iz prve polovine XIV stoljeća. a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim. u izuzetnim slučajevima. koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. 162U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža. njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih. da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države. funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva. pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara. dolazila i do stvarnog izražaja. ali iz same. izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. u relativ nom smislu. bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja. davala izvjesnu moralnu prevagu koja je. 161Već prve poznate darovne povelje. zemalja. velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i. čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova. darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih. povezani vlašću i autoritetom vladara. pravno određene.imenom Bosne. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina. u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje. koji su. „plemenita baština". s tim što mu je vladarska funkcija. što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara.

istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku. tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija. osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle . koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna. vlastela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili. koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce. stoga. te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. vlastela. a druga. našla se. može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove.163U srednjovjekovnim zemljama. koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta. da snose odgovornost za njenu bezbjednost. kada se sabor pojavljuje na sceni događaja. vlasti i naroda. onemogućavali njihovo praktično izvršenje. odražavali su. sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja. pak. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale. u prvom redu. na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja. da zaključuju međudržavne ugovore. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje. nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu. 164Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. Jedna je stvar. čak. Samo iz pojedinih slučajeva. da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac. A heretička crkva bosanska. gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti. Ni katolička ni pravoslavna 14 crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. pak. u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. Pokušaji u ovom smislu. sticajem prilika. Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne. strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta. uostalom. Ova i druga prava. u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti. običajem utvrđene. ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese. bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena.

već pomenutih.da poremete postojeće odnose snaga. Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju. Zelengore (2015 m). na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih. odvajajući jedne od drugih. U titula-turi. kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara. g. Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna. Lelije (2032 m). bližih podataka. koja se nisu pomjerala iz središnje 15 Bosne. čak i u vremena. uglavnom. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića. faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. U stvari. stoga. povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji. slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. od Cetine do Drine" 1*. veće ili manje površine koje. uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. Jer. mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". nju je spašavalo. Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta. „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost. Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je. nego kao čisto geografska tvorevina. kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora. teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine). tako i državno-političkih elemenata društva. u razmatranju pitanja organizacije bosanske države. Tim razvođem stvarno se.. te nam. ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog stabilizovanja. prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja. . Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države. a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". u nedostatku drugih." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. geografski. Pojam državnog središta podudarao se. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede. Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline. nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja". Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteranskopodunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena2*1. u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor. koja se nisu dala lako izmeniti 1. proteže dug vijenac visokih. Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih. koja je izdata oko 1325 g. naziva „Kraljevom zemljom"2). kao prirodna barijera. najčešće. te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta.

sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane. koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka. slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. [V. str. obuhvata. EeorpaA— 3arpe6 1928. a terenski je.ou. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom. Zagreb 1950. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog. a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i. Dolina Neretve proširuje se. Wien 1909. mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla. Ljetopis popa Dukljanina. Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates. još više za stočarstvo. u srednjovjekovnim uslovima. Mošin. Fnac CAHy. Sarajevo 1959. TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. šumama i planinskim pašnjacima. Šabanović. dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci. A. Čitavo područje obiluje vodama. 119 (i passim). u pravcu istokzapad. THTorpafl 1967. 2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H. dalje. Jleiuouiic uoua JljKibanuna. XVIII. LXVII. XIV. vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje. a u središnjem dijelu.] BJI. Na ovoj strani. kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem. Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor. IIlHiiiHh. str. TiopoBiih. knj. vegetacijom i vodom oskudnog tla.uc uoua JJyK/baHima. Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. 305-306. Pogodni su uslovi za zemljoradnju. njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske.Treskavice (2088 m). u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. otežavaju održavanje saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. str. nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena. 1 CLXVII. L. Bosanski pašaluk.'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja. str. Bjelašnice (2067 m). IIoceSHa H3flaH>a CAHy.. Matično područje srednjovjekovne bosanske države. planinski vijenci. MHJvniKOBHh. predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su. u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja. odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem. 2a O. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit. Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine. svaka za sebe. Beorpa« 1935. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime. Jbew. la Thalloczv. uglavnom. oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka. bogato je i rudama. Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje. obradivim površinama. pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju 16 . dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. 20-21. oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. No. Sarajevo 1906). koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. U poprečnom smjeru. povezan samo visokim planinskim prevojima. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit. Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. od Mostara naniže.

inače. u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje. koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim zemljama Srba i Hrvata. Gy. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. U nizu srednjovjekovnih analista. od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni. Eeorpafl 1959. <t>epjaHTjHh. nastali relativno brojni pisani spomenici. potvrđuje činjenica da se Bosna. kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. istorijski značajnih. Njegovi izvještači iz primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju. biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi. De administranđo imperio. tobožnjeg bosanskog hroničara. str. privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi5. srazmjerno svom iskustvu. [E. znanju i obrazovanju. 17. na srednjovjekovni način. napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića4. da je. kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića. No. Budapest 1949. ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da. nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja. sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. naime. više od svega. tobože. takode. što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu. Konstantin Porfirogenit. sačuvalo tragove neposrednog opažanja. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. Luccari. koji je. Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje.] * Giacomo P. a zna se. poslije mnogo stoljeća.osjećaja privrženosti stanovništva više svojoj regiji nego državi. Ovo. da je u posljednjim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih. imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika. 160 (cap. H. radom domaćih ljudi. u prošlosti. Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je. poznato je i to da su rukopisi. . mogli da zapaze. mahom crkvenog sadržaja. Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus. o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbivanjima oko njih. Copioso Ristretto de gli annali di Rausa. Ed. Jenkinsa). a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. Poznato je. str. Venetia 1605. III Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije. II. J. 32—151). međutim. u istorijskim izvorima posljednja spominje. ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa. izgleda. nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena. No. i Manojla Grka. opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. 10.

leiucuucu. da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa. kasnije u Kreševu i Sutjesci. kako kaže.ab Occhievia. naravno. 11. jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno. 1765. na mjestima. str. str. Čak i fra Nikola Lašvanin. Xuciuopuja Bočne. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja. IIlHiiiHh. u tematski ograničenom opsegu. nedostajale sve ostale. u predgovoru drugom izdanju svoje knjige. i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J.. Ljetopisi pravoslavnih manastira. Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena. "RopoBiih. 8 Filip Lastrić. CTOJaHOBHh. na uži. žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika. Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). XXIX-1 (1917). najčešće doslovno. izvoda. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa. Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se. toliko su danas. Kpajbeeciueo C/ioeeua. upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije. XXXIX-2 (1927). <t>. naime. Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum". Po načinu obrade predmeta. raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6.. XXVII-1 (1915). dok su mu. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije iako je. Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9. koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici. aktuelni interes franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini. XXX (1918). jedan od najobrazovanijih od njih. Beorpafl—KapjiOBqii . uostalom. Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. Jelenić. XXIX. ograničavaju se. naročito u pogledu starijeg doba. XXXV-1 (1923). a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje. suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. 1625—1654. 18 njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje. Eeorpafl 1940. Sarajevo 1977. I—VIII. i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj7. Beorpan 1968. XXXVII (1925). može se reći. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10. čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u . Annales Minorum. str. [Filip Lastrić. B. knj.] 9 L. Biiflll Jb.. Pregled starina bosanske provincije. Glasnik Zemaljskog muzeja. .25 — B. Sarajevo 1917. 425—426.] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani. Jleionac . uglavnom. rjeđe u vidu slobodnih prerada. XXXVI-1 (1924). objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije. . u kojoj autor. 12. na osnovu dostupnih izvora. među ostalim. 7 1927. 22-23. Objavio ga je 6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J. Wading. XXXVIII (1926). Noviji ljetopisi franjevačkih manastira. Sam Lastrić. sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je. XXVI (1914). Ovo je prvo domaće djelo u kojem se. razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. Godine 1765. kao. Op6HH. [M.

osobito. Pariš 1680.12 Pored starijih djela koja. Pactiu. 313-323. 13—25. EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun. g. Kpajbeecuieo Cjtoeena. The Historiography of Yugoslavia 1965—1975.. Beorpafl 1964. [M. Pajiih. . Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae. I-IV. 12. kao i drugi pisci prije njega. II 1982. a 1840. koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama.] Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka. Be« 1794-95. Posebna izdanja ANUBiH. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne". Beorpa« 1968." CaSpaioi Tpy. 31—36 (D. C. Orbini. Odjeljenje društvenih nauka. Za literaturu poslije 1964.. KpamKa Cp5mu. 169—180. Nikolajevića). LXV. Illyricum sacrum. 10 19 1851.] 13 11 20 ANTO BABIĆ . Beorpas 1840. Pejacsevich. 6. 1793. I—VIII.] 11 D. knj. O istoriji ove zbirke v. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata. Colocae (Kaloča) 1797. Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy.. [J. Sarajevo 1983. ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV. Pesaro 1601. Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević. hoggi corrottamente detti Schiavoni. ss.: Historiographie yougoslave 1955—1965. po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje. pored pomenutih.17 [Tekst A. Farlati (-Colleti). 17 JoBaH Pajah. Zagreb 1975. Mittelalter. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982). II Regno đe gli Slavi. Babica se ovdje prekida18. I. u Zagrebu 1851. Farlatia i. Pejačevića14 i drugih autora. 95—100. Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. 11. HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb.. CiaHOJeBHh. i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića15.] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C. Amstelodami (Amsterdam) 1666. 400. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija. Kovačević-Kojić). De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex. imao vrlo mutne pojmove. 14 F.1421—1454. 103— 112. knj. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Miinchen 1980. Venetiis 1751—1819.zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha .] 14 Ch.HpKOBHh. Za kasnije doba.M. koristio se. 1969. Xopaamoet u CepSoet. [M. u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D. Šidak. 'B. i 12. upor. Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore. Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae. str. Hacr npBa. među ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajića. pp. Teil 2. 16 Joannes Lucius. Op6HH. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković13. god. Beograd 1965. Belgrade 1975. Sarajevo. Zbornik Historijskog Instituta JAZU. crp.. uzgredno. pp. Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu. Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa. Kurelac. Bd. „CpiicKU cuoMeHUUU . Beorpa« 1937. Lukarevića. govore i o srednjovjekovnoj Bosni.

.. zatim stočari... a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga..... 166ROBLJE .................... povlaštenu vlastelu........... i.............................. možda.... Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao..I................ Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda.. U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi. neslobodni ljudi ili robovi............ potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva........... u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim zemljama ovog vremena.... VLASTELA.. kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni....... ne postoje nikakvi konkretni podaci............................ pa i sredstvima prinude... II. na primjer..... i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti.... on je.. seljacizemljoradnici. Kasnije........... Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života...................... Dok se.... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO . koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju...... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema.... na jednoj strani..... U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga........ bosanske povelje ne sadrže ništa slično. u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva....................... DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 27—35 37--*7 49—68 69—78 79—82 SUMMARY ...... Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju... svakako........ V... narod............................ 165GRADSKO STANOVNIŠTVO ... VLASI ... Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je... manastirske povelje srpskih vladara.......... 25 /.. javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području........ dakako.... na drugoj strani. naime......... 83 Kao u svim srednjovjekovnim državama.. o njegovom položaju u društvu i državi.. raznim sredstvima....... kada je dostignuta konačna organizacija države........................ Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva........................... u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj... pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama............. onda.. stanovnici gradskih naselja....... o njegovim dužnostima i pravima......... koji su. O tome...... u XIV i XV stoljeću............. ........... potčinjeno stanovništvo. koje obuhvataju.. sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi. prirodom data............... u stvari.... 1.................... i na kraju.............

podanika.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi".] u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva. kasnijeg je postanja. 173-224. 1. [P.. 303). Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. vrlo vjerovatno. Beorpafl 1967. 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme. . koje je 11. Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee. 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa. Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću. IX-1. Eeorpafl 1967. 11. Ce/iuuiiua. a takve obaveze bile su. Eeorpafl—Cp. gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. kako. bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje. JB. str. Eeorpafl — Cp.predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje.. 100). sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima. juna 1422. CTojaiiOBHh. zapisati . CTojaHOBHh. XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia. kao oblik proizvodnih odnosa 1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok. [C.ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države.o pravom i potpunom kmetstvu". Agrarni ugovori. 190— 191.4 Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države." JI>.4* U jednom pismu. T\npKOBHh. izraz „čovjek". R. približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice. ističe Grujić. u stvari. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca. 2. MHxaibnHh. što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. I.8 Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća". u pogledu kmetskih obaveza. u pogledu agrarnih odnosa. održavali su. Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I. uobičajene i u susjednim oblastima. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću). ^Hiinh. kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419. str.za plemenito" . Beorpaa 1964. Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova. lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili. juna. KapjiOBUii 1929. KapjioBijH 1934. pak. akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo". „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili. Inače. pa i one. zatim Slanskog primorja i Konavala. uopće.3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta. Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke .] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. u Trebinju i Humskoj zemlji. . županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A. ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija. pošto ovaj izvrši „onu pravu službu". 3. s razlogom. Izraz „kmet". To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. str. 2 Godine 1422. dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava 27 .130 kuć' ljudi". inače vrlo oskudne. u značenju zavisnog. potčinjenog seljaka. „ljudi" („homo"..

bopaČH. rpyjHh. str. Pelješki Zbornik. KoHaeMi. Roller. 244. 243. Zagreb 1955. to jest sa pravom nasljedstva ili. VII-1. davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture. Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju. 4 * [C. bosansko dubrovačke granice. dao jednoj težačkoj porodici da ga obraduje „napola" (ad polovicam). KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa. Ne znamo čime je. M. kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. 3. drugim riječima. Beorpaa 1952. koji je 1417.Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli. s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. K. TiHpKOBHh. s druge strane. g. kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i. Hciuopuja Cpda. nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu. [C. Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee. pak. takođe. Ne znamo koliko su Dubrovčani. bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se. Stonski rat u XIV stoljeću. nap. o bonitetu tla. koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju. Rad-milu Žargoviću i Živanu. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća. 273-276. 5 P. vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji". CnoMeHHK CKA. Jape^eK.] Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa. 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa. zvanu Prtuša. ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj. cip. i. Poznato je samo da su. to jest što je bilo uobičajeno. kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose. IX 1480. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima .a y cpednoeeKoenoj CpSuju. 'fiiipKOBHh. II (2). pod istim uslovima . II. koji su pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se.] <a Iloee/be u uucjua. 186—192. a koliko su.5 4 P. 20. 2. 80. 3eM. „'-leiuepuiuHa". Roller. 115—140. dakle. 74—751 D. Šundrica. 323. Eeorpaa 1926. u ovom. Fpyjnh. utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima. vojvode Petra Pavlovića. a ne vinograd ili voćnjak6. Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu. po svoj prilici sinu Radmilovu.4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje na to da su davanja „što je pravo".. Eeorpafl 1963. 1071. str. dobio od bo sanskog velmože. u ovom slučaju. Z. i. 23. bila barem približno ujednačena na vlastelinstvima. dakle. U dubrovačkom notarijatu 25.Pavlovića u graničnom području. sankcionisali stanje kakvo su zatekli. naime. Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku. ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da 28 . 239. vidi i nap. D. preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža. što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada. Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426). ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge."7 Renta je. o obimu rabote. 1980. dalje. pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vlastelinstvima. BjiarojeBHh. I. LXVI. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina. Agrarno-proizvodni odnosi.. s jedne. o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. naime.i nih ostankom". Beorpafl 1973. zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima. str. str. nim i nih ostankom. R. na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi8. i oranice daju na polovicu". 99. U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de maleficiis. govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji".

Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike. da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu. oktobra 1478. str. naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva. II.]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj dohodak. 154. 115. I. kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu. pored sve oskudnosti njihovog sadržaja. 7 Ć. Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa. pored osnovne rente u žitu i vinu. ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. 109. potvrdio je 5. mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra6 P. što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca. BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid . nap. U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele12. radne ili novčane rente10. VII. U drugom primjeru. 2.] 9 Iloeejbe u Uucjna. u tadanjim prilikama. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna . str. str.se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?81 Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture. 29 đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima."9 Iz ovog jednog primjera. 80. rpyJHh. bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne. Sarajevo 1915. Jnpe^eK. r. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano.. Filipović. nap. potkraj srednjeg vijeka. iako ni to nikako nije bilo isključeno. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se. str. Kouaejiu. 53. roAHijJd (HHNSTd npkBdd . 194. inače. U drugom jednom dokumentu (od 3. po prilici. Roller. GZM. cip. najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. po svoj prilici. Sarajevo 1970. . VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio . uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara.\ltE'1d 8 KondBdd). IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . sa velikom vjerovatnošću. nije rečeno u ovom dokumentu. Godišnjak ANUBiH. navedeno je još i „ino" što se. 398. g. 144. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici. 77 i dalje. Truhelka. Hciuopuja CpSa. novčana renta potiskivala naturalnu. Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. K. nije davala redovna renta13. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to. 8& [N. 8 D.. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima. ali se. Agrarno-proizvodni odnosi. . Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. ne treba izvoditi zaključak da je tada. ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je. XVII. valjda. jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana.

Beorpafl 1931. 2. . str.: T. izdao je. inače. SANU. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina. [S. jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su. Balcanica XIII—XIV. 55 i dalje. držanje straže-na gradu. PHENHU. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi". na najbliži trg.nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. i u Bosni. 13 D. sama po sebi razumije. str. dj. 4 a. 45—56. na primjer. zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni. kao što su. pravljenje i održavanje puteva i mostova. novembra 1465. dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji. \uiKd. krčenje zapuštenog tla i . dovoz žita i drugih plodova u dvor ili. pretpostavlja da se odredba. posjednik voda i šuma. radi prodaje. r&n. Pored osnovne rente bile su.IUHIMHI H MHNHUIH16. No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda13*. I. U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se. Za ostali. u pogledu feudalne rente. kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu. kao. Agrarno-proizvodni odnosi. bez sumnje. prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom. bilo kakvi podaci. odnosno olakšicama u korist seljaka. i dalje. Iako nemamo o tome konkretnih podataka. str. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid. ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni. str. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka. valjda. veći dio državnog teritorija nedostaju.polja od jedne polovine do jedne četvrtine. prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi. KO^AMU. seljaci bili dužni da vlastelinu daju. a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. 131 [Upor. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli. koju ona sadrži.] 30 sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14. TapaHOBCKH. L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie. 232). Vlastelin. 1. I. nap. (D.. 632. Bđgrade 1982—1983.H. bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda. povremeno ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399.] 11 IloseJbe u uucjua. sigurno. Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu.nn. u naturi ili u drugom nekom obliku. Roller. kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1'. dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima. davanje dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom). pa tako. i u srednjovjekovnoj Bosni. velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću. Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. Isto tako. Roller. 91. nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara. samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro10 Upor. n. među ostalim i c agroBH.

proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ... 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31 „plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ. Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed

postavili da je ne smje nitko primit"21. Slične
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl

1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127). 80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima. Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela
22

32

Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

33

Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragišićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295].
26 17
886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

C. str. Rog. Jedna od ranih vijesti o vlasimastočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. debeant. 107.. 1280. FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja. Radilo se. X. Blacus Dobrana. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum.). 14. 362). Ceno. No. kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva. CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV.] 51 „. „Slovenima"82. mahom dubrovačkih podataka. Rag. II. 365—6). 115 (br. IIoce6Ha H3«aH>a HJ1. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske države. 111 (br. dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium. XI: Serdanus Radosclaui. str. 14. C. . TiHpKOBHh. [Upor. naravno. KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu.. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31. vjerovatno. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima. 39 (br. što je ostavilo dosta .. juna 1336.. ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih. 4. CapajeBo 1963. koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. 225. Blacus de catone Jalone. po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući.. Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny. '01> K. ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. H 25. a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. zbog blizine dubrovačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa.°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. "Bvprjima IleTpoBHh. X: Dragoslauus Bogdani. stare et redire possint " (Mon. kao i drugdje na Balkanu. Hcffiopuja Cp6a. ipsum inducere. 1977. ffouyHeu očjaiuneiba. 102. 8. 323). 1283 — 18. CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama. servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. str. 339). ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. MpeMOiiiHHK. venire. UecaHKa KoBa^eBHh. vezanim najčešće uz planinski lokalitet33. str. quod rute et secure . Blacus. 31. captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod . VIII 1455. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se. VIII: Dobrocinus. ancellam suam Milosti de Bosna vendit. 193.. God. [Ynop. druge „Bošnjanima" ili aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. HOBeniSpa 1961. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. OHp>KaH 24. o nekom za Dubrovčane korisnom poslu. Eeorpa« 1932.BHX. fol. 110. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. 124. filius Bratoslavi.] 8 35 II. 1283. 133 (br. uglavnom. HoBaKOBah. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima". U Bosni.. T.. nije bilo već od ranih stoljeća srednjeg vijeka. Eeorpafl 1965. 108. II. quod šibi placeat. I (1278 — 1301). to nikako ne znači da ih na ovom području. Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani). Jape^eK. IIoce6Ha H3flaH>a CAHy. 1284.. 43).. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema.

. Vijeće umoljenih. u kojoj se iz ranijih. GZM. odvojeno je određen . vrlo vjerovatno. str. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. CoJiOBJeB. naročitog oblika privređivanja. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („. BeprpaH 1926. VII 1376). : : Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima. neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa. ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima3*.tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima8381. tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada. 127—221]. na osnovu turskih izvora upor.. str. I. str. 1. Skok.. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. jula 1390. Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva. Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea. na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići. kao i u drugim balkanskim zemljama. i BJI. fol. Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane. . F3M. 150. IV.. CKapnh. dotle o čitavom ostalom državnom području. V. kao i u kasnijim stoljećima stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34. .. 709—10. 34. pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon... Eeorpafl 1959.. uz to. XXX. 228 i d. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja 38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt ." Libri reformationum XIV. XXX. ■ . U vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države. XI 1454. 151). slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. bila međuetnička prelijevanja i miješanja. . Treba. Odlukom Vijeća umoljenih od 4. Sarajevo 1974.3aKOH Cp6n>eM" i . 198. osim toponima. uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni 38 . 67). Skok. 298. Rag. jedva se može naići na poneki podatak. u dužem procesu. i ranije. str.. u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne. Filipović. P. 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa.. vodili do preovladavanja brojnije. također. odavno romanizovane. te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajednica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima. oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara. Sarajevo 1918. 138 i 148 (Br. 1348. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I).. Češka knjiga. a pod imenom „Vlaha" stočari (A. N. napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo. XII. predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima. neizbježna su. Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su. in Puntam et Stagnum . CapajeBO 1918. 106.. Češka knjiga o vlaškom pravu. crp. cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus .3aKOH BJEUCOM". '" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine. 1454. B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić." Diplomatarium Ragu-sanum. nap. praćena živim uzajamnim uticajima koji1 su. još u predrimsko. g.. de concedendo Vlachis et Sclavis . K. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog. 29. pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi. Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi. gdje je Bosna graničila sa Hrvatskom. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam. stanovnike balkanskog područja. 31 P.. JapeneK.

Rag. . CtupyKwypa u opiamaatfuja.1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima. str. dj. P. stoka i stočarske prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje.' a isto.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck A. spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK. M.. Izgleda da su se. VIII 1403. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare.. H 25. Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god. Skok. 378. jHpeneK. bile su izdiferen'* Upor. prema tome. 36opHuk. dj."37 Mnogo su češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države. 537). 202). nap. '»Primjeri kod: P. HoBeiw6pa 1961. mahom iz reda velmoža. bilo vladaru. str. K.. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK. Serb. 308—311. Iz ovih izvora potječu. kao lako pokretljiv elemenat. n. tt$h Kpd.. a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča. 3. Zagreb 1971. u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva. cpedibtejeKoeiioi Kautyua. god. a poslije pada 39* . str. str. 1434. V. str. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o. VIII 1403. dj. IX 1403. 311. braći Jurjevićima. pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh. Mon. Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru. XI 1407. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima. 5. Vlasi su. str. 423. str. I. VIII. bili obavezni na izvjesna davanja. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<. u Dubrovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston. najvećim dijelom. .1l r (Tlmejb-eu HUCAM. 1. 4. 196). glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela stočarskih prerađevina39". odgovarajuće napomene ispod teksta. II 1420. 201). Skok. službe u> lužnosti u korist svoga gospodara. 13. n. bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru. „daje i zapisuje". u pogledu feudalne rente.Hk RE. CapajeBo 1963. tako su i katuni vlahastočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. bili najpodesniji da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba. kojom ovaj velmoža svojim vazalima. III. vlasi kralja Ostoje (ibid. VIII. bilo pojedinim feudalcima. knj. Prema ovim odredbama. Ci«ino3HJyM o cpeflH. 24. Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika. 500). isti u Enciklopediji Jugoslavije.. 4. II. Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara. 514—515.odobrenje dato je za čelnika.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0.seljaci. h. BAČKU U Maspotnacu 193—4.^ 12. a 20. str. kao i zavisni seljaci-zemljoradnici. 1430=. pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. 102. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid). dj. Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima. n.0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc. str. najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima* 1. "■ Mon. oppjKses..eBJeKOBiioM KaTyHy. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha. Xucuiopuja Bočne. 190). 38 Godine 1361. 50 i dalje. cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede39. uvijek kao njihovi „ljudi"38 i da su. 28. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima. preko mora40. niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU . prema Jorgi.. II 1415. str. podjela rada u vlaškim katunima bila je. <3>ujiHrioBnh. iako raščlanjena. str.

Sarajevo 1941. M. JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna. " P. VIII 1430. navodi i katunare. FIoce6Ha H3. običajem utvrđenoj i priznatoj. kao odgovornom predstavniku svoje zajednice. 5. 282.. 228). 40 V. iy. u datim. str.. oap>KaH 24. X 1381). 4>njiHnoBHh. 40 zajednici. Beorpaa 1964. II. sada je. vojvodama. npr. IV 1388). strl 114) i arhanđelskoj. Mon. 1940. str. 136. str. flHHHh. OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I. pa. 142. str. 41 VI. Capajeso 1919. god. novembra 1961). Htiuopuja cpucKoi iipaea. OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II. 1348 (CojiOBJeB. XXX. a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom tržištu. str.a CAHY.. 49. M. str. ["B. Eeorpa« 1951. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave. pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi. JjHHHh. CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua. M. str. str. Eeorpaa 1937. pak. 77 (4. predstavljala više katuna. slučajevima. ranije je. vidi se iz ovog primjera: U junu 1379. županima i drugim. odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313— 1318 (CojioBjeB. JJHHHH. 302. n. str. 223.'Dub rovčani su se.. Varda. noce6Ha H3flaH. CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy.a. B. 406 (18. bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području. 72. III. str. JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima. bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je. II. Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa. 306. npr. str.. str. i passim. Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj. str. I. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'. stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago .. F3M. koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. 79 i passim. . Odačpanu CIIOMCHUIJU. }Wi. tražeći podršku. Rag. 95-129]. ?** Dažbine vlaha vidi T. Jorga.. knezovima. 84 (13. zabranio izvoz živeža u Dubrovnik..Ne može se. GZM. utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga . kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani. Maiuapyie. str. a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45. LII. Rag.(kao. neTpoBHh. III. npr. 142). M. i 25. str. Vardište). žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja. M.") — Mon. organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima. Uporedi Jupe^eK. i Dipl. TapaHOBCKH. Starješina katuna. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB. JjHHHh. 170. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard..aH>a CAHY.. kažu. 84. TivpljeB.. V 1361). pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („. 171 (12 i 13. dj. CKapah« TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU. CapajcBo 1963.Bosne i za račun turske države42. katunar. VII 1384). vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj " V. stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43. naporedo sa drugim službenicima. nap. uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu". Skok: Češka knjiga. U jednoj povelji (13. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha. zasada. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". Rag. U Malom vijeću 17. U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je.. B. 1918. Mcuiopuja Cp6a.. I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX. 97 i dalje. 150-151. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. rofl.

. kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili.. ali su se za jednog kneževog pastira. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. po prirodi svoga zanimanja. . U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. uostalom. n.. pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika. Kad imamo u vidu da se. istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer. dj. n. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. silom prilika. II 1382) saopštila je JI. 1420. str. Serb. drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu. dj. kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna. 15. autonomija unutar katuna." 49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se. više ili manje ograničena. da mu je vjera i sloboda. spomenuti su čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. OHjmnoBHh. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima. koja je. kažu.. Kao ponosnici-kiridžije. 485. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu svojih starješinskih prava. 46 M. 1400. po svojoj prirodi. koji je prebjegao u grad. 82). I u Dubrovniku su. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. str. 106.. ma i rijetko. vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska. kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika. 44 41 stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja. str. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije.gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala. <t>HJiHnoBHh. uporedo sa vojvodama i županima. kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51. i 6. kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi. 134. 190. — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege. izgleda. s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred" Mon. Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. (Upor. dj. XI. kako izgleda. M. ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu60. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. čelnici. u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne. str. <J>HjmnoBHh. str. bile pokretne i što su planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se. god. pak.. „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik. II. za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u pravom smislu". pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama. KosatieBuh y n. 106. osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca. II. i iz činjenice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom. Serb. fol. Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9.. str. Nije manje bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513. zahtijevala veću slobodu kretanja. 47 Jorga.

15). CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu. Sarajevo 1983. 42 . isto. 1313 — 1318 (Cojiosjes. nap. isto. i računali na pomoć i pojačanje s te strane. LXXIII. noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. i 1332. str. 85—87]. " riouejbe H mrcina I. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. Sama činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom. : pored proizvoda rudarstva. i dalje u napo-' menama). izdate između 1322. među ostalim. 121.: V. 359 — 365. (Mon. str. sušeno meso (castradina) i sir. 240 i 242 i Mon. 277). 392 (1336). 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima transportovanja robe navodi M.. Ime Hlap. 134. str. OdaSpamt cuojuemiitu. str. mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. XI 1398. 1379 CttuHnh. 11). 25. najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna58.XVI — XVII.' govori čak o direktnom. nap. XI. U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381). 232. koji od kraja XIV stoljeća postaje življi. Han. burnih. 26 (1380). u Srbiji. JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa. možda. U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim " Od proizvoda stočarstva izvozila se koža. La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. Beograd 1982. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako. CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III. čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. 121. 1. ripnjenojBe 1976. 1422. i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum. Mitth. 253 (1328). . str. Hlapović. kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja). Serb. JIHHHII. organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. CHamih. "BvprjHaa IJeTpoBHh. 1402 (Harnih. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad. III. DXL. uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital. Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa. vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53. str. str. zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju. KocMtm. HcTa. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. crp. 428) god. XI. „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu. 200). No na njihovu vojnu službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje. Radovi ANUBiH. upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. 1393 (HHHHh. str. Balcanica. 134. Jireček. Jl. Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje. god. V. Beograd 1972. 152 (1362). Odayica> I.) T ■. knj.. I. JJy6posam<a Kapatancna utpioetma. BAOCU U Maeposjiacu. 2). 96). Mon. I. 246—7. Serb. pa su pojedinci u većem ili manjem broju..yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah. str. Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20.. s druge strane. tako reći. god. god. Hlapčić nije rijetko među vlasima. isto. 73. V. IX 1363. U novčanom prometu. Rag. Hlapac. spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655. 1305 (Japeiek. 188 — 192. > 51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor. 15). Wien 1909. (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. str. pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3.za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. 79 — 88. među svjedocima se nalazi i „Comites Fribislaus Chlapponik. Beorpaa 1972. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. nap. flHHHh. Mitth. III. Godiš njak Balkanološkog instituta. da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. 133. 119-146. My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH. 36opHHK. u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija. upisan kao svjedok. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna. 146 (1381). nap. M. 11 —13^ Ista. na vojnoj osnovi. god.48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus).

42. inače neuobičajena. stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni. i M. knj. Mcuioptija Cp6a. . 53 Kolika je. M. XI. Desanka Kovačević-Kojić. i česta. Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. 1. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. Dubrovčani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5.. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja.a CAHy. n. približno. kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine. čak. v. Jf. IJege/be u UUCMO. T3M. koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu. 55 K. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62. 104—105. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika. Jape^eK. jHpeieK. 199-200. burnih. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". a medu vlasima. Zgodovinski časopis. : 5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v. ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele... 79—84.000 dukata godišnje. ali su. <t»HjiHnoBHh.] 54 ĆojiOBjeB. JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma.1. [Upor. KoBa<ieBnh. n. u. pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58. dj.iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana npuutuHosuHa. str. Među vlasima također je često. nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje. u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama.] .. Capajeso 1956. vidi se. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku. imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele. IIoce6Ha H3ffiaH. str. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom. nap. Ljubljana 1977. dj. god.000 tovara soli. i K. ali. dj. str. ali pod uslovom da kraljevi. 96—97. bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha. HcropHja H eTHorpaibnja. ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić.. <t>miHnoBHh. v. B. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da . 34 — 36. nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike. 53a [O trgovini Vlaha upor. 29 —39. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem. Jorga. 126. LXXIII.. Sarajevo 1983. C. po prilici. U XV stoljeću. II/3/. iz ovog podatka: Kada je 1385. Dubrovčani su. II 1415. O xepifetoeanKUM «. Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa. dj. OdaSpami cuoMeuuifu . 282 (g.. na području Hrvatske. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje.. C. pored druge vojne pomoći. „zlo čine vojvodinim (tj. • . 31. Xpa6ak. str. da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. Radovi ANUBiH. TiHpKOBHh. 455—475. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. n. str. II. Eeorpaa 1964. svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi. da budu pripremni da dođu kad po njih poruče57. kraljem da im. u isto vrijeme.643. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje- 43 . : M. 106. . U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. str. H. n. stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona. 1325 !■ Voje. 106. u Bosni inače uobičajeno..239 (1382) itd. Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka.vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10.. ipak. i kad je opasnost minula. . pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju61." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju40. u junu 1430.

sed steut parati ad veniendum quandomictemus. 96). Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno). da potječe i ime Hrane Vukovića. i Mon. M. po nekoj tradiciji. 1368. Ć. ukazuje na neke vlaško-romanske uzore. Truhelka. 273. Skok. 153—4. nap. vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich. Rag. kao starješina (kramar) jednog karavana'4. Rag. Hranec72 što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo. koje nikako ne zvuči slovenski. dj.. oca velikog vojvode Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. 537. str. str. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović.*' U vijeću umoljenih bilo je 28. XI 1378) i 223 (20. g.. VIII 1399*3. JlHHHh. 308. pro nunc non sunt necessarii. : «° Jorga. str. a u oktobru 1432.) . str. Konavoski rat. . Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma. Milten (Mioten) Draživojević. VI 1379)j Dipl. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. 79 — 80 i napomene 20—22. 177—8 (15. IV. 309.be u uucjta. god.(Hranko-Crancus69. " V. " Jorga. koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina.. god.Mon. Ra-doslavovih podanika. II. 1. nosi samo jedan bosanski vlastelin.. ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica . VIII 1378. Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica. str. 44 govoj povelji Dubrovniku od 25.. Rag. n. Pada. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. str. 69 IIoee. koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum. 134. Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva. IV. a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. 84. 133. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem. nap. 1. a što se tiče vlaha. I sinovi Miltenovi. napomenu 48. " M. nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8. II. «6 Jorga. u oči da ime Milten. 162). kod dubrovačkih građana67. gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani 63 84 Iloeejbe u uucjua. I.. Hran71. <I>HJiHnoBHh. 467. 165). I. Hrane70. J. neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele. na primjer. dj. među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran. 15. g. isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca. dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović. Dalje. a također. spomenut je Ljuboje Miltenić. bio starješina jednog karavana. n. „de Catono Golubovich" (P. I samo ime Sandalj. O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v. i to dosta često. koji je 1408. II. Sanko i Sančin.

vladara. spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika. dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja. CpedrboejeKoeuu KCOUJHU. Oda5pa. ne spominje na području bosanske države. 97). „chatonarius catoni vocati Ugarci". kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. u Dubrovniku zabilježeno ime . 45 u red dubrovačkih građana. naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom. Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman.). presbvter Blaccus" g. 88 70 71 67 CojiOBJeB. u navedenom radu (str. g. I 1360. 103 (god. 1471. 1354. koji se 1163. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine. II.. 216 (1347). 162. str. str. 104—5. liči na vazalsku komendaciju. pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele.). Lateinisch — đeutsches Worterbuch II. 233). nešto bolje poznatog. kao ime njenog prvog.HU cuo. KoBa^esHh. nalazio u Splitu. nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman. g.. ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220. 1320—21). 1354). n. svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. CTOJaHOBHh. str.. 1367). C. br. Leipzig 1880: Sancus. Skok je.. Beorpafl 1902. ono se nigdje više. g. I. Mon. vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni. nap. iako. OdaSpam cuoMemafu. 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. naravno. Skok. K. n. Katunar Obrad. g. X 1358. I. 227 (1362). svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. 208 (1346). B/iacu u Maspoejiacu. imenovali svojim građaninom (Mon.).. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana. ne izvodeći. koji se 1240. kao i ime Kulin. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja. Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije. pa i u red gradske vlastele73.. iz toga nikakve definitivne zaključke. D. str. 72 JX. koja bi potjecala od Bobana. jednom stečenih. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus). JnpeHek. 114). obavezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio). Jnpe^eK. Durman itd. str.Heuuifu. u ime svoje i svoje porodice. po nekim svojim elementima. ne dovoljno jasan. ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere. kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde. od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue. K. među ostalim i porodica Bobaljevića. kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja. Dragoman. a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana. Milman. V. III. pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni . K. Po svojim specijalnim zanimanjima. str. Uporedi Skok. (P.. 207 (1346). npr. str. Dalje. uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. nap. da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice. a s ovih. Rag. Mnogo kasnije. dj. str. 201. nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke. stočara (Xucuiopuja Eocue. E. 68. 1313 — 1318). VI.da pasu svinie" (CojiosjeB. Rag.). " „Crancus. 309. slučaj će ispitati „dobri ljudi" i. (COJIOBJCB. da im pribavljaju razna korisna obavještenja. iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v. dj. 205 (1346). Georges. U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića. u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. Prije svega. str. npr. str. kefaliju u Konavlima.V. 198). koga su Dubrovčani 6. Mon. str. Jb. CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu. Bnacu u Maepoe/iacu. Rag. IV. v. ukoliko nevjera bude " V. 306. str. 96 (god. 127 (1376 g.. napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin. nap. III. I. 20). g.. vlaški starješina Obrad Borojević. 19. 1278. Oda6pauu cuojuenuifu. jedinstveno. Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži. da. 310. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj. Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. god. 105 (god. Napomenućemo i to da je 19. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih. ni prije ni poslije ovog vladara.

Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić. CapajeBO 1971. 1357—8). koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo". roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX. pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela. Rag... utvrđena.nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon. 229—233. Strano je i ime uglednog velmože. platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih.de cathono vocato Burmas74". vazali moćnijih gospodara. II. Rag. Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu. 137 itd. g. GRADSKO STANOVNIŠTVO . možda. tepčije Batala. Mon. II.. U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića . 123. 245—6). 47 ///. da li su kao starješine svojih ili. Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular. 46 JJ KoBaqeBHh Kojafa. O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy.

Porph. osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika. c.Hlivno. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium). 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa . ed. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada. 76 Isto. gradskih naselja. 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo. str. cap. god. Livno).m naseljima. Jenkins. 32. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada. O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište. Comeraary. podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. (u pokrštenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-. (I). Grad Salenes..Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. u župi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. 78 Const. reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk. a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište. 160. u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka. Livno. 49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79 kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. gradskih naselja ispod grada-tvrđave. stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši80. Cap. 31. ad C.. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. No. i to Katera. " Constantine Porphyrogenitus. najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju. 137. pa su se kasnije. Moravcsik. (II). kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara. Porph. u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi. Sredinom 1348. u srednjovjekovnoj župi Soli. literaturu kod Const. privredno manje značajnih. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su. O pitanju ubikacije v. bio je tada u granicama Srbije 75. 34. Buda-pest 1949. ed. Gy. . i Desnek ili Desnik77. (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines. gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada. str. 162. 77 Isto. 32. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova. a grad Hlebena (Hlivno. 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla . str. za koji nije utvrđeno gdje se nalazio. str. 33. sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u . cap. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. dakle. s vremenom. De Adndnistrando Imperio. . 32. str. od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih. u slučaju opasnosti.

kada se prvi put spominje. poslije kratkotrajne ugarske vlasti.. (CojiOBJeB. zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja. a tek 1446 . 136—140. Iz same činjenice da je.susjedne zemlje ■— što. ponovno preuzme srpski despot. V. 112.. 113.. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara. Od tada.] 50 smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. niže niz Drinu. FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee. 1323. nastalo je gradsko naselje Olovo. Trgovački putevi . i nap. II. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. 2.000 dukata godišnje82. može se dobiti bar približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. Rag. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci.in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon. Kraljevsko Visoko i samostan sv. nekoliko puta " Dubrovčani su. Mon. -Kojnh. god. D. nisu definitivno zauzeli Turci81. [U svom testamentu iz 1421. Jelenić. uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću . Nikole. sjedište župe Banice. Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. 439).. Na karavanskom putu. CapajeBo 1978. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I.. dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota. gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta.. 1244 (C. JJ. 80 Na primjer. prema jednom podatku. J. god. Serb. koji je vodio pored Drine. ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. kroz to vrijeme. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak.. 439). a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii. 71—73. 35. u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama. IV 236. despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30. kroz slijedeće dvije decenije. JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh.. koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje. 105. a zatim je.). spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. No. VIII 1348. Zbornik. grad Glaž na Ukrini spominje se g. 107). Sarajevo 1906. Kreševo.. vodile su se česte borbe za Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se. došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. do 1410. 249. dakle. zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. 244. ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina8031. nastao usred bogatih nalazišta srebra. i Jireček. Sjeveroistočno od Sarajeva. str. ipak. završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki). FpadcKa naceiba. nešto na zapad od .] soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. Od 1352. kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države. od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica. Serb. grad Ključ. dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države. na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. Odačpami cuoMenuifu. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i. Višegrad i Zvornik. r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. spomenut je g.

ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. M. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. 3a ucuiopujy pydapciuea. str. navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL. osim imena. 64. van glavnih puteva dubrovačke trgovine. inače. pod sam kraj XIV stoljeća."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli). 57—58. 83 M. II 1449. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada. pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima. Sarajevo 1937. 80. Preveo D. koji se. 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u EOCHU. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu. možemo. zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. str.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima. prema tim podacima. Beorpa« 1955. s Jirečekom. svakako. str. mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. XXIII. Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća . inače. BvKaHOBnh. izdatoj u Vranduku 22. CapajeBO 1946. K. str. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su.same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače). str. Acta Bosnae potistimum ecclesiastica. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. S njim se slaže i VI. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. na podnožju grada koji je. Eeorpafl 1970. S obzirom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom. 223. E. kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta85. O drugim gradskim naseljima. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu. god. (B. Mon. Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne. u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba. H. I. TiopoeuK). T3M —H. Sarajevo 1951. JfHHHh. Pejanović. koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija". 73 i dalje. gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke. U staroj župi Vrhbosni nalazilo se. ne znamo. VIII 1446. Medu ostalim. 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor 4>aKyjrreTa. 51 doprinosilo njegovom bržem razvitku. str. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada. koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega. O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea. C.. MSHSM. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. 132) smatra da je mjesto bilo . X-l. str. 48. u živopisnoj okolini. otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87. 82 T. 33). Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy. pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca 81 O ovim događajima v.u citadeli današnjeg Sarajeva". 353 — 362. kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima. Zagreb 1892. podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva. sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet. održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima88. trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća. iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas. 439. osim u Splitu i Fojnici. Serb.. JJiiHiih. što je. 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh. KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr. Skarić (Sarajevo i njegova okolina. proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. naziva i Bistrički grad. na užem području današnjeg Sarajeva. iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su. Fermendžin.

Povijest banovine. Šunjić. Thalloczy. 280. CapajeBo 1976. od kojeg su. bosanski i ugarsko-hrvatski vladari. str. međutim. koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti. str. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima. [JJ. O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy. kroz čitav srednji vijek. a zatim i Turci.] prethodila ovom ugovoru 89. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom. iako ne često. gospodar Humske zemlje. što znači i drvo i (drveni) brod. Jireček. KoBaieBHh-Kojnh. imalo najveći značaj. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari. i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu. upor. arboraticum (od arbor — drvo). a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente). XXI—XXVII. Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski. Zagreb 1961. 120 — 121. dok nije oko godine 1382. [M. . nekada znatno naselje i trgovačko uporište. u stvari. rpadcxa nace/ba. 119—145. FpadcKa nace/ba. Tu se. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj zemlji". nalazio se i antički grad Narona. središte istoimene oblasti ili arhontije. i održao je uglavnom do potkraj života 91. kada se u izvorima prvi put spominju. nedaleko od današnjeg sela Vida.. od 52 . Oda6pami cuoMeuuifU.] Od stare riječi drijevo. ostali samo blijedi tragovi. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugovorom 1186. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. prvenstveno dubrovačkom. Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države . poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja. a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji. XIV. Historijski zbornik. Trgovački drumovi.Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh. održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum. u Drijevima. uglavnom samo nominalnom. g. sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. kada je ušlo u granice bosanske države. Hdopireapa BHX. 213. 260—262 (Prilog V). 125-131. spominju i domaći ljudi. 29—36. završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. carinskih službenika i drugih poslenika. Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom. Od sedamdesetih godina XIV stoljeća.nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku. grada i varoši Jajca. 128 i nap. U tom predjelu. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca. ali se. Zagreb 1916. koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92. može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. Od 1186.] 87 8S CojioBJeB. Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom. obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su L. 88a 88 sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. K. vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države.Trebinje (Trebunia).

drijevskih građana (de mercato Narenti. rofl. 146. de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. isto. XLVII. 203). "HapKOBiih. izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe. I. 140. 1380). 1382).. Kraljeva odluka svakako je usporila. Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su. prvi od bosanskih dinasta. Bilo je.. IX 1380. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum. I. na više mjesta. 91 M. 1383). Ovaj lučki grad često se spominje i kao tržište žita95. 180 (g. 125-7. isto. M. 90 8 53 strane94. 269 (g. fl Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. [O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C. On je. Mon. imalo je. Rag. fliinuh. i druge uvozne i izvozne robe". koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. dj. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao. Herceg Stjepan je. najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama. II. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne * CojiOBJeB. 1381). 1384) itd. i domaćih ljudi. i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje. Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića. 1347). str' 118 — 119. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto. IIoceGHa H3. domaćim i stranim. n. sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. 21. vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima.naH>a CAHy. u kraljevim planovima. 80 (g. osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će. dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim. Odaćpauu cuojuenuifu. 94 M. 147. n. n. izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja" 98. ToflaniaHna H. 134. str. s vremenom. str. ali nije i zaustavila razvitak Novog. Godine 1382. Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. Mvrnifca. I. poslije Dubrovnika. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe. n. ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena. KH>. god. JlHHHh.. dj. dj. dj. postajali dubrovačkim građanima93. 360 (g. flHHHh. usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. Eeorpa« 1964.. OdjiyKe. str. I. 96 V. 140-141. isto. 3.] 92 M. I 1382. proizvodima. isto. flHHHh. str.kojih su poneki. 71 (g. O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. dakako. 70). Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a. 8Oa M. JlHHHh. stoga. eventualno. preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a. 119-125. koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". a 14. 247 (g. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika. 1938. Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva. skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje .

opomenula hercega (13.. a ostalo iznosiše i postaviše u kuću pod gradom da prodade". br. str. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. 338. JUHHHII. da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje učinit". čule su se i iz Dubrovnika10*.. III. isto. CTp. 1—281—2. 272 (21.". ali tek od sredine XV stoljeća. 417. Te godine. zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I. ^ 97 M. često i prenagljene mjere. ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili. TiopoBHh. mletačka vlada je. što će za Kotor značiti potpunu propast 105. kako tamo dovodi ljude vješte zanatima. 334). čuli da „neki od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju . od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchisias" OlHHHh. 65 (g. učinili to s njegovim znanjem. 201. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci . dakle.ua. str.] 100 Mon. X). 164.„vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104.. IX 1411). godine. noBejte H imcMa. Mon. kulture i umjetnosti. Boka 8. kažu. XI 1397). 1393). I. 253—4. 247 (27. 258 (11. v. „Kuća". ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom. br. str. iste godine. postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio. M3 dy6posaHKoiapxuea. 201. 99 fliiHHh. 51 — 54. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog. Odjiyice. str. 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice. X). Herceg-Novi 1976. (31. 255 (3. koja se ovdje spominje. 85. Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. str. X). ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore. za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. novembra 1397. Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482— 1538). ali nisu ni najmanje 102 15. Beo grad 1967. XI). 282 (11. II.ako potraje ovako kako je počelo. Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih.] 103 Godine 1411 (11. III. u isto vrijeme. uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu. str. IX). 1. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je .] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. Hrabak. „mnogi ljudi iz Dubrovnika. flHHHh. „stare običaje" i ustaljenu praksu. TiHpKOBHh. koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i. lloeejbe u uuc. može biti stovarište ili magazin. I. [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. 1398). H3 dy6poeaHKoi apxuaa. kažu. str. Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku. 265 (26. posredno. kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze. str. I. str. VII 1383). I 1403). I.96 V. C. Jorga. 34. 1. Iloeejbe u uucjita. Serb. 1382). VII 1383). 73 (god. 1.. Slične optužbe. FpadcKa nacejba. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su. 177. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne. Već u januaru slijedeće 1450. Već u julu 1383. str. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith. 380 (27. 122 — 125.u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće 10**. Xeptfei Cwe$an. Kotorani. No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces. XII 1382.kako je izjavila njegovim poslanicima . br.. BJI. inače. . [O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. Upor. Beorpafl 1925. 54 najviše traženih proizvoda108. koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera. 253-4 (15. Zbornik radova iz nauke. 168 — 177. postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. Serb. 62—109. ne misle. Na pritužbe iz Kotora. tako je bilo i u slučaju Novog. posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel. str. OdjiyKe I (god. isto. kako . dosta suzdržljivo. 431. u vezi s tim tražili su. Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom103. nastojanjem hercega Stjepana. najčešće uvozilo iz Dubrovnika). 90 (8. iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade). [B. M.

XII—XIII. Ljubljana 1966. TtHpKOBHh.HdopHJCKH ijaconnc.A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim. kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). slobodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. 320. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane. J. XIX—XX.] 196 Listine. alatom i drugim. i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo. gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. 181— 185. I. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji. Chroniche. nešto kuća za stanovanje. No. TiHpKOBHii. I dalje je. a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti. Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf 55 uticali na sam tok stvari. 301—302. Xepi)ei Ciueg/kiH 127 —128. vršila prodaja i kupovina proizvoda. a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. Wi Listine. IX. gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu. u granicama lokalnih potreba. nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja. ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera107. C. naime. gdje se. vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*. snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama. xos Jorga. Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se. 167—188. kako smo vidjeli. zanimanju i ekonomskodruštvenoj strukturi gradskog stanovništva. Voje. 104a [C. za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo žena svakodnevnoj prodaji. str. Eeorpafl 1963. ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera. mislim. 436—7. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni. I. ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području. eventualno. nisu nimalo bili skloni da trpe. II. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se. Sukno iz Hercegnovega. i naravno. u tadanjim uslovima i okolnostima. No.107". Zgodovinski časopis. Resti. 311. IX. neka naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se .

nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. . JX. Aufl. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca. 104 a. nedovoljno određen. kojim se u savremenim dokumentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža. M. barem u prvo vrijeme. nap. Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne. koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova. no ne bi se moglo reći da ovaj termin. sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda. Biicher. obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108". Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se. razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. str. str. str. Ćirković u spomenutoj monografiji. nap. JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua. [Upor.] 107a [Za razliku od domaćih izvora. i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. 3a uctuopujy pydapauear . Ovaj. 122). posmatrani u cjelini. jedinim zanimanjem. novac se. iako ne. dijelom.„varošima". U gradskim naseljima. izričito su spomenuti bosanski trgovci. 108 M. 80. KoBa^ieBiih-Kojiih. Tubingen 1911. kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. JlHHHh. nego samo sa mletačkim trgovcima110. (Herceg Stefan .] * Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca. U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini. Upor. i passim). tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima. ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. nastalim u rudarskim rejonima. spominju se — istina rijetko — Sasi. Sam termin „trgovac" ili „trgovci". Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su 109 O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. koji 107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre dišta u potpunosti je prikazao S. značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje109. na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. koristeći se obilno. i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. u datim prilikama. u jesen 1403. pored ostalog. 135 — 6. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u privrednom životu zemlje. 121—128. . I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. naravno. u prometu robe. Die Entstehung der Volksivirtschaft. uglavnom za podmirenje kusura (K. JIHHHH. Gradovi srednjovjekovne Bosne. rpadcm Hacejba.] 56 su kao stručni rudari bili. Oni se. 108il [Upor. VIII. upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle. preuzet iz mađarskog. bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije.

dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati . 167 — 191. II 1432).I. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine.] 110 Listine.: D. Kovačević.Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK". Sarajevo. građani grada Olova. Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno označavalo etničku pripadnost. koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima. 108-132. str. 25—26). S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje. prema uputstvima svoga . tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana. dj. njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi. Isto tako. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda". dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca112. ne bi bilo ništa neobično da. poslanici su tada. str. kao već ustaljena privredna grana. o zajedničkom trgovanju. VIII. V. 111 Jorga II. pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. odnose na neke goraždanske građane.. a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani". kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane. R. 1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 20. 305—306 (23. Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju".. u Fojnici i u Jajcu. g. trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives). spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. XVIII. str. u procesu asimilacije. n. koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke.. KoBa^eeuh--Kojnh. provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana. ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli. U pismu Sandalju Hraniću 23. Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. dobija značenje pastira. 174. knj. iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor. u želji da uveća dohotke. stočara uopće. 1961. Našu predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju. sigurno. te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid. str. str. niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju). Djela naučnog društva BiH. više od sto godina ranije bosanski vladar. Listine. traži stručne rudare na strani.u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem". V 1415. sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu. a zatim. pak. rpadcua mcejba. da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina. podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. Činjenica.. makar i posredno. početkom novembra 1455. iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha. 57 njegovi vojnici. da li iz Njemačke. a kralj će mu dati . U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su. koja se.

strani privrednici u bosanskim gradovima.] 111 113 58 Nema sumnje da su ovi stranci . Pri tom treba napomenuti da su od stranaca. u tom je išla tako daleko da je.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB. ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. KoBa^eBiih. Dubrovački građani zanatlije. 263 i dalje. 114 Vidi nap. str. bili su. 115 Listine X. sačinjavali su pojedine. 213 — 214).mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva.gospo dara. Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom.rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim. 201—222. 194. 87. što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove. tražili. 292. zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima". pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada. njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani. svakako.ua. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva. [O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. I. uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada. Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea. samo sa izvjesnom ogradom. toliko su bili odvojeni od njega u društveno-političkom pogledu. daleko najbrojniji bili Dubrovčani. „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis). pod prijetnjom kazne. l^str. Kh -Kojiih. prestajali da budu građani svaki svog grada. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline. a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva. među ostalim. a ne bosanske vlasti. Možemo samo. FpadcKa tiace/ba. da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim. možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim naseljima. XI 1455). 116 Vidi JI. trgovci. za njih povoljnijim. zakupnici . na . no oni nisu. zanatlije i trgovci. koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima. Odadpanu cuo. sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije. str. boraveći u stranoj zemlji. no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116. 71 (7. mjestima. str. trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti115. povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima. konzulu je davano puno ovlaštenje da. Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja.uenuifu. Diplomatarium Ragusanu'm. pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. kolonije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi.mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane . Svaka strana uložila je u posao po 6. sa dosta sigurnosti. zajedno sa dvojicom izabranih sudija. IJosejbe u uuc. str. na čvrstoj uzajamnosti formirane.

zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit121. CBOiMik S Bočne. donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"122. Rag. 17). [H. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na području srednjovjekovne Srbije. . 26.] 59 .). JlHHHh. iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH. Rag. našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama119. kao predmeti trgovine. sklanjajući se pred mongolskim ratnicima.. HcropHjv H đpojiKnop. III. ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata. III 1332. I. X T339. dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1111 V. Serb. Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i rada u novoj sredini i koje. In Venetia 1605. metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni. upor. u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih... 132. svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118. Nije. Beorpafl 1960. VIII 1361: „. Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima.. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su. izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. 23 — 25. Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. i Resti Chronica str. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8. 3a ucuiopujy pydapciu«a. KH>. kao i u drugim. sigurno. X 1332. CB. ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. . 340—42 (11. Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji. 30—33. Rag. pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. rudama bogatim. najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić.H-»ceBHocT. nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. Uostalom. Što se tiče bosanskih Sasa.primjer. i Mon. quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". Već je VI. 1—2. X. upor. Mon. Mon. sadržano je. napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju. Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje. u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412. str. je3HK. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio). i 8. sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli. ) 101—102. kojim povodom i u koje vrijeme. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama. utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. CTp. VIII 1361. de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio. rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll "' ntMđdii. bakra i drugih 117 Mon. 494—5). str. skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara. g. D. II 1332. 104. srebra. III. što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-* JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. tu se. također. da ponovno istaknemo. po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni. V. uglavnom. Pafloj^nh. 105. ali iz drugih.

Paflojtmh. CCLXXX. 106). koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. 388. pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je. Hiac CAHY. V. samo privremeno. EeroBHh. Uostalom. XX. Beorpa/j 1971. II 1452. crnogorski i skadarski sandžak. Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY. Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo. na primjer. u Srebrenici i Olovu1*5. ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. III. BeroBHh. str. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa. inače. U tom procesu sigurno je igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih. Ova Skarićeva. Kanuni i kanun-name za bosanski. 4. kliski. TivpJjeB. u našem jeziku prilagođenom obliku. u cilju usavršavanja. u daljem toku vremena. postao vrlo bogat (Kod Jlunuha. roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. str. naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost. Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma. Vidi i M. izdan od vojvode Kovača. zvornički. Eeorpafl 1962. 26. relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. CKapah. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. CapajeBo 1974.. uglavnom trgovci i zakupnici. Les actes des premiers sultans II. dok su. zahvaljujući rudnom blagu. odgovorni pred zakonima Republike. na primjer.121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V. 3auciuopujy pydapculea. g. 1412. koji je. Beldiceanu. 123 Vidi prethodnu napomenu. n. ĆKapHh. 14—18. a sve više određenu profesiju. godine. nap. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. M. obratio se 18. Monumenta turcica I. HM.] 60 nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su. 67 —84. a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao. 5). str. ovdje nikad nije bilo u velikom broju . str. str. Pariš 1964. 41—63. Dubrovčani. N. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i.. koji su Turci preuzeli. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih . 2—4. kako je obaviješten. Studien. Sarajevo 1957. Beorpa^ 1952. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo127. I. Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I. 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha.trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom. god. naučno osnovana. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon. kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124. kako izgleda. Pretpostavku da su vladari. str. dj. JjHHHh. duže ili kraće vrijeme. u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. B. Beorpafl 1939. s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu osjećali kao građani svoga grada. 1). „potražili rudare na strani". i intenziviranja rudarske proizvodnje. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara. 1).. hercegovački. Skarić uzima kao činjenicu koja se sama po sebi razumije (B. str. dj. HCTO-piijcKH laconnc. (Thalloczv. koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca. gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud. CXXVII. Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy. središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena. izdao despot Stefan Lazarević (H. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto. 122 B. u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji. dj. tj. str. Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. n. godine u Fojnici. snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva.

. Nije. kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. štaviše. M. 26. fliiHHh. koje su prvobitno uživali saski rudari. str. i vojvoda. u poređenju sa drugim naseljima. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i. 185 M. kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje. n. dakle. 128 Isto. što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger.. tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj. u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". ipak. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora. 126 M. U pismu bosanskom kralju. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. No. dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"129. vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . flHHHh. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog porijekla. zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima. nego drugim zanimanjima. kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak124 BJI. brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju.karakteristika. 10. recimo zanatima i trgovinom. 11. u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. I. dj. 24—25. U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes). u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom. in vestris terris esse non paucos intellexerimus). 3 i passim. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena. pored kneza. 127 Upor. cives). n. upućenih kralju i hercegu. Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V. nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomskodruštvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što. . osobito. 3a ucuiopujy pydapciuea. 10—12. „kada se kralj Alfons V početkom 1452."1S0 No. god. li). Ovaj termin prvobitno se odnosi 61 . JjHHHh. 17. također. prenosile su se. dj. u Srebrenici. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da. a ponekad. str. CKapnh. pa je M. svakako. Povlastice. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti. prećutno» i na domaće stanovništvo. Dinić. isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima. Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa. doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. str. „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih. najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi..

na stanovnike koje ti organi predstavljaju. 123. 388. Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters"). 26. među njima je.u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize). 437. 133 . str.. 88. isto što i sudija autonomneg suda 133..u zemljama njemačkog rudarskog prava. saskim .. flHHHh. Izrazi . 1440.ias L. na građane (ili purgare) u drugom slučaju. god. Ivan Marković.purgar je. ukoliko se spominju.. 245—247. 1423. Serb-. 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God. a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se spominje 1445 (?) Mon. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti. prije svega.U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima.. Srbiji (qui . Bogavec Radanović. Oslanjajući se. purgar iz Olova. Od kraja XIV stoljeća. 1433. 73. Stuđien. proširi na širi sloj građana. Br. prvenstveno u Srebrenici. rpadcKa uace/ba. 1395. odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske vlasti nego. dj. Eeorpan 1912. koji se odnosi na Zvornik. „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi" 131. po našem mišljenju. da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji". rečeni majstori poći će u Napulj. Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice). Thalloczv. str. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. nap. HoBaKOBHh.] 62 na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131. str. Izgleda nam. tj. pozivajući se na H. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426. n.. 106. tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju. da izraz „svi purgari srebrenički"137 označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima 131 BJI. upozorio je da su . Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". str. str. dakle. uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj . VIII). naravno. gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti. g. str. tj. Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno. [Upor. 18. M. moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132. ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice. str. Vukosav. JjHHHh (».. str. zajedno sa saskim povlasticama.. g. 6). Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1.. i to na one koji su sačinjavali autonomni sud .]. Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima. sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia). 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države. no s vremenom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. g.curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne može se. i nap. g. upor. dj. Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari. n." Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g. u stvari. to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom.. 132 M. Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana.. Radivoj. 1381. Prema mišljenju M-Dinića. pored ostale građe..a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. đj. 130 N. Svetko. . g. g. sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"135. 1434. To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode . CKapHh (n.: JI.. Nikut. 1412. 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua. purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima. tamo će nastojati da pronađe 3— 6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti). dj. također.. na jedan novi podatak iz 1452. Divoje.

Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. 94). 14. ali ne i rudarski radnici (kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. u ovom širem značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova. jHpeieK. 25. i jedan i drugi zajedno. god. u istom podatku jedan zanatlija (faber). 109. postojala ustanova gradskog vijeća («.. Izrazi „purgari". 84. X 1339. Pafflojmih. „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. EeroBHh. PaflOJUHh. 140 U jednom podatku iz novembra 1437. Mciuopuja Cp6a."). JnpeiieK. zak . Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem. II. naime. C. flHHHh. str. JupeneK. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara". Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici. čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („. str. VIII. jednim ustaljenim izrazom. 1422: „mercatores et cives nostri". 52—53. 14—15. tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u vijećima i organima gradske uprave. Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. oni. 20). donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je." (M. .. Možemo samo. imaju svoje uže i svoje šire značenje. vlastela i sva obćina grada Dubrovnika". str. u vezi s Novim Brdom. M. gdje se govori o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives). I u mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se. ali. X 494. u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. . 429). koja je upravo tih godina došla u posjed despota.. „dtadini". 16—17 i nap. 141 M. 1407: „cives et mercatores nostros". Skarić je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g. vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne. pak. zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada. stanovnik Srebrenice. Prema Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi. II. 3aKou opydnuifUMa. čl. str. mješoviti sud. (v.. mercatores seu cives vostri . Listine. „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142.. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja .. n. VIII. zajedno navode „građani i trgovci" — kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost. .. D. JjHHHh. 137 K. 407). H. BeroBHh. 25. oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu. dj. „građani". U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. str. n. Jape^eK. 135 Isto. koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma. str. samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu. pretpostavljati da je1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare)143. I. 414). „borghesani". 73). n. na tom skupu učestvovali su. trgovci i zanatlije. str.. dj. 136 K. I. 142 H. dj. CiioMeHUUu cpucKU. „Sasi su imali svoju autonomiju i svoje sudije — purgare (Isto. n. god. 1536/37. prije svega. barem u Srebrenici. 176. Te zato koliko mjesta toliko zakona". str. iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. koje su osobito privlačila rudarska mjesta140. 407. str. dj. 138 M.ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego. pored turskih službenika. kojom daje povlastice Trogiranima. također. spominje se. str. Dinić ne sumnja da je. 15—19 u napomenama 60—78. na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139.varoškim sudijama" (K. 134 M. 1421: „mercatoribus et civibus nostris". Treba uzeti u obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str. koji se odnose mahom na Srebrenicu. dj. VIII. npr. 86. ne bez izvjesne ingerencije državne 138 Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez. Hciiiopuja Cp6a. sa dosta vjerovatnosti. naveden je kao građanin. CnoMeHHK 11. 57. presudu „contra Ratchum fabrum habitatorem et civem Strebernize . god. kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K. VI. 3OKOH O pydnutfUMa. str. Iz poznatih slučajeva. . odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili.. „. izgleda. M. str. 1890. 63 grada138. 3a uciuopujy pydapciuea. flHHHh. Hciiiopuja Cp6a. str. svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. V. str. .

kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću. 1—20]. dakle. novembra 1457. Ovdje se. na primjer. članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. Ove i slične mjere.. po posebnom. H. Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412.Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih . dj. Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"145. 25). kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g. 437).<) JKHBS \S. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne. bez sumnje. n. str. str. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je. Serb. . bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. Ćirković. a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. svrhu da se iskusni i vješti rudari. uopće.\.. 2. a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku. Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. kaže se za optužene.. sigurno. Serb. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua. 3aiwH o pyduuu. 102. dj. spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. što je došlo do izražaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae. str. I. 2. ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici..nCK0. dakle. Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se. 116 M. ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost . Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima. str. str. 7). na više mjesta. str. u Fojnici ili Olovu. postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu. zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći. 144) od 10. koji je. dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj. str. može se steći neka predstava o položaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. radnici-rudari („rupnici"). vjerovatno. 20—25. . 431. preduzete u korist rudarskih radnika. koji se odnosi na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu.uMa. kako je nesumnjivo utvrđeno. U prethodno navedenom dokumentu (nap. koji je. 433). tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"144.. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba. Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika. Uporediti: . 6. BeroBHh. I. do kojih se nije lako dolazilo. 143 M. Zagreb 1979. 64 vlasti.. god. stoga. Pa^ojlah. dj. trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. 94).ljučuje Skarić (n. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni.. imale su. u ovom slučaju za Srebrenicu. i ^SiipouMJuE . sigurno važio iza Srebrenicu.da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua. Mon. topioničari.. bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. zakonu koji je važio samo za određeno mjesto. kovači i. 141 115 . I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. Sud purgara (curia purgarorum) bio je. U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije. kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. g. dj. 145a [S. po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje.

g. Moraćemo se. đj. 18. Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani. postavio M. 130 a. U svakom slučaju. str. Đesanka Kovačević-Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove".: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. 1449. u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i. Foča.ab optimatibus dicti loci' ". No. n. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama.] . 341. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire. postigli makar i ograničenu. str. iako ne i potpunu. ipak. nap. 59). nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je. Nigdje se na bo-sansko-humskom području. n. u proljeće 1427. 59—61. da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". prema kojem je dubrovačka vlada tražila da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić. primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*. Sarajevo 1971. Radovi Filozofskog fakulteta. Goražde. O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara.. tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je i dalje ostao dosta nejasan. donesen podatak u kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426. započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje. VI. Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni.65 čajnoj privrednoj grani. u vezi s navedenim mišljenjem. kako po svemu izgleda. zahvatio i druge.. gradove. nezadovoljni despo tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto. odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. No u nedostatku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces. nap. tu je. autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a. Rijetki su bili gradovi koji su. iiije daleko odmakao. inače. Daleko najveći broj 147 M. funkcijama i kompetenciji. kao što su bili. JjHHHh. sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja. slično kao Srebrenica. no. «'a [Upor. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"148. u ovom pitanju. svakako taj proces. str. U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu. ako jeste. autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću". 148 M. 62—-63). svestrano sagledavajući problem. JJJHHHh. pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima. u trgovačkom prometu važnije. đj. vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni" ljudi tog mjesta. ma i približno. zadovoljiti pretpostavkom koju je. recimo. ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije iza ovoga . od feudalne oblasti kontrolisanu.

Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje. Ćirković. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je. voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%. iskustvu i razgranatim vezama. 136—141). Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. u skromnijim razmjerima. što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe. aprilu i decembru (Jorga. 3). Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje. [Upor. a ukoliko su se feudalci. to jest preprodajom robe. nap. u poređenju sa naprednijim zemljama. i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. Xepyei due^au. feudalci. koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana150. dok su domaći ljudi. a isto tako. kako veli S. aktivno bavili trgovinom sigurno su se. društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdTŁ H NHI A«X* kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis. koje su. Cons. ma i približno. Zahvaljujući jakom kapitalu. pored mnogih sela. II. 433). str. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku. ctM H BCdKd npHXOAWJJ<»). pa i sami vladari. bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi. ostala je. svojim pismom od 11. mm. s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"151. 224. gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi. iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga. ipak. I 1461. III 1425. koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji. 213 1. 136). 1416. „herceg nosilac vlasti. vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit. i to sve u januaru. Dubrovčani su 23. vlasteli Dragišićima.66 gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. i pored nesumnjivog napretka. TiHpKOBHh. uključujući i vladare. IV 1448. Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepoMon.). II. D. 1). str. dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv. nap. dj. fol. sve ove e. bez sumnje. kao što se radilo i u drugim zemljama. Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele. i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh. rog. 13. 439—440. A to su isto činili. tim više što je sigurno i u Bosni. a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i. više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. Prema ovom primjeru. 426. vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga.] 141 67 srednom kupovinom robe u Dubrovniku. bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca. zemljoradnika i stočara. II. Serb. 98—102. g. Samo u jednoj. bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. 152—153).. str. Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. U svojoj razgranatoj trgovini. gradska TKE naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. među ostalim i olova (C. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana. 1. (TJoeejbe u UUCMO. r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama. str. koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda. bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici. XVI. i drugi feudalci. Po"ebno mjesto u trgovini zauzimao je herceg Stjepan. I. Profit. Kovačević. ograničene trgovine i neznatnog . Gradska privreda srednjovjekovne Bosne. kao i u drugim zemljama. Trgovina. str. nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski. Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se.. oslanjajući se na tu moć. ističe pretenzije na posebno. 1.

gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. IV 1399. Iako su . Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. I. FpadcKa Hace/ba. COJIOBJCB. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne. sličnih srednjovjekovnim cehovima. isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153". i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema. ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima. 16 » I dubrovački trgovci. 377. Jorga. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža. Ni po načinu privređivanja. nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana. sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora. nastanjeni u Drijevima. 1449. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu. Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom. 152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. 3a uciuopujy pydapciuea. najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. zanatlija ili trgovaca. 412).] 68 IV. M. 213—214. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi152. i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh. Fojnici i Jajcu. imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana. pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života. 242—244. OdaSpanu 161 cuoMewm. 419. 33—36. II.kapitala. bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati . i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa. Štaviše.. JJiiHHh. Pismom od 6. br. ROBLJE Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja.u str. Ropstvo se. ni po brojnosti.u tih štacunih" (A. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane. str. kao što je dobro poznato. održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće.

kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti. 154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića. famula). U novoj postojbini. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora . najčešće. „čeljad". ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. uz izvesnu otkupninu. rjeđe. povrate u svoju zemlju. VII. puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. ostavljaju na volju da se. Dubrovčani. na drugoj strani. da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu . za obavljanje kućnih poslova. g. Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova. iako su.u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj. posle tačno određenog roka. uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer. najvećim dijelom iz Bosne. 2.i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali". zatim „sclavus" (ž. 1. I 1416). tj. sa raspadanjem rodovskog društva. str. u znak štovanja. 460. U Bosni se prvi put spominju 1180. U ranijim vremenima. str. „famulus" (ž. Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi. „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima157. izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu. serva ili ancilla). za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. 449). s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem.crkvene i državne vlasti načelno osuđivale ropstvo kao ustanovu. 215 (27. a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158.a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno". I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana. IX 1400. predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. Srednjovjekovna Bosna. sclava) i. u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje. I.. za Slovene se. zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu". Jedan dubrovački . u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće. 1.. smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti . prećutno su. trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda.. 69 Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. I. nego im. Dubrovčani. Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja. u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi. poklona ili." (IJoee. kao predmet kupoprodaje. br.be u uucjm. . IX 1419. 417). ali ni ovdje.. .. pored ostalog pošalje i „dva roba"160. koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika. raba). kažu. 156 Listine. . ipak. nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže159. ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)155. I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"164 množili su se.

ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. D. uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini. a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu.. str. II. U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu. za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5. str. 159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. I. Često su ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili. 5. i dva roba. br. I. „robove i robinje" (servos . KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu. uopće. označuju malodobne članove porodice. u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete. u ruskom dječak. crkvi u Putalju darovao. D. slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu. sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni. 60. br. 160 C. od riječi . druga. Hs dy6poeauKoi apxuea. da ju je njen vlasnik 11. možemo. 157 A. . . sin kralja Radoslava. 144—145). označuje porodicu sa djecom.. 10. . str. sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru. CapajeBo 1946. Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao. Porph. kao djecu ili čeljad. u vezi s tim. u istom ili izvedenom obliku. C. XI 1382. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva. 70 . djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-. kao i u drugim zemljama onog vremena.. pred dubrovačkim vlastima da je kupljena u Konjicu „od Ivana. <t> ep jamnih. 168—9. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. čije ime u samom podatku nije navedeno. C.". U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice168. 161 HpeiuouiHHK. VII 1281. izmijenjeni su tom prilikom i darovi. ipak. 164 M.. u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. 131).podatak iz 1279.. carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u . (Const. zajedno sa drugim poklonima. u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad". str. „rebjata" = dijete. vidi i str. god. 106. na primjer. 22. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. III. 18. inače uglavnom nepoznati. koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166.rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok". . u drugoj polovini IX stoljeća. str. n. Zore Bokšić. HpeMoaiHHK. ne zna se kojim povodom 182. Dubrovnik1'3. i. br. kupio u Brštaniku „od Stojsave. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda. 839. Riječ „otrok". VII 1392. Y. Kada je. No. srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima. F3M — H. inače dubrovački građanin. III 852. Jedna robinja izjavila je. uostalom. kćeri kralja Dabiše"184. C. jOJHHHh. str. Radoanus de Bosna confiteor. quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula . Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi. 32. 154. 3. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se. poznati trgovac. et ancillas). god. i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice.beM do 1661. poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao 162 Poklonjeni rob izjavio je. kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični. Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje. 43. đj. u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju. ako sreća posluži. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je. 101. Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav). 163 Isto. pred dubrovačkim vlastima: „Ego .. br. 58. str. 154. Isti ovaj vladar poklonio je 1281. str. pored ostalih posjeda. XII 1436. 23. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu. F. i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B.

Hung. . nasilju skloni. 181 i 182. II. kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba. ponajviše iz Bosne (M. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. 34—35). str. A „zakonom rata". žene i djecu da ih prodaju kao roblje173. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u F. III. Splovjev. dijete ukućnje = čeljadnik). koristili su se i drugi. spominju se „robci" — predones hominum — u stvari. 203. prodavca i izvoznika robija."). 157. razbojnici koji su silom hvatali ljude. antiheretičko obilježje. 83. ljudi da bi došli do robija i lake dobiti172*. V 1377. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika. u vremenskom razmaku od nekih 200 godina. br. III. poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje. javno ili prikriveno. .Hu cuoMemifu . najčešće se spominje lučki grad Drijeva. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima.. v.. str. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!). u tim vremenima opšte pometnje. v. flHHHh. „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. M. izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom. i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. H3 dy6poeauKoi apxuea. takode iz Usore. g. 172 Jorga. Godine 1451. Trgovina bosan skim robljem.). Godišnjak društva istoričara BiH. str. 196 Između godine 1367. 75—6. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko. JjHHHfc. Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu. nap. otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete. str. str. Jedan dubrovački najamnik. . Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. i passim. za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170. 292. 21. V 1390).. Zore Bokšić. god. roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su. br.. H3 dy6poeauKoi apxuea. 119. 204. gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca1731. 168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus). Hs JJy6poeauKoi apxuea. M3 170 171 169 . a posebno u heretičkoj zemlji. i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika. prometno i živo mjesto na ušću Neretve. Letopis popa Dukljanina. 2. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje. XIII. dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. br. III. sr. Šišić. str. XI 1398. 85. str.. 452.u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)171. u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem. bespravnim stanjem. pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. 193. na što ukazuje ovaj primjer: 20. H3 dy6poeauKoiapxuea. JjHHHh. A. 313—14. Theiner. i to . koji je učestvovao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04. i Dinićev predgovor. JjHHiih. M. bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („. ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje. .. kupovalo i prodavalo roblje. Oda6pa. Kao tržište gdje se. Odavde. tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore . JtiiHHh. gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje. koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika. br. od njenog strica Dobroslava. i 1390. 71 na slobodu (liberos abire permisit)169. br. siroče bez oca. III. I. Prema jednom podatku iz 1248. koji je prećutno važio svuda. Mon. 48. prilikom prodaje svog roba (26. 151. Desanka Kovačević. gl. str. Sarajevo 1963. str.165 CojioBJeB. XXII. . „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre).

125 (18. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Mesina. 5—180.OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een). Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. gdje su im se gubili tragovi175. II. na primjer. [O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova. str. Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM. passim i M. JJ. roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX. str. Toinah.. 173 a. (1982). Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti. 24. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne. HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I. treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca. Đenova. U položaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška. Vinaver. 244. 148—162. naime. Čremošnik i M. Uskoplja i Hlivna. CapajeBo 1976. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovačke. Beorpa^ 1981. Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka. II 1462) i dalje na vise mjesta. Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem. HcTopnjCKii lacomre. Palermo. pominju gradovi Firenca. No. br. rog. Roblje se pribavlja mahom sa sela. Isto. 9—32. Tpi Mpujeea. 173 M fluHHh. možda. više nego drugi krajevi. u vezi s trgovinom bosanskim robljem. dj. KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu. roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX. Neretve. Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. O trgovini robljem preko Brštanika upor. Drine. 2. oblasti Huma. 27—48. 39—61. god. rofluinibaK <Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly. 173a M_ ^HHHh. Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. 139—164. 174 Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T.. [G. nigdje se. 40. J. 10.dy6poeam<oi apxuea. Dušanka DinićKnežević. JJiiHHh. de Drina itd) ili. Verlinden. prakse. ConoBJeB. <t>ejnh. MemoBirra rparja (Mis-cellanea). 1967. V. samo zemlja (de Bosna). Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284. pravno normirane. Vidi i Ch. Studi e materiali di storia delle religioni. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca. Prema jednom podatku iz 1417. III 1462: de dimittendo de carceribus illum robzum qui est in carcere). koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. Čremošnik. br. Monumenta Historia Ragusina. gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. Ankona. MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy. 51 — 58. u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177. 125—147. XVI/1.] 72 . kao što su. >KHBKOBHfc. 166.: "B. odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. XXI—XXVII. 55. Koliko je u tim vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste.] daleke gradove. H. kao mjesta iz kojih potječe roblje. spominju se. Venecija. Usora ili Sana. Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. CapajeBo 1949. III. O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. Barcelona i poneki drugi gradovi. Razloge. 1280. 44— 46. nap. Zagreb 1984. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora176. uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla. CapajeBo 1976. XXI—XXVII. str. knezova Babonića). 699. Anali istorijskog instituta JAZU. Upor. ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. 1973. XXVIII. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. Oejiih. nego uvijek samo kraj (de Vssora. Mediterana. vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. n. H3 dy6poeauKOt apxuea. Dubrovnik 1953. najčešće. III. Dinić češće se. ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. str. Lučić. 109—147. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika. MpeMOHIHHK. Pored Usore. 38 (2).

dj. str. Sud je presudio (6. v. 170. str.. prodala je (11. Hrvatska i posebno Slavonija. serva empticia)181. te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui iuris). prema utvrđenom formularu. 185. VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute). Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca. upor.HKoi apxuea. M. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto. 177. Vidi i A. 178 Posljednjih decenija XIII st. 1). 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna. i str. 84 — 5. Ch. fliiHHh. i br. br. br. str. str. 78. u dobi od oko 12 godina. JjHHHh. str. n. Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života" 179 Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku. 37. 211. 685. 93. jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. 73 . pošto su. prema tome.M. te da je. str. 106. . 73. kći kralja Dabiše. robinja Dobrica . 169.. 85. 180. takođe robova (isto. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto.de Bosna" prodata je (26. iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca. natum in domo sua). br. III. 28.. Tpioeuna GOCCIHCKUM po6. M. . doživotno i nasledno". str. br. str. str. rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum suum. 69 i d. Pregled povijesti hrvatskoga naroda. . ali da su je oni poklonili bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz Zagorja prodao je (26. Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gospodaru. 154. Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue. str. 60). kći umrlog Radoja iz Usore. ConoBJeB. na istom mjestu). str. str. str. str. 69. br. VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje robove rođene od rečene njegove robinje" ( servam meam empticiam et duos eius filios servos meos ex dicta serva mea natos" . U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se. i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve mee empticie et similiter tu es serva mea . br. n. str. bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. kup ljena je. od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se. J^HHHh. Hs dy6posaHKoi apxuea. (28. br. dj.3 dy6posauKoi apxuea. Zagreb 1916.da su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje. u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179. i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo. 183. III. koje je postojalo u susjednim zem ljama. također robova. 99. br. njene baba i majka bile njegove robinje pa je.) v. kako je tvrdio Dubravac. 75. u kući Hvalčevoj od roditelja. na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje volje. II 1373) malog Bratmila. 29). Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto. str. str. flHHHh.. M.Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — .beM. 107). br. tužena je priznala da su ona. III. 177 176 svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca. Navešćemo još jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova „olim partium Bossine" prodao je (5. na primjer. 150 — 151. 157. Gojna. Šišić. U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius. H3 dy6poea. u koju je spadala oblast Sana. i br. 34.. 70. 185. M. . br. Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh. i br. III. njena majka i baka bile robinje Ugarčića. 67. na isti način. često zajedno s majkom180. I 1430) dubrovačkom sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob. 194.).). Verlinden. 62. str.3 dy6poeam<oi apxuea. str. 76.. dakle. v. Stojsava. br.

a ne pod pritiskom sile ili straha. 42—43. izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. I 1281) svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima (sicut est consuetudo dare tabernariis). i br. n. 117. Isto. dj. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje. U jednom slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju. 288. koje su imale istu svrhu... da i sam bude vlasnik roba. Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule. br. 1421. od roda robija. str. str. bilo je. obje iz Lašve u Bosni. djevoke su. br. 66—7. patarenke (de Lassua partium Bossine. ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . n.od roda robovskog" (de genere servorum) itd. M.n. 690. str. „od svoje slobodne volje. n. ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu. III 1399. u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima188. istina rijetko kada. str. i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi. 69. br.. n. v. 76. v. str. najčešće bez njegova znanja i pitanja i. n. 306. i Verlinden.. Bielosavu i Tvrdisavu. br. koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzulama. 176. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja. M. v. str. . 77. confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. i br. M. str. Rob je. br. prodao je. .. str. štaviše.. čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. 144. redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu. . 106. 183. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić.. prema tekstu. flHHHh. . . 79. 74 (. kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu. Sve ovo poka zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta. v. slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru.HHHh. U Bosni.. 21. 61... ^[peMOUiHHK. 32 itd. V. dj. 185 U tekstu jednog ugovora iz god. 76—7. 345. 76 itd. dj. pa ni odluku da pristaju da budu prodana185. tamquam de sua re propria)182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog položaja robija. 170. ^IpeMOuiHHK. dj. br. 31.. dj.. trgovac iz Uskoplja. 72. str. volentem et consentientem vendidi . n. JjHHHh. 101. No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika. sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji. JHHHK. unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta M. str. str. 183. br. br. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora.. dakle. vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke. 183 188 75 servitutis. i br. bez obzira na njegovu volju i mišljenje. 97. d. 208. porijeklom iz Bosne. br. pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis annorum decem vel circa . carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da . promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju robinju. str. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem". koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima. a ne pod pritiskom sile ili straha184.181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31. izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. de genere servorum et patarenas). kupoprodajnog ugovora. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna . Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo bodan — T. dj.). str. br. 182. . str. . jednom Italijanu dvije robinje. svakako. n.

str. str. a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. predstavljalo sasvim neznatnu snagu i. br. prije svega kao 186 Upor. 84. H3 dydpoeauKoi apxuea. gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima. 190 IJose/be u uucMa. 1. III. dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba. U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika. iskorištavani. može se reći. uz to i nejasno datom. M. 30+—5. obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji. I. moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. i u kućama imućnijih građana. 320. 71. odgovornijim poslovima. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine. JjHHHh. ali i u drugim. br. a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci191. (A. G. str. 194. po svoj prilici.. str. svakako. ako mu ovaj uruči traženi grad. god. str. Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara 76 . bez sumnje. str. U jednom sasvim osamljenom. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se. ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara189. U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu. str. 126—7. ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima. Brojčano je. erat a generatione serva). II. str. n. Čremošnik. također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni). vjerovatno* usmenom pogodbom. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"190. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum). 180. Možemo samo. 185. 160. beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje.. 1947.njegovom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane. zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. 319). 247.. bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. S. 75. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M. los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. 187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. 147). ConoBJeB. podatku iz 1419. Vlasništvo se. kako je sama izjavila.. i br. JtHHjih. N. pretpostaviti da su robovi. br. barem približno. sa izvjesnom vjerovatnošću. Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM. 62 — 3. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će. bila je. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se. Bosanaca i Dubrovčana. od rođenja njihova robinja (quorum . XI 1398. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. br. Bilo ih je. đj. v. kao i u drugim zemljama onog vremena. GZM. str. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom privredom187. kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. 304 (br. 78.

193 Mon. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac198. 374. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika 161 Uporedi: T. kako stoji u jednom aktu od 10.. i po Ostoji dijaku čeljadniku". I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje. str.. str. uglavnom. bili mlađi ljudi. XII 1442. naprosto. 192 Upor. sinovi robova. Grubanac Hlapčić. Hciuopuja cpucKoi iipaea. i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima199. na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin. str. kao uostalom i u drugim zemljama.aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX. 383. L. str. VI. Rad JAZU. str. gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek. i sinovi vojvode Radoslava. Mariborske studije. str. „dijete ukućnje" vojvode Sandalja. Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. 240. god. CapajeBo 1954. god. 196 195 vojvode. zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama. 1. 219. rob. 506. str. knj. izdao je 26. i 1470. više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je . str. I. „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris). To su. str.. Isto. diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su 77 . 194 Isto. XII 1427. koji ga je u vremenu od 1436. možda. Hauptmann. štaviše. „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim dvorovima. sticali slobodu i. I kraljica Jelena slala je (15. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev .rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"193. 189 JJecaima KoBa^eBHh. Isto. koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11. dj. na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi. Herceg Vlatko Kosaca. Kako se iz ovog vidi. Serb. pored kneza Ružjera Divčića. kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus). ConoBJeB. Službu dijaka i opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević. (ministerialis).. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka. kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače. 78 — 79. kao rob vlastele Sankovića. Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU. I. potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu. g. XII 1442). koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona. str. TapaHOBCKH. str. 368. u svoje i svoga brata Stjepana ime. vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. ulazili u red sitne vlastele. 84. Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni. 374. 198 Isto. „sluga ukućnji" (famulus) ili. opunomoćenika. na porijeklo iz reda robova (A. 420 (10. 260 (117). po Ivku dijaku"198. carinika. vršio je uglednu službu dijakapisara na njihovom dvoru. do 1451. „sluga". 349—50. „sluga". FoflHui-H. isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"194. br. 241. „familiares".. tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. 253. br. „servientes". n. i „svoga kućanina Ivana dijaka"195. XI 1468. 197 IToeejbe u uucjua. 144. br. Zagreb 1938. U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je. Na njih se odnose nazivi „famuli". sluga. slali su u Dubrovnik kao poklisara. „servi". uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez" 201. i Radič Grupković.ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih. I ovo nije usamljen slučaj. koga je gospodar 1423. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197.

IX. 88. Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. stvarno udaljavali od statusa robova iako su. 444. str. nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i. 201 [Upor. str. nap. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine. VLASTELA Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni.a ne iz neke druge" 202. 106. str. nap. po samoj prirodi svoga posla. Jorga II. kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. 3. srpska i hrvatska plemena. Xepifei Cwe$m. . da uđu i u red vlastele. nap. str. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini . 417. Prema Porfirogenitu. str. 5. štaviše. 3. 389. razumije se. tj. „župane-starce" uvijek iz određene porodice. i Bosna) •— još su i u njegovo vrijeme. 425.neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se. str. "RHpKOBHti..] 200 78 V. A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer. nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je. 4. 368. nap. C. možda. Listine. sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva803.

„velikog bana bosanskog". pouzdanijem izvoru iz 925. zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus). No. povlašteni ljudi. govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189. kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. U Dukljanskom ljetopisu. I. iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području.ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena je brojnim . Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano. U jednom drugom. 17—18. kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu. nalazili su se njegovi „boljari".] 803 79 svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna.] 204 [A. god. ipak. u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća. 14 — 16. sa 202 [E. u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja205. Sarajevo 1972). U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase. ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu. bliski vlasti starješina. od naroda već vidno izdvojena. možemo. Sarajevo 1972) 60—61. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. prilikom njegove posjete Dubrovniku. U kasnijim stoljećima. novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu. U pratnji Marije Ninoslava. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine. u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika207.] [A. marta 1240. vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. Babtć. Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. Babić. god. u bitnim crtama. O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna. O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala. nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. I ovdje su. Bu3amuujcKU U3eopu. <J>epjaHHHh. feudalci iz gornjeg reda vlastele. g.

kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao. možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. 62. XII 1463. svakako nevelikog. K. U vlasteosku plemenitu baštinu. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve [F. kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države. i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu. Svojom „plemenitom zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda. god. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14. 312. nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*. ali je. 28.] 205 206 vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države208. No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje.. Rag. ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"211. Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština". Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj. prema tome. U povelji od 1331. bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica210.] [Nada Klajić. kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan . Historija Salonitima Maior.na svojoj zemlji na plemenitoj". oni.] 2074 [Dipl. posjeda. Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. prvobitno je spadao samo naslijeđeni zemljišni posjed. Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci. Serb. a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način 80 .. Beo grad 1967. „plemenita zemlja" ili „plemenito". plemensku svojinu na zemlju. No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude". CCCXCIX. Šišić. kako izgleda. to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog. prvenstveno svojine na zemlju. Posebna izdanja SANU. unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje. Letopis popa Dukljanina. herceg splitski. kao što i sam naziv kazuje. 95—105. i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu.. obavezni na davanje rente. u stvari. sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi. i nisu pripadali.] 20T [Mon.. od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine".podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje. neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine. U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. a zatim i na druge nekretnine. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"209. u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog. god. u stvari.

Tako se posjedi. 189. JjHHHh. Posjedi. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu. 209 208 1—101. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed. C.] 211 [L. dakle. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću . ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno.] 81 goj strani. Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka). barem u načelu. naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. HcropnjcKii ruacHHK.] . TiiipnoBHh. 15—33. a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe. XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia. „njemu i njegovu posljednjemu". Štaviše. 3—4. Pycaiuxa iocuoda. mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda. redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito". "B-HpKOBHh. 5—17. naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. O odnosima vazalitela. 8. Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~ eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey. 156—164. darovani za određene zasluge ili. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15.a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu.stečen. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije. Babić. VI 1419) izričito se ističe. 1979. mnogo čvršće i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis). „do zgorenja svijeta". Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izražavala se u činjenici da starješina roda nije. Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju. tj. svojinom čitave porodične zajednice.. [Tekst A. jHpeieh. razvoje knezu Vlkoslavu"218. to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. Babica se ovdje prekida.] [K.] 210 [A. Naumov. Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec. međutim. čime je bilo uslovljeno držanje pronije213. J. 21—37. „za našu službu milosti. na jednoj strani. bratstvom ili „bližikami" 214. od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i. Posjedovanje plemenite baštine bilo je. TiHpKOBHh. U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. M.I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra. a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika. Studien.. redovno. za „vjernu službu". Thalloczy. P. uopšte. U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom. 54. Godišnjak DIBiH. izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu". saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: . Hcuiopuja Cp6a. I. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. C. „u vijeke vjekova". XVIII—XXX. na dru[C. IV 1391. Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. Eeorpa# 1958.

83 DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE I. Saxons.... enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class.. although they were not free from the formal--legal aspect..] 214 [Upor....noble inheritance"... especially at rulers' and noblemen's courts...... npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHocjioeencKUM 3eMA>aMa... in addition to the minig-are towns... These.. Their legal status was determined by inter-state contracts.. Serb...] 215 [L.... introduced their own town administration and had the right to legal autonomy.... nap. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent peasants. obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources..] 213 212 »« [Mon.. very little is said about the slaves who stayed in Bosnia... The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers. Some of them....... However. German miners. Serb.... Thall6czy..... they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads. IIpoHuja. II... By the time.. 217. there by to ensure necessary labour for the agrarian production... owing to the nature of their job.] [F... The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property.. The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population.] 82 SUMMARY SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult.. Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties.... PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA .. In addition to cattlebreeding.. 288... Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade..... There were also many Dubrovnik traders settled in towns.. OciporopKCH. 210. But it also happened that some slaves gained even formal freedom.. Stuđien...[Mon. The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority....... 89-93 95-105 . as they represented a negligable component in the economy of the country........... as well as some other independent activities. PRIVREDNO BUĐENJE . denoted as ... they worked as house servants. 8.. the problem of dependent peasants in particular... the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements.... Eeorpaa 1951. In addition to various agricultural labours... regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation.... This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhabitants. gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves.

USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA ............. PRIVREDA SELA .......... i to Kotor i Desnik.............................................. zatim Salines (Tuzla) u Srbiji.... Risan..................... u svom čuvenom djelu ................................... 151-165 172Zanatstvo ........... 107-113 IV............................. Vrm..... bez pojedinosti o makakvom obliku života................... Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti........... a u Travuniji: Trebinje................. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA ................. vojna i upravna sjedišta. Nekropole................165 — 169 VI............................ Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit..... Ošlje... oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet.... na primjer..........III............................................. Mokro........ 183-186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188 RESUME ............................................... 167Vlastelinstvo ..... Sane. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu. 145-169 170Rudarstvo .............................. ODNOS GRADA I SELA ..................... Lukavete i Zetlivi........ Dabar i Galumainik....................................................... a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju... ................. smještene su u dolinama rijeka.............................................................................................................O narodima" navodi dva grada u Bosni........145 — 150 171Trgovina ..... Vrbasa........... 189-190 87 /................................. 169Vlasi .............................................. 168Zemljoradničko gazdinstvo ......................... i više gradskih naselja u oblastima koja će tek nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston... od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka........... Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani1.......... Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja........... Tako................ Travunija — pet)... rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija........ Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola...... U nedostatku pisanih izvora....... 171-182 VII. 115-144 115-120 120—138 138-144 V........... GRADSKA PRIVREDA . i to Save..........

U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. O lokacji ovih gradova. nap. što nije bio slučaj ranije 7. BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje. 383. P. sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa. Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973. Njihov prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne. Isto. 224. O kojim se župama radilo. Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog državnog organizma. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. jer je Bosna. u Bosni. Međutim. Uskoplje. 61. Prema tome. Ranoslovensko doba). Neretva. kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke. a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. 1 E. godine. kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. Anđelić. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Glasinačkom polju. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne. Beorpaa 1959* 58. nisu još do danas arheološkim putem potvrđena2. Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna. Vidgoša. 203 i 204. 388. godine. kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne . OepjaHHHh. Brod. Ranoslovensko doba) 390—398. Lepenica. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa. isto. i to po jedan posjed u svakoj župi. kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. Lašva. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački4. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. osim Vrhbosne. P. II. Neretve i Drine. godine. Vrhprača ili Prača. Ranoslovensko doba). savremena ovim nekropolama. Upor. Župe. 63. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera. ne smije se izgubiti iz vida so. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine.Bosne. Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine. vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. 59. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom. Sarajevo 1966 (Nada Miletić. Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. 382-—383. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta. dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju. pored toga što je imala slane izvore. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine. 89 Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. u prvom redu trgovine. koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje. naselja.

Sarajevo 1963. godine pominju se. Tako on ukida izam. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino- . dakle. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. godine. slučaj sa župom Vrhbosnom. Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po kotlinama. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom. kao i svuda u feudalnom društvu. vansudsku represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa. Lepenica. III. 176. Codex diplomaticus. Smičiklas. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države. Tako je Ninoslav. podizana tamo gdje je stanovništvo 4 Isto. Smičiklas. Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. Zagreb 1955. inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. 399-^tOO. Monumenta Serbica. Nada Miletić. „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. kmetovi i ljudi. Međutim. poklanjaju se zajedno sa zemljom. sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se. nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena. Zagreb 1906. Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. Međutim. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. kao što je Neretva. uskoro poslije izdavanja pomenute povelje. Doduše. dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12. biskup je morao napustiti Bosnu. s 90 imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom. na primjer. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci. Arheologija XVIII. Codex diplomaticus. GZM. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države. Miklosich. 9 T. Vindobonae 1858. J. 388. 7 T. ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države9. koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost14. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima. e F. kao što je. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka. III. IV. u stvari. a naj-viđeniji medu njima poimenično10. Zagreb 1905. pored feudalaca. ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa.administrativno upravne jedinice. Uskoplje ili u plodnim kotlinama. godine11. biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. 21. odnosno prva naselja u IX vijeku. i to prije 1252. „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni. Seljaci u Bosni. te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako uporište u Bosni. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari. Šidak. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole. 1—2. uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi. nije naznačeno koje župe i krajeve drže u svojim rukama. 239—240.

IV. prediis. talijanskim gradovima. Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. I—II. pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili. XVIII. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava. oživjela trgovina robljem u . KH. godine 8 HcTopujcKH laconHC. Miklosich.. iako u opštoj formuli. čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne Bosne. Sarajevo 1961. Serbica. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u ropstvu. 14 Desanka Kovačević. 79—95. CojiOBjeB. la A. villis et universis populis". Naime. P. Djela Naučnog društva BiH. kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika. kn). sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. koji im je. 11 Isto. Međutim. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine. kako je navedeno. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU. to je. 1959. izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. 239. upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama. II. IX—X. 237. II. HBaHOBiih. Ilperjiefl. pominje vezivanje seljaka za zemlju. CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa. 245. Ovdje se. rofl. Mon. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga18. Codex diplomaticus. Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. CB. žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. 1947.. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava. 9—10. Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja.cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis. ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. 28—29. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka. U Dubrovniku.slava. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". 28—33. u Donjim krajevima 15. Ljudi. Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. koja se protezala uz Vrbas. Pošto su navedena samo granična sela. 91 svome zetu župu Zemunik. 33. ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. odvođeni u tuđinu. 247. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža17. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. 10 F. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu . O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći.

Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. M. poznatom trgu na ušću Neretve. To su u prvom redu vosak. II. U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne. VI. B. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika. mogli i prodati. XLIX. KapaHOBiih. znatno manje iz Usore. proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI. T3M. 141—142. 16 16 92 vjernost. 37—54. 125—147. proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. 588. godine daje Splićanima široka ovlaštenja za slobodu trgovine. kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. odnosno XII stoljeća. u Bosni tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. što ranije nije bio slučaj. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene. veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima. CapajeBO 1937. Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe. Zagreb 1908. Pavle Šubić. 17 D. pored Dubrovnika. kože i poljoprivredni proizvodi. Pored toga. Sane. KapaHOBHh. Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne. čak. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. izvozi se i roblje. 41. 1. HcropHCKH nperjie«. posebno Dubrovnik. Tako. Cnapah. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci". to jest do dvadesetih godina XIV vijeka. dakle. Dakle. Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK. 12. M. U svakom slučaju. a to isto dobili su i Rabljani od Pavla. 1302. isti. na primjer. ona je još uvijek malog obima. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK. gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena. u vremenu od bana Kulina do Stjepana II. 1937. 1287. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni. XLVIII» CapajeBO 1936. Srema i Livna. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravoT. a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. 105—107. Pored Dubrovnika. predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte. XLIX. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. trgovina sve više napreduje. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih. T3M. Dubrovnik 1953. Smičiklas. Vinaver. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora. 18 V. neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice. U unutrašnjosti Balkana. F3M. Codex diplbmaticus. Kovačević.primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. proširuju se i na ostale naše primorske gradove20. kao bosanski ban. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. Anali Histo rijskog instituta JAZU. bana Hrvatske i gospodara Bosne21. Beorpaa 1954. 27—36. nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma. Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene. nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje19. Bosanski rudnici još . 132—134. a sasvim rijetko iz Vrbasa. a u susjedstvu Bosne.

i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. 10. bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa4. 123. Eeorpafl 1964. Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee. te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. XIV. Dušanka Dinić-Knežević. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. CapajeBO 1964. TiiipKOBiih. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1. Xpa6aic. koje nije bilo izrazito žitorodno. 10—11. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. 25—27. 76. X. Ponekad je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva. koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime. u stvari. HOBH Cafl 1969. To su. 122. pa je vjerovatno da žitarice. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa. Kovačević. ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa. Kovačević. IIpoMem OKUULOM. JtHHnh-KHejKeBHh. čak. Kovaćević. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka.nisu bili otvoreni što se. sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim . godine. 19. 19. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede. Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku. O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. HOBH Cafl 1967. nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj. dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. Prema njemu. Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. zadarski građani Matej i Aristodije. Jedna isporuka iz 1334. malo toga je ostajalo za izvoz. koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva. FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar. ipak izvozi žito5. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. PRIVREDNO BUĐENJE Iz vremena Stjepana II. u jesen 1346. godine poslao u Dubovnik 2. H33O3 oicuuiapuua. — fl. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita3. 124. « B. — D. jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. B. Kovačević. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja. Upor. 21 Isto.mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX. 128. 1 U Dubrovnik su 1339. išli su većinom u Bosnu. 95 Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. D. 93 //. prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa. 123. 128. nap. godine. IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy. oko 1200. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa. koji je. roflmiiH. Trgovina u 10 srednjovjekovnoj Bosni. na primjer. Xpa6aK. XII-1. 19 Isto. 76. i C. 8 D. Fo. 176. — D. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II. godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to. 78. 124. dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik. Capa-jeBO 1978. 77.000 stara zrnaste hrane*. godine dopremljene izvjesne količine žita. uz stalne ratove sa Mađarima. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja. Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena. prema tome. 6.

— B. Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama. B. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. fol. 12. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas. . U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. 33. ' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. Xpa6aK. zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. TlpoMeCu OKU&OM. 28. krajem XIII vijeka. docnije. Uža Bosna 6 Doduše. JJ. kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe. 126—127. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. XI 1336. 124. IX 1325. 129. Kovačević. — JX. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. H3803 Mcuiuaputfa. IX 1325. dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu. U septembru 1383. Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. 77—78. 20. dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu. fliiHHh-KHe->KeBHh. doticala za izvoz. radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja. U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7. 77. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom. nepoznatog imena. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. 11.) 8 fol. H3eo3 OKuiuaputfa. 89. Xpa6aK. HAD: Diversa Cancellariae (Div. izrazito planinskim. pored planina. pa čak preko Dubrovnika za Italiju. već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. Zbog svoje rentabilnosti. U stvari. kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca9. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. H3B03 Mcuuiaputfa. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim. U stvari. 15. 154. te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim. ovsom i pšenicom. 9 D. Canc. 23. VIII 1380. 10 HAD: Reformationes (Ref. dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica. zatim ječam. U sjevernim. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. ^HHHh-KHeJKeBHh. lb. 96 je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. 129—130.) 8 fol. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države6. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je. IX 1335. 76. U dva navrata „pastirus" iz Bosne. lb. čak. 8'. Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. fol.krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik. 20. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom. Xpa6aK. S druge strane. Dok su ranije. 128. IIpoMeui MCUMOM. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. — B. posebno Ankonu. 8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11.

97 Mali brdski tovarni konji. Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy. I.) 2. Docnije. Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. T. njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. Pripajanjem Humske zemlje 1326. rBypr)im. IIoce6Ha H3^aH. IX 1335. IX 1284. jer su bili u blizini Dubrovnika. 359. Pored ostalog. VI 1339. 1278—1301. CapajeBO 1963. obavljali svoje poluvojničke službe. ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. i to već 1297. kao naoružani konjanici. naseljenim uz trgovačke puteve. Cmviii03HJyM o cpeflH. H 25. ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe držali brdska goveda i koze. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti. 13. 11—22. 2. 15. 125— 127. fol. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist. nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi. 135.CKHX My3eja. Prvi se pominje. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva.te u ovo vrijeme vlah označava stočara. la K. T. r. 102. gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele. ali se ovi.. br. jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. ^peMouiHHK. mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode14. Div. takode stočarima albanskog porijekla. Not. Eeorpa« 1959. Dubrovački trgovci kod vlaha. vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša. 110. 5'. za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15. vraćaju iz Dubrovnika.a H. konj je upotrebljavan za vuču u galerijama. 11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. HAD: Debita Notariae (Deb.Uecaino KoBa^ieBHh. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaškog stanovništva. III 1334. FjiacHHK IjeTHH. Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. naročito od početka XIV vijeka. Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. Ltenafce 1977. Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine. 6. CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. 12 . Canc. rioce6Ha roflaita CAHY. 197. a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju.a IleTpoBHh. predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. Bosni su priključene oblasti . 107. Eeorpan 1932. kao čuvari prolaza ili prelaza. gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. Doduše. za vrijeme Tvrtka I 1377.. zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju. godine Stonski rat. 263'. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama. XI 1284. je3HK H KH. koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete. 365. Osim toga. fol. najviše ovce. 18. 124. Not. Deb. Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo. 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv. Bogoje Dobrišić iz Bosne. iz oblasti Lepenice. 154. U Dubrovniku su prodali stoku.HEHX. 108. vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13 Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva. godine)12. KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu. držali su i svinje. Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke. prodaje tri konja za 40 perpera. Vlasi. godine. 11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom. JupeHeK. HOBeM6pa 1961. ^IpeMoniHHK. I. fol. BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa. Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe. iz posljednjih decenija XIII vijeka.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. Burmaz sa sinovima. Isti je slučaj sa Matarugama (1318). X. 12. 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa. stočarima albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara.

KaTHh. J. Bez brdskih tovarnih konja. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju baštine. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. 37. Vlaški sir (brenca. koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu. fol. fol. CapajeBO 1963. Vlasi donose sir u Dubrovnik. Mon. Canc.. u' stvari. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika. 144'. 23.Trebinja. na dubrovačkoj pijaci. IX 1357 itd. P. 194. Monumenta Ragusina. 15. posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta.) 3. 183'. O vunenim prerađevinama upor. Not. 17 J. 26. dodjeljuje svome zetu. Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom19. 34—38. Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. V. 22. II. Gl. nap. Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi. meso. 51. Div. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. Gelcich. Karah. 22. — K. J np e q e K. fol. Sva su sela . 3. kože. HOBeiw6pa 1961. sinu Hrvatina ključkog. Zagreb 1882. 9. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. 25'. II. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest. X 1347 itd. naseljene vlasima. igrali sve važniju ulogu. Cmonapculao. Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. II. a u Vrbanji četiri sela20. a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. 11 fol. Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. Ova stočarska kretanja. 223 (1326). uz stoku prodavali su vunu i suho meso. r. važnija i većih razmjera. brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena. Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu. IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX. već su bili i važan predmet razmjene. 14. III 1335 itd. ib. H 25. 179. Zagreb 1897. 29. Gelcich. 22. u „djedinu" dvije župe. Monumenta Ragusina. Feudalni posjed u ovom slučaju je. 199. 98 putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine. fol. 253 (1328). VIII 1285. 30. već pomenutom poveljom. prenos robe bio bi nemoguć. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću. 197 (1357). pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16. a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. VI 1343. ib. Div. godine ban Prijezda. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva. Ova župa obuhvatala je 23 sela. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune. nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za svoje proizvode. Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e.'iaiuKux Kauiyua. Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva. IX 1330. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. BJIOCU U Maepo-gjiacu. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka. VIII 1319. 14. Veoma važni 15 P. što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. Ragusina. Tpad)yHOCKH. u privrednom životu današnje Hercegovine. župa. S obzirom na to da sela nisu navedena. 14 J. Konavla i župe Dračevice. 392 (1336). HAD: Diversa Notariae (Div. koju 1287. IV (3). 114—125. CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje. Canc. Eeorpafl 1978. On je 1331.

Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. ali se zato sela uopšte ne pominju. Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela. selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. III. 20—22. 81 —82. br. Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik. Zagreb 1889. Jakotino. •• L. V. ]Wi. nije moguće. Starine. znači u župi Banjici. Tako se> na primjer. br. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380). godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu26. a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas. Prema tome. ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića. koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima. Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366. br. VIII. 81 Isto. VIII 1336. čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima može odrediti. sela budu jedno pored drugog. 119-120. ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. u plodnoj dolini rijeke Sane. Naime. kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu23. godine nalaze jedno pored drugog. II. Za razliku od ranije prakse. Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela. 99 Prema tome. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata. Mtinchen und Leipzig 1914. jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. Beorpafl 1937. kao što je poznato. vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. Pa ipak. 18 M. J^HHHh. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića. 11. kakvih je bilo u Konavlima. Od te polovine 1323. 19 L. posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planinske vijence. a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. A. sa izuzetkom Čečve. Thalloczv. I. Pored sela pod Ključem.pojedinačno naznačena. VI. 13—15. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. 23 F. više se ne poštuju granice župa. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. str. kome . gdje je dobio osam sela25. kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable. godine. Uglavnom su smještena u Banjici. L. vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav22. Studien zur Geschichte. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno. oko 1323. Solovjev — 1335. Ćorović — oko 1332. Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa. 10—11. Tu su dosta kratko navedene granice župe Plive. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. Thalloczy. prilikom darovanja vodilo se računa da dva. 7. a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)24. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda. ustanoviti gdje su se nalazila21. može se uočiti određen sistem. Pod Blizk). IV. mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. ako ne i više. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. godine. jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. Thalloczv stavlja 1323. XX. Novim darivanjem iz 1353. Pored ovako krupnog feudalnog imanja. Stjepan II je oko 1330. Studien zur Geschichte. br. god. Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. Rački. 20 L. 16—19. godine. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na vlastelinstvu koja je. Thall6czy. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane.

Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine31.via Drine". tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu. Livna i Glamoča.. oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. Nešto docnije. 1897. odnosno Duvna. Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. pod gradom Blagajom. Serbica. oktobra 1339. Poveljom Stjepana II iz 1332. kao i od ostalih. deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine. prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava. Thallćczy. 247. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve. našli su se sada u okviru bosanske države. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu. godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima. br. 12. Dolaskom Huma pod bosansku vlast. kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. 224. Mon. a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29. " F. pa su na taj način i 192. ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more. priključivanjem Zapadnih strana. " L. 183— " F. U trgovačkom ugovoru koji 1404.via Narenti". Thalloczy. Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30. Već u februaru 1326. koji su je jače povezivali sa svijetom.. glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i . Zauzimanjem Huma. Splitom i Šibenikom. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27. 7. Poslije spora oko carina. važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. Serbica. IX. IV 1395. Međutim. . Studien zur Geschichte. " L. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas. 1323.1395. 26. Miklosich. Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede. Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. S druge strane. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika. GZM. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine. što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. Novi trgovački putevi. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. U stvari. . Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima. Mon.. na primjer. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca. 8. Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca. III. Tako. Miklosich. XII 1400. 100 uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. Neretva je bila i važan vodeni put. pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske.

Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. godine. U avgustu 1331. Dubrovnik 1931. zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. na drugoj strani Drine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. posebno izvoza. u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. 15. Dubrovnik 1931. glavni nosioci. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari Sasi. 15. Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik. razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater. svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. krzno. Orape cpncue noBeibe a nnCMa. ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. pod čijom se vlašću još nalazio. Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože. sirevi i vosak). Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi. ali je inicijativa mogla doći i od bana. 29—3. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar. koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. među svim stranim trgovcima. Isto. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom. Kovačević. mijenja se struktura trgovine. Kovačević. roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI. ali se na taj način bosanska država. Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349). CapajeBo 1954. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika. izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju. 229—248. vrlo poznatom trgu. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana. Dakle. Beorpaa 1929^ 43. koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu. 33—38. Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. CTOjanoBHh. Venecija. 158. Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ EOCHU. flecaHKa KoBaMeBHh. Bosanska privreda. iznosi 25. Nagy. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. Po svemu sudeći. U stvari. I/l. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38. 159. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. Jh. 31 D. približila. podstiče . U svakom slučaju. zatečene tada u Bosni. Kos. koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana33. 17. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od šest mjeseci. radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika. Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovački imetak. Sremskoj Mitrovici.000 perpera. ipak. sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro. o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana 35. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja.Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. M. 28 29 D. kako izvozne tako i uvozne trgovine. bili su Dubrovčani i oni su. te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje34. U neposrednom susjedstvu Srebrenice. Razvojem rudarstva. gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. VIII 1332. 101 Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. Promet robe je u stalnom porastu. 16. olovo i bakar.

u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti. bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci. 29. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku . što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. Pored Ostružnice i Diijeva. baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. U oba slučaja radilo se uglavnom o manjim iznosima. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. GZM. tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina. Dok 37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo . pa se. — H. Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha. Beorpafl 1955. Nesumnjivo. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. 30—33. zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu. IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma. Sarajevo 1929. koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. zabilježenih u dubrovačkim izvorima. pored rudara Sasa.. 286. Canc. Čremošnik. Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. Div. I. VI 1347. 35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige. zajedno sa Humskom zemljom. te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37. CB. 26. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca. 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU. 1—2. XLI. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana. pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjovjekovne Bosne. još za vrijeme njegovog strica. Kovačević. Eeorpa« 1960. dok lokaciju Dvorišća nije moguće identifikovati. Pavla Gizlića i brata mu Petra. Pa ipak. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva. 1348. Ostružnici. fol. 15. Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu. 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo32 Isto. ali ne i mjesto iz koga potiču. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.de Bossina". trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje41. Kao već razvijeno tržište. pa su. Narentum).. . O izvozu i uvozu: D. uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38. nap. 19—20. 1—18.de Bossine". koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. IIoce6Ha H3Aaita CAHY. je3HK> Hcropnjy KH». u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. Uz rudarske jame. poslovali i van granica bosanske države. To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. godine. fol. H 4>ojiiuiop( 102 vaca. Pa^oJHHh. Domaći ljudi iz zapadne Bosne.HHHh. i unapređenjem trgovine. Gradcu i Dvorišću. u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana. 1-27. ■1* G. To pokazuje primjer Poznana Koštica. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića.H. 59. oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke. 18. i njihova imena pojavljuju se. 11. pored imena domaćih ljudi. okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor.njegovu kopnenu trgovinu. Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu. navodi samo da su . 19. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. HAD: Testamenta Blagog djela 3. čak. iako rijetko. IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u užoj Bosni. koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog39.

Tošić. oni se pominjil kao zakupci drijevske carine. Već od 1303. 210. Vida. a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj. Eeorpa« 1938. već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta. Srda. 21. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli. XXI—XXVII. uskoro zatim iz Venecije. i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. Jireček. Tošić. koji je cirkulisao u Bosni. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja. XLIX. Pored Dubrovnika. koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45. a zatim odvozila karavanima u zalede. Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH. Frankavile. te od 1340. među kojima ponekad i one strane proizvodnje. 43 Đ. 88'. za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. dao Krvašu Držiću. Up. kompanjonu pomenutog Martina. Voje. CapajeBo 1976. kod današnjeg sela Vida. Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj. u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele. do 1352. odnosno današnjim selom Vidom na mjestu antičke Narone upor. Div. O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326. Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. a ponekad i u krajeve preko mora43. KoBaieBHh-KoJHh. Trg Drijeva u srednjem vijeku. roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX. Đ. Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. na više mjesta. u prvom redu dubrovačkog novca. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. *° R. 32. a M. godine nisu sačuvane kreditne knjige. pustio je u promet čak imitacije mletačkog. jer od 1313. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. U Drijeva se još uvozilo ulje.vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano. koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju uoM>w. Kovačević. godine. . prvi period bosanske vlasti (1326—1357). Klovije i Rekanatija. Pored stranog. na potoku Norinu. 38 D. došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog trga. — I. Canc. Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi).Harnih. kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor. 198. a na mjestu antičke Narone12. je K. fol. 17.qjy. Kotora i Sv. 109—147. Sarajevo 1976. godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima 103 . 209. XI 1334. Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije. tkanine različite vrste. obično obraćao Drijevima. sada se javlja i domaći novac. to se Dubrovnik. 44 Već je 1344. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca. 11. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih država. ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. na lijevoj strani Neretve ili. Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom. O značaju ove trgovine. naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja. 41 Značaj trga uočio je još K. TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee. knj. Tako je Bosna. THM. du42 O podacima iz Dubrovačkog arhiva. — M. pak. Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy. XLVII. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj. Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara. 34—36. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku. u doba Stjepana II. a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14. D. Trg Drijeva u srednjem vijeku. do 1330. 18. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. Tošić.

104 brovačkog i srpskog novca46. 45 JI. KoBa^eBufc-Kojuh. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 36. 45—47. U povelji iz 1332. već sredinom XIII stoljeća. — Desanka Kovačević-Kojić. a u Dubrovniku od 1337. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci. godine. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina. Sarajevo 1984. Međutim. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda. 22. poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. 105 . *• D Kovačević. Godišnjak Društva istoričara. kao što je razvoj novčarstva. VIII 1332. niti obuhvatila sve oblasti privrednog života. te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47. *' noeejbe u UUCMO I/l.. 44. ona nije potisnula naturalnu privredu.1 u srpskoj državi.ne smiju slati stoku u Apuliju. javljaju se emisije domaćeg novca. 15. 21. u doba Uroša I. XXXV. FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee. Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku.

Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene3. Piza. s jedne. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova. 26. Firenca. snažan podsticaj proizvodnji bosanskih. smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. stalno raste. economies. zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka. civilisations. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. 1 1 braće Bokšića. Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova5. i u otvaranju novih rudnika. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. s druge strane. preko Dubrovnika u Veneciju. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je. dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. Pored Ostružnice. ima više sačuvanih podataka. 25. naročito u pojedine gradove i krajeve Italije. Od stočarskih proizvoda. snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. već od 1365. Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne. Tako je u periodu od 1372. Annales. Osim čuvenog rudnika Olova. a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne. kraj naročito bogat srebrom. Kovačević. Les mines d'or et d'argent. ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće1. sociites. nesumnjivo. kao i u susjednoj Srbiji. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra. mars-avril. ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva. Naročito se Zore društveno podigao. u Busovači se od 1371. kao i srpskih rudnika2. Pariš 1960. godine javlja se rudnik Fojnica. bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate. posredstvom Dubrovčana. Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice. Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. Za razliku od evropskih rudnika. 107 . dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta. kao što su Sicilija. te postao carinik.///. proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne. Gaeta4. kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. Pored članova plemićkih rodova. godine kopa željezna ruda. To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice. Takav je slučaj D. zbog načina na koji je bila organizovana. zatim bakrom i olovom. godine). Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika. kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno opada. O Trgovini olovom. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je. olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje. do 1391. 248—258. kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike. Desanka Kovačević. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. Pored Venecije. sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. u prvom redu u Veneciju.

TiHpKOBHh. Kovačević. fol. 16. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. 36. koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim susjedom. 12. tokom prve polovine XV vijeka. pored trgovaca. pored razvoja rudarstva. 14—19. a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. šteta nadoknaditi iz državne blagajne.000 perpera. Trgovina u srednovjekovnoj Bosni. Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. kao srpskom vladaru. jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina. Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira. i iz Dubrovnika. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka. 7 D. njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine. 27—30. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne. neophodan za život ljudi i stoke. ribe i soli8. koja će vremenom dobijati sve veći značaj. VIII 1371. ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. i to u Veneciju. ulja. U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva. Doduše. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. pozivali bosanski vladari10. D. Tvrtko nije izdao ni jednu . širenje državne teritorije. Krekić. U izvoznoj trgovini. 97. neometan samovoljom feudalaca. Krekić. 3 31. neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. Canc. glavnog domaćeg tržišta soli. koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik. ' 8 Isto. II. Za razliku od ranijih bosanskih vladara. goveđim. Div. 33—34. zatim jagnjećim. Kovačević. D. drvo i žitarice. * B. oduzetu silom. Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. a naročito proizvodi pčelarstva. artikal široke potrošnje. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. Radilo se o ovčijim.od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. ali je vodio u tom pravcu. 5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza. 108 Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih službenika9. Kovačević. C. Uz tkanine. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine. Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne. ' B. Predmet izvoza su i konji. 32. počele su se pojavljivati malvasija. U stvari. 32. i to u prvom redu vosak. godine. 231—232. Medu njima. Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee. išlo je na ruku. 33. 23. Razvoj i organizacija carina. Postepeno je rastao i broj onih D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu. 9 D. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije. dabrovim i drugim kožama6. Kovačević. 13. našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku. 54'. posebno rudarskim proizvodima. Čak se predviđa da će se za robu. Novi Sad 1957. plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2.

kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima. javlja se prvi put 1355. kao i vrste rude koja se tu kopala. Canc. moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova. VI 1387. 18. godine. D. fol. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju. 6'. 27. D. najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. br. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. 10. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini. uopšte kovao svoj novac. Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. naročito na unapređenje trgovine. 35—36. 51—52. 83. čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon11. sa privilegijama za slobodu trgovine. poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. augusta 1380. godine i uskoro postaje važan trgovački centar. 226. I pored toga. kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. M. Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima. I/l. na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu. na primjer. uveliko je kolao i dubrovački novac11. već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko. na području bosanske države. Voje. Novci bosanskih banova i kraljeva. IV 1378. U Srebrenici je tako. GZM LV. 11 Pregled literature o bosanskom novcu. 80. kako trgovina željezom nije bila rentabilna to . 69—70. Tako. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog. postojala kovnica novca. s jedne. Kreditna trgovina. Ren g j eo. 17. kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. 10 11 osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. Uporedo sa domaćim. Kovačević. 227. s druge strane. 23. i rudnikom Olovom. trgovi Dvorišće i Gradac. ali je činjenica da se 1387. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju. 13 Div. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. Njihov uticaj. 24. J[HHHh. već u drugoj polovini XIV vijeka. docnije više ne javljaju. poslije 1365. poslije proglašenja kraljevstva.povelju dalmatinskim gradovima. S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu. I. Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi. 218. Sarajevo 1943. Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. godine. koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana13. Upor. Srebrenicom i Novim Brdom. nap. Podgrade ispod Visokog. na primjer. Tako se. " Isto. 3a uctuopujy pydapcuiea. Nije pouzdano da li je Tvrtko. ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva. u blizini Srebrenice. Trgovi u užoj Bosni. I. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. pa i olovo iz susjednih rudnika. nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. Kovačević. 237—292. noeejbe u um/na. Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve više povećava. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne". zatim Foče i Ustikoline12. vladarsko i političko središte bosanske države. koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva. godine.

a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. godine kada se prvi put javlja u izvorima. sa trgovima koji su se tu nalazili. JjHHHh. 51. KoBa^eBHh-KoJHh. nego u centralnoj Bosni. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče. 54. Pored Dubrovčana. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom. vodila je za Srbiju. poznata pod imenom . u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju. gdje se kopalo srebro. rudarska naselja u srednjoj Bosni. 34—41. nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. Ova oblast 15 #. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee. trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi. kada se prvi put pod ovim imenom pominje. g. Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana.Busovača. Saobraćajna arterija. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama. nisu snažnije napredovala. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni16. 110 počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca. koji se tu javljaju.. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika. 50. . trgovina olovom je bila vrlo intenzivna. Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje. sa naseljem Sasa i Dubrovčana. pa pojedini od njih postaju dubrovački građani. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. godine u vezi s karavanskom trgovinom. O usponu Srebrenice: M. te se na tim osnovama Olovo.via Drine". Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. koji se prvi put pominje 1376. Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti. koja se tu od davnine ustalila. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja. Zbog toga su i trgovi. među njima i gornje Podrinje. a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. Naprotiv. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. 3a utiuopujy pybapciuea. Već od 1366 godine. I. razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti. poslije Srebrenice.

Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik. Xpa6aK. godine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. a odatle rijekom do Drijeva. III. za Veneciju. Tako postepeno od trga solju. U decembru 1382. u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva.Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21. krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog. u drugoj polovini XIV vijeka. IX. podignuta za odbranu naselja. Brindizija i Krfa 18. 19 Đušanka Dinić-Knežević. ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa.a IleTpoBHh. 148—149. npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy. III. postavljali svoje stalne konzule22. npujeuojbe y cpedneM eexy. 39—85. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. naročito od osamdesetih godina XIV vijeka. Privremeni gubitak Drijeva. 41—44 C. kao i niz drugih artikala (narandže. Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. 17 16 direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika. kože i voska sada se izvoze velike količine olova. blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena. ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon24. JJ.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika. 237—238. Domaći ljudi. Ankonu i Firencu. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva. Vino. 159. a mnogo češće. Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700). mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada. Drača.. IIpHJenoji>e 1981. Već 1372. te prekomorskih gradova. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani. IIpnjenojBe 1976. naših primorskih. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. Ono je. Eeorpaa 1955. stočarskih proizvoda. TiHpKOBHh. morskim putem do ušća Neretve. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg. na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa. III. 111 . u talijanske gradove Veneciju. Venecije. "Byptjin. CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa Byha". zatim trgovci iz Firence i Ankone20. preko Drijeva. ulje i tkanine. Mesinu. HOBH Ca# 1966. KoBaMeBHh-KoJHfe. 211—223. čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. IIpiijenojBe 1976. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu. JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y. Utvrđenja Brštanika i Novog. Pored žita i stoke. B. predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli. 18 MmieHa FeiiHh. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. glavnog domaćeg tržišta soli.. Firencu i Ankonu. za domaće potrebe.ona se sve više doprema iz Valone. kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države19. Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee. pored Dubrovnika. Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku. CHMno3HJyM . VIII. biber itd. bilo otpremano u Dubrovnik. CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha. Roblje sa Drijeva. sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa. izvozilo se.eBHha.

** JJ. H3803 ofcuutapuifa. " Đ. te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča. D. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija. 45—49. 122. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. blizu ušća Neretve. a trgovalo se žitom. 49—50. Dinić-Knežević. Vinaver. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište. D. trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja. Xpa6aK. FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee. J]|HHHh. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku. na kojima je došlo do formiranja novih rudnika. Tu je takođe organizovano tržište soli. Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine25. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva. Trg Drijeva u srednjem vijeku. zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. S druge strane. Trgovina bosanskim robljem. a zatim rudnik Olovo. Trgovina žitom 106. međutim. dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. 123—125. KoBa*ieBHh-KojHh. KoBa^eBiih--Kojnh. Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu. O usponu Drijeva u XIV vijeku. Dakle. oni svakako nisu imali veći značaj. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. bila su: rudarski bazen oko Srebrenice. Đ. jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. Rudnici. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja. Tošić.Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. Tpi JJpujeea. Tošić. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. prvenstveno Srebrenica. 122. Raseljavanjem Dubrovčana. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja. 23 M. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju. vjero20 B. kao i ostalim artiklima. JX. 112 vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. Trg Drijeva u srednjem vijeku. a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije. srednjeg Podrinja. 21 V. karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove. iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. upor. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova. Trg Drijeva. . Tošić. i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik. vinom. Glavna područja. 128—130. olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. 123. tj. Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase.

Tako svi posjedi sela u Vrhbosni. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare. Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica. Dolaskom Turaka. u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. 128. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. Zbirni katastarski popis iz 1455. Aličiću. 50—51. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe. KoBa^eBHh-KoJHh. 1390—1512. Tonmh. roflHnra. . Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina.23 Ti. 3 P. Upor. Sarajevo 1974. PRIVREDA SELA 113 O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. ANUBiH. II: Reglements miniers. Pariš 1964.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX. Prema defteru iz 1468/9. i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. 235—249. godine2. jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza. 1 H. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja. godine crkva sv. bar u prvo vrijeme nakon osvajanja. knj. 1. Zatim. Defter iz 1468/9. Orijentalni institut. Centar za Balkanološka ispitivanja. IV. Godišnjak XII. godine. a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti. 212. sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. To su popis bosanskog krajišta iz 1455. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. godine nije publikovan. te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni4. odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. XXI —XXVII. 1—167. N. prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3. 1—658. Anđelić. Beldiceanu. 37—50. Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu. Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš. t. Krajište Isa-bega Ishakovića. Pored svjetovne vlastele. Vlastelinstvo Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele. naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu. Šabanović. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. S. 1985. O značaju ovoga deftera uporedi: N. godine za bosanski sandžak 1. 115 Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja". 1976. godine i sumarni defter iz 1468/9. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure5. posjed carskih hasova. koji su popisani kao has Isa-bega. S. 10. Sarajevo 1964. Orijentalni Institut u Sarajevu. EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja. Aličić. godine. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. Filipović. A u defteru iz 1533. i fl. godine. a A.

što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". Zemljišni posjedi „crkve bosanske". poznati u Popovom polju. godine. TiHpKOBHh. imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. Filipović. Hadžijahić. ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". ' C. a Radoslav Pavlović u drugoj polovini. Historijski zbornik. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili. burnih. 5. u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti). Franjevački samostani su takođe imali posjede. posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Dabiživ Latinica. godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja. knj. kao i zemlje zvane „crkvišta". sin Dore Bokšića. Ista razlika između slobodnih baštinika. odnosno sela u župi Luci. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Filipović. 4 U bosanskim defterima. A. 28. imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta. oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. Osvrt na pitanje islamizacije. 27. Slansko primorje i župu Konavle. godine. — M. N. (M. a obuhvatale su 116 . medu hassa-zemljama. koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća. knj. Filipović. Godišnjak XIII. a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići". Sarajevo 1976. ali je on neposredno koristio samo dio zvani „carina". dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. susreću se zemlje koje nose ime „crkvena". 10. Handžić. odnosno „carine". Nikola. godina XXV—XXVI. dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice. XVI. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su. Prilozi za Orijentalnu filologiju. čak. Godišnjak VII. Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika. a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. posebno u defteru iz 1489. 6 A. — N.Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. Isto tako. kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca. Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU. smatra se da su ove zemlje. 189—190. Sarajevo 1978. jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici. Zagreb 1972—1973. protovestijara kralja Tvrtka. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić9. Tako su fratri crkve sv. 401 —403. 403. Rudnici u Bosni. Sandalj Hranić u jednoj. 39. Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta. stekavši naklonost vladara. Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika. koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee. U Konavlima. 38. inače veoma uspješni trgovci. 139 —149. Međutim. Eeorpa« 1959. koji se već računaju u vlastelu. Upor. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići". imali feude u Bosni i Srbiji. Sarajevo 1970. kao i u unutrašnjosti Bosne. Poslije ovih istraživanja. naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje. tj. Handžić. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. nap. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika. 151. • U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine. Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima. pa 1 u imenima mezri. Poznato je da su i pojedini Dubrovčani. 461— 480). dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu8. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima. Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'. — N. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka. ubjedljivo dokumentovanih. 11. kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. uključujući Trebinje i Konavlje. imao je posjede. HCTOPHJCKH nacounc. Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje.

izdata 1400. može se konsta-tovati ova ista pojava. 257. još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. bila raširena ustanova vlastelinske rezerve14. vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta. sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika. u defteru iz 1477.oranice i vinograde. Pored ovih krajeva. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija. dok su zabitna mala sela i zaseoci. 400—401. 10 117 zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu. odnosno u Popovom polju. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku. onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka. izraz „crkvena * C. postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja15. TinpKOEHh. godine. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu. pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. U stvari. nabraja. BjiarojeBHh. Pored osnovnog značenja. 9. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu. Upor. bilo ukupno 1719. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu. a ako pripadaju crkvama ili manastirima. koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama. koji je tom prilikom popisan. M. uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice. još samo pojedinačna sela i porodice. Pored hassa. 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. ukazuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje. Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova. tj. kao i domaći nazivi „carina" i „stup". u njima se javlja i naziv „begluk". i Gl.. Pored toga. postojanje stupova. po pravilu. Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae. Ovaj posljednji sačuvao se naročito u imenima njiva. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. Filipović. koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. Isto. korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja. godine10. sa velikom sječom šume. onda i . Postojanje carina u Slanskom primorju. nalazila po selima. Beorpaa 1973. a ne samo u dubrovačkom zaleđu. Za razliku od Dubrovnika. godine. IV (2). Povelja kralja Ostoje.crkvena zemlja". o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši. doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446.topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju. O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče12. Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup". 11 N. a zatim livada11.5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva. ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu. Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. 189—190. a to . naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države. Osvrt na pitanje islamizacije. tj. nap. bili bez vlastelinske rezerve. na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). godine vidi da je na prostoru. išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve13. 3eM. u doba domaćeg feudalizma. 188—189. koje se često nazivaju stupovi.

Filipović— R. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan. Vidogošće. Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja. Osvrt na pitanje 118 krajevima. feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup. 210. N. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. 11. kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote. 96. M. CB. Prema tome. 154. 594. JepeMiih. uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. Upor. Zagorje. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je. Naime. Na osnovu toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. 1485). 66. Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH). Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni. U defteru iz 1477. zatim vinograd sa nazivom „dvorište".ua/ba). — A. 403. 549. Filipović. — N. . što mu je pružalo mogućnost da pojača eksploataciju seljačkog rada. feudalac mu je pored zemlje davao sjeme. Aličić. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. Gašparević. ls N. i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. 3eMjhopaČH>a. III. 15 N. 351. Mostar. tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga. Sarajevo 1965. 333. 4 i 5. 401—406. 16 N. P. čak5 i pravo značenje zaboravljeno. U defteru iz 1468/9. morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi17. od kojih je jedan odgovarao zemlji. Dabar. 404. livada-Dvorište (Kukanj). nazivao se dvor16. S. Vrhbosna). prikupljena je toponomastička grada. pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. Aličić. Trebinje. 303. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac. sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde. Osvrt na pitanje islamizacije. upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta. Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim 12 islamizacije. Blagaj. a uslovi pogoršali za seljake koji su davali više plodova nego ranije20. EjiarojeBHh. Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e. S. 433. nap. Mostar. a četvrti radu. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa. i to u nahijama Bistrica. Radovi NDBiH. Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. Samobor. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). Sjedište feudalca. drugi volovima. 401. dvor. 413. Brod. — A. Mileševo. Filipović. 401 > N. naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica. Filipović. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela. Samobor i Soko). zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9. koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup. 569. Poimsnični popis. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji18. 368. 342. Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa. Kukanj. Međutim. treći sjemenu. kako arhitektonski objekti. 324. Osanica.. 440. kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor).je naročito važilo za mlinove. Nevesinje. 405. dvorište). 362. Filipović. 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup". stupe i samokove. Obrađivana je radnom rentom. 443. 558. 396. Filipović. Napomene o islamizaciji. 397. 324. Poimenični popis. jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. Osvrt na pitanje islamizacije. Kukanj.

godine. O selima. KH>. klima. 2. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. P. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela. Filipović—R. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-posjedu nema njiva. liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee. nap. Anđelić. Dušanka Dinić--Knežević. bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. i ova pusta sela treba uzeti u obzir. Sarajevo 1982. kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja1. 241. 70. kao nezaštićena naselja. Zemljoradničko gazdinstvo Za privredu sela. Međutim. 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava. Filipović. što govori da su ova. 1963. Konjic 1975. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v. kotline itd. U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje. Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. „tleiuapiuuHa". 1. Osvrt na pitanje islamizacije.17 P. CCLXL. Histo- rijsko-geografski rječnik. 83. radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji. već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. 56—58. 272—273. — C. Sigurno je da je i ovaj teret sve većih obaveza. 401. Filipovića. njihovoj veličini. 296— 298. 37. zavedeno je 1742 sela. 191—192. Filipović. 39—62. M. 242. jer su vlasi posebno popisani. 402. Fjiac CAHY. ratova i pustošenja. kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. 38. doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22. Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka. 18 O zavisnim. " C. i M. 403. pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva. Osvrt na pitanje islamizacije. 404. 273—276. 400. zemljoradničkim naseljima. 18 N. Pribitscho Rataich de soto Choc. Ktt. 93 udovice i 234 muslimanske kuće. TiHpKOBHh. O 21 . Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. Gašparević. — B. Međutim. onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake. 119 Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. Xpa6aK. TiHpKOBHh. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus". roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa. To su bili zemljoradnici. 3eMA>opadma. HOBH Ča« 1973. to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka21.). 76'—78. pa čak i o njihovom nazivu. 400. 69. Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase. 188. Andelić. 7. planine. seljacima malo je poznato. 190—191. C. s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne. Not. Eeorpaa 1974. koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju. već i imena njihovih N. 245.) bili su važni i drugi činioci. VI 1453. naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. 3701 neoženjenih. 11. VII-1. Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa. Upor. prema navodima N. XVI/1. Filipović. 189. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9. Isti. kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki. — N. TiHpKOBHh. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri". U ranije vrijeme. U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. Bobovac i Kraljeva Smješka. fol. pored turske opasnosti. pored prirodnih uslova (šume. TiHpKOBHh. Upor. može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera. Popis Hercegove zemlje. Šunjić. Osvrt na pitanje islamizacije. 20 C. koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8. Historijski spomenici Konjica i okoline. U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee. Div. kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. N. sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu. BjiarojeBHfc.

117. Bosanski palaluk. kao prvo. 2 N. godine. Poimenični popis. kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukčića KosaČe po njegovoj tituli. 406. Kako je Čitav defter. knj. A. Zbog toga je. 243. 156. kao zasebna upravna jedinica. TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Duboštica Zagorje Mileševo Mostar Goražde Dabar Poblaće Neretva Borovac Popovo Blagaj Drežnica Trebinje Konac Polje Viševa Kava Gacko Kom sela 121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 domaćinstva 1707 1220 1212 1076 neoženjeni 355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24 2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 — muslimani 56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 — 19 — — — — — — — — — 2 — — Ljubuški Viduška Todevac Ljubinje Krička 735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 __________ .migraciji . na Tari. Sarajevo 1959. 256—257. Beorpa« 1940. imala je granice na Cetini. Filipović. Početkom 1470. 65. flHHHfe. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare. Filipović. te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan. Bosanski pašaluk. 66. 44. Aličić. Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. IIoce6Ha H3naH>a CAHy. kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka. T-nac CAHY.. nakon terito rijalnih promjena. 156—167. ali su se i dalje.De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona). Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a. u smislu timarsko-spahijske organizacije. Šabanović. 120 starješina. godine. CLXXXII. S. H. Djela NDBiH. knj. to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. VIII. — H. 1976. Šabanović. u dolini Lima. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima. 116. Kako je to bilo uobičajeno. 1 N. godine osnovan je hercegovački sandžak. raspoređen na hasove i timare. bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. TiHpKOBHfc. vododijelnici sliva Prače. Uvod (I—III). 237. C. Beorpaffl 1964. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. XIV. Osvrt na pitanje islamizacije. 487—500. 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee. — M. u doba hercega Stjepana Vukčića. započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova. Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska). pripojena je bosanskom sandžaku. gotovo sve do kraja XV stoljeća. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu. te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova".

564. 494.Gradac 2 8 1 — Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se. 234. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 18. kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. 7 Isto. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju. na lijevoj obali Drine. Tu se između ostalog. a Osanica. Samobor (Pribud). oblik i veličinu oranica. Krčevine u nahiji Kava i Soko. ugarskoga kralja. 378. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. 111. Sve ovo navodi na zaključak. njive i stupove. 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia. navode oranice. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. N. • F. A. nalazila napredna poljoprivredna sela. oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina. A. da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama. Za razliku od stupova feudalnih gospodara. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna. Serbica. nalazi u nahijama Soko. PHENHU. • Tako se javlja selo Stupovi. trebalo bi imati u vidu. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. B0A<»mH. XXIV. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima. Priroda zemljišta je uticala na kvalitet. 102. Poimenični popis. Listića pod turskom vlašću u 15. 5 A. S. Aličić. c rtSjroBH. MHxaJbqnii. Jedino se ponekad u poveljama navodi. sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000). 577. Mon. S. Poimenični popis. C BHNOPpdAH. Miklosich. pominju se u povelji Matije Korvina. Aličić. IX-1. voćnjacima. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. XXV. da se najviše sela. vrtovima. na više mjesta. na više mjesta.^ 65.krajnje oskudni. 173—224. obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. 363. Aličić. Upor. podesnih za obrađivanje. inače plodnom kraškom polju. određivao broj zemljoradničkog stanovništva. i P. AHU^AMH . 8 Oranice. 482. itd. lokalitet iznad Foče. godine. 441. 301.H. N. Poimenični popis. i 16. broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje. napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja4. 417. XI 1465. — F. ran. Dubrovčaninu. 576. 552. kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine 4 A. Vlasi. 397. da su se naročito u dolinama rijeka. 242. CHNOKOlUdfHH. 494. KH>. Domaći izvori su. navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava. Ima dosta toponima. neoženjenim i muslimanima. obrađene i neobrađene. između Foče i sela . 246. stoljeću. U svakom slučaju. 343. 4MHHMH H /tMHIIHlfJH. iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. Bistrica. Sarajevo. naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. Aličić. dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. Duboštica i Mileševo (preko 500). 414. vinogradima i mlinovima6. Serbica. 210. 1 121 Pored podataka o bogatom šumskom pojasu. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu. I. kojom poklanja fratru Aleksandru. veći komadi obradivog zemljišta. CeAuiuiua. kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. te su tako nastali njihovi stupovi. S. Upor. Često su navedeni nazivi oranica. S. GZM. da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela. 12 sela u Humskoj zemlji. Miklosich. kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. rani turski defteri češće pominju oranice. Beorpafl 1967. S. na više mjesta. Mm. Filipović. obrađene i neobrađene. Kukanj. Filipović. a pored prirodnih bilo je i drugih činioca. Ako bi se. a ponekad i imena njihovih vlasnika8. 2. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje.. N. JHKMIH. 239. 551. 364. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva.

— N. pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. S druge strane. 1516). 3eM/bopadn>a. da se za svako selo samo konstatuje. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. Historijsko-geografski rječnik. 38—47. Upor. Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno. Međutim ima sela. Olovo. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama. 548. Gašparević. bostana. voćarstvo. i M. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda. kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru. slamu. 122 . Kako feudalna renta. — P. sređena po nahijama. I danas u selima Gornji i Donji Stup. O toponimu krčevine upor. Gašparević. Ilojboupuepedha upou. HcTopnjcKH rjiacmiK. šuma i gora11. 424. Upor. a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda. JepeMnh. Zagorje). godine pominju se njive nazvane Laz. 327. — N. voća. plaćani su takode u novcu. Višegrad. — A. Ostala. 3eM/bopadna. za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva. JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu. 78—82. Poimenični popis. 102.3sodfba Kocoea. S. Orijentalni Institut u Sarajevu. godine. U defteru iz 1477. Gojin Laz (Lepenica). 103. Aličić. naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. Vratar. ali je ono bilo različito u različitim krajevima. navedena je i njihova vrijednost u akčama. pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. Historijsko-geografski rječnik. EjiarojeBiih. BjiarojeBHh. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat. 120. 3eM. Upor. sitnu stoku i mlinove. O privredi sela. koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. 406. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve. Filipović. svinje. 357. M. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. Za druge proizvode (povrtlarstvo. 12 Tako. kao i druge oblike privređivanja na selu.XacXoHa. EjiarojeBHh. košnica i lana. 1489. stupe. 53. 112. kao i njihov ekvivalent u novcu13. valjalicc. 50. što označava obradive površine dobijene krčenjem lugova. ni mjere nisu dovoljno poznate. Osvrt na pitanje islamizacije. manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena. 10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468. Selo Psari u Sarajevu (1485. — N. Listića pod turskom vlašću. 80. prosjek rente je najveći u velikim selima. — A. A. 321. ls Isto tako. 97—98. 263. 168. Višegrad. Aličić. 386 itd. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije. 125. Poimenični popis. 1540). a opada u srednjim manjim. BjiarojeBHh. I. na primjer. 1972. 180. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva. Filipović—R. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. Prema tome jedino preostaje. bilježen je zajedno12. bostana ilana. 11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar. i M. 1485. ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. Sarajevo. kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela.Bastasi. 3eMJbopadyba. zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika. 96. Psari su krčili zemlju. Filipović—R. zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi. Historijsko-geografski rijećnik. Oblast Brankovića. to smo i njih naveli u donjoj tabeli. 551. — M. Aličić. S. 90. Xpa6aK. Po pravilu. lana i voća. izvedenim od laz. i M. a pored ovih količina. Poimenični popis. posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura. Gašparević. na području Sarajevskog polja. Upor. Beorpa« 1969. — N. bostana i košnica. S.-bopadn>a. mlinove. za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. Sara jevo. BjiarojeBiih. pokriveno šumskim pojasom. S. Aličić. — A. (Goražde)10. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže. Filipović—R. Opširni katastarski popis iz 1455. pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice. 83—91. svinje. B. I ostali porezi za sijeno.

.'i -75' .aNO^ooO'vO OJ N) I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl i—* h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O.OJ — IO I " OJ H. a a-. i M s-rg-as- OJ OJ O t o o o o s KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ NJNitooj.o ~ to ^ = tJ -* Ni t— k t-A i—» I -I \~« IO IO OJ to hOJ 4^ ^ - \D IO CT> ^ NJ ^* i— O ON -^]|OtOH-4i. . w< 5 ^ ^ & «8 <? a a n ŁŁ • 2.pi.I _ tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO _! |_ ^ — (O tototoujonos-JOsooOtoo ■|.aS<a F.OS OS OS OJ I OS to t— OJ -J 4* o^ l/l s -J o .00000s Ul IO *• tJ IO I 00 —• I *-* 00 O OJ IO —J 00 v. < a ** a 3' a "• a t 'IT.e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s.'to^r.123 »o to ^.X°. š. | | | tt | - .

OS IO IO SD OJ OJ <Đ IO š to 00 Ui Os s Pšenica Ječam Proso Zob Raž Krupnik Bob Bostan Voće Mošt Vinograd Lan Svinje Stoka Košnice Mlinovi .to OJ OJ 0 0 to os OJ OJ IO OJ l/l Os OJ \o l/l SO l/l © Os to OS Ł o o s OJ OJ -J os OJ OJ O OJ s 4> os l/l OJ Os gs oo SD OJ OJ OS so to H.SO Os -J l/l OO -J Os O IO 1 to 00 to S OJ Os IO 00 © 1 OJ OS l/l OJ Os 00 OJ OJ J> OS on IO 00 s 00 IA >o NJ IO Os l/l OJ OJ ~J to © OJ o n N) 4^ >~n ui OJ H.

talijanski proso. S. Osanici. Istina. nap. gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje. krupnika i raži. koji je nešto boljeg kvaliteta. gl. prosa. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo 14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna o CM . Dakle. koristili su siromašniji slojevi. žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove. gl. i to. 18 N. posebno Split. 3eM/bopadna. Mostar. 99. i M. samo u krajnjoj nevolji. Unca. koje su kao varivo služile za jelo. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela). samo u neuporedivo manjim količinama13. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika. II. 118—120. ječam. jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). Listića pod turskom vlašću. u nahijama Trebinju i Popovu.a. Filipović. Od svih vrsta žitarica. nap.I SS g r Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. a znatno iza njega proso14. pored toga. gajile su se i leguminoze. kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. pa je. Aličić. EjiarojeBHh. Napomene o islamizaciji. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne18. Sane i Plive. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. 17 Upor. Upor. Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II. 9. A. 102. i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini. II. Poimenični popis. gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. BjiarojeBHh. s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas). 163. Ječmenište itd. Aličić. zobi. O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora. izuzev zobi. biljke sa mahunastim plodovima. Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. Rudnici u Bosni. a proso je. Handžić. Naročito je bio raširen bob. u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma. Upor. dok livada i pašnjaka ima mnogo više. a zob lošija od ječma. 8. čak. Samoboru. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine. S. Popovo i Trebinje. A. 9. — M. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Hercegovine. na više mjesta. Inače. 3eMJbopadn. Pored žitarica. davalo i neku vrstu kaše19. a zatim u nahijama Zagorju. Poimenični popis. kuvano u vodi ili mlijeku.)17. Aličić. Na trećem mjestu dolazi ječam. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine. gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une. — A. 16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. S. na više mjesta. Bistrici i Borovcu. dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb. 21—22. A. sa malim izuzecima. Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. 7. Pa ipak.

5. crnogorski i skadarski sandžak. 130—131. Historijsko-geografski rječnik. Za razliku od ostalih obradivih površina. Međutim. vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. u Borcu. Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. 18. O značenju riječi „bostan" upor. 125 ili leća. M. 385. 138'. a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. 260. 352. Tako se. Rudnici u Bosni. pored bijelog i crnog luka. 603. Grah: Isto. S. 377. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja23. XI 1473. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. 24 A. j^HHHh. 1. KoBaneBHh-KoJHh. 311.tom dubrovačkom drumu. razna zelen. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik. Fpadcna uace/ba cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee. 97. zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. 48. I. Lam. 3eMjbopadH>a. 284. 15. 22 P. H3803 Mcuuiapuifa 125. Xpa6aK. 3eMjbopadn>a. kliski. Gašparević. Grahovište (Osijek). 161. M. 21 A. 61'. tj. jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"2ft. 19 M. kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. 294. S. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja. Upor. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. Poimenični popis. što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. 27. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine. Upor. — N. U Hercegovoj zemlji. Zobište u Slatini itd. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. 278. Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". 293. M. 361. 21—22. BJiarojeBHfc. na primjer. EjiarojeBiih3eM/bopadH>a. 272. 303. 3a uciuopujy pydapciuea. iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. ib. Ječmenište (Mihaljevići). Poimenični popis. 557. Orijentalni institut. Fojnice i Kreševa. S. U defteru iz 1477. 376. 103—108. 16 fol. naročito crnog graha20. S. fol. godine. Ipak. 118—120. Not. u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići). Poimenični popis. godine. Listića pod turskom vlašću. 574. 397. 388. godine pominju se sela Hmeljine i Ječmište. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. A. BjiarojeBHh. XII 1442. 557 (bijeli luk). Xpa6aK. — A. Beldiceanu. 345. Xpa6aK. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. Aličić. A. na primjer. 242. fol. 25 N. 248. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha. 273. jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. 29. 250. hercegovački. repe i kupusa. 57. Tako se. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25. 45—46. Monumenta turcica. Aličić. 398. 261. — B. najbliži gradu i podgrađu. 18 E. Aličić. 17. vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. plaćala se dažbina za bostan. U defteru iz . 339. potrošačkih centara životnim namirnicama. 551. 266. Aličić. Handžić. S. Div. kao danas. izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus. fol. 23 Div. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće. Oblast Brankovića. kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)21. VIII 1412. JepeMHh. Poimenični popis. Aličić. M3803 oicuuiapuiia. i to obično uz kućt. JJ. Da je tako. A. 344. 485. južne i istočne današnje Hercegovine. 98. Vjerovatno da je. S. Naselje Lukov Do pominje se 1468. I. Porast trgova i rudnika. de foris 3. 30. Bilo je takođe i bijelog luka24. 286. 311. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje. 304. zvornički. Les actes đes premiers sultans. Aličić. 389. XacXma. vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima. 212. 170. već u prvom redu povrće. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. III 1447. I. 309. Sarajevo 1957. 8. naročito oko Cernice. Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. Poimenični popis. B. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk". 129. Kanuni i kanun-name za bosanski.03. 280 (crveni luk). godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. Uojboupuepedha upou3sodna Koćom. gdje lubenice. pretvarao se takođe u vrtove. Not. U defteru iz 1477. 18. uspijevala 20 Leća: A. Filipović—R. Opširni katastarski popis iz 1455. Jedan dio zemljišta. II.

za prostor Hercegove zemlje. Aličić. Krušev Dol (Vratar). 18 N. 249. ejeKoene čocancne dpotcaee. 63. O upotrebi lana širom Balkana upor. pa defter iz 1468/9. 210—212. Historijsko-geografski rječnik. S. vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. Lam. Podkruška (Visoko). Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana. Gašparević. U stvari. JI. 171. 431. Les actes des premiers sultans. pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevimaa'. što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. 102. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt). — A. 30 Isto. Aličić. Trešnjeva Glava (Brod). 258. oko Blagaja i Mostara. uspijevale su smokve. na više mjesta.) 6. 353. 428. Potpunija slika o razvoju voćarstva. voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. 361. Orasi (Brod). 457. U cjelini. 66. Pominju se još. Isti. trešnja. 431. 5. II. Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II). Poimenični popis. kruška. 515.1477. 3eM/bopadtba. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik). 36. Rudnici u Bosni. Filipović. Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja28. 22. 76. Filipović—R. pominje se selo Lukovo. S. Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29. Poimenični popis. 163. Bilo je. od ove u užoj Bosni. kao jabuka. U svakom slučaju. Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta. A. 21. M. 199. Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta. Orahovo (Duboštica. 272. Poimenični popis. S. povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva. upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima. šljiva. Šljivica (Osad). 27 A. 224. Od voća najčešće se gajio orah. 250. sela: Orah (Trebinje). EjiarojeBHh. višnja. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici. 527. N. iako znatno manje. 104 itd. 603. de foris 10. Aličić. gdje su postojali klimatski uslovi. 109. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća31. . 3eMJbopadna. LiStica pod turskom vlašću. čak. S. 180. 126 i neka druga zelen. veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba. Orahovica (Neretva). Ipak. godine. I 1434. 26 M. kruške i sasvim rijetko jabuke30. KoBaqeBHh-KojHh. 187—211 i još na više mjesta. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. 29. 7. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. " A. dobija se na osnovu deftera iz 1477. U južnim krajevima. — N. Soko). fol. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. Vlasi (I). Ejia-rojeBHh. III 1419. Handžić. Pored desetine na voće posebno se plaćala desetina na orahe i trešnje. FpadcKa uacejba cpedno. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna. Neretva. Aličić. To pokazuje. između ostalog. Beldiceanu. Napomene o islamizaciji. 128'. i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). Canc. " A. što još ne znači da isti potiče iz Gacka. 146. fol. 432. orah i drugo.

S. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države. godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe35. Iz katuna o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda. kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina37. sarajevskom i rogatičkom kraju33. 31 M. — H. nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova. BnarojeBHh. a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. I. Top&nab&v. Vlasi. ]epenah. — A. HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua. I. „centralnog tipa". 36 Kanuni i kanun-name. Historijsko-geografski rječnik. Tako. Gašparević. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. II. 42—45. Pa ipak. Poimmični popis. EjiarojeBHh. IV. kao i dvorištima. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. 20 oraha i 4 kruške. 276. godine pominje se selo Koševina (Kava). — A. 165. Vlasi. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš. 594. M. a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom.XacXoua. — N. Upor. 354. " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljoprivrednim radovima. 76. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji . O upotrebi riječi . Balcanica II. Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu. a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara. 49. Filipović. sinovi Radivoja. selo Orač (Borac. Plužine i slično3*. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). j 3eMJbopadna. Međutim. u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda. 2 stabla kruške. Filipović. za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima.P. 211. 1 livade. već se upotrebljavao grčki naziv perivol. koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka. — N. Filipović —R. Eeorpaa 1971. 36. voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede.plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. M. 96. Sarajevo). U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci32. naime. Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin. koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države. Aličić. za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina. Prema defteru iz 1468/9. 58 H 59. 99. CapajeBo 1952. 167. 1 stablo jabuke. S. Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM. 3eMjbopadna. — M. 58. U defteru iz 1477. Aličić. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku. 553. godine. <E>HJiHnoBHh. ali na malo njih može se dati odgovor. kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu. poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. Vjerovatno su 33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. npr.127 Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima. Visoko. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX. 128 se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru.. Les actes đes premiers sultans. 187. 2 njive. kao. 3eMjbopadfba. 33 M. Poimenični popis. — N. BjiarojeBHh. Dubrovnik. U defteru iz 1477. Beldiceanu. na primjer.. čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas34. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom. 15 stabala trešanja. OmmnoBHh. s tim što nije istisnuo ralo. te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. 3eMJbopadna. 18. N.

Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. 3eMA>opadn>a. a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom. 3eM/bopadna. godine prošao Bosnom. ** M. odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou. kao i kod žitarica. odnosno slatkog vina.oblik zemljoradnje38. izazvanih sve češćim turskim upadima. npoMeiu oKuuioM. 38 CKU $eydaAU3aM. da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena39. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena. umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja. to. a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. prekidala ni u ranom srednjem vijeku. međusobnog obračunavanja bosanskih velikaša. stanovništvo iz bosanskog zaleđa. EnarojeBHh. Vinogradi se češće pominju u poveljama. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države41. a naročito uslijed ratnih pustošenja. di Levante 6. 494. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. kaže. 2. XLV. Dubrovačka vlada je pojedincima. Serbica. 65—66. Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. Međutim. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. Kuripešić. EjiarojeBHh. Isto tako. EjiarojeBHh. jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. grupama. izdavala posebne dozvole za izvoz žita. <t>HjmnoBHh.. a ponekad i sami vladari.. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta.s vinogradi"42. čak i krupna vlastela. Zbog toga. 135. foL 56'. Međutim. 12. Sarajevo 1933. 11. a nije se. XI 1465. D. primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika40. Tek poimenični popis iz 1477. Miklosich. Lett. putopisac. 377. manje mjere za vino. B. a 10 M. Ovaj porez. IIoiAed na ocjtau- * B. To je dobrim dijelom Humska zemlja. Zagreb 1955. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. 3eM/bopadrba. u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. Upor. 12 M. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da se pazi na više mjesta na Drini . Doduše. da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve. da je ona slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači. 134. kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre. Sarajevo 1950. Roller. kao i bosanskim velikašima. JX. Bugarsku i Rumeliju 1530. XI 1417. lokalitet Lozica u Luci43. koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. Mon. koji je 1531. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. 30. kao. GZM BiH. treba imati u vidu. Srbiju. Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. potvrđuje 129 . Kuripešić. izgleda. koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana. G.JtHHHh-KHOKeBHh. na primjer. VIII 1434. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vinovom lozom44. " Fr. 198—222. nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi . šire. i H. jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. 84—85.che non vada victuaria in Bossina". Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća. Putopis kroz Bosnu. O vinogradarstvu u primorju upor..

Vinograda je bilo u mješovitim. U velikim selima. Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva. S. vjerovatno u neposrednoj " C. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt. S. I. i u krajevima gornjeg Podrinja52. loza. JepeMHh. čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. kako je već rečeno. Historijski zbornik. Les actes des premiers sultans. Vlasi (I). na primjer. Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu. koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima. Les actes des premiers sultans. izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima. 47 JJ. prodaja vina u određene dane. Poimenični popis. 419—427. na više mjesta. bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima. klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze. II. N. na liniji Bosna-Neretva. u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta. Voje. vinar. 256. Beldiceanu. A. Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina. godine određeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića. isti. Ustikoline. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. lozica51. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom. godine. i A. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. 19—20 (1966—1967). CAHY. 23. A. tako i u župskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče. a zatim. Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima. kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom. ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji. 48 N. kao i u nahiji . na više mjesta. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu. ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. 271. 130 okolini grada50. Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku. sa malim izuzecima (Konac Polje. Poimenični popis. Beorpafl 1974. Upor. a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. TiHpKOBHli. 59—60. gdje je vladala kontinentalna klima. ostavio je crkvi sv. — P. Dubrovački trgovac Petar Ilić. Aličić. 212. Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu. Xac Xoue. 1470. o porezu na širu 118—120. od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne. Srebrenici. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. Aličić. naročito. Aličić. 185—211. 98. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino. 17. S. a vrlo vjerovatno uz njega i vino48. ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva. Broda. KoBa^eBHh-KoJHh. 102— 104. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. 97. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. Jeleča. " N. Zbog toga je vjerovatnije da je vino. Dušanka Dinić-Knežević. koji je umro u Zvorniku. Kreditna trgovina. Srebrenicu i ostala gradska naselja. Napomene o islamizaciji. 163. vide se čak začeci tržne razmjene. bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. Listića pod turskom vlašću. TaJiepnja. Pored vinograda u posjedu seljaka. Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). Filipović. Samobora4*. Beldiceanu. 212. Goražda. FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee. Fojnici.činjenica da su desetinu od mošta i vinograda. Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe. prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez49. i u Goraždu pominju se gostionice. Tođevac. 48 Kanuni i kanun-name. II.

— A. nap. uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije. Čak i Kuripešić. Sarajevo 1892. na primjer. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka. Vlasi. navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza. •• U velikom broju sela. Ipak. u svojim putopisima. tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo. Gašpa-rević. 406. Loznik (Bobovac. . IV. 30. . na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. Tako. koji se pominju u ranim turskim defterima.. ne u istim rokovima. Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. -. Osvrt na pitanje islamizacije. isti. kao i u ostalim susjednim oblastima. Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše. s obzirom na klimatske uslove. Ulice i trgovi Sarajeva (topografija. mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku. Kuripešić. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda 55. " B. pored poljo privredne proizvodnje. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. . pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. Ima još mnogo sličnih primjera. Gašparević. Tako su se. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara. Filipović. za razliku od . vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju54. zajedno sa nastankom gradskih naselja. 273. a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. Putopis. znatno stariji i zasađeni su još 60 U. /fo ciuapux Cp6yjba. na primjer. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. konkurisalo kulturi žitarica. O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. IX 1461. KoBa*ieBHh-Kojnh. Napomene o islamizaciji. I. Historijsko-geografski rječnik. a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje5'. to su mnogi vinogradi. Vinarići (Goražde — 1468/9). TiHpKOBHh. po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je. 176—211. a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. ne samo u primorskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. ByKHheBHh. 379. Bejtić. Upor. Filipović. Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. — N. Filipović—R. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac). Napomene o islamizaciji.Borac53. samo naravno. Vremenom ie. GZM. godine. predstavljali vinogradi. Filipović. " N. . nap. 18. Upor. Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. 43. Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju. pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne. 163. Vinar (Borac — 1485). Historijskogeografski rječnik. Filipović—R. 131 u doba bosanske srednjovjekovne države. 380. XIII. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. 345—346. — N. Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji. 46. T3M. 163. crno i bijelo grožđe57. — C. ali se može pretpostaviti da je to bilo. . Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. mediteranske oblasti. vinogradi u unutrašnjosti Srbije. Duboštica — 1468/9). gajenje vinove loze uzimalo sve više maha. 261. Samobor kod Drine.. Mciuopuja cpedtboeeKoeue 51 GocancKe dpoKaee. ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka. Sarajevo 1973. Višegrad-1468/9 Borac — 1489). Delić. CapajeBo 1901. Loznica (Hrtar. — S. ■ " N. FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. čak. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku. geneza i toppnimija). ' 61 M. — N. Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države.

Poimenični popis. govedima i sitnoj stoci. Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima. ovaj stočni fond se sastojao od oko 200. i porast stanovništva. pa onda i u sitnoj. svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. 226. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. O porezu na sitnu stoku vidi A. nego gajenje žitarica na istoj površini. Pored seoskih pašnjaka. Isto. " Vinograd-Konjepasica (Duboštica). koji su imali pretežno stočarski karakter59. P. KaTHh. Studije. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla. pored jačanja potrošačkih centara. 34. 57 58 M. pa. 68. zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. BjiarojeBHh. što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima84. mjesto Vranac (Vlasi). Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša). " P. na što ukazuju nazivi više toponima 6'. •° H. vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka. omeđene površine. 141—162. u stvari. razvoj vinogradarstva pretpostavlja. S. okopavali samo dva puta godišnje58. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani. Prilozi za orijentalnu filologiju. — A. godine porez na svinje upisan je kod » A. Od stočarskih proizvoda pominje se sir. U popisu iz 1477. Ciuonapciueo. turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne. gajenje stoke na selu bilo je uzgredno. S. Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva. 65. 118—120. za potrebe zemljoradničkog stanovništva. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. za ishranu porodice. Sarajevo 1960. 294. Aličić. O brojnom stanju stoke upor. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede. Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. 132 Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*3. Andelić. U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. 302. Aličić. Listića pod turskom vlašću. sv. Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. u stvari. a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. Nivo poljoprivredne proizvodnje. pa su zbog toga držali sjenokose. prema tome. 3eMJbopadiba. 6 —7. Aličić. u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. vremena i radne snage. Poimenični popis. 85. VIII—IX. selo Jare (Mostar). kao i u Hercegovoj zemlji. . 390. Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša. Za ishranu stoke preko zime. Zbog toga. 137—142. odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke68. Hadžibegić. godine. prvenstveno u radnoj stoci. zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. 254. livade korištene za pripremanje sijena. 601. ni zavedeni u ovom defteru. Prema iznosima ovčarine. Ne pominju se zabeli. mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci.primorskih oblasti. na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi62. S.000 brava40. 234. 387. Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. Za razliku od stočara. 389.

Od voska su se pravile svijeće. 388. 251.većine sela (Tabelarni pregled II)70. KaTHh. *9 N. I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. 200—201. 54. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu78. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4. HCTOPHJCKH ^aconHC. Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe77. koji sadrži Kraljev zakon. 6S Isto. P. Poimenični popis. sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima. EjiarojeBHh. 152—154. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama. selo Svinjar (Nevesinje). Napomene o islamizaciji. 1—17. KaTHh. pa i svinja. Pa ipak. Sjenokos (Mostar) i (Dabar). Poimenični popis. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. Aličić. A. 96—98. Poimenični popis. U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"7*. 95. jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. S. M. 319. 384. S. bili su pogodni za gajenje pčela. na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". Napomene o islamizaciji. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. 523. Aličić. 441. N. 17. — H. — A. Predjeli bogati livadama. 263—265. 372. 278. 163. " P. pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja. 363. Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. 133 slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72. Upor. Ravni Sjenokos (Soko). Beorpafl 1966. Hadžibegić. 91—94. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso. Ciuoiapcuteo. 283. KaTHh. 155. 368. B. Ciuonapculeo. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. S. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. 71 Šargun. KaTHh. sin svinjara. 294. Porez na sitnu stoku. čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje. godine. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica). XIV—XV. . i dalje na više mjesta. O zabelima vidi M. Poimenični popis. 375. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci75. I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. 285. jHpeieK. " P. Ciuotapciueo. To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke. 457. u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova. Aličić. 243. 379. 3. 308. 68 K. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar. Upor. CiHoHapciueo. 216. IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea. na više mjesta. 329. Xpa6aK. 416. 245. — A. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. II. K. 163—64. 397. 91—94. II. Filipović. 333. Aličić. Htiuopuja Cp6a. Hciuopuja Cp6a. — B. 76—111. S. 118—120. Livada Sjenokos (Nevesinje). Xpa6aK. 262. O sjeno-kosu upor. 244. LiUica pod turskom vlašću. Aličić. Kanuni i kanun-name. Filipović. Beorpa« 1952. CpednoeeKoeuu 3a6eji. 95 A. koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu. Pored domaće potrošnje. P. 3eMA. IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea. Ena-rojeBHh. jHpeneK. A. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. svinje su bile i predmet trgovine. gdje su ostajale preko dana71. 56.opadna. S. a u Srebrenici svinje i svinjska mast73.

Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426. Samokovi. II. KaTHh.000 dukata79.glavno sredstvo rasvjete onoga vremena. odnosno kovačnica na vodeni pogon86. 76 A. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Lam. II. Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je. na seoskim imanjima. Pominju se i u domaćim izvorima 84. 73 Kanuni i kanun-name. sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. 252. 210. fini vosak (cera cruda i cera colata). Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. Kovačević. \&. I 1434. Les actes des premiers sultans. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"83. Beldiceanu. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom. tri mlina dolapa. N. Ustikolina)80. 453. O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic. Beldiceanu. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede. de foris 10. naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna87. a kupuju so. u prvom redu mlinovi. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri89. bilo je i zanatskih objekatay poput samokova. 128'. Kovačević. 134 prodavao i u gradskim naseljima. U poimeničnom popisu iz 1477. N. 145. Beldiceanu. Vosak se 72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. do 1433. 175. 78 P. N. Cernica. Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva. oni su podmirivali većinu potreba . Beorpafl 1971. 18. a naročito mlinovi. godine dovode u Dubrovnik svinje. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon. a u selu Jošanici (Soko). '" D. 74 Kanuni i kanun-name. 77 Isto. Poimenični popis. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). 232. a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. godine u većini sela postojale su košnice. 191. susreću se i u kraljevoj zemlji 99. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah. fol. 208. 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532). među ostalom robom. 207. II. O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82. — D. Les actes des premiers sultans. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti. U nekoliko navrata pominju se i dolapi. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. 212. gdje su god za to postojali prirodni uslovi. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. naročito u kućama viših društvenih slojeva. 200. prema popisu iz 1477. KaTHh. Les actes des premiers sultans. 25. 415. opljačkana i slanina. — P. 75. da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. itd. XVIII. 212. 244. Cutouapcuieo. To je sirov vosak i čisti. 189. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti. Aličić. CuioHapciueo. 5. Većina je radila cijelu. a samo neki od njih pola godine. Goražde. 173—185. Naime. U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. 211. što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. U Hercegovoj zemlji. U nekoliko navrata pominju se i valjalice. S. 75. — flecaima KoBaMeBHh-KoJHh.

Donja Rama). Kovači (na više strana). pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena. U domaćim izvorima. • 88 Oblast Brankovića. posebno dubrovačkim. prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. kao što su samostreli i puške95. tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. Filipović. ' ''/ 82 U nahiji Blagaj sreće se Miliša. zapisano je da tu leži „Divac. sin pčelara. 59. 83 Sela: Pčelica (Rudine. S. B. XpaoaK. '360. te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata.. — A. Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u iznosu od 95 akči. Najstariji poznati domaći . u stvari. — A. Aličić. 86 A. Po selima se pominju uljari. OHjmnoBHh. govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac. 138. . Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice. 163. S. pominje se čak deset samokova. godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita. Aličić. Isti slučaj je sa lukarima i tularima94. rudniku željeza. premiers sultans. 89 A. godine. II. a docnije (1419) pominje se i bosanski mač 93. Les actes des. 81 Nasuprot tome. izrađenog na bosanski način. 509. kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu. klesar. 162. čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. Aličić. koje se često pominje u pisanim. IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM. Čak se u ranim.zanatlija u Bosni. te su izrađivali razne noževe. izvedena od naziva kovač. U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja. i to štitare. 99. Kovači su se svuda. 366. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. Poimenični popis. ■*— N. Isto. zanatlija u najširem smislu. godine. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja. Još i prije uspona gradskih naselja. 518. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. bavili kovanjem oružja. Isto tako. a za tri mlina dolapa — 15akči. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea. 303. 405. prikazi oružja na stećcima. 406. turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje. Osvrt na pitanje islamizacije. 84 F. Poimenični popis. kao i u nazivima mnogih sela. Već od 1355. 494. mlin stupa. Kovačići (veoma mnogo). Poimenični popis. Kovačevo Polje. 6. 366. obično označava čovjeka koji kuje gvožđe91. Beldiceanu. — Isto. 90 N. 189. 530. Miklosich. Poimenični popis. lukare i mačare. 250. 419. 201. S. Kovačevci. 80 Kamini i kanun-name. . Aličić. S. Serbica. Kovačević. Aličić. 164. . 163. Poimenični popis. 135 kao i na ostalom slovenskom području je kovač. Uz pisane izvore. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke. Kovačevo Selo. Poimenični popis. omogućuju bolje poznavanje bosanskog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena. 88 A. u stvari. 300. S. Mlin valjalica. Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava. — A. u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na bosanski način. S. i to na natpisima sa stećaka. vrhove strela. itd. 133. Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98. Opširni katastarski popis iz 1455. 121. . 210—212.seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. Mon. Inače. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima. na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu. kopalja itd. 255. izvorima. — H. Uljar u Prijepolju. U selu Kržava. koji su proizvod seoskih zlatara. 399. — Isto. D. 2. 366. Aličić. 531. imena mnogih sela. : 87 Isto. 8. 17.

Filipović. npujioi upoyua8any saHauiciuea. izvedeno od riječi stupar100. — JX. Historijsko-geo-grafski rječnik. 488. 4. ib. Poimenični popis. Iako dosta rijetko. Aličić. I 1412. 355. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat. 139. Mistorijsko-geografski rječnik. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 222. Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. fol. 15. Poimenični popis. JJecaHKa KoBaneBHh. I 1420. Kit. V. u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. S. 17. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. 14. da su nastanjena zidarima. 191. 130—131'. 68. 149—150'. fol. Filipović—R. 306—313. Filipović. Bilo je 11 98 fl. de foris 2. 6. 189. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. N. Štit (Sarajevo). Aličić. fl. — A. 192. Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna. S. Bobovac i Kraljeva Smješka. fol. 45. na više mjesta. kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea. Štitari. Kako je ranije rečeno. A. KoBaieBHh-KojHh. 100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. 208—209. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). 534. Aličić. Zagreb . — N. Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280. N. obućar na njemačkom. ib. Aličić. pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju. 312. Sarajevo). Lukar Potok. Štitar (Brod. Gašparević. S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune. Not. Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju. FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu. 545. Upor. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. istina slabijeg kvaliteta99. III. 429. Grnčar u Uskoplju. Filipović. 11. kao što su krojači. 162—163. Aličić. " P. Verena Han. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. Štitarevo (Hrtar). 16. 136 i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)94. •3 JI. koje se inače često sreće u gradskim. 212—213. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik). 599. za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi. Poimenični popis. fol. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. 99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. Filipović—R. rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee. — A. — Test. 68. dun•* R. sv. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. A. IV 1461. 24. IV 1441. isto. S. ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa. KoBaMeBHh. 22. isti. kožuhari i klobučari. Već 1455. godine u izvorima se pominje prezime Stuparić. Filipović—R. VII 1455. Lam. Gašparević.flpviiiTBa HcropHtiapa BHX. u ruševinama srednjovjekovnih gradova. i R. 8. Vlasi (I). 181—186. 111—113. Upor. JX. Štitarica. Beorpa« 1982. Poimenični popis. 98 HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići. KoBaHeBiih. — A. Gašparević. Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 523. Beograd 1972. 11. Balca-nica. 84 U defteru iz 1477. ib. S. — A. Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa. KoBaieBHh-KoJHh.zlatar". Poimenični popis. Historijsko-geografski rječnik. N. Mikolji. Filipović—R. naročito rudarskim naseljima102. KoBa^eBHh. CapajeBo 1959. IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea. to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee. KoBa^eBHh-KoJHh. 280—282. KoBaieBHh-KoJHfc. Upor. 191. S. 70. sin štitara. FO. "6 N. na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica. Upor. N. 195. godine pominju se sela: Štitovo. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata. Aličić. N. Klobučar i Kožarevo101. Popovu i Sokolu. IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU. Andelić. 304. 282. Hoce6Ha H3fla«>a CAHy. KoBa^cBHh. Seoski zlatari se pominju u Samoboru. fol. S. Gašparević. DXL. 67. 281. Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo. 208—212. fl. 137'. 138. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. Zenica 1969. 282. Poimenični popis. Historijsko-geografski rječnik. Radašin. Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim izvorima.

108 N. i to žitarice (pšenica. N. zemberendžijama. a bilo ih je vjerovatno još i više. Pored zanatlija. — N. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta107. Glasnik Muzeja Kosova. S. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. Filipović. tako i sa kontinentalnom klimom. Vukić. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. Dakle. Filipović—R. Eeorpafl 1965. Filipović. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. 199. XI (1971—72). krojač. fol. Aličić. 391. proso. 10< C. leguminoze (bob. 608 (selo Klobučarići). tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. VII. Hrabak. vinovu lozu. Upor. Osvrt na pitanje islamizacije. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija. 406. Aličić. Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća. I. sin kožuhara. Gašparević. Filipović. B. Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. 817. — A. C. klobučar. Aličić. JJouyHe u oojaiunena. 13. posebno na prostoru Hercegove zemlje. Lam. gl. krupnik i raž). Historijsko-geo grafski rječnik. zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva105. . 26. 3. puškarima i željezarima104. Poimenični popis.1858. grah. S. Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata. 489. de foris 5. naročito crni). Poimenični popis. kovačima. S. Poimenični popis. 137 derima. Danas ima više sela sa nazivom Stupari. sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. dobija se uvid u privredu sela. U defteru iz 1468/9. Poimenični popis. Upor. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom. 169. Pa ipak. Pored sitne stoke (ovce i koze). N. Gašparević. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. Vukač. A. 504. 23. na rijekama su podizani mlinovi. vinara i drugih108. Filipović—R. Historijsko-geografski rječnik. i N. — A. 559—601. i to kod Mrkonjić-Grada. Upor. 818. Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. 409. privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. trešnje. 509. nap. 69. a najviše iz ranih turskih izvora. isti. svirača. voće (orah. Naročito od sredine XIV vijeka. sin svečara. Rijeke su korištene za ribolov. gl. repa). kako u oblastima sa primorskom. 3. stolarima. crni i bijeli. Tuzle i Kladnja. 146. poput pčelara. i to raznih struka. 165. s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. 68. ječam. naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. V 1433. Ce/io. 107 Upor. povrće (luk. kruške i jabuke). "RiipKOBiih. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova. 101 Vukija. Tako je imala odlike autarhične privrede. V (3) nap. 7. Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu. nap. te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata. ribara. Na osnovu svega izloženog. industrijske biljke (lan). S. Aličić. karakteristične za feudalno društvo. Priština 1972. HoBaKOBHh.. gl. 268. kupus. 103 Rajko Sedlarić. Vlasi Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. A. zob. IV (3). a bilo je i ribnjaka. 88. iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. 585. 166—179. Vlasi. 87. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja. Upor. 14. Vlasenice. Isto 104 68. nap. nisu nikakva neagrama naselja109. 223.

ribara. Žur (Žurovići) — 1367. Gotovo u svim slučajevima. Maleševci — 13972. Uz imena tuženih. Vlahovići. Prijeraci — 1377. Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države3. 27. i 25. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači. Zlokruha — 1366. Vukmio. 76. fol. Predojević — 1356. — M. IX 1429. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. godine. <&HJiHnoBHh. Vragović — 1376. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune. Pošto su poznati nazivi katuna. Aličić. 579. svirač. naznačeno je kome katunu pripadaju. npr. U februaru 1382. Kresojević — 1379. bili Burmazi. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina.0- . Kada katun nosi puni naziv. Vlahovići — 1368. 257'. Perutinić — 1386. godine u Sarajevu poseban simpozijum. Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju. Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju. Ugarci — 1368. Drobnjaci. Kutlović — 1393. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena i prezimena njihovog starješine. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1. Maleševci i drugi. to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?).. pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. de foris 8. čak u kraj XIII vijeka. Radosav. Mirilović — 1366. navode se i imena vlaha svjedoka. Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. i to često u znatnom broju. koja je sada ušla u sastav Bosne. Poimenični popis 4. 82. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom. Plijeske — 1377. ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period.108 Tužba protiv Milivoja. CHMno3HJyM o cpefln. sin mlinara. to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. nap. čovjeka Radoslava Pavlovića. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. Plijeske. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. 138 tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad. knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. novembra 1961. godine pominje se Vukoslav Plešić. Tomić — 1369. opljačkali. S. kao što su. 1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24. na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu4. Ovakvih primjera ima još i više. Lam. On je bio knez. — A.

133. zapadno od Bileće. Maiuapyie. 162. 133. I. 67. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. isti. oapjKaH 24. 27. vlaške grupe su se često selile. oko Sarajeva. započeta još znatno ranije. H 25. godine. H0Bei«6pa 1961. 128—130. CapajeBO 1963. H0BeM6pa 1961. 139 Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine.oeeKoeHux Ka\uyna. Filipović. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune5. Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka7. 132—134. IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX. C. Naime. FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa. 130. CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped». Filipoviću. prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. 8 "B. 113. 6 JI. Identifikacija katuna je težak posao. odnosno vlaških grupa. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX. KoBa^eBHh.BJeKOBHOM KaTyHy. Tako teritorijalizacija vlaha. CapajeBO 1963. KoBaijeBHh. CpednoejeKosHu KauiyH. isti. U samoj kraljevoj zemlji. broj vlaških kuća iznosio je 6. započet u drugoj polovini XIV vijeka. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. može se odrediti njihova jačina. sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. U novom popisu iz 1477. 28. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. Osim manjeg dijela. Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu. I. 10 N. * N. 123—125. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih9. 127. 2 K. godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća. 5j21. vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama. Vlasi. 754 neoženjena i jedna udovica. ITeTpoBHh. Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih10. ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. upor. Istovremeno. što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku. CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV. 11 Prema N. Vlasi. 110—113. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi. 45—112. nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. Capajeso 1963. dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče. HoBaKOBHh. 9—14. Cejio. HOBeiviSpa 1961. kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića. oflp>KaH 24. te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju8. Filipović. U stvari. 192. Maiuapyie. . jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. već su izmiješani sa župskim stanovništvom. CpednosjeKoenu Kautyn. 133—134. nap. isti. CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy. Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena. 68. H 25. u predjelu Rudina. • O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. "BvptjeB. 163. a na zapadu. 3 Isto. TpH(J>yH0CKH. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX. IleTpoBHfc. o«p>KaH 24. 4 Isto. o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*. radi se o prelasku na djelimičnu ili punu sesilnost. druga po veličini skupina vlaha. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna. II. II. od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. Ti. Pored toga. H 25. u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. Filipović. 7 J. 67.877 kuća.

254. 602. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. Goduni. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara. 377. S. Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima. A.)13. Aličić. <Ł>. 163. 113. Nenkovci. Filipović. Mon. Aličić Poimenični popis. F3M. 159—160. LXXIII. pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima". a stočari „vlasima". Vlasi. 140 Donji Vlasi. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. 150—159. Po imenični popis. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka. XVII. Mataruge. 17 N. B. Filipović. VII. 156—158. — J. stolačkom i bilećkom kraju. S. Ta«Hh. a. 1—2. Upor. Vlasi. 12. U povelji kojom Juraj. 161. B. sin Hrvojevog brata Vojslava. Mirilovići.oeeKomux enauiKux KaiuyHa. daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve. ro/j. U Dubrovniku su pravili razliku. 168 itd. Humu. Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena. HCTOPHJCKH 3anncH. Pocrnje. 16 F. i to prvo u vezi sa toponimima. T>yp^eB. između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje. Diskusija: 152. KB. THTorpaA 1960. CKA. ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi12. zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških. Bile su smještene u ljubinskom. I. VIII 1434. Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi. Iza ove skupine slijede vlasi Banjani. Bančići. HCTOPHJCKH 3anHCH. CapajeBO 1956. 150. — A. Poimenični popis. Boluni i Hrabreni)." Vlashi et Bosgnani". Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. dyčpoeaHKe peuy6jiuKe. Sarajevo 1983. U popisu iz 1477. S. Krički i vlasi Heraka Vraneša. 1905. I. Xpa6aK. 110. Radovi ANUBiH. 26—161. Drobljaci. Miklosich. Iluea. 3—20. 12 N. Još se u XVII vijeku u Hercegovini. GZM. 17. CB. Kajer i V. Mostaru. 26—161. Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine 141 . Alićić. Maiuapyie. XIII. O značenju ovih pojmova upor. S. THTorpa« 1972. zatim vlasi Zupci. 158. nap. Tpn4>yHOCKH. Radovi ANUBiH. Listine Stefana Tomaša. 29— 38. J. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku. nap. BnarojeBHh. 33. Poimenični popis. Primilovići. O. 11 P. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. A. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17.Vlasi. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh. vlasi u nahiji Mileševo. 141. CB. I. U ovoj. I. Predojevići. Horojevići. IleTpoBHii. Vlasi. 18 N. druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima18. 159. Beorpafl 1971. 609—611. 1. Upor. "B. IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. Riđani itd. Kamini i kanun-name. XI. KH>. O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. 331. pripadali srpskoj državi. LXXIII. FlucMa u yuyiucuiea. zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj. Serbica. 13 N. XVII.. Filipović. Vuletić-Vukasović. stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18. B. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka. reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn. pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovništva15. Aličić. Filipović. 605. u blizini Jajca14. 27—31. Beorpafl 1935. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima. Sarajevo 1983. XXIX.. većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička. Vlahovići. odnosno Humska zemlja. sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi. I. A. ioduue.

H. B. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. Upor. i T>ypf)uu. Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". odnosno katune. 11—13. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari. 95. karakterističan za sjedilačko stanovništvo. na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. 36. Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena. III. La culture materielle des Balkans. godinu21. na više mjesta. 70. kako to pokazuju dubrovački izvori. A. 68. LXXIII. 165—182. isti.živjele su stočarskim životom. Tako su ove vunene prerađevine. JX. 138. Han. My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH. Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe19. Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. Još prije dolaska Turaka. Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. S. 359—365. 22 V. Poimenični popis. nap. Upor. J. Đurđev. 188—192. 20 B. 6. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419. ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. <J>. I. Upor. 36opHHK. . Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina". <I>HJiHnoBHh. naročito u plodnim krajevima. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. 79—88. ITpHJenojbe 1976. Porez na sitnu stoku. KocMau. Beorpa« 1972—73. Radovi ANUBiH. Katuni plave župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu. Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju. flHrah-KHeweBHfc TKanune. godine. Sarajevo 1983. IX-1. godine popisani su u džemate. to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. Filipović Vlasi. XV. 16—17.a Ileuipoeuh. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). organizovane u svoje katune. u defteru iz 1477. I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. ista. 13. Naime. 18. ista. bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22. 1426). Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće. nap. što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. 169. 85—87. Aličić. Đurđev. Poimenični popis. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". A. Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama. ista. 71. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina. H. 139. 4. Hadžibegić. 19 34. TpH(J>yHOCKH. Godišnjak Društva istoričara BiH. Beorpafl 1979. 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa. 135. inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha. kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna. CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha. IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy. 5. Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede20. Sarajevo 1966. 21 N. 142 Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. gl. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. VII (2). naročito u prvoj polovini XV vijeka. Aličić. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru domaće radinosti. Značaj podataka o vlasima. na više mjesta.

Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima29. 18. Voje. najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka27. ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. de foris. 88—92. 125. 79.. 190. razne prerađevine od vune28. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. 20.. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi. ib. Stalni kontakti sa trgovcima. pa i kralja. te su tako dolazili do plemenitih metala... 26 Div. Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. flHHHh. vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. 67. 189. Han. 11. Mihač. La culture materielle des Balkans. pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta. 24. Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. ib. sin češljara. godine za više vlaha označeno je da su kovači. Not. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika. 28 V. 16'. Pominju se takođe sedlari i klobučari. 90.. Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". 20. 69. XI 1436. sklapaju zajednička trgovačka društva. od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naušnice izrađene . U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca. Deb. — A.ad modum vlachorum") i. La culture materielle des Balkans. tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača. Han. Upor. Vlasi su se sada. Dinić-Knežević. 23. Lam. mesara. 23 24 143 Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku. vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini. VI 1324. 84. 28. 248. 36. 23. — Isto. Pored zlatarstva. lako pokretni na svojim konjima. Not. što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32. na više mjesta. 29 I. bačvara. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva. 12. La culture materielle des Balkans. sedlara i klobučara. V. 269. 3. Han. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni31. Aličić. Deb. fol. a sa Dubrovčanima. nap. kao i iznos njihovih zaduženja. stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost. VIII 1447. Između ostalog. 24. 22. Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom. S. Vukša. 187. II 1464. fol. fol. 3. X 1318. sin češljarice. 27 M. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta- . Učešće Vlaha u preradi vune. 41. ib. a pominju se češljari i češljarice26. 29. 29. 17. 103. — M. fol. II 1444. počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. presretali i pljačkali karavane. 187—189. fol. kao što je već ranije rečeno. XII 1413. Ljubljana 1977. U defteru iz 1477. — Isto. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima.Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. fol. 115. 120. 161—164. 190. My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna. One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice . pored soli. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine. stoka i stočarski proizvodi. 3. Not. fol. U stvari. Zgodovinski časopis. V 1318. te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju.ad usum Vlachorum"25. 206'. fol. 31. kao i ranije. fol. 3. 4. V 1320. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). 25 V. znatno veći nego ranije u XIV vijeku 30. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna. Poimenični popis.

Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. već je ranije ukazano. 33 Popis iz 1477. 84. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih. Poimenični popis. I 1445. 13. IleTpoBHh. Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33. 155—156 (A. godine sadrži „vlaški zakon". Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna". Aličić. da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. „šćona" od njemačke riječi „stollen". 23. Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine. Sent. Sarajevo 1983. Kovačević-Kojić. upravo od dvadesetih godina XV vijeka. Tako. Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum. Na osnovu svega izloženog. Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. Svrdlovac itd. IleTpoBHh. S. maglajskih vlaha) upor. na primjer. Ipak. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". 144 V. 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića. troske od iskopane rude i tome slično.novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne. da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. Radovi ANUBiH. a označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda). GRADSKA PRIVREDA 1. — "B. 132. može se reći. na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac. LXXIII. 82. pars). 51. 124. TiHpKOBHh. C. "B. Desanka Kovačević-Kojić. 106. te se na osnovu njega doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. 173. 160. Diskusija. 465—475. TivpfjeB. Xepifei CiuecfiaH. Međutim. kao stare rudarske jame. 79—84. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova. 32 D. podizane su u blizini rudnika. Poznato je da su se kod nas. 161—164. Hoeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua. — A. započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha. rudnici dijelili na dijelove (dio. 172. Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti. uz rječice . kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka. XI 1973). u završnim razmatranjima o privredi sela. TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale. 13—16. fol. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo. carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. Canc. Maiuapyie. 4. — B. 103. Učešće vlaha. Isto tako. Da bi se smanjili troškovi transporta. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Handžić).). 30 31 Isto.

Voje. S obzirom na to da su bili malobrojni. B. unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. Zagreb 1977. S. Fojnici i Ostružnici. To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia". Zgodovinski časopis. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću. Neki lokaliteti. 2—7. 145—147. Sasi i Dubrovčani. potrebne za topljenje rude. 37—59. Acta historico-oeconomica Jugoslaviae. KoBaieBHh-KoJHh. Tri godine docnije. Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuuayuju. Xpa5aK. kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. sastavnog dijela topionice. Voda je okretala veliko kolo mlina. FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. tucanje rude. nastojao da dođe do bosanskih rudara. 32. 133—141. a s kola se prenosila snaga na mjehove. godine. i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju.i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". XXI—XXVII. Zagreb 1979. Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice. Mlin . a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi3. 152—155. 36—37. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. upućujući. kao Šaška rupa. tokom 1452. koja se sreće u dubrovačkim izvorima. Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima). Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. 2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama. 6/1979. roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX. kao i u Veneciji1. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske. — A. radi raspirivanja vatre. na primjer. Ćirković. O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori. tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. Ljubljana 1978. Dubrovčani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. u nekoliko navrata. O mjerama u rudarstvu: S. 8. Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2. kao i rudarske jame. nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. kola su. Kovačević. inače je gubio pravo na njih. Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika. 1 D. iskorištavana kolektivno. godine. kao samostalno postrojenje. kod Dusine. CapajeBO 1976. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim . Handžić. tj. JX. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5. Prema tome. Ćirković. nahije Visoko. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku. Vremenom su se sve više stručno usavršavali. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti. kao. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja. 145 U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci. i za druge rudarske poslove. čak. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal. vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. Inače. Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte. Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed.e takođe koristio. Sasa je takođe bilo u Srebrenici. I. selo Sasi kod Višegrada. Rudnici u Bosni. vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su boravili. sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. Zbornik Historijskog zavoda JAZU. podijeljena na dijelove. u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija. 59—60. svaki na svoj način.

I. Ćirković. Fojnici i Kreševu. koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka. a potom se bavili njenim topljenjem. od 1430. najskuplja plava boja12. jedna vrsta rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku. i to samo rudnika srebra (Srebrenica. opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika. a zatim po količini rada. Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika. i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala. koji su ulagali novac u kupovinu rude. istučene i oprane. 9—10. složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi. 19. » Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. 8 1 A. valturka u Srebrenici.testamentima6. Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike. To je. To je stvaralo nove. Saski zakoni u turskoj verziji. 7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena. Deževica). Ćirković. oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari. 3a uctuopujy pydapciuea. — S. — S. Po imenu je poznato više topioničara. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra. Fojnica. * Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove. u stvari. Najsloženiji je bio treći način. 147—14?. kao i savremeni dubrovački izvori. Handžić. plakali). što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. 1—27. Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova. JJ. sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda. mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici10. Kao što je već ranije navedeno. flHHHh. od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. Dakle. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti". Kreševo. D. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike. Kovačević. pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta 146 . Dubrovčani kao preduzetnici. 149—152. Pored već poznatih. kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci". Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške tehnike. Rudnici u Bosni. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. o odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. koji su se nazivali „gvarci"8. hutmani. u stvari. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Inače. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe. Dubrovčani kao preduzetnici.. 17. koja je započela još sredinom XIV vijeka. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje.

u stvari. 152—157. Rudnici u Bosni. Ilpeau. 140. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima. CapajeBo 1983. Kovačević. » Navešćemo. 96. 149—152. koji su 1434. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16. suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo. Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice. C. do 1428. neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. Sarajevo 1954. Kovačević. zabilježio je da je Bosna. Dubrovački ili bosanski azur. Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy. treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca. a drugi da je to materija biljnog porijekla. B. čiji tačan obim nije moguće ustanoviti. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. u području Olova. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje17. 146. 12. Handžić. koji je služio za bojenje tkanina. naročito u gradovima. velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). primjera radi. godinu. — H. nakita. onda su ti iznosi mnogo veći. odnosno 5. NS IX. 145. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro. Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iioueiuKa XVII ciuoMha. KoBa^eBiih-Kojuh. 14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc. Eeorpafl 1967. FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX. 30—31. impresioniran onim što je vidio. Selo Varci.67 tona. 306—307. Dubrovčani. IIoce6Ha H3«aH>a CAHY. 138. U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša. TaTorpafl 1955. Hrabak. Dubrovčani kao preduzetnici. bili su . uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. HCTOPHCKH 3anHcn. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. bar tridesetih godina XV vijeka. u Srbiji i Bosni. već se o tome može dobiti samo približna predstava. u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18.672 kg srebra. 10 S. Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra. može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra. 12 B. crvac. 1—2. Čak i ostalo stanovništvo.proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. Proizvodnja bakra. rudnik srebra i zlata. u vremenu od 1426.H. * Isto. koja je sačuvana samo za 1422. rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. GZM. Eeorpafl 1952. " D. Na osnovu nekih orijentacionih cifara. Xepuei Ciue$a. u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Pljevalja. 22. "RiipKOBHh. 33—41. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika. BoHCHh. 22—25. Pa^oj^Hh. kretala najmanje od dvije do tri tone15. Kao prvo. od tridesetih godina XV vijeka13. 248—252. kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5. 117—118. samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. godine. 147 Turski hroničar Dursun-beg. koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu. 3. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. odnosno 195 kg srebra. Pa i pored toga. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez). ostavila je traga u pisanim izvorima20. odnosno biljna vaš. u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa. 3orpacp. u stvari. Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2. 142. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima. Xpa6aK. kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu14. uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu. kao što su braća Kabužići. I pored pretjerivanja ovog hroničara. Bilo ga je u Kreševu. iako malih razmjera. C. D. 97. Podaci o bosanskom zlatu. a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre. O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU. u XIV i XV vijeku. može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu. — A. 9 D. Ćirković. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Kovačević. Podijeljena su mišljenja šta je. rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee. Dakle. R. 137.

Krekić. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. izgleda. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova. Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac. Ovu trgovinu. 22 Upor. Ćirković. Band 2. I. i fl. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21. " S. A. nije bio rentabilan za trgovinu. Upor. J rjiacHHK. B. isti. Čak su neki. XIII. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrovčana2 7. 21 D. 19—21. Kovačević. 148 O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja. 1-2. ipak. Isto tako. 117. O izvozu u XIV vijeku upor. 289—310. KpBaqeBnh-KoJHh. Prilozi Instituta za istoriju. Voje. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude. 51—52. KoBaieBHh-KojHh. 31. 118—120. O pydapcxoj upoiusodnu. Tako je 1403.opljačkani u Konjicu. Handžić. a isticali su se svojom 11 D. 117. vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26. Sarajevo 1963. kao i ostale kabaste robe. očito. — R. KoBaieBHfe-KoJHh. Sarajevo 1977. pa time i samu proizvodnju olova. intenzivniju podjelu rada.. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom. Bilo je još i znatno većih isporuka. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. dalje angažovanje ljudstva. natovarenih olovnom rudom. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno. približno oko. Tlpobaja upou3»oda. Handžić. Precious Metals in the Age of Expansion. The prođuction. JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU. Hrabak. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. iz S. 91—97. 17 C. koji često dostiže više desetina tona. O pydapcKoj upouaodmi. The Prođuction ojGold. i A. 53. . Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine. koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. odnosno na osnovu sultanovih prihoda. bila vrlo napredna rudarska mesta25. Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century. u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. I. O pydapcKoj upouisodnu. The Production. ali su. 11. Na osnovu deftera iz 1489. 47. Kovačević. Rudnici u Bosni. " S. zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika. godine. R. Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca. 67—70. TiHpKOBHh. Izvoz gvozda. 37—59. Stuttgart 1981. Ćirković. Kovačević. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je. Bosenski svinec. Ćirković. 116—117. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. " ff. XIII. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka. 119—121. Rudnici u Bosni. Upor. i to. neznatna. Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v. nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje 22. 17. Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte. 65— 67. Voje. vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova 23. Godišnjak Društva istoričara BiH. 17. O pydapcKoj upouseodibu. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. tri vagona. B. Beorpaa 1976. Zore BokSić. već krajem tridesetih godina XV vijeka. Bosenski svinec. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi. osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. nap. 40 D.). jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti. Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. KoBaHeBHh-KojHh. 53—54. poput Čajniča.

KH». 34—38. 31 Isti. KoBaueBHh-Kojah. flecaHKa Kosa^etih. u upotrebi je najviše bio dubrovački novac. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Sarajevo 1981. Not. 70. " A. 271—278. Međutim. sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta. Poznato je da je u Srebrenici. de foris. I. 33 JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX. " Upor. de foris. JJ. iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. 2T P. 14. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno. 149 veličinom28. 123'. 3a uciuopujy pydapciuea. 269—276. GZM. Test. 14. Truhelka. kao i dubrovački. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38. Lam. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara33. 26. KoBa^eBHh.84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak. 31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem. XXVIII—XXX. 69. 31 M. Živković. CpeMCKH KapjioBUH 1924. a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa31. trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. Novci bosanskih banovai kraljeva. O pydapcKojupou3eodwu.4. 32. I. Nalaz bosanskih novaca. i to iz XIV vijeka: JX.190. slobodno kolati po Bosni. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35. nastojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. godine za vrijeme despota Stefana. Sarajevo 1979. Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca. PemeTap. KoBa^eBHh-Kojnh. Sarajevo 1905. " Ć. godine. u ljeto 1446. GDI BiH. fol. 47. Handžić. gl. 51. 172'. Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića. IV 1451. nap. denarii regis bossine itd. kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države. IV. III 1449.. u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici. fol. CapajeBo 1952. Kovačević. Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK . već u drugoj polovini XIV vijeka. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa. sve do pada bosanske države. pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. fol. 22. I. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka. Tvrtko JI Tvrtković. Obnovljena je sredinom 1417. U svojini poveljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac. 80. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni. Not. Rudnici u Bosni. bila kovnica bosanskih vladara. 115—116. LV. na primjer. 34 D. XVII. 63. VI 1449. 48'. obreten kod Ribiča. III.) često se po-minje u izvorima. 19. kao. 17. Sarajevo 1943. 77—78. Inače. " Div. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. X 1439. 24. JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea. 257. Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici32. 246—247. 80—81. 23. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. nap. 281—291. novembra 1461. 172. i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u Bosni30. Lam. IloceSHa H3flaH>a CKAHY. 80 JI. Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi. isti. 1. 1. ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. 48. 16. Pa i pored svega toga. 156. 52. JlHHHh. U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. 36 D. postojala kovnica novca. Novac označen kao kraljev (grossi di Re. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. Kovačević. 22. 188—189. Rengjeo. fol. GZM. FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee.

Sarajevo 1965. Godišnjak Društva istoričara BiH. Čak i o dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to. Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani. zbog njenog značaja. XIII. 206. M. koje nije imalo nikakvih primjesa. • Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. Sa crvcem. vol. Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku.. ipak. Terza Serie. O pydapcKoj upou38odH>u. najčešće se pominje pliko srebro. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Španiju. B. npodaja upounoba.150 2. 116 — 117: B. XVI. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik. moglo očekivati. — Desanka Kovačević-Kojić. Aleksandriju. 4 M. Siciliju. srebro odlazilo na Zapad. a zatim i fino srebro. Archivio Storico per le Province Napoletane. manje u odnosu na XIV vijek'. XIV. Tako su. 67—70. 1 D. ali. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. Lapis lazuli. mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik. • D. Bosanski svinec. posredstvom Dubrovčana. Historijski zbornik. na primjer. a išlo je čak u Tursku. 3 Upor. na prekomorska tržišta. od koga se dobijao ultramarin. ali takođe i preko Venecije. a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku2. u južnu Italiju. Međutim. nap. KoBa^eBHh. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva. // regno di Napoli. najskupocjenija plava boja. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim brodovima. KoBaieBHh-Ko-jnh. Balcanica (u štampi). 151 Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju. gl. fl. 38. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana. Ekonomske veze i kulturni uticaji. a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju. Toskanu (Firenca. 118—121.npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea. Kovačević-Kojić. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone. Čak je 1413. M. Spremić. Kovačević. u manjim količinama. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. 37—38. 5 Desanka Kovačević-Kojić. ipak. i pored slobodne trgovine srebrom. koji neki smatraju rudom. 167—170. Grčku. D. 27—28. str. bilo je drugačije. 61— 65. a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika5. Ekonomske veze i kulturni uticaji. I. nije se izvozio na veliko. 170—172. Takođe treba voditi računa da su. JJ. te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona6. taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. već je ranije. Desanka Kovačević-Kojić. 15—18. Voje. 37—59. ali. Xpa5aK. 131. gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 1961. i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce). Napoli 1975. u Pezaro. preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. Trgovci razlikuju dvije vrste olova. Kovačević. Xpa5aK. da se radilo o tonama. Svakako da je. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje. Šunjić. jer je to bio rijedak mineral. V (1). a zatim u Veneciju. prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. O pydapcKoj upou3sodnu. Siriju i ostale mediteranske zemlje. Što se tiče vrsta srebra. koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. 124. 203—212. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku. Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima. Spremić. Prato). u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano. . II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico.

U martu 1463. prerađen vosak). i to razni srebrni predmeti (posude. • D. a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju. Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka.Kovačević. borova smola pa. D. godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. 175—176.000 dukata. 112—132. jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti. mamuze). prstenovi. transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. Xpa6aK. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. — Div. kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine). naročito Veneciju. XpaSaK. te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9. nap. Isto tako zlatarski proizvodi. naročito konji. 172. pored Dubrovčana. pa čak i 60 tovara. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. E. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome. Kamin Cutouapciueo. Kovačević. 8 Za crvac upor. Rimini. 173—175. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim. I pored razvijenog ovčarstva. 11. Pominju se takode kože divljači 7 D. još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka. 13. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. 11. dabrova i lisica)11. 133. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist. kao što je med. Canc. na obali Jadranskog mora. Urbino i druge talijanske gradove. 25. 152 (zcčeva. III 1463. Bosansko željezo se nije izvozilo. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade. V (1). Izvoz koža. a naročito u Pezaro. i to u Veneciju i Apuliju. glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju. gl. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena. Ankonu i druge gradove Marke. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. žito. drvna grada. Kovačević. već u pojedina mjesta u oblasti Marke. znatan već od druge polovine XIV vijeka. koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. izrađeni na bosanski način. mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. Za razliku od srebra. nap. fol. do 1433. npodaja upomeoda 71. upor. Kovačević. KoBaMeBHh-KoJHh. uslijedili . J\. čuveno po svojim sajmovima. 143—153. Predmet trgovine su bile i svinje. 99. kuna. P. i to prvenstveno u Dubrovnik. to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. kupuju i trgovci iz Italije. zbog tadašnjih slabih puteva. Rimini i ostale gradove Marke13. jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta. D. nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m14. IV (2). O trgovini stokom nema mnogo podataka. Fano. E. jedncm prilikom i svila12.pa čak i u Alek-sandriju8. Prilozi. 65-67. 173. Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. Pojedine isporuke broje 15. gl. čak. koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. s obzirom na to da u srednjem vijeku. Šunjić. Pored sirovina. 71. koje. te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima10. Tlpodaja upomeoda. i to u Fermo. izvoz bosanske vune bio je sasvim mali. zatim u Ankonu. 10 M. Trgovina u srednjovjekovnojBosni. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce.

359—366. 26. Trogir. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva.. Le Marche e l'Adriatico orientale: economia. pa čak i 472 tovara. Vo j e. te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. anno 82° (1977). Canc. fol. 263—264. zabranili trgovinu robljem15. GZM. 153 uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa17. TkamiHe. Grčka) sa kojih se so dobavlja. nuova serie. Xuciuopi<ja Eocue. 1980. služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. 57. 247. Šunjić. Pored Dubrovnika. — Div. vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli. i to ponekad desetak i više tovara odjedanput. Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja. Canc. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100. Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova. F. kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu. pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. Valona. Kovačević. doduše. Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama. :— M. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka. 127. 3—4. Ancona 1978. 176. 13 I. Sarajevo. 19. I. JI. koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti. Atti e memoric. 222'. — B. Trgovina bosanskim robljem. Međutim. Pa ipak. Kovačević. Sarajevo 1900. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama. XII. a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana. Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. Gestrin. pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. 34. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal. 12 D. od davnina bilo slanih naslaga. čiji je značaj vremenom sve više rastao. odlukom iz 1416. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. 11—24. "B. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 25. pa i velikaša. 175—176. godine. Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. IleTpoBHh. "RopoBHh. 576. a povećava se i obim samog uvoza. bila prisiljena da se snabdijeva . 16 U Bosni je. 14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice. JIČ. (Italija. VI 1443. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. Nešto o bosanskim solanama. zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima. 126.su i protesti bosanskih vladara. grubo platno. poznatog demaćeg tržišta solju. Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. Radovi Filozofskog fakulteta. Kolika je bila vrijednost soli. Vinaver. da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha. 230. V 1403. J^HHiih-KneH<eBHh. Oni su 11 D. uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar. cultura dal XIII secolo al primo ottocento. svi pokušaji Tvrtka I. ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. Proširuje se broj stranih tržišta. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Šibenik. Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju. — Div. 242. Raša. Truhelka. Beorpa« 1940. societa. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. 15 V. Ć. Split. zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. Iloce6Ha H3flaH>a CAHy. Pag. 346—348. II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo. fol. 271. Najzad su Dubrovčani. 1963.

čuvenog tekstilnog centra. 154 Preko Dubrovnika. Archivio storico italiano. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje21. dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. D. IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika. Verone. Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog . sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. Bočne u XepueioeuHe. Kovačević. Đ Petrović. 19 D. 13. te se žale da njihove tkanine.sa stranih tržišta. Ekonomske veze i kulturni uticaji. La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta đel XV secolo. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Bepena XaH. u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. Kovačević.. Mirjana Popović. tkanine. Firence. posebno iz Prata. 36opHHK. a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase. iako jeftinije. Mantove. 131. Beorpa«. dijelovi konjske opreme. zatim vino u bačvama. sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje. makaze. Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise 18 17 du XIV" au XVIe siicle. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje. Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre. sapuni. Dubrovačko oružje u XIV veku. njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani. kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova. narandže. 138—144. biber. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika. IIoceSHa H3ŁaH. Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). 177—179. kao i u ostalim evropskim gradovima. i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. D. 193—194. U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova. Uvoz mrčarija. ali i sredstva da ih zadovolji.a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT. 180—184. Eeorpafl 1981. šunjić. 20 BepeHaXaH. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem. 510—518. ogledala. Anno CXVII. igle. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. i to: Vičence. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko. Beograd 1976. Verena Han. Tako se u bosanskim. srebrni predmeti. slatkiši. 161—162. predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede. 83—88. M. kako to tvrde Mlečani. To je razno oružje i oruđe. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda. 183—184. perle i drago kamenje. Dubrovačke tkanine. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni. češljevi itd. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. 7—30. Kovačević-Kojić. Prilozi. Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva. pojasevi raznih vrsta i vrijednosti. ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. razno bakarno posuđe. Pored uvoza. 41—42. hartija. 129. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe. D. Marka. KoBaneBHh-KoJHh. 1969. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita. JI. Liege 1975. prodavala raznovrsna i često vrlo skupocjena roba. dobavljaju se još i posebno. uglavnom iz Dubrovnika. Isto tako. naročito Venecije. šafran. Prema kazivanju samih Dubrovčana. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske. 1959. Kovačević. naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20. pa i bosansko tržište. 125.

. to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro. D. B. na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. ukoliko su bili plovni. 23 Upor. S. Istovremeno. bio je poznat pod imenom „via Drine" ili . Balcanica. U isto vrijeme. Prema tome. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama22. Pored Sicilije. Ipak. Kovačević-Kojić. Povećava se i broj stranih tržišta. Rimini. kao što su: srebro. A City betvveen East and West. XIII—XIV. zahvaljujući 21 Uzimajući u obzir dubrovačke. Fano. npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena. Ankona. — U. Firence i Prata. 1971. Gestrin. kao i u ostaloj zapadnoj Evropi. KoBa^eBHh-KojHh. olovo. Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova.via Coze". Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro e Cinquecento. u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje. dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje. 101—102. Venezia e il Levante fino al sec. posebno Venecije. V iconomie naturelle et la production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie. naročito srebru. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka. Dubrovnik in the 14* and 15"1 centuries. trgovački bilans srednjovjekovne Bosne. 22 J. bio je pozitivan24. Ragusa e le popolazioni serbo-croate. što podstiče povećanje uvoza. Ekonomske veze i kulturni uticaji. može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. Kova čević-Kojić. godine. Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche. Florence 1973.poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. Beograd 1982—1983. porasle potrebe za sirovinama. u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala.. Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima. izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne. 192—199. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka. koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. Olschki. kao i rane turske izvore. VIII. nap. Apulije. 155 rudarskim proizvodima. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede23. Taflnh. U stvari. Eeorpa« 1964. Ipak. iako su korišteni i riječni tokovi. obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa. 399. koje je mogla da pruži bosanska privreda. F. I. Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. Dakle. dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa. B. 22. vol. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. Fermo. to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. 45—56. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske. Krekić. kako izvozne tako i uvozne trgovine. 43. Rapporti econonttd di Venezia. Međutim. 516—536. Oklahoma 1972. koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu. i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije. Le relazioni fra Venezia. kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije. Prvi. a drugi . D. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. XV. vosak i kože. Krekić..

brodarina za prelaz preko rijeka. a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce.he. kao što je. jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva.dolinom Neretve. Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj. koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda. 519—539. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. i to na prodatu količinu robe. J. godine. Prenos robe obavljao se konjima. trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima. naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih . neka vrsta kraljevih činovnika. 156 čani su bili zakupci carina u raznim mjestima. Za ove zemlje. garantno pismo. Inače su bosanski vladari. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe. carinik je po svom položaju stajao iza župana. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana25. 119—145. 165—186. a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. na primjer. novembra 1461. Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. Dubrovčani su. slično kao i na Zapadu. a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. kao i feudalci. trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima. i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti27. prije izlaska iz zemlje. Tokom XV vijeka. JjHHHh. Tek na posljednjem trgu. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina. i to najčešće Dubrovčanima. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. TaflHh. Pored carina. 25 M. da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. JJy6poeHUK u cpucKe seM. često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca. sve do pada bosanske države. već na trgovima na kojima je roba prodavana. imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28. posebnom poveljcm od 25. jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje. naročito za srpsku državu. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila. u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. sa svoje strane. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević. JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa. Bosanski feudalci. a ispred globara. Kovačević. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina. zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum). Dubrov" D. Kao vješti trgovci. Na trgovinski promet su se plaćale carine. u obliku raznih dažbina. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne. Konj je bio glavno prenosno sredstvo. Više njih je po imenu poznato 29. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas. carina je naplaćivana na svu preostalu robu. a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana. čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu.

30 D. Kovačević. izjavljuju da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata. — D. napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. CTojaHOBHh. 44—48. koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari. poslije smrti Tvrtka I. ove dažbine se znatno povećavaju. kao i upadi turskih trupa. 66 itd. nije ostao usamljen. prilikom dolaksa na prijesto. br. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. KoBa^eBHh. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. doduše. 3. bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje. Kovačević. Kovačević. 740. I. ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. CnoMeHHK CAHY. Već 15. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. 140—143. U prvoj polovini XV vijeka. Tvrtko je. — M. tadbe i od svake zlobe i sile. Ivaniš Pavlović 1442. Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. 1/2. — Tloaejbe u iiiKMa. potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. u svečanoj povelji. Petar i knez v Nikola Pavlović 1454. Jamrah. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441. 163—164. vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. M. 32 D. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele. krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter. 31 Vlasi. Njegov slučaj . — M. Upor. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima. Eeorpafl 1948. pljačke su postajale sve učestalije. 142. a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa. *• JI. vojvoda Stjepan 1454. br. koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 3a ucuiopujy pydapcuisa. bosanski vladari su. 229—248. 83. 19 Jb. 161—164. I/l. 157 Međutim. godine Radič . i 1461. već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. flHHHh. JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna. koju poslije svoga krunisanja 1378. Česte pljačke trgovaca. unutrašnji nemiri. flHHHh. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije. 93 nap. izdaje Dubrovčanima. sa malim izuzecima. M. maja 1391. 3a uciuopujy pydapcuiea. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante.feudalaca. XCVII. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. JJHHHII. I. godine38. jer su se zaključivali na istim osnovama. Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934. u prvoj polovini XV vijeka. 62. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige. godine). npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna. Cuiape cpume uoae&e u uucMa. ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene31. M. kao i ugovori u . preko svojih posebnih predstavnika. između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše. I pored zvaničnih garancija. Tpi Rpujeea. 1—6. Upor.

na koje se žale dubrovački i trgovci. kao i ostale strane trgovce. ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike. koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne. Tako je u istoriji dubrovačkobosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi. što je dovodilo do prekida trgovine. U svakom slučaju. k Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima. za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena.v između Dubrovnika i bosanskog kralja. Inače za dubrovačke. jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa. bilo je izuzetno važno što. čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana34. posebno sa svakim dijelom bosanske države. Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. Jedino. '. U dubro1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate". srebro koje se . iz poli- § tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu. nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35.

25—42. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine. I. godine. Tlose/be u UUCMO. navodi da je Lukša Benvenutić. godine i tri stotine. Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice. Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37. kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. D. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38. 48—51. 49—50. Isto tako. Dusini i Kreševu. 77—78. kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obezbijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu.Hamih. A. nastoji da sprovede u Srebre nici. Isto. Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu. Zbog zloupotreba. slično despotu Stefanu Lazareviću. godine. 3a ucwopujy pydapcuiea. a 1431. 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe. prilikom jednog spora. poveljom od 23. Beorpa« 1983. novembra 1461. Bilo . broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. . dodatak. 158 Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni. M. udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. 1432. 1/2. 105. — IJoee/be u itucjua. Deževici. Kovačević. Već se 1372. str. BecejiHHOBHh. 481. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina39. Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. 36 M. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici. HCTO-PHJCKH rnacHHK.izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. 37 D. I. flHHHh. godine). koje nisu bile rijetke. II 1449. 3. to jest na same rudnike. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 31 33 Kovačević. ovaj iznos često prelazi dvije stotine. i 1435. a iz Zvornika u Srebrenicu. Srebrenica. Sa izuzetkom 1428. 1/2 br. imala je još daleko veću i jaču koloniju. od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja. 740. Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. Najintenzivnija je bila 1434. 52—103. 1—2. tada carinik u Srebrenici. 3a ucuiopujy pydapciuea I. jedan od najvećih rudnika Balkana. Štaviše. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.

mrčarije i zanatske proizvode. Osim u Foči. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu. tkanina. počevši od prehrambenih artikala. vodeći računa o potrebama potrošača. (Consilium m/nus) za ove godine. u Drijevima. preduzetnici u rudarstvu. 261— 262. Srbije ili Ugarske. a 1428. nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana. bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40. . Zvornik. a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti. pa i njihov boravak. Tako. 39 Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća. gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu. pa najmanjem mjestu. po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. 1426. 19—35. XVIII. Isti slučaj je sa Višegradom. dvadeset i više godina. vosak. Sarajevo 1970. kože. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. bosanska gradska naselja. ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. a uvozili so. Godišnjak Društva istoričara BiH. Desanka Kovačević-Kojić. Kovačević-Kojić. godine (ukupno 95). Međutim. godine. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini. što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52). U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba. iako je bilo živo trgovačko mjesto. Međutim. godine nalazilo preko stotinu. kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne. poslije srpskih. ali u prvom redu trgovci. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije. u prvoj polovini XV vijeka. Prema tome. Trgujući u Bosni deset. iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju. Kovačević. U Zvorniku se 1425. — D. Na jugu bosanske države. pa do 1448.ih je već od 1402. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom. suho maso. carinici. sir i med. ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države. koje su uslovljavale njihovu trgovinu. zakupci ili vlasnici rudnika. tkanine. ministri finansija bosanskih vladara. i 1427. — D. susreću dubrovački trgovci. a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). KoBaMeBHh-KoJHh. dvije stotine trideset osam Dubrovčana. 66—75. do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro. — Upor. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. kada dolazi do 38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao. čak. Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom41. imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta. sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti. državni funkcioneri ili. Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu. 159— 164. Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom. ali se češće nalaze tek od 1422. FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee. jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. 159 naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine. godine. čak. J\.

Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode. bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke15. 48 D. Čremošnik. Međutim. godine poručila bosanskom kralju da preduzme potrebne mjere. čak. poveljom koju je izdao u Visokom 1422. XXXVI. Kovačević. Popović. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno. dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja. 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. Ova povelja je. onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. 231—234. JX. " G. Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee. Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji. 1974. 1924. 215—222. Kada se sve ovo ima u vidu. Naša trgovačka društva u srednjem veku.Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima. pa je njegov vazal. KoBa^JeBHh-KoJHh. kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa4*. i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. M. Barani. JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa. kao Ostoja. Voj e. ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije. J\. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine. KoBaieaHh-KoJHh. Cnpeiwnh. prodavali im robu. koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika. KoBaneBHh. prvo između sebe. većinom proizvedene u samom Pratu43. knez Ivan Nelipić. Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana. GZM. Zgodovinsiri časopis. 164—167. Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske. XXVTII/3—i. Milano). 504-—517. Pored toga. u stvari. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase. nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. 163—164. prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza4*. godine vrlo široke trgovačke povlastice. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza. ali i kupovali od njih razne sirovine. Pored toga. s tim da su. M. Eeorpa« 1976. 91—93. Venecija je 1422. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića. U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata. Kovačević. I. pored teritorijalne. JJ. rpai:x3. Kovačević. Međutim. FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. 74—79. KH>. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani. Čak je. Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. XIII1. 4D D. sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. prema trgovačkom ugovoru iz 1449. posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara. 160 Od svih talijanskih trgovačkih gradova. 79—82. 43 D. godine između kralja . Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni. jer Tvrtko II nije. 69—91. pa je u tom cilju 1423. Firenca. sklopljen savez između Bosne i Venecije. 85—102. Ulcinjani.

a treća u Jajcu. Split 1921. 1/2. Novak. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. 123. kao i za zakup njegove carine53. 49 D.Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji47. G. — G. Ali. u Napulj. M. Pa ipak. ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. 48 M. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. brinući se. Ljubić. 91. koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom. Povijest Splita. Prilozi. naročito u Drijevima. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito. 46 Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira. Kovačević. Novak. Kralj Tomaš može da uloži 6. obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao . druga u Fojnici. 95. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj razmjeni. 123. mletački plemić Guglielmo Querini. 481.000 dukata. Prilozi. 161 I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne. 124. Upor. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere. Prilozi. čiji jezik i lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. Split u svjetskom prometu. za njihov dalji prevoz do Venecije. 202. bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni. I splitski trgovci odlaze u Bosnu. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima. M. Budući da su i Mlečani poslije 1420. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovčana. tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni. 131—132. D. Prilozi. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. 39. dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. pa je poveljom od 15. godine i podršku mletačkog senata50. Isto tako. dodatak I. tkanine. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine. Tako su se. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. jer su oba grada pokušavala da što više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. — IJoaejbe u uucMa. kralj Tomaš. 17 Obje strane ulažu po 6. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog. prije svega. gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. 45 Š. Zagreb 1886. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ljubić. Kovačević. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima. M. Šunjić. 131 i 132. 93—94. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. VIII. koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. 69—70. uvozili su tkanine. svilu. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva. i D. Šunjić. Zagreb 1875. Ventura Engleschi i Anto Ivanov. Šunjić. a najistaknutiji među njima. 44 Š. i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju. aprila 1444. na primjer. naročito u Dubrovniku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. i to jedna u Splitu. naročito u Dubrovniku.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. pa i sa talijanskim gradovima. Pored soli. Ova zategnutost je porasla 1435. u dukatima ili u srebru. vino i ostalu robu48. Šunjić. Ipak. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana. Kovačević. a njegov nasljednik. 122. kao. V. U tom smislu tražio je 1446. uveliko je zaostajala49. Pored Mlečana. tokom cijele prve polovine XV vijeka. perle i drugu robu.

Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. " D. a u zamjenu tražio plemenite metale. sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni. podizanim u Dubrovniku. o mogućnostima za trgovinu biberom. kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo. dobro poznatih trgova. IIoceSHa H3flaa>a CAHy. dok i za druga mjesta (Visoko. Tako braća Pavlovići. kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. Prači. 585—586. Visokom. 54 D. 53 M. 52 C. može se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni. prodaju u više navrata u Dubrovniku. koji se nalazio u Bosni. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Petar i Radoslav. Kovačević-Kojić. s 61 162 Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu. Višegrad (1427). Međutim. 10. brat Đirolama Malipiera. koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu. Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu. TiHpKOBHh. Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva. VI 1388. Kreševa.965 dukata i 19 groša59. Rapporti economici. 20. M. koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća56. Srebrenica) ima vrlo malo.)57. već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu. Prilozi. velike količine olova. Jezera. Glamoča. i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima. Prače i Goražda. preko Đirolama Malipiera. 98—101. Gacko itd. O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga . — M. a održavao je poslovne veze i sa Firencom. Prozora. uskoro zatim Cernica (1426). Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. godine. Pored trgovaca iz Jajca. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika. Imotskog itd58. kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače. za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik. i to u Drijevima oko polovine. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine. Tpi flpujeea. pomenutog Malipiera. crvac i vosak u Veneciju i Apuliju. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije. Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi. 40—41. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit. Trebinje (1428). bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina55.je na prodaju olovo. U Drijevima. flHHHh. Plevlja. Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda. ° M. Podsoko. 128. U knjigama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište.000 dukata. Šunjić. preko svoga posrednika Braila Tezalovića. opada ova aktivnost domaćih ljudi. To je u prvom redu domaći živalj iz starih. Eeorpaa 1964. 131. II. flHHHh. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EHX. XIX. Kovačević. Pored Venecije. Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1. Šunjić. Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. Podobrun. 131. Prijepoljc. CapajeBo 1973. Tako je Brailo Tezalović. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. Foče. raznim začinima. i to na širokom prostoru bosanske države. Prilozi. D. Borac. Tek od pedesetih godina XV vijeka. takođe mletačkog plemića. a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. Kovačević-Kojić. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata. podigao kredit u iznosu od 2. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže. u Prači trećina. U Bosni boravi i'Đovani. 130. OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe. povremeno slao na prodaju drago kamenje.

Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju. mrčarije. a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1. M 59 M. 228—252. Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. a zatim. U pogledu mjesta i lica. pred kojima su se sklapali kreditni poslovi. i to čaše. 167—179. čak.u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana. Novom Brdu. već su trgovali krećući se na mnogo većem prostoru. Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su. kožama i konjima. Prilozi. KoBaieBHh-KoJHh. Sofia 1969. Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu. u znatno manjoj mjeri.183 dukata i 4 groša60. tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. u vezi sa novouvedenim carinama. do 1417. čak i mijenjaju mjesto boravka. 31. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. fl. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su. Nije . dugmad. 235—257. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi. i od 1422. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom. Pored jamca. Šunjić. Prema sačuvanim podacima. So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine. Tako su vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. Voje. bar u blizini jačih privrednih centara. preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. Kreditna trgovina. On je trgovao srebrom. poput Milaša Radomirića iz 66 Poslije praznina od 1406. prstenovi. ulje i zanatski proizvodi. nastalih gubitkom arhivskih knjiga djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina. Oni često putuju. dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda. komadići sirovog srebra itd. Vjerovatno su. u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. U ulozi kreditora. Uzicu. poput Dubrovčana. prokure). 627—632. a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi. postigli su veliki poslovni uspjeh. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. C. dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. 221—223. I. do 1425. KoBaleBHh-KoJHh. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom. E. trgovačka društva. Voje. npujeuo/be y cpedneM eexy. godine. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju82. U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice. postalo pojava širih razmjera. javljaju se i domaći ljudi. 67 D. pored Dubrovčana. To su najčešće bili razni srebrni predmeti. pojasevi. dakle. 172—177. La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle. pa čak i sela. Xpa6aK. koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili. Association internationale d'etudes du sud-est europeen. TiHpKOBHh. Neki od njih. kožama i voskom. Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700). bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. Kovačević. Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana. U pismu iz 1417. 108—116. III. Trgovci iz raznih mjesta međusobno sklapaju zajedničke poslove. sistem trgovine poznat u Dubrovniku. na trgovima držali svoje radnje. nije bilo ustaljene prakse. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. JJ. Beogradu. olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. I. 163 Podvisokog.

IIlKpHBaHHti..Ko vačević. Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća. JI. 38'. koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. KoBaieBiih. X 1417. jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice. 283. pa oni pozivaju strane. Sarajevo 1966. Lett. mesari itd1. •3 D. XV. odnosno Mediterana. Andelić. ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. Kovačević. Beorpafl 1957. 285—287. 106—107'. III. Zenica 1973. krojači i oružari. majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. a izgleda i iz susjedne Srbije2. Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem. koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova. uglavnom dubrovačke. fol. dakle.8e. 1 C. Zagreb 1947. 8. gl. III. npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU.rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju — šnajderi. sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica. 10. JJ. 72. i I. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee. 101. Upor. EOCHU U Jjy6poemiKy. 180. koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. drvodjelje. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija. Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. 94. 143—249. 179—189- Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator". prema navodima Tome Arhidakona. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca63. 3. di Lev. Not. 116—136. a obućari — šusteri. 1. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. primalo robu iz Dubrovnika. D. Fisković. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca. nap. 228—252. FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee. Poznavali su. Đurđica Petrović. T. nabavljene u Bosni. C. 147—149. KoBaneBiih-Kojuh. 201—206. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji.214. Bilo je i drugih stranih zanatlija. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Izdanje Muzeja grada Zenice. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni64. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara3. 30—31. 27—31. 1949. naročito zlatari. Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju. Starohrvatska prosvjeta. riječi njemačkog porekla. 189—191. IV (3). III. Izdanja Muzeja grada Zenice. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. C. 41 " Test. VIH 1397. JX. 80. a u Dubrovnik otpremalo sirovine. •4 Upor. Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. kao što su zlatari. trgovačka društva. Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica. prokure). Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj račun. Zenica 1973. krojači. obućari. klesari. slikari i klesari. Kreditna trgovina. i JI. Tako već krajem XIII vijeka. Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i feudalaca. Godišnjak Društva istoričara BiH. zlatari. srednje Evrope (Briža). Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". njihovo pomoćno osoblje koje je. Fisković. Fisković. KoBaieBHh. fol. 71. Upor. P.. sv. Ugarske. 218. u pojedinim bosanskim naseljima. 16. Voje. 240. 164 . •• JI. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije. 6. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva. a raznih generacija. KoBa^eBHh-KoJHfe. Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa. XIV—XV vek.

Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 94. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi.Kohojuh. 167—169. Historia Salonitana. 162. tako na trgovima i u podgrađima. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. MSHSM. A. izrađivali su već 1 seoski zlatari. Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve6. Fisković. 31—33. JIh. Dalmatinski majstori. krojači. koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. Aličić. 192.2 Thomas Archidiaconus. Zagrabiae 1894. br. To su. Marjanović. 165 U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci. Ti. kamenari. Pojaseve. klobučari. kožuhari. Upor. U svakom slučaju. XXI. Filipović. Eeorpaji 1952. Čak se susreću i pasari (pojasari). To su prstenje. Svi ovi srebrni predmeti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. Aličić. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima. mačari. majstori za samostrele. 165. Handžić. iako oskudni. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca. P. C. Rački. rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate. Aristodije Zadranin. puškari. M. Tloined na (fieydaAU3aM. Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba. S. 218. o domaćim zanatlijama. tulari. 15. U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva. 18. III. Za razliku od rasturenih sela. hereziarha bosanksi. 68. kao i arheoloških nalaza. kovničari. topo-livci. što govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7. 153—170. štavljači kože. C. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. 138. A. ključari. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima. ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. Dubrov nik 1955. I. mesari. koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne. S. 193. 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY. ukazuje na raširenost ovoga zanata. 80. M. 114. 4 OCMOHCKU . naušnice i ukrasi za kosu. papučari. A. zlatari. rezbari. pasari. A. 163. Godišnjak Društva istoričara. klesari. N. KoBaneBiih-KoJHh. grnčari. 12. Poimenični popis. 14. i JI. a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. 208—216. čaše. Na osnovu svih pisanih izvora. koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. 1952. 167. Handžić. Prvi poznati dubrovački graditelji. I. Kovačević-Kojić. A. Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee. XVIII. zidari. Fis ković. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. 163. D. H. 5 J\. Handžić. sedlari. Za druge domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. Zadarska revija. 174. lukari. Poimenični popis. Scriptores. 206—208. trgovaca i feudalaca. drvodjelje. To su: kovači. pekari i brijači5. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata. 81. 3a ucuwpujy pydapcu7ea. ed. 13. 13. Zvornik. zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. Rudnici u Bosni. u prvom redu. OmiHnosuh. pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva. Sarajevo 1970. štitari. CTpiineBHh. kupe i pehari). 3. 80. 4. Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi. 181—200. slikari. Andelić. 115.

La culture materielle des Balkans. 309 — 312. bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee. puškari. klesari. kamenara. ponekad je podrobno opisan njihov izgled. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih. Od sedamdesetih godina XIV vijeka. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana. te ih nalazimo u Splitu. 208. štavljači koža. poglavito iz Jajca. Eeorpa« 1948. u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. nastanjenih u Bosni. da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. KoeaHeBHh-KojHh. Bojana Radojković. Prema običajima onoga vremena. Svakako. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina. Dakle. IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy. kovničari. G. mačari. V. Ma koliko da je njihov broj bio mali. U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. svjećari. Prema tome. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih. Po završenom šegrio-vanju. Han. Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. brodograditelji. slikari. na izučavanju zanata kod majstora raznih struka. majstor je bio dužan da šegrtu da stan. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja. drvodjelje. grnčari. papučari. CaiviapijHk. odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. mesari. Mladići iz zapadne Bosne. 164. 346. Uglavnom su izrađeni od srebra. zlatari. pečatoresci. tulari. slikara i drugih. željne znanja i zarade. To su: kovači. privlačili su mlade ljude. Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. pasari. pozlaćeni. pa čak i od zlata. lukari. FpadcKa uacejba. kamenari. muških i ženskih. 163. La culture materielle des Balkans. raznih struka. neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju. oklopari. zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca. čak i vrlo poznati majstori. naročito zlatara. 4. 72. hranu. najčešće dubrovačkih majstora. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama. u prvom redu Dubrovčana. kožuhari. štitari. kao i kod domaćih zanatlija. naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima. obućari. tkači. Šibeniku i Korčuli. III. majstori za samo-strele. u oblasti zanatske proizvodnje izvršena 8 P. Njihova težina. drvodjelja. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi. Izdanja Muzeja grada Zenice. Fisković. odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. 308. 166 Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. u prvom redu dubrovačkih. Dalmatinski . 163. rezbari. ključari. zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva. Han. JJ. brijači. klobučari. više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove. M. KoBaMesiiJi-Kojiih. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta. krojači. Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih. Sigurno je. oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju8. topolivci. sedlari. 7 JX. Zenica 1973. livci zvona. tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. pekari. Šunjić. međutim. Zadru. centri sa jakim zanatskim tradicijama.Upor. — V. zidari. Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. podstrigači sukna. 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa. i nap.

papučare i tulare. Sarajevo 1973. . Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. čak. B. KoBa«BHh-Kojiih. 63. vidi se da su ove radionice. kožarska. mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi. Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. a to. IX/I. dvadeset i jedan. što ne znači da je njih bilo stvarno više. 64. obično kameno drvene konstrukcije. u prvoj polovini XV vijeka. 11 P. bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. Međutim. Izgleda da se samo rasa. o dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim. lukare. JJ. Prilozi Instituta za istoriju. ograđeno kamenim okvirom11. Čak su 9 JX. kožuhare. 284— 286. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu. Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima. Les actes des premiers sultans. važi za rezbare. Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. Upor. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mlečani. obrada metala i još neke druge9. dotjerivala i profinjavala. prehrambena. 212. I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase. Beldiceanu. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice. 12 JJ. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. Naime. 10 N.ee> 220 — 222. rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca. IIpu. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. i nap. Hrabak. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija. 217—219. On je u Novom podigao radionicu čohe. mačare. 33—36. Docnije. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna. D. KoEaqcEHh. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12. Anđelić. u Srebrenici. iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. koja je u martu 1449. Za ostalu literaturu upor. za vladavine kralja Dabiše. građevinska. pekare. trgovini i pomorstvu u XIV. u bosanskim gradskim naseljima. II. obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija. bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna. na razne načine u tome onemogućavali.majstori 159 et passim. 167 Od zanatskih radionica.>wi upoyuasawy saHaiuciuea. 5. pogođeni konkurencijom. Zastupljene su razne struke. ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. s malim izuzetkom. KOBa^esiih-Kojiiii. Kovači su bili isključivo domaći ljudi. 23 —62. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. mesare. Kovačević-Kojić. tekstilna. XV i XVI stoleću. grubo domaće sukno. godine počela sa radom. od nabijene ilovače. uglavnom kovačnica. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom.

bile bojkotovane u Dubrovniku. JI. Zgodovinski časopis. Xepuei CiuetfaH.Ljubljana. a naročito su zaostajale u pogledu bojenja1*. I pored svih smetnji. najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države. 127-128. "RHPKOBHH. godine. 1965—1966. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund . KoBaieBHfc-Ko jah. Sukno iz Hercegnovega. 13 C. 181—185. I. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih. 169 VI. herceg nije napuštao započeti posao. Tkaonica je i nadalje radila. XIX—XX.168 novske tkanine. prema odlukama vlade. Voje. 124. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu. rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee. 122. te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465.

Prve tri decenije XV vijeka. Mađarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara. Bavili su se trgovinom srebra. važnog utvrđenog grada na Drini. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova. Od svih novonastalih ekonomskih centara. Ukupna svota. tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. uporedo s tim. koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. svestrano je obrađena monografijom M. antičke Domavije. te se put koji je vodio na trg naziva . Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana.via de mercado"1. a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači. 56—57. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih. Privučeni izgledima na velike poslove. To je rudnik Sasi. Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom. Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija2. Likodra. zatim Pećište. Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti.1413. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani. Proizvodnja je u stalnom porastu. JJ. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. za koju je despot Stefan Lazarević 1417. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. danas selo Sase. čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. Prištinu. Korčulani i Ulcinjani. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica. ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države. kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. značajem uloge koju su imali. rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee. J]|HHHka. Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke. kupovali rudarska okna. 3a uciuopujy pydapcuiea. Podizali su kuće. Grk i Turčin. 1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela. 232—234. kao što su Ljupskovo. Krupanj. zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. Beograd. iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. njegovom kupovinom i izvozom. Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko. kao i u ranijem periodu.. a pored srpskih 171 . te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. U Srebrenici su pustili duboke korijene. I. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. 47—100. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada. Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana. u blizini Gradine. zatim Kotorani. 268. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. mlinove i ostale nekretnine. zatim poneki Albanac. Rudnik. po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika. KoBaMeBHh-- Kojuh. te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i.

Brailo Tezalović. istoka. u stvari. obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara. Tako je. Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg. upravo na osnovu trgovine olovom. Kovačević. u prvom redu Srebrenice. F3M. Prača se razvila u jedan od najvećih trgova bosanske države. nedaleko od Zvornika. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem. i 1430. Neki od njih postaju. Tridesetih godina XV vijeka. U Glavičici. prvih decenija XV stoljeća. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija.KoBaMeBiih-Kojnh. a pod njegovim uticajem. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu. bili su iz Prače. Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države. Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee. Zvornik je. sa kupcima zainteresovanim. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6. HC X. na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije. a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan. 3SOHUK {3«opuuK). sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. Ipak. čak.i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu. čak. kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane. Kovačević-Kojić. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. JX. kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti5. 5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. 172 U vremenu od 1412. 20—33. godine. čak. CapajeBO 1955. ciuapu ipad ua tfpuuu 2 3 (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda). Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. 149—249. . najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena. te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. 73—116. početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu. postao polazna tačka za trgovinu. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. 4 D. iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša. razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. Zvornik. koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera. to jest u Visoko. Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić. posebno tkanine. 27—41. Prvih decenija XV stoljeća. dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države. pored daljeg unapređenja rudarskih naselja. bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. Na tim osnovama. koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika. do 1430. gdje se otvaraju nova rudišta. došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika. D. Ma3aJiHh. na čitavom ovom prostoru. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik. U stvari. i dubrovački građani. i za luksuznu robu. zapada i juga. u vremenu između 1410. Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar. što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima.

Upor. Kozograd kod Fojnice. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana. ipak. U nekim od njih. Vranduk. ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. a zatim dolazi Kreševo'. Donje Soli (Tuzla). godine sa sigurnošću potvrđuju. Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre. 12—15. od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada. Anđelić). 101—309. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava. KoBa*ieBHh-KoJHh. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). njeno postojanje. Tu se isto. To su sve. vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori. rudnik Kreševo. 173 Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu. Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. To su Blažuj. I (P. godine. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača. 7 Isto. Nešto dalje. izvan rudarskih naselja. Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice. podgrađe Prozora u župi Rami. na prostoru današnjeg Sarajeva.Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca. i 1468. izras-lih iz lokalnih sajmova. rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee. rudnik srebra kod Vareša. nije ništa drugo nego jedan seoski trg. i to prvenstveno na rudnike srebra. bilo je samo malih lokalnih trgova. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. koji. Prema popisu iz 1468/9. Prema tome. što rani turski defteri iz 1455. Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. označava vrhunac njenog razvoja. od kojih neka naglo opadaju. u bližoj okolini Visokog. Handžić. nailazi se na lokalitet Panađurište. današnja Bijeljina9. Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena. Visoko i okolina kroz historiju. dok se druga istovremeno snažno razvijaju8. Sutjeska. Četvrtkovište. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. To su trg Tornik u župi Vrhbosni. Zenica. tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja. Čak i pomenuti Tornik. takođe u ovo vrijeme. ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. (često boravište bosanskih vladara). koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim centrima. koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano. U defteru iz 1468/9. najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve. jedan od najnaprednijih bosanskih trgova. Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja. u stvari. može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti. kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. U blizini Fojnice. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom . u Fojnici je zavedeno 329. čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. naglo napreduje. nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. Borovica. 63— 71. Rudnici u Bosni. već na osnovu dubrovačkih podataka. Trnovo. u stvari. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu. a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države. — A. 71—73.

malih trgova koji. po načinu postanka i razvoja. ali je. 3. Kada su Turci došli.KoBaneBHh-KoJHfe. 353—362. 86 —90. Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica. Sarajevo 1956. ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja. a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti. vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. 11 A. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište. 12 JX. Cernica iznad Gacka. izuzimajući Lim. uz gradska naselja. na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem . Prilozi za orijentalnu filologiju. Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina. 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa. U slivu Drine i njenih pritoka. KoBa^eBHh-KoJHh. poznato naročito po vosku. 406. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i Pavlovac. KoĐaieBnh-KoJHh. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. N. fl. X-l. 91—94.S. O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea. 262. 23—24. trgova Goražda i Foče. 73—77. poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama. Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg. Aličić. veoma naprednih. D. Naše starine. 11—86. Poimenični popis. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića. a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo. Eeorpaa 1970. 47—52.. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja. poznatih još iz XIV vijeka. u prvom redu domaćih. 171—175. a zatim dubrovačkih trgovaca. za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. XII—XIII. Kovačević. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića. Kovačević-Kojić. Osvrt na pitanje islami zacije. jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. JU. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. čiji razvoj nije dugo trajao. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak. Bejtić. A. FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee. 10 JJ. FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee. poznat još iz 1394. jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15. U blizini Borca nalazila se Rogatica. 250—258. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. Sarajevo 1965. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak12. Handžić. Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale11. 8 D. izgleda. rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee. a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu. Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju. godine. na posjedu Kosaca. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee. Povijest i umjetnost Foče na Drini. ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10. Filipović. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića13. a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon. nastala na osnovama rudarstva. 174 Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Podrinju. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. A. 191—193. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih.

Soko. na putu za Po-limlje. Mazalić. "RupKOBiih. 1972. Mazali ć. P. 259. desnoj pritoci Drine. M. C. 1891. 13. LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM. bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa. a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. Sarajevo 1971. u Čajniču je zavedeno 194 domova. 99—101. LIII. Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee. potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe. sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice. Xeptfei CutefiaH 21. je3HK H dioJiKJiop. Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu. LIII. 184—188. CapajeBO 1971. Goražde. 1941. III. 71—77. Rudo i rudski kraj kroz vijekove. Bejtić. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi. GZM. flHHHh. GZM. II. 102. 145. domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun. 240. GZM. Pavlovac na Prali. nedaleko od Goražda. Grapimap CAHY. 3eM/be xepuela. CKapah. Sarajevo 1940. ispod Goražda.KoBaieBHh-KoJHh. rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. flHHHh. a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. Poimenični popis. Rogatica.napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua. — A. Sačuvana crkva. poznatih još iz XIV vijeka (Foča. 31—94. 283—284. Sva ova podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. JX. O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. Handžić. 1—78. T3M. Mazalić. Starine u Dobrunu. Na desnoj obali Drine. LIII. u župi Pribud. 16 I. 127. a na Čehotini. M. pominje se „pazar Čajniće". na sastavu Pive i Tare. i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu19. Sarajevo 1941. Jugoistočno od Pljevalja. 257. Podborač. ns XVII. U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelarstva. Anđelić. ležao je hercegov grad Koznik17. — B. GZM. ^ Đ. Po dolasku Turaka. 175 Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu. Pecyji6eroBHh-. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac. Capa-jeBO 1934. nalazio se Samobor. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara. oJHh. Podjeleč. Beorpa« 1968. Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine. Jeleč u župi Govzi. 217. A. 3—5. 221—224. 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU. Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad. Iznad ušća Lima. Borač-bosanski dvor srednjeg vieka. Eeorpa« 1922.. Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu . KoBaiieBHh. Najraniji turski izvori. 228. kao i najnovija arheološka iskopavanja. fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma. 159—164. Đ. Sarajevo 1966 (A. 160. grad Vratar na Sutjesci18. 172—176. Aličić. što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. Bojanovski. Srednji vijek). 94—99. — JI. smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. O Brodaru upor. podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee.(Vlasenica). dizao se Kukanj. kao i uspon starih trgova. 10 neoženjenih i 6 muslimana. i A. 29—42. Upor. KaJMaKOBHh. na lijevoj obali Drine. Đ. u nahiji Samobor ili Pribud. koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine. Naše starine. 17 M. IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT. zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca. 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu. 3. 162. flHHHh. koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. Lokalni.He<j)Te. Podsoko. Podvišegrad. 3eMjbe xepueia. KaJMaKOBHh. 186. Većina njih ostaje na nivou sela. A. poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića16. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa. S. Cernica). pph. a na glavnom putu. 18 M. Myiia u ipad Eopau y EOCHU. Sarajevo 1962. 34—37. . 112. i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. 262. U popisu iz 1477. Pojava privredno aktivnih podgrađa. Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv). Bejtić. nedaleko od Pljevalja. Podvratar).in Bosna supra Borac". XVIII.

dolinom Neretve vodio je važan put. Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. Xeptfei CiUe$aH. Pod-sokola. ipak. Cernici. Samobora i Podvratara. zatim u Goraždu. vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju. Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini. svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. M.KoBaieBHh-KoJHh. što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. Više-gradu. kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. takođe. Mileševu kod Prijepolja. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna. mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. Handžić.55—58. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. Borcu i Ustikolini. Tjentištu. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. zlatari. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. Cernica. Doduše. 106—107. Dubrovački karavani su se. čitavo Polimlje bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica. ni u većem broju zadržavali21. Istočno od sliva Drine. već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi23. tulari i krojači. u posjedu Sandalja Hranića. pod kojim se imenom od 1430. Banji. 104—105. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik. koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem. označavaju dalji snažan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. 144. 3eMA>e xepifeia. JJHHHK. kao kovači. dok se pojedinci mogu naći još u Borcu. Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici. Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82). Veliki broj trgova i podgrađa. U njima je razvijeno i zanatstvo. ipak se na ovom trgu nisu duže.. Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja. 160. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna. malih i velikih. TiHpKOBHh. C. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji. 18 JI. 169—170. Od podgrađa. u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. odnosno dobar dio današnje Hercegovine. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči. U defteru iz 1468/9. KoBaveBuh-KoJHh. FpadcKa nače. JI. kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar- 176 . koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja22. Poslije tridesetih godina XV vijeka. a zatim Stjepana Vukčića. To važi i za trg Prijepolje. Najraniji turski izvori. Humska zemlja. nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit. ali on. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe. Pored Prijepolja. susreću se i domaće zanatlije. negdje u Polimlju. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. Podjeleča. naročito iz prve tri decenije XV vijeka. nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. — A. Goraždu i Višegradu. Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee. zatim Goražde. Neka od ovih mjesta. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane. U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage. nemaju samo lokalni karakter. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. u prvom redu Foča.

Xpa6ak. To su pojedinci iz Ljubomira. FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae. 238— 240. br. O naceA>y JJpujeea. JJamih. . sa 155 domova. Lokalna crkva pominje se 1444. Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima. 117— 120. GZM. 62—63. to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. KoBaMeBHh-Kojiih. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom. H. 27 Prema M. Gacka. na više mjesta. M. Sarajevo 1955. 29 mjesta. Vrabac). BU3OHUMCKU U3eopu. 91—100. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji. tek u šestoj deceniji XV stoljeća. H3 dy6po-eaunoi apxuea. S6 Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim. pošto se odmetnuo od oca. Historijski spomenici Konjica i okoline. situacije je bila slična26. D. B. Stari hercegovački gradovi. npujeuojbe. svratišta. bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac. — M. U ovim razmatranjima nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic. godine i to je do sada najstariji podatak o ovome mjestu. Anđelić. — B. i u njenoj neposrednoj blizni. TiHpKOBHh. C. 315. a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta. 188. Orbinu. a 1477. Zbog živog trgovačkog prometa. — E. 9—21. 216.. 21 20 177 skog bazena. pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka. U predjelu gornje Neretve. Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost. E. I 1473. 14—16. II. C. Kapidžić. III. Neretve i Konjica mnogo se pisalo. Dolina Neretve od Konjica do Rame. U popisu iz 1468/9. flHHHh. Najraniji turski izvori. dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda. nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja. Handžić. Jedino treba izdvojiti Trebinje. Poimenični popis. Klobuka. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. M. Srednjovjekovni gradovi u Neretvi. Pored važne uloge Blagaja. JjHHHh. i P. Sarajevo M. Aličić. 160. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve. TiHpKOBHh. Gorice. pa čak ni ona. FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee.. Kom. II. JlHHHh. Mičevca. CK3. Tako nije slučajno da se Konjic. u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Basler. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. 23 U svojoj monografskoj studiji B. 227—228. a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav. 13. Konjic 1975. 28 Grad Bona se javlja još u X vijeku. 101—182. Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee. 31—33. trgovina mještana dostiže veće razmjere29. Xeptfei CuietfiaH. 231—232. 12. H. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba. Arnautović. poput Nevesinja. Anđeli ć. — P. NS X. naročito u vezi sa prevozom robe. gdje. JjHHHh. zbog neposredne blizine Dubrovnika. JL KosaMeBHh-KoJHfa. IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba. Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima. A. Novi u Luci i Vratar. Upor. Sarajevo 1958. 23. 108—109. <t>epjammh. — M. Čak ni današnji Mostai. Blagaja. — M. Sarajevo 1957. uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. — JL KoBa^eBHh-Kojnh. Vego. Dalje niz Neretvu. 25. Prijepolje je zavedeno sa 140. GZM. na lijevoj obali Neretve24. 60. KoBaneBHhi-KoJHh. koji nisu karakteristični za ovo područje. u stvari. Bileća. Kpajbeeciueo Cjiosena. — B. 3eMJbe xeptfeia. M. 22 JX. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja 24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda. Naše starine II. glavnog uporišta članova porodice Hranića-Kosača. — A. S.JJ. iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu. Kreševljaković—H. 3ejujbe xepifeia. Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj na lijevoj obali Neretve. Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. Beorpaa 1968. 162—164. Bosanski pašaluk. sve do ušća rijeke Rame. četrdesetih godina XV stoljeća. BU3OHUIUJCKU U3eopu. OepjaH^rah. na više 1954. zatim Rudina. koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. 203 —204.De administrando imperio". Nevesinja. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva. u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina.opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. 221—222. Črešnjevo.180—184. Op6HH. Naselja srednjovjekovne bosanske države. Šabanović. 168—177. 109—111. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk. 2. a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd. Danas je. U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline. 3eMjbe xepifeia. njegovog podgrađa. 1975. FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee. u djelu Konstantina Porfirogenita .NS XIII. 3eMjbe xeptfeia. sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici25. 127. 112—115. u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće.

Apulija. u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države. Pored soli.H. pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene. slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. "RnpKOBHh. u svojim rukama Dubrovčani. Xepifei Cuie^au. pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. po naređenju dubrovačke vlade. Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase. Poslije Sandaljeve smrti. Firenca). 121—123 33 JX. obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija. pa do pada Drijeva pod Turke. neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik. Trg Drijeva u srednjem vijeku. za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića. naročito iz M. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. u prvoj polovini XV vijeka. ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića. što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika. organizirajući život preko svojih sudija i upravnika30. za to specijalno određenih.178 Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg. 31 80 179 Firence. tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode. Tošić. kune. dubrovačkih ofici-jala. (Zadar. povećavala se uporedo sa usponom mjesta. U Drijevima se. u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova. 168—177. To naročito važi za olovo. kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije. godine. jaka i ustaljena još od XIV vijeka. a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i . trg je snabdijevan solju preko trojice. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440). Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini. Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. 32 . dok su samo mjesto držali Dubrovčani. u prvoj polovini XV vijeka. so je dopremana sa sjevernog Jadrana. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. Italije i Grčke. bio spaljen. KoBa^eBHh-Kojah. Pored Mlečana. koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga.5 dukata po jednom centaru modija31. Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku. Šibenik) iz Valone. Đ. Trana i drugih gradova susjedne Italije33. koja je iznosila čak 8. kao i ranije. a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije. Đ. Njihova naseobina. 109—147. a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. Docnije su. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. Tpi JJpujeea. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima. Pored Dubrovnika i Stona. raste njen izvoz preko Drijeva. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća32.KoBaieBHh-Kojah. Pored žita. lisice). JjHHHh. dabrovi. Poslije 1440. Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine. čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. Bili su glavni zakupci drijevske carine. Pag. Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. u stvari. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku. Barlete. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države. na više mjesta. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić. C. Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi.

Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima.. C. FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee. 181—185. Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić. što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni. „stolno mjesto" iz povelja. HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia. C. U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca. njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova. ali su ostali bez uspjeha*5. govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"36. Xeptfei Cutec/ian. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli. 369. 94. zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538). koji nastoji da od tog. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. fol. HCTOPHCKH 3anHCH. XII—XIII. TtHpKOBHh. KoBa^eBHh-KoJHh. HCTOPHJCKH ^aconnc. UexHH»e 1948. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija38.ostale privredne djelatnosti. 122. jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. na prelazu u XV vijek. — D. KyjiType H VAIJCTHOCTH. KoBa^eBHh-KoJHh. Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana. u poslovima oko osnivanja tkaonice. godine. naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića42. 202. i T. 127—128. ro. pa i samog njegovog imena. —• II. 63—108. 180 kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce". Beciuu Epo/ba da Jlaee. 172—173. J\. TiHpKOBHh. IX 1411. u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. BoKa. B. JJ. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu . 122—125. V. svog omiljenog zimskog boravišta. Pod svojim imenom. 2. Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. 13. "RapKOBiih. 5—6. Xeptfei Cute<p~aH. Milović. nap. iako pitanje postanka. hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija.n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv. TiHpKOBHh. Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan. Hrabak. liHpKOBHfc. Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani). KOTOP 1956. 1 — 32. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. 33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39. intenzivno razvija. 122. 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe. O razvoju ■ Novog upor. 122. 29. 34 Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u Dalmaciji.er-HoBH 1976. I. I. godine. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. IIonoBHh. Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni. u stvari. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee. gl. 123—125. na ušću Plive u Vrbas. 4. i bio. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani. Lam. jer je to. Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad. V (3) nap. 105—106. 122—125. ■RiipKOBuh. de foris. organizovao je tkačku manufakturu. 1924. Planski stvoren od strane Tvrtka. — C. Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa. Sukno iz Hercegnovega. koje se u prvoj polovini XV vijeka. 35 U septembru 1411. Vo)e. koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37. Xepuei due^au. Upor. koji se više ne pominje u XV stoljeću. on nije doduše doživio sudbinu Brštanika.. Đ. Kao prvo. Kovačević. Beorpafl 1963. — C. Proizvodnja i prodaja. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo. 8. ono se javlja relativno kasno. IHepoBiih. Xepiiei Cuie$aH. ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. 13—23. 3S C. Xepu. 39 C. Xepuei-Ho»u. 10 Upor. Xeptfei Cuie^aM. Docnije je ova povlastica bila ukinuta zbog raznih zloupotreba. naročito zanatstvo. nije tako jednostavno41. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane.

M. Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca. odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. godine predviđa se otvaranje triju radnji. Ć. Vesele Straže i Biograda (Prusac). XI. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu. oko gornjeg Vrbasa. utvrđenja. 1892. proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. 51—59. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Kraljevski grad Jajce. 40—49. Ć. Sačuvani fragmenti materijalne kulture. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno. gl. Sarajevo 1952. 129. prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. Ao^aTaK I. 46 Jloeejbe u uucMa. od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa. Basler. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. Dobri pastir. J. Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu. KoBaieBHh-KoJHh. 127 nap. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča. crkve. Zapadno od Vesele Straže. druge u Fojnici i treće u Jajcu. II. 41. 44 JI. upor. Sarajevo 1959. 1. GZM. Za Jajce upor. VI. 50—53. Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca. Sarajevo 1972. Prema tome. 315— 320. jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43. Katakombe u Jajcu. Đ. 4. veličina gradskog prostora. na primjer. sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. 181 Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova. Tako je. 57. jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee. IV. GZM. Zagreb 1916. II. 41 Ć. Đ. inače privredno slabo razvijeno. nap. FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee. kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. 67. Naše starine. o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Stefana Tomaša od 22. Biograd-Prusac. 42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika. područje49. 121— 134. Šunjić. Fpadcna nace. Naše starine. 1963/1964. 47. Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline. u krajevima zapadne Bosne. Andelić. 58. februara 1449. i to Susjeda. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. 1967. grada i varoši) Jajca. i to od vremena Tvrtka II. Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu. godine sinovima Ivaniša Dragišića. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih. kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije. 6. stari bosanski grad. Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. Mazalić. iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44. VI. 43 Upor. VIII 1446. Sarajevo 1904. Thalloczv. 273—284. JX. 1/2. Međutim.: L. Truhelka. — JX. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo. 47 Isto. 128. kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. 46. 48. O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju. GZM. u izvorima se jedino javlja grad Livno. kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti. Truhelka. KoBayeBnh-Kojnh.GZM ns. 13). Prilozi. so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. 125—127. nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara. Sarajevo 1951. 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja. 1963/1964. V (2). Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka. 481. nap. 147—189. znatno kasnije nego ostala gradska . KoBaMeBHh-Kojiih.ulogu. 59. Truhelka.. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede. Mazalić. i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce. groblje. 36opHHK KpajnniKHx My3eja. Medvjed-kula. odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine. Đ. i to jedne u Splitu. 12. isti. Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova. Kujundžić. 45 Upor. a među njima i slavni grad Ključ. Sarajevo 1892. Izuzimajući Jajce. Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase. Stari grad Jajce. koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim. jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci. Povjest (banovine. isti. Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne. XXI—XXII. i to u vezi sa Dubrovčanima. IV. ns VII. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom. P. koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu.

njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. Prijepolje je također bilo centar vilajeta52. O Mrinu upor. 345. i širi značaj za evropsku privredu. M. O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. raznog zanimanja. 22.naselja na području današnje Jugoslavije. " JX. Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu. F. neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija. 182 VII.KoBaneBHh-Kojiih. Takav slučaj je sa Zvornikom. rpadaca Hace. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. 101—107. Međutim.taciiiiK. llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne. inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51. Kreševo). koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase. Prača. Goražde i Foča. te monetarnim i kreditnim operacijama. « Isto. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka. 129—131. Naselja. možda čak i Goražde brojali preko 2. kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci. Beorpaa 1972. Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi. imala su brojnije stanovništvo (Fojnica. Visoko. 438—440. sada su u punom zamahu i dobijaju. KoBa^eBHh-Kojah. 346—347. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. Serbica. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva. »vna Tjia>K.000 stanovnika. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela. pa tek onda zanatski centri. 78—79. MCTOPHJCKH r. veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih. nakon osvajanja. Pa ipak. Prema izvještaju o napadu . Vego. naročito rudnici srebra. 1. Py>KHHnh. Zvornik. Miklosich. rudarstvo i trgovina. odnosno evropskih gradova onoga vremena50. Fpafl H. Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci. u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja. VIII 1446. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktivnost i njihov se broj stalno povećava. — JX. Mon. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova. s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. Neposredno prije toga. naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica. Inače. Pa i pored toga. pored lokalnog. Rudarska naselja. godine dosta se raspravljalo. u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase. Foča. teško je govoriti 0gustini stanovništva. koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. 2. naročito u prvoj polovini XV vijeka. Osnovne privredne djelatnosti. 346. 48 F. preduzetništvo). bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački. uglavnom iz Dubrovačkog arhiva. Foča je određena za sjedište kadiluka. Kreševo. 133—142. a Višegrad i kadiluka i vilajeta. Upor. gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja. 80 Isto. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljašnjem izgledu.

kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. oslobađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu4.000 stanovnika1. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. sir. povrće itd. poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. Beldiceanu. U popisu iz 1477. 191—193. sadrži i one koje se odnose na sam grad. 227. godine. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom. 89. Međutim. propisuje da lica koja siju žitarice 1gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice. Poimenični popis. kuće okružene baštama. naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji. Iz kupoprodajnih 1 M. pored odredaba o rudnicima. I pored svega ovoga. u Srebrenici je 1476. skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline. može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. To su. u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10. S. i A. S druge strane. — A. Handžić. koji. prije svega.a CAHV\ Beorpa^ 1962. Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica.Vuka Grgurevića. 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU. 160. med.500 stanovnika. Najraniji turski izvori. i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. J\. u vezi sa novouvedenim carinama. voće. RuHah. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike. 2 N. Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo. između ostalog. Les actes des premiers sultans. 81. neka im se od toga kao i od stvari. pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se. 183 ugovora se vidi da su u Fojnici. pored trgovine i zanatstva. II. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. M. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. stočarski proizvodi. već od 1462. KoBaneBnli-Kojuh. Tako se odlukom dubrovačke vlade iz 1417. Visokom. gradska naselja. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. a svakako i u drugim većim mjestima. 88. a pogotovu u manjim mjestima. Duduše. najveći rudnik Balkana. navodimo da je Novo Brdo. Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo . koje dođu za rudničke spreme. Upor. Aličić. IIoceGHaH3flatt. I. ne uzima daća (carina. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom.500. Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3. nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. 212. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. koje se može pratiti u svim oblastima života. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici. FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae. meso svježe i osušeno. Poredenja radi. žitarice. godine Foča je imala 196. 3a uciuopujy pydapciusa. a Goražde 144 domova. maltarina i si.)"5. Ovim zakonom se. flHHHh. godine bilo oko 700 kuća. a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje3. 96. II. odnosno oko 3. 171—175.

porijeklom iz okolnih sela. u stvari. Tako se. mještani iz Čaglja. I 1493. Od druge polovine JJ. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima15. Test. pa čak i sela. V 1500. X 1417.'X 1417. šnajder). 60. I. ib. ib. di Lev. 7. XI 1436. a i u drugim većim trgovačkim centrima. Već je ranije rečeno da se. naročito u rudarskim. U pismu iz 1417. 237. FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee. na primjer. 38'. Sarajevo 1913. Kreditna trgovina. 1. Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. ib. Not. Lett. 71.de villa Garsan". U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). 2. Turski rudarski zakoni. ib. Prema tome. 50. 16. 9 lb. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. na selo16. Upor. 51. I 1442. 16. fol. Upor. 26. kamenoresci itd.. fol. 1(1 Deb. 29. III 1474. a ne samo prodavci svojih proizvoda. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti.. 20. dubrovačkog trgovca iz Srebrenice. mesari.. 111'. fol. 19. 6. fol. takođe iz okoline Srebrenice. Među dužnicima Luke Sorkočevića. nalazi se i neki Stjepan. Not. fol. 29. fol. Not. IX 1485. što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada. 20. fol. FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee.. 72. 193. Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija. fol. Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva. 2. III 1443.. GZM. naročito na zajam. bar u blizini jačih rudarskih centara. 12. 38'. 11. 26. pekari. kože i drugo. 51. KoBa^eBiife-Kojiih. kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja. koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. 6 Jl. 138'. FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee. 7 Div. već je i nabavljalo. fol. Not. di Lev. VII 1435. postalo pojava širih razmjera. kao što su vosak.)14. bili su i kupci. fol. bar u blizini većih mjesta. sve što im je bilo potrebno. sedlari. što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela13. 11 Lett. 21. fol. krojači.KoBaneBiih-Ko'fKh. u pogledu zanatstva... Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12. KoBaueEiih-KoJHh. 252—257. pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači. Voje. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici.. 8 Div. 168. Neki Dobrostad . 55. Spaho. u vezi sa novouvedenim carinama. vjerovatno iz neposredne okoline9. težak. VII 1435. 271. zemljoradnici i stočari. JI. 168. 6 F. 42. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost. 155'. XXV. 20. Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju. 3 4 XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10. 26.. 181. dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. med. 197—198. kožuhari. cipelari.zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11.. 6. 184 . drvodjelje.

Bilo }e OKOAUHU. Historijsko-geografski rječnik.12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića. 36opifflK <E>HJIO3O(J)- domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku. upor. Hrabak. koja su gravitirala prema gradskim naseljima. fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee. pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. Eeorpafl 1964. Kovačević-Koj ić. 15 B. Upor. naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje. II. I. 1—114. 16 Upor. zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela. otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja. Tako se postepeno. 530. R. D. HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU. 13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu. — N. Les actes des premiers sultans. N. 211. JI. gl. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. JjHHHh. KOB3- leBHh-KoJHh. Eeorpa« 1957. IloceSHa H3flaH>a CAHY. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. tokom prve polovine XV vijeka. a zatim i Gornje Podrinje. — D. 219. VIII. Gašparević. O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster. 25—45. 216—221. 14 U zakonu iz vremena Kovačevića. što ukazuje na djelatnost kovača. 113 dy6poeaiKoi apxuea. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa). u Srebrenici se pominju pekari i mesari. najvećem rudniku Balkana. KoBaieBHh. 2. šnajder). npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u CKor (jjaKVjrreia. za razliku od onih koji su iz grada (zitade). 185. 3. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17. — M. — JX. . centralni dio Bosne). KoBaMeBiih-Kojiih. 526—527. Kovačević. Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali. Beldiceanu. dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom Brdu. Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima. Filipović—R. nap. 139—141. V (3)..

kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu. podesnim za obrađivanje. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. govori i unapređenje vinogradarstva. podsticalo proizvodnju. čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. Kao posljedica ukupnog privrednog napretka. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena. Pored toga. Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. Jača trgovinska razmjena. Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. s tim što je zemljoradnja. naše poznavanje privrede sela. Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište. uveliko se uključuju u evropsku privredu. naročito od sredine XIV vijeka. Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije. Sve ovo navodi na zaključak. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije. Međutim. 186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku.17 S. povećanom potražnjom za prehrambenim artiklima. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. a zatim i pčelarstvo. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. 56. 1—2. počinje da razvija i robnonovčana privreda. O intenzivnijoj obradi zemlje. a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje. // iconomie naturelle et la production marchande. niču i množe se gradska naselja. iako privredno razvijena. Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. Kovačević-Kojić. da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. 1973. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo. 5 —22. 187 . O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. Grafenauer. u prvoj polovini XV vijeka. da su se u dolinama rijeka. Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. naročito rudarski. naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. JIČ. Na osnovu toga može se zaključiti. Zemljoradnja je u cjelini napredovala. Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne. Upor. nije pobliže poznato. Tako se pored naturalne. zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u društvu srednjovjekovne Bosne. Dolina rijeke Neretve. Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje. njihov razvoj se odvija naglo i intenzivno. bila sve više zastupljena. zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. te proizvodi bosanske privrede. kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. Za razliku od XIV vijeka. da li je zavisnim seljacima. Ćirković—D. i B. nalazila napredna zemljoradnička naselja.

Prema tome. naročito današnja Hercegovina. i širi značaj za evropsku privredu. l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak. visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen. sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe. I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. Kreševo. došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. ostajalo nešto proizvoda i za prodaju. srednje Podrinje). Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja. a proximite de Srebrenica). preduzetništvo u rudarstvu. Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica). važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. Osnovne privredne djelatnosti. rudarstvo i trgovina. izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. pored lokalnog. En fait.poslije izvršenih obaveza. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada. naročito rudarska. ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko. Dakle. sada su u punom zamahu i dobijaju. podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. ensuite Kučlat et plus tard Zvornik. Pored toga. . u prvoj polovini XV vijeka. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva. le plomb. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux. može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja. a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche. RE SUME LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIVim=. U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. la cire et les peaux etaient expedies en Italie. par l'intermediaire des Ragusains. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). la production miniere en Bosnie. Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. Ainsi. L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. a Venise surtout. njihova brojnost i veličina. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate. Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica. Dans le bassin superieur de la Drina. Naročito je porast gradskog stanovništva. monetarne i kreditne operacije). U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti. Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa). Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere. Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule. Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča. da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. koja su vremenom postala jaki potrošački centri.

le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque. situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel. Par contre. prenant de plus en plus d'importance. En artisanat. Quant a l'elevage. prennent une large importance dans l'economie europeenne. etc). on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture.Avec le Pays de Hum. Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale. notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). L'exploitation miniere et le commerce. l'elevage n'est plus leur activite exclusive. Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle. qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population. dans la seconde moitie du XIV4me siecle. surtout a proximite des centres miniers. Par consequent. a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik. la vieille ville marchande de Drijeva. on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle. les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. non loin de Fembouchure de la Neretva. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales. Avec le temps. A cette epoque. Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale. de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. la culture des terres. et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation. le commerce prend aussi son essor. ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. outre leur importance locale. cours moyen de la Drina). Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. 189 . On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). L'agriculture connait une croissance generale. le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes. Ainsi. par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise. certaines branches se distin-guent de plus en plus. Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne. operations monetaires et de credit. et locaux). Dans ces regions. e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. Pour des raisons politiques et commerciales. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques. est rattachee a la Bosnie. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie. Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques.

......................190 SIMA ĆIRKOVIC BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI I....... Znalo se. Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195 jer je ona već više puta skicirana1.. i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara. 233-242 V............. specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne.... Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve.... SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA SUMMARY ....... Jaroslava Šidaka.................. počinje istoriografija o bosanskoj crkvi. raznobojna i nijansirana slika je iščezla.......................... RAZDVAJANJE PUTEVA ............ dok su drugi prigrlili pravoslavlje.. takođe.. kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača.. Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine.. uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima...... pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas..... koja je sticajem okolnosti.... naročito u XV veku.......... U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni".. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI ............. Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof.................. beležio i . ali netačnog okvira posmatranja................. POČECI BOSANSKE CRKVE .. da kraljevi nisu jeretici.. 243-247 255 VI....... Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog.. Bilo je to pred sredinu XIII veka........198-210 II.......................................... na drugoj strani. ........... koji je stvarao............... Od njegove studije....... 217-231 174DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU .... da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava......... obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna................... U kasnijim vremenima... 211-216 173HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA ..... kada se o Bosni više znalo i više govorilo........ kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika................... na jednoj..........249-253 Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres... O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin... Kada je bosanske države nestalo... Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne... da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu......... ali i pratio..... U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom...... U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom..... a pre svega zbog osobenosti izvorne građe.... i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala.. ali da to krije iz straha od vlastele.. do stapanja bosanske crkve i bosanske države.......

isti. a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države. 140—160. mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana". nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom. Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975). u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima. Eeorpaa 1953. ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji. Der Neumanichaismus aufdem Balkan. Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. 196 egzistenciju. Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju. 573—575. Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima. na odnose prema stranim državama. M. Rad JAZU. Šidak. a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. 139—182. već prvenstveno na odnose snaga. a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. I. S. političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem. 37—181. štitila je. Njegovi radovi i kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi2. Miin-chen 1978. A. iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja. Džaja. Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients. 400. priređujući svoje radove za ovu knjigu. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. Godišnjak. Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg. međutim. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve. Šidak. u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim. . str. koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina. Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. Šteta je. 259 (1937). Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu. pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. ali bez stvarne povezanosti s njom. I. 28. zatim sažet. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve. ne na oblike državnih institucija. J. Prof. Bd. čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. Saeculum 2 (1951) 271—299. Historijski zbornik. a zatim i socijalno-istorijska tematika. Šidak je. Na tom dugom putu. ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo. S druge strane. u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena. Zagreb 1975. unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila. Nastavilo se proučavanje političke tematike. Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano. specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu. . ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. na održavanje reda i poretka. kojoj se pridružila ekonomska. što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku. 2 J. J. bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju. ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu 1 Up. BiH 5 (1953). 297—375). Ti—28 (1974—1975). Šidak. bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge.ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. Schmaus. ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja uapoda Jyiocjiaeuje.

tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. F. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke gledišta velikih crkava svoga vremena4. Prilozi zapovijest bosanskih patarena. te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. 270 (1949). a ne opšta problematika bosanske crkve. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta. 109—138. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne. jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. Rezultate D. kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava. naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački3. ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. Za pisca ovih redova. takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i države. a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni. POČECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo. njenog ustrojstva i njenog karaktera. jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja. bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva. mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. 4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti. autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom. postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja. bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara. Rad JAZU. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. Rački. a verovatno i za deo laičkih čitalaca. da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini. a ko je od njih otpao. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj. XII . Nije svejedno da li treba krenuti od XI. ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora.Ali. koje su bile vlasne da određuju ko im pripada. koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike. već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. 3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva. 1 (1869). Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama. 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja. ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve. Starine. jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve. 197 /.

ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — , „ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni. Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da 198 ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u

Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvovenčanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318. * F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199 ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen

1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji. 14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže. 15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhiepiskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku. 16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.
11 12

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato šta se sve od ovih optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-marija u Bosni. Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim

200

arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života21. Sačuvani dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji
17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja. 18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201 su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz

Orientalia Christiana analecta. izazivao naziv „krstjani". Miletić (/ „Krstjiii" . samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. Borst. Mandića {Bogomilska crkva. Mon. ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu. koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom. Theiner.isprave ni sa pravovernim monaštvom. a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora. Slav. I. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosanske. Zbog toga ne može nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje28. a kako više nije bilo vizantijske protivteže. god. Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. . 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra.. Lubin. Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima. naročito Dubrovnika. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199. Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast. Sudeći po razvoju događaja. pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva. 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila je M. Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja. jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika. naročito A. izgleda da je pometnju i tada.. Die Katharer. (up. god. a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni. 19. S druge strane. gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. Roma 1957. 188—193) nisu osnovane na argumentima. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva. a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu27. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. Primedbe D. kao uostalom i danas. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima. Stuttgart 1953. gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve. U svakom slučaju. pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne. 179—180). ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. 149. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. spremne da svoje krivoverstvo prikriju. " A. prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke. Borbe vodene posle 1221. 5) prevideo da se imena „Dragice. zatim u južnim delovima Ugarske. pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora. Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet. . već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica. Biskupija u 202 . nap. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu. mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. 49—56. Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove. prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. 42—U). god. ni sa zajednicom dualističkih jeretika.

U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura 27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum. a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. Bogomlska crkva. prvi put javlja u izvorima. O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa. Do 1240. pri kojoj je organizovan kaptol. Studije. kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva. recipiemus. angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod. a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku29. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. međutim. Šidak. i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva.Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. bana. kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. god. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres. Mandić. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232. a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem. god. 19 *• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate. 436. koji se 1233. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima. pokazivalo je da su korenite promene neodložne. god. Ali. Ecclesia Sclavoniae. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava. vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. 182 i dalje. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. — D. Bosanska biskupija je dobila katedralu. a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 203 . što je ovde već bilo pomenuto. u: J. Up. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30. Promene su. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa. ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva. god. 167—171. sada (1980). PoKajH. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom. Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. 28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni. IX i Inoćentija IV. jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. a iz onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena. a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine. II.

doduše. Njena sudbina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. ali nikad više nije vođena sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. god. to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena 30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. 31 Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za borbu. Ona. god. Commentariolum de provinciae Hungariae originibus. Bogomilska crkva. 33 Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV. doduše. god. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom. god. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". 193—195. registrovan u Avinjonu. 204 u zemlji. Oni se posle 1233. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"33. ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34. tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35. nap. 184—186. papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena. Ispravke ranijih izdanja daje D. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236. 439—440. Ban je. Ponsu). iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta. Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242. 1244. 143—146. Za našu temu je. Ecclesia Sclavoniae. 32 Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. Pfeifer. Tekst je već 1375. naravno. onemogućili su nove krstaške pohode. papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. . Ztirich 1913. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. Već 1247. posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. ali je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. 44Q. Mandić. Šidak. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala. u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta. jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu. Odlomak o Bosni pristupačniji u D. nije bila na tlu Bosne.1241—1242. u koju se bez ozbiljnog razloga sumnjalo. objavljen u N. 160—161. Predugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo. preštampano u D. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo. Studije. Ipak. god. Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja. 229. razdoblja rđave vlade. Najzad. Mandić. njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo. važnije ono što se dešavalo u Bosni. a posle toga o njima više nema ni najmanjeg traga. Sasvim je sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju. Mandić. pa duge borbe oko prestola. Bogomilska crkva. a zatim su došli unutrašnji sukobi. Bogo-milskct crkva.

n. . a da su biskupi bosanski iščezli. Fine. 4) upozorio kako je u XV v. protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika. koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova. Zagreb 1940. već identifikovanjem osnivača crkve.ecclesiae bosnensis'. dubrovački dokumenat nav. 29—34 i D. za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40. identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. 8. prema Tomi arhidakonu. 483—490. sa njenim slavenskim obredom". Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. East European Ouarterly. 96). Ecclesia Sclavoniae. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. Šidak. s. Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi37 J. u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima.Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u Bosni. S jedne strane. i to na prvom mestu. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima. niti neki „ostaci bivše katoličke . već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu". možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. 17. 1 (1974). Rasprave. onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe. Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni.ecclesiae Sclavoniae"'. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja. koji su putovali i boravili u Bosni. ovde u nap. Navedeni su jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju. god. 84 Up. tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. Studije. Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke. Mysteries about the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441). jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra. Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. U papskim bulama oko sredine XV v. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca. pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis". U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. Prilozi iz stare hrvatske povijesti. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo. koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi. Već davno je J. Šidak (Studije. da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka. 350—351). Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-menac. Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. 34 35 205 sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija. Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao. Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. bio bi to argumenat protiv moje teze. Studije. 146. Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije boJ. pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. 195. O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. kako J. J. iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio . Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju. Šidak. Mandić. Rim 1963. što mu svakako daje određeni značaj.

127—130) i Đ. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi. Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda". V. 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. *s A. H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH. Up. Dok su D. kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti. godine. Rasprave SAZU.v. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. 145—160. HOBH Ca« 1967. Aristodios and Rastudije. Sp. nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)43. Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji. navodno. Mandić. Zagreb 1948. Knievvald. 171. ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. iočune. jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah. 216—217. 211—223. 14. služeći se sasvim pro izvoljnim „prošekom". koji neposredno slede u tom spisku. 495—506 (sa faksi . Šidak. 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i. nap. 314. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. Dž. da li su pod prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto. Fine (The Bosnian Church. U svoje vreme A. 14—15 (1964). god. ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena. pripadnici raznih generacija. i kod V. Međutim. Šidaka (Studije. ali i sveštenik. spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa. Solovjev. 40 D. D. 1—16 i 1—12. može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad. i 1245. tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa. Nije jasno šta znači „redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". koji sledi Radoslavu na tom spisku. i Tomiša. bacali početak niza u XI vek. redovnik. onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. „ordo". Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku. y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a. Fine. 16 (1965). pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326 44. A. 3 * J. brojevi su u dva niza. Bogomilska crkva. da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. 206 novan pomoću ličnosti Bartolomeja. razlikovala od drugih dualističkih crkava. Fajn je kasnije Miroslava. kojim bi se ona. on nije bio posebno studiran. 5 (1966). pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. s. 356. Mažuranića (Prinosi). 368). Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija". duhovnik uopšte.. i kritičke napomene J. u knjizi Studije. Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije. Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata. Vjersko učenje bosanske crkve. 339—340. identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom. 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hronologija donekle poznata. Up. nije utvrđeno kako treba čitati spiskove. 223—229. J. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve. Vjerodostojnost. A. redovnik. O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. v. 58. da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju41. Mandić {Bogu milska crkva. nap. 30—32. identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji 41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. ioduue. Solovjev {Vjersko učenje. 32—35) i J. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava. i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja.

dakle. 356. mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. Studije. I. Rastudijevi prethodnici ne idu. smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. delo 98—99 može da dovede u zabludu. Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama). 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera. ili od Miroslava i 1306/07.. Vjersko učenje. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune. te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. odnosno 1294. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. Aristodios and Rastudije. TY]S OMAIJS". 43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku. polazeći od Rastudija i 1393. ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije. br. Šidak. nav. D. naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke. J. ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/7047. o povelji i datumu: M. god. Up. Hciuopuja Cp6a. Drugi nisu ni navodili argumente. i Bosnian Church. čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. godine. str. Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha. ed. Bonnae 1829. isti broj 207 . J. a u Carigradu 11 patrijarha. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja. Fine. To su odbijali K. Solovjev. Mandić. J. 41 A. pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju. Sp. Ako bi se. 192—194. II. II. Solovjev. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. 226—227. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu. str. to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307. smenilo 10 djedova bosanske crkve. 7—8. ♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepreciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom". Up. 33. dobijamo 9 dostojanstvenika. naime. nap. 8. ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova. Vjersko učenje. ličnost s početka XIII veka. 33. a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. koje se inače nikad u Srbiji ne javlja. videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav. što su A. Bilo kako da se upoređuje. duboko u prošlost. 57. JnpeueK. u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje. uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. koji nisu bili Grci. Iako je naš uzorak mali. Treba. nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. Studien. 1 (1964). U starijoj literaturi. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv.milom. 7—9. PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa. Nice-phori Gregore. a započinje sraz-merno kasno. 384. Historia Byzantina. i 1393. 11) treba datovati posle 1326. Đ. Schopen. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom. čak. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. 23. vrlo verovatno 1306. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. Šanjek. A. godinu i dolazak manihejskih starešina. god. preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno. Za raspon 1306/7—1393. nap. " J. CnpeMHh. kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu. I.rxxou. međutim. starešina bosanske crkve. dakle. za prvi spisak se to ne može reći. jer je istovremena sa br. 216—218. god. Solovjev. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom . Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. videće se da 12 generacija vode do 1292. osim toga. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu. možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla. Međutim.

436—437. pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice. Ako se pođe od pape Inoćentija III. god. dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. 432—433. Koliko je to nerealno. da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin. brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu. godinu. Dragič. jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila49. tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine. god. uzmu u obzir i neke rezerve. dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna. dakle. Možda ova teškoća. La chronologie. U svakom slučaju. ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. 48 D. onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. što je oduzeo od 1393. Grumel. možda koju godinu ranije. verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala. čiji pontifikat uokviruje 1203. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. naravno. Ali. i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. dolazimo kod papa do Celestina IV. Pri tome treba od 1203. a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. za što nema oslonca u hronologiji imena. Ne sme se. Pariš 1958. Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom. starešine osumnjičenih „krstjana'*. početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka. a da će se ponoviti istim 208 . Ova identifikacija nam pruža hronološki oslonac. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. Lubin. jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran. polumitskim osnivačem bogumilske jeresi48. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. Mandić (Bogumilska crkva. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276). 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina. Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način. ići samo 13 generacija unazad.„smena" kao i na papskom prestolu. Konkre-tizovano. dakle. kod papa do Inoćentija III (1198—1216). Drageta) gotovo je sigurna. dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52. god. može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha. a kod patrijarha do 1216. godinu. Ako se. Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena. nije naročito velika. Oni su. a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). Traite d'etudes byzantines. već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. 14. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika. zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. I. koje ne mogu biti velike. za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. su sledile jedna za drugom50. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama. 15. Lubin. ipak. Kod patrijarha.

ta tradicija poznaje prekid i prelom. ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska. kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233. nav. Iz onoga što je pokazano proizlazi da. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151). a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. Ako uzmemo da je u oba naša „etalona". Prvi spisak se. idu uvek prirodnim hronološkim redom. . te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju. spomenut u dubrovačkom aktu. vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima. odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosanskim biskupima. Grumel. Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosadašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka.. a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. 12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja.redom višestruko je manja. a drugi obrnuto. opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka. slični po formuli. god. delo. Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu. god. ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista. došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata. 104—109). ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. ostala bi teškoća sa rednim brojevima. 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena. Beorpafl 1927. odnosno posle 1252. a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. • 51 V. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. možda. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija. spisku papa i spisku patrijarha. 436. popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. 53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra- . započinje niz starešina crkve u XIII veku. Ipak. CTojaHOBHh. pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza 83. To. ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena. naravno. ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. Ipak.

šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redovan crkveni život. Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase. J. 3. ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana". mogle su izazivati zaplete. 2 (1969). naime. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda. kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku. Pitanje je. Granice su se. C. bez svake sumnje. V. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly. ali ih. došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina. Studien. Thalloczv. Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. koje „krstjanima" nisu bile potrebne. Jr. svoga strica. koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. „materijalne crkve". 210 //. 72—77. Prijezda je. djeda Stefana. koje su. ipak. 54 55 211 nešto od svojih teritorija. razumljivo. Fine. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne. ograničena na skromni prostor bosanske države. U svakom slučaju. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. takode „velikog bana". U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. naravno. a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam. pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila Up. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom . latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organizacijom i sveštenstvom drugih crkava. ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"55. izložene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam. Episkop je nekada bio na čelu crkve. — L. navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana". episkopa kao crkveno dostojanstvo. god. da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije. 331 —332. baš bogomolje.živača. A. naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti. bio vladar ćele Bosne. a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. Ali. Bosanska crkva bila je. pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina. ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. TiHpKOBHh. a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli. 167—177. Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"56. pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. ipak. ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira54.

Kniewald. 19. Luka 10. 1 (1948) 42) upozorio je. Hung. 168. . Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61. ima najviše materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom. Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe. odnosno rimska crkva je crkva idola. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (. 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). nije jasno. S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU.. 32. Kniewald. Pa. TS. 212 U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63. Die Papst-Fabeln des Mittelalters. ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo58. ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9. 60 D. 377. ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. po koji put već. I. Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus).moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve. 41.. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački. 68 D. F. jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen. čak. Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. Kniewald.a fla BaM p. 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65.He 5oj ce. Dajući. izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih. Dela 20. naravno. pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62. 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 57 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry. U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj. argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena. ed. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj. nego tebi što boraviš među grmljem". Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena. Miinchen 1863. prema tom istom tekstu. 66 A. 2. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. Dolinger. Vjerodostojnost.a ijapcrBo". 179. Prilozi. 112—113. i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima.mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. h 3arpe6 1866. iako je to stara dualistička tradicija. Prilozi. jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja. Katolik je. Rački. 179. Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm. da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere. 52—106. 61 I. 59 D. M. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on. 29—30). Vjerodostojnost. Luka 12. i ubačena. katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?" 84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo. a kod njih je bila „prava vjera apostolska"57. „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx". više mesta stavovima katolika. u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. Mon. U čemu se sastojao Silvestrov greh.21). Theiner. a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60. Vjerodostojnost. Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu. na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost. . naime. žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo.168.

. dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. Mada ju je katolik napisao. „Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu. jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim. čak. Prilozi. već su se suprotstavljali moralnim argumentima. 64 Možda se u ovom izazovnom pitanju. praštanje i ljubav. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio .. Vjerodostojnost. kojom nisu raspolagali.". progonima.. ali pošto ste uvek pobunjeni i 213 . 115: Non sunt in bosna omnes gentes. dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: . „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost. 14—15). II Timoteju 4. Kniewald. Oboje je moguće jer je rukopis nastao pre 1421. Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću. . prevodu. Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"70.Vidi. sveštenici i đakoni. te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj. Up. a ne obrnuto71. dakle. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH. 66 A. gde su episkopi i učenjaci. 69 F.. 27—28.pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. Matej 5. gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8.. Rački. Solovjev.. 112: Tu autem in montibus stando. Katolici su. Rački. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre. boraveći u planinama. 5—12). Rački. a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone. primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva. tamo u gradovima je vera. katolik trijumfalno zaključuje: . apparet toti mundo. Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju. Matej 26. 113. •8 F. u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. . navodeći mesta iz Novog zaveta. 1—3)69.. koje katolički autor nije izbegao. 10). jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra". ili je aluzija na veliki raskol. pošto. naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili. gde se traži da se duše spašavaju. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo. . Rački. 67 F. Kniewald. 68 F. quod te dimiserit. zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni". quod apostatas receperunt . I Jovanova 3. izvršavaju zapovesti apostola. Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u Lombardiji i Bosni. da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on. Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora. kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti. Prilozi.. god. 170—174. osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i 63 O tekstu up. da bi bili verni Bogu.. Prilozi.Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66. fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe . a ne gube (Matej 6. a ne smanjivati se. 52). Prebacivao mu je. Vjerodostojnost. qui vos receperunt. da je prava vera tamo gde su episkopi. De bosnensibus autem. od Boga stvoreni. naime. Prilozi. u stvari. jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo". Katolik je. što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"68. 113. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom. quomodo probare poteris. nemaju istog oca i treba da ih mrze. jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym".. treba da gone one koje Bog mrzi. dalje. 173. krije aluzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima. Vjersko učenje... 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. goneći ih. D.

u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. i stvarnog položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78. 118. katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti. c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a". Prilozi. Rački. 30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju. 118. vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su.. svoje političke interese. 72 F. 29. na čijim učenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. 22—23. odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4. H c ynpaBHxeji. Koliko vidimo. tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti. a jeretiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"74. koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti. 5nhe roi&eHH". ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih F. stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72. 12). naravno. stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja77. nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti. već za odbranu duhovnih75. Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom. ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa. II Timotiju 3. jeretik odgovara: „Opiremo se"73. Ona. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve. Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta. odbacivanja duhovnih i telesnih kazni. Prilozi. u sistemu političkih odnosa. 119: Hereticus: ab initio fuit. To. nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. međutim. 119. legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. Efescima 6. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država.A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy. quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava. prema našim raspoloživim izvorima. 70 71 gospodara. Rački.Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM. 74 To je. Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla 214 . odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. U očuvanom izvornom materijalu nema. F. si resistitis malum facienti. 75 F. Rački. Rački.HMa TaMe oBora cBnjera. u stvari. 73 . Izvrgavajući ruglu jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (. Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet. razumljivo. ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju. vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus. naravno. rituali i etikecija itd). „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga. pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari. 117: Romanus: quero a te. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (. Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima. a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim.ustrajavate u zlu. Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?". između crkve kao zajednice svetih. 12). Rački. osim toga. Prilozi. zemaljskom svetu. Prilozi. oblici akata i formulari. Ima.F. tako i sad". Prilozi.

Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država. (F. apsolutno preovlađuje. ali je. COJIOBjeB. Up. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule. čvrsto zadata reč. Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM.. gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute. te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka. " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH. Uopšte uzev. što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. CKonje 1982. Prilozi 121). što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima. D. Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima. Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom. svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili. gde 215 Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. 169. salvari non potestis. koja je 3 na jednoj strani. dok se ono drugo ogleda u krunisanju .. 81—102. ali „vjera" kao tvrdo obećanje. bila simbol i zaloga samostalnosti.. EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a. Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi. . na drugoj strani. mesto je nejasno. zbog dužnosti da . . koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo. ipak. Vjerodostojnost. istovremeno.vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti. Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže. 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju. bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem. NS 3 (1948). 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si. et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia. da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79. pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne. Kniewald.e 6ocmcKe tfpKse.u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"81. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika. ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. nec vos salvatos dicitis sine capite . na jednoj. na drugoj strani.80. 180. Rački. A. 80 76 je. koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći. gde je i bilo glavno poprište njihove angažovanosti. i srpskoj crkvi i srpskim velikašima. ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike. Vladari su imali oružanu silu. ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu.. 79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu. katoličkog trebinjskog biskupa. moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje. Ali.

. zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarobljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete. 1 (1964). > 82 Up. 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa. 348—351. veoma karakterističan za evropske . pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije. na žalost. Tek mnogo kasnije. kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala. oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi. ali to. C. C. kada se toliko stvari promenilo. 343. TiHpKOBHh. bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije. TiHpKOBHh.poštuju tradicionalna prava.. nije bitno uticalo na moral. prepada svaka pravda. 8.. U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena". To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja. ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. održavanja i jačanja vladareve vlasti. katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla. Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana". Njeno ograđivanje od praktične politike. . duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. Cyiy6u eeHatf. 356—358. izloženi propo-vedima i primeru. U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja. Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima. 213—214. a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese. i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi83. 216 III. izgleda. podataka o tome da li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti. 81 Up. U našim izvorima nema.. samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima82. fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba.

kao što je bio slučaj u Vizantiji. npr. shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene. 7. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere. venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam. et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. davale su savetodavce vladaru.. koje je imala. u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i. et tune oeculte mu-tando vestimenta. a zatim i države oblikovane po njegovom uzoru. Najzad. quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte. 115. et in illa spe fiunt infinita mala. u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima. ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom. crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH". qui similiter suht lupi rapaces animarum. i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni. a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. U prethodnom odeljku je već pokazano da 217 . Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. borba za vlast u gradovima itd. Vizantijsko Carstvo pre svega. et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima. et perit omnis iustitia. Rački. id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando. Ali. hrišćanske države XIII—XV veka. po pravilu gušćom i trajnijom od svetovne. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu. može se izgraditi idealni tip crkvene uloge. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek. Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni. u upravljanju gradovima. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda. čak. Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere. vel si exeunt. zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i. pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju. svojom organizacionom mrežom. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka.F. održavajući carske zakone.). Opportet attendere a talibus. et sic rapiunt animas. iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija). obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu. Prilozi. Na istoku su hrišćanske države. što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. sudske i diplomatske poslove. Ona je sama. najzad. a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. quia ostendunt se humiles sicut oves. nepoznat rečnicima? 88 npopoKa. U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne. 15): ce OH na>KHnjex KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines. čuvala rimsko pravo. dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima. da je namesnik Hristov na zemlji. katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium. non propter lanam sed propter morem ovilem.

Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. JJiiHHh. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda. bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu. HAD. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. sudija). 10—13. 180. M. Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival. a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu.bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. To su. S jedne strane. Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku. Vjerodostojnost. obavezivala na bezgrešan život. ni efikasan pomoćnik državne vlasti. naravno. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države. S druge strane. delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti. Sentenze di Cancellaria. izjavu da Bosna ne poznaje za218 kone84. Kniewald. Kniewald. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin. bez obzira na sve to. U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar 86. " D. pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša. koliko ih je bilo. 116. 180. 180—181. delom zbog svog načelnog stava prema svetu. Beorpafl 1955. 85 Up. s druge strane. 89 D. ubijanje ptica ili razbijanje jaja89. na što je u ime suparničke strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto el mondo. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. gde je pregled ranije iznetih mišljenja. Vjerodostojnost. Prilozi. Rački. Kniewald. u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje. 9 f. . Vjerođostojnst. 208. a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88.. inače. . Svetost je. 169. U strogosti moralnih 84 U jednoj parnici pred dubrovačkim. rusagu) Bosne85 koji. 87 F. kancelar. bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. Kniewald. 180. čak. JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne. dakle. vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru. temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu. 169. imamo. o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima. Vjerodostojnost.krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše diplomatske misije. sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen. Ipak. 88 D. 90 D. u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih odluka. a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima.

papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima. et sic evacuatur omnis speš de deo. mi smo smrtni. gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum. za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje. 96 F. takođe. et cui non dant. ljudi itd. Prilozi. za koga kažete da je stvoren od đavola. sic isti se deum dantes. pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita. 114. non est datum. vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. naime. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"91. već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik. >~° F. koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite. Archiv fur slavische Philologie.. C.. postquam ab ipsis venit salus. Ukazivano je. već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4. •3 F. 82 D. Rački. pored nade u večni život. 169. kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97. i na primere Pavla i Varnave. Iako su predstavljali sablazan za druge. a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. " F. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su. ■RnpKOBHh. Prilozi. O tome nam sasvim određeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda."95. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku. 178. 211—212. in adamo et eva appetentes esse dii. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se. god. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom.zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. datum est. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. Rački. jer takva čast se samo Bogu duguje"98. Vjerodostojnost. 114. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri". Knievvald. U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii. a ne srcem. izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. quia tališ honor soli deo debetur . objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti. 116. sudeći po tome tekstu. Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba. pro quo apparuit in terra. stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena. smrtnom i gnjilom. Rački. 219 nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. 179. bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog92. 5—8)96. Vjerodostojnost. kralj Stefan Tomaš. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima. Kniewald. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. predočavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10. 26). 162. Jere-ticima je. Papini teolozi su u tome. i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji 220 . Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's. 97 D. Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista. gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". Prilozi. 24 (1902). Katolički izvori to oštro osuđuju. Rački. slični vama. Nekoliko decenija kasnije. Up. Prilozi. Speranskij. quod cui dant. " M. 129. poštovanje u vidu klanjanja (adorationes). kako sami kažu.

posmatrano iz drugog ugla. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara. Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage. čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava. tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru. nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu. Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. ali i uzrok slabosti F. god. Bogomili i patareni. već je obuhvatalo i učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima. omogućavale su da vlast bude delotvorna. da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu. mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetskoistorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. 88 221 vlauara i državne vlasti u Bosni. U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana. Vjerodostojnost. može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju. mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve. ili. veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost. a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu. najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života. ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda98. 457—461. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima. 100. koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd". Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". Rački. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. Međutim. pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima. Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini. 155—156. U svakom slučaju. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila. Kniewald. U svom komentaru na str. ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. 163. •• D.u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom. postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu". Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije. kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo. Te osobine. Dokle god se prostirala \rtast vladara. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad . Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu".

235-236 i nap. kralju. da neće biti pogubljen. odnosno posle 1377. f. juli 1403. 222 „nevjeru".los uživali su imunitet zajedno s crkvom. 21 (1974). bio je uvek prepušten drugima: vlasteli. rusagu) bile ujedinjene. ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: . dokle god je bio poslušan. Td. IV. C.hiža". na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako. god. Kada bi do toga došlo. dokle god je vršio „vernu službu". 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrreTa. bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina. PycautKa iocuoda. idući hronološkim redom. 105.A<I <«Y * V N C BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd. vladar je. crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću.i savremeni dokumenti. 101—106. da mu se zemlja neće oduzeti. navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu. 101 HAD. Prema onome što smo do sada videli. tvrdo zadatu reč. Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku. a naročito odmetanje od vlasti vladareve. "HHpKOBHh. 150. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice. 2 (1962). TiHpKOBHh. što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi". 96—101. bio kod vladara u „vjeri". da mu se imanje neće okrnjiti. Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. crkva je bila. Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin. Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine. 104 O tome vidi niže str.AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H . što znači da je uživao obećanje. ni na strani podanika s obavezom da verno služi. predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske.OK<M'fc VA lit WrAlJL. Lettere di Levante. 104 C. Kada su se Dubrovčani 1403. 4. a sluge „krstjana" i ljudi njihovih . nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio 100 Up. zatvoren. naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. HcropHJcKH lacormc. Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja. 6. a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. iznad sistema. dok nije počinio „nevjeru". ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"101. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa". usmerene po pravu prema banu. Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći". TiHpKOBHh. Obaveze „verne službe". god. 5—17. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak. koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte. C.104. 31.. uzet za taoca. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu. kako se jasno vidi. a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene102. mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika. Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran.. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina. 102 Up. kako pokazuju bosanske povelje. Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj. on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje. „BepHa c/iync6a".

Koliko se i ovaj.phKBh kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109.106. Hrvojev sinovac. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH. 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4. Studien. god. str. u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika. vero-vatno na sastanku vlastele. Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII. a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. ilustruje već K HI K 223 H KCE n'pKBS CB'pfiH BEpd EOCdNCKE.. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta110. Finea (Bosnian Church. brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića. CTOjaHOBHh.HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy. Monumenta Serbica. Ćela formula i ceo postupak su identični. Thalloczy. pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici. verovatno u ulozi pristava. samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima. 251. Thalloczy. kao oblasni gospodar. god. . 14—15. oblik jemstva ustalio i uobičajio. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J.. H/IH G$>i»B<MNy. str. IV. UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt. Beorpa«. Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom. H<IH EAA\\". C. Studien.108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. Po opštem pravilu. A. Eeorpa« 1964. 285—286) u odnosu na ovu povelju. Ona je samo datovana pod Kreševom. V. 19—22.đH y3pOK. sastavljene negde posle 1366. Od povelje bana Tvrtka. među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života. L. Miklosich. br. počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina .y Bt^v A'A^V K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i. djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava. VII. svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići bili katolici. HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U. U celini uzeti. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno. Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a. Vindobonae 1858. IX. . O političkoj pozadini nastanka toga dokumenta up. 1934. II. L. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere". H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H Ađ M Y ct HE M tyl . ni pogaziti . U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. 377—379. 192—199. 11. Thalloczy.. br. on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći.HH 3d M.hCH nOpEHE HHK^dpe. u Milama. trojica vlastele župske i još uz to dva kneza. dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom. 17612 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" . Studien. 108 F. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. str. ali na drugom mestu. u ispravi 175pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika. ali nije identična s njom."112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV » » AHAd V PY E npKk-KOBNE"113. 7—8. II. posle jednog pohoda 1434. BOCdHhCKIi"107.lA\ FAABt V}/t. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE H 3dr©pHE U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. JL.. "RiipKOBiih. br. Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi.Xrih(HbCKd 3Ertwd" . 68. što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. 23—24. Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred 108 106 107 108 L.

37—48. Miklosich. naime. CTOjaHOBHh. Studije. 438—440. bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele.r^.spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće. 112 115 C. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. Monumenta Serbica. i zaista se vratio u svoje. Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana.HY A^AV H NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh WKe H \. H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d. ostalo nam je sačuvano . a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh BE3h KpHBHNt y3ŁT0."114 „Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar. pošto je grad pružao azil. oduzeo gradove i posede. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404. god. Pavle Klešić je u leto 1403. . nagnalo je kralja Ostoju da vrati i 111 V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) J. bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu. Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja. zatvoren. pravedni. O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću. a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i. pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. Iz diplomatskog dijaloga. Ni o tome nemamo mnogo podataka. . Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 254. Monumenta Serbica. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj. verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovčanima ne spominje. 379. „BepHa cAy?K6a". kako znamo iz kasnijih događaja. 434. Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. 224 potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda OBđpoađHHK .. uzet za taoca. stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića117. koji se tada vodio. kako se u jednoj ispravi kaže. koji je i inače tražio povoda za rat. 113 F. nepodmitljivi. praćen šestoricom patarena.. kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni. ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi.HH\h . Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama. Pavle Maštrović i Pavle Radišić. TiHpKOBHh. gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCdMM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd. I. ali dovoljno rečit i karakterističan. 114 F. . kako imaju ogroman moralni autoritet. da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". Šidak. . Miklosich. H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE. . To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju". došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića. JB. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha. 2 (1954). Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju. bosanska crkva je pružala i stvarnu. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik. materijalnu zaštitu i utočište. pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. pošteni. koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu. Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua. koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto. ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva. kad se govorilo o njegovom padu. 105—106. Kralj mu je. kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima."115 Takvo reŠenje djeda. To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem. da vlastelin neće biti pogubljen. Imamo svega jedan dokumenat.

. čija su nam imena poznata121. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa. ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. naravno. Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. 4 f. Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj. naglo pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni122. HAD. H3 dy6posauKoi apxuea. vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru. Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici. JIHHHH.. et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni . 433—434. u izmenjenoj. a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i . koliko je potrebno za njihovu bezbednost120. koji je objavio sam prof. nap. a još nije bio sklopljen mir. sporedno sve drugo sem činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani". Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta. I. 53. služavke jednog dubrovačkog vlastelina. M. „Bepna cAyotc6a". ripHjio3H KJHO 24 (1958). Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne. navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena. JJpMcaeuu ca5op. fluHiih. TiHpKOBHh.. god. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra. gde zaželiš da budeš. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena. To. uz ostale. Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa. M. 69. Up. 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium. flHHHh. ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" . Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje. na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš. 104— 108). otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. naravno. 181—236. ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji. On je u junu 1405. Stojanovića. Za našu temu je. III. vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih. M.3 dy6poeauKoi apxuea. Eeorpafl 1967. Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine. objavljene u već citiranoj zbirci Lj. III. već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. JB. 118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M. Lettere di Levartte. a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš. CTojaHOBHh. a otišao je u pratnji šestorice. prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119. idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik. u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa. ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maiormente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. 107. nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali. Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad118.dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku. 119 M. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. poreklom Bosanke. ' lle 117 225 Dubrovački dokumenti. C.. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente. 73.

184. 185 M. III. Pojedine „krstjane" su takve misije za duže vreme odvodile u 226 . Neki su se. III. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea. pomirili sa ulogom zastupnika. 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen. 121 M. 121 M.jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125. CTojaHOBHfc. nepristrasnost. odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126.. M3 dy6poeam<oi apxuea. doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu. III.. 223). Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405. Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena. H3 dy6poeauKoi apxuea. sačuvano u Dubrovniku. Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga . CTojaHOBHh. zatim knezu Vukcu. nepodmitljivost. J^HHHh. 221—222. Uzoran život. 190—191.E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. H3 dy6poeaHKOt apxuea. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128. jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića. god. 123 JL. što svakako znači da su imali zajednički posao. pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. Ratko.. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole. Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela123. 122 M. „krstjani" Stojan. I. M. III. ako je uopšte bilo moguće. Ono jedino pismo djeda. III. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane" M. preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio . III. JJHHHH.H ceo« QY nonviBS y sce KEPOBO". i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. fliiHHh. svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge. flHHHh. Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice. flHHHh. Dubrovčani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni". dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali. Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima. I. čak i službenika. No. „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju u javnom životu. djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. H3 dy6poeauK0i apxuea. teško je bilo.y3My BpxV ttst" i da ga .ua. Kao ličnosti od poverenja. kako to pokazuju naši dokumenti. kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali. 190.. Nešto ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja 124. da prate pregovore i da sami pregovaraju. neobično veliko poštovanje. od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari. starac Bjelko. 182. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi. Iz beleške Ruska Hristoforovića o registrovanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji.. JlHHHh. preporučivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike. H3 dy6poeauKoi 121 KC 120 apxuea. bilo kakvi da su motivi posredi. Naime. Radak i Dobrašin. već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa. „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara. III. 184. i jednom trećem arbitru. 493. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava.Harnih. nezavisnog posrednika. M. H3 dy6poeauKOi apxuea. Cuiape cpucKe uoeejbe u uuc. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu . ostati u ulozi trećeg. djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH". bratu Sandaljevom. Radosav.počteno" otprave. 34—41. Patareni su krajem novembra 1403. .

mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima. je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom JB. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta. može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina. TiHpKOBHh. Dinića. Gojsav gost. CKapnh. navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav gost. koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika hercega Stjepana. nastojala da kupi. CTojaHOBHh. Pri tome se polazilo od dva slučaja. I. XepJiei CiueffiaH ByKuuH Kocaua. Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava.. da je možda pomagao županu u radu132. i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma gali bosanski plemići. U njihove 227 . a drugu. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-vlovića130. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: . 19—29) razmatra temu s gledišta od nosa crkve i plemstva. Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Radenovića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku. suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan. 19 (1970—1971). 131 B. koji se desio u drugoj polovini 1440. 79.2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131.svetovnjačku sredinu.3 dy6poeam<oi apxuea. iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu. naime. jer je pitanje o kome govori pismo. naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane. 186. 129 O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. na jednu aferu. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. Znajući. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. M. C. Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata136. Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi. god. Međutim. dakle. A. III. čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129. da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. bilo aktuelno u trouglu između Sandalja. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne. J. a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. ako se tako sme reći137. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu.y KprriiiaHHNv" izvođen. a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate. 128 127 T3M. dokumenti o Konavlima. V. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava. koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe133. 435. Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y. Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na politički život srednjovekovne Bosne". JJHHHIS. — M. Radoslavljevu polovinu. nije sporno da je jedan krstjanski starešina. U drugom slučaju. nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. 130 Kako sam već odavno upozorio. od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila. Radoslava i Dubrovnika184. 46 (1934). godine. U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu nadležnost.

gde je i osvrt na raniju literaturu.. i to između sekvestra od avgusta 1440. A. u kraljevu zemlju. 3 (1420—1426) f. god. zadržani i roba im sekvestrovana. jula 1422. Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa. O fociuuMa „upKee BocaucKe". grupa dubrovačkih trgovaca. Eeorpafl 1858. izdaju isprave o slobodnom prolazu ili 228 .ruke već je pala Srebrenica. tj. videlicet de excusando nos a predictis voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his. naročito kreditori i tužioci. 99. V. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. i svakako oslobođene. pa je jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu. 292. i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu. pa 10. Studije. respondendi litere nuper recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis. 257—260. Acta Consilii Rogatorum. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu. a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. god. pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati. 102' od 18. ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. Žalba iz januara 1442. dok je druga grupa stigla docnije 178bila bez isprave. sto znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija. III. god. Sve što se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci. 3 (1420—1426) f. pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju . U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. "RoinKOBiih. na istom mestu. Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. narav no. CTOjaHOBHha. 97: . koji je bio u Goraždu. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina Radovca. Takav dokumenat su dobili. Ovi su. i n. i negde pre sredine februara 1441. ali su se trgovci podelili. Bosnian Church. HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi. u M. Acta Consilii Rogatorum. 133 HAD.. 135 Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac. Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska". i ponude da se povede parnica i učini pravda patarenima u aprilu 1441. a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu. U decembru 1440. s pozivom na dok. vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu Sandalju pro facto ceteuertine de Canali. inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se. 3. fol.. zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića 138 J. H3 dySpoeauKoi apxuea. omanji karavan. de excusando nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette. isključiti. 4 (1983). Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima. tražeći i ispravu 177slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"138. Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe. juna 1422: . I. dakle. god. J^nnah. 100. Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440. govori o oduzimanju utajenog velura ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva. god.. CuojueHutfU cpdcnu. II. 227 228. 134 HAD.ar-repta per patarinos apud Gorasde". decembra 1440. 137 Iz dokumenata objavljenih u M. 27. jer se Dubrovčani dalje ne žale. 24—27.. 194—196. Fine. 169—170. IIviiHh. Šidak.

flHHHh. po svoj prilici nedaleko od Goražda. zatim župe kao Konavli. One se nejednako vide. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo . ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu. Ali. čitave zemlje. JIM. Up. 180Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik" (tako je nekad prevedeno).ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana". Sandaljeva. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tkanina. M. kraljeva (contrata del re).. 140 M. II.. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu.ad locum dictum Ruxin patarino" ili .ad locum patarenorum". 25. u čemu je prepoznata Crnca u Zatone. JJuHHh. Isto tako. zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. 227. 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH. 179Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna 229 na traženje njegovih patarena1*1. scribendi litteras comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris mercatoribus per eius patharinos. III. Hum.. koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije. JJHHHK.. Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima. Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje. 141.. dakle. . JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua. III. teško da će se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5' crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom. /#. Nije. Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. što bi se danas reklo službenik. Vidi nap. njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. Pominje se „contrata Vlachorum".ad domos christianorum" .ad Glupscovo usque ad domos Radovchi".. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je. dakle. Eeorpafl 1978. II3 dy6poea<it<oi apxuea. 184—187. Uzimajući sve to u obzir. Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. te bi se. reč o otimanju već zadržavanju.krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve. kaže „ad patarenos" ili . sekvestru. 278.„vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz. 125) citirao ugovor o ponosu . neko ko po ovlašćenju gospodara vrši vlast u njegovo ime. U aprilu 1441. pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše140. bar u prvim decenijama XV veka142. na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike.? dy6poeauKoi apxuea. 310 nap. funkcioner. Već u avgustu 1440. a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche". dakle.eM BeKy. morali bismo imati nekakav spor između njega. kraj. — M. ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim . god. Trebinje. god. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a. Popovo. moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene. nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu.. VIII 1440: . obično dok se ne iznudi rešenje spora. čak. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju. Radoslavljeva. što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali. da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka. Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća.. Reč prosto znači oblast. 22. u Go raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja. nap..

Vlastela pojedinih teritorija. Izdat je 27. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum.. predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine. Drugi odgovor se. bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju vojvodinu: per totam regionem et territorium. iz istog razloga. prout unus ordo debitus exigit. nalazimo u citiranoj zbirci M. IV 1441. na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari. Zahtev druge strane. arbitarski položaj između vladara i vlastele. 142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. septembra iste godine. odnosio na neko suđenje. po svoj prilici. terras. jjHHHh. predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini.. imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država. ima pomena o djedu samo do 1438. kraljevu zemlju (contrata del re). iz XV v. mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice. date garantije u tradicionalnom obliku sa 230 . jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv. Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima. zauzetosti berbom. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović. Ne srne se. februara 1445. Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana". očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom. razjedinjene i zavađene. 113 dy6poeauKoi apxma. međutim. U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima. i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića. delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima. godine. Mihaila. koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost. Ali. oblasne gospodare. . tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba. 8. Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis. kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice. posle pomirenja.HHHh. U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije. videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices. kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. . nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava144. Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus). Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. a do kralja u normalnom slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana".OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry". tj. 197. nesumnjivo. a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva. u čemu 141 M. kada su. To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo. podržavan od vojvodinih poslanika. Hs dy6poeamcoi apxusa. a to je bio i rok kad se. Znatno drukčija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. loca et contratas ipsius dominii . 228. Jl. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. III. Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S. Jaka strana je. pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta. koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. avgusta i 1. regrutovana iz kruga srodnika i službenika . a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama. vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. jer se crkva nije mogla istisnuti. III.ustanovama. nisu održavala suđenja.

koje su gubili zajedno sa državom. O okolnostima sklapanja mira up. CTOjaHOBiih. kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj. Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele. a još više o crkvi bosanskoj. Maupo OpGHH. 145 Jh. U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom. zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni. 143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima. na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti . državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu. Beorpaa 1968. 8—11. čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. 66—69. na pravednike i grešnike. 151. stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka". Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana. "RHpKOBuh. Poučan primer predstavlja domaća vlastela. II. kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva. 190—199. nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo. C. čak. na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. da su imali u njoj svoje mesto. HcropHJCKH laconHC. kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka. ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori. odnosno na drugoj strani. Pomeranje u odnosima između vladara i vlastele. 345—346. Kpa/beeciueo Cjtosena. C. 144 Up. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU 231 Kada je reč o srednjem veku. U srednjovekovnim uslo-vima teško je. „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi čajima Bosne i s njenom slobodom".ustaljenom ulogom crkve1*5. PycautKa iocuoda.. TiHpKOBiih. Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU. čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću klasu. o čemu će još biti reci. 21 (1974). imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne. I bez dublje analize. bez uplitanja i diktiranja države. IV. iznad svih klasa realnog društva. izazvano podelom na teritorije. može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne strukture.

ipak. problem je. kako ih poznajemo iz izvora. poglavito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena. već samo vera. u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja. nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj. Šidak. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje. njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"147. oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"146. svoga nećaka. Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim. a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio 146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. 147 Kao što sam već ranije upozorio. da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas. Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen. Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. analogno je onome „dominus". Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina. jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije. znamo samo imena i činove. Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta. nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog.. valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike. familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija. bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata118. 161—169. da nije uzimana u obzir okolnost da 233 . Naime. nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini. No. ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu. sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti. o kojima je ostalo pomena u izvorima. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom.kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje. koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju.. Oporuka „gosta" Radina. a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini. Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom dvoru. o kojoj ovde nećemo diskutovati.udostojeni milosti božje. a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu.dum" ili . . Studije. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama. s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina.

Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i „krstjanicama": . 5. HeKojiuKo hupu. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje. 4. sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom. 214—220. Petar. 104—108. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja. II. Stefan. uključujući krsno ime Radi-novo). 5. 363—382. za koje se kaže da su . U svakom slučaju. 4. 148 Kao što je već rečeno. koji su prave vere apostolske . U krugu krštenih se. Hi dy6poeamwi apxuea. stari. a takode i „mirski ljudi" (dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi. Bla-govesti. nedelja. gladni. nevoljan čovek prilike za podelu: prilike za podelu: Sv. starice korisnici: ništetni. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3 . nekom 6. Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua. neki prateći dokumenti: Ć.se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama. nekom 5. Sv. i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE". ubogi. 153—156. a nekom i 8 dinara. 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu božju na kolenima .H H \-Ko:iiiE. Sv. a ne da su „krstjani" imali hramove i da su palili svece u njima itd. tekst je najbolje izdat kod Ć. Sv. žedni. ubogi.potvrđuju elemente iz samog testamenta. Pavle.. gladni.WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi.aMk". III.. starci. Radin gost je odredio da se . 6. arhandeo Mihailo. Vaskrsenje.npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh". 25 (1913). hromi. a iznosi su utvrđeni na 3. slepi. starci i starice.d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa. Međutim. a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći. ubogi mirski ljudi. 234 je i zadužio svoje prijatelje. sirote. Još o testamentu gosta Radina i o patarenima. Prateći dokumenti u M. petak i jedanaest velikih praznika.. slepi. od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u određenim prilikama i na određen način. Testamenat gosta Radina. 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu). dakle. koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. isti.. hromi. 24 (1958). hromi. 23 (1911). Roždestvo. udovice. zatim Jb. nekom 4. Đorđe. hromi. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih. ne ide za tim da se deli socijalno degradiranima i onima koji imaju najveću nuždu. 6. Tadioko Marojević korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice. naročito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi. Marija. CTojaHOBHh. SVOJI iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin DUBROVČANI iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević. GZM.KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO.iih crfemiMih H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i . IIpHJio3H KJH<3>. slepi.Md HOB'feKd" da dele nekom 3. Sv. molebni. U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije. Sv. ali se i tu prednost daje onima koji su u većoj nevolji. burnih. krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube. prokaženi.no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE. GZM. žedni. dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili. Sv. Vazne-senje. vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. 353—357. Truhelka. Truhelke. Sv. Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima. slepi. Petka..

onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima. Kućani će tu biti. 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se žegu svece u hramovima božjim Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. ni seljaci uopšte. uostalom. „krstjani" se ne javljaju u položaju. deceniju pre sastavljanja testamenta. o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi". mogla je označavati i gospodina. čak. jasno je da se „kmeti" i „kmetice". U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y ' CH WB 1N|1 (yr<>AHw) EH^W"161. Petka. Vazne-senje. I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. Drugi Zaključak. burnih. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina. Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI. 598. Sv. poznato. ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana.. računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". arhandeo Mihailo. II. nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene". 609. 4. dakle. 11 (1960). 5.Sv. pa. ne smeju shvatati u socijalnoekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se. Marija. moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu150. vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana". U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta. Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića. I. dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao. Sv. dojaHOBHh. Petar. C-rojaHOBHh. Đorđe. Beorpaa 1967. kao i kod savre-mene vlastele. Sv. Sv. mletački O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima. Ako je ovo drugo razlog. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci. Blago vesti. Sv. bar u obliku „kmetić". 151 Jb. Sv.kmet" kao što je. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine. up. Roždestvo. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću. Bogatiji među njima imali su sluge. dok su bili usred svoje zemlje. 150 -iupeSuncKa ejiaciueAa. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3. Sv. Stefan. što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti. Godišnjak Društva istoričara BiH. 52. 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte. Nema osnova da se to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. M. odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima".U]Htx'''. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. emigrant u tuđini. XymcK0- . davalo već u srednjem veku. Ciuape cpucne itoee/be u uucjua. podložnika ili roba. u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba. koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku149 JL. Reč . Radoslav Pavlović i Dub rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika . sluge. Vaskrsenje. kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE".. Kada su.v ro^«! (rocn^iiNđ) ' W A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU. najveću gospodu ugarsku149. Pre svega. u celokupnoj očuvanoj građi. pa je upotrebljavana za „barone". 152. a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu. Kontekst je takav da se gotovo mora očekivati religiozna konotacija. koji sigurno sledi. nedelja. koji su bili sitna vlastela iz Dračevice. Pavle. koju je otkrio M.

Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju. Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo. papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva. daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima. 25—26 (1972—73). god. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede. kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv. Možda se. sastavljeni posle turskog osvajanja. 247. oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima152. uz ostalo. 236 . Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj". pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". katolik medu čitavim nizom >. Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš. primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. koji je T. I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju „krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima. Oki? naveo u svojoj raspravi. krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu. Thalloczv. 109—115. citira nepotpuno i Psalam 15. Franjevci su. došlo do nas. a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". Studien. ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću. Sudostforschungen 19 (1960). Tu se. 1 (1930). 153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. Tri humanista o patarenima. 154 J. iako im je bilo zabranjeno da imaju posede. Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits. Histo rijski zbornik. Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac. mesta na koja se oslanja. Okic. koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. U odeljku o zakletvi. Ipak. 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima.autoriteta". ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje. već i neki drugi posredni i neposredni podaci. svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. o onima koji 152 Pitanju o posedima vratio se M. Turski popisni defteri. o zemlji koju je „prokleti" kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. mentacije. postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće. Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji. nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve. Matasović. I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. ipak. „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)154. Bitan ostaje još uvek podatak. L. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske". O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina. 411—412. a ne da se zaklinje uopšte. I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima. ipak. koje smo ranije spominjali. Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da pomaže obe crkvene zajednice..„salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi.

već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo učenje . navodno. 132. . a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena". R. učenja o predestinaciji. 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti. on je žigosao opšti stav svojih protivnika. za veliki broj pojedinaca.. za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"157. zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora. contempnentes doctrinam christi dicentis . i ako ponekad daju. čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne. stereotip. nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj. 80 (1909). Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja. Religion and the Rise of Capitalism. a He npHMa MHTa Ha npaeora. nap. 109. niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera. non dant pauperibus.mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. 158 Ja ne mislim. koju su. Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"155. moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. et si aliquando dant. Ijiac. iako se lihvarilo. 155 15t 237 sežne socijalne posledice. imao je dalekoF. mora se postupati veoma oprezno. Ipak. Harmondsworth 1975. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja. još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. i među sveštenicima i monasima. kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje. Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti. preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva. Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom. a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za 238 . U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana". prihvatili. Up. . Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa. Tawney. uostalom. 116: Manifestum est. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama. a ne pojedinačne prestupe. katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani. Daničića). Rački. F. U Kotruljevićevoj izjavi.o5n'1. čak. . sed illis qui possunt eis retribuere. već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune. 157 Citirano u M. . Rački. Prilozi. Srećkovićevog jevanđelja. 1. naravno. da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju. Ko oBaKO pa^H. Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva. ne daju siromašnima. ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. Byjiih. Sa ovakvim paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive. quod expresse isti faciunt in hoc contra preceptum christi. Kotruljević se. ."156 Ovo bi se mesto. To postaje još verovatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima. H. iskazana izvan polemičkog konteksta. naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. Prilozi. osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. i ovaj sud. treba se setiti da je neobična kombinacija askeze.

U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. 10 (1974). usled te okolnosti. Ali. Bosna je. navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene161. naravno. U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem. odnosno posrednike za cenu tih žena. kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu. 1 (1949). Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke. Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena. roflunntaK . a ne patarenke"162. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje159. Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne. prodate u Brštaniku na Neretvi. u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. 125—147. H. U Dubrovniku. 28 (1981). oni su. gde je situacija Bosne bila bolje poznata. Čremošnik. dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce. HCTOPHJCKH lacornic. 239 ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha). 2 (1953). Anali Historijskog institutu JAZU. a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu. koje ovde ne možemo podrobno prikazivati160. ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom". a krajem veka i zabranjuje. 9—32. V. Stojana i Tvrdislava. mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola. godine. 51—58. U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. Turke i druge. <J>eJHh. U Bosni.DfHiHH.DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M). IT. JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK). 69—74. Istorijsko-pravni zbornik. M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. 333—340. Tri žene. isti. Živković. takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i . ro. 21—27 (1976). Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje. isti. beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. A. stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. 139—164.malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život. Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661. Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne. CoJiOBJeB. 160 G. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova. ipak. proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Uverivši se da su rođene u kato159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi. 10 (1982). Kad bi došli u katoličku sredinu. 148—162. HC 1 (1946). gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. tipično roblje uz Tatare. vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. 27—48. bili nekršteni. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. MenioBHTa rpalja. Grlica. 161 P. kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata. GZM.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EHX. gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. Vinaver. 2 (1947). uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. Saracene. tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta. više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje. )KHBKOBHh. mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni.

Knie-wald. objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe. F. . u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu. U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane. Ipak. Prilozi. 180. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867). O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana. Vjerodostojnost.. već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. F. opšteg odsustva pravde itd. njihove pretvornosti i hipokrizije. niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete. kao uostalom i u drugim . III. odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara. u nastojanju. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. JUHHHS. U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici. Rački. da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna". Kniewald. Hs dy6poeauKoi apxuea. III.164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. a i iz drugih dokumenata163. . Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. venduntur homines per fora ut bestie . 2 163 164 165 166 Dubrovačka građa o trgovanju robljem. M. po izvorima.D. Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. 115: . Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka. ropski status bio nasledan. pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije.. to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"167. već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166. Prilozi. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila.odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. 240 što je.zemljama u kojima se održalo ropstvo. čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. pristupačna je sada u prvom delu knjige M. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika. Kao što je dobro upozorio D. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema. 168. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge. da je Radin gost bio oženjen. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom. H3 dy6poeaHKoi apxuea. a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*. 124. Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve. npr. . privola (consensus) je neophodna. tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube165.. a sami ne znaju dovoljno. . U Bosni je. U susedstvu . 84—85. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno. naime. D. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu. važilo kao običaj zemlje. ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava. Rački. 63—65. osim za najsiromašnije. da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa.

Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz. 241 da se „uzimaju zbog ljubavi. EHO-rpa« 1865. 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354. To.mos patriae". Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika. Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je. Eeorpa« 1960. ali je. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko-pravna shvatanja. ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja. Vjerodostojnost 149—152. već D. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo. tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan178. Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. To je moglo u Padovi 1475. naročito iz „Dubia". Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. Nimalo nas ne . 187 168 D. što je prema savremenicima bio . može se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali. ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve.Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. Vjerodostojnost. god. da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi. . Mi ne znamo. Pa^ojinh. 243-^244. nauucao JfoMernuujau. koliko ih naziremo u Bosni. svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171. H. poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika. naravno. Kniewald. dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob1*9. Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju. zvučati romantično. Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja. Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake strogosti. "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee. ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane. izostanak pokušaja da se nametnu rituali. nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka. koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni. ed.17° Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu. 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i verna". Ono što je u njoj bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije. flamraHh. tako se nije ukorenio ni miraz. bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. 150.. . 43. u stvari. Kniewald. kanonski ne bespre-korno. koji ih je pratio. što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim stvarima preobratili. ed. dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172.

III. ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. To. Pri tome su. god. tužiteljku) a se expulit. ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca. Vjerodostojnost. Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao . 5 (1985). Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu. Kniewald. gde su navedeni izvori i gde je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci. naravno. 10. smatrali za nezakonitu. kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo. KyjiHnmh. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa. činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima. Tpaioeu 6oiyy EOKU KoiuopCKOJ. ona postaje otvorena trajnom. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. Ćošković. obrasci i uzori hrišcanskog života. ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh. ma koliko bila mala i skromna u snazi. uslova koji su se sporo menjali. 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. CnojaeHHK. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napuštanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena176. C. tip socijalne organizacije. 1 (1968). poseduje prećutan. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174. Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje.iznenađuje činjenica da su katolici decu rođenu iz ovakvih brakova. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napuštanjem od strane hranitelja. masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline. TiHpKOBHh. Vjerodostojnost. Kniewald. 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa. 178 Up. O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju. 174 P. Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj. ipak. 27—29. tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje. god. naravno. ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. 93. prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika176. zavisna od činilaca koji su dugo delovali. 105 (1956). Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373. 162. mentalitet masa. 158. 242 V. 260—261. 176 D. 173 D.

ni u crkvi bosanskoj. u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje. i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili. a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka. zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima. od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali. i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova. pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali. nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. braneći i šireći svoje učenje. odeždama i dr. naravno. koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta. međutim. postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja. ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom. 243 Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi. ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja. nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana.zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara. Ono što se čitalo. promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. nisu iščezle sve kulturne potrebe. pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. Kao-i drugi dualisti. ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. ni slikarstvo. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pripadala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da. teško se može rekon-struisati. nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena177. divljenja i ponosa. Ipak. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale. ipak ni u . Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama. Bosna. prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura. koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške. koja ne poštuje krst ni ikone. i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima. kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja. sve do tridesetih godina XIII veka. bila razvijena među bosanskim „krstjanima". ali mnogi paganski ostaci. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole. pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova. i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu. Ostala je. Time što se promenila doktrina crkve u Bosni. tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva. pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. sudeći po savremenim svedočanstvima. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti. u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja.

jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.
177

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke179. Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika. Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o učenju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga. Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i

244

zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245 ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima182. Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigurnosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o

širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246 kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim, materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli, gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upotrebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga doba. Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183 S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377 —1391) pod vlast bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katoličke crkve 186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god. prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno preobraćali Bosnu iznutra. Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99.

18

' Up.

kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Očigledno su politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto

249

trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro najranije bosanske države. Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u suštini samostalna država191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska" hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187 Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu vrednost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćošković. 191 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250 vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do njegovog stupanja na presto crkva

bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simboličan. Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato, kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28 —30 (1977—79), 59—75; isti, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima, ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem"193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti

251

on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je „perfidni pataren". ali mu se 1449.samo herceg Stefan i on je učinio ono što je preostalo da se učini — on je. Ada Bosnae. ipak. Za odbrambenu snagu Bosne bilo je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja. a posebno E. naime. verovati da je sukob oko crkvenih prilika. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. iako je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate staroj veri.. Iako je. god. I u tome možemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu. 63 (1985).herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima". KosaqeBHh. Ipak. Fermendžin. Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne. važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje195. prema papi Piju II. Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske države. Već su savre-menici zapažali i beležili. nije uticao na hercegove krupne političke odluke. pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. Acta Bosnae. Uostalom. tada već pod turskom vlašću. Ostao je. a 1454. Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju. 186 JL. on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. Ta su tvrđenja ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. Verski sukob započet 1459. da su. pokazuje jasno da je turski osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. mada je pitanje koliko su tačno bili obavešteni. predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. tesno sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196. a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. 183 194 E. i kasnije u vezama s Rimom. 225. Pošto je do konačne krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika. . pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru. god. nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem. U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goraždu. „maniheja" koji bi. ipak herceg je od 1461. 252 nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve. je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V katoličke monahe koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". 204—205. progonjenim jereticima dao utočište u svojoj zemlji. predao Bobovac Turcima. vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. naći ćemo kod savremenika konkurentna objašnjenja (gaženje ugovora. on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice. slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha. god. sukob Vladislava Hercegovića s ocem). od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića. Slučaj Radaka. vrlo je verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. Ono što se dešavalo pre i posle 1463. Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa. 12—13. Međutim. TjiacHHK CVR. god. god. međutim. god. Fermendžin. Kao što smo na drugom me-stu pokazali. Teško je.

95. imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language. however. architecture or applied arts. 93.. There is hardly anything to be said about their socioeconomic status. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state. They figured. 91. SUMMARY 253 THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century.. The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other. 91. the . about their interest in money. especially the death sentence and excommunication.186 O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa. There are some data about individual estates. 92. 99. had been defending the internal autonomy of the country. resulted in specific cultural needs in the Bosnian area. In the local administration. 98. The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds. 245—265. the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. and their favouring of the rich. 92. 249 254 . the rulers began to stamp out this practice. in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana. 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203 BAN NINOSLAV 90. 101.krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity. The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. which had had a vassal relationship towards the Hungarian King.. Despite this. as well as later. especially the renunciation of material churches and of the traditional service. however. The dualistic doctrine. C. the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities. the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state. except that it opposed their penalties. nor did they take part in the state parliament. when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian . together with the nobility and the traditional church. 220. 204 BAN PRIJEZDA 70. 102. manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language. 95. 81. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people. the Bosnian Church aspired to a universal mission.crusades". so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory. present in Bosnia since the end of the 12th ct. Since the church did not need painting. From the end of the 14th ct. 249 BAN TVRTKO 32. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin.krstjani" played no role. This was preceded by long campaigns and periodic . As a rule. gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. while the Bosnian ruler. 104. for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities. REGISTAR REGISTAR ADORACIJE (KLANJANJA). However.adorationes" being their external expression). in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats... 96. 101. up. 99 BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16. At that time. 105. the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. While the church favoured isolation for its survival. the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester). 82. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades.

162. 198—200. 129. 175—177 CONTRATA 229. 139. 171. 203. 178—180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196—200. 112. 98. 212. 163. 177 DUSINA 128. 215. 173. 95. 180. knez 100 BILINO POLJE 201. 72. 244. 234. 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA 198. 177— 180. 91. 161—163. 116. 195. 134. 250. 244. 252 BOKŠEVAC 178 BOLUNI (vlaška grupa) 141 BORAC 51. 103. 213.BERISLAV SKOČIĆ 100 BEROJE DOBERKOVIĆ. 15. 19. 163. 130. 247. 119 BRODAR (iznad ušća Lima) 176 BRŠTANIK 71. 172. 146. 196. 159. 113. 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAŽU J 174 BOBOVAC 168. 99 CARINE (trgovačke) 101. 110—113. 53. 180. 185. 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52. 243. 249. 151. 141 BUSOVAČA 107. 251. 104. 209—211. 184. 104. 200—204 DUBROVAČKE NASEOBINE 50. 61. 135. 134. 175. 226 257 Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111. 66. 112. 160. 59. 159. 202. 239. 112. 247. 153—155. današnja Bijeljina) 174 ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174 ČREŠNJEVO 178 ĆEĆE 107 DABAR 89. 159. 110 BATALOVO JEVANDELJE. 109. 168. 223—227. 215—218. 252 ČEČVA 99 ČELNIK (vidi KATUNAR) ČETVRTKOVIŠTE (u Usori. 117. 147. 164. 163. 161. 53. 156—158. 233. 205. 246. 206—210 BANČIĆI (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (župa) 92. 240—242 BREZNICA 177 BROD (župa) 90. 110 . 102. 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAČEVICA (župa) 31. 130. 172. 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207—210. 173 DUVNO 100. 73. 221. 117. 51. 110. 120. 93. 202. 135 DESNEK/DESNIK 49. 112. 130. 159. 101 DVORIŠĆA (trg) 102. 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220. 89 DEZEVICA 128. 195—253 CRKVE 15. 241. 206. 159. 239 BURMAZI (katun) 97. 230 CRKVA BOSANSKA 14.

171.DVOSTRUKI MANASTIRI 202 ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ. 113. 224. 116. 175—177. 159. 135. 183 FOJNICA 52. 182. 150. 237 GOST RADIN SEONIČANIN 234. 221. 131. 117. 103. 107. 163. 249—252 258 GACKO 163. 224. 250. 58. 173. 173. 181. 237. 113. 135. 115. 116. 109. 58. 61. 109. 183. 187. 145—147. 163 JOŠANICA (selo) 135 . 130. 251 IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195. 65. 66. 66. 128. 188. 163. 175—177. 229. 209. 241. 172. 110. knez 161 IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182 IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45 IVANIŠ PAVLOVIĆ 158. 100. 100 JELEČ (u župi Govzi) 130. 242. 181—184 FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18. 164. knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVIĆ. 250—252 FRANJEVCI 15. 223. knez 44 HARDOMILIĆI (vlasi) 39 HOROJEVIĆI (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVIĆ 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44 HRVOJE VUKČKĆ 18. 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52. 129. 196 IVAN NELIPIĆ. 212. vojvoda 223. 198. 72. 126. 116. 181 GLAŠKI (grad) 67. 62. 155. 163. 182. 160. 118. 111. 245. 89. katolička biskupija. 210 EKSKOMUNIKACIJA 199. 213—215. 107. 228. 163. 221. 182. 163. 130. 110. 112. 178 GALUMAINIK 89 GLAMOČ 101. 65—68. 159. 101. 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (župa) 176 GRADAC (trg) 103. 111. 51. 180. 134. 112. 181 — 185. 19. 93. 121. 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51. 163—167. 167. 181. 58. 252 GOST MILUTIN 227. 63. 247 JAKOTINO (selo) 99. 130. 130. 176 JEZERO 131. 174. 200—205. 116. 226 JAJCE 51. 116. 252 FOČA 51. 154. 134—137. 52. 174. 62. 159. 251 GRGUR STIPANČIĆ. 251 ECCLESIA BOSNENSIS. 55—58. 159.

77. 98. 168. 152. 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197. 207 KUTLOVIĆ (katun) 139 LAŠVA (župa) 90. 128. 146. 89 KATUN 39—47. 203. 81. 182. 119. 158. 41. 101. 44. 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena. 230 242. 52. 154. 178 KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109. 129. 164. 120. 101 LOKALNA VLAST 227—230 LUKA (župa) 31. 225. 161. 216. 144. 225—230. 120. 162. 158. 199. 116. 177. 249. 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96. 49. 171. 109. 54. 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59. 44. 153. 117. 217. 235—239. 201.JURAJ VOJSALIĆ. 182. 250 KRALJ TVRTKO II 161. 160. 171. 157. 95. 57. 250—253 KUČLAT 51 KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11. 219—222. 142. 185. 182. 153. 247. 159. 251 260 MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 . 164 KONJIC 71. 103. 116. 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49. 181. 100 LEPENICA (župa) 90. 162. 92. 226. 117. 98. 224. 129 MALEŠEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19. 46. 163. 198. 184. 201. 173. 209. 117. 251. 139 KLJUČ (grad) 67. vojvoda 39 JURJEVIĆI. 67. 78 KUKANJ (na Ćehotini) 176 KULIN BAN 90. 237 231. 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28. 79. 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35. 58. 117. 224. 112. 112. 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17. 116. braća 39 KABLE (selo) 99. 244—246. 241. 35. 110. 220. 206. 188 KRESOJEVIČ (katun) 139 KREŠEVO 107. 161. 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33. 168 KRALJ OSTOJA 100. 100. 110. 204. 39. 173. 226 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52. 148—150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIŠA 71. 40. 97. 157. 93. 51. 109. 211—215. 211. 100. 140. 181. 111. 33. 82. 173. 150. Hlivanjski grad) 52. 253 KRALJ TVRTKO I 41. 233. 99. 142 KATUNAR 39. 139. 89 259 KLASE 25 KONZULI DUBROVAČKI 112. 202. 145. Hlivno. 47. 131.

146. 98. 67. 187 PERUTINIĆ (katun) 139 PETAR PAVLOVIĆ. 176—178. 153. 66. 203 NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (župa) 90 NIKOLA PAVLOVIĆ. 42. 110. 145. 99. 172—174 OSTRUŽNICA 102. 100. 110. 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42. 177 PODVRATAR 176. 135. 141 PRIBINOVIĆI (vlasi) 39 . 158. 79—82. 238 POTKUŠLAT 110 PRAČA 90. 168. 125 POSEDI KRSTJANA 116. 174. 41. 58. vojvoda 29. 176. 148. 122. 56. 110. 177. 107. 164. 162. 173. 43. 110. 228 PODGRADE 49—52. 181. 109. 62. 112. vojvoda 224—227 PAVLE MAŠTROVIĆ 225 PAVLE RADENOVIĆ. 182 PODJELEČ 176. 146 OŠLJE 89 OTROCI 70. 150. 55. 113. 166. 109. 149. knez 32. 176. 80 NOVAC 15. 134. 67. 176 PODVIŠEGRAD 176. 56. 65. 113. 189 NOVI (CASTRUM NOVUM. 251 PAVLE RADIŠIĆ 225 PČELARSTVO 92. 237. 163. 177 PODVISOKI 110. 180 NOVI (kod Goražda) 176 OBLASNI GOSPODARI 250—253 OBRAD BOROJEVIĆ 46 OLOVO 58. 113. knez 158 NOBILITACIJA 44—47. 172. 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ 176. 162 PETAR VOJSALIĆ 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14. 176. 150. 143 POPOVO 32. 136. 76 PANAĐURIŠTE 174 PAVLE KLEŠIĆ. 55. 225 PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163. 104. 177 PODSOKO 163. 184. Herceg-Novi) 54. 107. 182 PREDOJEVIC (katun) 139. 103. 177 261 PODKLJUČ 67 PODOBRUN 163. 187. 47. 145. 108. 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202. 163.MELA 90 MILIĆ VELIMISLIĆ 18 MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45 MIRILOVIĆ (katun) 139.

228 RADOSLAV PAVLOVIĆ. 180. '33. 174. 115. 102. 173. 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58. 179. 112. 224. 176. 109. 163. 239—240 ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105. 130. 52. 72. 173. vitez 241 PRIBUD (župa) 176 PRIJEPOLJE 111. 126. 245 RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247 ROBLJE IZ BOSNE 69. 149. 162. 129. 147 RUDARSKA NASELJA 110. 229. 81. 186—188 SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15. 62—66. 182—184. 117. 175. 167. 226 SOKO (grad) 99. 250 RUKOPISI BOSANSKI 20. 113. 177 SANA (župa) 182 SANDALJ HRANIĆ. 73. 184. 182. 158. 164. 52. 117. 159. 58. 212 SREBRENICA 51. 231. 173. 110. 120. 179. 95. 58. 53—55. 136. GAJENJE STOKE 17. 159. 103. 227. 179 STOČARSTVO na selu. 116. 122. herceg 29. 102. 182 STJENICE (u župi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA. 252 RADOSAV GLAVIĆ 227. 172—177. 55. 113. 93 TRGOVINA ROBLJEM 53. 45. 240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO 174 TVRĐAVA I GRAD 49. 244. 125. 153. 240. 40. 222. 52. 130. 107. 159. 52. 168. 250 SALENES / SALINES 49. 54. 222. 226. 33. 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144. 81. 31. 164. 145. 89. 116. 105. 54. 162. 228. 228. 228. 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34. 50. 172.. 175. 89. 188. 98. 253 STOLAC (selo) 135 STON 28. 76. 151. 162. 175. 146—148. vojvoda 28. 228 262 SRIDA (varoš) 67. 234—237. 176. 104. 35. 153. 250 RENTA FEUDALNA 27—31. 44—46. 137. 151. 167. 89. 146. 154. 157. 107. 130. 223. 117. 61. 226 RADIN GOST 223. 150. 145—151. 81. 72. 155—157. 179. 178. 117. 168. 188. 108—113. 93. 197. 126. 226. vojvoda 28. 182. 158. 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225. 183—187. 175. 142. 49. 51. 69. 252. 91. 177. 165.PRIBISAV VUKOTIĆ. 108. 176 SOLI (župa) 49. 177. 174 PURGARI 62—66 RADIČ SANKOVIĆ 44. 123. 44. 99. 223. 71. 162—167. 113. 158. 134. 195. 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174 TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (župa) 117 TJENTIŠTE 163. 180. 166. 177 TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176 TOMIĆ (katun) 139 TORNIK (u župi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18. 98. 30. 71—76. 251. 239. 119. 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVIČI (vlasi) 141 PROZOR 163. 249 RUDNICI 34. 57. 44. 41. 92. 59-61. 101 — 103. 89 SAMOBOR (u župi Pribud) 130. 182—185. 171—174. 179. 111. 127 RUDARI 59—62. 128. . 163. 177. 153. 37—39. 101. 251 SLANSKO PRIMORJE 28. 80. 112. 98. 153. 165. 219.

66. 173. 100. 72. 217. 119. 173. 227 ZANATLIJE 58. 156. knez 81. 56. 187 VISOKO 66. 180. 130. 59. 172. 76. 151. 163. 159. 61. 159. 163. 159. vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVIĆ (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (župa) 92. 177. 182. 99 VUKAC HRVATINIĆ 99 VUKMIR SENKOVIĆ 100 VUKOSLAV HRVATINIĆ. 223—225 VJERNA SLUŽBA 221—224 VLADARSKA IDEOLOGIJA 14. 80. 135—138. 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (župa) 51. knez 82. 89 ZADUŽENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215.178. 143. 117. 183. 187 VLATKO KOSACA. 187 ZAHUMLJE 18. 62. 185 ZBOR 35 ZEMLJANIK (župa) 99 ZEMUNIK (župa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51. 183. 181 VIA (trgovački putevi) 50—52. 66. 160. 135. 165—168. 180. 56. 97. 177 VAREŠ 174 „VAROŠ" (naziv podgrađa) 50. 172. 184 VIŠEGRAD 51. knez 32 VOIHNIĆI (katun. 67. 110. 103. 186. 161. 111. 182. 156 VIA DRINE 51. 182 VESELA STRAŽA 163. 90. 185 „VJERA" CRKVENA 93. 130. 165. 215. 120. 205. 115. 188 VIA NARENTI 52. 252 UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212 USTIKOLINA 109. 226. 53. 100. 99 263 VLASTELA U BOSNI 79—81 VLASTELINSKA REZERVA 116—119. 140 VLASI 37—41. 115. 43—45. 163. 183 ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / . 218 VLAHOVIĆI (katun) 139. 165. 156. 97—99. 138—144. 149. 184. 173. 175—177. 182. 172. 100. 146. 156 VIDGOŠA (župa) 90 VIDOGOŠĆE (župa) 119 VINOGRADARSTVO 128—132. 52. herceg 29 VLATKO VUKOSLAVIĆ. 174 VRHPRAČA (župa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVIĆ 183 VUK VUKOSLAVIĆ.

.ŽUROVIĆI (katun) 139 Julijana SUŠNIK SUŠNIK 264 Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine.