DRUSTVO I PRIVEDA, ANU BIH, 1987

YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆKOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987
SADRŽAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
PREDGOVOR........................................................................................... Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

REDAKCIONI ODBOR

PREDGOVOR Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju. Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feudalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 154Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 155Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 156Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 157Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ručju 158Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoružanje. Način ratovanja 159Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog života E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi,

globe. poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život. pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)". To je. zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje". deo knjige koji je najteže dopuniti. priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista. Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima. Kao i politička istorija. istorija književnosti. Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države. carine. društva. a bilo bi potrebno i više vremena. Odeljci F i G. Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ . Pored društva i društvenih odnosa. takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države. neosporno. a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se u oblasti istorije privrede.). Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić. Svi dodaci. trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života. upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana. crkve posebno obrađivale. U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. saopštavajući nove zaključke. što bi značilo i veće udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života. prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade.dohoci. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G. dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija. Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina. privrede. istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama. prema naknadnoj razradi plana. pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. istorija umet-nosti). koje je sam akademik Babić stigao da obradi. Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja. Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je. „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. Kao što je poznato. državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si. u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu.

to jest. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice: UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 160U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države 13 ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima. i feudalne vlastele. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su.ANTO BABIĆ Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. u stvari njenih najmoćnijih predstavnika. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga. obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost. koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća. osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva. pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. uvijek nazivana jednim imenom — . U jednoj je više dolazila do izražaja. prevagu su imale feudalne snage. u različitim vremenima i sa različitim tradicijama. nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država. Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države. u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monarhije. moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća. u feudalnim uslovima odlučujuća. koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti. između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. rekli bismo. na drugoj strani. sa najvećom mogućom ingerencijom vladara. kako po svemu izgleda. Usprkos svih napora ove vrste. pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova. te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija. jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba. a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. na jednoj strani. Pod formom monarhije. Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan. državno-politička faktora. u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću moguću samostalnost. između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države.

iz prve polovine XIV stoljeća. 161Već prve poznate darovne povelje. s tim što mu je vladarska funkcija. pravno određene. pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara. a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. povezani vlašću i autoritetom vladara. pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža. za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazalstva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti. na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i. funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva. čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova. dolazila i do stvarnog izražaja.imenom Bosne. 162U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža. u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina. velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i. u relativ nom smislu. koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim. koji su. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se. bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja. „plemenita baština". sa rijetkim izuzecima. A položaj bosanskih vladara. njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih. ali iz same. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu. darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih. dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline. između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske. davala izvjesnu moralnu prevagu koja je. u izuzetnim slučajevima. da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama. ipak. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države. oslanjajući se na njih. zemalja. Na drugoj strani. .

A heretička crkva bosanska. osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle . koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce. nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale.163U srednjovjekovnim zemljama. Pokušaji u ovom smislu. u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac. istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku. u prvom redu. sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja. pak. pak. odražavali su. da snose odgovornost za njenu bezbjednost. vlastela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili. a druga. koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna. može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove. Ni katolička ni pravoslavna 14 crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti. Ova i druga prava. nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu. Jedna je stvar. stoga. te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. vlasti i naroda. bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena. govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta. vlastela. u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti. uostalom. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje. ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese. našla se. onemogućavali njihovo praktično izvršenje. koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta. sticajem prilika. čak. tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija. kada se sabor pojavljuje na sceni događaja. običajem utvrđene. na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja. 164Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne. da zaključuju međudržavne ugovore. Samo iz pojedinih slučajeva.

koja se nisu pomjerala iz središnje 15 Bosne. Zelengore (2015 m). već pomenutih. nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja". . u nedostatku drugih. Lelije (2032 m). nego kao čisto geografska tvorevina. Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta. čak i u vremena. uglavnom. koja je izdata oko 1325 g. proteže dug vijenac visokih. U stvari. „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost.da poremete postojeće odnose snaga. prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja. uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti".. Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih. Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline. Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteranskopodunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena2*1. tako i državno-političkih elemenata društva. ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog stabilizovanja. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede. najčešće." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. koja se nisu dala lako izmeniti 1. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića. nju je spašavalo. kao prirodna barijera. Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države. odvajajući jedne od drugih. faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara. te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta. slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. Pojam državnog središta podudarao se. bližih podataka. u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor. naziva „Kraljevom zemljom"2). g. Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna. stoga. te nam. U titula-turi. Jer. a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih. teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine). Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju. u razmatranju pitanja organizacije bosanske države. geografski. povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji. kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora. Tim razvođem stvarno se. veće ili manje površine koje. Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je. od Cetine do Drine" 1*.

Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. a u središnjem dijelu. Pogodni su uslovi za zemljoradnju. nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena. knj. LXVII. Jbew. Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla.] BJI. sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima.'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja. Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor. Beorpa« 1935. Sarajevo 1959. U poprečnom smjeru. šumama i planinskim pašnjacima. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit.Treskavice (2088 m). Mošin. dalje. u pravcu istokzapad. u srednjovjekovnim uslovima. pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju 16 . otežavaju održavanje saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. Sarajevo 1906). a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i. vegetacijom i vodom oskudnog tla. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane. XIV. Jleiuouiic uoua JljKibanuna. la Thalloczv. oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka. str. povezan samo visokim planinskim prevojima. u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja. Bjelašnice (2067 m). str. Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates. EeorpaA— 3arpe6 1928. ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. IIoceSHa H3flaH>a CAHy. Šabanović. Na ovoj strani. TiopoBiih. L. Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine. obradivim površinama.. str. Čitavo područje obiluje vodama. svaka za sebe. No. THTorpafl 1967. od Mostara naniže. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime. MHJvniKOBHh. kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem. Matično područje srednjovjekovne bosanske države. [V. predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su. Fnac CAHy. 119 (i passim). str. vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje. Wien 1909. Dolina Neretve proširuje se. koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka. Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog. 2a O. 1 CLXVII. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom. bogato je i rudama. a terenski je. uglavnom. dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci. 305-306. Bosanski pašaluk.uc uoua JJyK/baHima.ou. 20-21. Ljetopis popa Dukljanina. planinski vijenci. A. Zagreb 1950. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit. IIlHiiiHh. njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske. odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem. 2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H. još više za stočarstvo. obuhvata. XVIII.

tobožnjeg bosanskog hroničara. <t>epjaHTjHh. znanju i obrazovanju. od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni. privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. Copioso Ristretto de gli annali di Rausa. 17. kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. 160 (cap. u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje. a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. koji je. inače. [E. 32—151). više od svega. Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama. Budapest 1949. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. da je. sačuvalo tragove neposrednog opažanja. teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. Konstantin Porfirogenit. a zna se.osjećaja privrženosti stanovništva više svojoj regiji nego državi. nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja. Venetia 1605. No. Njegovi izvještači iz primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju. mahom crkvenog sadržaja. izgleda. istorijski značajnih. Ed. Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje. da je u posljednjim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih. 10. u istorijskim izvorima posljednja spominje. U nizu srednjovjekovnih analista. H. Ovo. III Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije. ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da. str. napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića4. u prošlosti. No. De administranđo imperio. srazmjerno svom iskustvu. Eeorpafl 1959. biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi. tobože. imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta. što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu. potvrđuje činjenica da se Bosna. međutim.] * Giacomo P. sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena. Luccari. II. nastali relativno brojni pisani spomenici. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbivanjima oko njih. Poznato je. mogli da zapaze. str. Gy. Jenkinsa). Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi5. na srednjovjekovni način. o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. J. i Manojla Grka. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika. kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića. ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa. radom domaćih ljudi. opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je. naime. takode. koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim zemljama Srba i Hrvata. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus. . zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. poznato je i to da su rukopisi. poslije mnogo stoljeća.

u kojoj autor. jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja. Beorpafl—KapjiOBqii . najčešće doslovno. kasnije u Kreševu i Sutjesci. Sarajevo 1977. [Filip Lastrić. naime. "RopoBiih. Objavio ga je 6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J.. na osnovu dostupnih izvora. u predgovoru drugom izdanju svoje knjige. može se reći. 22-23. upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije. i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J. str. Po načinu obrade predmeta. Godine 1765. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u . da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa. dok su mu. . ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije iako je. kao. 18 njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje. toliko su danas. Glasnik Zemaljskog muzeja.] 9 L. 8 Filip Lastrić. rjeđe u vidu slobodnih prerada. naročito u pogledu starijeg doba. uostalom. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10. knj. Op6HH. XXXVII (1925). XXXVIII (1926). XXVII-1 (1915). na mjestima. Beorpan 1968. IIlHiiiHh. <t>. naravno. . Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. aktuelni interes franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini. XXIX-1 (1917). Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije. B. ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena.25 — B. i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj7. Sam Lastrić. Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se. sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je. CTOJaHOBHh. str. u tematski ograničenom opsegu. XXX (1918). kako kaže. a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje. Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo 1917. Ovo je prvo domaće djelo u kojem se. 1625—1654. 12. Annales Minorum. XXVI (1914). [M. izvoda.] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. I—VIII. Wading. žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika. Jleionac .leiucuucu. 1765. XXXVI-1 (1924). ograničavaju se.ab Occhievia. Kpajbeeciueo C/ioeeua. Biiflll Jb. raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. XXXIX-2 (1927). Eeorpafl 1940. Jelenić. jedan od najobrazovanijih od njih. 425—426. XXIX.. suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. Čak i fra Nikola Lašvanin. Xuciuopuja Bočne. Ljetopisi pravoslavnih manastira. na uži. 11. XXXV-1 (1923).. Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. Noviji ljetopisi franjevačkih manastira. među ostalim. iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6. uglavnom. nedostajale sve ostale. čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici. Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9. Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum". 7 1927. str. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa.

crp. C. 'B.. Kovačević-Kojić). Miinchen 1980. hoggi corrottamente detti Schiavoni. CiaHOJeBHh. god. 103— 112. Mittelalter. [J. 31—36 (D.. po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje. u Zagrebu 1851. Pajiih. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982). Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy. 1793. Za literaturu poslije 1964. u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D.] 11 D. pored pomenutih. Babica se ovdje prekida18. i 12. Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. II 1982. knj. I. Farlatia i. Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa. Xopaamoet u CepSoet. Šidak. Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae. Amstelodami (Amsterdam) 1666. LXV. 12. Orbini. koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Kpajbeecuieo Cjtoeena." CaSpaioi Tpy. 14 F. 313-323.] 13 11 20 ANTO BABIĆ . 17 JoBaH Pajah. „CpiicKU cuoMeHUUU . Kurelac.zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha . Posebna izdanja ANUBiH.1421—1454. Zagreb 1975.] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C.. uzgredno. Pariš 1680. [M. I—VIII. Odjeljenje društvenih nauka. kao i drugi pisci prije njega. 169—180. i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića15. koristio se. Pactiu. Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević. Za kasnije doba. Pesaro 1601. Belgrade 1975. Venetiis 1751—1819. Beorpas 1840.M.17 [Tekst A. upor. Beorpa« 1937. Illyricum sacrum. EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun. HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb. pp. a 1840. Colocae (Kaloča) 1797. O istoriji ove zbirke v. str. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne".. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija. I-IV. 6. The Historiography of Yugoslavia 1965—1975. Sarajevo. 1969. Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore. knj. Op6HH. Bd. 11. Beorpa« 1968. 16 Joannes Lucius. osobito. 95—100. Nikolajevića). Hacr npBa. imao vrlo mutne pojmove. pp. Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae. govore i o srednjovjekovnoj Bosni. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata.HpKOBHh. g. Lukarevića. 10 19 1851. Be« 1794-95. De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex. Farlati (-Colleti). Pejacsevich. Zbornik Historijskog Instituta JAZU.] 14 Ch. ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV. Beograd 1965.. . 400. Beorpafl 1964. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. II Regno đe gli Slavi.] Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka. Teil 2. Pejačevića14 i drugih autora. Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković13.12 Pored starijih djela koja. [M. među ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajića.: Historiographie yougoslave 1955—1965. ss. KpamKa Cp5mu. 13—25. Sarajevo 1983.

. onda.............. VLASTELA..... a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga...... Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je........ sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi.... manastirske povelje srpskih vladara.. 166ROBLJE ........... DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 27—35 37--*7 49—68 69—78 79—82 SUMMARY .. na primjer............... koji su............ 165GRADSKO STANOVNIŠTVO ................................. na drugoj strani.... u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj........... U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi............. stanovnici gradskih naselja... ne postoje nikakvi konkretni podaci... 83 Kao u svim srednjovjekovnim državama.............. narod... raznim sredstvima... možda.... u XIV i XV stoljeću.......... u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim zemljama ovog vremena.......... Kasnije....... V..... neslobodni ljudi ili robovi.. koje obuhvataju.. O tome.......... Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života.... U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga. II..... u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva...... javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području... bosanske povelje ne sadrže ništa slično............................................ ....................................... pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama.................... potčinjeno stanovništvo.... na jednoj strani... Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju. i.. i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti............................................. u stvari........I................. on je........ o njegovom položaju u društvu i državi........ dakako.... Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO ............ povlaštenu vlastelu............... prirodom data. pa i sredstvima prinude... VLASI ...... svakako.. Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao.......... 25 /... koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju.. zatim stočari. Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda... potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva.. i na kraju.. kada je dostignuta konačna organizacija države... o njegovim dužnostima i pravima....... naime. 1. kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni. Dok se............. seljacizemljoradnici....

4 Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države... XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia. kako. 11. 1. pak. Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova. sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću). 2. 3.3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta. „ljudi" („homo". inače vrlo oskudne. 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa. Inače. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. koje je 11. s razlogom. „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili. bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje. što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili. a takve obaveze bile su. izraz „čovjek". 2 Godine 1422. Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću." JI>. ^Hiinh. vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države. KapjioBijH 1934. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva. To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice. juna 1422. Eeorpafl — Cp.] u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije. u pogledu agrarnih odnosa. 100). zapisati . kasnijeg je postanja. pošto ovaj izvrši „onu pravu službu". Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo. IX-1. ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija. juna. [P. uopće. Agrarni ugovori. . 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme.130 kuć' ljudi". dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava 27 . 190— 191. T\npKOBHh. kao oblik proizvodnih odnosa 1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok. u Trebinju i Humskoj zemlji. u pogledu kmetskih obaveza. .ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . CTojaHOBHh.o pravom i potpunom kmetstvu". podanika.] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee.za plemenito" . ističe Grujić. županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A. vrlo vjerovatno. održavali su. akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo". Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca. Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke . u značenju zavisnog.. Eeorpafl—Cp. Beorpaa 1964. MHxaibnHh. Izraz „kmet".4* U jednom pismu. str.8 Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća". [C. CTojaiiOBHh. R.predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. pa i one.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi". zatim Slanskog primorja i Konavala. I. JB. uobičajene i u susjednim oblastima. 303). Ce/iuuiiua. KapjiOBUii 1929. Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I. str. kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419. Beorpafl 1967. Eeorpafl 1967. potčinjenog seljaka. u stvari. str. 173-224.

a koliko su. D. Jape^eK. Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je. Ne znamo čime je. Hciuopuja Cpda. i. rpyjHh. pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vlastelinstvima. 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa. po svoj prilici sinu Radmilovu. 20. 1071."7 Renta je. 244. str. ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da 28 .5 4 P. Roller. Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426). II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima. kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i. bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se. 1980. K. o obimu rabote. na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi8. Beorpaa 1952. 74—751 D. Roller. utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima. naime. LXVI. KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa. str. str. Poznato je samo da su. i oranice daju na polovicu". to jest što je bilo uobičajeno. BjiarojeBHh. vojvode Petra Pavlovića. Eeorpaa 1926. koji je 1417. pak. nim i nih ostankom. IX 1480. U dubrovačkom notarijatu 25. kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose. 239. Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu. nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu. dalje. Šundrica. str. a ne vinograd ili voćnjak6. s druge strane. s jedne. II (2). M. što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada. pod istim uslovima . Agrarno-proizvodni odnosi. Zagreb 1955. ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj. vidi i nap. 23.i nih ostankom". naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju..Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli. to jest sa pravom nasljedstva ili. dobio od bo sanskog velmože. Ne znamo koliko su Dubrovčani. II. kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. cip.a y cpednoeeKoenoj CpSuju. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća. sankcionisali stanje kakvo su zatekli. 243. 'fiiipKOBHh. preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža. dakle.] Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa. Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku. CnoMeHHK CKA. Rad-milu Žargoviću i Živanu. 115—140.. 4 * [C. u ovom. koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju. 2. 323. davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture. s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. g. „'-leiuepuiuHa". u ovom slučaju. zvanu Prtuša. nap. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima . Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee. dakle. U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de maleficiis. KoHaeMi.bopaČH. 3eM. dao jednoj težačkoj porodici da ga obraduje „napola" (ad polovicam). Z. 80. 3. TiHpKOBHh. Beorpafl 1973. 99. o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. bila barem približno ujednačena na vlastelinstvima. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina. drugim riječima. i. Stonski rat u XIV stoljeću. koji su pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se. VII-1. Eeorpafl 1963. Pelješki Zbornik. I. ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge. zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji". 273-276.Pavlovića u graničnom području. 186—192. [C. takođe. o bonitetu tla.4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje na to da su davanja „što je pravo". bosansko dubrovačke granice. Fpyjnh. R. naime. 5 P. vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji".] <a Iloee/be u uucjua.

Truhelka. 8& [N. radne ili novčane rente10. najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. U drugom primjeru. uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara. 398. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku."9 Iz ovog jednog primjera.]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj dohodak. po svoj prilici. str. U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele12. valjda. Agrarno-proizvodni odnosi. str. str. naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici. 53. sa velikom vjerovatnošću. .se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?81 Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture. Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. II. cip. kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu. 115. nije rečeno u ovom dokumentu. po prilici.. u tadanjim prilikama. 77 i dalje. 80. nap. potkraj srednjeg vijeka. str.\ltE'1d 8 KondBdd). ali se. inače. . 144. Hciuopuja CpSa. Sarajevo 1915. iako ni to nikako nije bilo isključeno. K. 154. Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike. ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je.. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se. bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne. r. 8 D. navedeno je još i „ino" što se. potvrdio je 5. U drugom jednom dokumentu (od 3.] 9 Iloeejbe u Uucjna. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna . oktobra 1478. 29 đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana. Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. 2. pored osnovne rente u žitu i vinu. 7 Ć. Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa. g. Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra6 P. 109. Godišnjak ANUBiH. da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu. Filipović. Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano. odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. pored sve oskudnosti njihovog sadržaja. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to. nap. Roller. I. Kouaejiu. VII. GZM. VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio . Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima. Jnpe^eK. ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca. ne treba izvoditi zaključak da je tada. IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . novčana renta potiskivala naturalnu. Sarajevo 1970. 194. rpyJHh. nije davala redovna renta13. XVII. mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid . roAHijJd (HHNSTd npkBdd .

držanje straže-na gradu. prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi. 45—56. na najbliži trg. Balcanica XIII—XIV. dj. a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. str. davanje dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka. i u Bosni. bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda.] 11 IloseJbe u uucjua. PHENHU.IUHIMHI H MHNHUIH16.: T. Pored osnovne rente bile su.nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. i u srednjovjekovnoj Bosni.] 30 sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. koju ona sadrži. velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću. bez sumnje. odnosno olakšicama u korist seljaka. 232). u pogledu feudalne rente. str.nn. str. 4 a. Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su. zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni. kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1'. seljaci bili dužni da vlastelinu daju. Roller. Iako nemamo o tome konkretnih podataka. na primjer. dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji. i dalje. L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie. posjednik voda i šuma. u naturi ili u drugom nekom obliku. ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni. nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara. nap. samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro10 Upor. inače. [S. U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid.polja od jedne polovine do jedne četvrtine.. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina. Agrarno-proizvodni odnosi. valjda. n. pretpostavlja da se odredba. kao što su. r&n. \uiKd. 2. izdao je. veći dio državnog teritorija nedostaju. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399. sigurno. . TapaHOBCKH. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi". Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka. I. No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda13*. kao. među ostalim i c agroBH. I. Roller. Za ostali. pravljenje i održavanje puteva i mostova. KO^AMU. povremeno ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje. 91. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli. krčenje zapuštenog tla i . sama po sebi razumije.H. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom). Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. 55 i dalje. Bđgrade 1982—1983. str. prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom. Isto tako. Vlastelin. SANU. 1. dovoz žita i drugih plodova u dvor ili. dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima. 131 [Upor. novembra 1465. kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu. jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. 13 D. pa tako. radi prodaje. bilo kakvi podaci. Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu. (D. 632. Beorpafl 1931.

proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ... 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31 „plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ. Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed

postavili da je ne smje nitko primit"21. Slične
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl

1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127). 80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima. Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela
22

32

Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

33

Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragišićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295].
26 17
886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

debeant. uglavnom. X: Dragoslauus Bogdani. fol. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske države. '01> K. Eeorpa« 1932. CapajeBo 1963. II. X. str. 108. 39 (br. filius Bratoslavi. Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny. 1977.. C. Jape^eK. str. FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja. Blacus de catone Jalone. KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu. Hcffiopuja Cp6a.. 8. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se. vjerovatno. MpeMOiiiHHK. No. UecaHKa KoBa^eBHh. str.. quod rute et secure ... I (1278 — 1301). ancellam suam Milosti de Bosna vendit. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama. stare et redire possint " (Mon. str. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. 4. 1280. 365—6). HoBaKOBah. quod šibi placeat. ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum. naravno. 14. 107. dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium. ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih.. God. što je ostavilo dosta .BHX. vezanim najčešće uz planinski lokalitet33. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31. "Bvprjima IleTpoBHh. CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV. 1283. Radilo se. 1284. nije bilo već od ranih stoljeća srednjeg vijeka. . 133 (br.°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. ipsum inducere.] 51 „. C. Rag. IIoce6Ha H3«aH>a HJ1. zbog blizine dubrovačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa. VIII 1455. 43).. [Upor. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima". koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. VIII: Dobrocinus. 115 (br. „Slovenima"82.. servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. 323). [Ynop..). 1283 — 18. 225. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani). Ceno. T. mahom dubrovačkih podataka. ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. druge „Bošnjanima" ili aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. ffouyHeu očjaiuneiba. po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući. venire. H 25. OHp>KaH 24. 102. to nikako ne znači da ih na ovom području. CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa. Jedna od ranih vijesti o vlasimastočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. 110. 14.] 8 35 II. TiHpKOBHh. IIoce6Ha H3flaH>a CAHy. kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva. captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod . 111 (br. U Bosni. kao i drugdje na Balkanu. 31. XI: Serdanus Radosclaui. Rog. 362). Eeorpafl 1965. 193. o nekom za Dubrovčane korisnom poslu. Blacus Dobrana.. juna 1336. HOBeniSpa 1961. II. 339). 124. Blacus.

■ . neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa. na osnovu turskih izvora upor. Sarajevo 1974. I. 1454. 709—10. de concedendo Vlachis et Sclavis . P.. Češka knjiga o vlaškom pravu. nap. kao i u drugim balkanskim zemljama. JapeneK. GZM. osim toponima. fol. naročitog oblika privređivanja. 34. CKapnh." Diplomatarium Ragu-sanum. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam. CoJiOBJeB. 106.. V. str. str.. stanovnike balkanskog područja.3aKOH Cp6n>eM" i . dotle o čitavom ostalom državnom području. Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su. Skok. 228 i d. vodili do preovladavanja brojnije. te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajednica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. g. . XXX. Eeorpafl 1959.. bila međuetnička prelijevanja i miješanja.. Rag. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). 151). još u predrimsko.3aKOH BJEUCOM". tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada. 150. Treba. 1. Skok. : : Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima. . XXX. K. pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. 298. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. i BJI. na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići.. neizbježna su. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. također. . U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa. Filipović. crp. ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima3*. IV. odvojeno je određen . XI 1454.. pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon.. kao i u kasnijim stoljećima stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34.. gdje je Bosna graničila sa Hrvatskom. i ranije. jula 1390. 31 P. str. Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane. u kojoj se iz ranijih. 29.tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima8381. predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima. 138 i 148 (Br. Vijeće umoljenih.. u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne. cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus . 198. str. Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva. Sarajevo 1918.. uz to. Odlukom Vijeća umoljenih od 4. vrlo vjerovatno. BeprpaH 1926. '" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine. a pod imenom „Vlaha" stočari (A. F3M. u dužem procesu. N. slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima. jedva se može naići na poneki podatak. uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni 38 . praćena živim uzajamnim uticajima koji1 su. odavno romanizovane. XII. B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa. ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt . 127—221]. oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara.. CapajeBO 1918... napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja 38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („." Libri reformationum XIV. in Puntam et Stagnum . 67). Češka knjiga. U vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić. VII 1376). 1348. Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea.

knj. 102. Izgleda da su se. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima. 50 i dalje. 24. vlasi kralja Ostoje (ibid. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU . Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara. 36opHuk. braći Jurjevićima. dj. Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. u pogledu feudalne rente. bilo vladaru. '»Primjeri kod: P. u Dubrovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston. Skok. CapajeBo 1963. Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0. K. bilo pojedinim feudalcima. dj. CtupyKwypa u opiamaatfuja.' a isto. VIII. Xucuiopuja Bočne. n. str. n. 4. a 20. bili obavezni na izvjesna davanja. str. bile su izdiferen'* Upor. najvećim dijelom. VIII 1403. glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela stočarskih prerađevina39". 13. a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča. H 25. Zagreb 1971. Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). Iz ovih izvora potječu. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare. Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika. isti u Enciklopediji Jugoslavije. 190). odgovarajuće napomene ispod teksta. str. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima. str.1l r (Tlmejb-eu HUCAM. V. u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva.. 308—311. str. god. str. često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru. 1430=. niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele. kao lako pokretljiv elemenat. 537). Mon. h. oppjKses. dj.0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc. 423. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o. „daje i zapisuje". najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima* 1. Serb. 3. Ci«ino3HJyM o cpeflH. službe u> lužnosti u korist svoga gospodara. Vlasi su. Prema ovim odredbama. podjela rada u vlaškim katunima bila je. "■ Mon. kojom ovaj velmoža svojim vazalima.seljaci. a poslije pada 39* . bili najpodesniji da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba. tako su i katuni vlahastočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha.. <3>ujiHrioBnh. pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid). 201). bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru.eBJeKOBiioM KaTyHy. 202). Skok. II 1415. IX 1403. .. str. uvijek kao njihovi „ljudi"38 i da su. 4. str. P. prema tome. cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede39. VIII. kao i zavisni seljaci-zemljoradnici. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK. jHpeneK. prema Jorgi.Hk RE.. 1434. dj. VIII 1403.1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima. M. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<. . HoBeiw6pa 1961.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf. Rag. pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh. nap. tt$h Kpd. iako raščlanjena.odobrenje dato je za čelnika. str.. 196)."37 Mnogo su češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države. 28. II. 500). 1. II 1420. 311. mahom iz reda velmoža. preko mora40. 378. 38 Godine 1361. cpedibtejeKoeiioi Kautyua. n.. str. stoka i stočarske prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje. spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK.^ 12. XI 1407. 514—515. BAČKU U Maspotnacu 193—4.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck A. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god. I. 5. str. III..

pak. Rag..Bosne i za račun turske države42. JjHHHh. 306.. 72. JJHHHH. 84. 84 (13. CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua. str. koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina. i Dipl. Beorpaa 1964. 150-151. 5. i passim. Varda. oap>KaH 24. naporedo sa drugim službenicima.. CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB.. zasada. Vardište). B. ["B. pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („. 136.a. stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313— 1318 (CojioBjeB. str. str. CKapah« TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. str. str. npr. bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je. katunar. str. navodi i katunare. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu". 223. I. kažu. vidi se iz ovog primjera: U junu 1379. 79 i passim. Mcuiopuja Cp6a. flHHHh. 77 (4. 97 i dalje. dj. Rag. Htiuopuja cpucKoi iipaea. }Wi. X 1381). npr.. Jorga. Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj. u datim. a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45. JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna. LII. tražeći podršku. koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. 1918.. 1348 (CojiOBJeB. str. str. Skok: Češka knjiga. Starješina katuna. Rag. žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja. Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom tržištu.aH>a CAHY. III. TapaHOBCKH. rofl. U jednoj povelji (13. ranije je. F3M. 41 VI. kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani. Uporedi Jupe^eK. 4>njiHnoBHh. V 1361). I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX. kao odgovornom predstavniku svoje zajednice. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. II. M. 40 zajednici. 1940. 406 (18.. Capajeso 1919. M. 170. 171 (12 i 13. " P. običajem utvrđenoj i priznatoj. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha. str. IV 1388). III. 142.a CAHY. 95-129]. iy. 302.. Odačpanu CIIOMCHUIJU. B. 49.. VIII 1430. i 25. U Malom vijeću 17. U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je. pa.. M. str. II. JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima. M. Sarajevo 1941.. pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi. knezovima..'Dub rovčani su se. n. Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa. 142).. uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad. bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području. CapajcBo 1963. M. TivpljeB. Maiuapyie. npr. noce6Ha H3flaH. str. strl 114) i arhanđelskoj. nap. ?** Dažbine vlaha vidi T. str. 282. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet".Ne može se. županima i drugim. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard. zabranio izvoz živeža u Dubrovnik. str.") — Mon. str. predstavljala više katuna. OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I. stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43. slučajevima. novembra 1961). 40 V. XXX. FIoce6Ha H3. GZM. Mon.(kao. sada je. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'. god. vojvodama. Eeorpaa 1937. organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima. VII 1384). Eeorpa« 1951. . OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II. 228). str. vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj " V. neTpoBHh. utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga . a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. JjHHHh. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave.

i 6. u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne. 44 41 stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije. spomenuti su čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. čelnici. CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna. str.gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala. ma i rijetko. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. izgleda. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. ali su se za jednog kneževog pastira. kako izgleda. I u Dubrovniku su. zahtijevala veću slobodu kretanja. str. da mu je vjera i sloboda. KosatieBuh y n. pak. Serb. uostalom. Serb. kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika. za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u pravom smislu". — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima. sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska. osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca. 106. fol. Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. Kad imamo u vidu da se. dj. Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe. str. 15. n. n. dj. 134. i iz činjenice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom. 485. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili. dj. . vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika. drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu. „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik.. s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred" Mon. kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51. Nije manje bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513. 82). istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer. <t>HJiHnoBHh. kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. više ili manje ograničena. uporedo sa vojvodama i županima... po svojoj prirodi. (Upor.. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9. ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu60. II. str. Kao ponosnici-kiridžije. M. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu svojih starješinskih prava. god. 1420.. <J>HjmnoBHh. 106. koji je prebjegao u grad. II 1382) saopštila je JI. kažu. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. 47 Jorga.. pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama. po prirodi svoga zanimanja. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. OHjmnoBHh. autonomija unutar katuna. str. 1400. XI. koja je.. str. bile pokretne i što su planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se. kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi. II. 190. silom prilika. a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. 46 M." 49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se.

CHamih. XI.: V. upisan kao svjedok. crp. burnih. pa su pojedinci u većem ili manjem broju. među ostalim.yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah. V. noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. JJy6posam<a Kapatancna utpioetma. Serb. god. 1402 (Harnih. 1305 (Japeiek. 1379 CttuHnh. Beograd 1972. 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. možda. Beorpaa 1972. str. > 51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor. spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655. DXL. str. I. str. 134. KocMtm. LXXIII. Rag.. izdate između 1322. str. vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. str. 134. 15). 2). Jireček. isto. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. 277). Sarajevo 1983. Beograd 1982. nap. 359 — 365. BAOCU U Maeposjiacu. 79 — 88. Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim " Od proizvoda stočarstva izvozila se koža. ripnjenojBe 1976. 188 — 192. nap. god.48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića. zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju. Jl. 253 (1328). I. V. 133. njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. 152 (1362). str. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. OdaSpamt cuojuemiitu. da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". 146 (1381). uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital. III. 73. vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53. U novčanom prometu. IX 1363. u Srbiji. isto. Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. nap. Mitth. La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik.. 121. flHHHh. i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". Mon. 1. 119-146. CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III. Hlapović. upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. 246—7. 1313 — 1318 (Cojiosjes. My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH. 96). str. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu.' govori čak o direktnom. 15). 85—87]. god. 26 (1380). 11 —13^ Ista. 11). knj. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus). Balcanica. Serb. Ime Hlap.za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. koji od kraja XIV stoljeća postaje življi. Mitth. "BvprjHaa IJeTpoBHh. Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa. i računali na pomoć i pojačanje s te strane. i 1332. str. 240 i 242 i Mon. 25. i dalje u napo-' menama). Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna. (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. Sama činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom. najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna58. III. na vojnoj osnovi. str.. organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. XI 1398. isto. u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad. 428) god. Wien 1909.XVI — XVII. : pored proizvoda rudarstva. pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3. M. 1393 (HHHHh.. kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja). 392 (1336). sušeno meso (castradina) i sir. Hlapac. str. među svjedocima se nalazi i „Comites Fribislaus Chlapponik. U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje. 1422. JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa. No na njihovu vojnu službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako. 232. „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu. Odayica> I. god. Hlapčić nije rijetko među vlasima. Han. . tako reći. čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. XI. nap. HcTa. " riouejbe H mrcina I. Radovi ANUBiH. Godiš njak Balkanološkog instituta. (Mon. s druge strane. 121. 200).) T ■. 36opHHK. JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum. U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381). 42 . 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima transportovanja robe navodi M. JIHHHII. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku.

199-200. dj. stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona. ali pod uslovom da kraljevi. C. T3M. n. u. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje- 43 . str... 282 (g. B. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62. u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama. ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić. da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. LXXIII. 1.. svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi. v.. . str. Dubrovčani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5. i K. 42. 34 — 36.643. dj. Mcuioptija Cp6a. koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu. u Bosni inače uobičajeno. i kad je opasnost minula. 29 —39. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da . Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. : M. U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom.vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10. <t»HjiHnoBHh. ali. Eeorpaa 1964. na području Hrvatske. Zgodovinski časopis. <t>miHnoBHh. Jf. XI.] 54 ĆojiOBjeB. približno. v. po prilici. da budu pripremni da dođu kad po njih poruče57. HcropHja H eTHorpaibnja. knj.a CAHy. dj. „zlo čine vojvodinim (tj. Jape^eK. dj. ipak. Desanka Kovačević-Kojić. čak. [Upor. H. ali su. Jorga. . 106. Ljubljana 1977. ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele. TiHpKOBHh.. Sarajevo 1983. 79—84. 53a [O trgovini Vlaha upor. M. stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni. II.. i česta. god. 455—475. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja. 126. str. 31.. nap. 104—105. IJege/be u UUCMO. u isto vrijeme. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine. C. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje. II/3/. JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. a medu vlasima.. pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju61. Xpa6ak. iz ovog podatka: Kada je 1385. str.1. str. O xepifetoeanKUM «. nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje. pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58. 96—97. • . Dubrovčani su. Capajeso 1956." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju40. n.000 tovara soli. Radovi ANUBiH.] . IIoce6Ha H3ffiaH. Među vlasima također je često. Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka.239 (1382) itd. . str. 106. 53 Kolika je. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. II 1415.. U XV stoljeću. : 5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku. i M. pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem.iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana npuutuHosuHa. imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele. 55 K. OdaSpami cuoMeuuifu . burnih. u junu 1430. inače neuobičajena. 1325 !■ Voje. vidi se. bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha. KoBa<ieBnh.000 dukata godišnje. n. pored druge vojne pomoći. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. jHpeieK. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika. kraljem da im. Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa. n..

JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma. O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v. 44 govoj povelji Dubrovniku od 25. n. str. isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca. IV. 84. JlHHHh.. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović.Mon. a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5.. kod dubrovačkih građana67. 309. 165). Konavoski rat. g. 537.. 96). Hrane70. i to dosta često. str.*' U vijeću umoljenih bilo je 28. Truhelka. I samo ime Sandalj. Hranec72 što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo. g. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva. str. nap. pro nunc non sunt necessarii. nosi samo jedan bosanski vlastelin. 177—8 (15. koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum. Milten (Mioten) Draživojević.be u uucjta. dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66. Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku. str. 153—4. <I>HJiHnoBHh. 133. I. 273. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno). 69 IIoee. Pada. dj. ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica . Dalje. a također. 1. Rag. 79 — 80 i napomene 20—22. bio starješina jednog karavana. str. spomenut je Ljuboje Miltenić. VIII 1399*3. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani 63 84 Iloeejbe u uucjua. II. . koji je 1408. dj.. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović. a u oktobru 1432. I. koje nikako ne zvuči slovenski. M. god. neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele. Rag. Hran71. nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8. na primjer. da potječe i ime Hrane Vukovića. Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. «6 Jorga. koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina. 1. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran. napomenu 48.(Hranko-Crancus69. " Jorga.. 134. 308.) . nap. vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich. Rag.. : «° Jorga. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem. " M. u oči da ime Milten. Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica. kao starješina (kramar) jednog karavana'4. 467. god. Sanko i Sančin. „de Catono Golubovich" (P. IV. Ra-doslavovih podanika. oca velikog vojvode Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. VIII 1378. a što se tiče vlaha. VI 1379)j Dipl. sed steut parati ad veniendum quandomictemus. str. J. Ć. II. Skok. I sinovi Miltenovi. 15. ukazuje na neke vlaško-romanske uzore. 1368. i Mon. XI 1378) i 223 (20. po nekoj tradiciji. II. 162). n. " V.

Dragoman. Jb.HU cuo. 205 (1346). 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. IV. 201. str. u navedenom radu (str. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana. vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni. Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman. KoBa^esHh. br. presbvter Blaccus" g.). g. pa i u red gradske vlastele73. Jnpe^eK. Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije. K. ne izvodeći. koga su Dubrovčani 6. g. Dalje. naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom. iz toga nikakve definitivne zaključke. JnpeHek. napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin. Oda5pa. „chatonarius catoni vocati Ugarci". Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v. Durman itd. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus). a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana. Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži. 103 (god. kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. nap. koji se 1163..Heuuifu..). spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika. Uporedi Skok. imenovali svojim građaninom (Mon. 1320—21). god. dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja. str. Prije svega. Mon.). 72 JX. V. E. g. U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića. Mnogo kasnije. nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman. ono se nigdje više. 1354. ne spominje na području bosanske države. 1354). u ime svoje i svoje porodice. 162. str.. 96 (god. str.. III. I. da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice. " „Crancus. ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220. 88 70 71 67 CojiOBJeB. I. Napomenućemo i to da je 19. 233). 306. da. 19. iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima. pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. npr. str. kao ime njenog prvog. 97). 208 (1346). u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue.). iako. str. nalazio u Splitu. 1278. K. 310. (P. Skok. naravno. D.. ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere. 198). npr. dj. I 1360. Georges.. kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja. nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke. Leipzig 1880: Sancus. jedinstveno. nap.V. kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde. 127 (1376 g. Bnacu u Maepoe/iacu.. Oda6pauu cuojuenuifu. koji se 1240. vlaški starješina Obrad Borojević. pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni . Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja. ni prije ni poslije ovog vladara. među ostalim i porodica Bobaljevića. slučaj će ispitati „dobri ljudi" i. n. svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. kao i ime Kulin. v. 114). svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. 216 (1347). C. str. 45 u red dubrovačkih građana. n. str. kefaliju u Konavlima. liči na vazalsku komendaciju. Mon. 207 (1346). u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. 309.. Po svojim specijalnim zanimanjima.. 68. g.da pasu svinie" (CojiosjeB. ukoliko nevjera bude " V. X 1358. III. Beorpafl 1902. II. obavezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio). 227 (1362). str. vladara. Lateinisch — đeutsches Worterbuch II. VI. I. nap. (COJIOBJCB. 20). Rag. a s ovih. od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. str. Rag. po nekim svojim elementima. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih. stočara (Xucuiopuja Eocue. Milman. Rag. 1367). CpedrboejeKoeuu KCOUJHU. CTOJaHOBHh. CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu. str. 1471. koja bi potjecala od Bobana. dj. 105 (god. uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. 1313 — 1318). g. ne dovoljno jasan. Skok je. nešto bolje poznatog. K. jednom stečenih. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj. B/iacu u Maspoejiacu. str. Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. OdaSpam cuoMemafu. Katunar Obrad. da im pribavljaju razna korisna obavještenja. u Dubrovniku zabilježeno ime . 104—5.

Strano je i ime uglednog velmože. CapajeBO 1971. 123. U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića . Rag. O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy.nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon. Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić. utvrđena. Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular. Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu. GRADSKO STANOVNIŠTVO . možda. 1357—8).. Rag. 137 itd. tepčije Batala. II. vazali moćnijih gospodara. 229—233. platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela.. 47 ///. 245—6).de cathono vocato Burmas74". koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo". 46 JJ KoBaqeBHh Kojafa. roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX. g. Mon.. II. da li su kao starješine svojih ili.

i Desnek ili Desnik77.. str. 31. Porph. gradskih naselja. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme. Livno). osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika. privredno manje značajnih. 34. str. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova. reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk. 162. Buda-pest 1949.m naseljima. Sredinom 1348. Grad Salenes. podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. gradskih naselja ispod grada-tvrđave. bio je tada u granicama Srbije 75. 32. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada. " Constantine Porphyrogenitus. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su. sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u . 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla . s vremenom. Cap. Jenkins. najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju. u srednjovjekovnoj župi Soli. 160. u slučaju opasnosti. Livno. za koji nije utvrđeno gdje se nalazio. Moravcsik. De Adndnistrando Imperio. cap. Gy. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. literaturu kod Const. 32. 77 Isto. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. 137. (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines.. gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada. str. (u pokrštenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-. i to Katera. 49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79 kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. u župi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. ad C. cap. mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. dakle. c. god. . od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih. Porph. str. No. u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka.Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište. ed. ed. to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi. stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši80. str. (II). 78 Const. . a grad Hlebena (Hlivno.Hlivno. (I). 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa . Comeraary. O pitanju ubikacije v. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium). kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara. pa su se kasnije. 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo. 33. 32. u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. 76 Isto. O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište.

Nikole... god. despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30. spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. i nap. ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83.. V. Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. niže niz Drinu. 1323. sjedište župe Banice. 107). poslije kratkotrajne ugarske vlasti.. završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak. zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja. u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama. može se dobiti bar približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. Zbornik. II. god. Serb. vodile su se česte borbe za Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se. a zatim je. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara. Višegrad i Zvornik. koji je vodio pored Drine. i Jireček. grad Ključ. str. gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. prema jednom podatku. Mon. 71—73.000 dukata godišnje82. ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. IV 236. Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. Rag. Kraljevsko Visoko i samostan sv. Trgovački putevi . Serb. ponovno preuzme srpski despot. JJ. kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države. JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh. grad Glaž na Ukrini spominje se g. 112. spomenut je g. Od 1352. J. 439). Sjeveroistočno od Sarajeva.. ipak. r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. 249. 244. (CojiOBJeB. FpadcKa naceiba. 105.). kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. No. dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota.. kroz slijedeće dvije decenije.. Kreševo. zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. 439).] 50 smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. Odačpami cuoMenuifu. Iz same činjenice da je. do 1410. nešto na zapad od . Sarajevo 1906.. -Kojnh. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki). Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina8031. Od tada. uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću . Na karavanskom putu. a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii. dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države. na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije.] soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. 35. koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje. VIII 1348. D. nekoliko puta " Dubrovčani su. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I. 113. nastalo je gradsko naselje Olovo. a tek 1446 . CapajeBo 1978. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci. 136—140. FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee. od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica.susjedne zemlje ■— što. 80 Na primjer.. Jelenić. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i. nisu definitivno zauzeli Turci81. kada se prvi put spominje. dakle. 1244 (C. 2. došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. nastao usred bogatih nalazišta srebra. kroz to vrijeme. [U svom testamentu iz 1421.in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon.

80. 353 — 362. T3M —H. 132) smatra da je mjesto bilo . kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima.. svakako. 48. 33). možemo. Mon. Eeorpafl 1970. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva. S njim se slaže i VI. u živopisnoj okolini. H. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. 64. koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija".same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače). (B. Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne. sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet. C. osim imena. JfHHHh. str. KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr. 57—58. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. 439. 223. pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca 81 O ovim događajima v. MSHSM. s Jirečekom. str. Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy. Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega. U staroj župi Vrhbosni nalazilo se. naziva i Bistrički grad. O drugim gradskim naseljima. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu. Pejanović. proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. I. koji se. iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su. str. X-l. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu. 83 M. pod sam kraj XIV stoljeća. O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea. E. JJiiHiih. str. Acta Bosnae potistimum ecclesiastica. Sarajevo 1937. 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u EOCHU. održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima88. II 1449. prema tim podacima. TiopoeuK). str. 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor 4>aKyjrreTa. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke. 51 doprinosilo njegovom bržem razvitku. na užem području današnjeg Sarajeva. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada. CapajeBO 1946. na podnožju grada koji je. K. Medu ostalim. navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL. Fermendžin. osim u Splitu i Fojnici. podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. što je. inače. ne znamo. M. S obzirom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom. Zagreb 1892. kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta85."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli). 3a ucuiopujy pydapciuea. Skarić (Sarajevo i njegova okolina. Serb. pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima. BvKaHOBnh. u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba. koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega. otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87. 82 T. van glavnih puteva dubrovačke trgovine.u citadeli današnjeg Sarajeva". 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh. VIII 1446. Sarajevo 1951. str. zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas. izdatoj u Vranduku 22. mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. Preveo D.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima. str. 73 i dalje. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća. Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća . Beorpa« 1955. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada. inače.. god. XXIII.

Jireček. Oda6pami cuoMeuuifU. str. 120 — 121. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom. Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom. održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca.nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum. Hdopireapa BHX.] 87 8S CojioBJeB. XIV. što znači i drvo i (drveni) brod. KoBaieBHh-Kojnh.Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj zemlji". 88a 88 sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah. završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države . nalazio se i antički grad Narona. 29—36. međutim. nedaleko od današnjeg sela Vida. koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti. a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. arboraticum (od arbor — drvo). g. ostali samo blijedi tragovi. i održao je uglavnom do potkraj života 91. FpadcKa nace/ba. Tu se. uglavnom samo nominalnom. Šunjić. dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku. [JJ. sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. 280. u Drijevima. Od 1186. prvenstveno dubrovačkom.] prethodila ovom ugovoru 89. koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari. rpadcxa nace/ba. dok nije oko godine 1382. iako ne često. Trgovački drumovi. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca. . vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države. a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente). kada se u izvorima prvi put spominju. K. može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom.] Od stare riječi drijevo.Trebinje (Trebunia). Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski. spominju i domaći ljudi. od kojeg su. od 52 . Thalloczy. 128 i nap. [M.. kada je ušlo u granice bosanske države. nekada znatno naselje i trgovačko uporište. 260—262 (Prilog V). obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su L. grada i varoši Jajca. poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima. kroz čitav srednji vijek. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu. Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji. središte istoimene oblasti ili arhontije. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugovorom 1186. u stvari. 125-131. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom. carinskih službenika i drugih poslenika. 119—145. Zagreb 1916. Od sedamdesetih godina XIV stoljeća. ali se. 213. Zagreb 1961. Historijski zbornik. XXI—XXVII. O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy. bosanski i ugarsko-hrvatski vladari. imalo najveći značaj. gospodar Humske zemlje. U tom predjelu. CapajeBo 1976. Povijest banovine. a zatim i Turci. upor. str.

IX 1380. 180 (g. II. proizvodima. fliinuh. izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe. Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva. 140.. i druge uvozne i izvozne robe". OdjiyKe. 360 (g. JlHHHh. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto. 71 (g. dj. ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena. preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a. 1380). isto. 1347). Ovaj lučki grad često se spominje i kao tržište žita95. flHHHh. Herceg Stjepan je. i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje. šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. XLVII. 70).. 134. str. koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". [O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C. dj. str. domaćim i stranim. 90 8 53 strane94. I. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe. 91 M. stoga. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne * CojiOBJeB. isto. i domaćih ljudi. flHHHh. Rag. 203). 140-141. de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. u kraljevim planovima. 96 V. n. eventualno. god. Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića. 147. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika. poslije Dubrovnika. n. najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama. 8Oa M. 80 (g. Eeorpa« 1964. skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje . Kraljeva odluka svakako je usporila. postajali dubrovačkim građanima93. IIoceGHa H3. isto. na više mjesta. dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim. JlHHHh. 1382). rofl. vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima. a 14. Odaćpauu cuojuenuifu.. str' 118 — 119. 1383). osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će. I. Godine 1382. n. I. 247 (g. 1938. ali nije i zaustavila razvitak Novog. 1384) itd. str. I 1382. drijevskih građana (de mercato Narenti. 1381). 125-7. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao. dj. izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. s vremenom. fl Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. dj. I. isto. Mon. M. dakako.naH>a CAHy. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja" 98.kojih su poneki. On je. usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. 269 (g.] 92 M. Mvrnifca. imalo je. str. 3. Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum.. 146. ToflaniaHna H. koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. prvi od bosanskih dinasta. Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. n. 119-125. "HapKOBiih. Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a. Bilo je. O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. 94 M. 21. KH>.

ali nisu ni najmanje 102 15. kažu. IX 1411). iste godine. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su. postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. FpadcKa nacejba. dosta suzdržljivo. I. Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482— 1538). No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces. iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade). JUHHHII.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. 201. X). isto. Herceg-Novi 1976. CTp. IX). noBejte H imcMa. flHHHh. Zbornik radova iz nauke. I 1403). učinili to s njegovim znanjem. u vezi s tim tražili su. čule su se i iz Dubrovnika10*. postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio. [B. 1393). str. 1. 73 (god. str. Serb. 282 (11. 54 najviše traženih proizvoda108.„vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104. str. Beorpafl 1925. str. str. VII 1383). Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom103. Iloeejbe u uucjita.96 V. BJI.] 100 Mon. koja se ovdje spominje. posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se. 85. kako . ^ 97 M. 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice. 34. I. 265 (26. 62—109. str. 1—281—2. a ostalo iznosiše i postaviše u kuću pod gradom da prodade". 1398). da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje učinit". Odjiyice. 431. može biti stovarište ili magazin. Kotorani. TiHpKOBHh. ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom. br.. što će za Kotor značiti potpunu propast 105. posredno.. ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore. Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih. 1382). H3 dy6poeaHKoi apxuaa. tako je bilo i u slučaju Novog. Na pritužbe iz Kotora. TiopoBHh. ali tek od sredine XV stoljeća.. str. kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze. kako tamo dovodi ljude vješte zanatima. „Kuća".. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel. III. kažu. mletačka vlada je. kulture i umjetnosti. Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku. od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchisias" OlHHHh.". Jorga. 122 — 125. M. najčešće uvozilo iz Dubrovnika). 253—4. 255 (3. „stare običaje" i ustaljenu praksu. novembra 1397. 253-4 (15. X). „mnogi ljudi iz Dubrovnika. Mon. I. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je . 247 (27. Upor. 334). OdjiyKe I (god. godine. dakle. XII 1382. Serb. Već u julu 1383. Beo grad 1967. 164. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. 99 fliiHHh. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci . str. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne. VII 1383). XI 1397). [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. 90 (8. 258 (11.. 201. C. lloeejbe u uuc. često i prenagljene mjere. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog. [O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. 65 (g. Xeptfei Cwe$an. 1. koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera. . v. Hrabak. čuli da „neki od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju . 168 — 177. XI). Boka 8. opomenula hercega (13. isto.ako potraje ovako kako je počelo. str. 380 (27. u isto vrijeme. Već u januaru slijedeće 1450. 51 — 54. uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu. I. X). za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. 417. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith. 1. zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I. koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i. II. ne misle. br. 338.] 103 Godine 1411 (11. Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. M3 dy6posaHKoiapxuea. br. ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili. str. III. 177. 272 (21. str.kako je izjavila njegovim poslanicima .ua. (31. nastojanjem hercega Stjepana. Slične optužbe. Te godine.u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće 10**. inače.

eventualno. TtHpKOBHh. str. XII—XIII. za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji. naime. ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera. mislim.HdopHJCKH ijaconnc. XIX—XX. I. 104a [C. alatom i drugim. 320. a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. Voje. IX.107". Xepi)ei Ciueg/kiH 127 —128. Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf 55 uticali na sam tok stvari. gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost. vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se. a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). Zgodovinski časopis.A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim. i naravno. Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti. TiHpKOBHii. za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. I dalje je. Chroniche. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane. Sukno iz Hercegnovega. C. 181— 185. zanimanju i ekonomskodruštvenoj strukturi gradskog stanovništva. i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo. xos Jorga. No. No. I. Resti. 301—302. ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera107. 311. Ljubljana 1966. gdje se. II. Wi Listine. ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području. 436—7. J. nešto kuća za stanovanje. ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo žena svakodnevnoj prodaji. Eeorpafl 1963. gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu. IX. u tadanjim uslovima i okolnostima. vršila prodaja i kupovina proizvoda. u granicama lokalnih potreba. snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama. kako smo vidjeli. slobodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se. nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja. 167—188. neka naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se .] 196 Listine. nisu nimalo bili skloni da trpe.

kojim se u savremenim dokumentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža. [Upor. Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se. dijelom. značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje109. str.] * Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca. JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua. u datim prilikama. nap. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima. novac se. 104 a. sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda. ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. . razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. Die Entstehung der Volksivirtschaft. Sam termin „trgovac" ili „trgovci". koji 107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre dišta u potpunosti je prikazao S. nastalim u rudarskim rejonima. bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim. ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. 122). Tubingen 1911. spominju se — istina rijetko — Sasi. 108 M. naravno. Aufl. Upor. izričito su spomenuti bosanski trgovci. (Herceg Stefan . str. Biicher. preuzet iz mađarskog. uglavnom za podmirenje kusura (K. JIHHHH.„varošima". iako ne. u jesen 1403. Ćirković u spomenutoj monografiji.] 107a [Za razliku od domaćih izvora. koristeći se obilno. JX. i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. Ovaj. Oni se.] 56 su kao stručni rudari bili. Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne. . U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini. na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. 3a uctuopujy pydapauear . Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su 109 O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova. nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. str. rpadcm Hacejba. jedinim zanimanjem. upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle. pored ostalog. barem u prvo vrijeme. JlHHHh. 108il [Upor. nedovoljno određen. U gradskim naseljima. kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. i passim). 121—128. no ne bi se moglo reći da ovaj termin. Gradovi srednjovjekovne Bosne. nego samo sa mletačkim trgovcima110. posmatrani u cjelini. u prometu robe. VIII. koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom. 135 — 6. M. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca. i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. KoBa^ieBiih-Kojiih. nap. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u privrednom životu zemlje. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije. 80. obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108".

20.u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem". Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda". dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati . 305—306 (23. rpadcua mcejba. u Fojnici i u Jajcu. da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina. a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani". stočara uopće. 57 njegovi vojnici. poslanici su tada. trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives). provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana.. koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima. pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. Činjenica. više od sto godina ranije bosanski vladar. dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca112. u želji da uveća dohotke. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha. pak. koja se. Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno označavalo etničku pripadnost.. početkom novembra 1455. Kovačević. V. iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja.I. 108-132. 1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu. Listine. spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. str. n. sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu. u procesu asimilacije. 174. V 1415. a kralj će mu dati . 25—26). Isto tako. dobija značenje pastira. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. dj. njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi. niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju).: D. ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli. 111 Jorga II. koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke. sigurno. iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor. tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana. Našu predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju. KoBa^eeuh--Kojnh. građani grada Olova. Sarajevo. Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine. naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. g.. knj.. str. Djela naučnog društva BiH. te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid. kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane. XVIII. o zajedničkom trgovanju. kao već ustaljena privredna grana.Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK". ne bi bilo ništa neobično da. S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje. odnose na neke goraždanske građane. II 1432). makar i posredno. da li iz Njemačke. 167 — 191. U pismu Sandalju Hraniću 23. R.] 110 Listine. podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. prema uputstvima svoga . str. str. Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". a zatim. VIII. str. 1961. U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su. traži stručne rudare na strani.

ua. povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima. str. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi.mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva. FpadcKa tiace/ba. svakako. Možemo samo. str. pod prijetnjom kazne. bili su. prestajali da budu građani svaki svog grada. zanatlije i trgovci. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline. možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim naseljima. daleko najbrojniji bili Dubrovčani. na čvrstoj uzajamnosti formirane. a ne bosanske vlasti. njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani.gospo dara. 292. za njih povoljnijim. strani privrednici u bosanskim gradovima. 87. samo sa izvjesnom ogradom.mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane .uenuifu. uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada. boraveći u stranoj zemlji. ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. str. Svaka strana uložila je u posao po 6. zakupnici . 116 Vidi JI.rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim. Diplomatarium Ragusanu'm. str. l^str. trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti115. Odadpanu cuo. sačinjavali su pojedine. 213 — 214). tražili. 194. [O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. 263 i dalje. pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. no oni nisu. da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim. Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja. koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima. Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea. toliko su bili odvojeni od njega u društveno-političkom pogledu. zajedno sa dvojicom izabranih sudija. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva. a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva. zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima". među ostalim. trgovci. na . Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom. no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116. kolonije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada. XI 1455). Kh -Kojiih. KoBa^eBiih. 71 (7. I. „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis). IJosejbe u uuc. konzulu je davano puno ovlaštenje da. mjestima.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB. sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije. 201—222. u tom je išla tako daleko da je.] 111 113 58 Nema sumnje da su ovi stranci . 115 Listine X. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca. Dubrovački građani zanatlije. sa dosta sigurnosti. što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove. 114 Vidi nap. pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada.

Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama. III 1332. što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-* JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio). napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju. 340—42 (11. Rag. JlHHHh. bakra i drugih 117 Mon. srebra. 1—2. je3HK. III. Rag. 17). str. rudama bogatim. Mon. X 1332. Uostalom. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na području srednjovjekovne Srbije. svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118. uglavnom. i Mon. 30—33. .. Rag. izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata.. upor. da ponovno istaknemo. str. u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412.] 59 . donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"122. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji. 132. X. nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. X T339. pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama119. 104. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. HcropHjv H đpojiKnop. iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara. Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i rada u novoj sredini i koje. 494—5). 23 — 25. kojim povodom i u koje vrijeme. ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima. . In Venetia 1605. Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. ali iz drugih. tu se. Nije. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su. III. CBOiMik S Bočne. IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata. Već je VI. najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić. V. metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni. KH>. ) 101—102. 26. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima.primjer. g. CTp. ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. VIII 1361: „. sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli. de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio. sigurno. kao predmeti trgovine. Što se tiče bosanskih Sasa. Mon. VIII 1361. utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. sadržano je. 105. II 1332. također. upor. po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni. zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit121. Pafloj^nh. u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih. Beorpafl 1960. Serb. sklanjajući se pred mongolskim ratnicima.H-»ceBHocT.). Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8. Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. I. [H. dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1111 V. CB. D. Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari... kao i u drugim. quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". i Resti Chronica str. i 8. rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll "' ntMđdii. Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje. 3a ucuiopujy pydapciu«a.

27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca. Uostalom. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto. 41—63. BeroBHh. 14—18. obratio se 18. na primjer. relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. str. „potražili rudare na strani". 106). Skarić uzima kao činjenicu koja se sama po sebi razumije (B. Pariš 1964. postao vrlo bogat (Kod Jlunuha. kako izgleda. Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma. 1). uglavnom trgovci i zakupnici. U tom procesu sigurno je igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih. gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. HCTO-piijcKH laconnc. koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. Dubrovčani. Les actes des premiers sultans II. Eeorpafl 1962. kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. 26. s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu osjećali kao građani svoga grada. Kanuni i kanun-name za bosanski. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon. CXXVII. izdan od vojvode Kovača. na primjer. 2—4. 5).] 60 nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su. godine u Fojnici. Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. CapajeBo 1974. u Srebrenici i Olovu1*5. 3auciuopujy pydapculea.. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih . i intenziviranja rudarske proizvodnje. str. a sve više određenu profesiju. kliski. a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao. XX. 67 —84. roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa. nap. 123 Vidi prethodnu napomenu. ovdje nikad nije bilo u velikom broju . zahvaljujući rudnom blagu. M. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. zvornički. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i. koji su Turci preuzeli.121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. u cilju usavršavanja. Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY. godine. naučno osnovana. (Thalloczv. n. velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124. B. Beorpa/j 1971. 388. TivpJjeB. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo127. Monumenta turcica I. Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I. Beorpafl 1939. Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy. HM. Ova Skarićeva. Hiac CAHY. I.trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. g. 1). Beorpa^ 1952. str. III. U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud. u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji. n. ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. crnogorski i skadarski sandžak. središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena. EeroBHh. V. god. u našem jeziku prilagođenom obliku. kako je obaviješten. str. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i. Beldiceanu. dj. JjHHHh. Sarajevo 1957. u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora.. dj. dok su. dj. Pretpostavku da su vladari. u daljem toku vremena.. 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha. 122 B. tj. II 1452. snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva. CCLXXX. str. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa. naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost. 1412. koji je. Vidi i M. str. str. str. N. Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo. odgovorni pred zakonima Republike. 4. Studien. pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je. Paflojtmh. samo privremeno. hercegovački. inače. koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. izdao despot Stefan Lazarević (H. ĆKapHh. CKapah. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara. duže ili kraće vrijeme. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373.

24—25. dj. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora. 3 i passim. I. dj. ipak. M. pored kneza. li). brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju. 126 M. prećutno» i na domaće stanovništvo. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena.karakteristika. kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. CKapnh. Povlastice. „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih. fliiHHh. 26. Dinić. u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. recimo zanatima i trgovinom. . što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima. god. flHHHh. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da."1S0 No. u Srebrenici. Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V. također. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog porijekla. n. prenosile su se. str. i vojvoda. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti. dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"129. 128 Isto. U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes). a ponekad. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. 10—12. upućenih kralju i hercegu. nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom. U pismu bosanskom kralju. Nije. . Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa. koje su prvobitno uživali saski rudari. nego drugim zanimanjima. osobito. 11. pa je M. 17. nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomskodruštvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što. Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger. 127 Upor. 185 M. vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". No. in vestris terris esse non paucos intellexerimus). JjHHHh. n. str. 10. u poređenju sa drugim naseljima. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i.. „kada se kralj Alfons V početkom 1452. Ovaj termin prvobitno se odnosi 61 . cives). u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. 3a ucuiopujy pydapciuea.. kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje. najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi. str. tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj. doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. štaviše. isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima. svakako. kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak124 BJI. dakle.

437.u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize). i to na one koji su sačinjavali autonomni sud . upozorio je da su . Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters").. tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju. Srbiji (qui . to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom. Prema mišljenju M-Dinića. ukoliko se spominju. JjHHHh (». Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana. da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji". Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno. 1440. n. str.] 62 na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131. Nikut. rpadcKa uace/ba. odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske vlasti nego. prije svega. Br. To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode . u stvari. g. Vukosav. sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"135. 130 N. zajedno sa saskim povlasticama. 123. 1395. na građane (ili purgare) u drugom slučaju. purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima. po našem mišljenju. đj.U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima. 88. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti. str. i nap. saskim . HoBaKOBHh... Izgleda nam. rečeni majstori poći će u Napulj. Radivoj. 1381.u zemljama njemačkog rudarskog prava.. 132 M. dakle.. Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice).. koji se odnosi na Zvornik. na stanovnike koje ti organi predstavljaju. Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima. g. među njima je. a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se spominje 1445 (?) Mon. Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1. sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia). 18. da izraz „svi purgari srebrenički"137 označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima 131 BJI. moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132.curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne može se. god. g. str. . tamo će nastojati da pronađe 3— 6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti). pozivajući se na H. Izrazi . Thalloczv. str. Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari. 6). Stuđien. upor. ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice. tj. 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua. M. naravno.: JI. Oslanjajući se. str." Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g. flHHHh. isto što i sudija autonomneg suda 133. Ivan Marković.. 73. nap.]. pored ostale građe. tj. Divoje. „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi" 131. gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426. str. 1412. Svetko.. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. Serb-. dj. dj. 133 .. 26. VIII). purgar iz Olova. 106. prvenstveno u Srebrenici. 1433. n. g.. CKapHh (n.. 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države. 1423. dj. proširi na širi sloj građana. Od kraja XIV stoljeća.. 245—247. 388.ias L. Eeorpan 1912. Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". Bogavec Radanović.. str. str.purgar je. g. [Upor. također. uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj .. 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God. 1434. na jedan novi podatak iz 1452. no s vremenom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. g.a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M.

koji se odnose mahom na Srebrenicu. 136 K. str. str. . 73). i jedan i drugi zajedno. CiioMeHUUu cpucKU. koja je upravo tih godina došla u posjed despota. X 494. Dinić ne sumnja da je. dj. Hciiiopuja Cp6a. 3a uciuopujy pydapciuea. str. pretpostavljati da je1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare)143. . kojom daje povlastice Trogiranima. dj. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. izgleda. sa dosta vjerovatnosti. na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139. Pafflojmih. C. JjHHHh." (M. na tom skupu učestvovali su. (v. barem u Srebrenici. str.. str. presudu „contra Ratchum fabrum habitatorem et civem Strebernize . 137 K. . mercatores seu cives vostri . 1890. „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142. trgovci i zanatlije. god.ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego. VIII. 138 M. 414). str. Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici. gdje se govori o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. ne bez izvjesne ingerencije državne 138 Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez. 1407: „cives et mercatores nostros". . VIII. dj. Te zato koliko mjesta toliko zakona". 15—19 u napomenama 60—78.. BeroBHh. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. ali. Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima. 1422: „mercatores et cives nostri". mješoviti sud. 141 M. „građani". čl. ali ne i rudarski radnici (kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. I u mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se. zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada. 429). oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu. 63 grada138. H.varoškim sudijama" (K. n.. god. 140 U jednom podatku iz novembra 1437. god. EeroBHh. CnoMeHHK 11. 407). „borghesani". dj. Jape^eK. u ovom širem značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova. „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. naime. oni. Hciiiopuja Cp6a.. 25. npr. pak. str. n. 20).. „Sasi su imali svoju autonomiju i svoje sudije — purgare (Isto. 3OKOH O pydnutfUMa. JupeneK. stanovnik Srebrenice. 57... PaflOJUHh. „dtadini". 94). str. svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. . spominje se. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara". jHpeieK. Treba uzeti u obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str. 1536/37. 407. 14. Iz poznatih slučajeva. samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu. 176. Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. postojala ustanova gradskog vijeća («. n. 16—17 i nap. vlastela i sva obćina grada Dubrovnika". u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. I. II."). kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K. 86. prije svega. str. 84. zajedno navode „građani i trgovci" — kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost. tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u vijećima i organima gradske uprave. odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili. str. 142 H. str. flHHHh. sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je. 25.. I. također. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja . Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici. Listine. 52—53. Skarić je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g. 134 M. jednim ustaljenim izrazom. imaju svoje uže i svoje šire značenje. Prema Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi. u istom podatku jedan zanatlija (faber). „. str. pored turskih službenika.. D. naveden je kao građanin. donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma. dj. 109. VI. zak . II. flHHHh. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem. vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne. VIII. V. čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („. M. 3aKou opydnuifUMa. 135 Isto. str. 1421: „mercatoribus et civibus nostris". Mciuopuja Cp6a. M. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives). n. 14—15. str. X 1339. Možemo samo. u vezi s Novim Brdom. koje su osobito privlačila rudarska mjesta140. Izrazi „purgari". JnpeiieK.

Pa^ojlah. preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni. 145a [S.. dj. I. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae. 141 115 . g. može se steći neka predstava o položaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. 64 vlasti. 2. 433). str. sigurno važio iza Srebrenicu. Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se. Mon. str.. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. topioničari. 431. do kojih se nije lako dolazilo. bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. na primjer. spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. 20—25. bez sumnje. .\. koji je. trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada.uMa. ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost . bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. koji se odnosi na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu. 94).<) JKHBS \S. 102. Ćirković. Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"145. tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"144.ljučuje Skarić (n. a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost. preduzete u korist rudarskih radnika. str. Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika. sigurno. 25). str. svrhu da se iskusni i vješti rudari. kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g. stoga.. 437). H. kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći. dakle. 143 M. 2. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je. n. kaže se za optužene. članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. koji je. 3aiwH o pyduuu. I. a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku. str. Serb. dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj.da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua. Zagreb 1979. dj. i ^SiipouMJuE .. . Uporediti: . Serb. Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. 144) od 10. radnici-rudari („rupnici"). BeroBHh. kovači i. kako je nesumnjivo utvrđeno. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba. po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua. str. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. U prethodno navedenom dokumentu (nap. 6. vjerovatno. postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu.. dj. god. 7). po posebnom. I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. Ove i slične mjere. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne. uopće. kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću. novembra 1457. dj. Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima.nCK0. u Fojnici ili Olovu. dakle.Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih . Sud purgara (curia purgarorum) bio je. str. što je došlo do izražaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije. 1—20]. Ovdje se.. 116 M. ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici.. u ovom slučaju za Srebrenicu. na više mjesta.. imale su. zakonu koji je važio samo za određeno mjesto.

tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je i dalje ostao dosta nejasan. slično kao Srebrenica. 18. u trgovačkom prometu važnije. u vezi s navedenim mišljenjem. 130 a. Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani. svestrano sagledavajući problem. JjHHHh. da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". recimo. zadovoljiti pretpostavkom koju je. đj. u proljeće 1427. Đesanka Kovačević-Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove". ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. str. funkcijama i kompetenciji. nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji. 59—61. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"148. O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne.. sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja.: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. kao što su bili. zahvatio i druge. autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a. postavio M. prema kojem je dubrovačka vlada tražila da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić. po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni" ljudi tog mjesta. U svakom slučaju. Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu. str. 148 M. autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću". Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. JJJHHHh. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je. ipak. od feudalne oblasti kontrolisanu. 341. đj. 62—-63). u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i. pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima. svakako taj proces. autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. u ovom pitanju. Foča. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. postigli makar i ograničenu. nap. U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. kako po svemu izgleda. g. Nigdje se na bo-sansko-humskom području. no. započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje. inače. tu je. nap. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire. «'a [Upor. nezadovoljni despo tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto.. Moraćemo se. Sarajevo 1971. iako ne i potpunu. Goražde.65 čajnoj privrednoj grani. n. Daleko najveći broj 147 M. VI. iiije daleko odmakao. ako jeste.] . Radovi Filozofskog fakulteta. odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. No. n. No u nedostatku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces. Rijetki su bili gradovi koji su. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića. vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. 1449. Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije iza ovoga . 59). ma i približno. gradove.ab optimatibus dicti loci' ". donesen podatak u kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426. str. primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*.

Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepoMon. TiHpKOBHh. XVI. vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga. II. ističe pretenzije na posebno. u skromnijim razmjerima. Prema ovom primjeru. to jest preprodajom robe. 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika. bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici. 136). mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". Ćirković. rog. Trgovina. voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%. vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji. zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"151. g. mm. nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski. dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv. nap. 224. a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i. 13. Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdTŁ H NHI A«X* kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis. 1416. kako veli S. oslanjajući se na tu moć.] 141 67 srednom kupovinom robe u Dubrovniku. str. „herceg nosilac vlasti. 439—440. II. Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se. koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda. Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. Kovačević. 1. 136—141). I 1461. među ostalim i olova (C. zemljoradnika i stočara. pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. ograničene trgovine i neznatnog .). 213 1. 98—102. U svojoj razgranatoj trgovini. Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje. Samo u jednoj. Dubrovčani su 23. i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh.66 gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. nap. str. a ukoliko su se feudalci. Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku. [Upor. dok su domaći ljudi. ostala je. Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. i to sve u januaru. feudalci. što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe. i pored nesumnjivog napretka. Cons. a isto tako. str. Gradska privreda srednjovjekovne Bosne. r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd. iskustvu i razgranatim vezama. ipak. bez sumnje. kao i u drugim zemljama. vlasteli Dragišićima. (TJoeejbe u UUCMO. pored mnogih sela. fol. gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi. tim više što je sigurno i u Bosni. s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. uključujući i vladare. ma i približno. bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca. A to su isto činili. iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga. 1. 152—153). društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. III 1425. Profit. ctM H BCdKd npHXOAWJJ<»). koje su. kao što se radilo i u drugim zemljama. koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana150. I. str. i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. Po"ebno mjesto u trgovini zauzimao je herceg Stjepan. Xepyei due^au. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit. 426. u poređenju sa naprednijim zemljama. i drugi feudalci. bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi. Zahvaljujući jakom kapitalu. 3). dj. Serb. D.. aktivno bavili trgovinom sigurno su se. II. gradska TKE naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. 433). sve ove e. pa i sami vladari. svojim pismom od 11. više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. 1). str. aprilu i decembru (Jorga. IV 1448. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana. Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele.. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama.

gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne. najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. II. M. br. 1449. i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane. isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153". ni po brojnosti. imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana. Ropstvo se. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža. Fojnici i Jajcu. sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora. 213—214.u str.. ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima. Ni po načinu privređivanja. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku. bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh. I. sličnih srednjovjekovnim cehovima. 419. i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa. 152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. JJiiHHh. a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati . 377. ROBLJE Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života. Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu. kao što je dobro poznato. 16 » I dubrovački trgovci. Pismom od 6. COJIOBJCB.] 68 IV. Iako su . FpadcKa Hace/ba. pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu. Jorga. održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. str. zanatlija ili trgovaca. Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom. 33—36. 242—244. nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana.kapitala. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi152. OdaSpanu 161 cuoMewm. 412). IV 1399. Štaviše. nastanjeni u Drijevima. 3a uciuopujy pydapciuea.u tih štacunih" (A.

str. U novoj postojbini.a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno". g.. Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova. ali ni ovdje. nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže159. famula). izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu . najčešće. 2. iako su. 154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića. smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti . I. .crkvene i državne vlasti načelno osuđivale ropstvo kao ustanovu. kao predmet kupoprodaje. u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi. 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali".. uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer. ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. 460.. raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika. „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima157. ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)155. br. ipak. str. „čeljad". na drugoj strani. Srednjovjekovna Bosna. za obavljanje kućnih poslova. 1. za Slovene se. u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. 215 (27. tj. 69 Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika. VII. 156 Listine. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu. 449). kažu. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi. U ranijim vremenima. nego im. u znak štovanja. Dubrovčani. za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158. najvećim dijelom iz Bosne. ostavljaju na volju da se. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora .." (IJoee. u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće. I. serva ili ancilla). rjeđe. trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. . IX 1419. sa raspadanjem rodovskog društva. u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje.i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. zatim „sclavus" (ž. IX 1400. 1. kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti. sclava) i. prećutno su. „famulus" (ž. I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"164 množili su se.be u uucjm. 417). Dubrovčani. . povrate u svoju zemlju. uz izvesnu otkupninu. raba).u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj. Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja. posle tačno određenog roka.. U Bosni se prvi put spominju 1180. zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu". I 1416). Jedan dubrovački . da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . pored ostalog pošalje i „dva roba"160. s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana. puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. poklona ili.

Riječ „otrok". <t> ep jamnih. čije ime u samom podatku nije navedeno. str. u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete.podatak iz 1279. sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru. u drugoj polovini IX stoljeća. str. Hs dy6poeauKoi apxuea. C. 10.beM do 1661. u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad". Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje. C. 18. XII 1436. 839. str. CapajeBo 1946. djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-. . D. vidi i str. dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu. u istom ili izvedenom obliku. 60. označuju malodobne članove porodice. br. da ju je njen vlasnik 11. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva.. 32. 43. uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini. jOJHHHh. koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166. kao djecu ili čeljad. kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu. VII 1281.. 164 M. No. uostalom..". (Const. 157 A. 159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se. ne zna se kojim povodom 182. inače dubrovački građanin. III. et ancillas). 144—145). Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. br. br. KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu. I. br. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav). poznati trgovac. 22. 5. kupio u Brštaniku „od Stojsave. Porph. kćeri kralja Dabiše"184. od riječi . n. 23. . . quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula . Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao. 58. 70 .rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok". 101. inače uglavnom nepoznati. 3. ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. str. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. Kada je. može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu. druga. pred dubrovačkim vlastima da je kupljena u Konjicu „od Ivana. pored ostalih posjeda. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je.. „robove i robinje" (servos . ako sreća posluži. Y. Dubrovnik1'3. C. str. str. 131). 154. uopće. Jedna robinja izjavila je. III 852. god. u vezi s tim. i dva roba. 161 HpeiuouiHHK. i. zajedno sa drugim poklonima. Zore Bokšić. ipak. Često su ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi. I. i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice.. sin kralja Radoslava. srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima. na primjer. sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni. Isti ovaj vladar poklonio je 1281. VII 1392. a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u . U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice168. crkvi u Putalju darovao. 163 Isto. XI 1382. U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. D. u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju. đj. pred dubrovačkim vlastima: „Ego . god. F. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda. str. 154. i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. F3M — H. za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5.. 106. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. HpeMoaiHHK. Radoanus de Bosna confiteor. možemo. „rebjata" = dijete. izmijenjeni su tom prilikom i darovi. kao i u drugim zemljama onog vremena. označuje porodicu sa djecom. u ruskom dječak. II. slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. 168—9. poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao 162 Poklonjeni rob izjavio je. 160 C. str. .

M. . nasilju skloni.. emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore .165 CojioBJeB. 85. antiheretičko obilježje. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („.. i passim. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje. Mon. JjHHiih. kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba. str. JtiiHHh. 119. dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. takode iz Usore. u tim vremenima opšte pometnje. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!). III. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje. od njenog strica Dobroslava. Oda6pa. koji je učestvovao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04. 71 na slobodu (liberos abire permisit)169. III. br. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika. 452. 75—6. br. koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika. 157. Šišić. 48. XXII. 83. kupovalo i prodavalo roblje. br. 193. tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . prodavca i izvoznika robija. JjHHHh. pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem. M3 170 171 169 . Odavde. 168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. nap. str. 204. A. koji je prećutno važio svuda. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. g. flHHHh. Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus). Trgovina bosan skim robljem. „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre). prometno i živo mjesto na ušću Neretve. Sarajevo 1963. 196 Između godine 1367. . i 1390.u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)171. roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su. I. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko.. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne. 21. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u F. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. javno ili prikriveno. za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170. v. koristili su se i drugi. siroče bez oca. poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni. Hung. 151. III. i Dinićev predgovor. i to . ponajviše iz Bosne (M. 292. Godišnjak društva istoričara BiH. XIII. 203. god. razbojnici koji su silom hvatali ljude. sr. Zore Bokšić. str. Hs JJy6poeauKoi apxuea. žene i djecu da ih prodaju kao roblje173.Hu cuoMemifu . otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete. str. V 1390). str. i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. str. a posebno u heretičkoj zemlji. str. H3 dy6poeauKoi apxuea. H3 dy6poeauKoiapxuea. dijete ukućnje = čeljadnik). V 1377. gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca1731. izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom. bespravnim stanjem. . 172 Jorga. 34—35). Letopis popa Dukljanina. . Kao tržište gdje se. H3 dy6poeauKoi apxuea. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima. u vremenskom razmaku od nekih 200 godina. ljudi da bi došli do robija i lake dobiti172*. 181 i 182."). Desanka Kovačević. najčešće se spominje lučki grad Drijeva. br. JjHHHfc. . XI 1398. Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu... III. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje. na što ukazuje ovaj primjer: 20. A „zakonom rata". i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika. br. Godine 1451. bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu. spominju se „robci" — predones hominum — u stvari. str. str. ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje.. II. „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. Splovjev. gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca. M. v. Prema jednom podatku iz 1248.). 313—14. Theiner. 2. gl. prilikom prodaje svog roba (26. Jedan dubrovački najamnik.

Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. H. 51 — 58. 125 (18. Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy. Koliko je u tim vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste. možda. nego uvijek samo kraj (de Vssora. str. H3 dy6poeauKOt apxuea. II 1462) i dalje na vise mjesta. 40. Upor. U položaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška. dj. 39—61. pominju gradovi Firenca. 148—162. KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne. Oejiih. Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka. Vinaver. No. rofluinibaK <Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly. Studi e materiali di storia delle religioni. god. n. 139—164. Mediterana. nigdje se. <t>ejnh. knezova Babonića). Tpi Mpujeea.. Čremošnik. 44— 46. gdje su im se gubili tragovi175. Barcelona i poneki drugi gradovi. Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem. najčešće.: "B.] 72 . Usora ili Sana. Lučić. Beorpa^ 1981. Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM. 24. 173a M_ ^HHHh. CapajeBo 1976. koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. 244. HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I. Neretve. na primjer. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora176. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca. MemoBirra rparja (Mis-cellanea). JJiiHHh. br. treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca. O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177.OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een). III. 125—147. Dubrovnik 1953. 173 a. Palermo. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovačke. Dinić češće se. rog. CapajeBo 1976. Vidi i Ch. Dušanka DinićKnežević. samo zemlja (de Bosna). Đenova.] daleke gradove. Pored Usore. roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX. II. de Drina itd) ili. EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy. str. Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti. Verlinden. Anali istorijskog instituta JAZU. JJ. HcTopnjCKii lacomre. J. ConoBJeB. Monumenta Historia Ragusina. 27—48. CapajeBo 1949. XXI—XXVII. kao mjesta iz kojih potječe roblje. Ankona. više nego drugi krajevi. Prema jednom podatku iz 1417. [G. u vezi s trgovinom bosanskim robljem. uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla. 174 Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T. Razloge. nap. Toinah. 1973. ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. 10.. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. [O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova. br. roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX. III. Roblje se pribavlja mahom sa sela. III 1462: de dimittendo de carceribus illum robzum qui est in carcere). Čremošnik i M.dy6poeam<oi apxuea. Drine. XVI/1. ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. passim i M. Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. kao što su. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284. Isto. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. Uskoplja i Hlivna. 5—180. 2. XXVIII. gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. 166. O trgovini robljem preko Brštanika upor. Mesina. spominju se. 55. MpeMOHIHHK. str. 173 M fluHHh. naime. XXI—XXVII. 1967. Venecija. str. >KHBKOBHfc. 38 (2). Zagreb 1984. vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. prakse. odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. V. (1982). 699. pravno normirane. 1280. 109—147. 9—32. oblasti Huma. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika.

br. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto. Zagreb 1916. 67. br. 37. 107). 177. koje je postojalo u susjednim zem ljama. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto. Navešćemo još jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova „olim partium Bossine" prodao je (5. tužena je priznala da su ona. 70. str. rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum suum. Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je. njena majka i baka bile robinje Ugarčića. 78. str. 69.de Bosna" prodata je (26. 183. M. br.). 106. 169. njene baba i majka bile njegove robinje pa je. 185. str. također robova. III. 93. kup ljena je. 73 . kći kralja Dabiše. robinja Dobrica . 194. br. kako je tvrdio Dubravac. II 1373) malog Bratmila. 154. Šišić. na isti način.. H3 dy6poea. 84 — 5. str. (28. 150 — 151. M. prodala je (11.beM. 185. Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca.. v. str. str.3 dy6poeam<oi apxuea. VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute).. 177 176 svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. na istom mjestu). I 1430) dubrovačkom sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob. i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo. 211. 99. često zajedno s majkom180. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto. str. str. doživotno i nasledno". u dobi od oko 12 godina. br.M. flHHHh.. M. 34. jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. br. prema utvrđenom formularu. u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina. 685. . iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca. i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius. Tpioeuna GOCCIHCKUM po6. br. VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje robove rođene od rečene njegove robinje" ( servam meam empticiam et duos eius filios servos meos ex dicta serva mea natos" .) v. Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. upor. str. str. te da je. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. Hs dy6posaHKoi apxuea. natum in domo sua). 29). bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. str. . i str. ali da su je oni poklonili bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio. prema tome. str. Hrvatska i posebno Slavonija. serva empticia)181. str. ConoBJeB. 69 i d. JjHHHh. u kući Hvalčevoj od roditelja. 28. Sud je presudio (6. III. n. na primjer. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz Zagorja prodao je (26. 62. str. dakle. U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). 180. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179. III. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se. pošto su. i br. i br. .. Stojsava. Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. Vidi i A.HKoi apxuea. Gojna. fliiHHh. 1). u koju je spadala oblast Sana. M. III. 170. na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje volje. 178 Posljednjih decenija XIII st. . str. Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja. 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna. uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gospodaru. J^HHHh. svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh. te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca. 60). Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue. str. te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui iuris). 85. n..da su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje. 76. Verlinden. i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve mee empticie et similiter tu es serva mea . 75.Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — . dj.). Pregled povijesti hrvatskoga naroda. dj. str. 157. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života" 179 Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku. br. br. str. br. 73. kći umrlog Radoja iz Usore. i br. str. od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se. Ch. br.3 dy6posauKoi apxuea. takođe robova (isto. v.

208.. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić. u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima188. de genere servorum et patarenas). JjHHHh. str. 72. štaviše. flHHHh.HHHh. . br.n. kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu.. str.. izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. n. No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika.od roda robovskog" (de genere servorum) itd. n. 66—7. Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule. 306. . 31. Rob je. porijeklom iz Bosne. vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke. 117. n.181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31. confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). 76—7. 21. pa ni odluku da pristaju da budu prodana185. 345. dj. prema tekstu. str. koje su imale istu svrhu. prodao je. 97. br. 183. str. i Verlinden. str. 690. M.. 69. br. v. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. dj. str.. 32 itd. d. str. Isto. obje iz Lašve u Bosni. str. bez obzira na njegovu volju i mišljenje. istina rijetko kada. volentem et consentientem vendidi . tamquam de sua re propria)182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog položaja robija. najčešće bez njegova znanja i pitanja i. br. dj. 76. V. . 42—43. 76 itd. redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu. U jednom slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju. str.. 79. dj. dj. ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu. n. carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da .. 288. pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis annorum decem vel circa . . III 1399. 176. br. str. I 1281) svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima (sicut est consuetudo dare tabernariis).). . a ne pod pritiskom sile ili straha. M. a ne pod pritiskom sile ili straha184. 106. . Bielosavu i Tvrdisavu. i br. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna . trgovac iz Uskoplja. djevoke su. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora.. n. koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima. n. 183. n. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju robinju. br. br. U Bosni. promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzulama. 101. kupoprodajnog ugovora. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje. izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji. dj.. str. čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. od roda robija. slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru. 61.. 185 U tekstu jednog ugovora iz god. što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. bilo je. br. i br. svakako. M. dakle. i br.. Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo bodan — T. str. 74 (. v. i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi. br. „od svoje slobodne volje. . ^IpeMOuiHHK. da i sam bude vlasnik roba. br. 77. unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta M. 182. koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem". 1421. jednom Italijanu dvije robinje. v. JHHHK. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja. str.. Sve ovo poka zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta. 170. ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . 144. v. ^[peMOUiHHK. patarenke (de Lassua partium Bossine. str.. 183 188 75 servitutis.

gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima. iskorištavani. 180. također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni). 147). obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji. 320. zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. kao i u drugim zemljama onog vremena. kako je sama izjavila. U jednom sasvim osamljenom. svakako.. JjHHHh. Vlasništvo se. može se reći. G. 1. đj. uz to i nejasno datom. 78. 185. predstavljalo sasvim neznatnu snagu i. H3 dydpoeauKoi apxuea. Možemo samo. br. po svoj prilici. br. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. ali i u drugim. ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara189. 247. dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba. n. 304 (br. Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM. moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem.. beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. god. 126—7. (A. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. XI 1398. JtHHjih. GZM. U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. odgovornijim poslovima. i br. 194. ako mu ovaj uruči traženi grad. Bilo ih je. N. sa izvjesnom vjerovatnošću. Brojčano je. erat a generatione serva). Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara 76 . br. 75. vjerovatno* usmenom pogodbom. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum). bez sumnje. podatku iz 1419. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. M. Bosanaca i Dubrovčana. br. ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima. 30+—5. 190 IJose/be u uucMa. str. str.. S. str. los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13.. a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika. v. str. U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu. str. kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića. pretpostaviti da su robovi. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom privredom187. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se. 62 — 3. 71. 319). 160. i u kućama imućnijih građana. str. bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se. pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"190. I. str. a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci191. bila je. 187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. Čremošnik.njegovom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. ConoBJeB. III. 1947. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine. 84. od rođenja njihova robinja (quorum . II. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M. barem približno. str. prije svega kao 186 Upor. str.

i sinovi vojvode Radoslava.. „sluga". isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"194. ConoBJeB. štaviše. str. 241. Zagreb 1938. kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus). slali su u Dubrovnik kao poklisara. 198 Isto. „servientes". br. vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. 253. knj. n. i po Ostoji dijaku čeljadniku". br. koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona. 349—50. vršio je uglednu službu dijakapisara na njihovom dvoru. I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje. „sluga". IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je . br. potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu. Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU. 219. i Radič Grupković. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac198. rob. str. Mariborske studije. 194 Isto. XII 1442). kao rob vlastele Sankovića. str. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni. na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin. po Ivku dijaku"198. i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima199. 374. zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama. XII 1427. 374. koji ga je u vremenu od 1436. g. „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim dvorovima. 383. TapaHOBCKH. str. str. pored kneza Ružjera Divčića. VI. 144. „dijete ukućnje" vojvode Sandalja. L. Serb. 260 (117). koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11.rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"193. Rad JAZU. 78 — 79.ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih. koga je gospodar 1423. kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače. Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. „servi". dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev . 240. god. Herceg Vlatko Kosaca. I kraljica Jelena slala je (15. „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris). 197 IToeejbe u uucjua. naprosto. Grubanac Hlapčić. To su. 196 195 vojvode. XII 1442. diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su 77 . Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31.. Na njih se odnose nazivi „famuli". FoflHui-H. sluga. Hauptmann. 189 JJecaima KoBa^eBHh.. CapajeBo 1954. opunomoćenika. tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. „sluga ukućnji" (famulus) ili. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka. Hciuopuja cpucKoi iipaea. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika 161 Uporedi: T. i „svoga kućanina Ivana dijaka"195. str. i 1470. 84. „familiares".. 193 Mon. do 1451. 192 Upor. str. ulazili u red sitne vlastele. na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi. XI 1468. Kako se iz ovog vidi. bili mlađi ljudi. na porijeklo iz reda robova (A.. kao uostalom i u drugim zemljama. U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je. sticali slobodu i. I. str. više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. sinovi robova. Isto. god. 420 (10. 1. možda. 368. dj. I. uglavnom. (ministerialis). kako stoji u jednom aktu od 10. Isto. str. gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek.aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX. I ovo nije usamljen slučaj. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197. str. uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez" 201. izdao je 26. str. u svoje i svoga brata Stjepana ime. 506. carinika. Službu dijaka i opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević.

3. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva803. nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je. 3. IX. možda. Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. nap. nap. Jorga II. „župane-starce" uvijek iz određene porodice. nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i. 201 [Upor. 444. 368. Prema Porfirogenitu. C. sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. nap. 389. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini .. stvarno udaljavali od statusa robova iako su. 417. tj. . 4.a ne iz neke druge" 202. str. Xepifei Cwe$m.] 200 78 V. 88. str. da uđu i u red vlastele. 425. str. A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer. po samoj prirodi svoga posla. Listine. "RHpKOBHti. kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. 5. razumije se.neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se. nap. štaviše. VLASTELA Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni. str. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine. str. str. i Bosna) •— još su i u njegovo vrijeme. 106. srpska i hrvatska plemena.

Babtć. ipak. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala. Sarajevo 1972). Babić.] [A. u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja205. zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. I ovdje su. Sarajevo 1972) 60—61.] 204 [A. iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena je brojnim . osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. u bitnim crtama. god. Bu3amuujcKU U3eopu. nalazili su se njegovi „boljari". U jednom drugom. 17—18. od naroda već vidno izdvojena. feudalci iz gornjeg reda vlastele. O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase. možemo.] 803 79 svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna. u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća. prilikom njegove posjete Dubrovniku. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu. kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. „velikog bana bosanskog". kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. U kasnijim stoljećima. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189. I. g. govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae. ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu.ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano. god. povlašteni ljudi. 14 — 16. U Dukljanskom ljetopisu. O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus). Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna. U pratnji Marije Ninoslava. <J>epjaHHHh. vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika207. pouzdanijem izvoru iz 925. No. bliski vlasti starješina. novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu. sa 202 [E. marta 1240. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine.

To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda. No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude". U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao.. ali je. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"209.. Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. U vlasteosku plemenitu baštinu. 312. Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci. plemensku svojinu na zemlju. god. Beo grad 1967.] 205 206 vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države208. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve [F. Rag. 62. Posebna izdanja SANU. U povelji od 1331. Serb. herceg splitski. Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog.podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje. obavezni na davanje rente. možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. posjeda. nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*. ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"211. U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine".] [Nada Klajić. oni. CCCXCIX. Letopis popa Dukljanina. i nisu pripadali. u stvari. sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku. od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. a zatim i na druge nekretnine. prvenstveno svojine na zemlju. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi.] 2074 [Dipl.] 20T [Mon. Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština". svakako nevelikog. Svojom „plemenitom zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići. bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica210. u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog. prvobitno je spadao samo naslijeđeni zemljišni posjed. god. i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu. prema tome. K.na svojoj zemlji na plemenitoj". a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način 80 . No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje. neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine. „plemenita zemlja" ili „plemenito". unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje. kao što i sam naziv kazuje. u stvari.. Šišić. Historija Salonitima Maior. i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu. XII 1463.. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14. kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan . Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj. 95—105. to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. kako izgleda. 28. kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države.

međutim. a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe. od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i. na jednoj strani. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu. Štaviše. i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću . P. tj.] 211 [L. O odnosima vazalitela. XVIII—XXX. Pycaiuxa iocuoda. 5—17. uopšte. na dru[C. Hcuiopuja Cp6a. I. Eeorpa# 1958.a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu.] . IV 1391. Naumov. redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito". Studien. a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika. naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed. Thalloczy. Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izražavala se u činjenici da starješina roda nije. 8. XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia. U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom. C. Godišnjak DIBiH. „do zgorenja svijeta". 156—164. barem u načelu. U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. za „vjernu službu".] 210 [A.] 81 goj strani. svojinom čitave porodične zajednice. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~ eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey. C. 1979. čime je bilo uslovljeno držanje pronije213. to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: . Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije. 21—37. [Tekst A. „u vijeke vjekova". TiHpKOBHh. 54. 209 208 1—101.] [K. "B-HpKOBHh.I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra. M. razvoje knezu Vlkoslavu"218.. izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu". gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. Posjedi. Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. darovani za određene zasluge ili. ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno. TiiipnoBHh.. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati. mnogo čvršće i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis). „za našu službu milosti. 3—4. JjHHHh. J. 189. HcropnjcKii ruacHHK. Babica se ovdje prekida. Tako se posjedi. dakle. Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka). Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec. jHpeieh. naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. VI 1419) izričito se ističe. 15—33. Babić. „njemu i njegovu posljednjemu". Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15. bratstvom ili „bližikami" 214. Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda.stečen. Posjedovanje plemenite baštine bilo je. redovno.

] 214 [Upor... The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population.. npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHocjioeencKUM 3eMA>aMa.. By the time.. But it also happened that some slaves gained even formal freedom.... denoted as . 217.[Mon... 83 DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE I. 89-93 95-105 . Stuđien. as they represented a negligable component in the economy of the country...... Thall6czy.. they worked as house servants... These...... The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property.. PRIVREDNO BUĐENJE ... Eeorpaa 1951.. Some of them.... In addition to cattlebreeding... The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers. although they were not free from the formal--legal aspect. 288.. In addition to various agricultural labours... Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties..... nap.. owing to the nature of their job. The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority.. regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation... there by to ensure necessary labour for the agrarian production. 210... Serb. in addition to the minig-are towns. 8. obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources... Their legal status was determined by inter-state contracts. Serb............ especially at rulers' and noblemen's courts.. very little is said about the slaves who stayed in Bosnia. introduced their own town administration and had the right to legal autonomy... they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads. This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhabitants......] 215 [L..... Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade...... Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent peasants.. the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements... gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves. enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class. the problem of dependent peasants in particular. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA .noble inheritance". as well as some other independent activities....... IIpoHuja.] [F....] 213 212 »« [Mon. German miners...... There were also many Dubrovnik traders settled in towns. OciporopKCH....] 82 SUMMARY SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult. II. However.. Saxons....

....O narodima" navodi dva grada u Bosni.................................. U nedostatku pisanih izvora. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu....................... Nekropole.................... od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka.... Risan................ 168Zemljoradničko gazdinstvo .............. 183-186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188 RESUME ......................... USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA .............. Vrm....... 115-144 115-120 120—138 138-144 V........... a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju..........................145 — 150 171Trgovina ................. Mokro.................................. 169Vlasi .............. PRIVREDA SELA ........ Ošlje............. Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti.... a u Travuniji: Trebinje.......... u svom čuvenom djelu ......................................................................... na primjer........................... ODNOS GRADA I SELA ......................... bez pojedinosti o makakvom obliku života........ Travunija — pet)........................................ 107-113 IV........................... oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet......... Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja............. 151-165 172Zanatstvo ................................................ 167Vlastelinstvo ........165 — 169 VI. 171-182 VII...................................... Lukavete i Zetlivi...................................................... Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola................. i to Save.............. vojna i upravna sjedišta.... ...... 145-169 170Rudarstvo .................. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA ..................................... GRADSKA PRIVREDA .. Tako.... Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit......... Dabar i Galumainik..................... Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani1. rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija..III....... i to Kotor i Desnik.. i više gradskih naselja u oblastima koja će tek nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston.......... Vrbasa................. smještene su u dolinama rijeka.. zatim Salines (Tuzla) u Srbiji............... 189-190 87 /................. Sane......

Lepenica. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine. 224. Anđelić. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić. U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. u Bosni. 383. Ranoslovensko doba). godine. što nije bio slučaj ranije 7. koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog državnog organizma. O kojim se župama radilo. ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Glasinačkom polju. nisu još do danas arheološkim putem potvrđena2. kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne . nap. kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. 382-—383. Neretva. 61. P. II. Prema tome. ne smije se izgubiti iz vida so. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. godine. savremena ovim nekropolama. kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke. kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine. u prvom redu trgovine. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera. jer je Bosna. Sarajevo 1966 (Nada Miletić. dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju. Upor. Beorpaa 1959* 58. Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. 1 E. Isto. Vrhprača ili Prača. Njihov prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne. Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973. godine. Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. osim Vrhbosne. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić. BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje. Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna. 59. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. Ranoslovensko doba) 390—398. 203 i 204. Neretve i Drine. i to po jedan posjed u svakoj župi. P. Brod. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački4. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa. a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. 63. pored toga što je imala slane izvore. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje. 89 Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. Lašva. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine. isto.Bosne. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama. sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. Međutim. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta. OepjaHHHh. kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. Vidgoša. O lokacji ovih gradova. Uskoplje. 388. Ranoslovensko doba). Župe. naselja. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom.

biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. Smičiklas. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. 176. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino- . ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države9. Lepenica. Codex diplomaticus. a naj-viđeniji medu njima poimenično10. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka. kao i svuda u feudalnom društvu. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci.administrativno upravne jedinice. podizana tamo gdje je stanovništvo 4 Isto. „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. 239—240. Miklosich. IV. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom. e F. Sarajevo 1963. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima. 7 T. III. u stvari. 9 T. Tako on ukida izam. godine11. i to prije 1252. kmetovi i ljudi. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. Šidak. slučaj sa župom Vrhbosnom. pored feudalaca. godine. sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se. 388. biskup je morao napustiti Bosnu. godine pominju se. odnosno prva naselja u IX vijeku. GZM. dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12. te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako uporište u Bosni. Doduše. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. kao što je Neretva. III. 399-^tOO. Zagreb 1955. radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole. uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi. Nada Miletić. poklanjaju se zajedno sa zemljom. Međutim. 21. Zagreb 1905. uskoro poslije izdavanja pomenute povelje. nije naznačeno koje župe i krajeve drže u svojim rukama. ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa. s 90 imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom. inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po kotlinama. Arheologija XVIII. vansudsku represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa. nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena. 1—2. Uskoplje ili u plodnim kotlinama. na primjer. Međutim. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni. Tako je Ninoslav. Zagreb 1906. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. kao što je. Seljaci u Bosni. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države. Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. Vindobonae 1858. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. dakle. koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost14. Codex diplomaticus. Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. J. Smičiklas. u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. Monumenta Serbica.

oživjela trgovina robljem u . npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela. 28—29. kako je navedeno. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu . žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. rofl. la A. u Donjim krajevima 15. kn). 28—33. 245. ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. 9—10. IV. Ilperjiefl. 79—95. Miklosich. pominje vezivanje seljaka za zemlju. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka. CojiOBjeB. II. Mon. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. Naime. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža17. HBaHOBiih. CB. villis et universis populis". godine 8 HcTopujcKH laconHC. Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. U Dubrovniku. čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje. vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. 10 F. pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili. koji im je. 11 Isto. P. 247.. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. XVIII. sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. Pošto su navedena samo granična sela. kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine. 14 Desanka Kovačević. IX—X. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. 1959. iako u opštoj formuli. to je. Ovdje se. CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa.. talijanskim gradovima.slava. Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. I—II. 33. Codex diplomaticus. Međutim. Djela Naučnog društva BiH. Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. Sarajevo 1961. odvođeni u tuđinu. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne Bosne. koja se protezala uz Vrbas. 239. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava. Ljudi. Serbica. 1947. 237. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. prediis. 91 svome zetu župu Zemunik. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u ropstvu. KH.cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis. kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga18. upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama. II. Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava.

1937. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora. a sasvim rijetko iz Vrbasa. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravoT. 27—36. Tako. neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice. XLIX. proširuju se i na ostale naše primorske gradove20.primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. 41. U svakom slučaju. čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje19. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske. CapajeBO 1937. Sane. mogli i prodati. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni. kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. M. XLIX. rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK. II. Kovačević. Beorpaa 1954. 1287. M. U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne. što ranije nije bio slučaj. 1. Zagreb 1908. posebno Dubrovnik. Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy. Srema i Livna. 37—54. izvozi se i roblje. Bosanski rudnici još . Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne. Pored Dubrovnika. proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI. To su u prvom redu vosak. bana Hrvatske i gospodara Bosne21. u vremenu od bana Kulina do Stjepana II. 1302. poznatom trgu na ušću Neretve. trgovina sve više napreduje. Cnapah. isti. Smičiklas. čak. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. odnosno XII stoljeća. Dakle. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma. VI. to jest do dvadesetih godina XIV vijeka. Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. a to isto dobili su i Rabljani od Pavla. Anali Histo rijskog instituta JAZU. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih. a u susjedstvu Bosne. 17 D. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci". Pavle Šubić. na primjer. U unutrašnjosti Balkana. Vinaver. kao bosanski ban. Pored toga. T3M. KapaHOBHh. nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. ona je još uvijek malog obima. 141—142. 18 V. 125—147. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene. 132—134. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. kože i poljoprivredni proizvodi. 12. KapaHOBiih. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima. proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. F3M. T3M. Dubrovnik 1953. u Bosni tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. pored Dubrovnika. a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. 105—107. Codex diplbmaticus. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. XLVIII» CapajeBO 1936. godine daje Splićanima široka ovlaštenja za slobodu trgovine. B. nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK. dakle. 588. HcropHCKH nperjie«. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika. znatno manje iz Usore. predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte. 16 16 92 vjernost. gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena.

sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. oko 1200. Upor. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. koje nije bilo izrazito žitorodno. 124.000 stara zrnaste hrane*. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. PRIVREDNO BUĐENJE Iz vremena Stjepana II. roflmiiH. H33O3 oicuuiapuua. malo toga je ostajalo za izvoz.mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX. pa je vjerovatno da žitarice. nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj. godine. 78. 176. dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja. Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee. XIV. 77. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede. prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa. IIpoMem OKUULOM. uz stalne ratove sa Mađarima. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku. te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. Kovačević. 10—11. B. 95 Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. 123. HOBH Cafl 1967. ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa. 76.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa. IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja. Jedna isporuka iz 1334. — D. Ponekad je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim . bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa4. O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. 19 Isto. u jesen 1346. i C. CapajeBO 1964. HOBH Cafl 1969. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita3. TiiipKOBiih. godine dopremljene izvjesne količine žita. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II. 8 D. godine. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1. Xpa6aic. — fl. 128. prema tome. i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. JtHHnh-KHejKeBHh.nisu bili otvoreni što se. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. X. FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. Kovačević. 122. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar. 128. koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata. D. jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa. godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh. Kovačević. Prema njemu. Kovaćević. koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva. 76. čak. 21 Isto. ipak izvozi žito5. 124. XII-1. 1 U Dubrovnik su 1339. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. na primjer. Eeorpafl 1964. Capa-jeBO 1978. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to. Xpa6aK. — D. 19. 93 //. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. nap. Fo. 25—27. Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. u stvari. 10. 123. « B. Trgovina u 10 srednjovjekovnoj Bosni. koji je. išli su većinom u Bosnu. Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. To su. 6. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. 19. godine poslao u Dubovnik 2. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva. zadarski građani Matej i Aristodije. Dušanka Dinić-Knežević.

ovsom i pšenicom. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. 23.) 8 fol. 124. u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. 33. dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu. radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je. doticala za izvoz. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom. 129. 8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. 15. 11. ' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. — B.) 8 fol. docnije. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom. zatim ječam. H3eo3 OKuiuaputfa. izrazito planinskim. H3B03 Mcuuiaputfa. . U septembru 1383. U dva navrata „pastirus" iz Bosne. krajem XIII vijeka. IX 1335. Uža Bosna 6 Doduše. XI 1336. Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama. B. IX 1325. Canc. 9 D. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. fol. Dok su ranije. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. 128. 89. 76. VIII 1380. te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. lb. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. JJ. koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. 154. Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca9. pored planina. lb. ^HHHh-KHeJKeBHh. 10 HAD: Reformationes (Ref. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas. 77. 77—78. kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe. U sjevernim. Xpa6aK. bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim. 8'. Xpa6aK. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. 20. U stvari. Xpa6aK. fliiHHh-KHe->KeBHh. Kovačević. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice.krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik. već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. čak. — JX. sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. fol. HAD: Diversa Cancellariae (Div. nepoznatog imena. U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7. U stvari. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. 28. posebno Ankonu. 96 je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu. a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. IX 1325. H3803 Mcuiuaputfa. Zbog svoje rentabilnosti. S druge strane. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države6. 129—130. — B. stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim. IIpoMeui MCUMOM. 20. 126—127. zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. TlpoMeCu OKU&OM. dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica. pa čak preko Dubrovnika za Italiju. 12.

I. U Dubrovniku su prodali stoku. BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa. za vrijeme Tvrtka I 1377. je3HK H KH. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. 263'.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete. la K. njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. najviše ovce. ^IpeMoniHHK. vraćaju iz Dubrovnika. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti. Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. fol. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. VI 1339. Not. obavljali svoje poluvojničke službe. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaškog stanovništva. Eeorpan 1932. Prvi se pominje.a H. ^peMouiHHK. 97 Mali brdski tovarni konji. Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy.HEHX.. Burmaz sa sinovima. Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine. Deb. 125— 127. koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so. Bogoje Dobrišić iz Bosne. godine)12. predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. takode stočarima albanskog porijekla. jer su bili u blizini Dubrovnika. 15. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. Pripajanjem Humske zemlje 1326. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi. CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa.CKHX My3eja. 11—22. za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15. i to već 1297. Ltenafce 1977. Docnije. 11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. III 1334. stočarima albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara.Uecaino KoBa^ieBHh. držali su i svinje. Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva. Canc. 124. 11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom. IX 1335. 154. Pored ostalog. Doduše. ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. Bosni su priključene oblasti . Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke. 107. 359. CapajeBO 1963. r. naročito od početka XIV vijeka. kao naoružani konjanici. HOBeM6pa 1961. fol. godine. Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe. T. 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa. mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode14. fol. 102. T. I. 5'. 12. br. kao čuvari prolaza ili prelaza. gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. FjiacHHK IjeTHH. Vlasi. godine Stonski rat. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe držali brdska goveda i koze. Cmviii03HJyM o cpeflH. HAD: Debita Notariae (Deb. 135. 108. iz oblasti Lepenice. X. 6. Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo. 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv. 18. rioce6Ha roflaita CAHY. naseljenim uz trgovačke puteve. ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. IIoce6Ha H3^aH. nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. 197. Osim toga. Isti je slučaj sa Matarugama (1318).a IleTpoBHh. 365. prodaje tri konja za 40 perpera. jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. iz posljednjih decenija XIII vijeka. Dubrovački trgovci kod vlaha. a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju. ali se ovi. KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist. IX 1284. XI 1284. 2. gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša. 12 . 110. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama. 13. zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju. konj je upotrebljavan za vuču u galerijama.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa. JupeHeK. 1278—1301. Eeorpa« 1959. Not. H 25. Div.te u ovo vrijeme vlah označava stočara..) 2. rBypr)im. vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13 Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva.

kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu. 179. 11 fol. IX 1357 itd. Vlaški sir (brenca. H 25.. 22. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest. II. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju baštine. na dubrovačkoj pijaci. Karah. pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16. ib. 194. 25'. Veoma važni 15 P. Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu. Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva. igrali sve važniju ulogu. IV (3). X 1347 itd. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. Cmonapculao. brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena. 22. 14 J. prenos robe bio bi nemoguć. u' stvari. Feudalni posjed u ovom slučaju je. S obzirom na to da sela nisu navedena. 253 (1328). Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. Zagreb 1897. Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. J. 26. Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e. Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom19. 183'. HAD: Diversa Notariae (Div. CapajeBO 1963. VIII 1319. II. 197 (1357). 392 (1336). Gl. 37. 9. Eeorpafl 1978. dodjeljuje svome zetu. 199. Konavla i župe Dračevice. Mon. Div. 23. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za svoje proizvode. u „djedinu" dvije župe. Gelcich. O vunenim prerađevinama upor. važnija i većih razmjera. fol. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka. Div. Monumenta Ragusina. 14. 29. koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. fol. Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću. Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. u privrednom životu današnje Hercegovine. 30. KaTHh. nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe. Ova župa obuhvatala je 23 sela. koju 1287. 17 J. 22.) 3. — K. fol. 51. VIII 1285. IX 1330. a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. Not. već su bili i važan predmet razmjene. župa. nap. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. kože. 3. što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. J np e q e K. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune. ib. Zagreb 1882. 114—125. III 1335 itd. Canc. On je 1331. posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta. 15.'iaiuKux Kauiyua. uz stoku prodavali su vunu i suho meso. a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze.Trebinja. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika. sinu Hrvatina ključkog. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. Gelcich. Ova stočarska kretanja. a u Vrbanji četiri sela20. P. Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. 98 putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine. Monumenta Ragusina. II. r. 223 (1326). Ragusina. Sva su sela . već pomenutom poveljom. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. V. Tpad)yHOCKH. Bez brdskih tovarnih konja. Vlasi donose sir u Dubrovnik. Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi. fol. VI 1343. Canc. 34—38. 14. HOBeiw6pa 1961. 144'. IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX. naseljene vlasima. meso. CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje. BJIOCU U Maepo-gjiacu. godine ban Prijezda.

Prema tome. Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. Starine. Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa. ali se zato sela uopšte ne pominju. više se ne poštuju granice župa. IV. vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav22. Pored sela pod Ključem. Naime. br. sela budu jedno pored drugog. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. sa izuzetkom Čečve. Uglavnom su smještena u Banjici. 7. nije moguće. 10—11. godine. vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. ]Wi. čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima može odrediti. posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planinske vijence. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380). Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama. Tako se> na primjer. VI. VIII 1336. 20 L. Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366. Pod Blizk). na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. oko 1323. 18 M. a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas. Od te polovine 1323. ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. •• L. Thalloczv. Stjepan II je oko 1330. 23 F. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda. Beorpafl 1937. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane. Pored ovako krupnog feudalnog imanja. 13—15. br. godine. Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik. Solovjev — 1335. Studien zur Geschichte. XX. može se uočiti određen sistem. kao što je poznato. Novim darivanjem iz 1353. a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)24. I. kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable. ustanoviti gdje su se nalazila21. znači u župi Banjici. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata. godine nalaze jedno pored drugog. br. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. Studien zur Geschichte. L. Zagreb 1889. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno. br. Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela. a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. 11. 16—19. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima. Za razliku od ranije prakse. kome . III. Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela. ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića. ako ne i više. Pa ipak. koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima. 19 L. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića. VIII. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. 99 Prema tome. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. A. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu23. II. prilikom darovanja vodilo se računa da dva. Tu su dosta kratko navedene granice župe Plive. Thall6czy. J^HHHh. Thalloczv stavlja 1323. 81 Isto. u plodnoj dolini rijeke Sane. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na vlastelinstvu koja je. Mtinchen und Leipzig 1914. jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. str. Rački. V. Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. Ćorović — oko 1332. selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. Thalloczy. Jakotino. godine. 119-120. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu26. kakvih je bilo u Konavlima. 20—22. god.pojedinačno naznačena. jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda. 81 —82. gdje je dobio osam sela25.

Livna i Glamoča. " L. što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. koji su je jače povezivali sa svijetom. Nešto docnije. 224. Poveljom Stjepana II iz 1332. Novi trgovački putevi. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu. 1897. " L. Thalloczy. XII 1400. na primjer. .. Tako. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas. pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. IX. Serbica. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30. " F. U trgovačkom ugovoru koji 1404. . tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. Mon. veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. 183— " F. kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima. pa su na taj način i 192. priključivanjem Zapadnih strana. prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava. kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu. Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more. 247. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine. oktobra 1339. Serbica.1395. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća. a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29. Thallćczy. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve. Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca. Neretva je bila i važan vodeni put. 8. godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima. Mon. Miklosich.via Narenti". kao i od ostalih.. od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine. ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve. Studien zur Geschichte. našli su se sada u okviru bosanske države. odnosno Duvna. glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i . U stvari. 7. Miklosich. 26. Međutim. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine31. GZM.via Drine". 12. Poslije spora oko carina. S druge strane.. deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. III. Dolaskom Huma pod bosansku vlast. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27. oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. br. pod gradom Blagajom. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca. Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede. Splitom i Šibenikom. 100 uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. IV 1395. postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika. Već u februaru 1326. 1323. Zauzimanjem Huma.

VIII 1332. izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju. podstiče . sirevi i vosak). Dubrovnik 1931. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe. CTOjanoBHh. Kovačević. Dubrovnik 1931. U svakom slučaju. 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. mijenja se struktura trgovine. 158. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. posebno izvoza. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 16. kako izvozne tako i uvozne trgovine. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari Sasi. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. olovo i bakar. 28 29 D. 229—248. u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. U avgustu 1331. razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. CapajeBo 1954. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar. U neposrednom susjedstvu Srebrenice. na drugoj strani Drine. 31 D. koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu. M. Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora. roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI. Nagy. među svim stranim trgovcima. Orape cpncue noBeibe a nnCMa. Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ EOCHU. U stvari. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. Kovačević. zatečene tada u Bosni. ipak. Sremskoj Mitrovici. o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana 35. glavni nosioci. Beorpaa 1929^ 43. poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38. Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. 29—3. krzno. radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. 15. flecaHKa KoBaMeBHh.Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. Bosanska privreda. Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože. ali se na taj način bosanska država. ali je inicijativa mogla doći i od bana. Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru.000 perpera. svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. Isto. Razvojem rudarstva. sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. I/l. iznosi 25. zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349). Po svemu sudeći. Venecija. te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje34. pod čijom se vlašću još nalazio. Jh. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovački imetak. 101 Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. Kos. Promet robe je u stalnom porastu. koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana33. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od šest mjeseci. 17. Dakle. Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika. 33—38. 159. približila. 15. gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom. razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater. bili su Dubrovčani i oni su. vrlo poznatom trgu. godine.

nap. IIoce6Ha H3Aaita CAHY. Pa ipak. XLI. koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog39. Pavla Gizlića i brata mu Petra. iako rijetko. Uz rudarske jame. još za vrijeme njegovog strica. te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37. IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT. Nesumnjivo.de Bossine". HAD: Testamenta Blagog djela 3. ■1* G.de Bossina". čak. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. 1—18. Div. Narentum). zabilježenih u dubrovačkim izvorima. u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti. Beorpafl 1955.njegovu kopnenu trgovinu. pa se. . GZM. 11. Sarajevo 1929. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo32 Isto. I. što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca. i njihova imena pojavljuju se. trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje41. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku . baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. navodi samo da su . pa su. Pored Ostružnice i Diijeva. VI 1347. Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu. Gradcu i Dvorišću. Domaći ljudi iz zapadne Bosne. fol. Čremošnik. 19—20.HHHh. Eeorpa« 1960.. poslovali i van granica bosanske države. zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu. 26. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. H 4>ojiiuiop( 102 vaca. 18. je3HK> Hcropnjy KH». Dok 37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo . Canc. dok lokaciju Dvorišća nije moguće identifikovati. U oba slučaja radilo se uglavnom o manjim iznosima. O izvozu i uvozu: D. pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjovjekovne Bosne. 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. Kovačević. 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU.. godine. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. — H. u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana. CB. Ostružnici. 35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige. Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu. 15. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor. 19. bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci. IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma. To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. To pokazuje primjer Poznana Koštica. 1—2. 1348. okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke. tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina. u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima. pored imena domaćih ljudi. uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38. 30—33. 29. ali ne i mjesto iz koga potiču. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende.H. Pa^oJHHh. zajedno sa Humskom zemljom. 286. Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića. i unapređenjem trgovine. 1-27. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kao već razvijeno tržište. pored rudara Sasa. 59. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u užoj Bosni. fol. koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga.

O značaju ove trgovine. do 1352. Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom. tkanine različite vrste. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh. period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna. Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije. Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. XI 1334. CapajeBo 1976. Kotora i Sv. KoBaieBHh-KoJHh. Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy. 210. u prvom redu dubrovačkog novca. odnosno današnjim selom Vidom na mjestu antičke Narone upor. Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor. Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH. Srda. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli. jer od 1313. to se Dubrovnik. među kojima ponekad i one strane proizvodnje. D. Canc. pak. za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju uoM>w. dao Krvašu Držiću. 38 D. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja. a na mjestu antičke Narone12. XLIX.qjy.Harnih. Klovije i Rekanatija. ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. uskoro zatim iz Venecije. 88'. a zatim odvozila karavanima u zalede. Jireček. 109—147. do 1330.vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. Div. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 43 Đ. Pored Dubrovnika. THM. sada se javlja i domaći novac. pustio je u promet čak imitacije mletačkog. 41 Značaj trga uočio je još K. Frankavile. 209. koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45. na lijevoj strani Neretve ili. došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog trga. a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. — I. Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca. 11. TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee. na više mjesta. godine. *° R. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14. Sarajevo 1976. je K. Voje. u doba Stjepana II. Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Već od 1303. kod današnjeg sela Vida. Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. 44 Već je 1344. roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX. i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. a M. oni se pominjil kao zakupci drijevske carine. Vida. kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih država. 21. već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta. 18. godine nisu sačuvane kreditne knjige. u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj. Tošić. te od 1340. na potoku Norinu. Kovačević. knj. kompanjonu pomenutog Martina. u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj. koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. Tošić. a ponekad i u krajeve preko mora43. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326. Eeorpa« 1938. Tošić. du42 O podacima iz Dubrovačkog arhiva. naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja. fol. Đ. Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara. 32. 34—36. govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. . godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima 103 . Pored stranog. XXI—XXVII. obično obraćao Drijevima. Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi). a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj. Tako je Bosna. XLVII. 198. 17. Up. koji je cirkulisao u Bosni. U Drijeva se još uvozilo ulje. prvi period bosanske vlasti (1326—1357). — M.

VIII 1332. te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47. ona nije potisnula naturalnu privredu. Godišnjak Društva istoričara. *' noeejbe u UUCMO I/l. 45—47. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 105 .. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda. — Desanka Kovačević-Kojić. FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee. *• D Kovačević. poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. 21. 104 brovačkog i srpskog novca46. 15. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci. U povelji iz 1332. 44. 36. već sredinom XIII stoljeća. Sarajevo 1984.ne smiju slati stoku u Apuliju. KoBa^eBufc-Kojuh. godine. XXXV. kao što je razvoj novčarstva. 22. niti obuhvatila sve oblasti privrednog života. a u Dubrovniku od 1337. Međutim.1 u srpskoj državi. Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku. u doba Uroša I. javljaju se emisije domaćeg novca. 45 JI.

Pored Venecije. te postao carinik. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. Tako je u periodu od 1372. Les mines d'or et d'argent. Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice. Piza. 25. do 1391. economies. Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije. kao i u susjednoj Srbiji. godine javlja se rudnik Fojnica. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. sociites. proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne. Kovačević. dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je. Pored Ostružnice. Od stočarskih proizvoda. kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike. smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. Naročito se Zore društveno podigao. stalno raste. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. kao i srpskih rudnika2. Firenca. ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće1. zatim bakrom i olovom. 1 1 braće Bokšića. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. civilisations. mars-avril. u Busovači se od 1371. s druge strane. snažan podsticaj proizvodnji bosanskih. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.///. ima više sačuvanih podataka. sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. nesumnjivo. Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika. 107 . preko Dubrovnika u Veneciju. Takav je slučaj D. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. Pariš 1960. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova5. zbog načina na koji je bila organizovana. Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene3. Za razliku od evropskih rudnika. Desanka Kovačević. već od 1365. zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka. olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje. kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. 248—258. Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne. 26. godine kopa željezna ruda. kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. naročito u pojedine gradove i krajeve Italije. bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate. Pored članova plemićkih rodova. u prvom redu u Veneciju. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. kao što su Sicilija. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova. Osim čuvenog rudnika Olova. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra. kraj naročito bogat srebrom. i u otvaranju novih rudnika. ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je. posredstvom Dubrovčana. godine). O Trgovini olovom. a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. Gaeta4. To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice. s jedne. Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno opada. dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta. Annales.

' 8 Isto. Uz tkanine. D. Razvoj i organizacija carina. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih službenika9. a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. pored trgovaca. oduzetu silom. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 23. TiHpKOBHh. drvo i žitarice. neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. 108 Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. ' B. koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik. 36. njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine. Krekić. širenje državne teritorije. počele su se pojavljivati malvasija. 16. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije. zatim jagnjećim. Canc. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina. Kovačević. tokom prve polovine XV vijeka. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne. koja će vremenom dobijati sve veći značaj. išlo je na ruku. pozivali bosanski vladari10. Tvrtko nije izdao ni jednu . Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. goveđim. neophodan za život ljudi i stoke. jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. ribe i soli8. 14—19. U stvari. U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva.od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. a naročito proizvodi pčelarstva. Medu njima. plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2.000 perpera. 32. 5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza. Novi Sad 1957. i to u prvom redu vosak. Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so. Kovačević. Predmet izvoza su i konji. kao srpskom vladaru. Čak se predviđa da će se za robu. koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim susjedom. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi. 32. 97. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka. 9 D. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine. Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. glavnog domaćeg tržišta soli. 33. VIII 1371. Kovačević. ali je vodio u tom pravcu. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku. * B. ulja. posebno rudarskim proizvodima. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. Kovačević. pored razvoja rudarstva. Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Doduše. 33—34. artikal široke potrošnje. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Trgovina u srednovjekovnoj Bosni. 54'. i to u Veneciju. šteta nadoknaditi iz državne blagajne. ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. D. Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee. godine. Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje. Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne. 27—30. Krekić. dabrovim i drugim kožama6. 13. daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. II. Radilo se o ovčijim. Kovačević. Div. 12. U izvoznoj trgovini. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. C. neometan samovoljom feudalaca. Za razliku od ranijih bosanskih vladara. fol. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu. Postepeno je rastao i broj onih D. 231—232. 7 D. i iz Dubrovnika. 3 31.

moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova. koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro. godine. poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. IV 1378. Ren g j eo. poslije 1365. Srebrenicom i Novim Brdom. 237—292. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače. Kreditna trgovina. D. 6'. " Isto. D. nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. 227. već u drugoj polovini XIV vijeka. ali je činjenica da se 1387. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. godine. Tako se. Novci bosanskih banova i kraljeva. br. M. Nije pouzdano da li je Tvrtko. i rudnikom Olovom. Kovačević. Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve više povećava. VI 1387. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 23. koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva. Voje. uopšte kovao svoj novac. 69—70.povelju dalmatinskim gradovima. Njihov uticaj. Tako. kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima. poslije proglašenja kraljevstva. javlja se prvi put 1355. 10 11 osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima. 27. naročito na unapređenje trgovine. noeejbe u um/na. I pored toga. Podgrade ispod Visokog. vladarsko i političko središte bosanske države. Canc. I/l. pa i olovo iz susjednih rudnika. S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu. U Srebrenici je tako. Uporedo sa domaćim. s druge strane. na primjer. 218. nap. 24. fol. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko. godine i uskoro postaje važan trgovački centar. uveliko je kolao i dubrovački novac11. 13 Div. 17. 83. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 3a uctuopujy pydapcuiea. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom. na primjer. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju. 10. s jedne. najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. 35—36. kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini. 80. 51—52. trgovi Dvorišće i Gradac. na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu. zatim Foče i Ustikoline12. Trgovi u užoj Bosni. docnije više ne javljaju. na području bosanske države. Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi. Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. J[HHHh. I. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog. 226. GZM LV. kako trgovina željezom nije bila rentabilna to . Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. Sarajevo 1943. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. godine. I. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne". koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana13. Kovačević. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. 11 Pregled literature o bosanskom novcu. ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva. čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon11. u blizini Srebrenice. augusta 1380. 18. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. Upor. sa privilegijama za slobodu trgovine. postojala kovnica novca. kao i vrste rude koja se tu kopala.

50. sa trgovima koji su se tu nalazili. Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti. Pored Dubrovčana. O usponu Srebrenice: M. Saobraćajna arterija. u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. godine u vezi s karavanskom trgovinom. pa pojedini od njih postaju dubrovački građani. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. koji se tu javljaju. nego u centralnoj Bosni. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. 54. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti. Zbog toga su i trgovi. KoBa^eBHh-KoJHh. JjHHHh. Već od 1366 godine. g. FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju. koji se prvi put pominje 1376. sa naseljem Sasa i Dubrovčana. a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. rudarska naselja u srednjoj Bosni. inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17.Busovača. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica. Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama. 3a utiuopujy pybapciuea. poslije Srebrenice. kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja. 51. I. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. među njima i gornje Podrinje. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika. Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje. poznata pod imenom . . Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni16. gdje se kopalo srebro. te se na tim osnovama Olovo. nisu snažnije napredovala. trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi. godine kada se prvi put javlja u izvorima. razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području. trgovina olovom je bila vrlo intenzivna. Naprotiv. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca.. vodila je za Srbiju. Ova oblast 15 #. 110 počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. kada se prvi put pod ovim imenom pominje. koja se tu od davnine ustalila.via Drine". Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. 34—41.

za Veneciju. IX. U decembru 1382.. Ono je. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg. za domaće potrebe. 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa. glavnog domaćeg tržišta soli. postavljali svoje stalne konzule22. podignuta za odbranu naselja. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani. čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. biber itd. bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada. kože i voska sada se izvoze velike količine olova. blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21. 17 16 direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika. npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy.. Već 1372. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva. pored Dubrovnika. Privremeni gubitak Drijeva. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. III. B.a IleTpoBHh. Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700). naših primorskih. JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y. 237—238. u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. 111 . 148—149. Brindizija i Krfa 18. Firencu i Ankonu. 18 MmieHa FeiiHh. Mesinu. 19 Đušanka Dinić-Knežević. Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku. a odatle rijekom do Drijeva.Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn. TiHpKOBHh. Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. npujeuojbe y cpedneM eexy. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. Vino. zatim trgovci iz Firence i Ankone20. Pored žita i stoke. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. HOBH Ca# 1966. Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik. CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. VIII. Tako postepeno od trga solju. IIpiijenojBe 1976. stočarskih proizvoda. Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa Byha". bilo otpremano u Dubrovnik. KoBaMeBHh-KoJHfe. Drača. ulje i tkanine. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli. Roblje sa Drijeva. JJ. Xpa6aK. a mnogo češće. u drugoj polovini XIV vijeka. u talijanske gradove Veneciju. IIpHJenoji>e 1981. Utvrđenja Brštanika i Novog. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. te prekomorskih gradova. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu. ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa. Domaći ljudi. CHMno3HJyM . morskim putem do ušća Neretve. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog. kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka. Eeorpaa 1955. ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon24. IIpnjenojBe 1976. 211—223. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države19. izvozilo se.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika.ona se sve više doprema iz Valone. kao i niz drugih artikala (narandže. Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee. preko Drijeva. sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. 159. Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika. krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra.eBHha. Ankonu i Firencu. "Byptjin. III. 41—44 C. naročito od osamdesetih godina XIV vijeka. 39—85. Venecije. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. III. godine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa.

Glavna područja. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku. 128—130. " Đ. zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja. 21 V. Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine25. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. 122. Tošić. prvenstveno Srebrenica. a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča. Tu je takođe organizovano tržište soli. iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. 49—50. i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. KoBa*ieBHh-KojHh. 122. D. Vinaver. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova. Rudnici. H3803 ofcuutapuifa. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja. međutim. kao i ostalim artiklima. 23 M. jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. Tošić. . Trgovina bosanskim robljem. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase. na kojima je došlo do formiranja novih rudnika. Trgovina žitom 106. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište. tj. Raseljavanjem Dubrovčana. FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee. 123. blizu ušća Neretve. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu. dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. vinom. upor. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. JX. Dinić-Knežević. Đ. a zatim rudnik Olovo. vjero20 B. oni svakako nisu imali veći značaj. Xpa6aK. Dakle. olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva.Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja. ** JJ. te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. D. 112 vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. Tošić. S druge strane. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju. J]|HHHh. Tpi JJpujeea. 45—49. a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije. karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove. 123—125. Trg Drijeva. srednjeg Podrinja. bila su: rudarski bazen oko Srebrenice. Trg Drijeva u srednjem vijeku. KoBa^eBiih--Kojnh. O usponu Drijeva u XIV vijeku. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija. a trgovalo se žitom.

koji su popisani kao has Isa-bega. S. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare. roflHnra. 10. Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. Orijentalni institut. Tonmh. godine crkva sv. i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. godine. Dolaskom Turaka. bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni4. odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. 115 Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. Pored svjetovne vlastele. O značaju ovoga deftera uporedi: N. 1985. Anđelić. poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. godine nije publikovan. PRIVREDA SELA 113 O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. Upor. 235—249.23 Ti. a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti. Šabanović. 128. i fl. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure5. a A. Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica. KoBa^eBHh-KoJHh. Sarajevo 1974. 1390—1512. 1976. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). 3 P. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja. dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. 1—167. rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee. II: Reglements miniers. Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš. koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu. To su popis bosanskog krajišta iz 1455. 50—51. Prema defteru iz 1468/9. Beldiceanu. A u defteru iz 1533. sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. Orijentalni Institut u Sarajevu. te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza. t. jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Vlastelinstvo Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele. Defter iz 1468/9. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe. bar u prvo vrijeme nakon osvajanja. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja". N. u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. Aličić. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. Pariš 1964. Zbirni katastarski popis iz 1455. 37—50. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. IV. godine za bosanski sandžak 1. Zatim. godine2. 1. 212. godine. Krajište Isa-bega Ishakovića. Godišnjak XII. Centar za Balkanološka ispitivanja. godine i sumarni defter iz 1468/9. 1 H. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja. . ANUBiH. godine. S. naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu. Sarajevo 1964. EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. Aličiću. XXI —XXVII. knj.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX. prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3. Tako svi posjedi sela u Vrhbosni. 1—658. Filipović. posjed carskih hasova.

N. jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici. smatra se da su ove zemlje. 10. medu hassa-zemljama. Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. TiHpKOBHh. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". 38. Rudnici u Bosni. ubjedljivo dokumentovanih. Filipović. posebno u defteru iz 1489. Tako su fratri crkve sv. kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. Isto tako. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su. pa 1 u imenima mezri. dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu8. HCTOPHJCKH nacounc. Dabiživ Latinica. što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. Međutim. Sarajevo 1978. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća. burnih. dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Godišnjak VII. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Poznato je da su i pojedini Dubrovčani. godina XXV—XXVI. Sarajevo 1976. 28. a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići". a obuhvatale su 116 . 401 —403. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili. protovestijara kralja Tvrtka. Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee. Ista razlika između slobodnih baštinika. uključujući Trebinje i Konavlje.Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje. imali feude u Bosni i Srbiji. Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU. i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima. odnosno sela u župi Luci. Prilozi za Orijentalnu filologiju. 139 —149. 151. stekavši naklonost vladara. 27. Zemljišni posjedi „crkve bosanske". Sandalj Hranić u jednoj. Godišnjak XIII. imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta. knj. Eeorpa« 1959. knj. kao i u unutrašnjosti Bosne. — N. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić9. imao je posjede. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. 11. nap. Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika. sin Dore Bokšića. godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja. Handžić. ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". ali je on neposredno koristio samo dio zvani „carina". 6 A. Handžić. dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice. Poslije ovih istraživanja. koji se već računaju u vlastelu. Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta. Zagreb 1972—1973. U Konavlima. čak. XVI. Sarajevo 1970. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići". a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. Hadžijahić. — M. 403. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika. posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. 189—190. A. u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti). jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. 4 U bosanskim defterima. Filipović. (M. Upor. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. susreću se zemlje koje nose ime „crkvena". kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca. odnosno „carine". Historijski zbornik. Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika. 461— 480). godine. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka. Osvrt na pitanje islamizacije. poznati u Popovom polju. inače veoma uspješni trgovci. Franjevački samostani su takođe imali posjede. Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'. kao i zemlje zvane „crkvišta". ' C. naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. 5. Nikola. • U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine. a Radoslav Pavlović u drugoj polovini. — N. 39. tj. Filipović. Slansko primorje i župu Konavle. godine.

Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama.crkvena zemlja". a ako pripadaju crkvama ili manastirima. BjiarojeBHh. koji je tom prilikom popisan. koje se često nazivaju stupovi. ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu. 188—189. U stvari. sa velikom sječom šume.topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu. dok su zabitna mala sela i zaseoci.oranice i vinograde. 11 N. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka. 9. godine. Postojanje carina u Slanskom primorju. Ovaj posljednji sačuvao se naročito u imenima njiva. išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve13. postojanje stupova. nap. Isto. 257. na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče12. bila raširena ustanova vlastelinske rezerve14. odnosno u Popovom polju. tj. uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice. pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. u defteru iz 1477. Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova. godine10. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446. 10 117 zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu. koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države. vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. godine vidi da je na prostoru. nabraja. Za razliku od Dubrovnika. Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države. Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. kao i domaći nazivi „carina" i „stup". korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja15.. po pravilu. bili bez vlastelinske rezerve. a to . 400—401. Filipović. još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. 3eM. izdata 1400. koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja. M. TinpKOEHh. sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika. doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. 189—190. izraz „crkvena * C. o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši.5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva. onda i . bilo ukupno 1719. Upor. 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve. Pored ovih krajeva. u doba domaćeg feudalizma. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. tj. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu. nalazila po selima. Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup". i Gl. u njima se javlja i naziv „begluk". a zatim livada11. Beorpaa 1973. Pored osnovnog značenja. ukazuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje. Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta. Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku. Pored hassa. Povelja kralja Ostoje. IV (2). još samo pojedinačna sela i porodice. Pored toga. Osvrt na pitanje islamizacije. a ne samo u dubrovačkom zaleđu. godine. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija. Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae. može se konsta-tovati ova ista pojava.

Naime. Zagorje. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). 1485). III. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je. 404. Mostar.je naročito važilo za mlinove. 4 i 5. — A. Mileševo.. Napomene o islamizaciji. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. feudalac mu je pored zemlje davao sjeme. nazivao se dvor16. Filipović. Vidogošće. 405. i to u nahijama Bistrica. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac. 333. pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja. Osvrt na pitanje islamizacije. Filipović. zatim vinograd sa nazivom „dvorište". 401. kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote. 154. koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup. 443. zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9. a uslovi pogoršali za seljake koji su davali više plodova nego ranije20. Poimenični popis. 397. Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH). Filipović. 303. 440. i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. 362. 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup". JepeMiih. 569. 413. . 66. Samobor i Soko). 396. Obrađivana je radnom rentom. livada-Dvorište (Kukanj). 324. Mostar. Međutim. kako arhitektonski objekti. 433. 351. Na osnovu toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. N. stupe i samokove. sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde. prikupljena je toponomastička grada. čak5 i pravo značenje zaboravljeno. CB. što mu je pružalo mogućnost da pojača eksploataciju seljačkog rada. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela. drugi volovima. 403. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan. M. 324. Filipović. Aličić. U defteru iz 1468/9. 401—406. 549. 3eMjhopaČH>a. Upor. S. jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. dvor. ls N. Sarajevo 1965. treći sjemenu. Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni. nap. Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa. U defteru iz 1477. Brod. 210. 16 N. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. — N. — A. Radovi NDBiH. Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e. feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup. Gašparević. Aličić. Dabar. Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa. uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. Prema tome. kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor). Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim 12 islamizacije. 15 N. morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi17. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. 96. a četvrti radu. Samobor. Filipović. Osvrt na pitanje 118 krajevima. Nevesinje. 401 > N. Osanica. 342. Blagaj. upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta. S. 594. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. 368. Poimsnični popis. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države.ua/ba). 558. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji18. EjiarojeBHh. P. Kukanj. od kojih je jedan odgovarao zemlji. naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica. Filipović— R. 11. dvorište). Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. Sjedište feudalca. Vrhbosna). Osvrt na pitanje islamizacije. Kukanj. tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga. Trebinje.

17 P. Bobovac i Kraljeva Smješka. Šunjić. 296— 298. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-posjedu nema njiva. VII-1. Filipovića. VI 1453. U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje. 403. Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa. njihovoj veličini. " C. 11. P. 70. i M. 93 udovice i 234 muslimanske kuće. nap. pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva. Ktt. liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee. Međutim. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee. Konjic 1975. Osvrt na pitanje islamizacije. kotline itd. roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa. Not.). O 21 . koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju. onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake. Sarajevo 1982. 56—58. U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. 241. 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v. Osvrt na pitanje islamizacije. CCLXL. radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji. TiHpKOBHh. 242. 402. 18 N. kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki. C. To su bili zemljoradnici. U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka21. pa čak i o njihovom nazivu. 38. bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. već i imena njihovih N. 400. Filipović—R. 2. planine. Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase. prema navodima N. 401. 245. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. 119 Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. Histo- rijsko-geografski rječnik. Pribitscho Rataich de soto Choc. Zemljoradničko gazdinstvo Za privredu sela. Div. pored turske opasnosti. Xpa6aK. kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. 18 O zavisnim. već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. Eeorpaa 1974. 7. Historijski spomenici Konjica i okoline. Anđelić. Upor. doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22. 190—191. zemljoradničkim naseljima. — B. Sigurno je da je i ovaj teret sve većih obaveza. TiHpKOBHh. sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu. Osvrt na pitanje islamizacije. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9. KH>. 191—192. Upor. BjiarojeBHfc. 1. 37. klima. jer su vlasi posebno popisani. s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne. HOBH Ča« 1973. kao nezaštićena naselja. 39—62. pored prirodnih uslova (šume. U ranije vrijeme. TiHpKOBHh. Isti. Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa. fol.) bili su važni i drugi činioci. Fjiac CAHY. Dušanka Dinić--Knežević. Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri". 3701 neoženjenih. TiHpKOBHh. 400. N. M. 273—276. godine. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. 76'—78. 3eMA>opadma. XVI/1. O selima. 188. 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava. Filipović. 404. Međutim. 69. zavedeno je 1742 sela. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela. 20 C. Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka. kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja1. „tleiuapiuuHa". Filipović. — N. 272—273. Gašparević. i ova pusta sela treba uzeti u obzir. što govori da su ova. 1963. seljacima malo je poznato. naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. Andelić. 83. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus". 189. koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8. — C. Filipović. ratova i pustošenja. Popis Hercegove zemlje. može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera.

u smislu timarsko-spahijske organizacije. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare. Osvrt na pitanje islamizacije. Aličić. Kako je Čitav defter. VIII. bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. 1 N.De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona). Bosanski palaluk. Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska). Poimenični popis. 116. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova. TiHpKOBHfc. 44. S. Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. 156—167. kao zasebna upravna jedinica. nakon terito rijalnih promjena. godine osnovan je hercegovački sandžak. 156. pripojena je bosanskom sandžaku. TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Duboštica Zagorje Mileševo Mostar Goražde Dabar Poblaće Neretva Borovac Popovo Blagaj Drežnica Trebinje Konac Polje Viševa Kava Gacko Kom sela 121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 domaćinstva 1707 1220 1212 1076 neoženjeni 355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24 2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 — muslimani 56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 — 19 — — — — — — — — — 2 — — Ljubuški Viduška Todevac Ljubinje Krička 735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 __________ . A. Bosanski pašaluk. imala je granice na Cetini. ali su se i dalje. Filipović. Šabanović. godine. knj. H. u dolini Lima. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu. gotovo sve do kraja XV stoljeća. 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee. kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukčića KosaČe po njegovoj tituli. Beorpaffl 1964. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima. 117. započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477. 120 starješina. XIV. 2 N. te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan. 65. 256—257. vododijelnici sliva Prače. u doba hercega Stjepana Vukčića. 243. kao prvo. Beorpa« 1940. — M. 487—500. flHHHfe.migraciji . knj. raspoređen na hasove i timare. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka. Uvod (I—III). godine. 1976. 66. — H. Djela NDBiH. IIoce6Ha H3naH>a CAHy. na Tari. te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. Filipović. Šabanović.. to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. Početkom 1470. CLXXXII. Sarajevo 1959. 406. T-nac CAHY. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Zbog toga je. C. Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a. kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova". 237. Kako je to bilo uobičajeno.

364. a Osanica. da su se naročito u dolinama rijeka. CeAuiuiua. dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. Vlasi. iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. Miklosich. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva. Mon. naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. 242. podesnih za obrađivanje. 234. Sarajevo. nalazila napredna poljoprivredna sela. Jedino se ponekad u poveljama navodi. na više mjesta. GZM. JHKMIH. 378. Krčevine u nahiji Kava i Soko. S. 5 A. 363. ugarskoga kralja. 7 Isto.krajnje oskudni. XXIV. itd. Filipović. 414. Poimenični popis. vinogradima i mlinovima6. 417. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. 4MHHMH H /tMHIIHlfJH. i 16. 210. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. nalazi u nahijama Soko. na lijevoj obali Drine. Beorpafl 1967. 564. I. Aličić. između Foče i sela . godine. Miklosich. N. njive i stupove. Listića pod turskom vlašću u 15. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima. rani turski defteri češće pominju oranice. Serbica. Tu se između ostalog. XXV. 482.^ 65. 102. obrađene i neobrađene. obrađene i neobrađene. 111. stoljeću. 576. CHNOKOlUdfHH. oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina. C BHNOPpdAH. Poimenični popis. lokalitet iznad Foče. 173—224. kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. Priroda zemljišta je uticala na kvalitet. 343. S.Gradac 2 8 1 — Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se. veći komadi obradivog zemljišta. PHENHU. da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela. Bistrica. MHxaJbqnii. 246. na više mjesta. U svakom slučaju. Poimenični popis. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna. Domaći izvori su. Za razliku od stupova feudalnih gospodara. Upor. 2. da se najviše sela. 494. kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. i P. Kukanj. ran. N. Duboštica i Mileševo (preko 500). a pored prirodnih bilo je i drugih činioca. kojom poklanja fratru Aleksandru. 239. Aličić. te su tako nastali njihovi stupovi. 552. B0A<»mH. oblik i veličinu oranica. sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000). XI 1465.. navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava. N. 397. S. napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja4. na više mjesta. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu. Filipović. • Tako se javlja selo Stupovi. Upor. neoženjenim i muslimanima. KH>. obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. trebalo bi imati u vidu. navode oranice. Samobor (Pribud). da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama. 551. 494. Ako bi se. • F. c rtSjroBH. 301. S. kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. 441. pominju se u povelji Matije Korvina. — F. Sve ovo navodi na zaključak. AHU^AMH . Aličić. IX-1. voćnjacima. kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine 4 A. 1 121 Pored podataka o bogatom šumskom pojasu. Serbica. 18. A. inače plodnom kraškom polju. broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje. Mm. Aličić. 8 Oranice. Ima dosta toponima. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. Dubrovčaninu. 12 sela u Humskoj zemlji. a ponekad i imena njihovih vlasnika8. 577. 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia. A. vrtovima.H. S. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. Često su navedeni nazivi oranica. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. određivao broj zemljoradničkog stanovništva.

voćarstvo. 548. Vratar. 180. BjiarojeBHh. 53. — N. 3eM/bopadna. Zagorje). 3eM/bopadn>a. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije. Za druge proizvode (povrtlarstvo. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže. Poimenični popis. 125. Filipović—R. Olovo. Ilojboupuepedha upou. 50. M. Upor. 78—82. Historijsko-geografski rječnik. posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. I ostali porezi za sijeno. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela. godine. Xpa6aK. kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. HcTopnjcKH rjiacmiK. pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. S. Selo Psari u Sarajevu (1485. Ostala. B. O toponimu krčevine upor. 3eMJbopadyba. 327. 424. Listića pod turskom vlašću. ni mjere nisu dovoljno poznate. zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika. Aličić. a opada u srednjim manjim. pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. — N. to smo i njih naveli u donjoj tabeli. košnica i lana.Bastasi. Psari su krčili zemlju. 1972. ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. što označava obradive površine dobijene krčenjem lugova. a pored ovih količina. JepeMnh. Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura. I. svinje. Prema tome jedino preostaje. Filipović. Historijsko-geografski rječnik. 321. (Goražde)10. 10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468. pokriveno šumskim pojasom.-bopadn>a. 551. mlinove. Oblast Brankovića. godine pominju se njive nazvane Laz. navedena je i njihova vrijednost u akčama. 406. — A. izvedenim od laz. Osvrt na pitanje islamizacije. na području Sarajevskog polja. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat. Međutim ima sela. Gašparević.XacXoHa. 122 . Aličić. Upor. bostana ilana. 120. Historijsko-geografski rijećnik. 1485. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Sarajevo. JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu. svinje. 96. a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda. 83—91. BjiarojeBiih. voća. Poimenični popis. na primjer. Sara jevo. šuma i gora11. za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva. EjiarojeBiih. Po pravilu. za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. Višegrad. i M. pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice. i M. sitnu stoku i mlinove. kao i druge oblike privređivanja na selu. Orijentalni Institut u Sarajevu. Upor. — N. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. bilježen je zajedno12. S. 12 Tako. U defteru iz 1477. BjiarojeBHh. manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena. 97—98. — A. koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. Poimenični popis. lana i voća. Upor. 11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar. 90. Filipović—R. bostana. — P. sređena po nahijama. 263. — M. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve. bostana i košnica. 1540). 102. A. 1516). zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi. I danas u selima Gornji i Donji Stup. Filipović—R. 80. — N. stupe. — A. plaćani su takode u novcu. Gojin Laz (Lepenica). Aličić. Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno. 168. 3eM. S druge strane. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva. 357. ali je ono bilo različito u različitim krajevima. EjiarojeBHh.3sodfba Kocoea. 38—47. Gašparević. 386 itd. Kako feudalna renta. 112. Aličić. i M. Beorpa« 1969. ls Isto tako. kao i njihov ekvivalent u novcu13. 103. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. O privredi sela. prosjek rente je najveći u velikim selima. 1489. kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru. da se za svako selo samo konstatuje. valjalicc. naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. Opširni katastarski popis iz 1455. Višegrad. slamu. Gašparević. S. S.

a a-. .OJ — IO I " OJ H.aNO^ooO'vO OJ N) I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl i—* h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O.'i -75' . | | | tt | - .OS OS OS OJ I OS to t— OJ -J 4* o^ l/l s -J o .00000s Ul IO *• tJ IO I 00 —• I *-* 00 O OJ IO —J 00 v.o ~ to ^ = tJ -* Ni t— k t-A i—» I -I \~« IO IO OJ to hOJ 4^ ^ - \D IO CT> ^ NJ ^* i— O ON -^]|OtOH-4i. š.e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s.aS<a F.I _ tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO _! |_ ^ — (O tototoujonos-JOsooOtoo ■|.X°. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a n ŁŁ • 2.123 »o to ^. i M s-rg-as- OJ OJ O t o o o o s KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ NJNitooj. .'to^r.pi. < a ** a 3' a "• a t 'IT.

SO Os -J l/l OO -J Os O IO 1 to 00 to S OJ Os IO 00 © 1 OJ OS l/l OJ Os 00 OJ OJ J> OS on IO 00 s 00 IA >o NJ IO Os l/l OJ OJ ~J to © OJ o n N) 4^ >~n ui OJ H.to OJ OJ 0 0 to os OJ OJ IO OJ l/l Os OJ \o l/l SO l/l © Os to OS Ł o o s OJ OJ -J os OJ OJ O OJ s 4> os l/l OJ Os gs oo SD OJ OJ OS so to H.OS IO IO SD OJ OJ <Đ IO š to 00 Ui Os s Pšenica Ječam Proso Zob Raž Krupnik Bob Bostan Voće Mošt Vinograd Lan Svinje Stoka Košnice Mlinovi .

Istina. samo u neuporedivo manjim količinama13. 17 Upor. koji je nešto boljeg kvaliteta. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo 14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. prosa. izuzev zobi. sa malim izuzecima. Unca.)17. gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje. na više mjesta. S. Handžić. jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). S. S. koristili su siromašniji slojevi. Sane i Plive. Inače. Popovo i Trebinje. A. Upor. 3eMJbopadn. 18 N.a. — M. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Hercegovine. gl. nap. dok livada i pašnjaka ima mnogo više. biljke sa mahunastim plodovima. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne18. 21—22. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela). II. nap. Aličić. Poimenični popis. Samoboru. Listića pod turskom vlašću. Bistrici i Borovcu. 99. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna o CM . Pored žitarica. 9. u nahijama Trebinju i Popovu. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa. 7. a proso je. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. Od svih vrsta žitarica. kuvano u vodi ili mlijeku. gajile su se i leguminoze. a zatim u nahijama Zagorju. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica. pa je. A. dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb.I SS g r Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. pored toga. EjiarojeBHh. posebno Split. Mostar. Aličić. ječam. i M. kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine. zobi. BjiarojeBHh. Rudnici u Bosni. davalo i neku vrstu kaše19. kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II. 3eM/bopadna. s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj. i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini. Filipović. Poimenični popis. 118—120. 163. a znatno iza njega proso14. 9. gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une. Upor. Napomene o islamizaciji. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika. Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. 8. O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora. a zob lošija od ječma. i to. Osanici. Aličić. 102. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine. krupnika i raži. u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas). gl. koje su kao varivo služile za jelo. žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove. Dakle. II. Na trećem mjestu dolazi ječam. A. Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. samo u krajnjoj nevolji. — A. na više mjesta. Pa ipak. čak. 16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. Naročito je bio raširen bob. Ječmenište itd. talijanski proso.

344. Rudnici u Bosni. 16 fol. Upor. 377. vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. 125 ili leća. 212. Oblast Brankovića. na primjer. Porast trgova i rudnika. Aličić. 345. Orijentalni institut. S. Listića pod turskom vlašću. VIII 1412. 17. jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"2ft. Fojnice i Kreševa.tom dubrovačkom drumu. Poimenični popis. Bilo je takođe i bijelog luka24. 557. 103—108. 273. I. 286. 284. Lam. 8. na primjer. KoBaneBHh-KoJHh. Aličić. vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. 97. 61'. repe i kupusa. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve. 23 Div. godine pominju se sela Hmeljine i Ječmište. U defteru iz 1477. Not. 388. pretvarao se takođe u vrtove. Vjerovatno da je. a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. Upor. Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. EjiarojeBiih3eM/bopadH>a. BJiarojeBHfc. A. XacXma. Ipak. 57. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus. Poimenični popis. Filipović—R. fol. Naselje Lukov Do pominje se 1468. Beldiceanu. Fpadcna uace/ba cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik. 551. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine. 304. de foris 3. M. 24 A. 398. Aličić. 5. 293. 48. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. južne i istočne današnje Hercegovine. 30. 98. 1. Sarajevo 1957. Povrća je bilo gotovo u svakom selu.03. — N. Aličić. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. Xpa6aK. 250. 557 (bijeli luk). XI 1473. godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. 603. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće. 294. 129. kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)21. Tako se. M. A. kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. plaćala se dažbina za bostan. 25 N. A. 118—120. 389. 130—131. 22 P. Jedan dio zemljišta. naročito oko Cernice. 311. Međutim. Ječmenište (Mihaljevići). Historijsko-geografski rječnik. 242. 45—46. 21 A. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25. Gašparević. Da je tako. 138'. 261. Poimenični popis. najbliži gradu i podgrađu. U defteru iz 1477. H3803 Mcuuiapuifa 125. 361. Les actes đes premiers sultans. III 1447. gdje lubenice. M3803 oicuuiapuiia. 311. 161. 18 E. 272. Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. U Hercegovoj zemlji. iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. 339. godine. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. 170. 19 M. Xpa6aK. S. Monumenta turcica. 3a uciuopujy pydapciuea. S. 3eMjbopadn>a. 397. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk". 280 (crveni luk). Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. 303. što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. Aličić. Kanuni i kanun-name za bosanski. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha. II. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja. fol. B. 18. tj. — A. hercegovački. — B. 15. i to obično uz kućt. Opširni katastarski popis iz 1455. uspijevala 20 Leća: A. Tako se. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja23. 385. već u prvom redu povrće. kao danas. I. pored bijelog i crnog luka. kliski. S. fol. u Borcu. razna zelen. 574. 260. I. Handžić. 248. 485. 18. Uojboupuepedha upou3sodna Koćom. Not. U defteru iz . XII 1442. Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. Aličić. vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima. 29. Grahovište (Osijek). Zobište u Slatini itd. Poimenični popis. 376. 278. JepeMHh. O značenju riječi „bostan" upor. M. BjiarojeBHh. S. zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. zvornički. godine. JJ. potrošačkih centara životnim namirnicama. 309. u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići). j^HHHh. 352. ib. 21—22. crnogorski i skadarski sandžak. S. jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. Div. Xpa6aK. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. naročito crnog graha20. 27. 3eMjbopadH>a. Grah: Isto. 266. Za razliku od ostalih obradivih površina. Poimenični popis.

22. kruške i sasvim rijetko jabuke30. 432. I 1434. 104 itd. 66. Napomene o islamizaciji. Aličić. Poimenični popis. 7. Beldiceanu. 126 i neka druga zelen. orah i drugo. višnja. Isti. Filipović. 180. između ostalog. Orahovica (Neretva). Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta. nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt). Filipović—R. fol. 515. 3eMJbopadna. Aličić. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. KoBaqeBHh-KojHh. Handžić. 428. fol. što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. 36. Ipak. . 250. Lam. Poimenični popis. Canc. de foris 10. JI. Pominju se još. LiStica pod turskom vlašću. 527. i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). Neretva. FpadcKa uacejba cpedno. Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja28. od ove u užoj Bosni. Gašparević. Od voća najčešće se gajio orah. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. 146. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana. Orasi (Brod). 26 M. dobija se na osnovu deftera iz 1477. što još ne znači da isti potiče iz Gacka. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici. 457. 171. Aličić. Historijsko-geografski rječnik. oko Blagaja i Mostara. 63. Šljivica (Osad). Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II).1477. Pored desetine na voće posebno se plaćala desetina na orahe i trešnje. kruška. Trešnjeva Glava (Brod). 258. gdje su postojali klimatski uslovi. pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevimaa'. 353. III 1419. vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. " A. 76. N. Podkruška (Visoko). S. 27 A. 431. Potpunija slika o razvoju voćarstva. A. 603. Bilo je. Rudnici u Bosni. U stvari. čak. 199. pa defter iz 1468/9. Krušev Dol (Vratar). Soko). za prostor Hercegove zemlje. 128'. S. Aličić. pominje se selo Lukovo. Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta. O upotrebi lana širom Balkana upor. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik). Poimenični popis. ejeKoene čocancne dpotcaee. veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. 210—212. iako znatno manje. 361. Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29. U svakom slučaju. — N. 249. S. godine. 224. a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. 29. 30 Isto. " A. U južnim krajevima. EjiarojeBHh. lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba. na više mjesta. Ejia-rojeBHh. — A. U cjelini. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna. S. upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima. 109. kao jabuka. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. 21. Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. Orahovo (Duboštica. povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva. Vlasi (I). M. 102. 272. 5. šljiva. To pokazuje. trešnja. 431. 18 N. 187—211 i još na više mjesta. 3eM/bopadtba. Les actes des premiers sultans. II. voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. uspijevale su smokve.) 6. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća31. sela: Orah (Trebinje). 163.

Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku. Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu. Tako. 1 livade. 58 H 59. te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja.127 Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima. Beldiceanu. 187. — N. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom. kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina37. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji . II.. sinovi Radivoja. Filipović. S. Vjerovatno su 33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države. s tim što nije istisnuo ralo. U defteru iz 1477. 167. 33 M. kao. CapajeBo 1952. — M. Vlasi. a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. I. voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede. 42—45. Top&nab&v. O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina. 354. 58.plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljoprivrednim radovima. <E>HJiHnoBHh. — A. nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova. 211. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. BnarojeBHh. 165. 128 se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru. U defteru iz 1477. EjiarojeBHh. 3eMjbopadfba. 276. 36 Kanuni i kanun-name.P. npr. a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. Visoko. 1 stablo jabuke. I. 20 oraha i 4 kruške. 31 M. ali na malo njih može se dati odgovor. na primjer. Aličić. godine pominje se selo Koševina (Kava). a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). Filipović —R. 76. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. Gašparević. 3eMJbopadna. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci32. 553. j 3eMJbopadna. godine. Upor. 96. S. N. Prema defteru iz 1468/9. 2 njive. Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM. 594. 3eMjbopadna. BjiarojeBHh. Filipović. imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda. Iz katuna o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. kao i dvorištima.. čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas34. Dubrovnik. — N. poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine. — A. 99. M. koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka. ]epenah. Aličić. Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin. — N. a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara. Les actes đes premiers sultans. naime. u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda. „centralnog tipa". OmmnoBHh. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević. 15 stabala trešanja. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države. kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX. godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe35. HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua. 2 stabla kruške. 18. Historijsko-geografski rječnik. za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. već se upotrebljavao grčki naziv perivol. O upotrebi riječi . Poimmični popis. sarajevskom i rogatičkom kraju33. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš. Sarajevo). 36. M. Plužine i slično3*. Vlasi. za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. 49. Balcanica II. Pa ipak. IV. selo Orač (Borac. — H. Poimenični popis. Međutim.XacXoua. Eeorpaa 1971.

Roller. koji je 1531.JtHHHh-KHOKeBHh. Dubrovačka vlada je pojedincima. Ovaj porez. 3eM/bopadna. D. Srbiju. Miklosich.oblik zemljoradnje38. odnosno slatkog vina. 38 CKU $eydaAU3aM. Mon.. Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. a naročito uslijed ratnih pustošenja. Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou. kaže.. da je ona slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači.. Lett. Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. GZM BiH. nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. godine prošao Bosnom. 3eM/bopadrba. 12 M. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi . a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana. JX. 135. G. Zbog toga. EjiarojeBHh. izazvanih sve češćim turskim upadima. da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena39. treba imati u vidu. Bugarsku i Rumeliju 1530. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena. B. lokalitet Lozica u Luci43. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. VIII 1434. Vinogradi se češće pominju u poveljama. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vinovom lozom44. odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi. to. Međutim.che non vada victuaria in Bossina". i H. Tek poimenični popis iz 1477. 2. XLV. 3eMA>opadn>a. ** M. jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. " Fr. jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. putopisac. EnarojeBHh. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta. Međutim. 11. umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja. di Levante 6. <t>HjmnoBHh. To je dobrim dijelom Humska zemlja. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da se pazi na više mjesta na Drini . stanovništvo iz bosanskog zaleđa. čak i krupna vlastela. kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre. EjiarojeBHh. potvrđuje 129 . 65—66. 84—85. da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve. Doduše. izdavala posebne dozvole za izvoz žita. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. kao i bosanskim velikašima. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države41. Upor. Putopis kroz Bosnu. 377. grupama. XI 1465. Kuripešić.s vinogradi"42. XI 1417. primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika40. Sarajevo 1950. IIoiAed na ocjtau- * B. 494. foL 56'. 30. manje mjere za vino. prekidala ni u ranom srednjem vijeku. 12. a 10 M. Zagreb 1955. međusobnog obračunavanja bosanskih velikaša. Kuripešić. 198—222. kao. a ponekad i sami vladari. O vinogradarstvu u primorju upor. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. Isto tako. izgleda. Sarajevo 1933. a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom. kao i kod žitarica. npoMeiu oKuuioM. 134. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća. koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. na primjer. u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. Serbica. a nije se. šire.

KoBa^eBHh-KoJHh. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina. TiHpKOBHli. od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom. kao i u nahiji . 97. 1470. 130 okolini grada50. Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima. Jeleča. 48 N. Vlasi (I). 98. a zatim. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu. Samobora4*. Poimenični popis. 17. lozica51. naročito.činjenica da su desetinu od mošta i vinograda. Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). Dušanka Dinić-Knežević. II. Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne. godine. Srebrenicu i ostala gradska naselja. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino. a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. — P. vjerovatno u neposrednoj " C. S. TaJiepnja. u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta. Listića pod turskom vlašću. Aličić. 48 Kanuni i kanun-name. 271. 59—60. a vrlo vjerovatno uz njega i vino48. Les actes des premiers sultans. Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe. sa malim izuzecima (Konac Polje. Aličić. II. čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee. na primjer. 163. bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. " N. isti. A. 419—427. CAHY. 23. Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu. ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. kako je već rečeno. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. o porezu na širu 118—120. Tođevac. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. 185—211. Ustikoline. vide se čak začeci tržne razmjene. koji je umro u Zvorniku. Filipović. Les actes des premiers sultans. klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze. godine određeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. Beldiceanu. JepeMHh. i u krajevima gornjeg Podrinja52. i u Goraždu pominju se gostionice. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. gdje je vladala kontinentalna klima. Aličić. Beorpafl 1974. na liniji Bosna-Neretva. ostavio je crkvi sv. S. Xac Xoue. A. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima. prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez49. ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva. Goražda. na više mjesta. Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku. Zbog toga je vjerovatnije da je vino. Napomene o islamizaciji. Voje. Fojnici. na više mjesta. 256. vinar. Historijski zbornik. 102— 104. Pored vinograda u posjedu seljaka. koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima. Upor. S. Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu. Srebrenici. I. loza. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt. Vinograda je bilo u mješovitim. Kreditna trgovina. N. Broda. 212. ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji. Beldiceanu. 47 JJ. Dubrovački trgovac Petar Ilić. prodaja vina u određene dane. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom. U velikim selima. Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva. izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. tako i u župskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče. 19—20 (1966—1967). 212. Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima. Poimenični popis. bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima. i A.

KoBa*ieBHh-Kojnh. 131 u doba bosanske srednjovjekovne države. Upor. Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države. Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. ne u istim rokovima. 18. I. Loznica (Hrtar. Višegrad-1468/9 Borac — 1489). zajedno sa nastankom gradskih naselja. T3M. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd. Sarajevo 1892. Tako. 379. " B. Ipak. koji se pominju u ranim turskim defterima. Filipović. predstavljali vinogradi. u svojim putopisima. . . Sarajevo 1973. 261. — S. Vinar (Borac — 1485). Vinarići (Goražde — 1468/9).. ' 61 M. čak. Napomene o islamizaciji.. Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. ne samo u primorskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda 55. XIII. na primjer. s obzirom na klimatske uslove. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. — A. crno i bijelo grožđe57. — N. 46. " N. nap. Vlasi. 406. pored poljo privredne proizvodnje. Bejtić. Filipović—R. 176—211. — C. 345—346. navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza. gajenje vinove loze uzimalo sve više maha. ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka. TiHpKOBHh. konkurisalo kulturi žitarica. a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje5'. Loznik (Bobovac. po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je. 43.Borac53. Osvrt na pitanje islamizacije. . nap. 30. uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije. Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju. Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. Historijsko-geografski rječnik. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne. pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. Ima još mnogo sličnih primjera. geneza i toppnimija). — N. to su mnogi vinogradi. Upor. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac). 163. — N. vinogradi u unutrašnjosti Srbije. O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. Čak i Kuripešić. Filipović. 163. Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka. Kuripešić. Delić. samo naravno. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara. za razliku od . IX 1461. Samobor kod Drine. tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo. . kao i u ostalim susjednim oblastima. na primjer. vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju54. na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. Putopis. Historijskogeografski rječnik. Vremenom ie. ■ " N. ali se može pretpostaviti da je to bilo. pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne. ByKHheBHh. CapajeBo 1901. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku. IV. . 380. Napomene o islamizaciji. Gašpa-rević. isti. -. mediteranske oblasti. Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše. FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. /fo ciuapux Cp6yjba. 273. Filipović. Gašparević. Ulice i trgovi Sarajeva (topografija. a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. Mciuopuja cpedtboeeKoeue 51 GocancKe dpoKaee. Filipović—R. a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. znatno stariji i zasađeni su još 60 U. Tako su se. •• U velikom broju sela. mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku. Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji. Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. godine. Duboštica — 1468/9). GZM.

u stvari. •° H. zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom.000 brava40. porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. 118—120. vremena i radne snage. prvenstveno u radnoj stoci. livade korištene za pripremanje sijena. sv. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. Isto. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani. Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. 34. Ciuonapciueo. Za razliku od stočara. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*3. zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno. prema tome. Nivo poljoprivredne proizvodnje. O porezu na sitnu stoku vidi A. 389. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. 302. Pored seoskih pašnjaka. Andelić. 137—142. Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša. KaTHh. ni zavedeni u ovom defteru. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka. Poimenični popis. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede. nego gajenje žitarica na istoj površini. Aličić. Studije. gajenje stoke na selu bilo je uzgredno. 254. S. koji su imali pretežno stočarski karakter59. Sarajevo 1960. Prema iznosima ovčarine. pored jačanja potrošačkih centara. vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. 141—162. Aličić. pa su zbog toga držali sjenokose. P. mjesto Vranac (Vlasi). svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. — A. 294. U popisu iz 1477. BjiarojeBHh. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. 234. Ne pominju se zabeli. kao i u Hercegovoj zemlji. ovaj stočni fond se sastojao od oko 200. turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne. Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. " P. 3eMJbopadiba. Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša). U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. 601. S. Zbog toga. 132 Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. Hadžibegić. Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake. omeđene površine. S. razvoj vinogradarstva pretpostavlja. Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva. govedima i sitnoj stoci. na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi62. 6 —7. 390. mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci. pa. " Vinograd-Konjepasica (Duboštica). O brojnom stanju stoke upor. 85. Od stočarskih proizvoda pominje se sir. selo Jare (Mostar). 387. pa onda i u sitnoj. Listića pod turskom vlašću. što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima84. Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. za potrebe zemljoradničkog stanovništva. Za ishranu stoke preko zime. u stvari. godine. Aličić. Prilozi za orijentalnu filologiju. . 226. Poimenični popis. 68.primorskih oblasti. okopavali samo dva puta godišnje58. a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. i porast stanovništva. VIII—IX. odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke68. godine porez na svinje upisan je kod » A. na što ukazuju nazivi više toponima 6'. 57 58 M. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla. u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. za ishranu porodice. 65.

— A. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. 1—17. Sjenokos (Mostar) i (Dabar). Filipović. KaTHh. koji sadrži Kraljev zakon. S. 133 slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72. u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova. jHpeneK. S. 333. 54. 372. 163—64. 243. 56. 71 Šargun. Poimenični popis. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci75. Aličić.opadna. S. 388. Pa ipak. Od voska su se pravile svijeće. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu. 245. 329. 68 K. na više mjesta. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. Aličić. Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe77. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu78. Predjeli bogati livadama. . 216. Hciuopuja Cp6a. 95. *9 N. CiHoHapciueo. Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. pa i svinja. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. 308. To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke. godine. B. Kanuni i kanun-name. gdje su ostajale preko dana71. 319. svinje su bile i predmet trgovine. EjiarojeBHh. S. 118—120. LiUica pod turskom vlašću. Xpa6aK. Htiuopuja Cp6a. 368. jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. 3. KaTHh. Ciuoiapcuteo. 283. sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima. sin svinjara. čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje. Pored domaće potrošnje. 416. XIV—XV. na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". 523. P. pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja. O zabelima vidi M. 379. 251. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama. IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea. 262. 294. — H. 163. " P. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. 397. 285. 152—154. Beorpa« 1952. " P. 95 A. 96—98. Ciuotapciueo. Upor. IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea. bili su pogodni za gajenje pčela. K. KaTHh. 200—201. jHpeieK. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. II. a u Srebrenici svinje i svinjska mast73. Poimenični popis. Aličić. I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. — B. — A. U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"7*. CpednoeeKoeuu 3a6eji. Hadžibegić. I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. 384. Poimenični popis. KaTHh. Napomene o islamizaciji. 457. Poimenični popis. 441. Aličić. 244. Napomene o islamizaciji. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. Porez na sitnu stoku. 6S Isto. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. Filipović. 17. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. Upor. S. 91—94. 375. 263—265. 278. i dalje na više mjesta. N. O sjeno-kosu upor. 76—111. P. 155. A. 363. II. Ena-rojeBHh. Ravni Sjenokos (Soko). HCTOPHJCKH ^aconHC. Aličić. Ciuonapculeo. koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima.većine sela (Tabelarni pregled II)70. M. Livada Sjenokos (Nevesinje). 91—94. 3eMA. selo Svinjar (Nevesinje). A. Beorpafl 1966. Xpa6aK. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica).

75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532). 134 prodavao i u gradskim naseljima. Beldiceanu. fini vosak (cera cruda i cera colata). N. Većina je radila cijelu. oni su podmirivali većinu potreba . II. — flecaima KoBaMeBHh-KoJHh. de foris 10. Cutouapcuieo. pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne. Les actes des premiers sultans. tri mlina dolapa. I 1434. 75. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. bilo je i zanatskih objekatay poput samokova. II. odnosno kovačnica na vodeni pogon86. do 1433. U poimeničnom popisu iz 1477. da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. 75. U nekoliko navrata pominju se i dolapi. naročito u kućama viših društvenih slojeva. Lam. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah. 5. II. 175.000 dukata79. O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede. 212. XVIII. CuioHapciueo. naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča. a u selu Jošanici (Soko). godine dovode u Dubrovnik svinje. a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. itd. 212. Aličić. 252. opljačkana i slanina. Vosak se 72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. Samokovi. To je sirov vosak i čisti. 25. 200. 173—185. 453. godine u većini sela postojale su košnice. Beldiceanu. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna87. N. Les actes des premiers sultans. O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"83. S. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri89. 207. 191. gdje su god za to postojali prirodni uslovi. 244. a samo neki od njih pola godine. 211. KaTHh. a naročito mlinovi. 415. 145. a kupuju so. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. na seoskim imanjima. Naime. Goražde. '" D. Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. u prvom redu mlinovi.glavno sredstvo rasvjete onoga vremena. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. U nekoliko navrata pominju se i valjalice. — D. \&. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426. 232. Pominju se i u domaćim izvorima 84. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon. 77 Isto. 73 Kanuni i kanun-name. Beorpafl 1971. Ustikolina)80. 78 P. Poimenični popis. prema popisu iz 1477. susreću se i u kraljevoj zemlji 99. 210. U Hercegovoj zemlji. 76 A. 128'. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti. 74 Kanuni i kanun-name. 189. Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva. Cernica. fol. Kovačević. Kovačević. KaTHh. N. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom. među ostalom robom. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. 208. Les actes des premiers sultans. što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je. — P. 18. Beldiceanu.

90 N. . 530. omogućuju bolje poznavanje bosanskog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena. S. 81 Nasuprot tome. 419. pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena. Kovačevo Selo. 84 F. Osvrt na pitanje islamizacije. Aličić. Kovači (na više strana). 6. zapisano je da tu leži „Divac. • 88 Oblast Brankovića. S. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu. Aličić. Isti slučaj je sa lukarima i tularima94. kao što su samostreli i puške95. Poimenični popis. 531. 99. tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. S. Kovači su se svuda. Uljar u Prijepolju. a docnije (1419) pominje se i bosanski mač 93. Mon. kopalja itd. Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98. 509. — H. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke. 494. 201. 83 Sela: Pčelica (Rudine. kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu. II.. Aličić. godine. Čak se u ranim. Kovačevci. XpaoaK. imena mnogih sela. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi. . : 87 Isto. 250. govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac. 88 A. u stvari. 366. izvorima. Serbica. Beldiceanu. IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM. U domaćim izvorima. 163. B. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice. Poimenični popis. Kovačevo Polje. i to na natpisima sa stećaka. 366. Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava. 2. ■*— N. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. 300. OHjmnoBHh. 405.zanatlija u Bosni. 366. godine. 164. Filipović. Uz pisane izvore. Mlin valjalica. S. 59. 255. koji su proizvod seoskih zlatara. Po selima se pominju uljari. . pa i u srednjovjekovnoj Bosni. Poimenični popis. u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na bosanski način. '360. 121. 138. S. zanatlija u najširem smislu. Opširni katastarski popis iz 1455. 86 A. te su izrađivali razne noževe. bavili kovanjem oružja. S. Poimenični popis. izrađenog na bosanski način. 8. 17. Isto tako. 162. D. Inače. koje se često pominje u pisanim. IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea. — Isto. 399. Les actes des. pominje se čak deset samokova. a za tri mlina dolapa — 15akči. Aličić. Poimenični popis. 133. Poimenični popis. klesar. posebno dubrovačkim. 406. itd. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima. ' ''/ 82 U nahiji Blagaj sreće se Miliša. 89 A. U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja. i to štitare. 210—212. prikazi oružja na stećcima. — A. 135 kao i na ostalom slovenskom području je kovač. vrhove strela. obično označava čovjeka koji kuje gvožđe91. 518. na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. Donja Rama). turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje. Već od 1355. Aličić. Isto. izvedena od naziva kovač. — A. čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. sin pčelara. prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita. Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u iznosu od 95 akči. U selu Kržava. Miklosich. Najstariji poznati domaći . Aličić. kao i u nazivima mnogih sela. 80 Kamini i kanun-name. .seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. — A. lukare i mačare. Još i prije uspona gradskih naselja. mlin stupa. te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata. 189. u stvari. Kovačević. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. 303. rudniku željeza. premiers sultans. Kovačići (veoma mnogo). 163. — Isto.

fol. fol. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna. — A. 192. Štit (Sarajevo). VII 1455. Andelić. Poimenični popis. — A. 139. 282. de foris 2. "6 N.zlatar". 45. — A. Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa. III. 189. Upor. u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. — JX. Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju. KoBaieBHh-KojHh. — A. Beorpa« 1982. 545. " P. 355. Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee. 68. Klobučar i Kožarevo101. Vlasi (I). u ruševinama srednjovjekovnih gradova. 162—163. 14. Filipović. isti. Kit. 149—150'. Mistorijsko-geografski rječnik. 136 i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)94. S. 67. fol. kožuhari i klobučari. svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. na više mjesta. 282. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. S. Filipović. 306—313. 191. Poimenični popis. IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU. KoBaHeBiih. — Test. 111—113. kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. 70. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea. dun•* R. izvedeno od riječi stupar100. 488. Bilo je 11 98 fl. KoBaMeBHh. Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280. naročito rudarskim naseljima102. ib. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. istina slabijeg kvaliteta99. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat. Bobovac i Kraljeva Smješka. obućar na njemačkom. sv. Historijsko-geografski rječnik. Već 1455. Aličić. Filipović—R. Poimenični popis. CapajeBo 1959. KoBaieBHh-KoJHh. FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu. Verena Han. 212—213. 6. fl. 181—186. kao što su krojači. KoBa^eBHh. Lam. koje se inače često sreće u gradskim. Upor. Gašparević. I 1412. Hoce6Ha H3fla«>a CAHy. 15. DXL. ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa. Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. JJecaHKa KoBaneBHh. Aličić. fol. Štitari. 534. Popovu i Sokolu. Kako je ranije rečeno. Upor. Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo. IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea. A. Historijsko-geo-grafski rječnik. za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi. Poimenični popis. 17. S. 429. Filipović. KoBa^cBHh. rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee. Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa. Štitar (Brod.flpviiiTBa HcropHtiapa BHX. 281. N. I 1420. Gašparević. 68. IV 1441. 208—209. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik). to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. Balca-nica. Gašparević. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. 130—131'. 100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. 16. rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee. 599. Filipović—R. na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica. Aličić. Upor. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). da su nastanjena zidarima. A. Gašparević. 11. Aličić. FO. godine pominju se sela: Štitovo. S. Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim izvorima. 24. 208—212. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. 98 HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh. KoBaieBHh-KoJHfc. S. pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju. KoBa^eBHh-KoJHh. 4. ib. isto. N. — N. •3 JI. 280—282. ib. Beograd 1972. 195. 304. sin štitara. fl. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata. S. i R. 138. Zagreb . N. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. Aličić. Radašin. Poimenični popis. godine u izvorima se pominje prezime Stuparić. 22. 84 U defteru iz 1477. JX. Štitarevo (Hrtar). 523. 11. 99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. npujioi upoyua8any saHauiciuea. Štitarica. Zenica 1969. S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune. 8. Grnčar u Uskoplju. Filipović—R. Poimenični popis. Filipović—R. N. Sarajevo). 312. 137'. Lukar Potok. Not. 191. IV 1461. Seoski zlatari se pominju u Samoboru. N. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići. Mikolji. Aličić. 222. Historijsko-geografski rječnik. fol. Iako dosta rijetko. V.

Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. Priština 1972. JJouyHe u oojaiunena. Vlasenice. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. 559—601. Poimenični popis. 103 Rajko Sedlarić. Poimenični popis. zob. Naročito od sredine XIV vijeka. — A. Hrabak. 26. V (3) nap. dobija se uvid u privredu sela. 504. 68. stolarima. Vlasi. 817. karakteristične za feudalno društvo. iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. poput pčelara. 489. Poimenični popis. nap. na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja. Filipović—R. 818. de foris 5. Lam. . 391. Vukić. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova. Rijeke su korištene za ribolov. Eeorpafl 1965. 585. Pa ipak. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. krupnik i raž). i to raznih struka. Upor. N. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. 88. kruške i jabuke). O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. Tako je imala odlike autarhične privrede. kako u oblastima sa primorskom. 69. Upor. B. sin svečara. Tuzle i Kladnja. Filipović. a najviše iz ranih turskih izvora. i to žitarice (pšenica. Danas ima više sela sa nazivom Stupari. 509. S. proso. Historijsko-geo grafski rječnik. gl. Gašparević. 406. N. crni i bijeli. isti. grah. 169. leguminoze (bob. svirača. na rijekama su podizani mlinovi. 268. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija. — A. a bilo je i ribnjaka. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta107. Osvrt na pitanje islamizacije. kovačima. Dakle. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Filipović. posebno na prostoru Hercegove zemlje. S. 199. Historijsko-geografski rječnik. puškarima i željezarima104. Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata. a bilo ih je vjerovatno još i više. U defteru iz 1468/9. Pored zanatlija. 166—179. sin kožuhara. IV (3). 87. Na osnovu svega izloženog. Pored sitne stoke (ovce i koze). Upor. V 1433. trešnje. 13. C. fol. tako i sa kontinentalnom klimom. Vukač. XI (1971—72). povrće (luk. te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata. zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva105. krojač. industrijske biljke (lan). i to kod Mrkonjić-Grada. vinara i drugih108. 23. i N.. 137 derima. Isto 104 68. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav. Upor. Poimenični popis. Gašparević. 146. A. gl. 223. 3. privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. HoBaKOBHh. s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. 409. vinovu lozu. Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom. nap. repa). klobučar. gl. Glasnik Muzeja Kosova. 165. 101 Vukija. S. Filipović. Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu. Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. 14. Filipović—R. kupus. nap. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. 3. Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća. A. 107 Upor. zemberendžijama. naročito crni). nisu nikakva neagrama naselja109. Vlasi Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. ribara. 7. — N. Aličić. 108 N. ječam. 608 (selo Klobučarići). "RiipKOBiih. S. Aličić. voće (orah.1858. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. Aličić. 10< C. I. Ce/io. Aličić. sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. VII.

Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. Gotovo u svim slučajevima. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj. sin mlinara. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena i prezimena njihovog starješine. kao što su. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad. Perutinić — 1386. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom. koja je sada ušla u sastav Bosne. ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. opljačkali. Vukmio. na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu4. te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. Aličić. — M. 1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24. Ovakvih primjera ima još i više. Lam. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države. Poimenični popis 4. nap. godine u Sarajevu poseban simpozijum. godine. Radosav. naznačeno je kome katunu pripadaju. Uz imena tuženih. Tomić — 1369. i to često u znatnom broju. S. Ugarci — 1368. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina. Zlokruha — 1366. — A. npr. Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. godine pominje se Vukoslav Plešić. novembra 1961. to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?). čovjeka Radoslava Pavlovića. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. Kresojević — 1379. Maleševci i drugi. i 25. Plijeske. Maleševci — 13972. knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. fol. Vlahovići. moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period. Mirilović — 1366. CHMno3HJyM o cpefln. 579. <&HJiHnoBHh. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači. Vlahovići — 1368.0- . de foris 8. U februaru 1382.. Drobnjaci. bili Burmazi. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja.108 Tužba protiv Milivoja. to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. ribara. Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju. 76. Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju. Žur (Žurovići) — 1367. navode se i imena vlaha svjedoka. Prijeraci — 1377. 27. Kada katun nosi puni naziv. Kutlović — 1393. On je bio knez. Pošto su poznati nazivi katuna. Predojević — 1356. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države3. čak u kraj XIII vijeka. IX 1429. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. svirač. 138 tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. Vragović — 1376. Plijeske — 1377. 82. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1. 257'. ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora.

* N. Pored toga. u predjelu Rudina. Cejio. 11 Prema N. 10 N. 754 neoženjena i jedna udovica. 139 Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine. što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. a na zapadu. isti. upor. 4 Isto. oapjKaH 24. 133. II. 27. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX. 113. Naime. godine. 162. 133—134. 45—112. 5j21. 6 JI. 110—113. Vlasi. Filipović. Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka7. 67. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. H 25. druga po veličini skupina vlaha. 130. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna. Filipoviću. Capajeso 1963. KoBa^eBHh. FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa. započeta još znatno ranije. Filipović. započet u drugoj polovini XIV vijeka. te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju8. odnosno vlaških grupa. CpednosjeKoenu Kautyn. nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX. II. HoBaKOBHh. U stvari. godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća. isti. 132—134. ITeTpoBHh. Istovremeno. TpH(J>yH0CKH. nap. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela. Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih10. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. IleTpoBHfc. Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu. U novom popisu iz 1477. o«p>KaH 24. CpednoejeKosHu KauiyH. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih9. 9—14. već su izmiješani sa župskim stanovništvom. CapajeBO 1963. u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*. "BvptjeB. oko Sarajeva. 163. Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena. CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped».BJeKOBHOM KaTyHy. 28. prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. 2 K. Osim manjeg dijela. H0Bei«6pa 1961. U samoj kraljevoj zemlji. IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX. I. zapadno od Bileće. H0BeM6pa 1961. Maiuapyie. Vlasi. CapajeBO 1963. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune5. H 25. 8 "B. 67. 127. HOBeiviSpa 1961. I. ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. . isti. 7 J. KoBaijeBHh. od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. 192. broj vlaških kuća iznosio je 6. CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV.oeeKoeHux Ka\uyna. 128—130. Filipović.877 kuća. Ti. Tako teritorijalizacija vlaha. 133. C. oflp>KaH 24. jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku. H 25. vlaške grupe su se često selile. Identifikacija katuna je težak posao. Maiuapyie. vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama. • O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. 3 Isto. kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. 68. CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy. 123—125. može se odrediti njihova jačina. radi se o prelasku na djelimičnu ili punu sesilnost. dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče.

TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh. pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovništva15. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. S. Vlasi. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. 150—159. VII. 158. stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18. većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička. Humu. Filipović. Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena. IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. Drobljaci. Mirilovići. Filipović. FlucMa u yuyiucuiea. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Maiuapyie. 113. 161. 13 N. A. 602. VIII 1434. Vlahovići.. Poimenični popis. — A. 377. XVII. pripadali srpskoj državi. Boluni i Hrabreni). Radovi ANUBiH. Mataruge. stolačkom i bilećkom kraju. Filipović. 254. Diskusija: 152. THTorpa« 1972. Upor. nap. U povelji kojom Juraj. 141. 12 N. XXIX. 140 Donji Vlasi. Riđani itd. između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima. Kamini i kanun-name. u blizini Jajca14. T>yp^eB. Aličić Poimenični popis. Iluea. Beorpafl 1971. i to prvo u vezi sa toponimima. HCTOPHJCKH 3anHCH. IleTpoBHii. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka. 331. 29— 38. B. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara. zatim vlasi Zupci." Vlashi et Bosgnani". Sarajevo 1983. 18 N. sin Hrvojevog brata Vojslava. CB. 159—160. Sarajevo 1983. Vuletić-Vukasović. J. Nenkovci. 27—31. THTorpaA 1960. Poimenični popis. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. dyčpoeaHKe peuy6jiuKe. 605. XI. HCTOPHJCKH 3anncH. Goduni.Vlasi. B. Bile su smještene u ljubinskom. I. 1—2. — J. Listine Stefana Tomaša. 609—611.oeeKomux enauiKux KaiuyHa. sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi. pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima". Mon. LXXIII. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka. 150.)13. 11 P. XIII. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima. 163. 17 N. 33. 156—158. Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine 141 . I. daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve. Ta«Hh. Kajer i V. I. "B. 26—161. Bančići. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških. A. Xpa6aK. A. Aličić. ro/j. S. 12. ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi12. a stočari „vlasima". Po imenični popis. Radovi ANUBiH. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. Vlasi. 159. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17. 26—161. Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima. S. 17. 16 F. Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. Beorpafl 1935. S. Krički i vlasi Heraka Vraneša. ioduue. 1905. 110. Pocrnje. KH>. U Dubrovniku su pravili razliku. reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn. Alićić. Primilovići. odnosno Humska zemlja. O značenju ovih pojmova upor. Filipović. Mostaru. LXXIII. F3M. Horojevići. BnarojeBHh. GZM. a. 168 itd. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku. O. Aličić. CKA. vlasi u nahiji Mileševo. <Ł>. B. KB. XVII. nap. druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima18. Još se u XVII vijeku u Hercegovini.. CapajeBO 1956. Vlasi. Predojevići. Tpn4>yHOCKH. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. 1. CB. Serbica. Iza ove skupine slijede vlasi Banjani. zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje. Miklosich. O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha. Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi. I. U ovoj. 3—20. Upor. U popisu iz 1477. I. s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine.

Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena. naročito u prvoj polovini XV vijeka. IX-1. nap. Beorpafl 1979. Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. A. Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe19. 85—87. naročito u plodnim krajevima. 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa. Poimenični popis.živjele su stočarskim životom. LXXIII. ista. kako to pokazuju dubrovački izvori. Aličić. Hadžibegić. Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede20. TpH(J>yHOCKH. godine. to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. A. vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. ista. 4. CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu. 13. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće. i T>ypf)uu. 169. H. ista. Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. godinu21. Aličić. Porez na sitnu stoku. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina". <J>. 22 V. Upor. 68. flHrah-KHeweBHfc TKanune. Đurđev. 79—88. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. Sarajevo 1983. nap. 19 34. Još prije dolaska Turaka. 18. isti. I. Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama. 21 N. 11—13. Upor. S. Poimenični popis. XV. u defteru iz 1477. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. 138. Godišnjak Društva istoričara BiH. 359—365. 20 B. III. 6. IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy. J. 70. 135. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419. kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. Upor. <I>HJiHnoBHh. ITpHJenojbe 1976. Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH. 1426). odnosno katune. bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22. VII (2). Đurđev. Radovi ANUBiH. što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. Beorpa« 1972—73. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina. Filipović Vlasi. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru domaće radinosti. CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha. I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna. 16—17. Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju. gl. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja. Tako su ove vunene prerađevine. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari. Han. Značaj podataka o vlasima.a Ileuipoeuh. 71. 142 Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. 165—182. 36. s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). Sarajevo 1966. La culture materielle des Balkans. 95. 5. na više mjesta. godine popisani su u džemate. 139. . na više mjesta. B. JX. Naime. 188—192. KocMau. H. organizovane u svoje katune. 36opHHK. na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Katuni plave župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. karakterističan za sjedilačko stanovništvo. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399.

pored soli. fol. Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. 23. X 1318. razne prerađevine od vune28. Han. ib. 67. pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta. 161—164. Pominju se takođe sedlari i klobučari. a pominju se češljari i češljarice26. 4. Aličić. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). 90. sedlara i klobučara. La culture materielle des Balkans. stoka i stočarski proizvodi. 24. kao i iznos njihovih zaduženja.ad usum Vlachorum"25. Not. 29. nap. Mihač. 248. ib. stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost. — Isto. vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Učešće Vlaha u preradi vune. 31. Upor. One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice . 22. V 1320. 28 V. počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. Poimenični popis. Stalni kontakti sa trgovcima. presretali i pljačkali karavane. V 1318. 190. La culture materielle des Balkans. 79. najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka27. fol. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva. 29 I. Vukša. U stvari. 189. Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima29. 269. Voje. 23. flHHHh. bačvara. vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini. — M. 20. 20. 17. Pored zlatarstva. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika. sklapaju zajednička trgovačka društva.ad modum vlachorum") i. pa i kralja. 12. 206'. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom. Zgodovinski časopis. sin češljara. 125. 28. 29. 190. 23 24 143 Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku. što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32. Lam. 3. La culture materielle des Balkans. fol. XII 1413. 3. Not. kao i ranije. 24. 18. tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. 16'. te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. fol. godine za više vlaha označeno je da su kovači. 27 M. te su tako dolazili do plemenitih metala. ib. 36. 187—189. 69. V.. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. kao što je već ranije rečeno.. — A.Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. fol. mesara. 103. U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca. Han. 115. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta- . 41. My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna. Deb. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača. na više mjesta. Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom. VI 1324. II 1444.. Dinić-Knežević. fol. lako pokretni na svojim konjima. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi. 11. Han. od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naušnice izrađene . — Isto. XI 1436. 25 V. Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". 187. Između ostalog. Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. 88—92. Not. 3. Vlasi su se sada. sin češljarice. znatno veći nego ranije u XIV vijeku 30. 84. 26 Div. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni31. VIII 1447. a sa Dubrovčanima. 3. de foris. fol. Ljubljana 1977.. II 1464. U defteru iz 1477. fol.. fol. 120. Deb. S.

Isto tako. Handžić). Desanka Kovačević-Kojić. Sent. može se reći. 172. S. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova. Da bi se smanjili troškovi transporta. Međutim. carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. IleTpoBHh. Diskusija. u završnim razmatranjima o privredi sela. 32 D. Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna". 155—156 (A. 465—475. troske od iskopane rude i tome slično. 106. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Maiuapyie. 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića. već je ranije ukazano. C. Ipak. — B. I 1445. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti. „šćona" od njemačke riječi „stollen". Učešće vlaha. rudnici dijelili na dijelove (dio. kao stare rudarske jame. TiHpKOBHh. te se na osnovu njega doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. 79—84. Na osnovu svega izloženog. TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba. LXXIII. Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33. IleTpoBHh. Radovi ANUBiH. Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum. XI 1973). "B. maglajskih vlaha) upor. 84. nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac. 51. 33 Popis iz 1477. TivpfjeB. tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. uz rječice .novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne. Kovačević-Kojić. Svrdlovac itd. Sarajevo 1983. 124.). — "B. Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. 132. kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period. Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. 23. 144 V. 13—16. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo. 161—164. pars). Canc. upravo od dvadesetih godina XV vijeka. GRADSKA PRIVREDA 1. 13. 82. da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. fol. 173. 30 31 Isto. Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine. da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. 103. 4. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih. Hoeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua. na primjer. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Poimenični popis. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale. Tako. Poznato je da su se kod nas. podizane su u blizini rudnika. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Aličić. započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha. godine sadrži „vlaški zakon". Xepifei CiuecfiaH. — A. 160. a označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda).

kao i rudarske jame. O mjerama u rudarstvu: S. kao Šaška rupa. sastavnog dijela topionice. a s kola se prenosila snaga na mjehove. selo Sasi kod Višegrada. B. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja. O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori. godine. 152—155. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. CapajeBO 1976. i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte. Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed. u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal. iskorištavana kolektivno. I. a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi3. koja se sreće u dubrovačkim izvorima. Voje. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću. 133—141. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu.i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". Handžić. Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5. Dubrovčani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. Ćirković. Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. tokom 1452. svaki na svoj način. 32. Rudnici u Bosni. unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. 59—60. Zagreb 1979. Sasi i Dubrovčani. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. kola su. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. 1 D. kao. Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2. Ćirković.e takođe koristio. Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuuayuju. kao i u Veneciji1. Ljubljana 1978. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim . u nekoliko navrata. potrebne za topljenje rude. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti. 145 U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci. FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate. Voda je okretala veliko kolo mlina. Zagreb 1977. kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. čak. Xpa5aK. To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia". upućujući. kod Dusine. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku. 36—37. S. KoBaieBHh-KoJHh. 37—59. Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice. inače je gubio pravo na njih. Inače. tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima). i za druge rudarske poslove. 2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama. Sasa je takođe bilo u Srebrenici. vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. podijeljena na dijelove. XXI—XXVII. Neki lokaliteti. — A. Tri godine docnije. Acta historico-oeconomica Jugoslaviae. 145—147. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika. Zbornik Historijskog zavoda JAZU. tj. Zgodovinski časopis. na primjer. Mlin . S obzirom na to da su bili malobrojni. kao samostalno postrojenje. radi raspirivanja vatre. nahije Visoko. 6/1979. JX. Vremenom su se sve više stručno usavršavali. Prema tome. vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su boravili. 8. godine. 2—7. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske. tucanje rude. nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. Fojnici i Ostružnici. Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne. nastojao da dođe do bosanskih rudara. Kovačević.

koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. 7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena. koja je započela još sredinom XIV vijeka. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje. od 1430. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. Najsloženiji je bio treći način. u stvari. Deževica). Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci". i to samo rudnika srebra (Srebrenica. Dubrovčani kao preduzetnici. složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi. Kao što je već ranije navedeno. koji su se nazivali „gvarci"8. mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. I. koji su ulagali novac u kupovinu rude. Fojnica. Pored već poznatih. JJ. 17. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra. Po imenu je poznato više topioničara. najskuplja plava boja12. Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici10. kao i savremeni dubrovački izvori. kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni. — S. 8 1 A. Rudnici u Bosni.testamentima6.. Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške tehnike. sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda. 147—14?. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike. To je. o odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. — S. Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. plakali). i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee. navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari. valturka u Srebrenici. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika. Saski zakoni u turskoj verziji. pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta 146 . Inače. Ćirković. » Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala. oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. flHHHh. a potom se bavili njenim topljenjem. Kreševo. opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. * Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove. koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe. što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. Dakle. To je stvaralo nove. 9—10. 3a uctuopujy pydapciuea. a zatim po količini rada. jedna vrsta rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku. Kovačević. istučene i oprane. a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin. 1—27. koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. 19. Handžić. a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti". 149—152. D. Dubrovčani kao preduzetnici. hutmani. Ćirković. i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11. Fojnici i Kreševu. u stvari.

Čak i ostalo stanovništvo. bar tridesetih godina XV vijeka. NS IX. suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. Kovačević. primjera radi. uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu. 137. Hrabak. crvac. 33—41. Dubrovčani kao preduzetnici. Xpa6aK. 147 Turski hroničar Dursun-beg. Podaci o bosanskom zlatu. već se o tome može dobiti samo približna predstava. » Navešćemo. Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iioueiuKa XVII ciuoMha. Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice. Bilo ga je u Kreševu. bili su . Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy. rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee. B. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje17. Na osnovu nekih orijentacionih cifara. "RiipKOBHh. 145.H. treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca. koji su 1434. * Isto. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16. u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18. 3. TaTorpafl 1955. BoHCHh. 142. zabilježio je da je Bosna. do 1428. 152—157. Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra. C. godine. kao što su braća Kabužići. koja je sačuvana samo za 1422. Eeorpafl 1952. impresioniran onim što je vidio. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika. 30—31. Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2. odnosno 5. Ilpeau. — H. može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu. Handžić. 14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc. samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. D. nakita. rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra. Pa i pored toga. 146. 1—2.67 tona. neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. Ćirković. IIoce6Ha H3«aH>a CAHY. Rudnici u Bosni. 248—252. O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU. Dakle. godinu. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca. čiji tačan obim nije moguće ustanoviti. HCTOPHCKH 3anHcn. Dubrovčani. 138. " D. 12. Pa^oj^Hh. CapajeBo 1983. Kovačević. Kovačević. 306—307. C. kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez). — A. u XIV i XV vijeku. Xepuei Ciue$a. I pored pretjerivanja ovog hroničara. 140. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. iako malih razmjera. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima. Selo Varci. 117—118. 10 S. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. Podijeljena su mišljenja šta je. u stvari. rudnik srebra i zlata. 22—25. ostavila je traga u pisanim izvorima20. koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu. FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX. odnosno 195 kg srebra. odnosno biljna vaš. KoBa^eBiih-Kojuh. U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša. od tridesetih godina XV vijeka13. 149—152. a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre. uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). naročito u gradovima.672 kg srebra. u području Olova. Kao prvo. Eeorpafl 1967. Proizvodnja bakra. 12 B. a drugi da je to materija biljnog porijekla. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro. kretala najmanje od dvije do tri tone15. 3orpacp.proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. GZM. 96. 9 D. kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu14. R. u Srbiji i Bosni. onda su ti iznosi mnogo veći. u vremenu od 1426. u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Pljevalja. Dubrovački ili bosanski azur. u stvari. 22. udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo. koji je služio za bojenje tkanina. 97. u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa. Sarajevo 1954.

Ćirković. godine. B. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno. u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. i to. Kovačević. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. dalje angažovanje ljudstva. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je. O pydapcKoj upouisodnu. Sarajevo 1963. Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. I.). I. 148 O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja. neznatna. kao i ostale kabaste robe. osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. ali su. . Band 2. što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrovčana2 7. a isticali su se svojom 11 D. jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". Godišnjak Društva istoričara BiH. KpBaqeBnh-KoJHh. O pydapcKoj upouseodibu. TiHpKOBHh. 17 C. Sarajevo 1977. 117. poput Čajniča. The Prođuction ojGold. Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine. Tlpobaja upou3»oda. R. O izvozu u XIV vijeku upor. 31. ipak. Bosenski svinec. Rudnici u Bosni. Prilozi Instituta za istoriju. Upor. XIII. zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi. Handžić. Kovačević. A. 53. Ćirković. 19—21. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. Ćirković. O pydapcKoj upouaodmi. 53—54. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. 17. 40 D. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova. pa time i samu proizvodnju olova. Stuttgart 1981. " S. B. 37—59. Handžić. 116—117. XIII. već krajem tridesetih godina XV vijeka. 51—52. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. i A. 118—120. Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac. Bosenski svinec. Ovu trgovinu. iz S. The Production.. nije bio rentabilan za trgovinu. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka. 289—310. Čak su neki. " ff. 117. Bilo je još i znatno većih isporuka. vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova 23. 11. Hrabak. Rudnici u Bosni. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom. J rjiacHHK. bila vrlo napredna rudarska mesta25. intenzivniju podjelu rada. Isto tako. Izvoz gvozda. 67—70. 65— 67. tri vagona. Na osnovu deftera iz 1489. izgleda. KoBaieBHh-KojHh. Upor. nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje 22. Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu. i fl. natovarenih olovnom rudom. 21 D. O pydapcxoj upoiusodnu. 91—97. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Precious Metals in the Age of Expansion. — R. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. KoBaieBHfe-KoJHh. Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century. približno oko. 47. Tako je 1403. 17. koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. 119—121. 22 Upor. Krekić. Zore BokSić. The prođuction. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.opljačkani u Konjicu. koji često dostiže više desetina tona. Voje. očito. Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte. 1-2. nap. podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. Beorpaa 1976. JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU. vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26. Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti. Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca. isti. Voje. KoBaHeBHh-KojHh. " S. odnosno na osnovu sultanovih prihoda. Kovačević.

271—278. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. 34—38. u upotrebi je najviše bio dubrovački novac. 172'. 51. I. Međutim. CapajeBo 1952. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni. X 1439. PemeTap. IV. KoBa^eBHh-Kojnh. GZM. Kovačević. Lam. 188—189. slobodno kolati po Bosni. Kovačević. 80 JI.190. Sarajevo 1979. fol. de foris. 123'. 281—291. sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta. " Upor. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka. Pa i pored svega toga. " Div. novembra 1461. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. Živković. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. na primjer. Lam. 77—78. 16. trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u Bosni30. Rengjeo. 33 JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX. O pydapcKojupou3eodwu. Test. ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. IloceSHa H3flaH>a CKAHY. 22. I. Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK . 17. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. XVII. 19. 3a uciuopujy pydapciuea. Nalaz bosanskih novaca. U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. Sarajevo 1943. 48'. 156. već u drugoj polovini XIV vijeka. gl. 31 Isti. Novac označen kao kraljev (grossi di Re. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca. Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi. 26. 63. nap. Poznato je da je u Srebrenici. Rudnici u Bosni. 31 M. bila kovnica bosanskih vladara. nastojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee. 47. Not. III 1449. pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. GZM. 257. 69. KoBaueBHh-Kojah. IV 1451. nap. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara33.) često se po-minje u izvorima. 246—247. 80—81. iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. 24. denarii regis bossine itd. VI 1449. Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici32. CpeMCKH KapjioBUH 1924. u ljeto 1446. 34 D. godine za vrijeme despota Stefana. 149 veličinom28. Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439.4. JlHHHh. KoBa^eBHh. JJ. Sarajevo 1981.84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak. 32. 52. 14. de foris. LV. Not. Tvrtko JI Tvrtković. 14. isti. 22. 80. " A. sve do pada bosanske države. 2T P. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. 23. kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države. kao i dubrovački. 70. Obnovljena je sredinom 1417. Truhelka. Handžić. fol. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38. i to iz XIV vijeka: JX. KH». GDI BiH. u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici. 269—276. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno. obreten kod Ribiča. 1. kao. Novci bosanskih banovai kraljeva. III. XXVIII—XXX. ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa.. flecaHKa Kosa^etih. a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa31. 36 D. 115—116. postojala kovnica novca. 1. 31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem. U svojini poveljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac. Sarajevo 1905. fol. I. 48. fol. Inače. 172. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35. JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea. godine. " Ć.

od koga se dobijao ultramarin. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. ali takođe i preko Venecije. koji neki smatraju rudom. najskupocjenija plava boja. 124. 4 M. I. Kovačević. 15—18. 61— 65. Španiju. zbog njenog značaja. Aleksandriju. KoBa^eBHh. XIV. • Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. 1961. Tako su. II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico. Spremić. i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce). Kovačević. 206. preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. najčešće se pominje pliko srebro. bilo je drugačije. posredstvom Dubrovčana. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje. 38.npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea. str. Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku. 3 Upor. Kovačević-Kojić. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana. XVI. Voje. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone. da se radilo o tonama. ali. 27—28. 118—121. B. 167—170. JJ. M. Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani. fl. Historijski zbornik. Čak i o dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to. Balcanica (u štampi). u južnu Italiju. gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. Toskanu (Firenca. ipak. ipak. 116 — 117: B. srebro odlazilo na Zapad. 203—212. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik. već je ranije. u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano. Siciliju. Xpa5aK. Archivio Storico per le Province Napoletane. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. u manjim količinama. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Šunjić. ali. Čak je 1413. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. gl. O pydapcKoj upou38odH>u. 37—59. Svakako da je. koje nije imalo nikakvih primjesa. Spremić. KoBaieBHh-Ko-jnh. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva. nap. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Trgovci razlikuju dvije vrste olova. 131. Napoli 1975. Što se tiče vrsta srebra. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim brodovima. Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima. koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. vol. te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona6. 67—70. 37—38. taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. npodaja upounoba. Godišnjak Društva istoričara BiH. Takođe treba voditi računa da su. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku. D. Desanka Kovačević-Kojić. • D. Sa crvcem. . 5 Desanka Kovačević-Kojić.150 2. a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika5. moglo očekivati. Lapis lazuli. M. 151 Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju. O pydapcKoj upou3sodnu. i pored slobodne trgovine srebrom. Terza Serie. // regno di Napoli. Međutim. Grčku. Ekonomske veze i kulturni uticaji. 1 D. a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku2. — Desanka Kovačević-Kojić. prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. na prekomorska tržišta.. a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju. jer je to bio rijedak mineral. Bosanski svinec. a zatim u Veneciju. XIII. na primjer. manje u odnosu na XIV vijek'. Xpa5aK. nije se izvozio na veliko. Sarajevo 1965. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. a išlo je čak u Tursku. mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik. u Pezaro. V (1). 170—172. a zatim i fino srebro. Prato). Siriju i ostale mediteranske zemlje.

s obzirom na to da u srednjem vijeku. jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. već u pojedina mjesta u oblasti Marke. 13. pored Dubrovčana. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade.Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnojBosni. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi. P. borova smola pa. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. Šunjić. Xpa6aK. gl. prstenovi. Izvoz koža. 10 M. nap. dabrova i lisica)11. 173—175. npodaja upomeoda 71. kao što je med. 143—153. jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta. pa čak i 60 tovara. Kovačević. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist. 173. i to razni srebrni predmeti (posude. 71. izrađeni na bosanski način. glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju. • D. transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. Pored sirovina. Canc. naročito Veneciju. koje. 11. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim. Fano. J\. IV (2). upor. 65-67. i to prvenstveno u Dubrovnik. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima10. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Isto tako zlatarski proizvodi. kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine). čuveno po svojim sajmovima. kupuju i trgovci iz Italije. 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome. 152 (zcčeva. to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena. fol. 175—176. drvna grada. znatan već od druge polovine XIV vijeka. Za razliku od srebra. i to u Fermo. Prilozi. 112—132. Urbino i druge talijanske gradove. jedncm prilikom i svila12. 172. Bosansko željezo se nije izvozilo. još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka. D. mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju. Ankonu i druge gradove Marke. 8 Za crvac upor. KoBaMeBHh-KoJHh. Predmet trgovine su bile i svinje. D. V (1). uslijedili . godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. naročito konji. Rimini i ostale gradove Marke13. Pominju se takode kože divljači 7 D. Kamin Cutouapciueo. 99. i to u Veneciju i Apuliju. žito. mamuze).pa čak i u Alek-sandriju8. Tlpodaja upomeoda. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. gl. Pojedine isporuke broje 15. E. zbog tadašnjih slabih puteva. E. III 1463. I pored razvijenog ovčarstva. iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti. te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9. nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m14. prerađen vosak). kuna. izvoz bosanske vune bio je sasvim mali. Kovačević. čak. nap. a naročito u Pezaro. koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. O trgovini stokom nema mnogo podataka. do 1433. 11. U martu 1463. koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. na obali Jadranskog mora.000 dukata. zatim u Ankonu. — Div. 133. Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu. Kovačević. XpaSaK. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. Rimini. 25.

Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice. 230. 16 U Bosni je. 34. 126. 15 V. Iloce6Ha H3flaH>a CAHy. Vo j e. 153 uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa17. 346—348. Ć. VI 1443. grubo platno. nuova serie. Trgovina bosanskim robljem. Pag. IleTpoBHh. Valona. Radovi Filozofskog fakulteta. Split. vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli. ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. pa i velikaša. 576. Sarajevo. Oni su 11 D. Atti e memoric. od davnina bilo slanih naslaga. i to ponekad desetak i više tovara odjedanput. zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. Grčka) sa kojih se so dobavlja. a povećava se i obim samog uvoza. godine. 222'. — B. kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. 127. 25. 14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. Truhelka. Šibenik. Kolika je bila vrijednost soli. "RopoBHh. II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100. — Div. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama. Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. JIČ. 175—176. Vinaver. zabranili trgovinu robljem15. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ancona 1978. :— M. bila prisiljena da se snabdijeva . 26. (Italija. Le Marche e l'Adriatico orientale: economia. I. F. svi pokušaji Tvrtka I.su i protesti bosanskih vladara. Kovačević. fol. Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja. Sarajevo 1900. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva. 263—264. 247. Međutim. Beorpa« 1940. doduše. Nešto o bosanskim solanama. V 1403. Pored Dubrovnika. Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova. čiji je značaj vremenom sve više rastao. CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu. Pa ipak. GZM. 176. 1980. Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju. a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana. služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. anno 82° (1977). 359—366. Proširuje se broj stranih tržišta. koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti. Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. 13 I. Trogir. pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal. "B. Xuciuopi<ja Eocue. te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. Najzad su Dubrovčani. JI. da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha. pa čak i 472 tovara. odlukom iz 1416. Canc.. — Div. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka. TkamiHe. Šunjić. 242. 12 D. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. 1963. cultura dal XIII secolo al primo ottocento. J^HHiih-KneH<eBHh. Gestrin. 19. 57. Canc. 11—24. 3—4. uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar. Raša. societa. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 271. fol. Kovačević. zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima. poznatog demaćeg tržišta solju. XII.

Tako se u bosanskim. Dubrovačko oružje u XIV veku. 510—518. IIoceSHa H3ŁaH. Pored uvoza. prodavala raznovrsna i često vrlo skupocjena roba. pa i bosansko tržište. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni. ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. 154 Preko Dubrovnika. 138—144. makaze. 177—179. Verone. 7—30. posebno iz Prata.a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT. Mantove. Isto tako. Kovačević. sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje. M. Beorpa«. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje21. Beograd 1976. tkanine. šunjić. Uvoz mrčarija. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija. naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20. JI. Anno CXVII. srebrni predmeti.. uglavnom iz Dubrovnika. Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. češljevi itd. naročito Venecije. u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. dijelovi konjske opreme. te se žale da njihove tkanine. To je razno oružje i oruđe. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje. La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta đel XV secolo. kako to tvrde Mlečani. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske. često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Archivio storico italiano. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. kao i u ostalim evropskim gradovima. 129. ogledala. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika. najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog . U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika. 125. 41—42. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem. 19 D. izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima.sa stranih tržišta. dobavljaju se još i posebno. perle i drago kamenje. dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. Kovačević. D. kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova. i to: Vičence. razno bakarno posuđe. KoBaneBHh-KoJHh. slatkiši. sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. 161—162. Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele. iako jeftinije. 1969. to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. Dubrovačke tkanine. predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede. Mirjana Popović. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Eeorpafl 1981. Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise 18 17 du XIV" au XVIe siicle. igle. Bočne u XepueioeuHe. D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda. čuvenog tekstilnog centra. IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje. 1959. zatim vino u bačvama. Kovačević. D. biber. 13. U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova. i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. hartija. nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. Bepena XaH. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva. 36opHHK. Liege 1975. sapuni. 83—88. 131. Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre. šafran. Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra. narandže. Kovačević-Kojić. Prema kazivanju samih Dubrovčana. 183—184. Verena Han. 20 BepeHaXaH. Marka. 193—194. 180—184. Ekonomske veze i kulturni uticaji. ali i sredstva da ih zadovolji. Firence. Đ Petrović. pojasevi raznih vrsta i vrijednosti. fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase. Prilozi.

36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa. ukoliko su bili plovni. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. V iconomie naturelle et la production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie.via Coze". I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche. Kovačević-Kojić. A City betvveen East and West. I. Balcanica. bio je pozitivan24. na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. U isto vrijeme. u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje. zahvaljujući 21 Uzimajući u obzir dubrovačke. koje je mogla da pruži bosanska privreda. to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima. B. 399. olovo. Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. godine. Rapporti econonttd di Venezia. VIII.poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. 101—102. bio je poznat pod imenom „via Drine" ili . Međutim. Ipak. Apulije. Istovremeno. Oklahoma 1972.. Florence 1973.. B. 22 J. kao i rane turske izvore. a drugi . Povećava se i broj stranih tržišta. i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije. Krekić. može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka. Venezia e il Levante fino al sec. Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima. Rimini. dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa. Pored Sicilije. Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova. vosak i kože. Dubrovnik in the 14* and 15"1 centuries. Ipak. nap. porasle potrebe za sirovinama. Le relazioni fra Venezia. Taflnh. tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje. Firence i Prata. koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu. 45—56. posebno Venecije. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. — U. Ankona. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro. D. naročito srebru. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Dakle. vol. 43. Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro e Cinquecento. 1971. to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama22. D. izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne. trgovački bilans srednjovjekovne Bosne. 23 Upor. obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala. kao i u ostaloj zapadnoj Evropi.. 192—199. XV. Eeorpa« 1964. U stvari. kako izvozne tako i uvozne trgovine. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. Gestrin. koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. Beograd 1982—1983. 516—536. Fermo. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske. Prvi. što podstiče povećanje uvoza. 155 rudarskim proizvodima. S. F. Olschki. kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije. iako su korišteni i riječni tokovi. KoBa^eBHh-KojHh. Kova čević-Kojić. Fano. 22. Krekić. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede23. Prema tome. kao što su: srebro. Ragusa e le popolazioni serbo-croate. npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena. XIII—XIV.

Dubrov" D. na primjer. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti27. a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici. J. JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih . godine. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne. slično kao i na Zapadu. Na trgovinski promet su se plaćale carine. brodarina za prelaz preko rijeka. 25 M. i to na prodatu količinu robe. 119—145. u obliku raznih dažbina. Konj je bio glavno prenosno sredstvo. JjHHHh. JJy6poeHUK u cpucKe seM. Kovačević. sa svoje strane. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila. jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje. Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj. trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima. Prenos robe obavljao se konjima. jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević. i to najčešće Dubrovčanima. trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima. Pored carina. TaflHh. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi. garantno pismo. Inače su bosanski vladari. bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. Tokom XV vijeka. a ispred globara. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas. i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu. 156 čani su bili zakupci carina u raznim mjestima. carina je naplaćivana na svu preostalu robu. da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe. često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana25. Kao vješti trgovci. carinik je po svom položaju stajao iza župana. zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum). imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. sve do pada bosanske države. Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. posebnom poveljcm od 25.he. Više njih je po imenu poznato 29. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina. prije izlaska iz zemlje.dolinom Neretve. Dubrovčani su. Za ove zemlje. kao što je. čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. 519—539. Bosanski feudalci. već na trgovima na kojima je roba prodavana. 165—186. zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce. kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28. naročito za srpsku državu. koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem. kao i feudalci. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. neka vrsta kraljevih činovnika. Tek na posljednjem trgu. Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina. novembra 1461.

I. br. 1—6. u svečanoj povelji. Kovačević. — D. kao i ugovori u . 229—248. 142. godine Radič . 83. bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441. 157 Međutim. 140—143. u prvoj polovini XV vijeka. već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima. Petar i knez v Nikola Pavlović 1454. U prvoj polovini XV vijeka. preko svojih posebnih predstavnika. CnoMeHHK CAHY. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. pljačke su postajale sve učestalije. Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter. vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. — Tloaejbe u iiiKMa. KoBa^eBHh. 1/2. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari. Upor. krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. Jamrah. kao i upadi turskih trupa. 3a uciuopujy pydapcuiea. vojvoda Stjepan 1454. izjavljuju da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata. između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše. JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna. br. Kovačević. poslije smrti Tvrtka I. koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu. CTojaHOBHh. Njegov slučaj . I/l. M. 19 Jb. 32 D. ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. 3. unutrašnji nemiri. koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala. Eeorpafl 1948. Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934. 30 D. Ivaniš Pavlović 1442. I. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. 44—48. 163—164. I pored zvaničnih garancija. M. 62. XCVII. flHHHh. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.feudalaca. sa malim izuzecima. ove dažbine se znatno povećavaju. izdaje Dubrovčanima. napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. *• JI. Česte pljačke trgovaca. Cuiape cpume uoae&e u uucMa. Tpi Rpujeea. Tvrtko je. 93 nap. M. Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele. 66 itd. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. godine). 31 Vlasi. tadbe i od svake zlobe i sile. maja 1391. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige. flHHHh. — M. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. doduše. — M. jer su se zaključivali na istim osnovama. koju poslije svoga krunisanja 1378. potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode. 740. godine38. i 1461. prilikom dolaksa na prijesto. Upor. 161—164. Već 15. 3a ucuiopujy pydapcuisa. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. JJHHHII. ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene31. nije ostao usamljen. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije. bosanski vladari su. a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378.

ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike. Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. posebno sa svakim dijelom bosanske države. jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa. što je dovodilo do prekida trgovine. čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana34. kao i ostale strane trgovce. Inače za dubrovačke. koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne. '. k Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima. srebro koje se . na koje se žale dubrovački i trgovci. za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena. U svakom slučaju. Tako je u istoriji dubrovačkobosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena. iz poli- § tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu. U dubro1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate". Jedino. bilo je izuzetno važno što.v između Dubrovnika i bosanskog kralja. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi. nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35.

tada carinik u Srebrenici.izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. prilikom jednog spora. 481. BecejiHHOBHh. godine i tri stotine. 36 M. godine. slično despotu Stefanu Lazareviću. novembra 1461. Isto tako. Već se 1372. 158 Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni. broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. 1/2 br. to jest na same rudnike. Štaviše. 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obezbijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. flHHHh. 52—103. Dusini i Kreševu. M. a iz Zvornika u Srebrenicu. 1/2.Hamih. 1—2. Sa izuzetkom 1428. koje nisu bile rijetke. Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37. 48—51. nastoji da sprovede u Srebre nici. Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. Srebrenica. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. godine). dodatak. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38. navodi da je Lukša Benvenutić. 1432. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. ovaj iznos često prelazi dvije stotine. Deževici. 3a ucwopujy pydapcuiea. u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. D. poveljom od 23. 37 D. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici. A. 3a ucuiopujy pydapciuea I. a 1431. Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice. jedan od najvećih rudnika Balkana. 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe. i 1435. 31 33 Kovačević. kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. 740. 77—78. I. Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. Najintenzivnija je bila 1434. 3. I. str. Zbog zloupotreba. imala je još daleko veću i jaču koloniju. 49—50. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina39. Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu. nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš. Beorpa« 1983. . 105. godine. Kovačević. U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. Bilo . Tlose/be u UUCMO. II 1449. HCTO-PHJCKH rnacHHK. od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja. — IJoee/be u itucjua. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine. Isto. 25—42.

godine. Desanka Kovačević-Kojić. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom41. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. — D.ih je već od 1402. u Drijevima. iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju. ali se češće nalaze tek od 1422. carinici. preduzetnici u rudarstvu. a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti. . koje su uslovljavale njihovu trgovinu. J\. Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini. poslije srpskih. 66—75. vosak. bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40. 159 naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine. Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije. bosanska gradska naselja. Godišnjak Društva istoričara BiH. Međutim. čak. ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba. a 1428. Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom. kože. KoBaMeBHh-KoJHh. tkanine. ministri finansija bosanskih vladara. pa i njihov boravak. Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. suho maso. sir i med. tkanina. gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu. u prvoj polovini XV vijeka. FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee. mrčarije i zanatske proizvode. 19—35. dvadeset i više godina. pa najmanjem mjestu. ali u prvom redu trgovci. dvije stotine trideset osam Dubrovčana. Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu. Kovačević-Kojić. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro. počevši od prehrambenih artikala. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). Trgujući u Bosni deset. 39 Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća. zakupci ili vlasnici rudnika. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini. i 1427. čak. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52). Tako. Kovačević. U Zvorniku se 1425. 159— 164. vodeći računa o potrebama potrošača. susreću dubrovački trgovci. Sarajevo 1970. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. Srbije ili Ugarske. nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana. po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. XVIII. Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu. jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. Osim u Foči. pa do 1448. ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države. državni funkcioneri ili. što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima. — Upor. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom. Međutim. Isti slučaj je sa Višegradom. 1426. Na jugu bosanske države. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. Prema tome. Zvornik. sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti. Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. a uvozili so. iako je bilo živo trgovačko mjesto. — D. 261— 262. do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. godine (ukupno 95). godine nalazilo preko stotinu. (Consilium m/nus) za ove godine. kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne. kada dolazi do 38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao. imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta. godine.

160 Od svih talijanskih trgovačkih gradova. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza. kao Ostoja. M. godine vrlo široke trgovačke povlastice. Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee. XXXVI. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni. KH>. Pored toga. JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa. Kovačević. pa je njegov vazal. I. 231—234. KoBaneBHh. i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. Zgodovinsiri časopis. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena. Međutim. Kovačević. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. u stvari. 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa. 85—102. posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara. Milano). kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. M. 4D D. mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. Kada se sve ovo ima u vidu. a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske. 91—93. poveljom koju je izdao u Visokom 1422. Ova povelja je. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića. KoBa^JeBHh-KoJHh. 215—222. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika. Barani. Voj e. onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. JX. prodavali im robu. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. sklopljen savez između Bosne i Venecije. pa je u tom cilju 1423. GZM. 504-—517. pored teritorijalne. ali i kupovali od njih razne sirovine. s tim da su. XIII1. godine između kralja . godine poručila bosanskom kralju da preduzme potrebne mjere. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. prema trgovačkom ugovoru iz 1449. 48 D. J\. prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza4*. prvo između sebe. Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. Cnpeiwnh. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani. čak. knez Ivan Nelipić. 164—167. Naša trgovačka društva u srednjem veku. Čak je. dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. jer Tvrtko II nije.Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima. Eeorpa« 1976. sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. Međutim. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase. Firenca. pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa4*. Pored toga. rpai:x3. " G. koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine. 43 D. Ulcinjani. 1924. Venecija je 1422. KoBaieaHh-KoJHh. U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata. 163—164. Čremošnik. Popović. 79—82. bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke15. XXVTII/3—i. Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno. ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije. 1974. Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana. La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi. Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. 69—91. većinom proizvedene u samom Pratu43. Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. Kovačević. 74—79. JJ. FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode.

i D. Ljubić. uveliko je zaostajala49. Prilozi. V. koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. 131 i 132. naročito u Dubrovniku. I splitski trgovci odlaze u Bosnu. a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere. obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima. pa i sa talijanskim gradovima. VIII. kao. Novak. Budući da su i Mlečani poslije 1420. Šunjić. Novak. 46 Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira. ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. G. 124. naročito u Dubrovniku. pa je poveljom od 15. 17 Obje strane ulažu po 6. Upor. naročito u Drijevima. Šunjić. tokom cijele prve polovine XV vijeka. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj razmjeni. Zagreb 1886. koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom. M. uvozili su tkanine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. M. i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu. Ova zategnutost je porasla 1435. D. tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. Pored soli. Zagreb 1875. prije svega. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ventura Engleschi i Anto Ivanov. Ali. Prilozi. Povijest Splita. i to jedna u Splitu. druga u Fojnici.000 dukata. godine i podršku mletačkog senata50. Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni. u dukatima ili u srebru. 39. Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. Ipak. jer su oba grada pokušavala da što više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. u Napulj. 44 Š. 93—94. — G. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni. Split 1921. kao i za zakup njegove carine53. Kralj Tomaš može da uloži 6. mletački plemić Guglielmo Querini. na primjer. 69—70. Tako su se. Kovačević. Pored Mlečana. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao . Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. perle i drugu robu. 481. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. — IJoaejbe u uucMa.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. aprila 1444. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva. 131—132. 122. 161 I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne. 123. čiji jezik i lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. Ljubić. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima. 1/2. 91. Šunjić. tkanine. Prilozi. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. 95. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito. Kovačević. vino i ostalu robu48. a njegov nasljednik. a treća u Jajcu. Kovačević. 49 D. svilu. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. Prilozi. bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovčana. U tom smislu tražio je 1446. gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine. Split u svjetskom prometu. Pa ipak. 123. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog. 45 Š. kralj Tomaš. dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. 48 M. M.Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji47. 202. Isto tako. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine. Šunjić. a najistaknutiji među njima. za njihov dalji prevoz do Venecije. brinući se. dodatak I. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju.

Podobrun. 52 C. Prozora. Kovačević-Kojić. već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu. Podsoko. može se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni. raznim začinima. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit. koji se nalazio u Bosni. Tako braća Pavlovići. 10. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije. o mogućnostima za trgovinu biberom. To je u prvom redu domaći živalj iz starih. godine. FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EHX. preko Đirolama Malipiera. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni. Tpi flpujeea. Borac. kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače. velike količine olova. Tek od pedesetih godina XV vijeka. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda. Plevlja. 128. XIX. flHHHh. Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1. Šunjić.je na prodaju olovo. a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. Tako je Brailo Tezalović. prodaju u više navrata u Dubrovniku. D. Eeorpaa 1964. 98—101. Petar i Radoslav. Trebinje (1428). Šunjić. Imotskog itd58. Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. brat Đirolama Malipiera. Višegrad (1427). u Prači trećina. TiHpKOBHh. Kovačević-Kojić. 53 M. u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže. VI 1388. Srebrenica) ima vrlo malo.000 dukata. koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća56. 131. M. Prači. Jezera. Prilozi. s 61 162 Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. flHHHh. a održavao je poslovne veze i sa Firencom. dobro poznatih trgova. i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima. 54 D. U Drijevima. CapajeBo 1973. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata. 131. za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik. 40—41. Kovačević. Glamoča. 130.)57. preko svoga posrednika Braila Tezalovića. U knjigama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište. 585—586. podigao kredit u iznosu od 2. podizanim u Dubrovniku. Kreševa. Međutim. Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu. II. — M. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina55. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. opada ova aktivnost domaćih ljudi. Pored trgovaca iz Jajca. takođe mletačkog plemića. IIoceSHa H3flaa>a CAHy. OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe. Visokom. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Gacko itd. crvac i vosak u Veneciju i Apuliju. Foče. Rapporti economici. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine. Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva. povremeno slao na prodaju drago kamenje. kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. U Bosni boravi i'Đovani. a u zamjenu tražio plemenite metale. " D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. ° M. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. i to na širokom prostoru bosanske države. Prače i Goražda. i to u Drijevima oko polovine. dok i za druga mjesta (Visoko. koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu.965 dukata i 19 groša59. Prijepoljc. kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo. Pored Venecije. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika. uskoro zatim Cernica (1426). Prilozi. O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga . Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi. pomenutog Malipiera. 20.

čak. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom. C. godine. To su najčešće bili razni srebrni predmeti. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice. 31. Neki od njih. tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. u vezi sa novouvedenim carinama. KoBaleBHh-KoJHh. M 59 M. do 1417. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju82. postalo pojava širih razmjera. a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su. E. prstenovi. čak i mijenjaju mjesto boravka. u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset. a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1. 163 Podvisokog. ulje i zanatski proizvodi. JJ. Sofia 1969. Tako su vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. Beogradu. So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine. dugmad. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom. dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. 67 D. I. Pored jamca. pred kojima su se sklapali kreditni poslovi. pa čak i sela. Xpa6aK. On je trgovao srebrom. poput Dubrovčana. Šunjić. 228—252. Oni često putuju. U pogledu mjesta i lica. prokure). Kovačević. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. i to čaše. 108—116. na trgovima držali svoje radnje. U pismu iz 1417. Prema sačuvanim podacima. 235—257. dakle. Voje. pored Dubrovčana. Uzicu. a zatim. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. kožama i konjima. nije bilo ustaljene prakse. 167—179. poput Milaša Radomirića iz 66 Poslije praznina od 1406. komadići sirovog srebra itd. Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700). 627—632.u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana. pojasevi. U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja. preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove.183 dukata i 4 groša60. KoBaieBHh-KoJHh. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su. koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili. do 1425. olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. Novom Brdu. nastalih gubitkom arhivskih knjiga djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina. trgovačka društva. Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu. postigli su veliki poslovni uspjeh. fl. dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. i od 1422. Kreditna trgovina. III. TiHpKOBHh. kožama i voskom. 172—177. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee. I. javljaju se i domaći ljudi. već su trgovali krećući se na mnogo većem prostoru. sistem trgovine poznat u Dubrovniku. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi. 221—223. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. U ulozi kreditora. Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. Voje. mrčarije. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. Vjerovatno su. u znatno manjoj mjeri. Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju. Nije . La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle. npujeuo/be y cpedneM eexy. Prilozi. Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana. Association internationale d'etudes du sud-est europeen. bar u blizini jačih privrednih centara. Trgovci iz raznih mjesta međusobno sklapaju zajedničke poslove.

Fisković. •4 Upor. III. a raznih generacija. Zagreb 1947. III. 101.214. a izgleda i iz susjedne Srbije2. KoBaieBiih. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. naročito zlatari. drvodjelje. EOCHU U Jjy6poemiKy. dakle. 189—191. jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee. 94. 8. 38'.. KoBaneBiih-Kojuh. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca63. njihovo pomoćno osoblje koje je. •3 D. Upor. 1. Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa. trgovačka društva. KoBa^eBHh-KoJHfe. Voje. 16. Kovačević. 1949. Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. 80. XIV—XV vek. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju — šnajderi. Kreditna trgovina. i I. Tako već krajem XIII vijeka. fol. Zenica 1973. klesari.rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca. 3. Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i feudalaca. D. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara3. a obućari — šusteri. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca. 143—249.8e. Sarajevo 1966. prema navodima Tome Arhidakona. Đurđica Petrović. 240. ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. JI. u pojedinim bosanskim naseljima. majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU. Not. 179—189- Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator". krojači i oružari. 180. III. XV. Andelić. 283. nabavljene u Bosni. Ugarske. mesari itd1. •• JI. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee. Izdanja Muzeja grada Zenice. JJ. sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica.Ko vačević. Zenica 1973. srednje Evrope (Briža). fol. 30—31.. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija. IIlKpHBaHHti. Beorpafl 1957. 147—149. Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju. Poznavali su. Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. slikari i klesari. KoBaieBHh. 164 . Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica. Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". 27—31. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji. 6. koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova. obućari. JX. C. IV (3). uglavnom dubrovačke. odnosno Mediterana. 72. pa oni pozivaju strane. Starohrvatska prosvjeta. Izdanje Muzeja grada Zenice. a u Dubrovnik otpremalo sirovine. 10. X 1417. zlatari. Upor. 285—287. riječi njemačkog porekla. 1 C. 106—107'. 71. C. gl. 116—136. Lett. 218. 201—206. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni64. kao što su zlatari. P. Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća. pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice. prokure). Godišnjak Društva istoričara BiH. Fisković. Fisković. 228—252. Bilo je i drugih stranih zanatlija. VIH 1397. di Lev. T. i JI. nap. primalo robu iz Dubrovnika. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. sv. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj račun. krojači. Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem. Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini. 41 " Test.

68. u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. kao i arheoloških nalaza. pekari i brijači5. Filipović. rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate. 1952. o domaćim zanatlijama. Svi ovi srebrni predmeti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. Za druge domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. u prvom redu. A. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. kupe i pehari). sedlari. ukazuje na raširenost ovoga zanata. 174. štitari. ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. Poimenični popis. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata. 165 U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci. 4 OCMOHCKU . S. čaše. kožuhari. Marjanović. D. Za razliku od rasturenih sela. iako oskudni. tako na trgovima i u podgrađima. što govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7. 80. klobučari. zlatari. ključari. N. Aličić. Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba. U svakom slučaju. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 12.Kohojuh. Prvi poznati dubrovački graditelji. I. C. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima. 3a ucuwpujy pydapcu7ea. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. To su: kovači. S. Ti. XVIII. Aličić. tulari. XXI. 163. Zagrabiae 1894. izrađivali su već 1 seoski zlatari. 31—33. klesari. KoBaneBiih-KoJHh. 13. naušnice i ukrasi za kosu. Dalmatinski majstori. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima. A. MSHSM. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca. papučari. koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. OmiHnosuh. III. kovničari. Andelić. 138. Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee. puškari. 80. Rudnici u Bosni. 13. krojači. koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. Zadarska revija. 4. pasari. lukari. Fis ković. Sarajevo 1970. H. slikari. Handžić. 167—169. 167. U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva. 165. 163. trgovaca i feudalaca. Kovačević-Kojić. 181—200. To su. br. Zvornik. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. Historia Salonitana. M. najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva. Handžić. Pojaseve. a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY. 15. C. kamenari. Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi. Upor. Scriptores. Tloined na (fieydaAU3aM. 115. 206—208. zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. 192. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. CTpiineBHh. 193. JIh. 153—170. i JI. 81. Čak se susreću i pasari (pojasari). Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. mesari. pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva. Poimenični popis. hereziarha bosanksi. Fisković. Godišnjak Društva istoričara. grnčari. topo-livci. A. 5 J\. Handžić. majstori za samostrele. Na osnovu svih pisanih izvora. štavljači kože. A. mačari. 218. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi. drvodjelje. 162. 3. A. Eeorpaji 1952. Rački. 18. posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve6. rezbari. Aristodije Zadranin. zidari. To su prstenje. Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. 114. Dubrov nik 1955. 14.2 Thomas Archidiaconus. ed. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. M. P. 94. 208—216. I.

Dakle. Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. podstrigači sukna. odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat. 7 JX. 4. mesari. zidari. klesari. slikara i drugih. naročito zlatara. kovničari. krojači. bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. 163. zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca. tkači. Ma koliko da je njihov broj bio mali. raznih struka. Dalmatinski . Šunjić. majstor je bio dužan da šegrtu da stan. oklopari. Izdanja Muzeja grada Zenice. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja. Eeorpa« 1948. Od sedamdesetih godina XIV vijeka. odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju. najčešće dubrovačkih majstora. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih. kamenari. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. čak i vrlo poznati majstori. Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. Sigurno je. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama. FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee. Šibeniku i Korčuli. IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta. obućari. M. da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina. privlačili su mlade ljude. Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. III. u prvom redu dubrovačkih. JJ. 309 — 312. muških i ženskih. La culture materielle des Balkans. zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva. u prvom redu Dubrovčana.Upor. slikari. štavljači koža. pozlaćeni. G. zlatari. međutim. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana. nastanjenih u Bosni. kamenara. topolivci. Zenica 1973. sedlari. 208. 164. FpadcKa uacejba. tulari. svjećari. klobučari. pasari. i nap. Prema običajima onoga vremena. naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima. hranu. Mladići iz zapadne Bosne. papučari. željne znanja i zarade. poglavito iz Jajca. puškari. V. rezbari. oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju8. drvodjelja. više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove. livci zvona. KoBaMesiiJi-Kojiih. La culture materielle des Balkans. Han. drvodjelje. na izučavanju zanata kod majstora raznih struka. pečatoresci. Bojana Radojković. U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih. Svakako. ključari. ponekad je podrobno opisan njihov izgled. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi. te ih nalazimo u Splitu. grnčari. Njihova težina. brodograditelji. kao i kod domaćih zanatlija. 346. To su: kovači. mačari. Uglavnom su izrađeni od srebra. CaiviapijHk. centri sa jakim zanatskim tradicijama. Prema tome. pa čak i od zlata. Han. Zadru. lukari. — V. 166 Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. majstori za samo-strele. 72. kožuhari. 308. 163. pekari. KoeaHeBHh-KojHh. štitari. Po završenom šegrio-vanju. brijači. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih. Fisković. 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa. u oblasti zanatske proizvodnje izvršena 8 P.

i nap. II. papučare i tulare. pogođeni konkurencijom. 217—219. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. 23 —62. Les actes des premiers sultans. KoBa«BHh-Kojiih. u Srebrenici. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi. Docnije. dotjerivala i profinjavala. Prilozi Instituta za istoriju. pekare. u bosanskim gradskim naseljima.ee> 220 — 222. Sarajevo 1973. Zastupljene su razne struke. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište. 212. 11 P. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. . uglavnom kovačnica. a to. Naime. 33—36. ograđeno kamenim okvirom11. mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. što ne znači da je njih bilo stvarno više. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. 63. IIpu. I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase. na razne načine u tome onemogućavali. Međutim. Upor. kožarska. 10 N. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna. 5. je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama. godine počela sa radom. dvadeset i jedan. lukare. bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna. tekstilna. 64. od nabijene ilovače. obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija. koja je u martu 1449. 284— 286. Za ostalu literaturu upor. Kovači su bili isključivo domaći ljudi. pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. čak. bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice. te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca. KoEaqcEHh. iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. grubo domaće sukno. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. s malim izuzetkom. vidi se da su ove radionice. mačare.majstori 159 et passim. Hrabak. Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu. obično kameno drvene konstrukcije. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mlečani. Izgleda da se samo rasa. važi za rezbare. mesare. IX/I. 12 JJ. građevinska.>wi upoyuasawy saHaiuciuea. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. kožuhare. JJ. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. KOBa^esiih-Kojiiii. ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. Anđelić. prehrambena. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti. 167 Od zanatskih radionica. D. o dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim. Kovačević-Kojić. Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12. On je u Novom podigao radionicu čohe. Beldiceanu. Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. B. trgovini i pomorstvu u XIV. XV i XVI stoleću. u prvoj polovini XV vijeka. Čak su 9 JX. za vladavine kralja Dabiše. obrada metala i još neke druge9.

a naročito su zaostajale u pogledu bojenja1*. Tkaonica je i nadalje radila. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih. Xepuei CiuetfaH. 127-128. Sukno iz Hercegnovega. JI. godine. Zgodovinski časopis. 122. herceg nije napuštao započeti posao.Ljubljana. XIX—XX. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu.168 novske tkanine. rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee. KoBaieBHfc-Ko jah. "RHPKOBHH. prema odlukama vlade. 169 VI. 181—185. 1965—1966. 124. I. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund . te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465. Voje. bile bojkotovane u Dubrovniku. I pored svih smetnji. najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države. 13 C.

te se put koji je vodio na trg naziva . rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee. Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. To je rudnik Sasi. Privučeni izgledima na velike poslove. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana. a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači. Bavili su se trgovinom srebra. zatim Kotorani. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova. U Srebrenici su pustili duboke korijene. mlinove i ostale nekretnine. Korčulani i Ulcinjani. zatim Pećište. značajem uloge koju su imali. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. uporedo s tim. čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela. Od svih novonastalih ekonomskih centara. I. koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana.. Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije. danas selo Sase. 56—57. zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. svestrano je obrađena monografijom M. njegovom kupovinom i izvozom. ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države. kao što su Ljupskovo. Proizvodnja je u stalnom porastu. tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. u blizini Gradine. zatim poneki Albanac. čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. 47—100. Podizali su kuće. Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut. za koju je despot Stefan Lazarević 1417.via de mercado"1. Likodra. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara. 1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka. Mađarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. a pored srpskih 171 . Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti. 3a uciuopujy pydapcuiea. po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica. KoBaMeBHh-- Kojuh. 268. kao i u ranijem periodu. kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. antičke Domavije. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. JJ. kupovali rudarska okna. Prve tri decenije XV vijeka. Beograd. Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija2.1413. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana. iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. Ukupna svota. Rudnik. Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. Prištinu. te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih. te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani. Krupanj. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. 232—234. Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. Grk i Turčin. važnog utvrđenog grada na Drini. J]|HHHka.

nedaleko od Zvornika. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera. Neki od njih postaju. bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. u stvari. Prača se razvila u jedan od najvećih trgova bosanske države. prvih decenija XV stoljeća. zapada i juga. pored daljeg unapređenja rudarskih naselja. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima. Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar. i 1430. do 1430. 149—249. Brailo Tezalović. i dubrovački građani. 172 U vremenu od 1412. čak. Kovačević. posebno tkanine. 4 D. kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane. HC X. Kovačević-Kojić. došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika. istoka. F3M. u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6. Ipak. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države. Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg. sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je. koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika. Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić.KoBaMeBiih-Kojnh. gdje se otvaraju nova rudišta. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem.i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. Tako je. bili su iz Prače. obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara. na čitavom ovom prostoru. D. a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan. na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. 5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. to jest u Visoko. postao polazna tačka za trgovinu. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države. razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti5. JX. a pod njegovim uticajem. godine. Ma3aJiHh. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. . To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije. i za luksuznu robu. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. čak. sa kupcima zainteresovanim. sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). 3SOHUK {3«opuuK). najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena. u vremenu između 1410. 20—33. 27—41. u prvom redu Srebrenice. 73—116. Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee. upravo na osnovu trgovine olovom. početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu. CapajeBO 1955. Tridesetih godina XV vijeka. čak. Prvih decenija XV stoljeća. iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. Zvornik. U Glavičici. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu. Zvornik je. U stvari. Na tim osnovama. ciuapu ipad ua tfpuuu 2 3 (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda).

koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. i 1468. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). koji. Čak i pomenuti Tornik. To su trg Tornik u župi Vrhbosni. naglo napreduje. od kojih neka naglo opadaju. godine sa sigurnošću potvrđuju. može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača. koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim centrima. rudnik Kreševo. Anđelić). nailazi se na lokalitet Panađurište. na prostoru današnjeg Sarajeva. Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja. Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu. Trnovo. takođe u ovo vrijeme.Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca. U blizini Fojnice. Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre. Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. Borovica. od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada. Zenica. u Fojnici je zavedeno 329. ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. već na osnovu dubrovačkih podataka. jedan od najnaprednijih bosanskih trgova. čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. Prema popisu iz 1468/9. — A. 7 Isto. 101—309. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava. bilo je samo malih lokalnih trgova. godine. To su Blažuj. Prema tome. a zatim dolazi Kreševo'. Četvrtkovište. Handžić. (često boravište bosanskih vladara). a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. 173 Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu. Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. izras-lih iz lokalnih sajmova. izvan rudarskih naselja. ipak. nije ništa drugo nego jedan seoski trg. Nešto dalje. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom . današnja Bijeljina9. Donje Soli (Tuzla). što rani turski defteri iz 1455. u stvari. To su sve. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. Tu se isto. Vranduk. U defteru iz 1468/9. označava vrhunac njenog razvoja. ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. njeno postojanje. Sutjeska. Kozograd kod Fojnice. 63— 71. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. u stvari. tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja. kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. Upor. I (P. podgrađe Prozora u župi Rami. najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve. nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. rudnik srebra kod Vareša. Rudnici u Bosni. 71—73. 12—15. bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice. KoBa*ieBHh-KoJHh. Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena. dok se druga istovremeno snažno razvijaju8. Visoko i okolina kroz historiju. u bližoj okolini Visokog. vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori. rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee. i to prvenstveno na rudnike srebra. U nekim od njih. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana.

fl. Kovačević. Eeorpaa 1970. Naše starine. N. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem . Cernica iznad Gacka. poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama. 171—175. Prilozi za orijentalnu filologiju. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa. Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg. Aličić. za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak12. jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića13. poznat još iz 1394. Kovačević-Kojić. JU. poznatih još iz XIV vijeka. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja.. U blizini Borca nalazila se Rogatica. poznato naročito po vosku. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh. Osvrt na pitanje islami zacije. ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja. KoBa^eBHh-KoJHh. ali je. A. ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10. a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon. Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti. Filipović. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih. na posjedu Kosaca. čiji razvoj nije dugo trajao. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića. 191—193. Sarajevo 1965. 23—24. veoma naprednih. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu. Sarajevo 1956. X-l. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. trgova Goražda i Foče. na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog. 10 JJ. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i Pavlovac. FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee. Bejtić. Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica. 3. D. 8 D. 262. O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee. 250—258. A. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee. jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. 353—362. 47—52.KoBaneBHh-KoJHfe. Poimenični popis. Povijest i umjetnost Foče na Drini. Handžić. Kada su Turci došli. 12 JX. u prvom redu domaćih. uz gradska naselja. 406. na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. a zatim dubrovačkih trgovaca. nastala na osnovama rudarstva. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee. 11—86. izuzimajući Lim. a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. godine. Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale11. izgleda. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište. 11 A. 174 Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Podrinju. 73—77. po načinu postanka i razvoja. vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. XII—XIII. a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo.malih trgova koji. 91—94. 86 —90. a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima.S. Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina. KoĐaieBnh-KoJHh. Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju. U slivu Drine i njenih pritoka. O začecima tržne razmjene u većim selima upor.

228. P. Na desnoj obali Drine. LIII. M. što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. i A. GZM. 112. a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. 99—101. 1972. flHHHh. 160. a na glavnom putu. ležao je hercegov grad Koznik17. nalazio se Samobor. KaJMaKOBHh. Handžić. i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. Pecyji6eroBHh-. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara.(Vlasenica). Myiia u ipad Eopau y EOCHU. LIII. 1—78. Đ. 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu. Podvratar). LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM. oJHh. 17 M. koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine. nedaleko od Pljevalja. u Čajniču je zavedeno 194 domova. JX. Sarajevo 1940. Aličić. II. U popisu iz 1477.in Bosna supra Borac". bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa. Pavlovac na Prali. a na Čehotini. — B. Rudo i rudski kraj kroz vijekove. 3eM/be xepuela. 18 M. ns XVII. "RupKOBiih. Beorpa« 1968. Najraniji turski izvori. 175 Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu. T3M.He<j)Te. Mazalić. Sva ova podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. 257. 186.KoBaieBHh-KoJHh. C. Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad. KaJMaKOBHh. domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun. desnoj pritoci Drine.. Bejtić. 162. dizao se Kukanj. CKapah. Anđelić. — A. XVIII. Bojanovski. 184—188. 71—77. M. 217. Većina njih ostaje na nivou sela. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac. Cernica). flHHHh. rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. GZM. Borač-bosanski dvor srednjeg vieka. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave.napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua. kao i uspon starih trgova. je3HK H dioJiKJiop. Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee. u nahiji Samobor ili Pribud. Sarajevo 1941. Srednji vijek). 102. 34—37. i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu19. A. 172—176. nedaleko od Goražda. 29—42. 3eMjbe xepueia. Grapimap CAHY. . Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu . Soko. kao i najnovija arheološka iskopavanja. a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi. Starine u Dobrunu. IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT. Sarajevo 1962. Jeleč u župi Govzi. Podvišegrad. Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine. na sastavu Pive i Tare. flHHHh. Mazalić. grad Vratar na Sutjesci18. Xeptfei CutefiaH 21. 13. ispod Goražda. 31—94. 10 neoženjenih i 6 muslimana. 94—99. Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv). pominje se „pazar Čajniće". CapajeBO 1971. 145. Podsoko. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi. 262. smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. GZM. 283—284. 240. 259. Capa-jeBO 1934. 3—5. 16 I. Mazali ć. 127. Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu. O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. Iznad ušća Lima. pph. — JI. 3. na putu za Po-limlje. Podborač. A. Sarajevo 1966 (A. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa. Podjeleč. Bejtić. 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU. poznatih još iz XIV vijeka (Foča. sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice. KoBaiieBHh. Sačuvana crkva. Po dolasku Turaka. potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe. S. O Brodaru upor. rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee. III. LIII. 1941. Pojava privredno aktivnih podgrađa. Naše starine. 1891. Goražde. poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. Lokalni. Poimenični popis. U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelarstva. na lijevoj obali Drine. ^ Đ. u župi Pribud. Đ. zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca. Jugoistočno od Pljevalja. grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića16. 221—224. 159—164. Rogatica. Upor. Eeorpa« 1922. fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma. Sarajevo 1971. GZM.

TiHpKOBHh. kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar- 176 . 144. Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82). ipak. u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. U defteru iz 1468/9. 106—107. Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. C. Pod-sokola. Cernica. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji. negdje u Polimlju. vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju. pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. dolinom Neretve vodio je važan put. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna. Neka od ovih mjesta. U njima je razvijeno i zanatstvo. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe. naročito iz prve tri decenije XV vijeka. Mileševu kod Prijepolja. takođe. Banji. 18 JI. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. pod kojim se imenom od 1430. Doduše. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna. svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. Goraždu i Višegradu. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane. ali on. nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit. 104—105. Istočno od sliva Drine. KoBaveBuh-KoJHh. zatim Goražde. u prvom redu Foča. 3eMA>e xepifeia. zatim u Goraždu. koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja22. JJHHHK. Cernici. JI. Dubrovački karavani su se. Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini. Veliki broj trgova i podgrađa. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. Handžić. zlatari. — A. ni u većem broju zadržavali21. Podjeleča. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. Humska zemlja. Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee. To važi i za trg Prijepolje. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči. kao kovači. čitavo Polimlje bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica.55—58. označavaju dalji snažan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. u posjedu Sandalja Hranića. tulari i krojači. a zatim Stjepana Vukčića. 160. Tjentištu. Samobora i Podvratara. Najraniji turski izvori. ipak se na ovom trgu nisu duže.. U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage. koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem. Poslije tridesetih godina XV vijeka. malih i velikih. nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. nemaju samo lokalni karakter. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik. Borcu i Ustikolini. Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. Od podgrađa. Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja. odnosno dobar dio današnje Hercegovine. Pored Prijepolja. Xeptfei CiUe$aH. 169—170. M. susreću se i domaće zanatlije. FpadcKa nače.KoBaieBHh-KoJHh. Više-gradu. dok se pojedinci mogu naći još u Borcu. već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi23.

JJamih. 23 U svojoj monografskoj studiji B. bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac. pa čak ni ona. Poimenični popis. 2. 101—182. Beorpaa 1968. Danas je. 27 Prema M. Prijepolje je zavedeno sa 140. Kapidžić. glavnog uporišta članova porodice Hranića-Kosača. 109—111.. 127. u stvari.De administrando imperio". Konjic 1975. 227—228. Klobuka.180—184. Črešnjevo. u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. C. Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost. a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd. H3 dy6po-eaunoi apxuea. IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba. 3eMjbe xeptfeia. Anđeli ć. Gacka. Najraniji turski izvori. U popisu iz 1468/9. pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka. 216. Sarajevo 1958. H. M. a 1477. naročito u vezi sa prevozom robe. 3eMjbe xepifeia. — A. 29 mjesta. dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda. Arnautović.JJ. II. koji nisu karakteristični za ovo područje. Pored važne uloge Blagaja. 1975. uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. svratišta. Vrabac). a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta. 221—222. — M. — P. na više 1954. M. To su pojedinci iz Ljubomira. Orbinu. BU3OHUMCKU U3eopu. 160. 3eMJbe xeptfeia. 238— 240. FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee. 28 Grad Bona se javlja još u X vijeku. Handžić. npujeuojbe. sve do ušća rijeke Rame. Nevesinja. JL KosaMeBHh-KoJHfa. — JL KoBa^eBHh-Kojnh. Jedino treba izdvojiti Trebinje. H. Bileća. Dolina Neretve od Konjica do Rame. Sarajevo M. i P. OepjaH^rah. II. Blagaja. I 1473. 13. U predjelu gornje Neretve. . KoBaneBHhi-KoJHh. sa 155 domova. Tako nije slučajno da se Konjic. III. NS X. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk. Zbog živog trgovačkog prometa. 31—33. BU3OHUIUJCKU U3eopu. U ovim razmatranjima nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic.. pošto se odmetnuo od oca. 188. CK3. Srednjovjekovni gradovi u Neretvi. Sarajevo 1955. — M. Op6HH. zbog neposredne blizine Dubrovnika. 60. u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina. JjHHHh. 9—21. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba. Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. na više mjesta. 117— 120. Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj na lijevoj obali Neretve. situacije je bila slična26. Kom. Basler. M. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. S. Vego. na lijevoj obali Neretve24. Upor. 162—164. 12. TiHpKOBHh. i u njenoj neposrednoj blizni. <t>epjammh. godine i to je do sada najstariji podatak o ovome mjestu. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve. 14—16. Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima. Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima. tek u šestoj deceniji XV stoljeća. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji. 315. Kpajbeeciueo Cjiosena.NS XIII. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. Dalje niz Neretvu. GZM. Lokalna crkva pominje se 1444. JjHHHh. GZM.opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee. — E. B. 25. Bosanski pašaluk. Naselja srednjovjekovne bosanske države. O naceA>y JJpujeea. Kreševljaković—H. sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici25. Gorice. 21 20 177 skog bazena. Xpa6ak. to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. flHHHh. C. 91—100. D. četrdesetih godina XV stoljeća. — M. KoBaMeBHh-Kojiih. Neretve i Konjica mnogo se pisalo. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva. koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. Aličić. 168—177. a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav. u djelu Konstantina Porfirogenita . S6 Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim. zatim Rudina. trgovina mještana dostiže veće razmjere29. 22 JX. Novi u Luci i Vratar. Mičevca. 23. FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae. E. poput Nevesinja. Xeptfei CuietfiaH. Šabanović. — B. — B. Anđelić. U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline. JlHHHh. FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee. u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja 24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda. 62—63. iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu. Naše starine II. Historijski spomenici Konjica i okoline. 231—232. TiHpKOBHh. 112—115. 108—109. A. gdje. br. Stari hercegovački gradovi. 3ejujbe xepifeia. njegovog podgrađa. Čak ni današnji Mostai. Sarajevo 1957. 203 —204. nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja.

u prvoj polovini XV vijeka. ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića. za to specijalno određenih. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije. koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku. so je dopremana sa sjevernog Jadrana. 32 . u prvoj polovini XV vijeka. Pored soli. Đ. Tpi JJpujeea. Pored žita. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini. u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova. za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića. koja je iznosila čak 8. Poslije Sandaljeve smrti.H. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440). lisice). Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. dubrovačkih ofici-jala. Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode. (Zadar. Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi. Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku. Njihova naseobina. Trg Drijeva u srednjem vijeku. U Drijevima se. Tošić. u stvari. Đ. Trana i drugih gradova susjedne Italije33. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća32. a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije. trg je snabdijevan solju preko trojice. Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. 31 80 179 Firence. Pag. povećavala se uporedo sa usponom mjesta. Docnije su. po naređenju dubrovačke vlade. KoBa^eBHh-Kojah. trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić. "RnpKOBHh. dok su samo mjesto držali Dubrovčani. dabrovi. Pored Mlečana. Bili su glavni zakupci drijevske carine. Italije i Grčke.KoBaieBHh-Kojah. C. To naročito važi za olovo. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. Šibenik) iz Valone. naročito iz M. raste njen izvoz preko Drijeva. a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. kune. na više mjesta. čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. kao i ranije. pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene. rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase. Apulija.178 Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg. 168—177. u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države. godine. Firenca). 109—147. u svojim rukama Dubrovčani. jaka i ustaljena još od XIV vijeka. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima. pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine. JjHHHh. Barlete. pa do pada Drijeva pod Turke. neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik.5 dukata po jednom centaru modija31. 121—123 33 JX. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i . Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija. što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika. Poslije 1440. kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. Pored Dubrovnika i Stona. obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća. organizirajući život preko svojih sudija i upravnika30. Xepifei Cuie^au. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. bio spaljen. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna.

Xepuei due^au. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. 5—6. u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. 122—125. 63—108. B. I. Proizvodnja i prodaja. koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37.ostale privredne djelatnosti. 94. na ušću Plive u Vrbas. UexHH»e 1948. 13—23. iako pitanje postanka. Kovačević. XII—XIII. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu . 10 Upor. soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538). U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca. naročito zanatstvo. 180 kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce". 1924. 39 C. Xepuei-Ho»u. liHpKOBHfc. Docnije je ova povlastica bila ukinuta zbog raznih zloupotreba.. 13.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa. Xeptfei Cutec/ian. IX 1411. Xeptfei Cute<p~aH. 2. Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana. koje se u prvoj polovini XV vijeka. Xepu. Pod svojim imenom. IHepoBiih. 122. HCTOPHJCKH ^aconnc. V. Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica. 369. 105—106. ali su ostali bez uspjeha*5. 34 Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u Dalmaciji. Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad. V (3) nap. i T. Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije. hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija. 202. KoBa^eBHh-KoJHh. ■RiipKOBuh. 8. JJ. HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia. 172—173. Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani). u stvari. Vo)e.. naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića42. on nije doduše doživio sudbinu Brštanika. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija38. nije tako jednostavno41. koji se više ne pominje u XV stoljeću. —• II. nap. "RapKOBiih. na prelazu u XV vijek. njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova. de foris. TiHpKOBHh. I. gl. 122—125. u poslovima oko osnivanja tkaonice. KOTOP 1956. KoBa^eBHh-KoJHh. Upor.er-HoBH 1976. 33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. BoKa. Đ. 1 — 32. i bio. Kao prvo. C. svog omiljenog zimskog boravišta. pa i samog njegovog imena. jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. koji nastoji da od tog. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo. C. 29. Planski stvoren od strane Tvrtka. — C. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. 4. 3S C. — C. što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni. Beorpafl 1963. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane. J\. TtHpKOBHh. 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe. godine. sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. fol. naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. „stolno mjesto" iz povelja. jer je to. — D. U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39. Lam. ro. HCTOPHCKH 3anHCH. KyjiType H VAIJCTHOCTH. IIonoBHh. 35 U septembru 1411. 122. Milović. organizovao je tkačku manufakturu. godine. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee. Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima. TiHpKOBHh. 123—125. 122. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani. Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan. Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić. ono se javlja relativno kasno.n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv. Xeptfei Cuie^aM. Sukno iz Hercegnovega. ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. Xepiiei Cuie$aH. 127—128. intenzivno razvija. O razvoju ■ Novog upor. Beciuu Epo/ba da Jlaee. govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"36. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. Hrabak. Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni. 181—185. zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima.

Đ. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. 42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika. Kraljevski grad Jajce. Za Jajce upor. znatno kasnije nego ostala gradska . JX. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci. oko gornjeg Vrbasa. isti. 1892. druge u Fojnici i treće u Jajcu. GZM. Šunjić. nap. 36opHHK KpajnniKHx My3eja. Truhelka. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu. nap. Basler. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka. 147—189. Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca. i to od vremena Tvrtka II. 481. IV. Povjest (banovine. kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. 41. Katakombe u Jajcu. 45 Upor. 315— 320. 1967. Zagreb 1916. IV. iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44. Mazalić. M. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo. 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. i to Susjeda. Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu. Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase. godine sinovima Ivaniša Dragišića. Sarajevo 1952. 59. a među njima i slavni grad Ključ. Dobri pastir. Stari grad Jajce. stari bosanski grad. kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije. Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline.GZM ns. 12. Ao^aTaK I. Medvjed-kula. Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu. KoBaMeBHh-Kojiih. II. 273—284. 58.: L. — JX. VIII 1446. Naše starine. 1963/1964. XXI—XXII. groblje. 43 Upor. Đ. Vesele Straže i Biograda (Prusac). kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede. Sarajevo 1904. na primjer. grada i varoši) Jajca. 181 Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee. i to u vezi sa Dubrovčanima. 129. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno. V (2). O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju. Đ. crkve. 13). 44 JI. Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. i to jedne u Splitu. 4. utvrđenja. J. u krajevima zapadne Bosne. Truhelka. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. P. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. Naše starine. KoBaieBHh-KoJHh. sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. Biograd-Prusac. 48. veličina gradskog prostora. inače privredno slabo razvijeno. XI. 128. 46. 41 Ć. 67. 125—127. 47. Prilozi. februara 1449. i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce. jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43. nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara. isti. GZM. Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca. jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom. Sarajevo 1951. 6. 121— 134. GZM. Ć. Fpadcna nace. KoBayeBnh-Kojnh. Kujundžić. koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim. godine predviđa se otvaranje triju radnji. 51—59. Sarajevo 1972. Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne.ulogu. Andelić. Tako je. so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. područje49. VI. u izvorima se jedino javlja grad Livno. gl.. VI. 47 Isto. Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova. Prema tome. 57. Mazalić. 127 nap. 1963/1964. od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa. Sarajevo 1892. o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Stefana Tomaša od 22. Zapadno od Vesele Straže. Izuzimajući Jajce. ns VII. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča. Truhelka. II. 1. jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47. Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih. upor. FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee. Sačuvani fragmenti materijalne kulture. odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine. Ć. Thalloczv. 50—53. koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. Sarajevo 1959. 46 Jloeejbe u uucMa. 1/2. kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti. Međutim. 40—49.

Zvornik. sada su u punom zamahu i dobijaju. 1. u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja. Beorpaa 1972. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci. koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. rudarstvo i trgovina. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktivnost i njihov se broj stalno povećava. Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva. Goražde i Foča. O Mrinu upor. 101—107. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. 2. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada. Miklosich. možda čak i Goražde brojali preko 2. a Višegrad i kadiluka i vilajeta. koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. Kreševo. te monetarnim i kreditnim operacijama. Inače. kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. Visoko. Pa ipak.KoBaneBHh-Kojiih. veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija. Međutim. Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci. Serbica. KoBa^eBHh-Kojah. VIII 1446. naročito rudnici srebra. 80 Isto. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljašnjem izgledu. 133—142. teško je govoriti 0gustini stanovništva.taciiiiK. I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase. Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. Takav slučaj je sa Zvornikom. Pa i pored toga. neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. Neposredno prije toga. 345. 129—131. preduzetništvo). »vna Tjia>K. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51. — JX. " JX. i širi značaj za evropsku privredu. Foča. pored lokalnog. imala su brojnije stanovništvo (Fojnica. 48 F. Prača. Prijepolje je također bilo centar vilajeta52. Fpafl H. Py>KHHnh. Osnovne privredne djelatnosti. Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka. Naselja. F. 346—347. gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja. 22. Rudarska naselja. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova. Mon. naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. 438—440. godine dosta se raspravljalo. O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji. nakon osvajanja. uglavnom iz Dubrovačkog arhiva. Prema izvještaju o napadu . 182 VII. llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne. « Isto.naselja na području današnje Jugoslavije. neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu. naročito u prvoj polovini XV vijeka. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela.000 stanovnika. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. Foča je određena za sjedište kadiluka. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica. 346. pa tek onda zanatski centri. bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački. Upor. rpadaca Hace. raznog zanimanja. odnosno evropskih gradova onoga vremena50. M. MCTOPHJCKH r. Vego. njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. 78—79. Kreševo).

81. Duduše. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. a Goražde 144 domova. 2 N. a svakako i u drugim većim mjestima. 171—175. FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae. neka im se od toga kao i od stvari. gradska naselja. I pored svega ovoga. meso svježe i osušeno. i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. Poimenični popis. M. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji. godine. Ovim zakonom se. IIoceGHaH3flatt. 160. Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo . Upor. godine bilo oko 700 kuća. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici. To su. koji. oslobađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu4. odnosno oko 3. u vezi sa novouvedenim carinama. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike. Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3.500. nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. Handžić.a CAHV\ Beorpa^ 1962. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. J\. u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10. a pogotovu u manjim mjestima. pored odredaba o rudnicima. voće. povrće itd.500 stanovnika. 88. žitarice. stočarski proizvodi. propisuje da lica koja siju žitarice 1gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2. može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. KoBaneBnli-Kojuh. flHHHh. navodimo da je Novo Brdo. između ostalog. Poredenja radi. sir. a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje3. već od 1462. sadrži i one koje se odnose na sam grad. — A. RuHah. II. skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline. S. kuće okružene baštama.Vuka Grgurevića. S druge strane. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića. poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. Beldiceanu. pored trgovine i zanatstva. 191—193. Les actes des premiers sultans. kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. Aličić. U popisu iz 1477. u Srebrenici je 1476. ne uzima daća (carina. najveći rudnik Balkana. 3a uciuopujy pydapciusa. 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU. koje se može pratiti u svim oblastima života. i A. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom. 212. 89. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice. Visokom. 96. 227.000 stanovnika1. Iz kupoprodajnih 1 M. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. Međutim. koje dođu za rudničke spreme. Najraniji turski izvori. 183 ugovora se vidi da su u Fojnici. II. Tako se odlukom dubrovačke vlade iz 1417. godine Foča je imala 196. maltarina i si. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom. naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. prije svega. med. Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica. pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se. Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo.)"5. I.

što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada. Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima15. FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee. kamenoresci itd. KoBaueEiih-KoJHh. Test. di Lev. Neki Dobrostad . Među dužnicima Luke Sorkočevića.zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda. 29. Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju. I 1493. kože i drugo. 26. 6 Jl. 50. Voje. naročito u rudarskim. V 1500. bar u blizini jačih rudarskih centara. takođe iz okoline Srebrenice. drvodjelje. dubrovačkog trgovca iz Srebrenice. GZM. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti. ib. fol. Not. na primjer. pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster. Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost. ib. krojači. Lett. 237. 16. Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12. mještani iz Čaglja. fol. sve što im je bilo potrebno. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači. fol. bili su i kupci. Sarajevo 1913.. fol. U pismu iz 1417. 42.. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. fol. VII 1435. 51. mesari. u pogledu zanatstva. sedlari. 155'. 168. X 1417.KoBaneBiih-Ko'fKh. Upor. 2. Upor. Već je ranije rečeno da se. ib. med. 51. XI 1436. 3 4 XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10. KoBa^eBiife-Kojiih. 55.. 60. fol. kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. 138'. I 1442. 7 Div. 20. 1. 2. III 1474. 9 lb.. težak. di Lev. postalo pojava širih razmjera.de villa Garsan". 197—198. a ne samo prodavci svojih proizvoda. III 1443. 8 Div. pa čak i sela. Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija.. Not. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489).)14. Od druge polovine JJ. vjerovatno iz neposredne okoline9. 252—257. kožuhari. šnajder). Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. 12.'X 1417. dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. 19. VII 1435. Tako se. naročito na zajam.. 72. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11. a i u drugim većim trgovačkim centrima. kao što su vosak. fol. porijeklom iz okolnih sela. Not. XXV. 193. fol.. zemljoradnici i stočari. nalazi se i neki Stjepan. 271. 181. 26. 11 Lett. 7. u stvari. bar u blizini većih mjesta. što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela13. 71. koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. 38'. fol. Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva. 20. na selo16. 1(1 Deb.. fol. FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee. ib. Turski rudarski zakoni. 29. fol. 184 .. pekari. Kreditna trgovina. IX 1485. JI. 111'. 21. FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee. Not. 6. 20. 6. I. 168.. 11. cipelari. Prema tome. 38'. u vezi sa novouvedenim carinama. 16. 26. 6 F. Spaho. već je i nabavljalo.

Hrabak. JI. — JX. najvećem rudniku Balkana. a zatim i Gornje Podrinje. 13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu. Bilo }e OKOAUHU. 2. — D. V (3). gl. Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima. — N. Eeorpa« 1957. 185. 25—45. KOB3- leBHh-KoJHh. koja su gravitirala prema gradskim naseljima. Tako se postepeno. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali. npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u CKor (jjaKVjrreia. tokom prve polovine XV vijeka. 36opifflK <E>HJIO3O(J)- domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku. za razliku od onih koji su iz grada (zitade). Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa). R. VIII. O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster. I. II. pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. — M. 211. 216—221. nap. Les actes des premiers sultans. 139—141. 113 dy6poeaiKoi apxuea. što ukazuje na djelatnost kovača. centralni dio Bosne). otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja. Beldiceanu. D. šnajder). HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU. upor. Upor.. 14 U zakonu iz vremena Kovačevića. Kovačević-Koj ić. 1—114. zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela. Kovačević. Historijsko-geografski rječnik. fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. 16 Upor. 15 B. 526—527. N. KoBaMeBiih-Kojiih. Gašparević. oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17. KoBaieBHh. 219. . u Srebrenici se pominju pekari i mesari. Eeorpafl 1964. 530. dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom Brdu. Filipović—R. 3. IloceSHa H3flaH>a CAHY. JjHHHh.12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića. naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje.

Pored toga. a zatim i pčelarstvo. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije. bila sve više zastupljena. Sve ovo navodi na zaključak. Ćirković—D. Na osnovu toga može se zaključiti. naše poznavanje privrede sela. Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena. uveliko se uključuju u evropsku privredu. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. 1973. niču i množe se gradska naselja. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. da su se u dolinama rijeka. JIČ. U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. s tim što je zemljoradnja. Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje. naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. Za razliku od XIV vijeka. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). Kao posljedica ukupnog privrednog napretka. jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. podsticalo proizvodnju. Zemljoradnja je u cjelini napredovala. Dolina rijeke Neretve. naročito rudarski. kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza.17 S. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. 187 . Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije. O intenzivnijoj obradi zemlje. govori i unapređenje vinogradarstva. podesnim za obrađivanje. U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo. i B. Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u društvu srednjovjekovne Bosne. 186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku. iako privredno razvijena. zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). 1—2. nije pobliže poznato. Kovačević-Kojić. u prvoj polovini XV vijeka. Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište. te proizvodi bosanske privrede. njihov razvoj se odvija naglo i intenzivno. čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. povećanom potražnjom za prehrambenim artiklima. zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. 56. nalazila napredna zemljoradnička naselja. počinje da razvija i robnonovčana privreda. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Tako se pored naturalne. 5 —22. naročito od sredine XIV vijeka. // iconomie naturelle et la production marchande. Jača trgovinska razmjena. kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu. Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. Upor. Grafenauer. da li je zavisnim seljacima. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. Međutim. Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje.

l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča. monetarne i kreditne operacije). Dans le bassin superieur de la Drina. naročito današnja Hercegovina. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). ensuite Kučlat et plus tard Zvornik. Prema tome. Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica). L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe.poslije izvršenih obaveza. srednje Podrinje). Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja. važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen. preduzetništvo u rudarstvu. . zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. la cire et les peaux etaient expedies en Italie. U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva. koja su vremenom postala jaki potrošački centri. Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak. a proximite de Srebrenica). njihova brojnost i veličina. a Venise surtout. pored lokalnog. rudarstvo i trgovina. Ainsi. Dakle. Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica. RE SUME LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIVim=. Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. Osnovne privredne djelatnosti. la production miniere en Bosnie. Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). naročito rudarska. Kreševo. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux. da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. le plomb. u prvoj polovini XV vijeka. ostajalo nešto proizvoda i za prodaju. En fait. izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne. može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. sada su u punom zamahu i dobijaju. ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko. Pored toga. par l'intermediaire des Ragusains. la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate. Naročito je porast gradskog stanovništva. i širi značaj za evropsku privredu. a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche. došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa). Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja. Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države.

le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes. Pour des raisons politiques et commerciales. prenant de plus en plus d'importance. est rattachee a la Bosnie. le commerce prend aussi son essor. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales. Quant a l'elevage.Avec le Pays de Hum. Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques. le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. etc). La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie. certaines branches se distin-guent de plus en plus. et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation. A cette epoque. la vieille ville marchande de Drijeva. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle. e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. operations monetaires et de credit. dans la seconde moitie du XIV4me siecle. et locaux). Par contre. Avec le temps. cours moyen de la Drina). Dans ces regions. Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale. Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. la culture des terres. ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise. Par consequent. Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). l'elevage n'est plus leur activite exclusive. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel. Ainsi. En artisanat. ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. L'exploitation miniere et le commerce. qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population. prennent une large importance dans l'economie europeenne. outre leur importance locale. Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle. on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages. a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik. les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. surtout a proximite des centres miniers. de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. non loin de Fembouchure de la Neretva. le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques. notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). L'agriculture connait une croissance generale. 189 . on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee.

RAZDVAJANJE PUTEVA .................. POČECI BOSANSKE CRKVE .... Kada je bosanske države nestalo............................ obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna..... kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika........... Jaroslava Šidaka. da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava.. uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima........... da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu. i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara... Od njegove studije..... a pre svega zbog osobenosti izvorne građe....... pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas.... specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne. Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne........... i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala.. dok su drugi prigrlili pravoslavlje..... Bilo je to pred sredinu XIII veka...... koji je stvarao............... Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog...190 SIMA ĆIRKOVIC BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI I.... ........ počinje istoriografija o bosanskoj crkvi............. ali da to krije iz straha od vlastele....... 243-247 255 VI.. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA SUMMARY . da kraljevi nisu jeretici.... koja je sticajem okolnosti..... ali i pratio......... U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom............... 211-216 173HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA .. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI .................. U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni"....... 217-231 174DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU ...... naročito u XV veku....... Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine.198-210 II.. ali netačnog okvira posmatranja....... kada se o Bosni više znalo i više govorilo............. beležio i ........... kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača.......... Znalo se..... na jednoj.. Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof.................. O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin... na drugoj strani..... Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve............. do stapanja bosanske crkve i bosanske države.......249-253 Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres........ raznobojna i nijansirana slika je iščezla....... Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195 jer je ona već više puta skicirana1.... U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom..................... U kasnijim vremenima.... 233-242 V.... takođe................................

mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana". J. S druge strane. 28. štitila je. Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu. Džaja. u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena. u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima. BiH 5 (1953). S. a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. na odnose prema stranim državama. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve. 2 J. Šteta je. Schmaus. videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. Šidak je. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Prof. unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu 1 Up. Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg. Eeorpaa 1953. Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano. Šidak. 573—575. ali bez stvarne povezanosti s njom. koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. priređujući svoje radove za ovu knjigu. a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države. ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. 259 (1937). J. ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. . Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975). Šidak.ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo. I. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve. Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi. što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku. a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države. 196 egzistenciju. Na tom dugom putu. zatim sažet. 400. nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom. ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja uapoda Jyiocjiaeuje. Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. već prvenstveno na odnose snaga. a zatim i socijalno-istorijska tematika. . Rad JAZU. specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu. Saeculum 2 (1951) 271—299. veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji. Ti—28 (1974—1975). političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem. Der Neumanichaismus aufdem Balkan. 139—182. Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim. bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. kojoj se pridružila ekonomska. Historijski zbornik. 140—160. Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients. 297—375). A. pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. Njegovi radovi i kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi2. Miin-chen 1978. Nastavilo se proučavanje političke tematike. 37—181. Godišnjak. međutim. iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja. bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju. koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina. Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju. isti. Zagreb 1975. na održavanje reda i poretka. M. I. Šidak. ne na oblike državnih institucija. str. Bd.

F. jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja. takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i države. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta. već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke gledišta velikih crkava svoga vremena4. Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede. te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački3. tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. Nije svejedno da li treba krenuti od XI. bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara. autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom. da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini. 109—138. 3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. 197 /. ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve. mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva. Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije. Rad JAZU. njenog ustrojstva i njenog karaktera. o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama. Rezultate D. postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja. a ne opšta problematika bosanske crkve. a verovatno i za deo laičkih čitalaca. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava. Za pisca ovih redova. Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni. ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva. 4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti. kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. koje su bile vlasne da određuju ko im pripada. Starine. koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne. Prilozi zapovijest bosanskih patarena. a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. 1 (1869).Ali. Rački. jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve. ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. XII . 270 (1949). POČECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo. a ko je od njih otpao.

ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — , „ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni. Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da 198 ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u

Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvovenčanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318. * F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199 ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen

1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji. 14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže. 15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhiepiskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku. 16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.
11 12

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato šta se sve od ovih optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-marija u Bosni. Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim

200

arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života21. Sačuvani dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji
17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja. 18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201 su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz

Lubin. pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva. ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima. 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila je M. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. ni sa zajednicom dualističkih jeretika. mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. Mandića {Bogomilska crkva. a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu27. gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. Die Katharer. pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. 19. Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet. jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne.. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni. samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. naročito Dubrovnika. S druge strane. prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu. već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove. 42—U). Stuttgart 1953. a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve. god. Borbe vodene posle 1221. izgleda da je pometnju i tada. Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. spremne da svoje krivoverstvo prikriju. Sudeći po razvoju događaja. Slav. Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. " A. nap. ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. I. pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora. 188—193) nisu osnovane na argumentima.isprave ni sa pravovernim monaštvom. tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosanske. 5) prevideo da se imena „Dragice. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva. . Orientalia Christiana analecta. 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. 149. izazivao naziv „krstjani". god. . prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke. 49—56. naročito A. Borst. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. 179—180). Mon. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199. zatim u južnim delovima Ugarske. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu. Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast. koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom. U svakom slučaju. jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika. kao uostalom i danas. a kako više nije bilo vizantijske protivteže. Miletić (/ „Krstjiii" . (up. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. Zbog toga ne može nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje28. Biskupija u 202 . Theiner. Primedbe D. Roma 1957.. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra. god. Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja. a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora.

a iz onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. 436. 19 *• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. god. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate. međutim. pokazivalo je da su korenite promene neodložne. ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem. Mandić. Studije.Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. II. U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30. a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku29. pri kojoj je organizovan kaptol. Šidak. da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura 27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum. izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod. 182 i dalje. kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. — D. PoKajH. jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena. a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. god. i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva. koji se 1233. Ecclesia Sclavoniae. kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva. prvi put javlja u izvorima. a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine. recipiemus. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima. Ali. što je ovde već bilo pomenuto. god. 28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni. 167—171. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. Do 1240. Up. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva. O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa. sada (1980). a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 203 . god. Promene su. IX i Inoćentija IV. angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. Bosanska biskupija je dobila katedralu. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. u: J. Bogomlska crkva. bana. Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238.

Odlomak o Bosni pristupačniji u D. važnije ono što se dešavalo u Bosni. Predugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo. Ban je. Oni se posle 1233. papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena. Bogo-milskct crkva. 143—146. objavljen u N. 439—440. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. 33 Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV. Ona. Već 1247. registrovan u Avinjonu. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236. nap. . 193—195. Studije. Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja. onemogućili su nove krstaške pohode. posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. Bogomilska crkva. Ponsu). to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena 30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. god. jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu. 32 Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. Ecclesia Sclavoniae. ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34. a posle toga o njima više nema ni najmanjeg traga. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom. 44Q. 160—161. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. Za našu temu je. Bogomilska crkva. Najzad. Ztirich 1913. doduše. god. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"33. preštampano u D. 184—186. u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta. razdoblja rđave vlade. Tekst je već 1375. Mandić. ali je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. Ispravke ranijih izdanja daje D. Commentariolum de provinciae Hungariae originibus. papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". 31 Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za borbu. Mandić. Sasvim je sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja.1241—1242. Šidak. Pfeifer. god. Mandić. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala. 229. doduše. pa duge borbe oko prestola. Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242. nije bila na tlu Bosne. njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo. Ipak. ali nikad više nije vođena sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. u koju se bez ozbiljnog razloga sumnjalo. a zatim su došli unutrašnji sukobi. god. tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. god. naravno. 1244. iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta. 204 u zemlji. Njena sudbina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog.

Studije. 146. kako J. Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja. Šidak (Studije. protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. Rim 1963. sa njenim slavenskim obredom". jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra. i to na prvom mestu.Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u Bosni. pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis". što mu svakako daje određeni značaj. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku. već identifikovanjem osnivača crkve. Već davno je J. 4) upozorio kako je u XV v. O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. Mandić. Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca. Šidak. tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. 350—351). . East European Ouarterly. J. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo. identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi37 J. koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi. god. 483—490. iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio . već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu". Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-menac. Zagreb 1940. Šidak. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju. možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke. Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. Navedeni su jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju.ecclesiae Sclavoniae"'. 84 Up. n. U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. Ecclesia Sclavoniae. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka. 17. Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije boJ. a da su biskupi bosanski iščezli. Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao. Fine. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. 1 (1974). niti neki „ostaci bivše katoličke . koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova. ovde u nap. Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija. dubrovački dokumenat nav. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. Rasprave. koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. 29—34 i D.ecclesiae bosnensis'. koji su putovali i boravili u Bosni. prema Tomi arhidakonu. bio bi to argumenat protiv moje teze. U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima. 8. 96). U papskim bulama oko sredine XV v. Studije. onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe. 195. Prilozi iz stare hrvatske povijesti. u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni. za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40. Mysteries about the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441). 34 35 205 sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37. s. S jedne strane.

Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije. Šidak. 5 (1966). 171. 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. 1—16 i 1—12. ioduue. 32—35) i J. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda".. postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad. 216—217. iočune. J. s. Vjersko učenje bosanske crkve. 14. služeći se sasvim pro izvoljnim „prošekom". Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku. nap. i kritičke napomene J. H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH. Mažuranića (Prinosi). 127—130) i Đ. Sp. 40 D. razlikovala od drugih dualističkih crkava. i Tomiša. 339—340. Dok su D. Solovjev. Fajn je kasnije Miroslava. 14—15 (1964). koji neposredno slede u tom spisku. navodno. može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena. Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji. i kod V. 3 * J. Fine (The Bosnian Church. nije utvrđeno kako treba čitati spiskove. pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. 30—32. *s A. Aristodios and Rastudije. 495—506 (sa faksi . 368). da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. V. Up. Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata. pripadnici raznih generacija. on nije bio posebno studiran. brojevi su u dva niza. 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hronologija donekle poznata. „ordo". pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326 44. 145—160. Vjerodostojnost. ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. redovnik. Međutim. tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa. onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. i 1245. O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. A. kojim bi se ona. 206 novan pomoću ličnosti Bartolomeja. da li su pod prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto. Rasprave SAZU. Bogomilska crkva. A. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi. god. jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. Up. 16 (1965). Knievvald. 314. Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija". da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju41. 211—223. godine. HOBH Ca« 1967. redovnik. koji sledi Radoslavu na tom spisku. 223—229. bacali početak niza u XI vek. 58. 356. u knjizi Studije. duhovnik uopšte. spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava. D. ali i sveštenik. 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i. U svoje vreme A. y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a. Nije jasno šta znači „redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija".v. Solovjev {Vjersko učenje. identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom. Mandić. v. identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji 41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. Fine. Dž. nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)43. Zagreb 1948. jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve. Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. Šidaka (Studije. i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja. nap. Mandić {Bogu milska crkva.

i 1393. nap. 356. Bilo kako da se upoređuje. god. godinu i dolazak manihejskih starešina. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. D. ♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepreciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom". Sp. 7—8. Up. 1 (1964). smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha. I. nav. Treba. 192—194. Šidak. J. naime. Iako je naš uzorak mali. kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745. odnosno 1294. Bonnae 1829. dakle. videće se da 12 generacija vode do 1292. 57. možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. 216—218. Šanjek. Ako bi se. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. Aristodios and Rastudije. koje se inače nikad u Srbiji ne javlja. godine. To su odbijali K. Hciuopuja Cp6a. Solovjev. Vjersko učenje. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom. 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera. to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307. čak. ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/7047. imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu. koji nisu bili Grci. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu. Đ. 33. čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke. pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju. a u Carigradu 11 patrijarha. ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. J. god. Drugi nisu ni navodili argumente. mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji.milom. II. Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama). 384.. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. JnpeueK. 43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku. " J. o povelji i datumu: M. Solovjev. i Bosnian Church. nap. te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. 41 A. Vjersko učenje. ed. Schopen. TY]S OMAIJS". str. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav. 33. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune. smenilo 10 djedova bosanske crkve. ličnost s početka XIII veka. međutim. Studije. Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha. isti broj 207 . Nice-phori Gregore. str. J. već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. U starijoj literaturi. odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. što su A. Solovjev. u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje. dobijamo 9 dostojanstvenika. preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno. Međutim. 11) treba datovati posle 1326. god. delo 98—99 može da dovede u zabludu. ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije. Mandić. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. Historia Byzantina. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom . br. PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa. te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. vrlo verovatno 1306. 7—9. ili od Miroslava i 1306/07. za prvi spisak se to ne može reći. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja. 8. A. nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. starešina bosanske crkve. a započinje sraz-merno kasno. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. CnpeMHh. jer je istovremena sa br. dakle. 226—227. Up. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu. ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova. osim toga. videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa. 23. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu.rxxou. Rastudijevi prethodnici ne idu. Fine. polazeći od Rastudija i 1393. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. duboko u prošlost. Za raspon 1306/7—1393. II. I. uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha. a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. Studien.

Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. god. 15. Ova identifikacija nam pruža hronološki oslonac. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. Traite d'etudes byzantines. brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu. dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52. ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. ići samo 13 generacija unazad. jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). Pariš 1958. jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila49. a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. Možda ova teškoća. i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. Ako se pođe od pape Inoćentija III. Lubin. Koliko je to nerealno. Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina. zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. Ne sme se. naravno. uzmu u obzir i neke rezerve. god. jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha. za što nema oslonca u hronologiji imena. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. a da će se ponoviti istim 208 . Oni su. I. Konkre-tizovano. ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena. dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje. 432—433. 436—437. god. Ali. dakle. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama. Drageta) gotovo je sigurna. da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin. su sledile jedna za drugom50. dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna. La chronologie. a kod patrijarha do 1216. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice. pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine. Mandić (Bogumilska crkva. nije naročito velika. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika. dakle. Ako se. i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276). U svakom slučaju. verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala. što je oduzeo od 1393. starešine osumnjičenih „krstjana'*. Dragič. možda koju godinu ranije. 48 D. Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način. Pri tome treba od 1203. godinu. polumitskim osnivačem bogumilske jeresi48. a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241. Grumel. čiji pontifikat uokviruje 1203. godinu. kod papa do Inoćentija III (1198—1216). dolazimo kod papa do Celestina IV. Lubin.„smena" kao i na papskom prestolu. ipak. 14. Kod patrijarha. početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka. trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. koje ne mogu biti velike. Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran.

Ako uzmemo da je u oba naša „etalona". ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. god. To. Iz onoga što je pokazano proizlazi da.redom višestruko je manja. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233. ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska. Beorpafl 1927. ta tradicija poznaje prekid i prelom. možda. god. spisku papa i spisku patrijarha. slični po formuli. idu uvek prirodnim hronološkim redom. 12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. 53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra- . Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena. ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. a drugi obrnuto. a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. 104—109). delo. spomenut u dubrovačkom aktu. Ipak. ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb.. ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. naravno. nav. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima. a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosadašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka. • 51 V. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151). kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja. vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. 436. Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu. CTojaHOBHh. Prvi spisak se. . došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata. Ipak. a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena. ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista. ostala bi teškoća sa rednim brojevima. pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza 83. odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosanskim biskupima. te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju. započinje niz starešina crkve u XIII veku. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti. opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka. Grumel. odnosno posle 1252.

šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redovan crkveni život. Granice su se. bez svake sumnje. a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli. U svakom slučaju. mogle su izazivati zaplete. Fine. bio vladar ćele Bosne. J. ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. ograničena na skromni prostor bosanske države. Episkop je nekada bio na čelu crkve. naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. takode „velikog bana". kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici. Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase.živača. Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. djeda Stefana. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku. Thalloczv. naime. 54 55 211 nešto od svojih teritorija. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda. ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"55. Pitanje je. razumljivo. ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organizacijom i sveštenstvom drugih crkava. episkopa kao crkveno dostojanstvo. izložene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. ali ih. — L. koje su. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom . navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana". 72—77. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira54. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly. Jr. Prijezda je. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. 167—177. A. Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti. pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. svoga strica. izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana". a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. 331 —332. 3. pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina. ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima. 2 (1969). „materijalne crkve". ipak. a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam. da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije. baš bogomolje. god. došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina. naravno. V. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. TiHpKOBHh. ipak. U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila Up. Studien. 210 //. da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne. koje „krstjanima" nisu bile potrebne. Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"56. Ali. Bosanska crkva bila je. C.

377. u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. Pa. i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima. naravno. jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih. o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. Kniewald. argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena. ed. Hung. Miinchen 1863. 61 I. 32.moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve. . 60 D. Vjerodostojnost. S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke. Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu. 68 D. čak. 179. 52—106. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. 29—30). ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo58. na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-. Dajući. I. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU. 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65.He 5oj ce. 66 A. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina. jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen. 59 D. Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm. ima najviše materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom. a kod njih je bila „prava vjera apostolska"57. nego tebi što boraviš među grmljem". ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. h 3arpe6 1866. „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx". 179. 168. pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62. F. 112—113. prema tom istom tekstu. odnosno rimska crkva je crkva idola. Rački. Vjerodostojnost. Kniewald.. Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61. 212 U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63.a ijapcrBo". Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (. . Prilozi.a fla BaM p. žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj. i ubačena. a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja. iako je to stara dualistička tradicija. 1 (1948) 42) upozorio je. M. Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe. Mon. Dolinger. 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 57 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry. TS. a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60. nije jasno.168. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost. da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere. Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. U čemu se sastojao Silvestrov greh. po koji put već. Luka 10. više mesta stavovima katolika. Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus). Po izjavi jeretika u Raspri (Rački. 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). Dela 20. Theiner. Die Papst-Fabeln des Mittelalters. naime. Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena. U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj. Vjerodostojnost.mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. 41. 19.. ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9. Luka 12.21). Katolik je. Kniewald. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. Prilozi. «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on. 2. katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?" 84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo.

Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66.. Rački. jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo". kojom nisu raspolagali. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre. goneći ih. Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću. čak. a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone.. Prilozi.. sveštenici i đakoni. izvršavaju zapovesti apostola. .. 27—28. treba da gone one koje Bog mrzi. quomodo probare poteris. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo. quod te dimiserit. 10). 1—3)69. katolik trijumfalno zaključuje: . osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i 63 O tekstu up. zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni". 52). krije aluzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima.. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio .. da je prava vera tamo gde su episkopi. „Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu. u stvari. 14—15). . navodeći mesta iz Novog zaveta. u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim. 66 A. prevodu. progonima. apparet toti mundo. od Boga stvoreni. 113. da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH. jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym". II Timoteju 4. 173. Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti. 68 F. 69 F. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: . •8 F. što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"68. . Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora. da bi bili verni Bogu. 5—12). Rački. Prebacivao mu je. I Jovanova 3. Solovjev. Rački. već su se suprotstavljali moralnim argumentima. pošto. Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u Lombardiji i Bosni. 112: Tu autem in montibus stando. nemaju istog oca i treba da ih mrze. Matej 26. 113. tamo u gradovima je vera. fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe . Rački. Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"70. Katolik je. gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8. Mada ju je katolik napisao. dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola. a ne smanjivati se. te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj. Up. Vjerodostojnost... Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju. . Oboje je moguće jer je rukopis nastao pre 1421. Prilozi. god. Kniewald. ili je aluzija na veliki raskol.. jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra". 115: Non sunt in bosna omnes gentes.. ali pošto ste uvek pobunjeni i 213 . koje katolički autor nije izbegao. dalje. praštanje i ljubav. „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost. primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (. D.. Vjersko učenje. a ne gube (Matej 6. Prilozi. Matej 5. Prilozi. 67 F. Katolici su. Kniewald.Vidi. quod apostatas receperunt . naime. a ne obrnuto71. 64 Možda se u ovom izazovnom pitanju. boraveći u planinama. 170—174. Vjerodostojnost.pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. dakle. kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili. De bosnensibus autem.". gde su episkopi i učenjaci. gde se traži da se duše spašavaju. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom. qui vos receperunt. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva.

HMa TaMe oBora cBnjera. c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a". Rački. 12). 117: Romanus: quero a te. Prilozi. koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju. osim toga. H c ynpaBHxeji. Izvrgavajući ruglu jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (. te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet. 5nhe roi&eHH". odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima. tako i sad". Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta. 73 .Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM.A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy. Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?". 119: Hereticus: ab initio fuit. jeretik odgovara: „Opiremo se"73. 72 F. već za odbranu duhovnih75.ustrajavate u zlu.F. Prilozi. To. ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju. i stvarnog položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve. razumljivo. između crkve kao zajednice svetih. prema našim raspoloživim izvorima. 22—23. 118. Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom. katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti. U očuvanom izvornom materijalu nema. Ona. u stvari. međutim. Rački. 29. tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti. stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja77. Prilozi. 70 71 gospodara. koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti.. oblici akata i formulari. nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa. 12). ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih F. 119. Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla 214 . a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim. si resistitis malum facienti. u sistemu političkih odnosa. stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72. Ima. 30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". odbacivanja duhovnih i telesnih kazni. quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus. a jeretiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"74. Koliko vidimo. 118. Prilozi. II Timotiju 3. naravno. pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari. nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti. Prilozi. svoje političke interese. legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. Efescima 6. odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4. Rački. Rački. 74 To je. rituali i etikecija itd). vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su. 75 F. F. na čijim učenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država. u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. zemaljskom svetu. Rački. „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga. naravno. koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (. nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal.

Kniewald. na drugoj strani.80. dok se ono drugo ogleda u krunisanju . Rački. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute. .. NS 3 (1948). Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom. 81—102. Vladari su imali oružanu silu. 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju. Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže. Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM. moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje. te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka. apsolutno preovlađuje.u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"81. ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu. A.. " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH. bila simbol i zaloga samostalnosti. Up.vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti. 79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule. koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći. Uopšte uzev. 169. mesto je nejasno. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo. (F. da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si. katoličkog trebinjskog biskupa. gde je i bilo glavno poprište njihove angažovanosti. pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne. 180. . gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili. 80 76 je. Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država. Prilozi 121). Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I. ali „vjera" kao tvrdo obećanje. zbog dužnosti da . ipak. Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi. ali je. ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike. gde 215 Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. salvari non potestis. na jednoj. Ali. D. pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima. COJIOBjeB. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka. koja je 3 na jednoj strani. da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79. na drugoj strani..e 6ocmcKe tfpKse. istovremeno. nec vos salvatos dicitis sine capite . čvrsto zadata reč.. 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika. i srpskoj crkvi i srpskim velikašima. bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem. Vjerodostojnost. koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia. EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a. što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima. CKonje 1982.

343. podataka o tome da li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti. > 82 Up. na žalost. 81 Up. Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima. 216 III. Tek mnogo kasnije. 348—351. Njeno ograđivanje od praktične politike. izgleda. TiHpKOBHh. . 356—358. fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba. C. samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima82. TiHpKOBHh. . nije bitno uticalo na moral. ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena". a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese. 1 (1964). Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. veoma karakterističan za evropske .. U našim izvorima nema. To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici. U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja. oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi. zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarobljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete.. izloženi propo-vedima i primeru. duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja. 8. prepada svaka pravda. katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla. Cyiy6u eeHatf. C.poštuju tradicionalna prava. pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije. kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja. 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa. koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana". 213—214. održavanja i jačanja vladareve vlasti. i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi83. ali to.. kada se toliko stvari promenilo.

Crkva i država bile su upućene jedna na drugu. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere. 7. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines. a zatim i države oblikovane po njegovom uzoru. quia ostendunt se humiles sicut oves. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima. Na istoku su hrišćanske države. Rački. a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH". sudske i diplomatske poslove. quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte. Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i. Ona je sama. et in illa spe fiunt infinita mala. non propter lanam sed propter morem ovilem. Opportet attendere a talibus. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. čak. crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces. a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. et sic rapiunt animas. 115. svojom organizacionom mrežom. i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni. u upravljanju gradovima. uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi. U prethodnom odeljku je već pokazano da 217 . Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima. a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju. hrišćanske države XIII—XV veka. Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni. vel si exeunt. Najzad. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka. dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima. koje je imala. Prilozi. qui similiter suht lupi rapaces animarum. katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium. najzad. zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i. et perit omnis iustitia. venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam. a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek. održavajući carske zakone. može se izgraditi idealni tip crkvene uloge. 15): ce OH na>KHnjex KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv. Vizantijsko Carstvo pre svega. U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej.. Ali. iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija). ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom. da je namesnik Hristov na zemlji. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere. po pravilu gušćom i trajnijom od svetovne. npr. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država.). Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. et tune oeculte mu-tando vestimenta. nepoznat rečnicima? 88 npopoKa. kao što je bio slučaj u Vizantiji. Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. čuvala rimsko pravo.F. davale su savetodavce vladaru. obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu. borba za vlast u gradovima itd. id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando. shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene.

S druge strane. U strogosti moralnih 84 U jednoj parnici pred dubrovačkim. 180—181.bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. ni efikasan pomoćnik državne vlasti. vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru. obavezivala na bezgrešan život. Kniewald. 87 F. 9 f. koliko ih je bilo. bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima. Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda. Beorpafl 1955. bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu. U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar 86. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu. HAD. Ipak. u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje. 169. 85 Up. . čak. Vjerodostojnost. Sentenze di Cancellaria. 208. M. Svetost je. Vjerodostojnost. JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne. a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. gde je pregled ranije iznetih mišljenja. izjavu da Bosna ne poznaje za218 kone84. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države. 89 D. . ubijanje ptica ili razbijanje jaja89.krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše diplomatske misije.. 180. S jedne strane. sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen. Rački. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu. u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih odluka. delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti. Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival. rusagu) Bosne85 koji. na što je u ime suparničke strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto el mondo. Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. JJiiHHh. " D. 116. 169. naravno. 180. sudija). 88 D. imamo. s druge strane. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin. 10—13. delom zbog svog načelnog stava prema svetu. a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88. pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša. temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. Vjerođostojnst. Vjerodostojnost. Kniewald. dakle. Prilozi. To su. Kniewald. 90 D. kancelar. bez obzira na sve to. Kniewald. 180. inače.

U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. Up. i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. pro quo apparuit in terra. a ne srcem. Ukazivano je. Iako su predstavljali sablazan za druge. Rački. Vjerodostojnost. et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. Kniewald."95. " M. et cui non dant.. Nekoliko decenija kasnije. 96 F. C. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su. stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. quod cui dant. Rački. tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji 220 . gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". 26). Prilozi. 211—212. in adamo et eva appetentes esse dii. Knievvald. O tome nam sasvim određeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda. 114. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom. god. quia tališ honor soli deo debetur . takođe. 179. izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. mi smo smrtni. 82 D. 169. Rački. objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti. et sic evacuatur omnis speš de deo. Speranskij. 116. smrtnom i gnjilom. gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum. kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97. 5—8)96.. Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's. Prilozi. sic isti se deum dantes. Papini teolozi su u tome. poštovanje u vidu klanjanja (adorationes). " F. Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se. ljudi itd. 24 (1902). pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita. non est datum. koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite. ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena. postquam ab ipsis venit salus. bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog92. Archiv fur slavische Philologie. >~° F. papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima. sudeći po tome tekstu. 129. Prilozi. za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4. datum est. kako sami kažu. Rački. 178. 114. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"91. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri". za koga kažete da je stvoren od đavola. •3 F. 162. slični vama. ■RnpKOBHh. Jere-ticima je. već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik. i na primere Pavla i Varnave. kralj Stefan Tomaš. jer takva čast se samo Bogu duguje"98. 219 nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. Prilozi. a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku. Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba. predočavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10. Vjerodostojnost. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima. vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. 97 D. pored nade u večni život. Katolički izvori to oštro osuđuju.zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. naime.

Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju. U svom komentaru na str.u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom. Kniewald. tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru. čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava. koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda98. već je obuhvatalo i učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima. kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad . 457—461. god. Rački. mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetskoistorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. 88 221 vlauara i državne vlasti u Bosni. 100. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu. Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam. posmatrano iz drugog ugla. kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. ali i uzrok slabosti F. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila. da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. Te osobine. u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima. postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini. veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost. 155—156. dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu". 163. U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana. najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života. da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu. omogućavale su da vlast bude delotvorna. Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije. Dokle god se prostirala \rtast vladara. kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo. Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. U svakom slučaju. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu". U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd". mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu. Bogomili i patareni. Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage. ili. ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara. Međutim. •• D. ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. Vjerodostojnost.

juli 1403.los uživali su imunitet zajedno s crkvom. 150. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa". dok nije počinio „nevjeru". bio je uvek prepušten drugima: vlasteli. tvrdo zadatu reč. kralju. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice. 105. 104 O tome vidi niže str.104. 21 (1974).. dokle god je vršio „vernu službu". TiHpKOBHh.OK<M'fc VA lit WrAlJL. zatvoren. predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. 101 HAD. a sluge „krstjana" i ljudi njihovih . 101—106. nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio 100 Up. „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći". bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina. rusagu) bile ujedinjene. što znači da je uživao obećanje. crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti. vladar je. 5—17. C. 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrreTa. 6. 4. HcropHJcKH lacormc. Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju. ni na strani podanika s obavezom da verno služi. koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte. „BepHa c/iync6a". C. a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene102. odnosno posle 1377. "HHpKOBHh. iznad sistema. Prema onome što smo do sada videli. navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu. 235-236 i nap. da mu se zemlja neće oduzeti. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću. idući hronološkim redom. 222 „nevjeru".AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H . Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: . TiHpKOBHh. a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. da mu se imanje neće okrnjiti.hiža". Obaveze „verne službe". ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"101.. Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin. 31. crkva je bila. IV. Kada su se Dubrovčani 1403. 104 C. Td. Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku. kako se jasno vidi. 96—101. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine. f. 2 (1962). na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako. usmerene po pravu prema banu. on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje. Lettere di Levante. a naročito odmetanje od vlasti vladareve. Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj. da neće biti pogubljen.i savremeni dokumenti. 102 Up. Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika. uzet za taoca. bio kod vladara u „vjeri".A<I <«Y * V N C BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak. kako pokazuju bosanske povelje. Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran. dokle god je bio poslušan. Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja. što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi". PycautKa iocuoda. naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina. god. Kada bi do toga došlo. god. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu.

HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy. II. Studien. L. O političkoj pozadini nastanka toga dokumenta up. 192—199. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. A.phKBh kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109. str.. H/IH G$>i»B<MNy. Eeorpa« 1964. djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta110. god. 1934. Po opštem pravilu. str. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere". Studien.HH 3d M. 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4. Beorpa«. Koliko se i ovaj. H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H Ađ M Y ct HE M tyl . Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a. 285—286) u odnosu na ovu povelju. 68. L. Thalloczy. Od povelje bana Tvrtka. a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. 14—15. Ćela formula i ceo postupak su identični. posle jednog pohoda 1434. 251. kao oblasni gospodar. CTOjaHOBHh. Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi. BOCdHhCKIi"107. ali nije identična s njom. u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika. . god. počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina ."112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV » » AHAd V PY E npKk-KOBNE"113. . br. br. Thalloczy. Vindobonae 1858. 17612 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" . U celini uzeti. samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J. VII. što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom. brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića. 377—379. str.Xrih(HbCKd 3Ertwd" . pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici. IX. u Milama. inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. ali na drugom mestu. Thalloczy. trojica vlastele župske i još uz to dva kneza. sastavljene negde posle 1366. IV. 7—8. Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom. 108 F.hCH nOpEHE HHK^dpe. "RiipKOBiih. ni pogaziti . u ispravi 175pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika. Ona je samo datovana pod Kreševom. br. 11. među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života. Hrvojev sinovac. HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići bili katolici. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE H 3dr©pHE U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. JL. on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći. 23—24. vero-vatno na sastanku vlastele.. Monumenta Serbica. V. oblik jemstva ustalio i uobičajio.. ilustruje već K HI K 223 H KCE n'pKBS CB'pfiH BEpd EOCdNCKE..y Bt^v A'A^V K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i. Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred 108 106 107 108 L.106. II. UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt. H<IH EAA\\". svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve. U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. Finea (Bosnian Church. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH. 19—22. Studien.lA\ FAABt V}/t.đH y3pOK. Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno. verovatno u ulozi pristava. C.108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. Miklosich.

To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju". Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama. Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. kako se u jednoj ispravi kaže. zatvoren. . koji je i inače tražio povoda za rat. materijalnu zaštitu i utočište. gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCdMM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd.spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće. kad se govorilo o njegovom padu. bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre. kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima."114 „Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar. došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića. I.. To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem. ali dovoljno rečit i karakterističan. Kralj mu je. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha. i zaista se vratio u svoje. . koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik. kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj.. da vlastelin neće biti pogubljen. kako znamo iz kasnijih događaja. ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. nepodmitljivi. verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovčanima ne spominje. 114 F. 438—440. Iz diplomatskog dijaloga. Monumenta Serbica. Pavle Klešić je u leto 1403. Monumenta Serbica. a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i. a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh BE3h KpHBHNt y3ŁT0. O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću. H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE. god. Šidak. Imamo svega jedan dokumenat. 37—48. Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua. bosanska crkva je pružala i stvarnu. ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva. Studije. 434. stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića117. 113 F. uzet za taoca. pošteni. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404."115 Takvo reŠenje djeda. Miklosich. Pavle Maštrović i Pavle Radišić. 254. CTOjaHOBHh."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu. H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d. nagnalo je kralja Ostoju da vrati i 111 V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) J. pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. koji se tada vodio. 105—106. koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu.HY A^AV H NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh WKe H \. TiHpKOBHh.HH\h . . 379. Ni o tome nemamo mnogo podataka. 2 (1954). da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja. Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju. pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. praćen šestoricom patarena. pošto je grad pružao azil. naime. 112 115 C. JB. „BepHa cAy?K6a".r^. koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. . oduzeo gradove i posede. ostalo nam je sačuvano . 224 potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda OBđpoađHHK . . kako imaju ogroman moralni autoritet. Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. pravedni. Miklosich.

. 119 M. već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium.. 104— 108). M. a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119. poreklom Bosanke. 118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M.. uz ostale. JJpMcaeuu ca5op. ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji.. Lettere di Levartte. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine. gde zaželiš da budeš. On je u junu 1405. god. Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i . ' lle 117 225 Dubrovački dokumenti. M. otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. čija su nam imena poznata121. a još nije bio sklopljen mir. 73. Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj. navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra. na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš. III. fluHiih. Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici. 181—236. H3 dy6posauKoi apxuea. naravno. sporedno sve drugo sem činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani". služavke jednog dubrovačkog vlastelina. flHHHh. HAD.3 dy6poeauKoi apxuea. ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maiormente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. 69. C. u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa. To. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa. nap.dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku. u izmenjenoj. a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš. i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta. Eeorpafl 1967. CTojaHOBHh. I. JB. Up. III. koliko je potrebno za njihovu bezbednost120. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena. JIHHHH. ripHjio3H KJHO 24 (1958). Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. naravno. Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa. ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad118. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje. „Bepna cAyotc6a". Stojanovića. vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru. ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" . Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente. 53. Za našu temu je. naglo pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni122. 107. 433—434. et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni . Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne. vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih. koji je objavio sam prof. a otišao je u pratnji šestorice. 4 f. M. ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. TiHpKOBHh. objavljene u već citiranoj zbirci Lj. nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali.

Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane" M. nezavisnog posrednika. 185 M. Nešto ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja 124. III.E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. Pojedine „krstjane" su takve misije za duže vreme odvodile u 226 . što svakako znači da su imali zajednički posao. H3 dy6poeauKoi 121 KC 120 apxuea. III. neobično veliko poštovanje. 184. Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga . M3 dy6poeam<oi apxuea. 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen. H3 dy6poeauKoi apxuea. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125. III. doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu. „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara. III.. sačuvano u Dubrovniku. bratu Sandaljevom. 121 M. Kao ličnosti od poverenja. ostati u ulozi trećeg. ako je uopšte bilo moguće. flHHHh. pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. JJHHHH. i jednom trećem arbitru.. od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari.ua. Patareni su krajem novembra 1403. Cuiape cpucKe uoeejbe u uuc. . Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole. 184. 223). kako to pokazuju naši dokumenti. 182. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava. I. M. i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. CTojaHOBHh.Harnih.H ceo« QY nonviBS y sce KEPOBO".. preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio . 122 M. da prate pregovore i da sami pregovaraju. flHHHh. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea. starac Bjelko. 190—191. H3 dy6poeauK0i apxuea.jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi. III. svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge. 190. I. H3 dy6poeauKOi apxuea. Radosav. Neki su se. 121 M. JlHHHh. već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. Dubrovčani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni". III. zatim knezu Vukcu. 34—41. jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu . J^HHHh. čak i službenika. Uzoran život. kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali. 493.počteno" otprave. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128.. H3 dy6poeaHKOt apxuea. Ono jedino pismo djeda. Radak i Dobrašin. No.y3My BpxV ttst" i da ga . Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa. Iz beleške Ruska Hristoforovića o registrovanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji. Naime. 221—222. odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126. III. nepodmitljivost. Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela123. CTojaHOBHfc. pomirili sa ulogom zastupnika. Ratko. „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju u javnom životu. M. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405. 123 JL. nepristrasnost. god. „krstjani" Stojan. Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena. Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima. djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. teško je bilo. preporučivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike. bilo kakvi da su motivi posredi. fliiHHh. djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH". dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali..

Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava. U njihove 227 . konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina. JJHHHIS.svetovnjačku sredinu. koji se desio u drugoj polovini 1440. a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. CKapnh. Gojsav gost. U drugom slučaju. ako se tako sme reći137. I. od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi. 19—29) razmatra temu s gledišta od nosa crkve i plemstva. 79. Međutim. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. 19 (1970—1971). 128 127 T3M. — M.y KprriiiaHHNv" izvođen. da je možda pomagao županu u radu132. Znajući. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-vlovića130. 129 O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata136. iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj. a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav gost. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu. Pri tome se polazilo od dva slučaja. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta. naime. na jednu aferu. J. TiHpKOBHh. navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y. 130 Kako sam već odavno upozorio. 435. nastojala da kupi. a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate. 131 B. godine. i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma gali bosanski plemići.3 dy6poeam<oi apxuea. Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na politički život srednjovekovne Bosne". III. 46 (1934). bilo aktuelno u trouglu između Sandalja. nije sporno da je jedan krstjanski starešina. A. god. C. davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. a drugu. Dinića. da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane. nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca.. 186. koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika hercega Stjepana. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava. mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima. M. XepJiei CiueffiaH ByKuuH Kocaua. Radoslava i Dubrovnika184. od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila.2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131. Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Radenovića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu. jer je pitanje o kome govori pismo. Radoslavljevu polovinu. je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom JB. dakle. V. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. dokumenti o Konavlima. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: . koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe133. U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu nadležnost. CTojaHOBHh. može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129.

IIviiHh. a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu.ar-repta per patarinos apud Gorasde". CTOjaHOBHha. naročito kreditori i tužioci. Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe. isključiti. na istom mestu. 133 HAD. koji je bio u Goraždu. fol. vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu Sandalju pro facto ceteuertine de Canali. i n. decembra 1440. 3 (1420—1426) f. III.. Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima. god. J^nnah. omanji karavan. Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440. 100. narav no. 3. u kraljevu zemlju. gde je i osvrt na raniju literaturu. 194—196. jula 1422. Sve što se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci. Šidak. Acta Consilii Rogatorum. god. 3 (1420—1426) f. A. II. sto znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija. 257—260. Ovi su. Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska". U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. 27.ruke već je pala Srebrenica. pa 10. H3 dySpoeauKoi apxuea. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. 24—27. Studije. Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. zadržani i roba im sekvestrovana. Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa. i negde pre sredine februara 1441. i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu. pa je jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu. 227 228. jer se Dubrovčani dalje ne žale. i svakako oslobođene.. Bosnian Church. 102' od 18.. respondendi litere nuper recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina Radovca. zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića 138 J. pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju . videlicet de excusando nos a predictis voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his.. 99. 4 (1983). de excusando nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu. i ponude da se povede parnica i učini pravda patarenima u aprilu 1441. pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati. 97: . CuojueHutfU cpdcnu. O fociuuMa „upKee BocaucKe". tražeći i ispravu 177slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"138. V. Žalba iz januara 1442. izdaju isprave o slobodnom prolazu ili 228 . s pozivom na dok. god. juna 1422: .. inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se. Acta Consilii Rogatorum. 137 Iz dokumenata objavljenih u M. ali su se trgovci podelili. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića. dakle. tj. I. HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi. Takav dokumenat su dobili. 135 Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac. U decembru 1440. a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji. dok je druga grupa stigla docnije 178bila bez isprave. u M. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. Fine. grupa dubrovačkih trgovaca. Eeorpafl 1858. 292. god. god. 169—170. 134 HAD. "RoinKOBiih. i to između sekvestra od avgusta 1440. govori o oduzimanju utajenog velura ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva.

3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je. JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua. Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća. kraljeva (contrata del re). Već u avgustu 1440. /#. po svoj prilici nedaleko od Goražda. predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. JJHHHK. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo . Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima.. U aprilu 1441. morali bismo imati nekakav spor između njega. Nije. sekvestru. 22.. dakle.krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju. Pominje se „contrata Vlachorum". moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene. . III. da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka. Isto tako. ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim . Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi.. II3 dy6poea<it<oi apxuea. JJuHHh. Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana". 227.ad locum patarenorum". kaže „ad patarenos" ili . Radoslavljeva. dakle. scribendi litteras comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris mercatoribus per eius patharinos. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tkanina. Vidi nap. 278. 310 nap. god. u Go raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija. čak. čitave zemlje.„vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz. VIII 1440: . flHHHh. 141. JIM. One se nejednako vide. II. Popovo.ad locum dictum Ruxin patarino" ili . U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja. neko ko po ovlašćenju gospodara vrši vlast u njegovo ime. nap. Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše140.eM BeKy. Up. što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali.ad domos christianorum" . Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje. a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche".. — M. Reč prosto znači oblast.? dy6poeauKoi apxuea.. Trebinje. na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. 179Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna 229 na traženje njegovih patarena1*1. funkcioner. kraj. što bi se danas reklo službenik. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu. 184—187.ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". god... Ali. ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu. njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a. M. reč o otimanju već zadržavanju. nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu. III. dakle. 125) citirao ugovor o ponosu . Sandaljeva. teško da će se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5' crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom... te bi se. obično dok se ne iznudi rešenje spora. bar u prvim decenijama XV veka142. Eeorpafl 1978. u čemu je prepoznata Crnca u Zatone.ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". Hum. zatim župe kao Konavli. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti. koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije. 25. Uzimajući sve to u obzir. 180Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik" (tako je nekad prevedeno). 140 M.

odnosio na neko suđenje. Vlastela pojedinih teritorija. po svoj prilici. videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices. jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv. Izdat je 27.HHHh. tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba. regrutovana iz kruga srodnika i službenika . Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana". Jaka strana je. predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine. i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića. mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice. . 113 dy6poeauKoi apxma. Ali. nisu održavala suđenja. međutim. iz istog razloga. kada su. date garantije u tradicionalnom obliku sa 230 . nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava144. a to je bio i rok kad se. bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele. jer se crkva nije mogla istisnuti. terras. imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država. Mihaila. predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis. kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. Drugi odgovor se. iz XV v. Hs dy6poeamcoi apxusa. 8. je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S. nalazimo u citiranoj zbirci M. koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost. u čemu 141 M. III.ustanovama. a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama. loca et contratas ipsius dominii . koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. podržavan od vojvodinih poslanika. ima pomena o djedu samo do 1438. pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta. posle pomirenja. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju vojvodinu: per totam regionem et territorium. oblasne gospodare.. dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. Zahtev druge strane. jjHHHh. Jl. 197. III. Ne srne se. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. . Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. zauzetosti berbom. arbitarski položaj između vladara i vlastele. avgusta i 1. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović. 228. U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom. godine. nesumnjivo. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo. razjedinjene i zavađene. a do kralja u normalnom slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana". Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus). Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. 142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. Znatno drukčija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima.OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry". septembra iste godine. tj. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice. delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima. prout unus ordo debitus exigit. februara 1445. To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari. Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji. IV 1441. koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. kraljevu zemlju (contrata del re). a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva.. U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije.

izazvano podelom na teritorije. čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU. HcropHJCKH laconHC. imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne. CTOjaHOBiih. bez uplitanja i diktiranja države. državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu. čak. II. Beorpaa 1968. C. 144 Up. 8—11. C. 145 Jh. "RHpKOBuh. čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću klasu. TiHpKOBiih. 345—346. može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne strukture. nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo. 190—199.ustaljenom ulogom crkve1*5. 151. odnosno na drugoj strani. Maupo OpGHH. O okolnostima sklapanja mira up. U srednjovekovnim uslo-vima teško je.. kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj. Pomeranje u odnosima između vladara i vlastele. koje su gubili zajedno sa državom. 143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU 231 Kada je reč o srednjem veku. iznad svih klasa realnog društva. kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva. da su imali u njoj svoje mesto. stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka". na pravednike i grešnike. na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti . I bez dublje analize. o čemu će još biti reci. zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti. 66—69. Kpa/beeciueo Cjtosena. kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka. U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom. PycautKa iocuoda. na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. Poučan primer predstavlja domaća vlastela. IV. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni. ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori. „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi čajima Bosne i s njenom slobodom". a još više o crkvi bosanskoj. 21 (1974). Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele. Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana.

Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku.kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima. kako ih poznajemo iz izvora. u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. o kojima je ostalo pomena u izvorima. Oporuka „gosta" Radina. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim. znamo samo imena i činove. Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. Šidak. nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog. Studije. njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"147. nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj.dum" ili . analogno je onome „dominus". bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata118. Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen. problem je.udostojeni milosti božje.. a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio 146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. poglavito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"146. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski. ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu. familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija. Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama. valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike. a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini. ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. da nije uzimana u obzir okolnost da 233 . Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom dvoru. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom. a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu. . No. jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije. 147 Kao što sam već ranije upozorio. 161—169. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja. Naime. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina. koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. ipak. s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina. o kojoj ovde nećemo diskutovati. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje. već samo vera. nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve. i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti. Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta.. sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. svoga nećaka. da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas.

a ne da su „krstjani" imali hramove i da su palili svece u njima itd. 148 Kao što je već rečeno. Prateći dokumenti u M. nevoljan čovek prilike za podelu: prilike za podelu: Sv. a takode i „mirski ljudi" (dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi. Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i „krstjanicama": . II.. Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua.WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi. 4. 6. U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije. GZM.. arhandeo Mihailo.. slepi. 104—108. žedni.. Sv. Sv. Sv. hromi. žedni. 25 (1913). Vaskrsenje. neki prateći dokumenti: Ć. Radin gost je odredio da se . Tadioko Marojević korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice.npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh". zatim Jb. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja. nekom 5. a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći. Vazne-senje. 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu). Bla-govesti. ubogi. sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom. gladni. 353—357.. Sv. Sv. Roždestvo. ubogi mirski ljudi. isti.KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO. uključujući krsno ime Radi-novo).H H \-Ko:iiiE.iih crfemiMih H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i . Svi sveti pojedinačni iznosi: 3 . molebni. od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u određenim prilikama i na određen način. nekom 6. Međutim. prokaženi. burnih. udovice. ali se i tu prednost daje onima koji su u većoj nevolji. 6. 5. ubogi. IIpHJio3H KJH<3>. SVOJI iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin DUBROVČANI iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević. U krugu krštenih se. Sv. 363—382. dakle. petak i jedanaest velikih praznika. slepi. Stefan. a iznosi su utvrđeni na 3. 153—156. Hi dy6poeamwi apxuea. Đorđe. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih. III.aMk". slepi. gladni. hromi. Sv. dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili.no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE. 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu božju na kolenima . U svakom slučaju. hromi.se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama. Još o testamentu gosta Radina i o patarenima. starice korisnici: ništetni. ne ide za tim da se deli socijalno degradiranima i onima koji imaju najveću nuždu. Marija. Truhelke. 23 (1911).d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu. 214—220. koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. hromi. naročito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi. starci. 4. za koje se kaže da su . 24 (1958). vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. Pavle. GZM. stari. Truhelka. Petar. a nekom i 8 dinara. Testamenat gosta Radina. sirote. Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima. starci i starice.Md HOB'feKd" da dele nekom 3. koji su prave vere apostolske . nekom 4.potvrđuju elemente iz samog testamenta. 234 je i zadužio svoje prijatelje.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa. tekst je najbolje izdat kod Ć. krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube. CTojaHOBHh. HeKojiuKo hupu. 5. slepi. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje. i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE". nedelja. Petka.

koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku149 JL. 598. Radoslav Pavlović i Dub rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika . jasno je da se „kmeti" i „kmetice". Nema osnova da se to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. C-rojaHOBHh. sluge. Sv. I. Drugi Zaključak. U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta. Sv. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine..Sv. Sv. 11 (1960). Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima. Reč . dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. koju je otkrio M. II. deceniju pre sastavljanja testamenta. Sv. M. Petar. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu. Petka. burnih. čak. vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana". moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu150. što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. Ciuape cpucne itoee/be u uucjua. Roždestvo. nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene". Đorđe. koji sigurno sledi. up. Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI. Kućani će tu biti. 4. 609. oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti. Stefan. kao i kod savre-mene vlastele. 5. Beorpaa 1967. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina. Sv. 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se žegu svece u hramovima božjim Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. nedelja. Godišnjak Društva istoričara BiH. Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu. mogla je označavati i gospodina. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3. podložnika ili roba. pa. Kada su. 52. pa je upotrebljavana za „barone". Ako je ovo drugo razlog. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću. Pre svega. 152. u celokupnoj očuvanoj građi. Vazne-senje. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi". koji su bili sitna vlastela iz Dračevice. a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Kontekst je takav da se gotovo mora očekivati religiozna konotacija. dojaHOBHh. ni seljaci uopšte. „krstjani" se ne javljaju u položaju. Sv. dakle. Blago vesti. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima. ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana. 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte. Bogatiji među njima imali su sluge. Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao. odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima". računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". dok su bili usred svoje zemlje. arhandeo Mihailo. 150 -iupeSuncKa ejiaciueAa. o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y ' CH WB 1N|1 (yr<>AHw) EH^W"161. XymcK0- .U]Htx'''. Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića. ne smeju shvatati u socijalnoekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se. Pavle.kmet" kao što je. uostalom. kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE". emigrant u tuđini. mletački O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći.. Vaskrsenje.v ro^«! (rocn^iiNđ) ' W A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU. davalo već u srednjem veku. u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba. ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. Sv. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci. Marija. 151 Jb. bar u obliku „kmetić". najveću gospodu ugarsku149. poznato.

gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)154. Okic. O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske". Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da pomaže obe crkvene zajednice. Tri humanista o patarenima. L. svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. koje smo ranije spominjali. o zemlji koju je „prokleti" kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. Sudostforschungen 19 (1960). 236 . Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo. 154 J. citira nepotpuno i Psalam 15. I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju „krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima. Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju. a ne da se zaklinje uopšte. već i neki drugi posredni i neposredni podaci. nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve.. Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. 247. mentacije. o onima koji 152 Pitanju o posedima vratio se M. iako im je bilo zabranjeno da imaju posede. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede. Turski popisni defteri. 1 (1930). Tu se. ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits. a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". Histo rijski zbornik. Thalloczv.„salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi. „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. god. Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac. mesta na koja se oslanja. oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima152. Ipak. pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. Možda se. ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". Studien. Oki? naveo u svojoj raspravi. 153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv. uz ostalo. papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva. 411—412. 25—26 (1972—73). ipak. sastavljeni posle turskog osvajanja. ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću. 109—115. katolik medu čitavim nizom >. postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće. koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj". U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji. Matasović. I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima. U odeljku o zakletvi. braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje. krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu. ipak. Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima. spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. koji je T. 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima. došlo do nas. Bitan ostaje još uvek podatak.autoriteta". Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš. Franjevci su.

Prilozi. imao je dalekoF. koju su. niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera. . kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje. i ovaj sud. Daničića). prihvatili. Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. nap. nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju. Sa ovakvim paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive. učenja o predestinaciji. i ako ponekad daju. 158 Ja ne mislim. 155 15t 237 sežne socijalne posledice. Rački. Srećkovićevog jevanđelja. 116: Manifestum est. naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja. . Up. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama. uostalom. zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora. non dant pauperibus. osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. Byjiih. U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana". navodno. H. preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva. Prilozi. Rački. iskazana izvan polemičkog konteksta. ne daju siromašnima. et si aliquando dant. Ijiac. Ipak. da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju. Religion and the Rise of Capitalism. Kotruljević se. on je žigosao opšti stav svojih protivnika. F. za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. U Kotruljevićevoj izjavi. Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. . 80 (1909). Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj. 109. To postaje još verovatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima.. iako se lihvarilo. tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"157. a ne pojedinačne prestupe. mora se postupati veoma oprezno. 132. . treba se setiti da je neobična kombinacija askeze. katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25. za veliki broj pojedinaca. čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne. Harmondsworth 1975. quod expresse isti faciunt in hoc contra preceptum christi. Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom. a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za 238 . contempnentes doctrinam christi dicentis . Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti. Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa.o5n'1. već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo učenje . Ko oBaKO pa^H. 157 Citirano u M. sed illis qui possunt eis retribuere. i među sveštenicima i monasima. moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"155. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja. već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune. a He npHMa MHTa Ha npaeora. čak. . Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva. 1. R. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani."156 Ovo bi se mesto. 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti. još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena". Tawney.mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. naravno. stereotip.

333—340. Saracene. U Dubrovniku. Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke. kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata. Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom. koje ovde ne možemo podrobno prikazivati160. odnosno posrednike za cenu tih žena. vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. 28 (1981). 9—32. U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. Živković. mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola. U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. godine. 2 (1953). gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i . 125—147. ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661. 69—74. u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. 27—48. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. a krajem veka i zabranjuje. dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce. Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne. Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne. gde je situacija Bosne bila bolje poznata. H. usled te okolnosti. MenioBHTa rpalja. oni su. isti. bili nekršteni. Ali. kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu. proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova. Kad bi došli u katoličku sredinu. tipično roblje uz Tatare. GZM. 21—27 (1976). mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni. uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. Čremošnik. JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK). V. 160 G. Vinaver. 148—162. više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje. CoJiOBJeB. Stojana i Tvrdislava. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje. a ne patarenke"162. ipak. stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. Istorijsko-pravni zbornik. U Bosni. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. HC 1 (1946). Uverivši se da su rođene u kato159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EHX. beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. A. IT. Grlica. 1 (1949). HCTOPHJCKH lacornic. Turke i druge. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka.DfHiHH. Anali Historijskog institutu JAZU.malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život. U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. 2 (1947). prodate u Brštaniku na Neretvi. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom". Bosna je. ro. a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta. roflunntaK . gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy. 10 (1982). Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena. Tri žene. 10 (1974). 161 P. daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje159. )KHBKOBHh. isti. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. naravno. <J>eJHh. 51—58. navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene161.DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M). 139—164. 239 ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha). Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu.

. F. Knie-wald. 240 što je. niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete. 63—65. objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom. U Bosni je. 168. koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. pristupačna je sada u prvom delu knjige M. po izvorima. tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube165. njihove pretvornosti i hipokrizije. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano. ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava. Vjerodostojnost.zemljama u kojima se održalo ropstvo. Kao što je dobro upozorio D. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka. venduntur homines per fora ut bestie . opšteg odsustva pravde itd. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema. odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara. . a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867). važilo kao običaj zemlje. III. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu. da je Radin gost bio oženjen. pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu. U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane. već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. privola (consensus) je neophodna. kao uostalom i u drugim . u nastojanju. npr. . M. da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. JUHHHS. U susedstvu . Ipak. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. III.. F. osim za najsiromašnije. u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno. ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika.odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. H3 dy6poeaHKoi apxuea. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. Prilozi. Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. Prilozi. Rački. ropski status bio nasledan. a sami ne znaju dovoljno. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. D. 115: . Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. Kniewald. a i iz drugih dokumenata163. 180. U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici.. 84—85. već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166. Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa. Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila. naime. Hs dy6poeauKoi apxuea.D. to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"167. Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve. Rački. čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana.. 124. da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna". .164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. 2 163 164 165 166 Dubrovačka građa o trgovanju robljem.

tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan178. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko-pravna shvatanja. koliko ih naziremo u Bosni. već D. može se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali. svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. To. Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake strogosti. Kniewald. Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je. Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz. nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171. 187 168 D. što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim stvarima preobratili. bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. Eeorpa« 1960. ed.17° Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. ed.mos patriae". naravno. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika. flamraHh. tako se nije ukorenio ni miraz. koji ih je pratio. Pa^ojinh. izostanak pokušaja da se nametnu rituali.Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. nauucao JfoMernuujau. "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee. dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob1*9. naročito iz „Dubia". ali je. EHO-rpa« 1865. zvučati romantično. kanonski ne bespre-korno. Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. u stvari. dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172. što je prema savremenicima bio . To je moglo u Padovi 1475. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka. H. . Nimalo nas ne . Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. 150. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i verna". Kniewald. Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja. Vjerodostojnost 149—152. ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane. Vjerodostojnost. Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju. Mi ne znamo. Ono što je u njoj bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije. da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi. koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu.. ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja. god. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo. 241 da se „uzimaju zbog ljubavi. . ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve. 243-^244. poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika. 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca. 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354. 43. nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina.

Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj. CnojaeHHK. Kniewald. 173 D. poseduje prećutan. činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline. ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu. C. TiHpKOBHh. uslova koji su se sporo menjali. Tpaioeu 6oiyy EOKU KoiuopCKOJ. ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika176. Vjerodostojnost. god. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174. O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju. 178 Up. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci. KyjiHnmh. ona postaje otvorena trajnom. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napuštanjem od strane hranitelja. sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima. tip socijalne organizacije. 158. U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao . ma koliko bila mala i skromna u snazi. smatrali za nezakonitu. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373.iznenađuje činjenica da su katolici decu rođenu iz ovakvih brakova. ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. To. mentalitet masa. zavisna od činilaca koji su dugo delovali. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. god. 10. Pri tome su. obrasci i uzori hrišcanskog života. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napuštanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena176. 242 V. 93. 5 (1985). Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh. naravno. Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje. 174 P. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. ipak. 105 (1956). 1 (1968). Vjerodostojnost. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa. ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo. III. 260—261. Kniewald. naravno. 27—29. Ćošković. tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje. tužiteljku) a se expulit. 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa. gde su navedeni izvori i gde je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst. 162. 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. 176 D.

Ipak. braneći i šireći svoje učenje. pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi. ni slikarstvo. nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena177. promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja. pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti. Bosna. a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima. Kao-i drugi dualisti. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama. i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili. koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva. koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta. tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom. koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške. nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana. prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen. u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu. Time što se promenila doktrina crkve u Bosni. svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu. međutim. od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali. odeždama i dr. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole. ipak ni u . i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova. u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje. Ono što se čitalo. nisu iščezle sve kulturne potrebe. ali mnogi paganski ostaci. pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. sudeći po savremenim svedočanstvima. Ostala je. koja ne poštuje krst ni ikone. nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. sve do tridesetih godina XIII veka. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara. pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale. naravno. a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka. postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja. kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika.zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. divljenja i ponosa. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pripadala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina. i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam. 243 Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi. bila razvijena među bosanskim „krstjanima". Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja. teško se može rekon-struisati. ni u crkvi bosanskoj. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu.

jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.
177

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke179. Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika. Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o učenju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga. Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i

244

zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245 ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima182. Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigurnosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o

širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246 kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim, materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli, gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upotrebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga doba. Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183 S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377 —1391) pod vlast bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katoličke crkve 186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god. prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno preobraćali Bosnu iznutra. Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99.

18

' Up.

kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Očigledno su politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto

249

trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro najranije bosanske države. Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u suštini samostalna država191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska" hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187 Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu vrednost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćošković. 191 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250 vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do njegovog stupanja na presto crkva

bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simboličan. Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato, kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28 —30 (1977—79), 59—75; isti, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima, ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem"193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti

251

Ada Bosnae. progonjenim jereticima dao utočište u svojoj zemlji. 204—205. Ono što se dešavalo pre i posle 1463. god.. 225. 186 JL. tada već pod turskom vlašću. Ostao je. Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske države. Međutim. iako je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate staroj veri. važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje195. on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. Ta su tvrđenja ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. a posebno E. ipak. god. je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V katoličke monahe koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". god. naći ćemo kod savremenika konkurentna objašnjenja (gaženje ugovora. 252 nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve. Pošto je do konačne krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika. Fermendžin. Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa. međutim. pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. god. da su. ali mu se 1449. vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. a 1454. 12—13. god.herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima". ipak herceg je od 1461.samo herceg Stefan i on je učinio ono što je preostalo da se učini — on je. TjiacHHK CVR. . naime. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice. I u tome možemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu. pokazuje jasno da je turski osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. nije uticao na hercegove krupne političke odluke. Slučaj Radaka. tesno sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196. predao Bobovac Turcima. „maniheja" koji bi. Za odbrambenu snagu Bosne bilo je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja. mada je pitanje koliko su tačno bili obavešteni. Kao što smo na drugom me-stu pokazali. U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goraždu. Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha. prema papi Piju II. vrlo je verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca. Teško je. Fermendžin. Iako je. a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. Uostalom. Ipak. Acta Bosnae. Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju. verovati da je sukob oko crkvenih prilika. kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne. 183 194 E. nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem. Verski sukob započet 1459. sukob Vladislava Hercegovića s ocem). on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je „perfidni pataren". pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru. KosaqeBHh. Već su savre-menici zapažali i beležili. god. 63 (1985). i kasnije u vezama s Rimom. od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića.

The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other. in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats.186 O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades. As a rule. had been defending the internal autonomy of the country. The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics. 81. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. 98.. present in Bosnia since the end of the 12th ct. This was preceded by long campaigns and periodic . up. From the end of the 14th ct. In the local administration. when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian . 93. the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities. They figured. 99. 92.krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity. C. the . imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds.. SUMMARY 253 THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. 91. for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. 101. and their favouring of the rich. manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language. 82. resulted in specific cultural needs in the Bosnian area. There is hardly anything to be said about their socioeconomic status. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities. 220. 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203 BAN NINOSLAV 90. architecture or applied arts. 95. While the church favoured isolation for its survival. especially the renunciation of material churches and of the traditional service. however. 204 BAN PRIJEZDA 70. the Bosnian Church aspired to a universal mission. so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory. which had had a vassal relationship towards the Hungarian King. the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state.adorationes" being their external expression). as well as later. about their interest in money. 101. in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time. 99 BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16. except that it opposed their penalties. There are some data about individual estates. 95. At that time. 92. 91. however. Since the church did not need painting. the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester). 249 BAN TVRTKO 32. the rulers began to stamp out this practice. REGISTAR REGISTAR ADORACIJE (KLANJANJA). However. especially the death sentence and excommunication. The dualistic doctrine. 102. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state. 245—265. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana.. gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (.krstjani" played no role. 96. while the Bosnian ruler. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people. 104. 105. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin. together with the nobility and the traditional church. 249 254 . nor did they take part in the state parliament. the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon... The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. Despite this.crusades".

103. 153—155. 116. knez 100 BILINO POLJE 201. 226 257 Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111. 161. 101 DVORIŠĆA (trg) 102. 53. 247. 95. 53. 135. 59. 196. današnja Bijeljina) 174 ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174 ČREŠNJEVO 178 ĆEĆE 107 DABAR 89. 156—158. 119 BRODAR (iznad ušća Lima) 176 BRŠTANIK 71. 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207—210. 173. 206—210 BANČIĆI (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (župa) 92. 61. 134. 129. 203. 172. 89 DEZEVICA 128. 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAŽU J 174 BOBOVAC 168. 110 BATALOVO JEVANDELJE. 117. 251. 215. 98. 215—218. 120. 177 DUSINA 128. 163. 202. 206. 110. 209—211. 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220. 109. 104. 246. 173 DUVNO 100. 180. 184. 51. 241. 240—242 BREZNICA 177 BROD (župa) 90. 252 ČEČVA 99 ČELNIK (vidi KATUNAR) ČETVRTKOVIŠTE (u Usori. 15. 195—253 CRKVE 15. 212. 104. 130. 244. 130. 91. 175. 110—113. 180. 213. 178—180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196—200. 112. 159. 160. 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA 198. 102. 221. 161—163. 117. 244. 159. 162. 151. 163. 130. 112. 113. 200—204 DUBROVAČKE NASEOBINE 50. 249. 239 BURMAZI (katun) 97. 159. 250. 163. 172. 168. 139. 195. 175—177 CONTRATA 229. 73. 134. 230 CRKVA BOSANSKA 14. 110 . 177— 180. 223—227. 66. 234. 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAČEVICA (župa) 31. 135 DESNEK/DESNIK 49. 247. 146. 185. 147. 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52. 198—200. 112. 159. 93. 205. 72. 171. 159. 239. 164. 252 BOKŠEVAC 178 BOLUNI (vlaška grupa) 141 BORAC 51. 233. 202. 99 CARINE (trgovačke) 101. 243. 19. 112. 141 BUSOVAČA 107.BERISLAV SKOČIĆ 100 BEROJE DOBERKOVIĆ.

107. 155. 187. 163. 181 GLAŠKI (grad) 67. 117. 101. 173. 159. 110. 252 GOST MILUTIN 227. 107. 112. 130. 251 IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195. 160. 224. 116. 134. 229. 175—177. 163—167. 116. 163. 145—147. 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51. 93. 135. 250—252 FRANJEVCI 15. 175—177. 113. 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (župa) 176 GRADAC (trg) 103. 172. 150. 113. 58. vojvoda 223. 241. 183 FOJNICA 52. 163. 159. 130. 116. 196 IVAN NELIPIĆ. 167. 52. 159. knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVIĆ. 51. knez 44 HARDOMILIĆI (vlasi) 39 HOROJEVIĆI (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVIĆ 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44 HRVOJE VUKČKĆ 18. 181. 174. 118. 221. 66. 178 GALUMAINIK 89 GLAMOČ 101. 109. 131. 130. 181. 62. 163. 72. 100 JELEČ (u župi Govzi) 130. 134—137. 115. 245. 182. 111. 89. 251 ECCLESIA BOSNENSIS. 250. 128. 163 JOŠANICA (selo) 135 . 65—68. 110. 173. 251 GRGUR STIPANČIĆ. 198. 129. 252 FOČA 51. 221. 163. 200—205. 237 GOST RADIN SEONIČANIN 234. 63. 116. 100. 183. 58. 182. 223. 135. 164. 65. 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52. 247 JAKOTINO (selo) 99. 242. 174. 237. 109. 159. 176 JEZERO 131. 19. 66. 171. 55—58. 180. 121. 112. 188. 126. 181—184 FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18. 181 — 185. 249—252 258 GACKO 163. 58. 224. 226 JAJCE 51. 111.DVOSTRUKI MANASTIRI 202 ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ. 209. 103. 210 EKSKOMUNIKACIJA 199. knez 161 IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182 IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45 IVANIŠ PAVLOVIĆ 158. 130. 212. 182. 61. 213—215. 62. katolička biskupija. 228. 154. 116.

181. 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35. 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17. 101. 178 KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109. 226. 250—253 KUČLAT 51 KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11. 237 231. 52. 110. 173. 182. 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96. 98. 78 KUKANJ (na Ćehotini) 176 KULIN BAN 90. 168 KRALJ OSTOJA 100. 117. 67. 217. 109. Hlivanjski grad) 52. 89 KATUN 39—47. 161. 225—230. 171. 79. 95. 82. 41. 154. 202. 157. 117. 131. 163. 219—222. 97. 146. 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197. 225. 162. 112. 201. 142. 100. 103. 81. 110. 142 KATUNAR 39. 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28. 233. 35. 40. 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33. vojvoda 39 JURJEVIĆI. 164. 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49. 99. 150. 111. 93. 226 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52. 89 259 KLASE 25 KONZULI DUBROVAČKI 112. 44. 77. 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59. 119. 49. 188 KRESOJEVIČ (katun) 139 KREŠEVO 107. 140. 160. 92. 58. 162. 185. 101 LOKALNA VLAST 227—230 LUKA (župa) 31. 224. 33. 116. 230 242. 235—239. 159. 206. 46. 201. 112. 251 260 MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 . 100 LEPENICA (župa) 90. 203. 139 KLJUČ (grad) 67. 207 KUTLOVIĆ (katun) 139 LAŠVA (župa) 90. 39. 164 KONJIC 71. 117. 177. 158. 98. 128.JURAJ VOJSALIĆ. 211. 249. 51. 153. 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena. 181. 161. 244—246. 171. 144. 116. 47. 198. 116. 250 KRALJ TVRTKO II 161. 220. 173. 57. 157. 54. 129. 182. 204. 184. 168. 120. 100. braća 39 KABLE (selo) 99. 44. 158. Hlivno. 241. 209. 120. 173. 153. 129 MALEŠEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19. 109. 139. 182. 247. 211—215. 251. 253 KRALJ TVRTKO I 41. 152. 148—150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIŠA 71. 145. 216. 199. 224. 117.

109. 148. 134. 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42. 177. 110. 177 PODVISOKI 110. vojvoda 224—227 PAVLE MAŠTROVIĆ 225 PAVLE RADENOVIĆ. 187 PERUTINIĆ (katun) 139 PETAR PAVLOVIĆ. 162 PETAR VOJSALIĆ 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14. 79—82. 238 POTKUŠLAT 110 PRAČA 90. 177 261 PODKLJUČ 67 PODOBRUN 163. 172. 47. 65. 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202. 67. 98. 55. 145. 67. 164. 145. 146. 182 PODJELEČ 176. knez 32. 141 PRIBINOVIĆI (vlasi) 39 . 122. 176. 76 PANAĐURIŠTE 174 PAVLE KLEŠIĆ. knez 158 NOBILITACIJA 44—47. 158. 184. 168. 180 NOVI (kod Goražda) 176 OBLASNI GOSPODARI 250—253 OBRAD BOROJEVIĆ 46 OLOVO 58. 135. 110. 55. 176. 237. 174. 173. 225 PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163. 163. 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ 176. 110. 125 POSEDI KRSTJANA 116. 42. 181. 100. 177 PODVRATAR 176. 189 NOVI (CASTRUM NOVUM. 228 PODGRADE 49—52. 182 PREDOJEVIC (katun) 139. 143 POPOVO 32. 176—178. 146 OŠLJE 89 OTROCI 70. 203 NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (župa) 90 NIKOLA PAVLOVIĆ. Herceg-Novi) 54. 107. 150. 113. 176 PODVIŠEGRAD 176. 43. 150. 56. 153. 99. 187. 112. 108. 166. 177 PODSOKO 163. 103. 80 NOVAC 15. 104.MELA 90 MILIĆ VELIMISLIĆ 18 MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45 MIRILOVIĆ (katun) 139. 113. vojvoda 29. 58. 66. 162. 107. 110. 113. 172—174 OSTRUŽNICA 102. 163. 176. 251 PAVLE RADIŠIĆ 225 PČELARSTVO 92. 149. 62. 56. 109. 41. 136.

129. 228. 89. 179. 188. 130. 252 RADOSAV GLAVIĆ 227. 159. 228. 37—39. 52. 179. 154. vojvoda 28. 89. '33. 52. 226. 229. 253 STOLAC (selo) 135 STON 28. 173. 250 RUKOPISI BOSANSKI 20. 167. 69. 117. 113. 125. 228 262 SRIDA (varoš) 67. 245 RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247 ROBLJE IZ BOSNE 69. 228 RADOSLAV PAVLOVIĆ. 176. 58. 30. 175. 130. 197. 108—113. 55. 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174 TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (župa) 117 TJENTIŠTE 163. 50. 251. vojvoda 28. 54. 183—187. 173. 73. 153. 153. 164. 89 SAMOBOR (u župi Pribud) 130. 175. 251 SLANSKO PRIMORJE 28. 44. 72. 163. 130. 151. 54. 102. 182. 180. 35. 158. 172. 177. 239. 172—177. 177. 59-61. 228. 178. 158. 175. 250 RENTA FEUDALNA 27—31. 167. 142. 177 TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176 TOMIĆ (katun) 139 TORNIK (u župi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18. 162—167. 174. 126. 99. 165. 163. 244. 195. 45. 179 STOČARSTVO na selu. . 52. 137. 159. 250 SALENES / SALINES 49. 126. herceg 29. 117. 224. 249 RUDNICI 34. 44—46. 227. 168. 219. 174 PURGARI 62—66 RADIČ SANKOVIĆ 44. 62—66. 81. 98. 102. 234—237. 61.. 176 SOLI (župa) 49. 33. 93. 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144. 146. 119. 179.PRIBISAV VUKOTIĆ. 111. 123. 76. 116. 162. 128. 222. GAJENJE STOKE 17. 168. 252. 91. 159. 80. 184. 239—240 ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105. 134. 155—157. 122. 41. 115. 165. 101. 105. 92. 150. 49. 93 TRGOVINA ROBLJEM 53. 153. 182—185. 113. 162. 177. 31. 146—148. 107. 116. 112. 52. 171—174. 95. 223. 149. 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225. vitez 241 PRIBUD (župa) 176 PRIJEPOLJE 111. 71—76. 157. 109. 98. 173. 117. 175. 222. 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34. 110. 240. 151. 240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO 174 TVRĐAVA I GRAD 49. 162. 186—188 SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15. 107. 57. 108. 145—151. 104. 188. 89. 226 SOKO (grad) 99. 113. 71. 53—55. 44. 223. 40. 231. 176. 81. 98. 136. 158. 164. 153. 182—184. 120. 212 SREBRENICA 51. 182. 72. 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVIČI (vlasi) 141 PROZOR 163. 81. 117. 180. 145. 112. 177 SANA (župa) 182 SANDALJ HRANIĆ. 166. 51. 58. 147 RUDARSKA NASELJA 110. 226. 103. 179. 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58. 226 RADIN GOST 223. 182 STJENICE (u župi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA. 101 — 103. 127 RUDARI 59—62.

165. 110. 173. 185 ZBOR 35 ZEMLJANIK (župa) 99 ZEMUNIK (župa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51. 76. 181 VIA (trgovački putevi) 50—52. 183 ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / . 183. knez 82. 226. 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (župa) 51. 163. herceg 29 VLATKO VUKOSLAVIĆ. 183. 135—138. 119. 252 UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212 USTIKOLINA 109. 223—225 VJERNA SLUŽBA 221—224 VLADARSKA IDEOLOGIJA 14. 163. 99 263 VLASTELA U BOSNI 79—81 VLASTELINSKA REZERVA 116—119. 172. 182 VESELA STRAŽA 163. 143. 177 VAREŠ 174 „VAROŠ" (naziv podgrađa) 50. 151. 90. 182. 173. 111. 188 VIA NARENTI 52. 99 VUKAC HRVATINIĆ 99 VUKMIR SENKOVIĆ 100 VUKOSLAV HRVATINIĆ. 66. 103. 172. knez 32 VOIHNIĆI (katun. 185 „VJERA" CRKVENA 93. 161. 130. 165. 159. 182. 62. 120. 180. 187 ZAHUMLJE 18. 215. 135. 159. 52. 66. 89 ZADUŽENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215. 56. vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVIĆ (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (župa) 92. 97—99. 156 VIA DRINE 51. 72. 97. knez 81. 182. 177. 227 ZANATLIJE 58. 156. 156. 117. 115. 172. 217. 43—45.178. 100. 184 VIŠEGRAD 51. 56. 205. 130. 175—177. 218 VLAHOVIĆI (katun) 139. 67. 160. 138—144. 159. 59. 146. 174 VRHPRAČA (župa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVIĆ 183 VUK VUKOSLAVIĆ. 156 VIDGOŠA (župa) 90 VIDOGOŠĆE (župa) 119 VINOGRADARSTVO 128—132. 53. 186. 187 VLATKO KOSACA. 100. 149. 173. 184. 115. 163. 61. 100. 165—168. 187 VISOKO 66. 180. 80. 140 VLASI 37—41.

ŽUROVIĆI (katun) 139 Julijana SUŠNIK SUŠNIK 264 Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine. .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful