YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆKOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987
SADRŽAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE
PREDGOVOR........................................................................................... Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

REDAKCIONI ODBOR

PREDGOVOR Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju. Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feudalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 154Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 155Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 156Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 157Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ručju 158Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoružanje. Način ratovanja 159Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog života E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi,

Kao i politička istorija. istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama.). prema naknadnoj razradi plana. Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina. dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija. a bilo bi potrebno i više vremena.dohoci. Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G. priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić. istorija književnosti. u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)". neosporno. istorija umet-nosti). takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države. što bi značilo i veće udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. deo knjige koji je najteže dopuniti. „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje". Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja. koje je sam akademik Babić stigao da obradi. državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život. Svi dodaci. privrede. poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju. Pored društva i društvenih odnosa. Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana. crkve posebno obrađivale. društva. pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. To je. Odeljci F i G. Kao što je poznato. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. globe. prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države. pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života. saopštavajući nove zaključke. a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. carine. Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ . najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se u oblasti istorije privrede.

a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. u feudalnim uslovima odlučujuća. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga. obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost. na drugoj strani. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su. te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija. Usprkos svih napora ove vrste. na jednoj strani. u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monarhije. između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. i feudalne vlastele. U jednoj je više dolazila do izražaja. koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti. pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova. moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća. između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države. prevagu su imale feudalne snage. u stvari njenih najmoćnijih predstavnika. u različitim vremenima i sa različitim tradicijama. osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom. u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću moguću samostalnost. pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. Pod formom monarhije. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice: UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 160U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države 13 ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima. jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba. koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća. državno-politička faktora. uvijek nazivana jednim imenom — . sa najvećom mogućom ingerencijom vladara. Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države.ANTO BABIĆ Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva. do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan. kako po svemu izgleda. rekli bismo. to jest. nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država.

162U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža. da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama. iz prve polovine XIV stoljeća. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina. ali iz same. . darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih. u relativ nom smislu. za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazalstva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti. pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara. njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim.imenom Bosne. pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža. funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva. „plemenita baština". čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova. što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline. pravno određene. oslanjajući se na njih. izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu. 161Već prve poznate darovne povelje. sa rijetkim izuzecima. davala izvjesnu moralnu prevagu koja je. na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i. u izuzetnim slučajevima. zemalja. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se. povezani vlašću i autoritetom vladara. s tim što mu je vladarska funkcija. koji su. između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske. velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države. A položaj bosanskih vladara. bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja. ipak. koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. dolazila i do stvarnog izražaja. Na drugoj strani.

koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta. sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja. vlastela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili. da snose odgovornost za njenu bezbjednost. Jedna je stvar. kada se sabor pojavljuje na sceni događaja. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje. Ova i druga prava. u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti. strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija. onemogućavali njihovo praktično izvršenje. običajem utvrđene. koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce. u prvom redu. Samo iz pojedinih slučajeva. osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle . sticajem prilika. A heretička crkva bosanska. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta.163U srednjovjekovnim zemljama. pak. pak. da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac. Pokušaji u ovom smislu. Ni katolička ni pravoslavna 14 crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne. istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku. ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese. gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti. bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena. može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove. uostalom. čak. u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. 164Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale. koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna. na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja. vlastela. te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. a druga. odražavali su. vlasti i naroda. nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. našla se. nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu. stoga. da zaključuju međudržavne ugovore.

U stvari. najčešće. veće ili manje površine koje. koja se nisu pomjerala iz središnje 15 Bosne. ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog stabilizovanja. nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja". proteže dug vijenac visokih. Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteranskopodunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena2*1. Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna. povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji. mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta. slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. od Cetine do Drine" 1*." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. te nam. koja se nisu dala lako izmeniti 1. te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta. U titula-turi.da poremete postojeće odnose snaga. a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor. stoga. Jer. Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je. odvajajući jedne od drugih. Lelije (2032 m). .. naziva „Kraljevom zemljom"2). u nedostatku drugih. bližih podataka. „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost. čak i u vremena. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića. u razmatranju pitanja organizacije bosanske države. uglavnom. kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede. kao prirodna barijera. prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja. Zelengore (2015 m). koja je izdata oko 1325 g. Tim razvođem stvarno se. geografski. Pojam državnog središta podudarao se. Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline. Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih. kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara. g. faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih. tako i državno-političkih elemenata društva. već pomenutih. nju je spašavalo. teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine). nego kao čisto geografska tvorevina. Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države. na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju.

Sarajevo 1959. nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena. THTorpafl 1967.Treskavice (2088 m).'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI. vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja. Šabanović. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit. Jbew. odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem. Bosanski pašaluk. la Thalloczv. Jleiuouiic uoua JljKibanuna.] BJI. 305-306..uc uoua JJyK/baHima. dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit. planinski vijenci. pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju 16 . mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla. povezan samo visokim planinskim prevojima. Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor. dalje. bogato je i rudama. otežavaju održavanje saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. U poprečnom smjeru. Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates. još više za stočarstvo. 2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H. a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i. 2a O. oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka. XVIII. Čitavo područje obiluje vodama. L.ou. u srednjovjekovnim uslovima. Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje. Dolina Neretve proširuje se. EeorpaA— 3arpe6 1928. str. Sarajevo 1906). [V. Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. IIlHiiiHh. u pravcu istokzapad. Wien 1909. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje. 20-21. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom. Zagreb 1950. Fnac CAHy. u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. od Mostara naniže. IIoceSHa H3flaH>a CAHy. 119 (i passim). Bjelašnice (2067 m). uglavnom. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja. Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine. svaka za sebe. str. kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem. TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su. Pogodni su uslovi za zemljoradnju. vegetacijom i vodom oskudnog tla. MHJvniKOBHh. XIV. Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima. knj. obradivim površinama. LXVII. 1 CLXVII. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane. Beorpa« 1935. Ljetopis popa Dukljanina. slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. a terenski je. str. ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. Matično područje srednjovjekovne bosanske države. a u središnjem dijelu. str. oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime. Na ovoj strani. No. koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka. koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. A. Mošin. obuhvata. TiopoBiih. njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske. šumama i planinskim pašnjacima.

U nizu srednjovjekovnih analista. Luccari. Konstantin Porfirogenit.osjećaja privrženosti stanovništva više svojoj regiji nego državi. naime. Budapest 1949. kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića. Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama. Njegovi izvještači iz primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta. ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa. a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. II. De administranđo imperio. 17. Copioso Ristretto de gli annali di Rausa. Gy. Jenkinsa). o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. mahom crkvenog sadržaja. što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu. koji je. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus. napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića4. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbivanjima oko njih. i Manojla Grka. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. a zna se. više od svega. H. privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi. inače. teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. Venetia 1605. str. tobožnjeg bosanskog hroničara. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi5. istorijski značajnih. Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje. 32—151). kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja. nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena. 10. da je u posljednjim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih. Ed. [E. No. J. poslije mnogo stoljeća. III Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije. koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim zemljama Srba i Hrvata. srazmjerno svom iskustvu. u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje. <t>epjaHTjHh. međutim.] * Giacomo P. ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da. od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni. No. potvrđuje činjenica da se Bosna. Poznato je. znanju i obrazovanju. opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. u prošlosti. poznato je i to da su rukopisi. tobože. da je. . Ovo. sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. u istorijskim izvorima posljednja spominje. izgleda. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika. Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je. nastali relativno brojni pisani spomenici. Eeorpafl 1959. takode. zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi. sačuvalo tragove neposrednog opažanja. str. mogli da zapaze. na srednjovjekovni način. radom domaćih ljudi. 160 (cap.

uglavnom. među ostalim. Jleionac .. na uži. uostalom. Čak i fra Nikola Lašvanin. 8 Filip Lastrić. Biiflll Jb. Po načinu obrade predmeta. 12. upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije. Pregled starina bosanske provincije. 7 1927. u predgovoru drugom izdanju svoje knjige. Sarajevo 1917. naravno. Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. IIlHiiiHh.25 — B. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije. CTOJaHOBHh.. str. Ovo je prvo domaće djelo u kojem se. Eeorpafl 1940. iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6. Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u . XXXV-1 (1923). I—VIII. u kojoj autor. dok su mu. XXIX-1 (1917). a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10. Sarajevo 1977. u tematski ograničenom opsegu. XXX (1918). Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se. 1765. kao. 425—426. na osnovu dostupnih izvora. ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije iako je. Noviji ljetopisi franjevačkih manastira. Objavio ga je 6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J. aktuelni interes franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini. XXXVIII (1926). 22-23. Annales Minorum. B. i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj7. najčešće doslovno. toliko su danas. 11. kako kaže. može se reći. Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. rjeđe u vidu slobodnih prerada. Beorpan 1968. Ljetopisi pravoslavnih manastira. . 18 njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje.] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici. XXIX. jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno. nedostajale sve ostale. suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum". str. na mjestima. [M. . <t>. naime. ograničavaju se. kasnije u Kreševu i Sutjesci. XXXIX-2 (1927). Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa. žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika. sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani. naročito u pogledu starijeg doba.] 9 L.leiucuucu. izvoda.. Godine 1765. Glasnik Zemaljskog muzeja. XXXVI-1 (1924). ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena. Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9. Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). [Filip Lastrić. da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa. Wading. raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. XXVI (1914). 1625—1654. Sam Lastrić. Kpajbeeciueo C/ioeeua. čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. XXXVII (1925). Xuciuopuja Bočne. XXVII-1 (1915). Jelenić.ab Occhievia. Op6HH. Beorpafl—KapjiOBqii . jedan od najobrazovanijih od njih. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja. str. "RopoBiih. knj.

Illyricum sacrum. [M. g. crp. Pejacsevich. Kurelac.." CaSpaioi Tpy.HpKOBHh. Zagreb 1975.: Historiographie yougoslave 1955—1965. Zbornik Historijskog Instituta JAZU. 400. Pariš 1680. 'B. uzgredno. 95—100. The Historiography of Yugoslavia 1965—1975. 16 Joannes Lucius. LXV. i 12. Orbini. pored pomenutih. Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore. u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D. knj. Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae.] Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka. Miinchen 1980. Posebna izdanja ANUBiH. 169—180. Beograd 1965. I. Hacr npBa. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je. imao vrlo mutne pojmove. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982). De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex. u Zagrebu 1851. Be« 1794-95.. Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. Pactiu.] 14 Ch.zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha . ss. 14 F.. 1969. Farlatia i. Pajiih. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija. 11. Farlati (-Colleti). Op6HH. Za kasnije doba. Sarajevo. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. II Regno đe gli Slavi. II 1982. Lukarevića.. ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV. Za literaturu poslije 1964. kao i drugi pisci prije njega. O istoriji ove zbirke v. Beorpafl 1964. . Babica se ovdje prekida18. Šidak. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković13. [M.M. Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević. upor.] 13 11 20 ANTO BABIĆ . Pejačevića14 i drugih autora.12 Pored starijih djela koja. I—VIII. Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu. str. Kpajbeecuieo Cjtoeena. koristio se. Colocae (Kaloča) 1797. knj. Kovačević-Kojić). 17 JoBaH Pajah. C. a 1840. Beorpa« 1937.] 11 D. hoggi corrottamente detti Schiavoni. 13—25. Teil 2. 103— 112. koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Nikolajevića). HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb. I-IV. 10 19 1851. [J. i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića15. Venetiis 1751—1819. 1793. Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae. 12. 313-323.17 [Tekst A. CiaHOJeBHh. Mittelalter. „CpiicKU cuoMeHUUU . pp. Pesaro 1601.1421—1454. Belgrade 1975. Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa. Amstelodami (Amsterdam) 1666. pp. EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun. među ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajića. 6. Odjeljenje društvenih nauka. osobito. KpamKa Cp5mu. 31—36 (D. Xopaamoet u CepSoet. Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy. govore i o srednjovjekovnoj Bosni. Beorpa« 1968. Beorpas 1840. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne". god. Sarajevo 1983. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata. po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje.] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C.. Bd.

.......... koje obuhvataju....... VLASI . o njegovom položaju u društvu i državi............. kada je dostignuta konačna organizacija države........ Kasnije..... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO ...... Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je........................... sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi. ne postoje nikakvi konkretni podaci........... .... U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga........ II... onda............... V...... o njegovim dužnostima i pravima... 166ROBLJE .. VLASTELA. neslobodni ljudi ili robovi... Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju...... u stvari.. raznim sredstvima... U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi........ u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim zemljama ovog vremena...... i na kraju...... na drugoj strani............. prirodom data. stanovnici gradskih naselja............ potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva. pa i sredstvima prinude............................ seljacizemljoradnici.... 83 Kao u svim srednjovjekovnim državama...... manastirske povelje srpskih vladara... dakako......... koji su.. pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama.. svakako...................... ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema....................... u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva. bosanske povelje ne sadrže ništa slično... kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni... Dok se................. a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga. 165GRADSKO STANOVNIŠTVO . DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 27—35 37--*7 49—68 69—78 79—82 SUMMARY ........... naime........ narod............... koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju. 25 /.............. potčinjeno stanovništvo....... O tome........................... i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti.......... u XIV i XV stoljeću.... 1.... Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao.......................I.... Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva............... povlaštenu vlastelu........ možda... i... zatim stočari................ javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području. Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda.............................. Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života. na primjer. na jednoj strani..... u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj... on je....

Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova. a takve obaveze bile su. akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo". pošto ovaj izvrši „onu pravu službu". Beorpafl 1967.o pravom i potpunom kmetstvu". Beorpaa 1964. s razlogom. uobičajene i u susjednim oblastima. županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A. 11. 1. [C. u stvari. „ljudi" („homo". približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice. str.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi". Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I. str. Inače.130 kuć' ljudi". 173-224. kako.] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje. .. 2 Godine 1422. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću). CTojaiiOBHh. CTojaHOBHh.3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta. Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke . . 190— 191. T\npKOBHh. „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili. ističe Grujić.ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . u Trebinju i Humskoj zemlji. [P. kao oblik proizvodnih odnosa 1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok. R. MHxaibnHh. To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva. ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija.predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419. izraz „čovjek". Ce/iuuiiua. održavali su.] u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije. sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima. vrlo vjerovatno. u pogledu agrarnih odnosa..8 Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća". Eeorpafl — Cp. Izraz „kmet". podanika. 2. Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee. zatim Slanskog primorja i Konavala. 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa. KapjiOBUii 1929. Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo. Agrarni ugovori. dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava 27 . 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme. IX-1. zapisati .. pa i one. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu." JI>. ^Hiinh. inače vrlo oskudne. gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili. I. XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia. juna 1422. u pogledu kmetskih obaveza. JB. pak. 303). Eeorpafl—Cp. u značenju zavisnog. potčinjenog seljaka. KapjioBijH 1934. kasnijeg je postanja.4 Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države. juna. 100).za plemenito" . Eeorpafl 1967. koje je 11. što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca. Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću. str. uopće. vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države. 3.4* U jednom pismu.

Z. drugim riječima. s jedne. M. bosansko dubrovačke granice. str.Pavlovića u graničnom području. kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i. dobio od bo sanskog velmože. Šundrica. ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da 28 . Zagreb 1955. Beorpaa 1952.bopaČH.. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima . vidi i nap. CnoMeHHK CKA. BjiarojeBHh. D. bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se. Hciuopuja Cpda. rpyjHh. u ovom slučaju. 74—751 D. kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. str.. 3eM. govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji". dalje. Jape^eK. o bonitetu tla. Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je. koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju. Beorpafl 1973. i oranice daju na polovicu". Poznato je samo da su. [C. davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture. dao jednoj težačkoj porodici da ga obraduje „napola" (ad polovicam). g. 239. 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa. sankcionisali stanje kakvo su zatekli. zvanu Prtuša. Roller. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina. K. što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada. „'-leiuepuiuHa". str. pak. to jest sa pravom nasljedstva ili.a y cpednoeeKoenoj CpSuju. Ne znamo koliko su Dubrovčani. 2. KoHaeMi. koji je 1417. Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu. IX 1480. zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. to jest što je bilo uobičajeno. koji su pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se. Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee. 5 P. s druge strane. U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de maleficiis. vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji". s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. a ne vinograd ili voćnjak6. o obimu rabote. 80. 243. dakle. cip. o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. 323. 'fiiipKOBHh. pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vlastelinstvima. Fpyjnh. naime. nim i nih ostankom. a koliko su. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju. KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa. preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža. VII-1. Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426).] Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa. ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj. 273-276. 115—140. Agrarno-proizvodni odnosi. utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima. 3.5 4 P. Eeorpafl 1963. ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge. str. u ovom. takođe. I. Ne znamo čime je. dakle. kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose. nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu. II. pod istim uslovima . i.i nih ostankom". po svoj prilici sinu Radmilovu. 186—192. II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima. Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku. 1980. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća. bila barem približno ujednačena na vlastelinstvima. R. 4 * [C.Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli. 1071. 23. 20. vojvode Petra Pavlovića. Eeorpaa 1926. 99. Pelješki Zbornik. Stonski rat u XIV stoljeću.4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje na to da su davanja „što je pravo". na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi8. LXVI. II (2). TiHpKOBHh. U dubrovačkom notarijatu 25. nap.] <a Iloee/be u uucjua. Rad-milu Žargoviću i Živanu."7 Renta je. 244. Roller. i. naime.

"9 Iz ovog jednog primjera. Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike. 77 i dalje. što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca.] 9 Iloeejbe u Uucjna. jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana. Roller. str. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. cip. po svoj prilici. uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara. str. da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu. Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. r. iako ni to nikako nije bilo isključeno. 8 D. 109. Filipović. po prilici. oktobra 1478. novčana renta potiskivala naturalnu. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici. Kouaejiu. nije davala redovna renta13. XVII. str.. 154. radne ili novčane rente10.\ltE'1d 8 KondBdd). Sarajevo 1970. K. potvrdio je 5. 8& [N. nije rečeno u ovom dokumentu. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna . U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele12. 29 đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . 7 Ć. Truhelka. II.]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj dohodak. odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se. pored sve oskudnosti njihovog sadržaja. BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid . u tadanjim prilikama. Agrarno-proizvodni odnosi. nap. najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva. U drugom primjeru. Hciuopuja CpSa. Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra6 P. mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. U drugom jednom dokumentu (od 3.se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?81 Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture. pored osnovne rente u žitu i vinu. ali se. bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne. sa velikom vjerovatnošću. GZM. str. 53. 144. nap. 80. Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa. . VII. ne treba izvoditi zaključak da je tada. kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu. valjda. 115. 194. VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio . navedeno je još i „ino" što se. Sarajevo 1915. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to. ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. . 2. inače. 398. rpyJHh. roAHijJd (HHNSTd npkBdd . I. Godišnjak ANUBiH. g.. ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je. potkraj srednjeg vijeka. Jnpe^eK. Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima.

seljaci bili dužni da vlastelinu daju. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli. posjednik voda i šuma. bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda. pravljenje i održavanje puteva i mostova. na primjer. sigurno. . I. držanje straže-na gradu. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić. jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. u pogledu feudalne rente. \uiKd. pretpostavlja da se odredba. kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1'.] 11 IloseJbe u uucjua. krčenje zapuštenog tla i . odnosno olakšicama u korist seljaka. prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom. [S. dj. I. Agrarno-proizvodni odnosi. 232). Bđgrade 1982—1983. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka. u naturi ili u drugom nekom obliku. Vlastelin. samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro10 Upor. izdao je. Iako nemamo o tome konkretnih podataka. Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu. radi prodaje. ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni. dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji. bez sumnje. na najbliži trg. kao. Isto tako. str. kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu. među ostalim i c agroBH. 632. Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. 13 D. pa tako.nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. r&n. i u Bosni. 55 i dalje. povremeno ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina. L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie. davanje dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka. inače. bilo kakvi podaci.] 30 sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14. valjda.. veći dio državnog teritorija nedostaju. Beorpafl 1931. str. 1. Roller. TapaHOBCKH. 91. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi". 45—56. 131 [Upor. sama po sebi razumije.nn. Balcanica XIII—XIV. a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. novembra 1465. kao što su. 4 a. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom). U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se. koju ona sadrži. velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću. No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda13*. nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara. SANU. Roller. str. 2. dovoz žita i drugih plodova u dvor ili. prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi. nap. n. Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su. Pored osnovne rente bile su.H. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid. zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni.IUHIMHI H MHNHUIH16.: T. dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima. PHENHU. i dalje.polja od jedne polovine do jedne četvrtine. KO^AMU. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399. Za ostali. i u srednjovjekovnoj Bosni. str. (D.

proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ... 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31 „plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ. Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed

postavili da je ne smje nitko primit"21. Slične
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl

1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127). 80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima. Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela
22

32

Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

33

Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragišićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295].
26 17
886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

Hcffiopuja Cp6a. Jedna od ranih vijesti o vlasimastočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. str. VIII: Dobrocinus. kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva.] 51 „. nije bilo već od ranih stoljeća srednjeg vijeka. I (1278 — 1301). II. što je ostavilo dosta . Tragovi su im ostali u brojnim toponimima. fol. 1284. ipsum inducere. 1280. 225. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum.°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. str. Eeorpa« 1932... juna 1336. „Slovenima"82. Blacus Dobrana. 362). 115 (br. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama. ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. quod rute et secure . Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. Ceno. 108.BHX. stare et redire possint " (Mon.] 8 35 II.. II.. to nikako ne znači da ih na ovom području.. CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa. 1283. ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. U Bosni. druge „Bošnjanima" ili aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća.). 8. 124. H 25. ffouyHeu očjaiuneiba. X. MpeMOiiiHHK. 1283 — 18. 43). uglavnom. "Bvprjima IleTpoBHh. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske države. C. Blacus. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se. 14. 110. 31. str. Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny. Blacus de catone Jalone. a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. venire. Rog.. IIoce6Ha H3«aH>a HJ1. po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući.. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. ancellam suam Milosti de Bosna vendit. TiHpKOBHh. kao i drugdje na Balkanu. 14. koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. X: Dragoslauus Bogdani. str. 323). OHp>KaH 24. filius Bratoslavi. 102. vezanim najčešće uz planinski lokalitet33. Radilo se. XI: Serdanus Radosclaui. UecaHKa KoBa^eBHh. IIoce6Ha H3flaH>a CAHy. 1977. 111 (br. 365—6). Rag. captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod . zbog blizine dubrovačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa. vjerovatno. 107. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima". quod šibi placeat. mahom dubrovačkih podataka. 4. debeant. Eeorpafl 1965. HoBaKOBah. o nekom za Dubrovčane korisnom poslu. FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja. T... 133 (br.. C. God. VIII 1455. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31. [Ynop. 339). dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium. ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih. . 193. No. CapajeBo 1963. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. naravno. [Upor. CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV. 39 (br. HOBeniSpa 1961. KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu. Jape^eK. servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani). '01> K.

in Puntam et Stagnum . '" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine.. još u predrimsko. XXX. IV. vodili do preovladavanja brojnije. Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva. Vijeće umoljenih. 1348. : : Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima. naročitog oblika privređivanja. g. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić. ■ .3aKOH Cp6n>eM" i . Filipović. Češka knjiga o vlaškom pravu. 1. kao i u kasnijim stoljećima stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34. dotle o čitavom ostalom državnom području. tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada. jula 1390. Rag. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. 228 i d. U vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države. fol. slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. Češka knjiga. u kojoj se iz ranijih. 34. . 198. XII. 150. 151).. . potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima.tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima8381. str. bila međuetnička prelijevanja i miješanja. Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su. CoJiOBJeB. nap. 127—221]. F3M. a pod imenom „Vlaha" stočari (A. VII 1376). napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog. Treba. osim toponima. XXX. XI 1454. 106. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. crp. neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa. . Skok. vrlo vjerovatno. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. I. 138 i 148 (Br. 31 P. oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara. 29. predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima." Libri reformationum XIV. u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne.. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam. JapeneK. Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea. 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa. pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi.. CapajeBO 1918. Sarajevo 1974. uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni 38 .3aKOH BJEUCOM"... ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima3*. ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt . Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane.. uz to. te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajednica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa.. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja 38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. u dužem procesu. cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus . i ranije. odvojeno je određen . Sarajevo 1918. Skok. str. 67). N. jedva se može naići na poneki podatak.. str. također. CKapnh. na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići. odavno romanizovane. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. Odlukom Vijeća umoljenih od 4. GZM. praćena živim uzajamnim uticajima koji1 su. P. stanovnike balkanskog područja. gdje je Bosna graničila sa Hrvatskom.. 1454. 709—10. str. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). kao i u drugim balkanskim zemljama. pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon... BeprpaH 1926.. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („. de concedendo Vlachis et Sclavis . neizbježna su.. K. 298. Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi." Diplomatarium Ragu-sanum. V. Eeorpafl 1959. na osnovu turskih izvora upor. i BJI.

. Vlasi su. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima. III. IX 1403. dj."37 Mnogo su češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države. 1430=. u pogledu feudalne rente. VIII. a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča. Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. oppjKses. prema tome.. mahom iz reda velmoža. 50 i dalje. u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva. Rag. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU . 514—515. Izgleda da su se. 24. u Dubrovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston. Ci«ino3HJyM o cpeflH. pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. HoBeiw6pa 1961. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o. pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh. 13.. Xucuiopuja Bočne. V. str. a poslije pada 39* . U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god.eBJeKOBiioM KaTyHy. <3>ujiHrioBnh. dj. službe u> lužnosti u korist svoga gospodara.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck A. Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima. H 25. 4. bili obavezni na izvjesna davanja. n.Hk RE. str. Prema ovim odredbama. iako raščlanjena. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid). glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela stočarskih prerađevina39". 190). 38 Godine 1361. „daje i zapisuje".odobrenje dato je za čelnika. stoka i stočarske prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje. tako su i katuni vlahastočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK. 5. VIII 1403. str. 202). str. str.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf. prema Jorgi. podjela rada u vlaškim katunima bila je. najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima* 1. 36opHuk. str. 308—311. 3. P.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0. a 20. CapajeBo 1963. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare. cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede39. 102. isti u Enciklopediji Jugoslavije. kojom ovaj velmoža svojim vazalima. Serb.^ 12. jHpeneK.. bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru. 196). 537). Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara. str. II 1420. kao lako pokretljiv elemenat. često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru.seljaci. Zagreb 1971. "■ Mon. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima. str. VIII. nap. XI 1407. Skok. Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). tt$h Kpd. niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele.0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc. bilo vladaru. 201). bile su izdiferen'* Upor. 311. VIII 1403. II.' a isto. 378. 1434. Iz ovih izvora potječu. 28.. str. str.1l r (Tlmejb-eu HUCAM. I. uvijek kao njihovi „ljudi"38 i da su. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha. najvećim dijelom. braći Jurjevićima. n. Skok... 423. dj. 500). vlasi kralja Ostoje (ibid. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK. bilo pojedinim feudalcima. preko mora40. '»Primjeri kod: P. knj. K. bili najpodesniji da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba. II 1415.1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima. n. dj. god. BAČKU U Maspotnacu 193—4. . Mon. Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika. 1. odgovarajuće napomene ispod teksta. 4. h. str. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<. M.. kao i zavisni seljaci-zemljoradnici. CtupyKwypa u opiamaatfuja. cpedibtejeKoeiioi Kautyua.

X 1381). str. pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi. pak. JjHHHh. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. 406 (18. str. II. novembra 1961).'Dub rovčani su se. str. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'. 84 (13. Starješina katuna. vojvodama. FIoce6Ha H3.. VII 1384). str. vidi se iz ovog primjera: U junu 1379. XXX. 302. kažu. M. zasada. ranije je. Capajeso 1919.. navodi i katunare. 282. Vardište). U Malom vijeću 17. 306. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu". pa. M. strl 114) i arhanđelskoj. LII. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard. 40 zajednici. " P. a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. npr. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313— 1318 (CojioBjeB. str. CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy. Rag. noce6Ha H3flaH.. naporedo sa drugim službenicima. i 25. Maiuapyie.. Eeorpaa 1937. 223. ?** Dažbine vlaha vidi T. str. . sada je. VIII 1430. npr. I. i Dipl. 41 VI. rofl. kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani. JJHHHH. JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima. str. GZM. OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I. koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina. kao odgovornom predstavniku svoje zajednice. nap. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha. JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna. Mon.. II. a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45. ["B. 79 i passim. III. oap>KaH 24. TivpljeB. npr. Uporedi Jupe^eK. koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima. vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj " V. knezovima. Rag. stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43. M. županima i drugim. F3M. str. Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa. stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago .. predstavljala više katuna. Beorpaa 1964. i passim. Htiuopuja cpucKoi iipaea. 150-151. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave. 1918. Varda. utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga . str. Mcuiopuja Cp6a. 5. str..Bosne i za račun turske države42. dj. U jednoj povelji (13. 228). 142.Ne može se. U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je. III. Skok: Češka knjiga. uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad. 40 V. 1348 (CojiOBJeB. Rag. neTpoBHh. str. TapaHOBCKH. tražeći podršku. 95-129]. CapajcBo 1963. Eeorpa« 1951.. običajem utvrđenoj i priznatoj. 142).. pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („. flHHHh. iy. str. 84. IV 1388). 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom... OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II. str. }Wi. 4>njiHnoBHh. 171 (12 i 13. 49. Jorga. 136. bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području. n. M.a CAHY. zabranio izvoz živeža u Dubrovnik. 77 (4.. CKapah« TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU. god. Odačpanu CIIOMCHUIJU. JjHHHh. slučajevima. bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je.. Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom tržištu. 72. 1940. 170.aH>a CAHY. I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX.(kao. u datim. V 1361). katunar. žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja. B.a. M. Sarajevo 1941. B. CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua. 97 i dalje. str. str. Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj.") — Mon.

46 M." 49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se. drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu. autonomija unutar katuna. II. Kao ponosnici-kiridžije. 134. s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred" Mon. II. 82).. dj. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne. 44 41 stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja. <t>HJiHnoBHh. 1400. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. uostalom. pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika. izgleda. I u Dubrovniku su.. čelnici. koji je prebjegao u grad. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima. kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. ma i rijetko. bile pokretne i što su planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se. n. sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska. po svojoj prirodi. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu svojih starješinskih prava. kažu. spomenuti su čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. <J>HjmnoBHh. n. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije. Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe. 485. str. 106. za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u pravom smislu". XI. 15.. KosatieBuh y n. ali su se za jednog kneževog pastira. ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu60. i iz činjenice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom. istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer. koja je. uporedo sa vojvodama i županima. M. kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika. vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. str. a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik.. II 1382) saopštila je JI. više ili manje ograničena. fol. . dj. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. dj. 1420. da mu je vjera i sloboda. kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51.gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala.. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. (Upor. kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi. str. 190. kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili. 106. po prirodi svoga zanimanja. — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege. silom prilika. Kad imamo u vidu da se. Nije manje bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513. CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna.. Serb. Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. kako izgleda. i 6. OHjmnoBHh. 47 Jorga. str. osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca. pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama. Serb. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. god. str.. str. pak. zahtijevala veću slobodu kretanja. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9.

str. 1313 — 1318 (Cojiosjes. 1402 (Harnih. 15). 428) god. XI 1398. 1379 CttuHnh. „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu. mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. . U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53. vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. isto. 26 (1380). uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital. god. "BvprjHaa IJeTpoBHh. nap. Beograd 1972.za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje.. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus). 232. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. Odayica> I. 73.. pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3. najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna58. Sarajevo 1983. koji od kraja XIV stoljeća postaje življi. I. 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. BAOCU U Maeposjiacu. 1422. na vojnoj osnovi. HcTa. i računali na pomoć i pojačanje s te strane. No na njihovu vojnu službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje. 1393 (HHHHh. sušeno meso (castradina) i sir. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. 79 — 88. V. str. god. KocMtm. s druge strane. isto. burnih. tako reći. i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". 42 . 96). Beorpaa 1972. str. 1. str. Sama činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom. str. JIHHHII. 36opHHK. među svjedocima se nalazi i „Comites Fribislaus Chlapponik. Jireček.. Jl. 277). III.: V. OdaSpamt cuojuemiitu. noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>.yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah. 15). U novčanom prometu.XVI — XVII. Mitth. 119-146. 121. V. Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. M. crp. Mon. CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu. Han. Rag. god. 1305 (Japeiek. CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III. kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja). Godiš njak Balkanološkog instituta. str. : pored proizvoda rudarstva. da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa. nap. JJy6posam<a Kapatancna utpioetma. My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH. 85—87]. IX 1363. god. 11 —13^ Ista. spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655. pa su pojedinci u većem ili manjem broju. izdate između 1322. 200). 253 (1328).' govori čak o direktnom. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. > 51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor. (Mon. Hlapčić nije rijetko među vlasima. 2). 146 (1381). " riouejbe H mrcina I. 246—7. CHamih. Beograd 1982. Hlapac. i 1332. Mitth. I. i dalje u napo-' menama). među ostalim. upisan kao svjedok. Ime Hlap. Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim " Od proizvoda stočarstva izvozila se koža. u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija. isto.. nap. str. 359 — 365. 11). Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381). 134. Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa. Serb. (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. 134. 121. LXXIII. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako. upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. str. Radovi ANUBiH. Balcanica. 188 — 192. 152 (1362). knj. 133. 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima transportovanja robe navodi M. Hlapović. zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna. njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. možda. str. ripnjenojBe 1976. XI. nap. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad. III. DXL. Serb. 240 i 242 i Mon. Wien 1909.48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića. organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. u Srbiji. JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum. str. 392 (1336). 25. XI.) T ■. La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. flHHHh.

II 1415. 199-200. IIoce6Ha H3ffiaH. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. ali su. C. XI. str. . a medu vlasima. JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. Dubrovčani su. Eeorpaa 1964. bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje- 43 . 104—105.. na području Hrvatske. H.643.] . u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama. i K. v. i M. Radovi ANUBiH. ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja. 79—84. 29 —39. 31. knj. u junu 1430. 34 — 36. u. 55 K. Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa. n. 106. stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona. Jf. 282 (g. II/3/. nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike. str. U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. Desanka Kovačević-Kojić. stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni. : 5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v. ipak. svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi. „zlo čine vojvodinim (tj. B. Jorga.. LXXIII. n.. vidi se.000 dukata godišnje. IJege/be u UUCMO. Zgodovinski časopis. Dubrovčani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5. str. nap..239 (1382) itd. • . približno. pored druge vojne pomoći. n. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje. ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele. pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju61... jHpeieK. inače neuobičajena. dj. u Bosni inače uobičajeno. n. Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka. O xepifetoeanKUM «. . kraljem da im. str. nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje. 42. 106. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika. i kad je opasnost minula. 455—475. dj. v. koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu. U XV stoljeću.vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10. pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom.1." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju40. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem. da budu pripremni da dođu kad po njih poruče57. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku. ali. čak. Jape^eK. iz ovog podatka: Kada je 1385. dj.. 96—97.. ali pod uslovom da kraljevi. u isto vrijeme. HcropHja H eTHorpaibnja. C. <t»HjiHnoBHh.. Mcuioptija Cp6a. 126. burnih. Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. Capajeso 1956.] 54 ĆojiOBjeB. str. imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele.000 tovara soli. str. 1325 !■ Voje. : M. 1. da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. god. Xpa6ak.iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana npuutuHosuHa.. M. [Upor. KoBa<ieBnh. OdaSpami cuoMeuuifu . i česta. po prilici. T3M. II. . 53a [O trgovini Vlaha upor. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62. 53 Kolika je. <t>miHnoBHh. kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine. Sarajevo 1983.a CAHy. pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58. Među vlasima također je često. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da . TiHpKOBHh. Ljubljana 1977. dj.

str. Ć. 177—8 (15. str. n. dj. i to dosta često. «6 Jorga. spomenut je Ljuboje Miltenić. 134. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović. Pada. god. 467. Rag. JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma. " V. Milten (Mioten) Draživojević. Hranec72 što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo. neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele. str. IV. 96).. " Jorga. 273.Mon. Truhelka. koje nikako ne zvuči slovenski. Sanko i Sančin. IV. 1. god. sed steut parati ad veniendum quandomictemus. XI 1378) i 223 (20. i Mon. da potječe i ime Hrane Vukovića. gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani 63 84 Iloeejbe u uucjua. Skok.. 1. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno).(Hranko-Crancus69. str. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. 165). I. isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca. O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v. Hrane70. dj. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem.. 79 — 80 i napomene 20—22. " M. II. g. kao starješina (kramar) jednog karavana'4. 1368. : «° Jorga. a što se tiče vlaha. nap. VI 1379)j Dipl. VIII 1399*3. među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran. ukazuje na neke vlaško-romanske uzore. oca velikog vojvode Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. I. u oči da ime Milten. bio starješina jednog karavana. Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica. 162). 15. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. kod dubrovačkih građana67. nosi samo jedan bosanski vlastelin. Rag. II. M. vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich. napomenu 48. Ra-doslavovih podanika. 44 govoj povelji Dubrovniku od 25. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović. koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum. a u oktobru 1432. koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina. Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku. na primjer. J. VIII 1378. 537. 133. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva.) . JlHHHh. II. Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. Konavoski rat. po nekoj tradiciji. 308. „de Catono Golubovich" (P.*' U vijeću umoljenih bilo je 28.be u uucjta. nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8.. a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. nap.. Rag. 309. 69 IIoee. a također. str. pro nunc non sunt necessarii. Hran71. I samo ime Sandalj. <I>HJiHnoBHh. Dalje. 84. dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66. g. . n. koji je 1408. ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica . 153—4. I sinovi Miltenovi.. str.

). iz toga nikakve definitivne zaključke. CTOJaHOBHh. III. VI. 68. 105 (god. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus). Po svojim specijalnim zanimanjima. po nekim svojim elementima. kao i ime Kulin. 233). kefaliju u Konavlima. svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g.. 19. 1354). pa i u red gradske vlastele73. (COJIOBJCB. br. Rag. nešto bolje poznatog. n. 216 (1347). str. Oda5pa. g. vladara. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana. Dragoman. da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice. B/iacu u Maspoejiacu. ono se nigdje više. 207 (1346). nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke. 309. str. str. Skok.Heuuifu.. Durman itd. CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu. str. među ostalim i porodica Bobaljevića. a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana. 1354. 227 (1362). 72 JX. da im pribavljaju razna korisna obavještenja. I. Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije. str.. jednom stečenih. Mnogo kasnije. ne dovoljno jasan. Jb. nap.). U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića. str. V. presbvter Blaccus" g. 1278. Leipzig 1880: Sancus.. IV. (P.da pasu svinie" (CojiosjeB. " „Crancus. KoBa^esHh. ne izvodeći. npr. vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni. str. II. str. 162. Rag. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine. str. u navedenom radu (str. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja.). ni prije ni poslije ovog vladara. Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman.. slučaj će ispitati „dobri ljudi" i. Prije svega. Dalje. nap. 127 (1376 g. 20). 45 u red dubrovačkih građana. kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. g. 1320—21). g. vlaški starješina Obrad Borojević. napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin. pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. obavezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio). I. ukoliko nevjera bude " V. kao ime njenog prvog.. 104—5. jedinstveno. „chatonarius catoni vocati Ugarci". III.. I 1360. K. ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere. Mon.HU cuo. v. CpedrboejeKoeuu KCOUJHU. 103 (god. Napomenućemo i to da je 19. dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja. g. od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. Milman. K. Lateinisch — đeutsches Worterbuch II. nap. 1471. Jnpe^eK. u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. koga su Dubrovčani 6. Katunar Obrad. 205 (1346). str. naravno. koji se 1163.). npr. ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220. Mon.V. kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde. liči na vazalsku komendaciju. Bnacu u Maepoe/iacu. D. K. Skok je. n. I. 1367). koja bi potjecala od Bobana. 310. 97). Oda6pauu cuojuenuifu. u Dubrovniku zabilježeno ime . OdaSpam cuoMemafu. JnpeHek. g. Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. stočara (Xucuiopuja Eocue.. Rag. u ime svoje i svoje porodice. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih. 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. C. u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue. str. 208 (1346). dj. koji se 1240. 114). iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima. 96 (god. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v. imenovali svojim građaninom (Mon. Uporedi Skok. nalazio u Splitu. da. dj. str. 198). naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom. spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika. nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman. svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj. Georges. E. kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja. Beorpafl 1902. god. Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži. 88 70 71 67 CojiOBJeB. 1313 — 1318). pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni .. X 1358. uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. iako. 306. a s ovih. 201. ne spominje na području bosanske države.

de cathono vocato Burmas74". Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu. vazali moćnijih gospodara. Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular. Rag.. Mon. da li su kao starješine svojih ili. Strano je i ime uglednog velmože. g. platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića . O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy. tepčije Batala.nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon. Rag. 47 ///. možda. pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela. 137 itd. 46 JJ KoBaqeBHh Kojafa.. CapajeBO 1971. II. Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić. roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX.. GRADSKO STANOVNIŠTVO . II. utvrđena. 1357—8). 229—233. koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo". 245—6). 123.

ed. Sredinom 1348. " Constantine Porphyrogenitus. O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište. dakle. 137. Gy. 78 Const.. mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka. Moravcsik. Livno). kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara. a grad Hlebena (Hlivno. Grad Salenes. 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova. pa su se kasnije. str. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. 76 Isto.Hlivno. 32. u župi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. str. 32. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium). str. gradskih naselja ispod grada-tvrđave.m naseljima. O pitanju ubikacije v. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada. str. za koji nije utvrđeno gdje se nalazio. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su. reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk. i Desnek ili Desnik77. a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište. . u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. cap. podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. bio je tada u granicama Srbije 75. sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u . 33. (I). 32.Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. (u pokrštenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-. od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih. cap. c. No. gradskih naselja. 34.. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa . u srednjovjekovnoj župi Soli. ad C. 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla . Buda-pest 1949. Cap. Jenkins. 160. 31. Livno. to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi. 162. Comeraary. literaturu kod Const. privredno manje značajnih. (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada. i to Katera. str. u slučaju opasnosti. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme. god. De Adndnistrando Imperio. ed. . Porph. 77 Isto. osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika. 49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79 kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. s vremenom. (II). najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju. gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada. Porph. stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši80.

može se dobiti bar približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. Na karavanskom putu. CapajeBo 1978. FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee. VIII 1348.000 dukata godišnje82. zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja... 249. i nap. Mon. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I. dakle. Od tada. (CojiOBJeB. dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota. 136—140. 244. sjedište župe Banice. 439). kroz to vrijeme. 1244 (C. a zatim je.] soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. poslije kratkotrajne ugarske vlasti.. 1323. nastao usred bogatih nalazišta srebra. Višegrad i Zvornik. god. Kreševo. nekoliko puta " Dubrovčani su. i Jireček.. spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. vodile su se česte borbe za Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se.. na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina8031. do 1410. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara. Rag. nastalo je gradsko naselje Olovo. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i.in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon. 112. kada se prvi put spominje. 439). Nikole. J. kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države. Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. Trgovački putevi .). Serb. niže niz Drinu. 71—73. Od 1352. V. IV 236. a tek 1446 . Kraljevsko Visoko i samostan sv. JJ. ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. grad Ključ. Jelenić.] 50 smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. 80 Na primjer. nisu definitivno zauzeli Turci81. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki). koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje. dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države. spomenut je g. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak. str. nešto na zapad od . 105. 113. zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika. god. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci. D. Sarajevo 1906. Serb. ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83.. uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću . despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30. [U svom testamentu iz 1421. 35. 107). Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. ponovno preuzme srpski despot.susjedne zemlje ■— što... JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh. r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. 2. ipak. grad Glaž na Ukrini spominje se g. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. -Kojnh. došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. II. No. a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii. Zbornik. Iz same činjenice da je. Odačpami cuoMenuifu.. FpadcKa naceiba. prema jednom podatku. Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. koji je vodio pored Drine. od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica. u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama. Sjeveroistočno od Sarajeva. kroz slijedeće dvije decenije.

ne znamo. 64. BvKaHOBnh. inače. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu. Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy. Beorpa« 1955. u živopisnoj okolini. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su. Zagreb 1892. na užem području današnjeg Sarajeva. 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor 4>aKyjrreTa. Fermendžin. Preveo D.same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače). 51 doprinosilo njegovom bržem razvitku. CapajeBO 1946. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr. E. II 1449. Pejanović. str. prema tim podacima. zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. naziva i Bistrički grad. kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta85. održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima88. str. VIII 1446. pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca 81 O ovim događajima v. na podnožju grada koji je. T3M —H."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli). izdatoj u Vranduku 22. 439. otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima. koji se. što je. S njim se slaže i VI. K. TiopoeuK). X-l. 223. str. podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh. S obzirom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom. Skarić (Sarajevo i njegova okolina. 132) smatra da je mjesto bilo . U staroj župi Vrhbosni nalazilo se. Medu ostalim. god. Serb. Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne. van glavnih puteva dubrovačke trgovine. 82 T. M. str. O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada. 57—58. str. Eeorpafl 1970. str. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu. navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL. iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas. Mon.. 353 — 362. str. pod sam kraj XIV stoljeća. trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća. 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u EOCHU. H. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy. 83 M. inače.. koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija". 33). pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima. gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke. Acta Bosnae potistimum ecclesiastica. Sarajevo 1937. možemo. XXIII. C. O drugim gradskim naseljima.u citadeli današnjeg Sarajeva". (B. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada. osim u Splitu i Fojnici. JJiiHiih. 73 i dalje. 80. JfHHHh. I. mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća . proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega. 48. svakako. u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba. MSHSM. 3a ucuiopujy pydapciuea. kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima. koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega. sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet. iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. Sarajevo 1951. s Jirečekom. osim imena.

119—145. nekada znatno naselje i trgovačko uporište. [JJ. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima. 29—36. CapajeBo 1976. Oda6pami cuoMeuuifU. Povijest banovine. obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su L. Historijski zbornik. dok nije oko godine 1382. KoBaieBHh-Kojnh. str. koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti. Šunjić. vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države. središte istoimene oblasti ili arhontije.] prethodila ovom ugovoru 89. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom. grada i varoši Jajca. FpadcKa nace/ba.nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. ostali samo blijedi tragovi. ali se. što znači i drvo i (drveni) brod.Trebinje (Trebunia). Thalloczy. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari. 128 i nap. i održao je uglavnom do potkraj života 91. 125-131. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum. carinskih službenika i drugih poslenika. dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku. a zatim i Turci. koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj zemlji". spominju i domaći ljudi. bosanski i ugarsko-hrvatski vladari. a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom.] Od stare riječi drijevo. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca. i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu. XXI—XXVII. Trgovački drumovi. međutim.Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh. imalo najveći značaj. 88a 88 sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah. str. XIV. 213. Jireček. [M. gospodar Humske zemlje. Hdopireapa BHX. 120 — 121. završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugovorom 1186. K. . Od 1186. Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski. kada se u izvorima prvi put spominju. nalazio se i antički grad Narona. može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. nedaleko od današnjeg sela Vida. prvenstveno dubrovačkom. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom. Zagreb 1916. a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente). O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy.] 87 8S CojioBJeB. Tu se. 280. upor. 260—262 (Prilog V). Zagreb 1961. Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države . kada je ušlo u granice bosanske države. rpadcxa nace/ba. održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca. u stvari.. Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji. arboraticum (od arbor — drvo). od 52 . kroz čitav srednji vijek. sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. U tom predjelu. od kojeg su. g. iako ne često. uglavnom samo nominalnom. poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja. u Drijevima. Od sedamdesetih godina XIV stoljeća.

180 (g. 119-125. koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. 1383). ToflaniaHna H. dj. I 1382. Kraljeva odluka svakako je usporila. rofl. Eeorpa« 1964. preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a. 94 M. KH>.naH>a CAHy. str' 118 — 119. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto. na više mjesta. isto. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika. s vremenom. 146. poslije Dubrovnika. I. 203). 1381). Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva. I. I. usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. 1347). JlHHHh. Herceg Stjepan je. O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. 269 (g. dakako. skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje . str. najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama. postajali dubrovačkim građanima93. 1382). flHHHh. flHHHh. 90 8 53 strane94. izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe. n. 1380).. 1938. 96 V.kojih su poneki. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne * CojiOBJeB. Odaćpauu cuojuenuifu. imalo je. Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a. vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima. 70). "HapKOBiih. u kraljevim planovima. isto. n. god. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe. isto. drijevskih građana (de mercato Narenti. i domaćih ljudi.. dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim. 360 (g. 8Oa M. koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". str. i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje. str. sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. 140-141. ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena. prvi od bosanskih dinasta. šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja.] 92 M. a 14. fliinuh. OdjiyKe. 21.. 1384) itd. 134. 3. Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum. I. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao. i druge uvozne i izvozne robe". izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. 247 (g. JlHHHh.. 80 (g. IX 1380. 91 M. dj. ali nije i zaustavila razvitak Novog. 140. 71 (g. On je. XLVII. M. str. II. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja" 98. 147. Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. proizvodima. [O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C. 125-7. isto. Mon. osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će. Rag. de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. Godine 1382. dj. IIoceGHa H3. Bilo je. Mvrnifca. n. Ovaj lučki grad često se spominje i kao tržište žita95. Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su. domaćim i stranim. eventualno. n. fl Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. dj. stoga.

] 103 Godine 1411 (11. lloeejbe u uuc. ali tek od sredine XV stoljeća. postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio. iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade). opomenula hercega (13. FpadcKa nacejba. 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice. str. I. „Kuća". Boka 8. 177. Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom103. iste godine. „mnogi ljudi iz Dubrovnika. III. Mon.u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće 10**. od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchisias" OlHHHh. 90 (8.] 100 Mon. II. dosta suzdržljivo. 255 (3. noBejte H imcMa. uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu. flHHHh.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. posredno.". kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze. VII 1383). Beo grad 1967. Već u januaru slijedeće 1450. posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se. Beorpafl 1925. I 1403). v. ali nisu ni najmanje 102 15. 1393). ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore. 282 (11. Te godine. u vezi s tim tražili su. .ua. Na pritužbe iz Kotora. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog. Već u julu 1383. često i prenagljene mjere. 201. Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih. C. ^ 97 M. 265 (26. XII 1382. M3 dy6posaHKoiapxuea. što će za Kotor značiti potpunu propast 105. Xeptfei Cwe$an. ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili. X). No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega.„vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104. XI). Zbornik radova iz nauke. TiHpKOBHh. mletačka vlada je. IX 1411). str. novembra 1397. 431. za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. br. 122 — 125. str. str. 253—4. Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku. Upor. 1.kako je izjavila njegovim poslanicima . 247 (27. koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera. 1. br. 62—109. kažu. najčešće uvozilo iz Dubrovnika). kulture i umjetnosti. Serb. 334). Iloeejbe u uucjita. str. (31. 253-4 (15. 85.. 34. isto. kažu. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne. 99 fliiHHh. CTp. I. [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. M. tako je bilo i u slučaju Novog. koja se ovdje spominje. Herceg-Novi 1976. [B. [O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. 1. čuli da „neki od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju . inače.. 380 (27.ako potraje ovako kako je počelo. Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. H3 dy6poeaHKoi apxuaa. 54 najviše traženih proizvoda108. kako tamo dovodi ljude vješte zanatima. br. X). Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482— 1538). 73 (god. TiopoBHh. koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i. III. OdjiyKe I (god. 168 — 177. Odjiyice. 1—281—2. 338. a ostalo iznosiše i postaviše u kuću pod gradom da prodade". A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci . isto. 201. ne misle.. postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. BJI. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je .. može biti stovarište ili magazin. 1398). str. 1382). No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces. čule su se i iz Dubrovnika10*.. str. u isto vrijeme.96 V. 65 (g. Kotorani. 51 — 54. godine. str. IX). I. X). XI 1397). dakle. nastojanjem hercega Stjepana. str. Slične optužbe. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel. 164. kako . str. da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje učinit". 272 (21. zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su. Hrabak. 417. Serb. JUHHHII. 258 (11. VII 1383). učinili to s njegovim znanjem. „stare običaje" i ustaljenu praksu. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith. Jorga. ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom. str. I.

snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama. No. ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo žena svakodnevnoj prodaji. gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu. Xepi)ei Ciueg/kiH 127 —128. slobodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. kako smo vidjeli. Eeorpafl 1963. 320. mislim. u granicama lokalnih potreba. TiHpKOBHii. Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se. za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. vršila prodaja i kupovina proizvoda. Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti. Resti. neka naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se . 301—302. gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost. ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera107. ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera. vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*. Voje. alatom i drugim. i naravno.] 196 Listine. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni. 181— 185. IX. Wi Listine. Ljubljana 1966. XII—XIII. XIX—XX. J. nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja. I dalje je. nešto kuća za stanovanje. kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo).A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim. 436—7. I. C. II. i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo. zanimanju i ekonomskodruštvenoj strukturi gradskog stanovništva. xos Jorga.HdopHJCKH ijaconnc. 167—188. u tadanjim uslovima i okolnostima. 311. I. Sukno iz Hercegnovega. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se. gdje se. No. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane. nisu nimalo bili skloni da trpe. Zgodovinski časopis. a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. IX.107". ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području. Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf 55 uticali na sam tok stvari. str. 104a [C. za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji. Chroniche. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. naime. eventualno. a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. TtHpKOBHh. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće.

značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje109. koristeći se obilno. nap. kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. jedinim zanimanjem. nastalim u rudarskim rejonima. JX. JIHHHH. pored ostalog. Ovaj. U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije. Die Entstehung der Volksivirtschaft. nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. rpadcm Hacejba. nap. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova. dijelom. uglavnom za podmirenje kusura (K. Biicher. i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. U gradskim naseljima. 104 a. i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. Tubingen 1911. u prometu robe. nedovoljno određen. obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108".] 56 su kao stručni rudari bili. no ne bi se moglo reći da ovaj termin. str. (Herceg Stefan . . KoBa^ieBiih-Kojiih. bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim.] * Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca. Aufl. razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. novac se. sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda. Gradovi srednjovjekovne Bosne. Upor. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u privrednom životu zemlje. str. 108il [Upor. 135 — 6. izričito su spomenuti bosanski trgovci. 80. i passim). posmatrani u cjelini. Ćirković u spomenutoj monografiji. dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. 108 M. barem u prvo vrijeme. Sam termin „trgovac" ili „trgovci". nego samo sa mletačkim trgovcima110. JlHHHh. 122). upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle. 121—128. kojim se u savremenim dokumentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža. naravno. iako ne. Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne. koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom. preuzet iz mađarskog. tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima. M. u jesen 1403. str. koji 107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre dišta u potpunosti je prikazao S. Oni se. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. [Upor. u datim prilikama. VIII. spominju se — istina rijetko — Sasi.] 107a [Za razliku od domaćih izvora. JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua. ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. . Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su 109 O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. 3a uctuopujy pydapauear .„varošima". Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca. na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne.

1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu. ne bi bilo ništa neobično da. prema uputstvima svoga . da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina. makar i posredno.I.: D. U pismu Sandalju Hraniću 23. a zatim.. 20.Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK". naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid. Kovačević. S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje. Našu predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju. Sarajevo. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda".] 110 Listine. Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno označavalo etničku pripadnost. 111 Jorga II. koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke. o zajedničkom trgovanju. koja se. koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima. početkom novembra 1455. Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. VIII. provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana. str. u procesu asimilacije. dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati .. da li iz Njemačke. Isto tako. pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. građani grada Olova. ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli. 305—306 (23. više od sto godina ranije bosanski vladar. str. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine. spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives). str. dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca112. iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. 57 njegovi vojnici. kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane. kao već ustaljena privredna grana. u Fojnici i u Jajcu. 25—26). str. 174. Listine. V 1415. sigurno. Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. odnose na neke goraždanske građane. traži stručne rudare na strani. a kralj će mu dati . niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju). str. a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani". dobija značenje pastira.. sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu. g. V. pak. R. iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor. tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana. KoBa^eeuh--Kojnh. dj. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Djela naučnog društva BiH. knj. U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su.u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem". njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi. poslanici su tada. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha. n. 108-132. rpadcua mcejba. 1961. stočara uopće.. Činjenica. XVIII. u želji da uveća dohotke. 167 — 191. II 1432).

pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB. prestajali da budu građani svaki svog grada. IJosejbe u uuc. na . konzulu je davano puno ovlaštenje da. FpadcKa tiace/ba. str. pod prijetnjom kazne. 87. Kh -Kojiih. sačinjavali su pojedine. da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim. mjestima. 263 i dalje. tražili. 71 (7. na čvrstoj uzajamnosti formirane.] 111 113 58 Nema sumnje da su ovi stranci . samo sa izvjesnom ogradom. toliko su bili odvojeni od njega u društveno-političkom pogledu. zakupnici . KoBa^eBiih. možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim naseljima. Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea. 213 — 214). zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima". Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom. za njih povoljnijim.ua. 116 Vidi JI.mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane . strani privrednici u bosanskim gradovima. što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove. Odadpanu cuo. sa dosta sigurnosti. zanatlije i trgovci.mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva. 114 Vidi nap. Svaka strana uložila je u posao po 6. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca. bili su.uenuifu. no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116. 194. [O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima. I. boraveći u stranoj zemlji. a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva.rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim. „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis). uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada. 201—222. str. pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva. Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja. Dubrovački građani zanatlije.gospo dara. trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti115. daleko najbrojniji bili Dubrovčani. ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani. trgovci. u tom je išla tako daleko da je. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline. 115 Listine X. str. XI 1455). Možemo samo. 292. kolonije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada. sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije. među ostalim. a ne bosanske vlasti. str. zajedno sa dvojicom izabranih sudija. no oni nisu. povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima. Diplomatarium Ragusanu'm. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi. l^str. svakako.

. Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll "' ntMđdii. X 1332. rudama bogatim. In Venetia 1605. Serb. sigurno. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio). VIII 1361. najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić.. metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni. kojim povodom i u koje vrijeme. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata. pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima. g. de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio. D. Što se tiče bosanskih Sasa. sklanjajući se pred mongolskim ratnicima. 340—42 (11. CBOiMik S Bočne. kao i u drugim. 494—5). upor. VIII 1361: „.. bakra i drugih 117 Mon. Rag. 23 — 25. tu se. dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1111 V. ali iz drugih. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih. Mon. quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. . IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH. sadržano je. 17). izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. [H. X T339. Uostalom. po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni. 26.H-»ceBHocT. našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama119. donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"122.primjer. str. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8. KH>. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su. III 1332. II 1332. iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na području srednjovjekovne Srbije. Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i rada u novoj sredini i koje. 1—2. svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118. III. i Mon. Rag. ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. ) 101—102. Rag. I. Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412. i Resti Chronica str. Mon. upor. nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. 30—33.. str. Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari. V. . je3HK. 3a ucuiopujy pydapciu«a. 132. zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit121. 104. napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama. što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-* JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. X. HcropHjv H đpojiKnop. Pafloj^nh. kao predmeti trgovine.). 105. Beorpafl 1960. uglavnom. CTp. sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli. Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje. Nije. i 8. srebra.] 59 . također. skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima. III. da ponovno istaknemo. JlHHHh. Već je VI. CB.

Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. nap. 26. Beorpafl 1939. dok su. CCLXXX. ĆKapHh. str. koji su Turci preuzeli. u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji. n. 122 B. „potražili rudare na strani". Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih .. 106). (Thalloczv. 2—4. uglavnom trgovci i zakupnici. BeroBHh. Sarajevo 1957. 1412. u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. XX. str. Vidi i M. 5). B. na primjer. 1). kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. Pariš 1964. Kanuni i kanun-name za bosanski. Studien. 41—63. samo privremeno. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa. HCTO-piijcKH laconnc. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon. HM. Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I. u daljem toku vremena. 1).. Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy. naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost. Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma. središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena. CKapah. naučno osnovana. str.121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V. gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. 388. a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao. obratio se 18. zvornički. EeroBHh. str. dj. I. zahvaljujući rudnom blagu. i intenziviranja rudarske proizvodnje. hercegovački. izdao despot Stefan Lazarević (H. 123 Vidi prethodnu napomenu. izdan od vojvode Kovača. Beorpa/j 1971. 4. kliski. dj. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara. CapajeBo 1974. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. duže ili kraće vrijeme. str. Beorpa^ 1952. inače. relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. Ova Skarićeva. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. g. str. V. god. TivpJjeB. u cilju usavršavanja. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto. III. 3auciuopujy pydapculea. crnogorski i skadarski sandžak. Les actes des premiers sultans II. CXXVII. N. tj. koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. str. n. godine u Fojnici. s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu osjećali kao građani svoga grada. koji je. dj. roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa. ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. Eeorpafl 1962. M. Paflojtmh.. kako je obaviješten. ovdje nikad nije bilo u velikom broju .trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom. U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud. Pretpostavku da su vladari. 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha. u našem jeziku prilagođenom obliku. u Srebrenici i Olovu1*5. Beldiceanu. postao vrlo bogat (Kod Jlunuha. Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY. Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo. 67 —84. kako izgleda. pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je. 14—18. snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo127. Dubrovčani. Hiac CAHY. U tom procesu sigurno je igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih. godine. a sve više određenu profesiju. odgovorni pred zakonima Republike. velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124. koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. Monumenta turcica I. Uostalom. JjHHHh. na primjer. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. str. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i. II 1452. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca.] 60 nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su. Skarić uzima kao činjenicu koja se sama po sebi razumije (B.

što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. recimo zanatima i trgovinom. U pismu bosanskom kralju. „kada se kralj Alfons V početkom 1452. . Ovaj termin prvobitno se odnosi 61 . Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger. dj. nego drugim zanimanjima."1S0 No. isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima. a ponekad. pa je M. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog porijekla. u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. 24—25. Nije. M. kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M.. flHHHh. u Srebrenici. tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj. in vestris terris esse non paucos intellexerimus). 17. u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". str. Dinić. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. pored kneza. li). nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom. Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa. u poređenju sa drugim naseljima. Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V. U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes). dakle. . 3 i passim. 10—12. koje su prvobitno uživali saski rudari.. 26. n. god. i vojvoda. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora. nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomskodruštvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što. također.karakteristika. upućenih kralju i hercegu. str. kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak124 BJI. ipak. 127 Upor. kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje. dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"129. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti. fliiHHh. No. 11. Povlastice. svakako. brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju. cives). prenosile su se. 128 Isto. u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. 3a ucuiopujy pydapciuea. osobito. str. najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da. štaviše. „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih. I. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena. zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima. JjHHHh. n. prećutno» i na domaće stanovništvo. 126 M. dj. vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . CKapnh. 10. 185 M.

str. tamo će nastojati da pronađe 3— 6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti). 123. rpadcKa uace/ba. str. 437. Serb-. 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države. 130 N. 1434. Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana. 73. Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters"). tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju.u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize).. JjHHHh (». prije svega. pozivajući se na H.. VIII). 133 . Br. upozorio je da su . Srbiji (qui . purgar iz Olova. 26. a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se spominje 1445 (?) Mon. dakle. nap. str. no s vremenom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima.. 106. Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". 388. dj. 245—247.. Thalloczv. Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1. 1423. ukoliko se spominju. str. da izraz „svi purgari srebrenički"137 označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima 131 BJI. Bogavec Radanović. 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God. 1395. proširi na širi sloj građana. među njima je." Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g. Izgleda nam. g. HoBaKOBHh.. . dj. Prema mišljenju M-Dinića. i to na one koji su sačinjavali autonomni sud . đj. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426. str.curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne može se. na stanovnike koje ti organi predstavljaju. „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi" 131. g. Od kraja XIV stoljeća. isto što i sudija autonomneg suda 133. tj. u stvari. n. Izrazi .. sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia).. da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji". Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari. 1440.. 88. 6). Divoje.: JI. ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice. pored ostale građe. 18.. naravno. Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice). moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132.. prvenstveno u Srebrenici. Stuđien.U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima. 1381. tj. purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima. dj.purgar je. 132 M..u zemljama njemačkog rudarskog prava. Oslanjajući se. na građane (ili purgare) u drugom slučaju. n. str.. također. g. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima. str. sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"135. Nikut.. g. g.. gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti. g. 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua. na jedan novi podatak iz 1452. To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode . 1412. Radivoj.]. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti. uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj . zajedno sa saskim povlasticama. Ivan Marković. Eeorpan 1912. po našem mišljenju. god. saskim . i nap. M. to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom. CKapHh (n.a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. [Upor. koji se odnosi na Zvornik. Vukosav. str. 1433.ias L. Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno. Svetko. upor. flHHHh. rečeni majstori poći će u Napulj.] 62 na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131. odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske vlasti nego.

Hciiiopuja Cp6a. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara". zak . 142 H. 414).ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego. pak. koje su osobito privlačila rudarska mjesta140. Treba uzeti u obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str. 176. jednim ustaljenim izrazom. 1890. str. tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u vijećima i organima gradske uprave. JjHHHh. svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici. VIII. god. . 1421: „mercatoribus et civibus nostris". „borghesani". II. VI. koja je upravo tih godina došla u posjed despota. 14.. Jape^eK. str. D. u ovom širem značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova." (M. 1536/37. VIII. god. 407. 140 U jednom podatku iz novembra 1437. odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili. . 137 K. n. . 94). u istom podatku jedan zanatlija (faber). donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. H. EeroBHh. str. ali. JupeneK. C. dj. Te zato koliko mjesta toliko zakona"."). Iz poznatih slučajeva. koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma. 84. oni. 3OKOH O pydnutfUMa. X 494. str. 52—53. 429). kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K. str.varoškim sudijama" (K. trgovci i zanatlije. VIII. I. 3a uciuopujy pydapciuea. str. kojom daje povlastice Trogiranima. pored turskih službenika. 86. str. 15—19 u napomenama 60—78. sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je. iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja . Pafflojmih. dj.. JnpeiieK. barem u Srebrenici. u vezi s Novim Brdom. 1422: „mercatores et cives nostri". n. „dtadini". str. izgleda. naime.. str. Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. X 1339. 25. pretpostavljati da je1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare)143. I u mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se. II. god. Možemo samo. dj. ali ne i rudarski radnici (kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. mercatores seu cives vostri . Hciiiopuja Cp6a. M. koji se odnose mahom na Srebrenicu. 57.. dj. postojala ustanova gradskog vijeća («. str. 1407: „cives et mercatores nostros". zajedno navode „građani i trgovci" — kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost. M. ne bez izvjesne ingerencije državne 138 Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez. Skarić je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g.. . Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima.. str. zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada. „građani". „Sasi su imali svoju autonomiju i svoje sudije — purgare (Isto. 135 Isto. . 407). na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139. Mciuopuja Cp6a. i jedan i drugi zajedno. Izrazi „purgari". 16—17 i nap. 138 M. Prema Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi. 14—15. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. spominje se. 134 M.. Dinić ne sumnja da je. 141 M. također. V. imaju svoje uže i svoje šire značenje. dj. mješoviti sud. flHHHh. naveden je kao građanin. npr. str. stanovnik Srebrenice. 25. str. sa dosta vjerovatnosti. (v. PaflOJUHh. jHpeieK. 73). „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. gdje se govori o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. vlastela i sva obćina grada Dubrovnika". CnoMeHHK 11. I. n. presudu „contra Ratchum fabrum habitatorem et civem Strebernize . CiioMeHUUu cpucKU. „. vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne.. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („.. prije svega. samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem. 136 K. BeroBHh. Listine. 63 grada138. 3aKou opydnuifUMa. Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici. čl. str. oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu. na tom skupu učestvovali su. flHHHh. n. u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. 109. 20). Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives).

u Fojnici ili Olovu. 144) od 10. dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj. . kovači i. u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. dakle. dj. Serb. 7). 431. Ćirković. i ^SiipouMJuE . 437). str. spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon.. ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici. I. bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. dj. može se steći neka predstava o položaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. 145a [S. koji se odnosi na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu.. 1—20]. I. preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni. preduzete u korist rudarskih radnika. uopće. po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje. 64 vlasti.. 20—25. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne. 116 M. topioničari. bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. dakle.. 433). 2.<) JKHBS \S. Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima. dj. bez sumnje. a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost. u ovom slučaju za Srebrenicu. Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. str. Sud purgara (curia purgarorum) bio je. kaže se za optužene. H. str. str. str. zakonu koji je važio samo za određeno mjesto. Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne.. kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g. Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika. Ovdje se. postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba. novembra 1457.da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua. 141 115 . koji je. ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost . sigurno. str. I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći.\. po posebnom. tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"144. 25).. dj. do kojih se nije lako dolazilo. na primjer. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae. Uporediti: .nCK0. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua. Zagreb 1979. na više mjesta. kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću.ljučuje Skarić (n. kako je nesumnjivo utvrđeno. . vjerovatno. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je. imale su. 94). god. 3aiwH o pyduuu. n. 6. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. Mon. Pa^ojlah. Ove i slične mjere..Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih . radnici-rudari („rupnici"). Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"145. Serb. 102. U prethodno navedenom dokumentu (nap. 143 M. koji je. što je došlo do izražaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. 2. kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. str. a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku.. Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se. U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije. BeroBHh. svrhu da se iskusni i vješti rudari. g. stoga.uMa. sigurno važio iza Srebrenicu.

Goražde. ako jeste. VI. sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja. U svakom slučaju. đj. U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. postigli makar i ograničenu. inače. 148 M. JJJHHHh. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića. nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji. no. Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije iza ovoga . vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada.: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. gradove. svakako taj proces. str. po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni" ljudi tog mjesta. donesen podatak u kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426. slično kao Srebrenica. đj. 341. u ovom pitanju. Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani. ma i približno.. nap. od feudalne oblasti kontrolisanu. ipak. funkcijama i kompetenciji. n. Nigdje se na bo-sansko-humskom području. Daleko najveći broj 147 M. nap. O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. n. iako ne i potpunu. 18. str. Đesanka Kovačević-Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove". odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. No.ab optimatibus dicti loci' ". g. kao što su bili. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. svestrano sagledavajući problem. kako po svemu izgleda. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire. Sarajevo 1971. «'a [Upor. Rijetki su bili gradovi koji su. u proljeće 1427. Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu. tu je. zadovoljiti pretpostavkom koju je. No u nedostatku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces.. autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. zahvatio i druge. Radovi Filozofskog fakulteta. tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je i dalje ostao dosta nejasan. 130 a. ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. Foča. JjHHHh. 59).] . pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima. recimo. Moraćemo se. postavio M. iiije daleko odmakao. autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću". u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i. da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. 59—61. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je. započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje. autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a. primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"148. 62—-63). u vezi s navedenim mišljenjem. prema kojem je dubrovačka vlada tražila da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić. u trgovačkom prometu važnije. str. 1449. nezadovoljni despo tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto.65 čajnoj privrednoj grani.

nap. str. uključujući i vladare. koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji. u poređenju sa naprednijim zemljama. voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%. a isto tako. vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga. Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. bez sumnje. bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici. vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana. g. 1. koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana150. društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. II. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama. 136). 1).66 gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. Samo u jednoj. zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"151. TiHpKOBHh. str. kao što se radilo i u drugim zemljama.] 141 67 srednom kupovinom robe u Dubrovniku. U svojoj razgranatoj trgovini. to jest preprodajom robe. bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca. 439—440. gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi. 1. vlasteli Dragišićima. XVI. zemljoradnika i stočara. r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd. ograničene trgovine i neznatnog . ctM H BCdKd npHXOAWJJ<»). iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga. 426. Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se. I 1461. ostala je. Zahvaljujući jakom kapitalu. Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje. i drugi feudalci. tim više što je sigurno i u Bosni. Cons. 433). 152—153). (TJoeejbe u UUCMO. 213 1. A to su isto činili. koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda. s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. 1416. Profit.. pored mnogih sela. dj. mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je. u skromnijim razmjerima. Serb. Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje.). kako veli S. Xepyei due^au. Kovačević. a ukoliko su se feudalci. fol. aktivno bavili trgovinom sigurno su se. 136—141). i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe. kao i u drugim zemljama. Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdTŁ H NHI A«X* kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis. 98—102. Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. Trgovina. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku. II. mm. ističe pretenzije na posebno. nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski.. pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. I. dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv. 224. III 1425. iskustvu i razgranatim vezama. više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. ma i približno. a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i. bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi. 13. Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepoMon. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". među ostalim i olova (C. oslanjajući se na tu moć. sve ove e. „herceg nosilac vlasti. rog. [Upor. nap. IV 1448. str. koje su. Prema ovom primjeru. i pored nesumnjivog napretka. D. svojim pismom od 11. gradska TKE naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. str. str. Gradska privreda srednjovjekovne Bosne. Po"ebno mjesto u trgovini zauzimao je herceg Stjepan. dok su domaći ljudi. Ćirković. pa i sami vladari. 3). aprilu i decembru (Jorga. Dubrovčani su 23. i to sve u januaru. ipak. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit. feudalci. i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh. II. 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika. bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka.

sličnih srednjovjekovnim cehovima. zanatlija ili trgovaca. OdaSpanu 161 cuoMewm. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu. COJIOBJCB. br. FpadcKa Hace/ba. imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. 242—244. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne. 33—36. gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema. Pismom od 6. 3a uciuopujy pydapciuea. Fojnici i Jajcu. Jorga. 152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. Iako su . bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. nastanjeni u Drijevima. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi152. sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora.] 68 IV. 1449. i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku.u str. str. I. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života. najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. ni po brojnosti. ROBLJE Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja. Ropstvo se.kapitala. M. 16 » I dubrovački trgovci. 412). II. Štaviše. Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom. 377. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane.u tih štacunih" (A. IV 1399. i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa. 213—214. a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati . održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. 419. vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana. kao što je dobro poznato. Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža. pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu. Ni po načinu privređivanja.. isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153". nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana. ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima. JJiiHHh.

povrate u svoju zemlju. . „čeljad". u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. famula). s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem. uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer. serva ili ancilla). nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže159.crkvene i državne vlasti načelno osuđivale ropstvo kao ustanovu. zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu". 1. Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. 2. 215 (27. da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . 156 Listine. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi. puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi. posle tačno određenog roka.u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj. „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima157. prećutno su. izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi. „famulus" (ž. najvećim dijelom iz Bosne. nego im. I. 460. u znak štovanja. U Bosni se prvi put spominju 1180. . tj. U ranijim vremenima. . zatim „sclavus" (ž. 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali". I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"164 množili su se. 449).. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu. 417). kažu.i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. za Slovene se. raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika. ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)155. Dubrovčani. u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće. str. 69 Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. za obavljanje kućnih poslova. ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. ostavljaju na volju da se. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora . iako su. koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika. kao predmet kupoprodaje. Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja. VII. br. najčešće. pored ostalog pošalje i „dva roba"160. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu . IX 1419. ali ni ovdje. IX 1400. Jedan dubrovački . U novoj postojbini. a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158. str. predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje.a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno".. poklona ili. I.. 154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana. rjeđe. I 1416). u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje. g. Dubrovčani. za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova. trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. uz izvesnu otkupninu. na drugoj strani. ipak. 1." (IJoee. raba)... Srednjovjekovna Bosna.be u uucjm. sa raspadanjem rodovskog društva. smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti . kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti. sclava) i.

spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. 160 C. III. pred dubrovačkim vlastima: „Ego . quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula . et ancillas). druga. U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice168. I. . označuju malodobne članove porodice. 164 M. 18. F3M — H. 161 HpeiuouiHHK. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je. sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni. . god. str. kao djecu ili čeljad. carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u . XII 1436. Jedna robinja izjavila je. Zore Bokšić. a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad". 131). D. Radoanus de Bosna confiteor. br. uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini. 22. djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-. poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao 162 Poklonjeni rob izjavio je. u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost.. III 852. 101. Riječ „otrok". CapajeBo 1946. str. 43. „robove i robinje" (servos .. 32. n. uopće. br.". koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166. U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju. crkvi u Putalju darovao. u drugoj polovini IX stoljeća. i. <t> ep jamnih. str. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav). (Const. „rebjata" = dijete. Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. C.rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok". u istom ili izvedenom obliku. str. C. na primjer. sin kralja Radoslava. inače dubrovački građanin. 58. uostalom. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi. ako sreća posluži. 144—145).. 839.. kćeri kralja Dabiše"184. Često su ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili.. No. 10. Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao. 163 Isto.. da ju je njen vlasnik 11. br. HpeMoaiHHK. . I. za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5. 23.podatak iz 1279. inače uglavnom nepoznati. C. poznati trgovac. kupio u Brštaniku „od Stojsave. Kada je. KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu. Hs dy6poeauKoi apxuea. Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje. 159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. zajedno sa drugim poklonima. đj. srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima. dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu. VII 1281. . kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični. str. F. Y. XI 1382. slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu. 3. sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru. čije ime u samom podatku nije navedeno. u ruskom dječak. 154. VII 1392. kao i u drugim zemljama onog vremena. pred dubrovačkim vlastima da je kupljena u Konjicu „od Ivana. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. Isti ovaj vladar poklonio je 1281. ne zna se kojim povodom 182. ipak. i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu. str. 60. izmijenjeni su tom prilikom i darovi. Porph. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva. ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. 5. 154. II. u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete. 168—9. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se. god. vidi i str. u vezi s tim. 70 . str. označuje porodicu sa djecom. pored ostalih posjeda. str. možemo. 106.beM do 1661. Dubrovnik1'3. i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice. i dva roba. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda. br. D. 157 A. jOJHHHh. od riječi .

najčešće se spominje lučki grad Drijeva. Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus). III. i to . H3 dy6poeauKoi apxuea. javno ili prikriveno. i Dinićev predgovor. v. dijete ukućnje = čeljadnik). Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu. 452. sr. Hs JJy6poeauKoi apxuea. str. . XXII. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!). br.. 203. br. roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su. 196 Između godine 1367. Splovjev.. str. kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba. poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni. koristili su se i drugi.. 75—6. pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. XI 1398. str. H3 dy6poeauKoi apxuea. god. JtiiHHh. M3 170 171 169 . M.165 CojioBJeB. nap. . ljudi da bi došli do robija i lake dobiti172*. Godine 1451. ponajviše iz Bosne (M. Godišnjak društva istoričara BiH. . 292. str. III. gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca1731. br. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje. i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika. V 1377. Theiner. bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu. „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („. Jedan dubrovački najamnik. v. Oda6pa. otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete. tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . u tim vremenima opšte pometnje.u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)171. Šišić. a posebno u heretičkoj zemlji. Zore Bokšić. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. prometno i živo mjesto na ušću Neretve. gl. 48. od njenog strica Dobroslava. 193. 204. A „zakonom rata". M. str. i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko. kupovalo i prodavalo roblje. III. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika. JjHHHh. 172 Jorga. Desanka Kovačević. za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170.Hu cuoMemifu . 313—14. Trgovina bosan skim robljem."). Sarajevo 1963. 2. V 1390). br. 119. II. str. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje. takode iz Usore. spominju se „robci" — predones hominum — u stvari. III.). koji je učestvovao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04.. str. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje.. g. izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom. gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca. siroče bez oca. koji je prećutno važio svuda. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne. I. i passim. flHHHh. u vremenskom razmaku od nekih 200 godina. Kao tržište gdje se. ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje. i 1390. . u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem. str. str. Odavde. br. H3 dy6poeauKoiapxuea. 157. . prodavca i izvoznika robija. 168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. 85. razbojnici koji su silom hvatali ljude. Mon. XIII. „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre). 83. emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore . 21. Letopis popa Dukljanina. dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. Prema jednom podatku iz 1248. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. JjHHiih. na što ukazuje ovaj primjer: 20. nasilju skloni. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima. 71 na slobodu (liberos abire permisit)169. JjHHHfc. prilikom prodaje svog roba (26. 181 i 182. bespravnim stanjem. žene i djecu da ih prodaju kao roblje173. Hung. 34—35). A. koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika. antiheretičko obilježje.. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u F. 151.

MpeMOHIHHK. HcTopnjCKii lacomre. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika. V. 51 — 58. Toinah. Đenova. ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. Razloge. roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX. spominju se. XXVIII. XXI—XXVII. Zagreb 1984. 148—162. gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. 166. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca. u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177. de Drina itd) ili. Studi e materiali di storia delle religioni. III. Čremošnik i M. Vinaver. 24. XXI—XXVII. knezova Babonića). No. dj. kao mjesta iz kojih potječe roblje. CapajeBo 1976. Beorpa^ 1981. Barcelona i poneki drugi gradovi. naime. Lučić. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. oblasti Huma. III. gdje su im se gubili tragovi175. ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne. 109—147. (1982). nego uvijek samo kraj (de Vssora. 27—48. O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. 5—180. nap. 244. pravno normirane. CapajeBo 1949. 173a M_ ^HHHh.OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een). Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka. vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. možda. br. Isto. Tpi Mpujeea. Ankona. 125—147. kao što su. O trgovini robljem preko Brštanika upor. 139—164. pominju gradovi Firenca. II. nigdje se. Drine. 40.] daleke gradove. 174 Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T. J. n. Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovačke. 125 (18. [O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova. Dubrovnik 1953. 55. Dušanka DinićKnežević.dy6poeam<oi apxuea. 1967. Pored Usore. rog. >KHBKOBHfc.] 72 . Anali istorijskog instituta JAZU. EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy. JJ. koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. prakse. III 1462: de dimittendo de carceribus illum robzum qui est in carcere). 39—61. Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284. H3 dy6poeauKOt apxuea. 9—32. ConoBJeB. 1280. 2. samo zemlja (de Bosna). 173 a. 44— 46. II 1462) i dalje na vise mjesta. Uskoplja i Hlivna.: "B. passim i M. Oejiih. XVI/1. uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla. Mesina. str. JJiiHHh. 10.. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca. Upor. str. Neretve. str. roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX. Palermo. na primjer. Venecija. HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I. CapajeBo 1976. MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy. Roblje se pribavlja mahom sa sela. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora176. odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. 1973. Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM. god. U položaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška. br. Vidi i Ch. MemoBirra rparja (Mis-cellanea). Čremošnik. [G. Koliko je u tim vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste. više nego drugi krajevi. Prema jednom podatku iz 1417. 699. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. <t>ejnh. Usora ili Sana. Verlinden. Dinić češće se. KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu. Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti. Mediterana. H. Monumenta Historia Ragusina.. rofluinibaK <Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly. Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. najčešće. str. 38 (2). u vezi s trgovinom bosanskim robljem. 173 M fluHHh.

Verlinden. Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue. i str. 99. prema tome. Zagreb 1916. str. te da je. str.3 dy6poeam<oi apxuea. Gojna. te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui iuris). 154.. str. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje volje. (28. br. te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca. Stojsava. III. iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca. 685. 93. kći umrlog Radoja iz Usore. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života" 179 Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku. VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute). i br. M. fliiHHh. svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh. 170.da su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje. str. također robova. Navešćemo još jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova „olim partium Bossine" prodao je (5. od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto. I 1430) dubrovačkom sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob. . 62. 178 Posljednjih decenija XIII st. v. koje je postojalo u susjednim zem ljama. tužena je priznala da su ona. br. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto. v. 180.). često zajedno s majkom180. n. 177. kći kralja Dabiše. 69 i d. u kući Hvalčevoj od roditelja. i br. str. Vidi i A. jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. 67. u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina. Ch. 29). Hrvatska i posebno Slavonija. 183. str. i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius. Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je. kako je tvrdio Dubravac. ali da su je oni poklonili bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio. 194. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179. dakle. 84 — 5. na primjer. 177 176 svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. robinja Dobrica . 1). str. M. n. 73 . Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja. M. str. str. bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. Šišić. Tpioeuna GOCCIHCKUM po6. str. Pregled povijesti hrvatskoga naroda. uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gospodaru. .HKoi apxuea. 85.. br. br. prema utvrđenom formularu. upor. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se. br. str. str. njena majka i baka bile robinje Ugarčića. 211. H3 dy6poea. br. br. ConoBJeB. . pošto su. takođe robova (isto. J^HHHh. br.3 dy6posauKoi apxuea.. 60). Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. kup ljena je. dj. njene baba i majka bile njegove robinje pa je. natum in domo sua). 185. U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). 76. prodala je (11. III. rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum suum. br.de Bosna" prodata je (26. 169. br. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz Zagorja prodao je (26. Sud je presudio (6. 185. na isti način.) v. str. str.Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — . 157. III. 70. u koju je spadala oblast Sana. 69. str. Hs dy6posaHKoi apxuea.. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto. M. flHHHh. VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje robove rođene od rečene njegove robinje" ( servam meam empticiam et duos eius filios servos meos ex dicta serva mea natos" .. i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo. Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca. II 1373) malog Bratmila. 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna. 78. 28. str. 73. 107). . 106. 37. JjHHHh.beM. i br. serva empticia)181.. str.M. III. str. str. Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI.). 75. dj. 34. 150 — 151. i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve mee empticie et similiter tu es serva mea . doživotno i nasledno". u dobi od oko 12 godina. na istom mjestu). br.

. M. dj. ^IpeMOuiHHK. 76 itd. prema tekstu. Rob je. No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika. str. 97. dj. 183. Bielosavu i Tvrdisavu. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzulama. str. JHHHK. 79. i Verlinden. . ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu. . . 101. str. izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. v. unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta M. br. br. tamquam de sua re propria)182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog položaja robija. 288. br. i br. 42—43. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna . promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum. najčešće bez njegova znanja i pitanja i. br.. 76. 32 itd. redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu. izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. 182. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju robinju. n. str. koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima.. 117. 1421. dj. I 1281) svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima (sicut est consuetudo dare tabernariis). trgovac iz Uskoplja. 69. v. porijeklom iz Bosne. str. br.. sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji. v. n. 66—7. M. pa ni odluku da pristaju da budu prodana185.. slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru. Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo bodan — T. Isto. a ne pod pritiskom sile ili straha. prodao je.HHHh. obje iz Lašve u Bosni.)... patarenke (de Lassua partium Bossine. 183. 61. 208. 690. . dakle.. koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima. kupoprodajnog ugovora. ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . „od svoje slobodne volje. 176.. v. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem".. dj. . Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje. . 72. n. jednom Italijanu dvije robinje. n. 183 188 75 servitutis. 31. 106. kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu.. n. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. str. ^[peMOUiHHK. . 76—7. JjHHHh. M. 306. 77. 21. vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke. dj. što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. djevoke su. i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi.n. confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). od roda robija.181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31. u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima188. štaviše. pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis annorum decem vel circa . V. str. str. 345. d. 74 (. 170. str. carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da . str. flHHHh. bez obzira na njegovu volju i mišljenje. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora. n.od roda robovskog" (de genere servorum) itd. str. dj. br. U jednom slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju. čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. istina rijetko kada. de genere servorum et patarenas). III 1399. da i sam bude vlasnik roba. i br. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja. str. bilo je.. n. Sve ovo poka zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta. i br. Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule. str. br. a ne pod pritiskom sile ili straha184. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić. str. svakako. br. br. 185 U tekstu jednog ugovora iz god. volentem et consentientem vendidi . 144. U Bosni. br.. koje su imale istu svrhu.

i u kućama imućnijih građana. barem približno. str. 190 IJose/be u uucMa. Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara 76 . ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara189. Brojčano je. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. 320. str. podatku iz 1419. kao i u drugim zemljama onog vremena. moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. 147). N. 126—7. prije svega kao 186 Upor. erat a generatione serva). Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. po svoj prilici. 194. 180. a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM. đj.njegovom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane. uz to i nejasno datom. gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima. 319). 187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. br. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom privredom187. v. str. svakako. ConoBJeB. ako mu ovaj uruči traženi grad. 75. kako je sama izjavila. 160. od rođenja njihova robinja (quorum . Čremošnik. H3 dydpoeauKoi apxuea. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci191. Bilo ih je. I. također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni). Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"190.. str. JtHHjih. bila je. 304 (br. 1947. (A. pretpostaviti da su robovi. 185. 247. str.. str. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine. S. i br. 71. dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba. predstavljalo sasvim neznatnu snagu i. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum). M. 78. 84. bez sumnje. U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu. JjHHHh. vjerovatno* usmenom pogodbom. obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji. 1. str. III. los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. Možemo samo. str. sa izvjesnom vjerovatnošću. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. br. 62 — 3. 30+—5. god. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se. Vlasništvo se. može se reći. str. XI 1398. U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. U jednom sasvim osamljenom. iskorištavani.. Bosanaca i Dubrovčana. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. ali i u drugim.. G. br. odgovornijim poslovima. GZM. ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima. zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M. br. a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika. beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. n. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se. II. kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića.

isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"194. br. koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11. vršio je uglednu službu dijakapisara na njihovom dvoru. Hauptmann. „sluga". VI. I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje. I kraljica Jelena slala je (15.aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX. uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez" 201. str. više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. 196 195 vojvode. 374.rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"193. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac198. XII 1427. vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. str. br. carinika. Kako se iz ovog vidi. god. bili mlađi ljudi. zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama. koga je gospodar 1423. kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače. pored kneza Ružjera Divčića.. Isto. Serb. TapaHOBCKH. str. sluga. možda. br. tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. str. po Ivku dijaku"198. 192 Upor. „sluga". „dijete ukućnje" vojvode Sandalja. str. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka. i Radič Grupković. CapajeBo 1954. koji ga je u vremenu od 1436. str. g. Rad JAZU. Mariborske studije. na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi. FoflHui-H. 84. Hciuopuja cpucKoi iipaea. Herceg Vlatko Kosaca. i 1470. Službu dijaka i opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević. n. To su. izdao je 26.. 506. I ovo nije usamljen slučaj. str. gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek. Na njih se odnose nazivi „famuli". 374. I. kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus). potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu. i „svoga kućanina Ivana dijaka"195. do 1451. „sluga ukućnji" (famulus) ili. diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su 77 . na porijeklo iz reda robova (A. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika 161 Uporedi: T. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni. L. na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin. str. koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona.. Isto. kao rob vlastele Sankovića. „familiares". opunomoćenika. Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU. 78 — 79. 219. 241. 368. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev . Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. 144. I. 240. 189 JJecaima KoBa^eBHh. „servi". „servientes". 198 Isto. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je . kao uostalom i u drugim zemljama. slali su u Dubrovnik kao poklisara. 194 Isto. str. str. knj. 193 Mon. 1. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197. uglavnom. rob.ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih. i sinovi vojvode Radoslava. god. (ministerialis). 253. ulazili u red sitne vlastele. Grubanac Hlapčić. str. 260 (117). naprosto. 197 IToeejbe u uucjua. sticali slobodu i.. sinovi robova. 349—50. ConoBJeB. XII 1442. i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima199. 420 (10. i po Ostoji dijaku čeljadniku". U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je. XII 1442). „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim dvorovima. Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31. dj. kako stoji u jednom aktu od 10. „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris). XI 1468. štaviše. 383. u svoje i svoga brata Stjepana ime.. Zagreb 1938.

Xepifei Cwe$m. 106. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini . 3. tj. nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je. 5. nap. 417. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine. nap. Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. nap. str. kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. IX. VLASTELA Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni. 444. str. srpska i hrvatska plemena. štaviše. str. str. „župane-starce" uvijek iz određene porodice. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva803. 201 [Upor. Listine. 425.a ne iz neke druge" 202. nap. i Bosna) •— još su i u njegovo vrijeme. "RHpKOBHti. 3. 389. 4. str. . C. razumije se. str. Jorga II. 368.neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se. stvarno udaljavali od statusa robova iako su. nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i. po samoj prirodi svoga posla. sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. možda. A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer. da uđu i u red vlastele.] 200 78 V. Prema Porfirogenitu.. 88.

U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase. ipak. U pratnji Marije Ninoslava. kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. možemo. iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području. u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu. No. Bu3amuujcKU U3eopu. kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci. god. g. ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu. pouzdanijem izvoru iz 925. 17—18. marta 1240. u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja205. vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti.] 803 79 svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna. 14 — 16. nalazili su se njegovi „boljari". „velikog bana bosanskog". Babtć. U kasnijim stoljećima. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena je brojnim . Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano.] [A. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna. god.ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. <J>epjaHHHh. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189. Babić. Sarajevo 1972) 60—61. feudalci iz gornjeg reda vlastele. sa 202 [E. U Dukljanskom ljetopisu. novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu. O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. I. zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus). sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. Sarajevo 1972). I ovdje su. od naroda već vidno izdvojena. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala. prilikom njegove posjete Dubrovniku. govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae. u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika207. O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. u bitnim crtama. zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. povlašteni ljudi. osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. U jednom drugom.] 204 [A. bliski vlasti starješina.

u stvari. prema tome.] 20T [Mon. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda. CCCXCIX. a zatim i na druge nekretnine. to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. u stvari. kao što i sam naziv kazuje. i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu. ali je. Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština".] 2074 [Dipl. U povelji od 1331. možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*.] 205 206 vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države208. K. kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao. svakako nevelikog.. ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"211. U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. plemensku svojinu na zemlju. 312. oni. i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu. Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj. 62. No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje.. a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način 80 . Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci. od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog. u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog.] [Nada Klajić. prvobitno je spadao samo naslijeđeni zemljišni posjed. herceg splitski. Posebna izdanja SANU. Svojom „plemenitom zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići. Letopis popa Dukljanina.. „plemenita zemlja" ili „plemenito". Rag. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi. sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14. 95—105. god. prvenstveno svojine na zemlju. kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države.. No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude". neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine. bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica210.na svojoj zemlji na plemenitoj". U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine". U vlasteosku plemenitu baštinu. XII 1463. god. 28. Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje. Šišić. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"209. obavezni na davanje rente. kako izgleda. kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan . i nisu pripadali. Beo grad 1967.podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje. Historija Salonitima Maior. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve [F. posjeda. Serb.

Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije. Pycaiuxa iocuoda. „za našu službu milosti. Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~ eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed. Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. jHpeieh. a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika. Babić. i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju. naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. barem u načelu.a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu. O odnosima vazalitela. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću . U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati. 54. VI 1419) izričito se ističe. 8. XVIII—XXX. to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. na dru[C. Eeorpa# 1958. 189.stečen. dakle. Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. P.. TiHpKOBHh. „do zgorenja svijeta". uopšte. „njemu i njegovu posljednjemu".] 211 [L. Štaviše. mnogo čvršće i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis). svojinom čitave porodične zajednice. „u vijeke vjekova". od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i. 15—33. XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia. HcropnjcKii ruacHHK. "B-HpKOBHh. a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe.I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra. 1979. saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: . tj. Godišnjak DIBiH. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15. IV 1391.] [K. bratstvom ili „bližikami" 214. Tako se posjedi. redovno. ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno. 209 208 1—101. međutim. Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izražavala se u činjenici da starješina roda nije. U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom. Studien. gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec.. naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. M. razvoje knezu Vlkoslavu"218. izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu". darovani za određene zasluge ili. C. Naumov. JjHHHh. Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka). I. redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito". Thalloczy. C.] 81 goj strani. Babica se ovdje prekida. Hcuiopuja Cp6a. Posjedi. [Tekst A. 156—164. mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda.] 210 [A. za „vjernu službu". na jednoj strani. 3—4. Posjedovanje plemenite baštine bilo je. 5—17. čime je bilo uslovljeno držanje pronije213. 21—37. TiiipnoBHh. J. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu.] .

There were also many Dubrovnik traders settled in towns...... But it also happened that some slaves gained even formal freedom. Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade. This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhabitants. nap..... they worked as house servants... However. introduced their own town administration and had the right to legal autonomy. although they were not free from the formal--legal aspect. Some of them. gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves..... Serb.. especially at rulers' and noblemen's courts. owing to the nature of their job... 8.. Eeorpaa 1951.. denoted as . These....... Serb. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA . the problem of dependent peasants in particular.... The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population. By the time.... obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources. In addition to various agricultural labours. npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHocjioeencKUM 3eMA>aMa.. Their legal status was determined by inter-state contracts. Saxons. OciporopKCH..... In addition to cattlebreeding........... enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class... they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads...... Thall6czy.] [F. The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property. 89-93 95-105 ...] 215 [L.. in addition to the minig-are towns. 217....... the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent peasants... Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties... regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation.] 82 SUMMARY SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult.. German miners. IIpoHuja.. 83 DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE I.. as they represented a negligable component in the economy of the country.. PRIVREDNO BUĐENJE .........] 214 [Upor... very little is said about the slaves who stayed in Bosnia. Stuđien. The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers. 210.. as well as some other independent activities.... there by to ensure necessary labour for the agrarian production.. 288.[Mon........noble inheritance".... II. The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority..] 213 212 »« [Mon...

....... 189-190 87 /.. bez pojedinosti o makakvom obliku života............... Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani1.. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu............. Ošlje......... USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA .................... PRIVREDA SELA ......................... u svom čuvenom djelu ........................................................... 115-144 115-120 120—138 138-144 V........................ rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija..................... ODNOS GRADA I SELA ....................... ...... USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA ........... 167Vlastelinstvo ................ smještene su u dolinama rijeka. Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti.... Travunija — pet)............ U nedostatku pisanih izvora.......................... a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju.............................. Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja................................... 145-169 170Rudarstvo ......... Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola.............. GRADSKA PRIVREDA ..... Vrbasa................................................ Lukavete i Zetlivi......... i to Save............. Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit............... od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka............................................................................. i više gradskih naselja u oblastima koja će tek nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston.. 183-186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188 RESUME ...... Risan... 107-113 IV............ 168Zemljoradničko gazdinstvo .......O narodima" navodi dva grada u Bosni....165 — 169 VI. Sane............III... Vrm.. oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet.................................................................... Mokro.....................................145 — 150 171Trgovina ................................................. 151-165 172Zanatstvo ........ zatim Salines (Tuzla) u Srbiji......... a u Travuniji: Trebinje........ Dabar i Galumainik............ Tako........ na primjer. i to Kotor i Desnik................ 171-182 VII.......... Nekropole..................... 169Vlasi ............. vojna i upravna sjedišta..................

Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački4. 89 Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. što nije bio slučaj ranije 7. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić. Vidgoša. nisu još do danas arheološkim putem potvrđena2. Neretve i Drine. kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. P. godine. Njihov prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne. 1 E. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine. Isto. ne smije se izgubiti iz vida so. Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. Ranoslovensko doba). BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. isto. 203 i 204. Neretva. Beorpaa 1959* 58. U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama. Lašva. osim Vrhbosne. vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog državnog organizma. kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. II. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine. godine. Ranoslovensko doba). kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. OepjaHHHh. Upor. Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa. kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke. Međutim. Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. 59. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić. Brod. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa. Anđelić. pored toga što je imala slane izvore. sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. u Bosni. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje. 383. 63. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Glasinačkom polju. P. 388. O lokacji ovih gradova. Ranoslovensko doba) 390—398. 224. Prema tome. dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju. jer je Bosna. Vrhprača ili Prača.Bosne. Uskoplje. koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. nap. 61. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine. Lepenica. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. i to po jedan posjed u svakoj župi. O kojim se župama radilo. savremena ovim nekropolama. Sarajevo 1966 (Nada Miletić. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne. a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. naselja. kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne . 382-—383. godine. ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. u prvom redu trgovine. Župe. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta.

1—2. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države. dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12. Sarajevo 1963. radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka. Šidak. Smičiklas. podizana tamo gdje je stanovništvo 4 Isto. s 90 imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. III. 21. inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. Zagreb 1905. i to prije 1252. biskup je morao napustiti Bosnu. Seljaci u Bosni. nije naznačeno koje župe i krajeve drže u svojim rukama. 388. Vindobonae 1858. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. IV. J. e F. biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. Tako on ukida izam. Monumenta Serbica. Codex diplomaticus. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci. godine pominju se. koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost14. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. kao što je Neretva. sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se. Uskoplje ili u plodnim kotlinama. Međutim. Međutim. 239—240. te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako uporište u Bosni. poklanjaju se zajedno sa zemljom. ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa. 9 T. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole. „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni. Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po kotlinama. Smičiklas.administrativno upravne jedinice. Tako je Ninoslav. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. vansudsku represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa. 176. Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari. dakle. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino- . Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države9. na primjer. pored feudalaca. 7 T. kmetovi i ljudi. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države. Zagreb 1906. Nada Miletić. „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. u stvari. Zagreb 1955. godine. uskoro poslije izdavanja pomenute povelje. Arheologija XVIII. nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena. godine11. kao što je. slučaj sa župom Vrhbosnom. GZM. uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi. 399-^tOO. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom. odnosno prva naselja u IX vijeku. a naj-viđeniji medu njima poimenično10. Codex diplomaticus. kao i svuda u feudalnom društvu. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. Doduše. III. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. Miklosich. Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. Lepenica.

Pošto su navedena samo granična sela. 9—10. u Donjim krajevima 15. pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne Bosne. CojiOBjeB. kn). I—II. 14 Desanka Kovačević. to je. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu . žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. HBaHOBiih. sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. Naime. 237.cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis. ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. iako u opštoj formuli. kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga18. upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama. II. Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. koja se protezala uz Vrbas. IX—X.. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava. Djela Naučnog društva BiH. 91 svome zetu župu Zemunik. izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. kako je navedeno. pominje vezivanje seljaka za zemlju. la A. 1947. vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. U Dubrovniku. villis et universis populis". II. KH. Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava. 10 F. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. koji im je. rofl. godine 8 HcTopujcKH laconHC. 79—95. P. 239. Mon. Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. Međutim.. npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU. Ljudi. CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa.slava. Ovdje se. odvođeni u tuđinu. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. 247. 28—33. Sarajevo 1961. Serbica. prediis. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. oživjela trgovina robljem u . 1959. Miklosich. Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja. 11 Isto. 33. XVIII. čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje. kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika. 245. Ilperjiefl. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela. 28—29. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u ropstvu. Codex diplomaticus. ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža17. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. IV. talijanskim gradovima. CB.

Dakle. 12. 1287. M. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske. dakle. Pored toga. veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima. predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte. godine daje Splićanima široka ovlaštenja za slobodu trgovine. M. Cnapah. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma. Anali Histo rijskog instituta JAZU. KapaHOBHh. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni. Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne. U svakom slučaju. Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy. odnosno XII stoljeća. mogli i prodati. proširuju se i na ostale naše primorske gradove20. Beorpaa 1954. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. Zagreb 1908. proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI. XLIX. isti. u vremenu od bana Kulina do Stjepana II. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci". 105—107. a u susjedstvu Bosne. 16 16 92 vjernost. Pavle Šubić. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih. Smičiklas. II. pored Dubrovnika. na primjer. XLVIII» CapajeBO 1936. proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika. kože i poljoprivredni proizvodi. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene. 1937. a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. 37—54. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene. kao bosanski ban. 41. CapajeBO 1937. 27—36. VI. 18 V.primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. Kovačević. čak. nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. 1302. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne. KapaHOBiih. posebno Dubrovnik. 125—147. 588. kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora. XLIX. To su u prvom redu vosak. T3M. Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe. a sasvim rijetko iz Vrbasa. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. 1. gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena. nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. Dubrovnik 1953. trgovina sve više napreduje. B. Codex diplbmaticus. neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice. bana Hrvatske i gospodara Bosne21. Tako. izvozi se i roblje. Sane. znatno manje iz Usore. rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravoT. Srema i Livna. T3M. Vinaver. poznatom trgu na ušću Neretve. F3M. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. a to isto dobili su i Rabljani od Pavla. Bosanski rudnici još . U unutrašnjosti Balkana. u Bosni tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. 141—142. to jest do dvadesetih godina XIV vijeka. HcropHCKH nperjie«. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. što ranije nije bio slučaj. 17 D. ona je još uvijek malog obima. Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK. čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje19. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. 132—134. Pored Dubrovnika.

76. Fo. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1. 6. 19 Isto. 124. zadarski građani Matej i Aristodije. 10. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Kovačević. O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. Jedna isporuka iz 1334. 19. nap. Kovačević. godine. Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena. 128.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim . Xpa6aK. godine poslao u Dubovnik 2. B. Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja. 124. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede. u stvari. Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime. Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee. Prema njemu. Kovaćević. 93 //. CapajeBO 1964. godine dopremljene izvjesne količine žita. uz stalne ratove sa Mađarima. ipak izvozi žito5. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka. Kovačević. Ponekad je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva. koji je. H33O3 oicuuiapuua. bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa4. 123. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja. 77. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar. Capa-jeBO 1978. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita3. 128. 78. IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy. pa je vjerovatno da žitarice. u jesen 1346. išli su većinom u Bosnu. jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati. te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. XII-1. 21 Isto. Trgovina u 10 srednjovjekovnoj Bosni. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh. IIpoMem OKUULOM. ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa. 95 Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. Eeorpafl 1964. sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. čak. 8 D. D. — fl. 176. 123. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 10—11.nisu bili otvoreni što se. HOBH Cafl 1967. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. roflmiiH. Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. Dušanka Dinić-Knežević. 1 U Dubrovnik su 1339. XIV. koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva. 19. 76. dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva. HOBH Cafl 1969. godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. Upor. — D. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II. oko 1200. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. Xpa6aic. — D. koje nije bilo izrazito žitorodno. X. 25—27. i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata. prema tome. TiiipKOBiih. « B. nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj.mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa. godine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 122. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to. JtHHnh-KHejKeBHh. i C. na primjer.000 stara zrnaste hrane*. To su. malo toga je ostajalo za izvoz. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. PRIVREDNO BUĐENJE Iz vremena Stjepana II. dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik.

JJ. ^HHHh-KHeJKeBHh. H3803 Mcuiuaputfa. lb. Kovačević. dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. H3eo3 OKuiuaputfa. 154. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države6. kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe. sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. Xpa6aK. Canc. S druge strane. koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim. . godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. 89. 128. 96 je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. ovsom i pšenicom.) 8 fol. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom. docnije. Dok su ranije. 9 D. 23. HAD: Diversa Cancellariae (Div. ' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. 33. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas. TlpoMeCu OKU&OM. 15. 11. Uža Bosna 6 Doduše. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 8'. U stvari. 126—127. već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca9.) 8 fol. 77—78. — JX. 10 HAD: Reformationes (Ref. izrazito planinskim. IX 1335. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. IX 1325. radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja. doticala za izvoz. već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11. lb. B. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice. H3B03 Mcuuiaputfa. 124. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je. pa čak preko Dubrovnika za Italiju. U dva navrata „pastirus" iz Bosne. fol. IX 1325. 28. Xpa6aK. a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku. XI 1336. 77. zatim ječam. pored planina. Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama. posebno Ankonu. krajem XIII vijeka. dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica. nepoznatog imena. — B. zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. 129—130. U septembru 1383. Xpa6aK. 20. 20. 76. Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. U sjevernim. IIpoMeui MCUMOM. 12. U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7. te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim. Zbog svoje rentabilnosti. čak.krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik. U stvari. 8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. fliiHHh-KHe->KeBHh. — B. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu. fol. VIII 1380. 129. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom.

IIoce6Ha H3^aH. r. Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. Pored ostalog. 11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom. la K. koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so. 263'.. 11—22.. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe držali brdska goveda i koze. Not. naročito od početka XIV vijeka. FjiacHHK IjeTHH. br. Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke. Canc. gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. Bosni su priključene oblasti . fol. obavljali svoje poluvojničke službe. kao čuvari prolaza ili prelaza.) 2. vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša. naseljenim uz trgovačke puteve. CapajeBO 1963. te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete. za vrijeme Tvrtka I 1377. T. 13. 1278—1301. godine Stonski rat. Burmaz sa sinovima. IX 1335. 108. 97 Mali brdski tovarni konji. T. takode stočarima albanskog porijekla. Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. HOBeM6pa 1961. mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode14. Docnije. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. i to već 1297. Cmviii03HJyM o cpeflH. predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. fol. I.te u ovo vrijeme vlah označava stočara. godine. 6. jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju. nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. 365. gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. Bogoje Dobrišić iz Bosne. 125— 127. prodaje tri konja za 40 perpera. Deb. najviše ovce. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaškog stanovništva. IX 1284. Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine. III 1334.a IleTpoBHh. HAD: Debita Notariae (Deb. 154. 102. Ltenafce 1977. KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu. Eeorpa« 1959. ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. Div. je3HK H KH. BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa. 11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. 197. H 25. JupeHeK. Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo. jer su bili u blizini Dubrovnika. 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv. ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi. iz oblasti Lepenice.CKHX My3eja.Uecaino KoBa^ieBHh. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist. vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13 Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva. Doduše. a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa. ali se ovi. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama. VI 1339.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. fol. 18.HEHX. U Dubrovniku su prodali stoku. konj je upotrebljavan za vuču u galerijama.a H. kao naoružani konjanici. 124. 5'. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva. rioce6Ha roflaita CAHY. rBypr)im. 12 . Prvi se pominje. 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa. godine)12. 110. 135. Not. ^IpeMoniHHK. 359. 15. Vlasi. XI 1284. ^peMouiHHK. I. Isti je slučaj sa Matarugama (1318). Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele. Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy. 2. Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe. 107. Osim toga. držali su i svinje. vraćaju iz Dubrovnika. Dubrovački trgovci kod vlaha. za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15. stočarima albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara. 12. Eeorpan 1932. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti. Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. iz posljednjih decenija XIII vijeka. Pripajanjem Humske zemlje 1326. X. CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa.

26. Bez brdskih tovarnih konja. P. sinu Hrvatina ključkog. 51. IX 1357 itd. IX 1330. 37. 22. 25'. 22. BJIOCU U Maepo-gjiacu. 23. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest. što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. Canc. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka. Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. Cmonapculao. uz stoku prodavali su vunu i suho meso. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za svoje proizvode. koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. na dubrovačkoj pijaci. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. 17 J. Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. VIII 1285. a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena. Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi. Mon. već pomenutom poveljom. a u Vrbanji četiri sela20. ib. dodjeljuje svome zetu. župa. prenos robe bio bi nemoguć. važnija i većih razmjera. r. nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe. Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. Vlaški sir (brenca. 22. — K. 199. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju baštine. Gl. J np e q e K.) 3. 3. već su bili i važan predmet razmjene. Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom19. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva.'iaiuKux Kauiyua. ib. Konavla i župe Dračevice. HOBeiw6pa 1961. S obzirom na to da sela nisu navedena. Ragusina. Div. 392 (1336). 183'. Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e. meso. Vlasi donose sir u Dubrovnik. glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. 30. 15. Veoma važni 15 P. IV (3). u „djedinu" dvije župe. VIII 1319. Tpad)yHOCKH. Karah. fol. pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16. 14. 114—125. Not. II. u' stvari. igrali sve važniju ulogu. 34—38. HAD: Diversa Notariae (Div. Gelcich. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune. 223 (1326). 29. fol. Sva su sela . J. fol. Zagreb 1882. 144'. KaTHh. CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. II. 14 J. 9. kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu. koju 1287. godine ban Prijezda. Monumenta Ragusina. III 1335 itd. Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva. Feudalni posjed u ovom slučaju je. On je 1331. kože. 179. X 1347 itd. 253 (1328). nap. Gelcich. H 25. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika. IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX. Eeorpafl 1978. 197 (1357). u privrednom životu današnje Hercegovine. CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje. CapajeBO 1963. Div. posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta. 194. 14. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu. naseljene vlasima. O vunenim prerađevinama upor. Ova župa obuhvatala je 23 sela. fol. a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. Monumenta Ragusina. Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću. 11 fol.Trebinja. V. VI 1343. Ova stočarska kretanja. Zagreb 1897. Canc. 98 putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine. IIoce6Ha H3«aH>a CAHy.. II.

pojedinačno naznačena. Starine. koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda. •• L. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno. kome . II. sela budu jedno pored drugog. Ćorović — oko 1332. Tako se> na primjer. J^HHHh. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380). Thall6czy. jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane. A. god. L. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. oko 1323. 16—19. Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366. VIII 1336. 11. kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable. godine nalaze jedno pored drugog. više se ne poštuju granice župa. IV. posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planinske vijence. VI. Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik. Novim darivanjem iz 1353. mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. ]Wi. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. 119-120. 20 L. XX. a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. Za razliku od ranije prakse. Thalloczv. sa izuzetkom Čečve. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama. godine. Pored sela pod Ključem. 99 Prema tome. znači u župi Banjici. Mtinchen und Leipzig 1914. ako ne i više. Uglavnom su smještena u Banjici. III. 81 —82. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića. 13—15. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda. 18 M. čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima može odrediti. Thalloczv stavlja 1323. Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela. Solovjev — 1335. ustanoviti gdje su se nalazila21. Studien zur Geschichte. nije moguće. Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa. 7. br. br. ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. str. 81 Isto. 23 F. I. koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima. Od te polovine 1323. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu23. VIII. 19 L. vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. prilikom darovanja vodilo se računa da dva. Beorpafl 1937. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata. Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela. selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. u plodnoj dolini rijeke Sane. Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. Pored ovako krupnog feudalnog imanja. Pa ipak. 20—22. gdje je dobio osam sela25. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na vlastelinstvu koja je. vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav22. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića. kakvih je bilo u Konavlima. Pod Blizk). Zagreb 1889. Prema tome. godine. br. na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. godine. br. Tu su dosta kratko navedene granice župe Plive. 10—11. V. ali se zato sela uopšte ne pominju. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu26. Studien zur Geschichte. Jakotino. Stjepan II je oko 1330. a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)24. Rački. kao što je poznato. može se uočiti određen sistem. jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. Thalloczy. Naime. a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas.

. kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. 100 uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. Miklosich. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. br. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29.via Narenti". ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more. Tako. Splitom i Šibenikom.. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve. XII 1400. kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu. IX. U trgovačkom ugovoru koji 1404. veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. III. tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. Poveljom Stjepana II iz 1332. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca. 7.1395. pa su na taj način i 192. ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. U stvari. odnosno Duvna. Mon. Serbica. " L. Thalloczy. što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. . godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima. glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i . Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30. S druge strane. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27. " F. 183— " F. važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. IV 1395. Međutim. Serbica. Mon. Thallćczy. Neretva je bila i važan vodeni put. prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava. Već u februaru 1326. Livna i Glamoča.. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća. 247. 1897. " L. Miklosich. Nešto docnije. Poslije spora oko carina. kao i od ostalih. deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju.via Drine". koji su je jače povezivali sa svijetom. Studien zur Geschichte. Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine. Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve. . Zauzimanjem Huma. Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. na primjer. pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. Novi trgovački putevi. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine31. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas. 8. Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. 1323. našli su se sada u okviru bosanske države. postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika. 12. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima. oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. GZM. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. oktobra 1339. 26. od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine. Dolaskom Huma pod bosansku vlast. pod gradom Blagajom. 224. priključivanjem Zapadnih strana.

Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349). Nagy. zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. U stvari. Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater. Beorpaa 1929^ 43. Isto. te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje34. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe. gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika. Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari Sasi. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ EOCHU. koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu. CTOjanoBHh. Kos. I/l. Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. Po svemu sudeći. U svakom slučaju. mijenja se struktura trgovine. ali se na taj način bosanska država. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovački imetak. 28 29 D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. vrlo poznatom trgu. 158. poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana33. 229—248. 31 D. VIII 1332. Sremskoj Mitrovici. Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik. U neposrednom susjedstvu Srebrenice. ali je inicijativa mogla doći i od bana. na drugoj strani Drine. Dakle. 33—38. 15. ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. U avgustu 1331. izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju. Venecija. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. 15. CapajeBo 1954. Dubrovnik 1931. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika. glavni nosioci. pod čijom se vlašću još nalazio. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar. ipak. zatečene tada u Bosni. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. krzno. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom. posebno izvoza. koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. kako izvozne tako i uvozne trgovine. razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. Kovačević. Bosanska privreda. Jh. Orape cpncue noBeibe a nnCMa. o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana 35. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. M. radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. flecaHKa KoBaMeBHh. godine. 101 Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. Razvojem rudarstva. 29—3.Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. 17.000 perpera. sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro. 159. Promet robe je u stalnom porastu. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. podstiče . U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od šest mjeseci. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38. iznosi 25. olovo i bakar. u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana. roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI. među svim stranim trgovcima. približila. Kovačević. bili su Dubrovčani i oni su. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru. 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. 16. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi. sirevi i vosak). Dubrovnik 1931.

35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige.. O izvozu i uvozu: D. u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. još za vrijeme njegovog strica.. okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima. 29. ali ne i mjesto iz koga potiču. fol. 15. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. 286. CB. pa su. 18. Pa^oJHHh. 11. Kao već razvijeno tržište. ■1* G. koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. poslovali i van granica bosanske države. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana.HHHh. Pored Ostružnice i Diijeva. IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT. Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu. 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. IIoce6Ha H3Aaita CAHY. GZM. 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU. dok lokaciju Dvorišća nije moguće identifikovati. VI 1347. Uz rudarske jame. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca.H. pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjovjekovne Bosne. što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. je3HK> Hcropnjy KH». i unapređenjem trgovine. To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. iako rijetko. Ostružnici. 26. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u užoj Bosni. zajedno sa Humskom zemljom. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. i njihova imena pojavljuju se. Narentum). Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. Canc. Dok 37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo . godine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci. HAD: Testamenta Blagog djela 3. Domaći ljudi iz zapadne Bosne. Sarajevo 1929. IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma. trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje41. Div. pored rudara Sasa. — H. Eeorpa« 1960. 30—33. pa se. Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu. Kovačević.njegovu kopnenu trgovinu. To pokazuje primjer Poznana Koštica. Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha. 1—18. 19. zabilježenih u dubrovačkim izvorima. .de Bossine". Beorpafl 1955. Čremošnik. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku . Gradcu i Dvorišću. čak.de Bossina". U oba slučaja radilo se uglavnom o manjim iznosima. I. zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu. tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina. koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog39. 59. oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva. fol. te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37. nap. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo32 Isto. 1-27. u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti. 1—2. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor. baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. navodi samo da su . uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38. H 4>ojiiuiop( 102 vaca. 1348. u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. 19—20. pored imena domaćih ljudi. XLI. Nesumnjivo. Pa ipak. Pavla Gizlića i brata mu Petra. u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana.

44 Već je 1344. pak. XI 1334. Jireček. Kovačević. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. na više mjesta. a ponekad i u krajeve preko mora43. Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy. Frankavile. Voje. U Drijeva se još uvozilo ulje. uskoro zatim iz Venecije. koji je cirkulisao u Bosni. Tošić. 88'. u doba Stjepana II. naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja. 198. 34—36. a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. jer od 1313. u prvom redu dubrovačkog novca. — I. u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj. a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. 109—147.qjy. du42 O podacima iz Dubrovačkog arhiva. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli. *° R. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14. 209. to se Dubrovnik. KoBaieBHh-KoJHh. Đ. kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi). 17. Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj. među kojima ponekad i one strane proizvodnje. O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju uoM>w. pustio je u promet čak imitacije mletačkog. dao Krvašu Držiću. Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca. godine nisu sačuvane kreditne knjige.Harnih. odnosno današnjim selom Vidom na mjestu antičke Narone upor. roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX. Pored Dubrovnika. godine. XLVII. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku. Već od 1303. 11. D. Tošić. 32. 21. Canc. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj. XLIX. Pored stranog. Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele. Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara. O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326. 38 D. na lijevoj strani Neretve ili. na potoku Norinu. TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee. 18. Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom. prvi period bosanske vlasti (1326—1357). . kompanjonu pomenutog Martina. 43 Đ. ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. a zatim odvozila karavanima u zalede. obično obraćao Drijevima. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano. govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. Klovije i Rekanatija. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih država. kod današnjeg sela Vida. Div. Trg Drijeva u srednjem vijeku. period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna. već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta. sada se javlja i domaći novac. O značaju ove trgovine. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja. Sarajevo 1976. THM. tkanine različite vrste. Tošić. Eeorpa« 1938. Srda. oni se pominjil kao zakupci drijevske carine. je K. došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog trga. do 1352. fol.vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu. knj. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. 210. a M. do 1330. Kotora i Sv. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. Up. Vida. Tako je Bosna. XXI—XXVII. godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima 103 . koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. CapajeBo 1976. te od 1340. i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh. Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije. Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH. za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45. 41 Značaj trga uočio je još K. — M. a na mjestu antičke Narone12. Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor.

VIII 1332.. Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku. u doba Uroša I.1 u srpskoj državi. XXXV. ona nije potisnula naturalnu privredu. *' noeejbe u UUCMO I/l. 44. već sredinom XIII stoljeća. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci. Godišnjak Društva istoričara. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda. FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee. Sarajevo 1984. te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47.ne smiju slati stoku u Apuliju. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 15. *• D Kovačević. 22. 36. KoBa^eBufc-Kojuh. a u Dubrovniku od 1337. 45—47. kao što je razvoj novčarstva. 45 JI. niti obuhvatila sve oblasti privrednog života. Međutim. 21. poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina. — Desanka Kovačević-Kojić. 105 . javljaju se emisije domaćeg novca. 104 brovačkog i srpskog novca46. U povelji iz 1332. godine.

Od stočarskih proizvoda. ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće1. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova. dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta. 25. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je. bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate.///. ima više sačuvanih podataka. godine). kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno opada. 1 1 braće Bokšića. s jedne. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova5. posredstvom Dubrovčana. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. zatim bakrom i olovom. proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne. i u otvaranju novih rudnika. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. 248—258. te postao carinik. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. Naročito se Zore društveno podigao. u Busovači se od 1371. Desanka Kovačević. Pored Ostružnice. Za razliku od evropskih rudnika. snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne. O Trgovini olovom. sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. Les mines d'or et d'argent. naročito u pojedine gradove i krajeve Italije. Tako je u periodu od 1372. s druge strane. kao i srpskih rudnika2. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. godine kopa željezna ruda. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. stalno raste. Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika. mars-avril. Firenca. Annales. smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. već od 1365. Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije. kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. economies. To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice. sociites. u prvom redu u Veneciju. zbog načina na koji je bila organizovana. civilisations. Pariš 1960. Kovačević. Pored članova plemićkih rodova. Osim čuvenog rudnika Olova. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. kao i u susjednoj Srbiji. kao što su Sicilija. Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene3. kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike. Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice. godine javlja se rudnik Fojnica. Takav je slučaj D. zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. do 1391. a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. Piza. nesumnjivo. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne. preko Dubrovnika u Veneciju. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. 26. ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra. kraj naročito bogat srebrom. Pored Venecije. Gaeta4. Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne. olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje. 107 . snažan podsticaj proizvodnji bosanskih.

njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine. Kovačević. ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva. ulja. 97. 16. a naročito proizvodi pčelarstva. Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne. tokom prve polovine XV vijeka. oduzetu silom. ali je vodio u tom pravcu. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. zatim jagnjećim. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. fol. Medu njima. 36. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. artikal široke potrošnje. neometan samovoljom feudalaca. Krekić. 5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza. počele su se pojavljivati malvasija. TiHpKOBHh. Kovačević. jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne. posebno rudarskim proizvodima. glavnog domaćeg tržišta soli. plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2. U stvari. godine. U izvoznoj trgovini. i to u prvom redu vosak. pozivali bosanski vladari10. 7 D. Čak se predviđa da će se za robu. * B. Novi Sad 1957.000 perpera. i to u Veneciju. 3 31. koja će vremenom dobijati sve veći značaj. 27—30. 32. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi. i iz Dubrovnika. VIII 1371. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije. našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka. C. drvo i žitarice. ribe i soli8. išlo je na ruku. Radilo se o ovčijim. Za razliku od ranijih bosanskih vladara. Kovačević. ' B. Tvrtko nije izdao ni jednu . Doduše. Postepeno je rastao i broj onih D. 32. Krekić. Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih službenika9. koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik. goveđim. neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. Uz tkanine. širenje državne teritorije. neophodan za život ljudi i stoke.od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. II. 9 D. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku. 23. Canc. koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim susjedom. Trgovina u srednovjekovnoj Bosni. Kovačević. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina. ' 8 Isto. pored trgovaca. kao srpskom vladaru. pored razvoja rudarstva. Kovačević. 54'. Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine. 231—232. 33. daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. Div. Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. šteta nadoknaditi iz državne blagajne. 14—19. D. 13. Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira. Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee. 33—34. Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje. Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. dabrovim i drugim kožama6. 108 Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. Predmet izvoza su i konji. Razvoj i organizacija carina. 12. D.

27. noeejbe u um/na. na primjer. naročito na unapređenje trgovine. I. 24. Canc. Njihov uticaj. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju. fol. D. pa i olovo iz susjednih rudnika. docnije više ne javljaju. ali je činjenica da se 1387. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini. poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. GZM LV. Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. Kovačević. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana13. uopšte kovao svoj novac. postojala kovnica novca. 226. godine. 13 Div. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog.povelju dalmatinskim gradovima. 218. augusta 1380. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. trgovi Dvorišće i Gradac. koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva. IV 1378. Kovačević. D. nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon11. s jedne. kako trgovina željezom nije bila rentabilna to . Tako. Novci bosanskih banova i kraljeva. Trgovi u užoj Bosni. na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu. Upor. s druge strane. sa privilegijama za slobodu trgovine. godine. Srebrenicom i Novim Brdom. 80. VI 1387. Sarajevo 1943. 17. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. 51—52. 23. 83. Uporedo sa domaćim. Kreditna trgovina. " Isto. M. poslije 1365. I pored toga. poslije proglašenja kraljevstva. već u drugoj polovini XIV vijeka. kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve više povećava. Podgrade ispod Visokog. 10. uveliko je kolao i dubrovački novac11. na području bosanske države. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko. kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu. Ren g j eo. 3a uctuopujy pydapcuiea. nap. na primjer. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. javlja se prvi put 1355. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima. Nije pouzdano da li je Tvrtko. 69—70. 6'. Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne". I/l. U Srebrenici je tako. najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. 18. J[HHHh. već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. u blizini Srebrenice. Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. godine. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače. zatim Foče i Ustikoline12. Tako se. 35—36. godine i uskoro postaje važan trgovački centar. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom. kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima. koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro. 11 Pregled literature o bosanskom novcu. kao i vrste rude koja se tu kopala. 10 11 osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova. br. ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva. 237—292. I. 227. vladarsko i političko središte bosanske države. Voje. i rudnikom Olovom.

koja se tu od davnine ustalila. nisu snažnije napredovala.via Drine". trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi. gdje se kopalo srebro. 54. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. nego u centralnoj Bosni. Zbog toga su i trgovi. nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. JjHHHh. Pored Dubrovčana. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca. inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. poslije Srebrenice. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju. rudarska naselja u srednjoj Bosni. Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. . sa trgovima koji su se tu nalazili. 110 počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. pa pojedini od njih postaju dubrovački građani. u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. 3a utiuopujy pybapciuea. Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti.Busovača. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. Naprotiv. I. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti. godine kada se prvi put javlja u izvorima. te se na tim osnovama Olovo. trgovina olovom je bila vrlo intenzivna. sa naseljem Sasa i Dubrovčana. 34—41. razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni16. a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17. 50. KoBa^eBHh-KoJHh. poznata pod imenom . g. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. O usponu Srebrenice: M. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. godine u vezi s karavanskom trgovinom. koji se prvi put pominje 1376. 51. kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. kada se prvi put pod ovim imenom pominje. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. među njima i gornje Podrinje. Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja. Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. vodila je za Srbiju.. Ova oblast 15 #. FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee. koji se tu javljaju. Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče. Saobraćajna arterija. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. Već od 1366 godine.

u drugoj polovini XIV vijeka. Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. KoBaMeBHh-KoJHfe.Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn. Tako postepeno od trga solju. 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog. JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y. IIpnjenojBe 1976. CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha. 159. Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik. 39—85.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika. bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada. kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka. Domaći ljudi. Brindizija i Krfa 18. te prekomorskih gradova. na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa. ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon24. za domaće potrebe. HOBH Ca# 1966.a IleTpoBHh. III. Ono je. pored Dubrovnika. 237—238. za Veneciju. VIII. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. a mnogo češće.ona se sve više doprema iz Valone. izvozilo se. predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. 41—44 C. III. Eeorpaa 1955. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. a odatle rijekom do Drijeva. naročito od osamdesetih godina XIV vijeka. Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. Utvrđenja Brštanika i Novog. dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države19. IIpiijenojBe 1976. krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra. Roblje sa Drijeva. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine.eBHha. zatim trgovci iz Firence i Ankone20. biber itd. B. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani. Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee. 18 MmieHa FeiiHh. Ankonu i Firencu. blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. Već 1372. Drača. čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. III. glavnog domaćeg tržišta soli. TiHpKOBHh. stočarskih proizvoda. Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700). kao i niz drugih artikala (narandže. ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa. sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. Xpa6aK. 148—149. npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy. 211—223. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu. ulje i tkanine. npujeuojbe y cpedneM eexy. CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa Byha". Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli.. IX. IIpHJenoji>e 1981. Pored žita i stoke. Mesinu. JJ. podignuta za odbranu naselja. "Byptjin. 17 16 direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika. Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku.. 19 Đušanka Dinić-Knežević. U decembru 1382. Vino. bilo otpremano u Dubrovnik. mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. 111 . Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika. Privremeni gubitak Drijeva. naših primorskih. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. preko Drijeva. u talijanske gradove Veneciju. kože i voska sada se izvoze velike količine olova. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21. Venecije. Firencu i Ankonu. morskim putem do ušća Neretve. godine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. postavljali svoje stalne konzule22. CHMno3HJyM . u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva.

zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. vjero20 B. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja. 128—130. D. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. kao i ostalim artiklima. 122. D. 123. ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja. 45—49. i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik. 49—50. Dinić-Knežević. JX. Tošić. karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove. Trgovina žitom 106. srednjeg Podrinja.Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. vinom. Đ. Rudnici. " Đ. a zatim rudnik Olovo. Xpa6aK. te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine25. Trgovina bosanskim robljem. Vinaver. tj. a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije. KoBa*ieBHh-KojHh. ** JJ. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. blizu ušća Neretve. Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase. na kojima je došlo do formiranja novih rudnika. upor. 23 M. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Tu je takođe organizovano tržište soli. Tpi JJpujeea. međutim. J]|HHHh. 123—125. 122. bila su: rudarski bazen oko Srebrenice. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište. Tošić. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. . iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. S druge strane. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku. Dakle. Tošić. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova. Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu. trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja. Glavna područja. Trg Drijeva u srednjem vijeku. a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča. Trg Drijeva. O usponu Drijeva u XIV vijeku. prvenstveno Srebrenica. 112 vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. a trgovalo se žitom. oni svakako nisu imali veći značaj. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija. Raseljavanjem Dubrovčana. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee. olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju. H3803 ofcuutapuifa. 21 V. KoBa^eBiih--Kojnh.

Tonmh. odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. Orijentalni institut. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. Pored svjetovne vlastele. godine. 3 P. KoBa^eBHh-KoJHh. koji su popisani kao has Isa-bega. Filipović. te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. godine i sumarni defter iz 1468/9. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe. Krajište Isa-bega Ishakovića. godine2. i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. godine. i fl. Pariš 1964. A u defteru iz 1533. a A. IV. Upor.23 Ti. godine crkva sv. II: Reglements miniers. u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. 115 Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu. godine nije publikovan. Dolaskom Turaka. t. ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. knj. . Defter iz 1468/9. 37—50. PRIVREDA SELA 113 O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure5. dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. Aličić. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja. sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja. Zbirni katastarski popis iz 1455. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. N. S. 212. 1985. Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš. roflHnra. Anđelić. bar u prvo vrijeme nakon osvajanja. 235—249. prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3. ANUBiH. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja". Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. O značaju ovoga deftera uporedi: N. XXI —XXVII. 1390—1512. Vlastelinstvo Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele. Godišnjak XII. naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. Orijentalni Institut u Sarajevu. a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti. Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica. bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni4. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. Beldiceanu. Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I). Tako svi posjedi sela u Vrhbosni. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza. godine za bosanski sandžak 1. Sarajevo 1964. 1976. S. 1—167. Zatim. Centar za Balkanološka ispitivanja. Aličiću. posjed carskih hasova. 50—51.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX. 10. godine. 1—658. 128. poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. 1. Prema defteru iz 1468/9. To su popis bosanskog krajišta iz 1455. Šabanović. 1 H. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare. jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y. Sarajevo 1974.

godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja. medu hassa-zemljama. 11. knj. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili. HCTOPHJCKH nacounc. stekavši naklonost vladara. 39. u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti). Godišnjak XIII. inače veoma uspješni trgovci. 139 —149. burnih. Filipović. Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima. Poslije ovih istraživanja. kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. 28. 461— 480). poznati u Popovom polju. kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca. susreću se zemlje koje nose ime „crkvena". Ista razlika između slobodnih baštinika. dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice.Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. Upor. Handžić. — N. A. knj. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Zagreb 1972—1973. protovestijara kralja Tvrtka. tj. ubjedljivo dokumentovanih. Eeorpa« 1959. Franjevački samostani su takođe imali posjede. kao i u unutrašnjosti Bosne. Handžić. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima. ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. XVI. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika. U Konavlima. uključujući Trebinje i Konavlje. Hadžijahić. Dabiživ Latinica. kao i zemlje zvane „crkvišta". odnosno sela u župi Luci. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići". Historijski zbornik. 6 A. čak. Isto tako. godine. Prilozi za Orijentalnu filologiju. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su. Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. smatra se da su ove zemlje. Međutim. koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. Sarajevo 1970. koji se već računaju u vlastelu. imali feude u Bosni i Srbiji. Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić9. ' C. (M. 10. Sarajevo 1976. • U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine. Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika. imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta. 4 U bosanskim defterima. ali je on neposredno koristio samo dio zvani „carina". Godišnjak VII. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje. a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. 5. 151. Sandalj Hranić u jednoj. — M. 401 —403. Filipović. Sarajevo 1978. a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići". Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'. koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. 403. Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici. imao je posjede. Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika. 189—190. jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. Poznato je da su i pojedini Dubrovčani. Zemljišni posjedi „crkve bosanske". TiHpKOBHh. godina XXV—XXVI. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". a obuhvatale su 116 . godine. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka. Tako su fratri crkve sv. dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu8. 38. Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta. Osvrt na pitanje islamizacije. Nikola. N. — N. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća. nap. Filipović. Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee. posebno u defteru iz 1489. odnosno „carine". Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. a Radoslav Pavlović u drugoj polovini. 27. sin Dore Bokšića. Slansko primorje i župu Konavle. pa 1 u imenima mezri. Rudnici u Bosni.

išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve13.. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama. a ne samo u dubrovačkom zaleđu. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. 11 N. koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću.5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva. Postojanje carina u Slanskom primorju. koji je tom prilikom popisan. godine. Osvrt na pitanje islamizacije.topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju. O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče12. korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. Ovaj posljednji sačuvao se naročito u imenima njiva. 188—189. Isto. u njima se javlja i naziv „begluk". 189—190. uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija. Pored ovih krajeva. naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. Upor. godine vidi da je na prostoru. nabraja. 10 117 zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu. bila raširena ustanova vlastelinske rezerve14. U stvari. a zatim livada11. TinpKOEHh. Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku. ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu. onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka. Za razliku od Dubrovnika. Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup". Filipović. Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova. 257. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja. bili bez vlastelinske rezerve. Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu. postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja15. Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae. u defteru iz 1477. bilo ukupno 1719. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu. tj. godine. onda i . nalazila po selima. koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države. tj. i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve. 9. može se konsta-tovati ova ista pojava. BjiarojeBHh. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. izraz „crkvena * C. ukazuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje. IV (2). dok su zabitna mala sela i zaseoci. M. 3eM. odnosno u Popovom polju. 400—401.oranice i vinograde. godine10. po pravilu. pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. koje se često nazivaju stupovi. Beorpaa 1973. doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. Povelja kralja Ostoje. a ako pripadaju crkvama ili manastirima. Pored toga. postojanje stupova. kao i domaći nazivi „carina" i „stup". još samo pojedinačna sela i porodice. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu. i Gl. sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika. Pored hassa. a to . u doba domaćeg feudalizma. na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). Pored osnovnog značenja. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446. Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta. o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši.crkvena zemlja". Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države. izdata 1400. nap. sa velikom sječom šume. vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434.

kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor). S. čak5 i pravo značenje zaboravljeno. ls N. 401 > N. Obrađivana je radnom rentom. 594. feudalac mu je pored zemlje davao sjeme. 403. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. M. Na osnovu toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. drugi volovima. koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan. i to u nahijama Bistrica. 11. Upor. 362. Dabar. 3eMjhopaČH>a. Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e. Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH). Osanica. Samobor i Soko). 401. — N. naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica. U defteru iz 1468/9. Poimsnični popis. 15 N. Prema tome. Filipović. 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup". 405. Osvrt na pitanje islamizacije. 443. 404. feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup. livada-Dvorište (Kukanj). 1485). Aličić. Nevesinje. 549. . 303. Filipović— R. Zagorje. Blagaj. U defteru iz 1477. CB. Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim 12 islamizacije. Osvrt na pitanje islamizacije. kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. 210. stupe i samokove. a uslovi pogoršali za seljake koji su davali više plodova nego ranije20. Vidogošće. 96. N. III. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). Međutim. prikupljena je toponomastička grada.ua/ba). 324. Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni. sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde. Poimenični popis. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. treći sjemenu. Filipović. nap. 440. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je. 16 N.. jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. Mostar. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela. Brod. zatim vinograd sa nazivom „dvorište". JepeMiih. Sjedište feudalca. Osvrt na pitanje 118 krajevima. 333. Mileševo. 413. P. od kojih je jedan odgovarao zemlji. dvor. EjiarojeBHh. upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta. — A. Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. Filipović. Sarajevo 1965. i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. 569. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji18. zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga. 433. dvorište). Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac. Trebinje. kako arhitektonski objekti. 368. 401—406. Mostar. pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. Filipović. Naime. 4 i 5. morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi17. 397. 66. 324. 154. nazivao se dvor16. Vrhbosna). Gašparević. Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa. Radovi NDBiH. S. 396. Kukanj. Napomene o islamizaciji. Aličić. a četvrti radu.je naročito važilo za mlinove. što mu je pružalo mogućnost da pojača eksploataciju seljačkog rada. Samobor. Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa. Filipović. 351. 342. uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. 558. — A. Kukanj.

U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. O 21 . kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki. Div. doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22. Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. što govori da su ova. Ktt. fol. 191—192. 69. 188. nap. 1963. onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake. 18 O zavisnim. Dušanka Dinić--Knežević.). Osvrt na pitanje islamizacije. njihovoj veličini. 56—58.17 P. koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8. pa čak i o njihovom nazivu. 401. 245. već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. Eeorpaa 1974. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. TiHpKOBHh. TiHpKOBHh. ratova i pustošenja. 37. Fjiac CAHY. BjiarojeBHfc. XVI/1. 70. 402. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus". HOBH Ča« 1973. Međutim. Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa. već i imena njihovih N. 2. Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka. Isti. naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. 273—276. VII-1. " C. C. radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji. Osvrt na pitanje islamizacije. Histo- rijsko-geografski rječnik. Konjic 1975. može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera. prema navodima N. zavedeno je 1742 sela. 76'—78. Sarajevo 1982. 404. jer su vlasi posebno popisani. 241. s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne. sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu. — C. Filipović. 7. pored prirodnih uslova (šume. 3701 neoženjenih. 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava. Popis Hercegove zemlje. klima. Upor. O selima. 400. 296— 298. 403. planine. N. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9. Međutim. Sigurno je da je i ovaj teret sve većih obaveza. Upor. CCLXL. Anđelić. Andelić. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri". U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. Zemljoradničko gazdinstvo Za privredu sela. kao nezaštićena naselja. KH>. Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa. Xpa6aK. 83. 11. kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja1. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela. — B. 93 udovice i 234 muslimanske kuće. i M. i ova pusta sela treba uzeti u obzir. „tleiuapiuuHa". M. Filipović. 1. Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase. koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju. 189. To su bili zemljoradnici. P. TiHpKOBHh. Bobovac i Kraljeva Smješka.) bili su važni i drugi činioci. 400. Gašparević. pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva. 18 N. to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka21. TiHpKOBHh. 38. godine. 190—191. kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. Filipovića. 39—62. bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. seljacima malo je poznato. Pribitscho Rataich de soto Choc. VI 1453. 272—273. Osvrt na pitanje islamizacije. Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee. liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-posjedu nema njiva. roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa. Filipović. — N. kotline itd. Not. 20 C. zemljoradničkim naseljima. U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje. Historijski spomenici Konjica i okoline. U ranije vrijeme. Filipović—R. 119 Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. 242. 3eMA>opadma. Šunjić. pored turske opasnosti.

1976. Djela NDBiH. 2 N. Uvod (I—III). A. imala je granice na Cetini. S. 116. gotovo sve do kraja XV stoljeća. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 156. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. T-nac CAHY. ali su se i dalje. flHHHfe. vododijelnici sliva Prače. — M. 243. Beorpa« 1940. kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka. kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukčića KosaČe po njegovoj tituli. Bosanski pašaluk. 156—167. kao zasebna upravna jedinica. XIV. knj. Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska). 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu. u doba hercega Stjepana Vukčića. Šabanović. IIoce6Ha H3naH>a CAHy. Sarajevo 1959. Filipović. CLXXXII. Kako je to bilo uobičajeno. 44. Osvrt na pitanje islamizacije. VIII. TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Duboštica Zagorje Mileševo Mostar Goražde Dabar Poblaće Neretva Borovac Popovo Blagaj Drežnica Trebinje Konac Polje Viševa Kava Gacko Kom sela 121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 domaćinstva 1707 1220 1212 1076 neoženjeni 355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24 2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 — muslimani 56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 — 19 — — — — — — — — — 2 — — Ljubuški Viduška Todevac Ljubinje Krička 735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 __________ . 256—257. Šabanović. godine. Beorpaffl 1964.. 117. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova. kao prvo. 487—500. 237. Aličić. 120 starješina. 65. na Tari. te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. nakon terito rijalnih promjena. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima. 66.De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona). Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. godine. te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare. — H. 1 N. Poimenični popis. u smislu timarsko-spahijske organizacije.migraciji . u dolini Lima. raspoređen na hasove i timare. pripojena je bosanskom sandžaku. Filipović. Bosanski palaluk. Početkom 1470. Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a. Kako je Čitav defter. C. 406. kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova". TiHpKOBHfc. knj. bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. Zbog toga je. H. godine osnovan je hercegovački sandžak. započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477.

Mon. Aličić. Filipović. 2. navode oranice. 12 sela u Humskoj zemlji. N. da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela. I. kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. na više mjesta. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna. 414. obrađene i neobrađene. 234. PHENHU. 246. S. IX-1. 552. c rtSjroBH. nalazi u nahijama Soko. kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine 4 A. a pored prirodnih bilo je i drugih činioca. 210. te su tako nastali njihovi stupovi. napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja4. da su se naročito u dolinama rijeka. a ponekad i imena njihovih vlasnika8. Ima dosta toponima. godine. GZM. itd. podesnih za obrađivanje. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. 482. kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. Beorpafl 1967. oblik i veličinu oranica. trebalo bi imati u vidu. obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. 364. 343. Domaći izvori su. Sarajevo. 397. 102. rani turski defteri češće pominju oranice. • Tako se javlja selo Stupovi. Listića pod turskom vlašću u 15. Vlasi. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. XXV. 564. 363. A. N. CeAuiuiua. 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. 301. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje. S. neoženjenim i muslimanima. Filipović. Upor. 4MHHMH H /tMHIIHlfJH. S. 239. sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000). 577. CHNOKOlUdfHH. 111. lokalitet iznad Foče. 242. ran. Bistrica. 417. 1 121 Pored podataka o bogatom šumskom pojasu.Gradac 2 8 1 — Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se. XI 1465. pominju se u povelji Matije Korvina. — F.krajnje oskudni. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu. Krčevine u nahiji Kava i Soko. njive i stupove. Miklosich. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. da se najviše sela. iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. Često su navedeni nazivi oranica.. 441. inače plodnom kraškom polju. Aličić. ugarskoga kralja. Miklosich. Sve ovo navodi na zaključak. B0A<»mH. Samobor (Pribud). 5 A. Serbica. 7 Isto. • F. na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima. na lijevoj obali Drine. Ako bi se. Aličić. naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. između Foče i sela . kojom poklanja fratru Aleksandru. Za razliku od stupova feudalnih gospodara. 576. Poimenični popis. obrađene i neobrađene. S. na više mjesta. voćnjacima. oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina. N. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju. stoljeću. 18. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. i P. 8 Oranice. Poimenični popis. Serbica. a Osanica. kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. 494. vinogradima i mlinovima6. Poimenični popis. Mm. dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. na više mjesta. navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava. Upor. 494. A. određivao broj zemljoradničkog stanovništva. da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama. 551. Duboštica i Mileševo (preko 500). nalazila napredna poljoprivredna sela. C BHNOPpdAH. Kukanj. veći komadi obradivog zemljišta. Dubrovčaninu. AHU^AMH . 173—224. 378. vrtovima. S.^ 65. U svakom slučaju. Aličić. Priroda zemljišta je uticala na kvalitet. XXIV. Tu se između ostalog. KH>. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva.H. MHxaJbqnii. broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje. JHKMIH. i 16. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Jedino se ponekad u poveljama navodi.

XacXoHa. 1540). mlinove. 406. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve. kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru. 122 . posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. prosjek rente je najveći u velikim selima. pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. sređena po nahijama. JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu. JepeMnh. Psari su krčili zemlju. što označava obradive površine dobijene krčenjem lugova. na području Sarajevskog polja. Zagorje). — N.Bastasi. i M. 10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468. Upor. Poimenični popis. Oblast Brankovića. bostana. — A. Filipović. Za druge proizvode (povrtlarstvo. BjiarojeBHh. U defteru iz 1477. 96. zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika. 551. šuma i gora11. 50. 1489. stupe. 120. S. slamu. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. to smo i njih naveli u donjoj tabeli. 3eM. Ostala. Selo Psari u Sarajevu (1485. sitnu stoku i mlinove. Aličić. na primjer. bilježen je zajedno12. 321. plaćani su takode u novcu. 327. 12 Tako. Višegrad. ni mjere nisu dovoljno poznate. Osvrt na pitanje islamizacije. Historijsko-geografski rječnik. kao i druge oblike privređivanja na selu. 1972. — A. za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva. — N. HcTopnjcKH rjiacmiK. svinje. Sarajevo. 548. Međutim ima sela. 125. — P. za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. Upor. koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. O toponimu krčevine upor. bostana i košnica. S. 424. 102. (Goražde)10. ali je ono bilo različito u različitim krajevima. lana i voća. Historijsko-geografski rječnik. Aličić. 90. 3eMJbopadyba. Sara jevo. BjiarojeBiih. Gašparević. EjiarojeBiih. a opada u srednjim manjim. Po pravilu. Opširni katastarski popis iz 1455. Orijentalni Institut u Sarajevu. kao i njihov ekvivalent u novcu13. — A. Višegrad. S. Poimenični popis. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela. Filipović—R. Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura. M. 78—82. 97—98. pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice. I. I danas u selima Gornji i Donji Stup. 1485. i M. 103. bostana ilana. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda. a pored ovih količina. Filipović—R. — N. godine pominju se njive nazvane Laz. A. 112.3sodfba Kocoea. kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu. Ilojboupuepedha upou. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže. valjalicc. a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda. 180. 80. pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. — M. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama. 53. — N. Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno. Upor. Filipović—R. zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi. Prema tome jedino preostaje. Poimenični popis. naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. Vratar. Kako feudalna renta. Beorpa« 1969. Aličić. svinje. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. godine. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije. I ostali porezi za sijeno. EjiarojeBHh. S. izvedenim od laz. voća. Gašparević. BjiarojeBHh. i M. 3eM/bopadn>a. Olovo. Xpa6aK. 3eM/bopadna. Gašparević. 357. ls Isto tako. voćarstvo. Upor. 83—91. manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena. pokriveno šumskim pojasom. Historijsko-geografski rijećnik. S druge strane. košnica i lana. Listića pod turskom vlašću. Aličić. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva. 168. 38—47. navedena je i njihova vrijednost u akčama. 1516). da se za svako selo samo konstatuje. B. 386 itd. ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. 263.-bopadn>a. Gojin Laz (Lepenica). O privredi sela. 11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar.

< a ** a 3' a "• a t 'IT. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a n ŁŁ • 2.pi.'i -75' .aS<a F.123 »o to ^.X°. . š. | | | tt | - .00000s Ul IO *• tJ IO I 00 —• I *-* 00 O OJ IO —J 00 v.o ~ to ^ = tJ -* Ni t— k t-A i—» I -I \~« IO IO OJ to hOJ 4^ ^ - \D IO CT> ^ NJ ^* i— O ON -^]|OtOH-4i.OJ — IO I " OJ H.aNO^ooO'vO OJ N) I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl i—* h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O. a a-.OS OS OS OJ I OS to t— OJ -J 4* o^ l/l s -J o .I _ tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO _! |_ ^ — (O tototoujonos-JOsooOtoo ■|. i M s-rg-as- OJ OJ O t o o o o s KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ NJNitooj. .'to^r.e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s.

OS IO IO SD OJ OJ <Đ IO š to 00 Ui Os s Pšenica Ječam Proso Zob Raž Krupnik Bob Bostan Voće Mošt Vinograd Lan Svinje Stoka Košnice Mlinovi .SO Os -J l/l OO -J Os O IO 1 to 00 to S OJ Os IO 00 © 1 OJ OS l/l OJ Os 00 OJ OJ J> OS on IO 00 s 00 IA >o NJ IO Os l/l OJ OJ ~J to © OJ o n N) 4^ >~n ui OJ H.to OJ OJ 0 0 to os OJ OJ IO OJ l/l Os OJ \o l/l SO l/l © Os to OS Ł o o s OJ OJ -J os OJ OJ O OJ s 4> os l/l OJ Os gs oo SD OJ OJ OS so to H.

kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište. Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine. 118—120. Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. — M. Od svih vrsta žitarica. A. 163. kuvano u vodi ili mlijeku. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne18. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo 14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. Poimenični popis. Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. Istina. gajile su se i leguminoze. 3eM/bopadna. u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma. žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. Sane i Plive. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas). koje su kao varivo služile za jelo. gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje. u nahijama Trebinju i Popovu. Upor. S. davalo i neku vrstu kaše19. 16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb. Listića pod turskom vlašću. Poimenični popis. II. gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une. i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini. Naročito je bio raširen bob. a proso je. sa malim izuzecima. koji je nešto boljeg kvaliteta. Mostar. O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora.I SS g r Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. samo u neuporedivo manjim količinama13. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela). EjiarojeBHh. Ječmenište itd. Osanici. izuzev zobi. gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II.)17. Inače. i M. — A. Samoboru. Filipović. prosa. S. 3eMJbopadn. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Hercegovine. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica. ječam. nap. S. Napomene o islamizaciji. 8. pa je. A. a zob lošija od ječma. 18 N. pored toga. Aličić. 9. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa. Aličić. zobi. 102. Handžić. II. samo u krajnjoj nevolji. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. Pored žitarica. Pa ipak. krupnika i raži. gl. 99. Aličić. Rudnici u Bosni. Upor. nap. talijanski proso. 7. Popovo i Trebinje. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna o CM . BjiarojeBHh. 17 Upor. posebno Split. s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj. Dakle. Bistrici i Borovcu. Unca. a zatim u nahijama Zagorju. 9. jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). na više mjesta.a. a znatno iza njega proso14. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika. 21—22. gl. Na trećem mjestu dolazi ječam. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine. čak. A. dok livada i pašnjaka ima mnogo više. biljke sa mahunastim plodovima. i to. na više mjesta. koristili su siromašniji slojevi.

361. 30. 250. 21 A. I. Da je tako. Poimenični popis. potrošačkih centara životnim namirnicama. 248. vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. XacXma. j^HHHh. 1. Poimenični popis. EjiarojeBiih3eM/bopadH>a. repe i kupusa. 286. 16 fol. KoBaneBHh-KoJHh. III 1447. Poimenični popis. 385. 138'. južne i istočne današnje Hercegovine. godine pominju se sela Hmeljine i Ječmište. 125 ili leća. 266. jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. Beldiceanu. u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići). 344. Gašparević. Bilo je takođe i bijelog luka24. 21—22. 273. Aličić. Sarajevo 1957. pored bijelog i crnog luka. Grah: Isto. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk". 29. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja. 15. 557 (bijeli luk). Xpa6aK. godine. M3803 oicuuiapuiia. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće. Za razliku od ostalih obradivih površina. II. Handžić. 161. Opširni katastarski popis iz 1455. M. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja23. 22 P. Poimenični popis. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje. a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. Xpa6aK. i to obično uz kućt. vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima. 388. Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. u Borcu. naročito oko Cernice. Naselje Lukov Do pominje se 1468. 376. Ipak. gdje lubenice. kliski. B. VIII 1412. naročito crnog graha20. Zobište u Slatini itd. Aličić. Lam. Monumenta turcica. 18. 551. 377. Uojboupuepedha upou3sodna Koćom. 603. kao danas. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine. Jedan dio zemljišta. 27. I. U defteru iz 1477. 25 N. XII 1442. JJ. fol. 129. crnogorski i skadarski sandžak. Tako se. Fpadcna uace/ba cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee. M. godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. 18. S. Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. 97. Porast trgova i rudnika. razna zelen. plaćala se dažbina za bostan. Filipović—R. 3eMjbopadn>a. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve.03. O značenju riječi „bostan" upor. I. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. ib. 352. 130—131. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. 294. 272. tj. 17. 212. jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"2ft. Tako se. na primjer. 311. — B. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik. Historijsko-geografski rječnik. 485. Fojnice i Kreševa. 389. S. 118—120. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)21. Kanuni i kanun-name za bosanski. Ječmenište (Mihaljevići). 24 A. 557. 345. U defteru iz . de foris 3. 278. H3803 Mcuuiapuifa 125. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. 339. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. Upor. 19 M. 45—46. Oblast Brankovića. fol. U defteru iz 1477. izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus. Aličić. 574. 170. JepeMHh. Vjerovatno da je. Aličić. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25. S. 57. 3a uciuopujy pydapciuea.tom dubrovačkom drumu. 303. 23 Div. kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. uspijevala 20 Leća: A. — N. Poimenični popis. najbliži gradu i podgrađu. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. Les actes đes premiers sultans. BjiarojeBHh. 61'. Xpa6aK. S. Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. Aličić. što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. Not. Listića pod turskom vlašću. A. 98. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. BJiarojeBHfc. Div. vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. Upor. XI 1473. 8. Rudnici u Bosni. 397. M. zvornički. Grahovište (Osijek). 260. S. 48. 284. S. 103—108. 304. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha. 3eMjbopadH>a. Međutim. 309. pretvarao se takođe u vrtove. 5. hercegovački. Not. 261. 398. godine. 18 E. — A. već u prvom redu povrće. Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". fol. U Hercegovoj zemlji. Orijentalni institut. na primjer. 280 (crveni luk). 242. 293. Aličić. pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. A. 311. A.

128'. 361. — A. N. 187—211 i još na više mjesta. 428. kao jabuka. Les actes des premiers sultans. Poimenični popis. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. orah i drugo. 432. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća31. U južnim krajevima. trešnja. O upotrebi lana širom Balkana upor. što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja28. Podkruška (Visoko). Aličić. 210—212. pominje se selo Lukovo. dobija se na osnovu deftera iz 1477. 63. šljiva. povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva. Gašparević. Od voća najčešće se gajio orah. III 1419. pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevimaa'. 29. 353. Napomene o islamizaciji. S. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. 21. JI. Isti. za prostor Hercegove zemlje. Filipović—R. Poimenični popis. veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. M. čak. 180. 431. višnja. 250. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt). — N. 7. To pokazuje. nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. 199. Ipak. vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. Neretva. S. Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II). oko Blagaja i Mostara. na više mjesta. 163. Poimenični popis. kruške i sasvim rijetko jabuke30. 26 M. 515. II. Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. Pominju se još. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. Orahovica (Neretva). U svakom slučaju. 258. 3eM/bopadtba. 5. 3eMJbopadna. od ove u užoj Bosni. " A. KoBaqeBHh-KojHh. Lam. Aličić. 527. 30 Isto. uspijevale su smokve. 104 itd. 36. 102. 249. Ejia-rojeBHh. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik). sela: Orah (Trebinje). gdje su postojali klimatski uslovi. 126 i neka druga zelen. kruška. de foris 10. LiStica pod turskom vlašću. Historijsko-geografski rječnik. Aličić. 18 N. pa defter iz 1468/9. što još ne znači da isti potiče iz Gacka. 457. 109. lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba.1477. Vlasi (I). 431. 171. ejeKoene čocancne dpotcaee. 603. 146. 22.) 6. Bilo je. I 1434. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana. U cjelini. fol. i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). Orahovo (Duboštica. Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta. 66. Potpunija slika o razvoju voćarstva. godine. Šljivica (Osad). Rudnici u Bosni. upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima. EjiarojeBHh. Krušev Dol (Vratar). " A. Orasi (Brod). a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. Soko). Canc. Aličić. . 27 A. između ostalog. Trešnjeva Glava (Brod). 272. U stvari. FpadcKa uacejba cpedno. voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. S. Pored desetine na voće posebno se plaćala desetina na orahe i trešnje. Beldiceanu. S. 224. Handžić. 76. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna. fol. Filipović. A. iako znatno manje. Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29. Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta.

Beldiceanu. „centralnog tipa". poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine. j 3eMJbopadna. Filipović —R.. 1 livade. 354. selo Orač (Borac. Upor. koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države. Vlasi. Filipović. 58. kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu. Vlasi. S. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom. Eeorpaa 1971. kao i dvorištima. — N. Poimmični popis. 96. Plužine i slično3*.P. IV. već se upotrebljavao grčki naziv perivol. 99. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević. BjiarojeBHh. 3eMjbopadna. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. — A. koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka. kao. Pa ipak. 594. II. Historijsko-geografski rječnik. 42—45. 553. O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina. Les actes đes premiers sultans. 276.XacXoua. 31 M. CapajeBo 1952. Međutim. I. EjiarojeBHh. 167. s tim što nije istisnuo ralo. npr. 3eMjbopadfba. 211. " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljoprivrednim radovima. a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara. 36. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. Poimenični popis. 18. te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe35. S. U defteru iz 1477. <E>HJiHnoBHh. Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin. 36 Kanuni i kanun-name. Aličić. a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX. za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. Sarajevo). O upotrebi riječi . 33 M. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države.plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina37. U defteru iz 1477. 76. Dubrovnik. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci32. voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede. N. M. Balcanica II. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš. Visoko. — H. — A.127 Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima. a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. 1 stablo jabuke. Prema defteru iz 1468/9. nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova. U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja. Tako. 15 stabala trešanja. godine pominje se selo Koševina (Kava). Top&nab&v. Filipović. imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda. Vjerovatno su 33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. BnarojeBHh. 165. I. HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua. Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM. 58 H 59. ali na malo njih može se dati odgovor. sarajevskom i rogatičkom kraju33. Gašparević. — M. 2 stabla kruške. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. 20 oraha i 4 kruške. u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda.. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji . Iz katuna o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. Aličić. naime. 3eMJbopadna. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku. OmmnoBHh. 187. — N. 128 se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru. a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. sinovi Radivoja. — N. 49. M. ]epenah. 2 njive. godine. na primjer. čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas34. Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu.

XI 1465. EjiarojeBHh. u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. Putopis kroz Bosnu. Roller. Isto tako. kao. Međutim. koji je 1531. EnarojeBHh.che non vada victuaria in Bossina". izazvanih sve češćim turskim upadima. Zagreb 1955. izgleda. VIII 1434. Kuripešić. prekidala ni u ranom srednjem vijeku. i H. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. 12 M. treba imati u vidu. 30. Međutim. a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. EjiarojeBHh. Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. Miklosich. IIoiAed na ocjtau- * B. stanovništvo iz bosanskog zaleđa. 2. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena. 84—85. to. 377. Mon. a nije se. G. O vinogradarstvu u primorju upor. Doduše. JX. Lett. 12. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi . koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana. a naročito uslijed ratnih pustošenja. ** M. nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. 135. odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou. kao i kod žitarica. Bugarsku i Rumeliju 1530. a 10 M. putopisac. di Levante 6. da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve. XI 1417. Tek poimenični popis iz 1477. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena39. 11. međusobnog obračunavanja bosanskih velikaša. Dubrovačka vlada je pojedincima. Sarajevo 1933. XLV. B. <t>HjmnoBHh. 38 CKU $eydaAU3aM. jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. a ponekad i sami vladari. Upor. Kuripešić.. Sarajevo 1950. kao i bosanskim velikašima. GZM BiH. foL 56'. godine prošao Bosnom. 3eMA>opadn>a. 494. šire.. D. kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre.oblik zemljoradnje38. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države41. To je dobrim dijelom Humska zemlja. a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom. potvrđuje 129 . odnosno slatkog vina. grupama. Vinogradi se češće pominju u poveljama. da je ona slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači. 3eM/bopadrba. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. Serbica. Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća. 65—66. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta. izdavala posebne dozvole za izvoz žita. Zbog toga.. npoMeiu oKuuioM. Srbiju. primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika40. lokalitet Lozica u Luci43. 134. koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. 198—222. manje mjere za vino. 3eM/bopadna. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vinovom lozom44. Ovaj porez.s vinogradi"42. umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da se pazi na više mjesta na Drini . kaže. Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta.JtHHHh-KHOKeBHh. čak i krupna vlastela. " Fr. na primjer.

ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji. i u Goraždu pominju se gostionice. S. Tođevac. godine određeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee. na liniji Bosna-Neretva. Pored vinograda u posjedu seljaka. Srebrenici. KoBa^eBHh-KoJHh. CAHY. od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. tako i u župskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče. 271. Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne. Poimenični popis. Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe. 256. Listića pod turskom vlašću. Poimenični popis. i A. prodaja vina u određene dane. ostavio je crkvi sv. lozica51. Aličić. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom. na više mjesta. Les actes des premiers sultans. Aličić. 19—20 (1966—1967). Vlasi (I). na više mjesta. Beldiceanu. naročito. sa malim izuzecima (Konac Polje. N. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. 23. Upor.činjenica da su desetinu od mošta i vinograda. 48 N. kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom. Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. Fojnici. kao i u nahiji . Kreditna trgovina. Filipović. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. " N. ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva. 163. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu. Zbog toga je vjerovatnije da je vino. gdje je vladala kontinentalna klima. II. Beldiceanu. isti. prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez49. Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima. kako je već rečeno. bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima. a vrlo vjerovatno uz njega i vino48. Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu. 1470. TaJiepnja. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt. Historijski zbornik. Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina. u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta. 419—427. o porezu na širu 118—120. Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). II. Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima. koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima. Les actes des premiers sultans. izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku. a zatim. 59—60. Aličić. TiHpKOBHli. godine. Voje. Beorpafl 1974. Dušanka Dinić-Knežević. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. A. 17. Samobora4*. na primjer. Broda. Napomene o islamizaciji. Dubrovački trgovac Petar Ilić. 212. — P. vinar. Vinograda je bilo u mješovitim. Srebrenicu i ostala gradska naselja. Jeleča. 130 okolini grada50. koji je umro u Zvorniku. 102— 104. S. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino. klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze. loza. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva. vide se čak začeci tržne razmjene. S. 212. čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. Ustikoline. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima. vjerovatno u neposrednoj " C. 98. bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. JepeMHh. ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. 97. a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. U velikim selima. 185—211. i u krajevima gornjeg Podrinja52. A. Xac Xoue. Goražda. I. 48 Kanuni i kanun-name. 47 JJ. Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu.

— A. 176—211.. Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. " N. znatno stariji i zasađeni su još 60 U. vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju54. Sarajevo 1973. — S. Duboštica — 1468/9). Filipović. za razliku od . gajenje vinove loze uzimalo sve više maha. u svojim putopisima. Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države. 273. O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac). Vinarići (Goražde — 1468/9). Historijsko-geografski rječnik. . IX 1461. FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. 406. koji se pominju u ranim turskim defterima. . CapajeBo 1901. . 163. zajedno sa nastankom gradskih naselja. Filipović—R. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku. Gašparević. Sarajevo 1892. Vinar (Borac — 1485). ByKHheBHh. KoBa*ieBHh-Kojnh. mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku. — N. pored poljo privredne proizvodnje. 380. a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. Ulice i trgovi Sarajeva (topografija. isti. Ima još mnogo sličnih primjera. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. Tako. to su mnogi vinogradi. na primjer. T3M. •• U velikom broju sela. 163. vinogradi u unutrašnjosti Srbije. Napomene o islamizaciji. Filipović. Vlasi.. Vremenom ie. Loznica (Hrtar. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. ' 61 M. Bejtić. GZM. 46. Čak i Kuripešić. Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. 379. pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. s obzirom na klimatske uslove. Upor. uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne. . Filipović—R. nap. Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju. Mciuopuja cpedtboeeKoeue 51 GocancKe dpoKaee. Samobor kod Drine. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda 55. Gašpa-rević. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. konkurisalo kulturi žitarica. ne samo u primorskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. 345—346. Višegrad-1468/9 Borac — 1489). Upor. 131 u doba bosanske srednjovjekovne države. Osvrt na pitanje islamizacije. Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. mediteranske oblasti. kao i u ostalim susjednim oblastima. -. Ipak. Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše. crno i bijelo grožđe57. nap. Filipović. pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne.Borac53. čak. a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje5'. Historijskogeografski rječnik. XIII. Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji. Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. IV. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka. ■ " N. Tako su se. — N. Kuripešić. a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. Loznik (Bobovac. navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza. 261. 30. ne u istim rokovima. predstavljali vinogradi. " B. TiHpKOBHh. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd. godine. na primjer. 43. I. samo naravno. — C. geneza i toppnimija). ali se može pretpostaviti da je to bilo. . po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je. ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka. Napomene o islamizaciji. 18. Putopis. /fo ciuapux Cp6yjba. Delić. Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. — N.

KaTHh. 3eMJbopadiba. U popisu iz 1477. 234. Pored seoskih pašnjaka. prema tome. a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. Aličić. — A. Za ishranu stoke preko zime. Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša). Aličić. turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne. razvoj vinogradarstva pretpostavlja. ni zavedeni u ovom defteru. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla.primorskih oblasti. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani. Aličić. VIII—IX. govedima i sitnoj stoci. 389. Studije. Sarajevo 1960. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*3. Listića pod turskom vlašću. Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. sv. " P. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede. Od stočarskih proizvoda pominje se sir. na što ukazuju nazivi više toponima 6'. vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. prvenstveno u radnoj stoci. 137—142. S. omeđene površine. 6 —7.000 brava40. U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. godine. 254. 226. 34. 65. Poimenični popis. pa onda i u sitnoj. Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima. 302. selo Jare (Mostar). mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci. BjiarojeBHh. 118—120. " Vinograd-Konjepasica (Duboštica). Ne pominju se zabeli. Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. 390. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka. što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima84. 85. odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke68. O brojnom stanju stoke upor. Prilozi za orijentalnu filologiju. . pa. porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. Ciuonapciueo. okopavali samo dva puta godišnje58. 57 58 M. nego gajenje žitarica na istoj površini. 141—162. za potrebe zemljoradničkog stanovništva. na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi62. zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. mjesto Vranac (Vlasi). 387. 132 Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. godine porez na svinje upisan je kod » A. O porezu na sitnu stoku vidi A. u stvari. i porast stanovništva. ovaj stočni fond se sastojao od oko 200. za ishranu porodice. Zbog toga. 294. svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. Poimenični popis. u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. Isto. 601. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva. Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša. Andelić. S. gajenje stoke na selu bilo je uzgredno. Hadžibegić. Nivo poljoprivredne proizvodnje. pa su zbog toga držali sjenokose. u stvari. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. pored jačanja potrošačkih centara. S. livade korištene za pripremanje sijena. kao i u Hercegovoj zemlji. vremena i radne snage. •° H. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. Prema iznosima ovčarine. Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. P. koji su imali pretežno stočarski karakter59. zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno. Za razliku od stočara. 68.

i dalje na više mjesta. Aličić. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci75. Hciuopuja Cp6a. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu. Upor.opadna. S. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. 1—17. 375. S. svinje su bile i predmet trgovine. " P. U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"7*. Od voska su se pravile svijeće. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu78. Hadžibegić. godine. Aličić. 133 slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72. 17. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. 319. M. 91—94. To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke.većine sela (Tabelarni pregled II)70. Htiuopuja Cp6a. A. Napomene o islamizaciji. Beorpa« 1952. II. Aličić. — A. EjiarojeBHh. O sjeno-kosu upor. 384. Xpa6aK. Ena-rojeBHh. a u Srebrenici svinje i svinjska mast73. 285. 372. — B. P. 56. B. sin svinjara. 68 K. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. 244. " P. 333. 251. 379. 91—94. na više mjesta. LiUica pod turskom vlašću. K. Pa ipak. 3eMA. HCTOPHJCKH ^aconHC. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso. IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea. Upor. 155. S. — A. 283. CpednoeeKoeuu 3a6eji. Aličić. Sjenokos (Mostar) i (Dabar). 397. 363. 76—111. Poimenični popis. 278. Poimenični popis. koji sadrži Kraljev zakon. 163—64. S. 6S Isto. 3. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica). Xpa6aK. N. čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. Poimenični popis. 200—201. pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja. 95 A. IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea. Ciuonapculeo. O zabelima vidi M. Pored domaće potrošnje. Filipović. Aličić. S. pa i svinja. Ciuoiapcuteo. Ciuotapciueo. Poimenični popis. CiHoHapciueo. . P. bili su pogodni za gajenje pčela. I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Predjeli bogati livadama. Filipović. 243. 245. 294. 416. jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. 152—154. — H. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar. 308. u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova. Kanuni i kanun-name. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. 96—98. 71 Šargun. Porez na sitnu stoku. 523. 388. sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima. jHpeieK. Napomene o islamizaciji. 54. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. II. Ravni Sjenokos (Soko). 118—120. gdje su ostajale preko dana71. jHpeneK. XIV—XV. KaTHh. Beorpafl 1966. 329. I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. 368. na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama. 216. Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe77. Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. A. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima. KaTHh. 457. KaTHh. *9 N. 95. Livada Sjenokos (Nevesinje). selo Svinjar (Nevesinje). 262. 163. 263—265. 441. KaTHh.

CuioHapciueo. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri89. Aličić. 200. Većina je radila cijelu. opljačkana i slanina. U poimeničnom popisu iz 1477. oni su podmirivali većinu potreba . 128'. među ostalom robom. u prvom redu mlinovi. O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic. \&. 453. Samokovi. Ustikolina)80. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti. naročito u kućama viših društvenih slojeva. Beldiceanu. sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. 189. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). fini vosak (cera cruda i cera colata). a samo neki od njih pola godine. II. O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82. fol. gdje su god za to postojali prirodni uslovi. 134 prodavao i u gradskim naseljima. pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. itd. 18. da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. Beorpafl 1971. 77 Isto. 76 A. Vosak se 72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. 78 P. prema popisu iz 1477. Cernica. 191. II. a naročito mlinovi. Cutouapcuieo. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna87. Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je. odnosno kovačnica na vodeni pogon86. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah.glavno sredstvo rasvjete onoga vremena. 244. — P. I 1434. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom. Lam. Poimenični popis. N. 175. 210.000 dukata79. II. To je sirov vosak i čisti. Kovačević. godine u većini sela postojale su košnice. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti. Beldiceanu. — flecaima KoBaMeBHh-KoJHh. Naime. tri mlina dolapa. KaTHh. Beldiceanu. Pominju se i u domaćim izvorima 84. 211. Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. XVIII. 75. bilo je i zanatskih objekatay poput samokova. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"83. a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. 73 Kanuni i kanun-name. S.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon. susreću se i u kraljevoj zemlji 99. 75. Les actes des premiers sultans. a kupuju so. 212. do 1433. de foris 10. '" D. 212. Les actes des premiers sultans. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426. 207. Goražde. U Hercegovoj zemlji. 173—185. 232. U nekoliko navrata pominju se i dolapi. 25. na seoskim imanjima. 74 Kanuni i kanun-name. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. N. N. a u selu Jošanici (Soko). 252. Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. U nekoliko navrata pominju se i valjalice. 145. 5. godine dovode u Dubrovnik svinje. — D. Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. 415. što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede. KaTHh. Les actes des premiers sultans. 208. Kovačević. naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča. 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532).

koji su proizvod seoskih zlatara.zanatlija u Bosni. 405. u stvari. 366. kopalja itd. 121. prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena. Poimenični popis. 509. 419. koje se često pominje u pisanim. mlin stupa. bavili kovanjem oružja. vrhove strela. godine. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja. Poimenični popis. 494. Kovači (na više strana). S. 250. klesar. 163. Po selima se pominju uljari. Čak se u ranim. Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u iznosu od 95 akči. Opširni katastarski popis iz 1455. govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac. S. Kovačevci. Poimenični popis. Aličić. 83 Sela: Pčelica (Rudine. u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na bosanski način. — A. 300. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. pominje se čak deset samokova. 303. 80 Kamini i kanun-name. kao i u nazivima mnogih sela. prikazi oružja na stećcima. izvedena od naziva kovač. tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. . Aličić. U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja. Poimenični popis. . pa i u srednjovjekovnoj Bosni. ■*— N. 189. Miklosich. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi. Poimenični popis. U selu Kržava.. turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje. IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea. Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98. Kovači su se svuda. obično označava čovjeka koji kuje gvožđe91. S. Inače. 90 N. Najstariji poznati domaći . Isto tako. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. Mon. 162. Kovačević. na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. Poimenični popis. S. 255. Uljar u Prijepolju. godine. S. rudniku željeza. Aličić. 164. : 87 Isto. 210—212. 406. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke. Donja Rama). godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita. XpaoaK. U domaćim izvorima. 17. S. 8. zapisano je da tu leži „Divac. Aličić. ' ''/ 82 U nahiji Blagaj sreće se Miliša. itd. Kovačići (veoma mnogo). Mlin valjalica. 366. — A. kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu. 84 F. 59. 89 A. B. Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava. omogućuju bolje poznavanje bosanskog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena. Les actes des. — A. Aličić. 138. — Isto. Osvrt na pitanje islamizacije. te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata. 366. '360. II. te su izrađivali razne noževe. a za tri mlina dolapa — 15akči. 531. izrađenog na bosanski način. 81 Nasuprot tome. 6. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu. lukare i mačare. 163. Uz pisane izvore. Serbica. zanatlija u najširem smislu.seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM. i to štitare. OHjmnoBHh. i to na natpisima sa stećaka. posebno dubrovačkim. imena mnogih sela. 518. . — H. 88 A. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima. kao što su samostreli i puške95. • 88 Oblast Brankovića. Filipović. 86 A. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice. Isti slučaj je sa lukarima i tularima94. izvorima. premiers sultans. Kovačevo Selo. Još i prije uspona gradskih naselja. 399. čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. Beldiceanu. . Već od 1355. 133. 530. 135 kao i na ostalom slovenskom području je kovač. 201. 99. u stvari. D. sin pčelara. Isto. 2. Aličić. a docnije (1419) pominje se i bosanski mač 93. Kovačevo Polje. — Isto.

Poimenični popis. Historijsko-geografski rječnik. i R. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Aličić. obućar na njemačkom. — N. Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa. Poimenični popis. Štitarica. — A. Balca-nica. — Test. Filipović. 100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. 84 U defteru iz 1477. Popovu i Sokolu. 14. za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi. KoBa^eBHh-KoJHh. Upor. Hoce6Ha H3fla«>a CAHy. IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU. Kit. Klobučar i Kožarevo101. Kako je ranije rečeno. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. Poimenični popis. kožuhari i klobučari. 282. 162—163. Upor. da su nastanjena zidarima. 208—209. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. 534. I 1412. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata. A. 280—282. N. Iako dosta rijetko. Štitarevo (Hrtar). IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea. Štitar (Brod. S. Not. Bilo je 11 98 fl. JJecaHKa KoBaneBHh. fol. — A. 45. 70. Gašparević. KoBaieBHh-KojHh. Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo.zlatar". 191. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat. Gašparević. Filipović. de foris 2. Upor. III. 130—131'. IV 1441. fol. Aličić. 4. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik). JX. KoBa^eBHh. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. 312. fol. 523. Gašparević. 304. Lukar Potok. 191. rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee. 222. 67. 192. 17. Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. "6 N. S. 281. FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu. 306—313. Lam. 149—150'. Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim izvorima. 139. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Štitari. Zagreb . ib. I 1420. S. isti. " P. 98 HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh. sv. •3 JI. N. godine u izvorima se pominje prezime Stuparić. na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica. Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju. — A. svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. Poimenični popis. Već 1455. — JX. N. 599. Historijsko-geo-grafski rječnik. 488. KoBaMeBHh. fl. Vlasi (I). KoBaieBHh-KoJHfc. 195. 15. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići. fol. ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa. 545. 181—186. Filipović—R. npujioi upoyua8any saHauiciuea. 429. Beograd 1972. S. V. Poimenični popis. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. Sarajevo). 68. Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. Filipović—R. FO. izvedeno od riječi stupar100. IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea. S. fl. Radašin. — A. S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune. 189. 111—113. Upor. IV 1461. CapajeBo 1959. 6. naročito rudarskim naseljima102. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). Aličić. pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju. Seoski zlatari se pominju u Samoboru. istina slabijeg kvaliteta99. 282. sin štitara. Filipović. Grnčar u Uskoplju. 136 i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)94. Mistorijsko-geografski rječnik. KoBaHeBiih. Gašparević. Filipović—R. Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa. 24. 355. A. N. fol. Beorpa« 1982. N. 11. Poimenični popis.flpviiiTBa HcropHtiapa BHX. 99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. Aličić. godine pominju se sela: Štitovo. ib. S. KoBaieBHh-KoJHh. 16. ib. Aličić. KoBa^cBHh. 68. rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee. Bobovac i Kraljeva Smješka. kao što su krojači. Historijsko-geografski rječnik. u ruševinama srednjovjekovnih gradova. DXL. Štit (Sarajevo). 212—213. 8. Andelić. Zenica 1969. Aličić. dun•* R. 22. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280. Filipović—R. 11. to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. isto. 138. 137'. Mikolji. koje se inače često sreće u gradskim. VII 1455. Verena Han. na više mjesta. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. 208—212.

poput pčelara. Filipović. S. Priština 1972. JJouyHe u oojaiunena. 559—601. naročito crni). gl. Tako je imala odlike autarhične privrede. na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav. Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata. puškarima i željezarima104. N. 69. — A. sin svečara. Poimenični popis. ribara. karakteristične za feudalno društvo. industrijske biljke (lan). Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća. Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom. A. N. a bilo ih je vjerovatno još i više. V 1433. Filipović—R. vinara i drugih108. stolarima. a najviše iz ranih turskih izvora. 13. Pored zanatlija. nap. s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. ječam. 103 Rajko Sedlarić. 409. 26. Vukić. Gašparević. Historijsko-geo grafski rječnik. C. 504. Upor. 3. repa). te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata. krojač. 169. leguminoze (bob. Aličić. Aličić. Vlasi Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. XI (1971—72). sin kožuhara. Filipović. Aličić. Eeorpafl 1965. 23. S. Naročito od sredine XIV vijeka. grah. isti. 199. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela. Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. trešnje. zemberendžijama. voće (orah. povrće (luk. klobučar. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta107. Danas ima više sela sa nazivom Stupari. Tuzle i Kladnja. 101 Vukija. Pa ipak. i N. Ce/io. Historijsko-geografski rječnik. 268. Upor. 489. iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. . Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. 166—179. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. 608 (selo Klobučarići). Hrabak. Upor. 817. fol. VII. 165. Filipović—R. Aličić. 87. V (3) nap. 3. tako i sa kontinentalnom klimom. U defteru iz 1468/9. 146. Poimenični popis. 585. Poimenični popis. Osvrt na pitanje islamizacije.1858. kruške i jabuke). 223. — A. crni i bijeli. Isto 104 68. HoBaKOBHh. proso. 391. 88. nap. tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. gl. S. na rijekama su podizani mlinovi. vinovu lozu. Rijeke su korištene za ribolov. Dakle. i to raznih struka. Lam. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Vukač. A. IV (3). sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. kupus. nap. zob. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. Glasnik Muzeja Kosova. kako u oblastima sa primorskom. 68. Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu. Vlasenice. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova. kovačima. "RiipKOBiih. krupnik i raž). a bilo je i ribnjaka. dobija se uvid u privredu sela. gl. nisu nikakva neagrama naselja109. Pored sitne stoke (ovce i koze). I. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. Vlasi. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. 818. i to žitarice (pšenica. 14. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija. S. i to kod Mrkonjić-Grada. Upor. privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. de foris 5. 108 N. zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva105. B. Poimenični popis. Na osnovu svega izloženog. Filipović. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. 509. 107 Upor. posebno na prostoru Hercegove zemlje. 7. svirača. naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. 406. Gašparević. 10< C. 137 derima. — N..

godine pominje se Vukoslav Plešić. Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju. na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu4. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj. Pošto su poznati nazivi katuna. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. godine. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači. Plijeske — 1377. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune. Vragović — 1376. Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju. CHMno3HJyM o cpefln. moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period. Žur (Žurovići) — 1367. i 25. Tomić — 1369. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države. Lam. Gotovo u svim slučajevima. U februaru 1382. On je bio knez. 1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24. ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. svirač. 82. bili Burmazi. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države3. to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. Kutlović — 1393.. nap. Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. novembra 1961. fol. <&HJiHnoBHh. kao što su. čovjeka Radoslava Pavlovića. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. sin mlinara. 76. te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. IX 1429. Ovakvih primjera ima još i više. godine u Sarajevu poseban simpozijum. ribara.0- .108 Tužba protiv Milivoja. pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora. naznačeno je kome katunu pripadaju. de foris 8. Maleševci i drugi. S. Uz imena tuženih. Zlokruha — 1366. 257'. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. opljačkali. Aličić. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena i prezimena njihovog starješine. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. Vlahovići. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad. Vlahovići — 1368. Predojević — 1356. Radosav. Drobnjaci. Prijeraci — 1377. to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?). Maleševci — 13972. čak u kraj XIII vijeka. navode se i imena vlaha svjedoka. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina. Kada katun nosi puni naziv. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja. 27. koja je sada ušla u sastav Bosne. Plijeske. — A. ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. Ugarci — 1368. 138 tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. Kresojević — 1379. — M. 579. Vukmio. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1. i to često u znatnom broju. npr. Perutinić — 1386. knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. Mirilović — 1366. Poimenični popis 4.

godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća. prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. 132—134. HoBaKOBHh. 68. CapajeBO 1963. 123—125. H0BeM6pa 1961. te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju8. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. U stvari. Ti. 45—112. započeta još znatno ranije. o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*. 27. * N. CpednosjeKoenu Kautyn. 8 "B. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. Filipović. jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. 754 neoženjena i jedna udovica. I. nap. 67. Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka7. broj vlaških kuća iznosio je 6. "BvptjeB. Pored toga. kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića. 4 Isto. ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. C. vlaške grupe su se često selile. 113. • O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune5. I. Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu. Maiuapyie. Identifikacija katuna je težak posao. 162. KoBa^eBHh. nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. zapadno od Bileće. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. već su izmiješani sa župskim stanovništvom. 130. a na zapadu. CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped». Filipoviću. 7 J. 28. Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena. II. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. CapajeBO 1963.BJeKOBHOM KaTyHy. . TpH(J>yH0CKH. H 25. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela. 163. vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama. Capajeso 1963. 110—113. 192. od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. može se odrediti njihova jačina. 133. isti. CpednoejeKosHu KauiyH. Vlasi. 9—14. Filipović. odnosno vlaških grupa. započet u drugoj polovini XIV vijeka. Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih10. oflp>KaH 24. IleTpoBHfc. II. što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku. godine. 11 Prema N. 139 Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine. 133. 6 JI. H 25. Tako teritorijalizacija vlaha. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX. oapjKaH 24. U novom popisu iz 1477. Vlasi. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna. Osim manjeg dijela. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi. CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV. FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa. CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy. Istovremeno. druga po veličini skupina vlaha. U samoj kraljevoj zemlji. dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče. IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX. 133—134. 2 K. o«p>KaH 24. 127. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih9. oko Sarajeva. HOBeiviSpa 1961. 3 Isto. sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. isti.oeeKoeHux Ka\uyna. Maiuapyie. 67. 10 N. IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. u predjelu Rudina. Cejio. 128—130.877 kuća. upor. 5j21. Naime. u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. Filipović. H 25. radi se o prelasku na djelimičnu ili punu sesilnost. ITeTpoBHh. H0Bei«6pa 1961. KoBaijeBHh. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. isti.

Beorpafl 1935. nap.Vlasi. Bančići. XI. "B. 17. Humu. Miklosich. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. a stočari „vlasima". VII. Iluea. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17. Pocrnje. BnarojeBHh. ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi12. 12. Horojevići. Upor. Serbica. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka. Diskusija: 152. Listine Stefana Tomaša. dyčpoeaHKe peuy6jiuKe.)13. 26—161. Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine 141 . XVII. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. Goduni. 12 N. Maiuapyie. Xpa6aK. Vlahovići. Mirilovići. <Ł>. pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovništva15. 18 N. zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj. 33. a. 17 N. I. B. stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18. 150. 161. B. GZM. Radovi ANUBiH. 110. Poimenični popis. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima. 159. KB. A. T>yp^eB. S. Predojevići. 13 N. U ovoj. THTorpa« 1972. 159—160. Drobljaci. I. U Dubrovniku su pravili razliku. s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine. Vuletić-Vukasović. 140 Donji Vlasi. 29— 38.oeeKomux enauiKux KaiuyHa. Filipović. LXXIII. Ta«Hh. S. 254. THTorpaA 1960. Boluni i Hrabreni). Aličić. ro/j. Još se u XVII vijeku u Hercegovini. Filipović. KH>. sin Hrvojevog brata Vojslava. odnosno Humska zemlja. 113. Upor. u blizini Jajca14. VIII 1434. nap. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara. 1. stolačkom i bilećkom kraju. 609—611. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". IleTpoBHii. — J. 1—2. U popisu iz 1477. Vlasi. IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. Kamini i kanun-name. CapajeBO 1956. pripadali srpskoj državi. I. zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških. Radovi ANUBiH. Mataruge. Krički i vlasi Heraka Vraneša. U povelji kojom Juraj. i to prvo u vezi sa toponimima. zatim vlasi Zupci. A. sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi. A. Filipović. XIII. Mostaru. S. Bile su smještene u ljubinskom. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku. ioduue. Poimenični popis. daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve. HCTOPHJCKH 3anncH. S. Sarajevo 1983. Vlasi. 158. Nenkovci. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka. CB. 27—31.. 163. HCTOPHJCKH 3anHCH. 605. većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička. F3M. Sarajevo 1983. Mon." Vlashi et Bosgnani". I. 16 F. Kajer i V. 602. I. — A. 11 P. CB. LXXIII. XVII. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje. vlasi u nahiji Mileševo. Riđani itd. Po imenični popis. XXIX. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. Aličić Poimenični popis. O. Primilovići. 26—161. 377. 1905. O značenju ovih pojmova upor. Aličić. 141. B. Alićić. pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima". 156—158. J. reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn. Tpn4>yHOCKH. Beorpafl 1971. Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi. Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena. FlucMa u yuyiucuiea. Vlasi. 150—159. druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima18. Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh. Filipović.. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima. 331. 3—20. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha. 168 itd. Iza ove skupine slijede vlasi Banjani. CKA.

La culture materielle des Balkans. 165—182. TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna. 20 B. Hadžibegić. flHrah-KHeweBHfc TKanune. Beorpa« 1972—73. JX. nap. H. Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. ista. TpH(J>yHOCKH. s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). godinu21. gl. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina. 71. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru domaće radinosti. ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja. A. B. 359—365. A. Poimenični popis. XV. My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH. naročito u prvoj polovini XV vijeka. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama. <J>. 21 N. Beorpafl 1979. 16—17. 13. Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe19. 19 34. kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. KocMau. Đurđev. III. Radovi ANUBiH. 36opHHK. LXXIII. ista. 4. Đurđev. 18. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. 22 V. I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. 70. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. 85—87. 68. Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. godine. Još prije dolaska Turaka. J. Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku. Sarajevo 1966. naročito u plodnim krajevima. na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. Sarajevo 1983. 1426). <I>HJiHnoBHh. što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. 5. Poimenični popis. ista. 142 Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. 36. VII (2). Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede20. Aličić. na više mjesta. 138. 169. Katuni plave župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. Značaj podataka o vlasima. Upor. nap. 11—13. 139. Aličić. na više mjesta. Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419. Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". H. . u defteru iz 1477. 188—192. I. vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja. Porez na sitnu stoku.živjele su stočarskim životom. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće. CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu. i T>ypf)uu. Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina". IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy. to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. 135. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. ITpHJenojbe 1976. 6. organizovane u svoje katune. kako to pokazuju dubrovački izvori. inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha. Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju. CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha. 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa. Han. bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22. 79—88. Filipović Vlasi. Naime. Upor. godine popisani su u džemate. IX-1. Godišnjak Društva istoričara BiH.a Ileuipoeuh. S. Upor. 95. isti. karakterističan za sjedilačko stanovništvo. Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena. Tako su ove vunene prerađevine. odnosno katune.

29 I. U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca.ad modum vlachorum") i. kao što je već ranije rečeno. 84. tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. Poimenični popis. Voje. Vukša. 23 24 143 Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva. 29. kao i ranije. VI 1324. 23. te su tako dolazili do plemenitih metala. Ljubljana 1977. fol. 24. presretali i pljačkali karavane. ib. 3. 17. Mihač. sin češljarice. sklapaju zajednička trgovačka društva. pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta. 23. 3. pored soli. 22. fol. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta- . fol. 3. Dinić-Knežević. II 1444. 12. XII 1413. Učešće Vlaha u preradi vune. Vlasi su se sada. 41. 190. razne prerađevine od vune28. fol. pa i kralja. Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima29. fol. Han. stoka i stočarski proizvodi. flHHHh. fol. 36. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom. 190. sin češljara. 120. 248. X 1318. XI 1436. Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". Lam. U defteru iz 1477. kao i iznos njihovih zaduženja. U stvari. fol..Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. VIII 1447. na više mjesta. nap. V 1318. 187. — A. 79. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. 24. te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. godine za više vlaha označeno je da su kovači. 29. — Isto. V 1320. La culture materielle des Balkans. fol. 125. 115. — Isto. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. 161—164. 103. ib. 88—92. 28. Upor. Not. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača. bačvara. lako pokretni na svojim konjima. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni31. sedlara i klobučara. 189. Deb. La culture materielle des Balkans. a pominju se češljari i češljarice26. Pominju se takođe sedlari i klobučari. 28 V. Stalni kontakti sa trgovcima. a sa Dubrovčanima. Zgodovinski časopis. 69. Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika. 4. 27 M. Not. Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. Između ostalog. Pored zlatarstva. 3. znatno veći nego ranije u XIV vijeku 30.. ib. 16'. 20.. 67. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. fol. 25 V. vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. S. 206'. My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna. Aličić. Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom. Deb.ad usum Vlachorum"25. 187—189. 20.. 90. V. Han. 26 Div. stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost.. što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi. II 1464. Han. ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini. 18. One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice . de foris. najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka27. 11. 269. 31. od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naušnice izrađene . počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. La culture materielle des Balkans. Not. mesara. — M.

33 Popis iz 1477. 172. Ipak. — B.). Hoeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua. na primjer. 4. da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. 465—475. kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka. carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. Poimenični popis. Maiuapyie. TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba. 13—16. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti. Isto tako. da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. 132. Tako. "B. u završnim razmatranjima o privredi sela. TiHpKOBHh. 82. Međutim. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo. već je ranije ukazano. tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. 155—156 (A. 160. godine sadrži „vlaški zakon". 106. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. Desanka Kovačević-Kojić. Poznato je da su se kod nas. 161—164. 23. Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna". maglajskih vlaha) upor. upravo od dvadesetih godina XV vijeka. IleTpoBHh. Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. 144 V. na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale. Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova. te se na osnovu njega doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. I 1445. troske od iskopane rude i tome slično. može se reći. a označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda). Sent. TivpfjeB. uz rječice . započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha. rudnici dijelili na dijelove (dio. Diskusija. Aličić. Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum. IleTpoBHh. „šćona" od njemačke riječi „stollen". LXXIII. — A. XI 1973). nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. — "B. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku". 30 31 Isto. 32 D. Sarajevo 1983. S. fol. 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića. podizane su u blizini rudnika. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih.novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne. C. Canc. Da bi se smanjili troškovi transporta. Kovačević-Kojić. Na osnovu svega izloženog. 13. 124. 51. 103. pars). Svrdlovac itd. Xepifei CiuecfiaH. Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine. 173. 84. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period. Handžić). GRADSKA PRIVREDA 1. Radovi ANUBiH. Učešće vlaha. kao stare rudarske jame. Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka. 79—84.

a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi3. podijeljena na dijelove. koja se sreće u dubrovačkim izvorima. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5. FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal. 1 D. radi raspirivanja vatre. kao i u Veneciji1. I. 133—141. i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. sastavnog dijela topionice. Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika. 2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama. godine. kao i rudarske jame. Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2. Zagreb 1979. Zagreb 1977. u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija. u nekoliko navrata. kao samostalno postrojenje. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. čak. Tri godine docnije. unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed. a s kola se prenosila snaga na mjehove. Neki lokaliteti. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima). Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte. selo Sasi kod Višegrada. kao. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti. 32. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. kao Šaška rupa. Voje. Fojnici i Ostružnici. sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu. iskorištavana kolektivno. O mjerama u rudarstvu: S. B. Mlin . Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuuayuju. S. tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. Kovačević. 37—59. Inače. Xpa5aK. Rudnici u Bosni. — A. roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX. Vremenom su se sve više stručno usavršavali. 2—7. 36—37. na primjer. Acta historico-oeconomica Jugoslaviae. Voda je okretala veliko kolo mlina. Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. Zbornik Historijskog zavoda JAZU. Zgodovinski časopis. Ćirković. svaki na svoj način. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. kod Dusine.i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". potrebne za topljenje rude. i za druge rudarske poslove. tj. tucanje rude. To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia". 59—60. inače je gubio pravo na njih. nastojao da dođe do bosanskih rudara. Prema tome. kola su. Ćirković.e takođe koristio. kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. 145—147. 6/1979. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim . nahije Visoko. vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. upućujući. 8. Sasi i Dubrovčani. Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja. KoBaieBHh-KoJHh. 152—155. vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su boravili. S obzirom na to da su bili malobrojni. nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. 145 U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci. O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori. Dubrovčani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne. Sasa je takođe bilo u Srebrenici. tokom 1452. godine. Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne. Handžić. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću. JX. CapajeBO 1976. XXI—XXVII. Ljubljana 1978. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.

Rudnici u Bosni. sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci". složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi. u stvari. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje. Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova. najskuplja plava boja12. o odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. u stvari. I. istučene i oprane. a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti". Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške tehnike. 19. opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika. hutmani. i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. a zatim po količini rada. Najsloženiji je bio treći način. od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. 8 1 A. * Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra. 17. flHHHh. 7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena. Ćirković. a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. Kovačević. koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". 9—10. 147—14?. To je. Inače. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni. Dubrovčani kao preduzetnici. 3a uctuopujy pydapciuea. valturka u Srebrenici. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. Saski zakoni u turskoj verziji. oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala. Kreševo. Po imenu je poznato više topioničara. Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici10. Deževica). pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta 146 . 149—152. Fojnica. 1—27. mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. a potom se bavili njenim topljenjem. To je stvaralo nove. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dubrovčani kao preduzetnici. što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. plakali). koji su ulagali novac u kupovinu rude. D. » Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee. — S. Fojnici i Kreševu. Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika. koja je započela još sredinom XIV vijeka. Ćirković. Handžić. — S. od 1430. Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike. Pored već poznatih. Dakle.testamentima6. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin. jedna vrsta rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku.. koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe. Kao što je već ranije navedeno. koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka. kao i savremeni dubrovački izvori. i to samo rudnika srebra (Srebrenica. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. JJ. navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari. koji su se nazivali „gvarci"8.

138. " D. Dubrovčani. 3orpacp. B. u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa. CapajeBo 1983. Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice. D. treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca. 149—152. kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu14. Kovačević. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca. samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422.proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika. Eeorpafl 1967. koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu. Na osnovu nekih orijentacionih cifara. Rudnici u Bosni. HCTOPHCKH 3anHcn. neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen.67 tona. 14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc. Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iioueiuKa XVII ciuoMha. 248—252. KoBa^eBiih-Kojuh. rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5. od tridesetih godina XV vijeka13. suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. u stvari. Čak i ostalo stanovništvo. TaTorpafl 1955. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima. 117—118. a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre. Handžić. Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra. — H. u Srbiji i Bosni. godinu. može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra. iako malih razmjera. NS IX.H. Podaci o bosanskom zlatu. bili su . može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu. C. GZM. crvac. Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2. — A. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. 147 Turski hroničar Dursun-beg. Dubrovački ili bosanski azur. u području Olova. FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX. impresioniran onim što je vidio. velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). "RiipKOBHh. odnosno 195 kg srebra. 146. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16. koja je sačuvana samo za 1422. Kao prvo. primjera radi. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima. 12 B. 97. Dubrovčani kao preduzetnici. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez). C. u stvari. 22—25. već se o tome može dobiti samo približna predstava. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. Kovačević. Ćirković. u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18. naročito u gradovima. Sarajevo 1954. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje17. 22. odnosno biljna vaš. zabilježio je da je Bosna. kao što su braća Kabužići. * Isto. rudnik srebra i zlata. bar tridesetih godina XV vijeka. 33—41. koji su 1434. 152—157. odnosno 5. 9 D. Dakle. Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy. Proizvodnja bakra. u XIV i XV vijeku. O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU. rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee. » Navešćemo. BoHCHh. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Hrabak. 3. 306—307. onda su ti iznosi mnogo veći. koji je služio za bojenje tkanina. Ilpeau. Pa i pored toga. 137. kretala najmanje od dvije do tri tone15. a drugi da je to materija biljnog porijekla. nakita. I pored pretjerivanja ovog hroničara. 10 S. u vremenu od 1426. U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša. Pa^oj^Hh. Xepuei Ciue$a. Xpa6aK. Selo Varci. 142. 145. 96. Podijeljena su mišljenja šta je. 1—2. ostavila je traga u pisanim izvorima20. Kovačević.672 kg srebra. Eeorpafl 1952. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika. do 1428. udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo. godine. 12. 140. R. Bilo ga je u Kreševu. u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Pljevalja. 30—31. uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro. uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. IIoce6Ha H3«aH>a CAHY. čiji tačan obim nije moguće ustanoviti.

Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac. zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika. 53.opljačkani u Konjicu. 1-2. podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. O pydapcxoj upoiusodnu. Kovačević. Bosenski svinec. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova. 118—120. a isticali su se svojom 11 D. i A. 37—59. Upor. A. Sarajevo 1977. Rudnici u Bosni. bila vrlo napredna rudarska mesta25. Ćirković. O pydapcKoj upouseodibu. Handžić. Hrabak. . 67—70. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21. Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine. osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26. Kovačević. Stuttgart 1981. 119—121. u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. tri vagona. Krekić. 148 O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja. Na osnovu deftera iz 1489. — R. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. i fl.). Voje. godine. 17. neznatna. 40 D. Kovačević. TiHpKOBHh. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno. KoBaieBHh-KojHh. " S. Beorpaa 1976. Zore BokSić. koji često dostiže više desetina tona. The Production. Ćirković. Isto tako. Handžić. B. Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century. Precious Metals in the Age of Expansion. 17. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom. što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrovčana2 7. Band 2. isti. " ff. Tako je 1403. izgleda. KoBaHeBHh-KojHh. odnosno na osnovu sultanovih prihoda. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ovu trgovinu. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. poput Čajniča. " S. KpBaqeBnh-KoJHh. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi. 21 D. Izvoz gvozda. Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v. Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti. 47. The prođuction. O pydapcKoj upouisodnu. ali su. JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU. 31. 116—117. Ćirković. dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. 65— 67. 11. nap. i to. Godišnjak Društva istoričara BiH. nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje 22. Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca. 117. Upor. XIII. Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte. koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka. već krajem tridesetih godina XV vijeka. XIII. dalje angažovanje ljudstva. 51—52. natovarenih olovnom rudom.. O pydapcKoj upouaodmi. 117. intenzivniju podjelu rada. 91—97. Voje. 17 C. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. Prilozi Instituta za istoriju. 289—310. J rjiacHHK. pa time i samu proizvodnju olova. Sarajevo 1963. R. iz S. Bilo je još i znatno većih isporuka. ipak. Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je. I. The Prođuction ojGold. 53—54. Čak su neki. vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova 23. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. 22 Upor. očito. kao i ostale kabaste robe. B. KoBaieBHfe-KoJHh. Tlpobaja upou3»oda. O izvozu u XIV vijeku upor. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. nije bio rentabilan za trgovinu. 19—21. I. Bosenski svinec. jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". približno oko. Rudnici u Bosni.

IloceSHa H3flaH>a CKAHY. KoBa^eBHh-Kojnh. 80 JI. 172. Nalaz bosanskih novaca. Kovačević. 22. 51. JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea. 269—276. Živković. IV. PemeTap. a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa31. godine. O pydapcKojupou3eodwu. Novac označen kao kraljev (grossi di Re. Međutim. ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. 23. u ljeto 1446. KoBa^eBHh. 34—38. I. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni. 257. VI 1449. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. u upotrebi je najviše bio dubrovački novac. 123'. ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa. 22. X 1439. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. Test. 63. 31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem. de foris.4. 149 veličinom28. XXVIII—XXX. 26. i to iz XIV vijeka: JX. fol. Pa i pored svega toga. 1. 3a uciuopujy pydapciuea. godine za vrijeme despota Stefana. Rengjeo. slobodno kolati po Bosni.) često se po-minje u izvorima. novembra 1461. Kovačević. CapajeBo 1952. pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. 36 D. na primjer. kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države. III 1449. 77—78. Rudnici u Bosni. Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića. JlHHHh. 17. Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK . 271—278. postojala kovnica novca. sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno. već u drugoj polovini XIV vijeka. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35. nap. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni.190. 70. FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38. Inače. fol. Lam. 48'. Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici32. IV 1451. CpeMCKH KapjioBUH 1924. " Ć. flecaHKa Kosa^etih. 281—291. Not. isti. Novci bosanskih banovai kraljeva. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka. Obnovljena je sredinom 1417. 80. KH». gl. 16. " A. 33 JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX. Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi. 115—116. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. de foris. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara33. Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca. Poznato je da je u Srebrenici. Sarajevo 1979. 31 Isti. 34 D. U svojini poveljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac. 188—189. 32. Not.84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak. I. Lam. 69. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. 48. 156. bila kovnica bosanskih vladara. 24. kao. GZM. 246—247. 52. Tvrtko JI Tvrtković. " Upor. 172'. i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u Bosni30. nastojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. KoBaueBHh-Kojah. XVII. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. 14. fol. 47. 1. nap. denarii regis bossine itd. 14. 19. U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. LV. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. GZM. Handžić. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. GDI BiH. kao i dubrovački. trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. Sarajevo 1905. fol. sve do pada bosanske države. JJ.. obreten kod Ribiča. Sarajevo 1981. Truhelka. I. III. 31 M. Sarajevo 1943. " Div. 2T P. iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. 80—81. u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici.

Međutim. 151 Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju. 206. Siciliju. Što se tiče vrsta srebra. Sarajevo 1965. KoBaieBHh-Ko-jnh. a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju. 167—170. najskupocjenija plava boja. a išlo je čak u Tursku. ipak. koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika5. na prekomorska tržišta. Šunjić. B.npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea. 131. 1 D. 38. Španiju. npodaja upounoba. I. Čak i o dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to. Kovačević. 4 M. Balcanica (u štampi). taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. Historijski zbornik. a zatim u Veneciju. jer je to bio rijedak mineral. Toskanu (Firenca. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim brodovima. već je ranije. moglo očekivati. gl. u manjim količinama. Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku. Spremić. Čak je 1413. Sa crvcem. 27—28. Siriju i ostale mediteranske zemlje. te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona6. gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. 170—172. Svakako da je. Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima. • D. a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku2. II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico. Takođe treba voditi računa da su. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik. Kovačević-Kojić. Aleksandriju.. Trgovci razlikuju dvije vrste olova. Kovačević. XIV. 203—212. koje nije imalo nikakvih primjesa. od koga se dobijao ultramarin. ipak. 3 Upor. Grčku. XVI. i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce). Godišnjak Društva istoričara BiH.150 2. 37—38. Archivio Storico per le Province Napoletane. Prato). 15—18. koji neki smatraju rudom. mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik. 5 Desanka Kovačević-Kojić. fl. prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Voje. Terza Serie. Lapis lazuli. 1961. V (1). posredstvom Dubrovčana. u južnu Italiju. nap. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. str. Bosanski svinec. u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano. XIII. M. • Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. 116 — 117: B. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone. vol. O pydapcKoj upou3sodnu. M. — Desanka Kovačević-Kojić. Xpa5aK. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva. 124. KoBa^eBHh. Napoli 1975. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje. srebro odlazilo na Zapad. JJ. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ekonomske veze i kulturni uticaji. ali. ali. zbog njenog značaja. najčešće se pominje pliko srebro. preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. Spremić. manje u odnosu na XIV vijek'. i pored slobodne trgovine srebrom. Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani. // regno di Napoli. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana. Xpa5aK. . a zatim i fino srebro. u Pezaro. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. Tako su. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. bilo je drugačije. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463. nije se izvozio na veliko. ali takođe i preko Venecije. 118—121. da se radilo o tonama. Desanka Kovačević-Kojić. 37—59. 67—70. O pydapcKoj upou38odH>u. D. na primjer. članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku. 61— 65.

kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine). Za razliku od srebra. a naročito u Pezaro. a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju. borova smola pa. npodaja upomeoda 71. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. nap. nap. koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. 112—132. 65-67. 152 (zcčeva. i to prvenstveno u Dubrovnik. i to u Veneciju i Apuliju. Kovačević. 175—176. — Div. Trgovina u srednjovjekovnojBosni. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. čak. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi. koje. nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m14. 8 Za crvac upor. zbog tadašnjih slabih puteva. Tlpodaja upomeoda. Pojedine isporuke broje 15. KoBaMeBHh-KoJHh. D. Ankonu i druge gradove Marke. • D. Kovačević. Isto tako zlatarski proizvodi. XpaSaK.Kovačević. Kovačević. III 1463. pored Dubrovčana. žito. P.pa čak i u Alek-sandriju8. 173. 11. te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9. Bosansko željezo se nije izvozilo. Fano. Rimini i ostale gradove Marke13. O trgovini stokom nema mnogo podataka. V (1). znatan već od druge polovine XIV vijeka. IV (2). dabrova i lisica)11. J\. E. I pored razvijenog ovčarstva. Xpa6aK. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist. gl. te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima10. upor. izrađeni na bosanski način. Pominju se takode kože divljači 7 D. Predmet trgovine su bile i svinje. jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. Prilozi. Izvoz koža. kao što je med. godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30. Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu. 172. Pored sirovina. 25. i to u Fermo. Šunjić. 99. iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti. naročito Veneciju. fol. Rimini. Kamin Cutouapciueo.000 dukata. koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. pa čak i 60 tovara. gl. jedncm prilikom i svila12. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena. 71. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade. D. E. zatim u Ankonu. Urbino i druge talijanske gradove. prstenovi. Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. već u pojedina mjesta u oblasti Marke. kuna. kupuju i trgovci iz Italije. 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome. naročito konji. čuveno po svojim sajmovima. 143—153. jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta. 133. to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce. 11. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 173—175. U martu 1463. glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju. na obali Jadranskog mora. 13. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim. prerađen vosak). izvoz bosanske vune bio je sasvim mali. drvna grada. 10 M. Canc. i to razni srebrni predmeti (posude. mamuze). do 1433. s obzirom na to da u srednjem vijeku. uslijedili .

16 U Bosni je. Ć. Međutim. fol. fol. 271. Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama. Proširuje se broj stranih tržišta. Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. 175—176. vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli. Sarajevo. zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. (Italija.. 1963. pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu. — B. te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. 13 I. Kovačević. godine. 242. Split. societa. Oni su 11 D. svi pokušaji Tvrtka I. 1980. JI. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal. 26. 127. IleTpoBHh. Šibenik. Vinaver. 153 uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa17. da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. 3—4.su i protesti bosanskih vladara. 247. Kolika je bila vrijednost soli. 11—24. grubo platno. 263—264. Gestrin. 230. 576. J^HHiih-KneH<eBHh. ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. 12 D. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100. Raša. anno 82° (1977). odlukom iz 1416. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva. I. Pa ipak. Nešto o bosanskim solanama. Canc. Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju. Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama. Najzad su Dubrovčani. Atti e memoric. Truhelka. Grčka) sa kojih se so dobavlja. cultura dal XIII secolo al primo ottocento. poznatog demaćeg tržišta solju. Iloce6Ha H3flaH>a CAHy. pa i velikaša. a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana. bila prisiljena da se snabdijeva . Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. Beorpa« 1940. Pag. Le Marche e l'Adriatico orientale: economia. XII. GZM. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice. 359—366. čiji je značaj vremenom sve više rastao. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka. 176. — Div. od davnina bilo slanih naslaga. — Div. služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. 57. Xuciuopi<ja Eocue. "B. Sarajevo 1900. Pored Dubrovnika. 346—348. 19. 126. Canc. 25. Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova. 15 V. pa čak i 472 tovara. Ancona 1978. zabranili trgovinu robljem15. 34. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima. nuova serie. Trgovina bosanskim robljem. TkamiHe. doduše. Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. JIČ. F. Radovi Filozofskog fakulteta. uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar. Valona. Trogir. a povećava se i obim samog uvoza. VI 1443. II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo. 14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. :— M. koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti. pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. V 1403. Šunjić. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. Kovačević. "RopoBHh. 222'. Vo j e. i to ponekad desetak i više tovara odjedanput.

Bočne u XepueioeuHe.a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni. 131. naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20. 510—518. IIoceSHa H3ŁaH. posebno iz Prata. Liege 1975. češljevi itd. D. Kovačević-Kojić. pojasevi raznih vrsta i vrijednosti. Đ Petrović. biber. Archivio storico italiano. 83—88. hartija. prodavala raznovrsna i često vrlo skupocjena roba. sapuni. izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. Tako se u bosanskim. srebrni predmeti. Beograd 1976. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. i to: Vičence. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda. D. My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra. 177—179. Dubrovačke tkanine. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva. fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase. 125. Ekonomske veze i kulturni uticaji. sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 183—184. 129. Beorpa«. Kovačević. kako to tvrde Mlečani. Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). kao i u ostalim evropskim gradovima. nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. razno bakarno posuđe. Marka. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija. 1959. u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem. dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. M. Kovačević. često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Anno CXVII. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani. njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. šunjić. te se žale da njihove tkanine. i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. zatim vino u bačvama. naročito Venecije. 19 D. Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise 18 17 du XIV" au XVIe siicle. igle.sa stranih tržišta. Verena Han. To je razno oružje i oruđe. D. ogledala. 36opHHK. tkanine. 1969. 7—30. Dubrovačko oružje u XIV veku. iako jeftinije. Prilozi. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko. 161—162. 180—184. Bepena XaH. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika. 138—144. Verone. Isto tako. čuvenog tekstilnog centra. dobavljaju se još i posebno. šafran. Prema kazivanju samih Dubrovčana. ali i sredstva da ih zadovolji. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. KoBaneBHh-KoJHh. IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje. makaze. uglavnom iz Dubrovnika. Mirjana Popović. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje21. ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. perle i drago kamenje. to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. slatkiši. 13. Mantove. 20 BepeHaXaH. najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog . U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova. predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede. sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje. Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre. La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta đel XV secolo. a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. pa i bosansko tržište. Kovačević. Eeorpafl 1981. Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele. Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. Uvoz mrčarija. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika. narandže. dijelovi konjske opreme. 193—194.. JI. 154 Preko Dubrovnika. Pored uvoza. Firence. kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova. 41—42.

I. Ipak. to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima. Dubrovnik in the 14* and 15"1 centuries. kao i u ostaloj zapadnoj Evropi. B. godine. U isto vrijeme. — U. Eeorpa« 1964. Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro e Cinquecento.. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka. Fermo. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. Pored Sicilije. može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. koje je mogla da pruži bosanska privreda. Ipak. Balcanica. Gestrin. naročito srebru. kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije. Krekić. na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. olovo. to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama22. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. kako izvozne tako i uvozne trgovine. F. a drugi . Ankona. kao i rane turske izvore. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. ukoliko su bili plovni. Kovačević-Kojić. 399. 192—199. vosak i kože. Ragusa e le popolazioni serbo-croate.. Povećava se i broj stranih tržišta. npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena.poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. trgovački bilans srednjovjekovne Bosne. 22 J. Le relazioni fra Venezia. dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa. Apulije. 1971. Taflnh. Florence 1973. XIII—XIV. Kova čević-Kojić. u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje. 516—536. iako su korišteni i riječni tokovi. bio je poznat pod imenom „via Drine" ili . Firence i Prata. Krekić. Beograd 1982—1983. Prema tome. Olschki. KoBa^eBHh-KojHh. obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske. XV. 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa. posebno Venecije. to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro. B. Međutim. Fano. Ekonomske veze i kulturni uticaji. 23 Upor. 45—56. nap. A City betvveen East and West. S. Rapporti econonttd di Venezia. U stvari. V iconomie naturelle et la production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie. D. Istovremeno. zahvaljujući 21 Uzimajući u obzir dubrovačke. i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije.. 43. Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee. 101—102. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka. koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu. Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche. D. Oklahoma 1972. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. Prvi. Venezia e il Levante fino al sec. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede23. Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima. Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova. 22. vol. bio je pozitivan24. koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne. VIII. što podstiče povećanje uvoza. kao što su: srebro. tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje. 155 rudarskim proizvodima. u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala. Rimini.via Coze". Dakle. porasle potrebe za sirovinama. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić.

kao što je. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević. Dubrovčani su. rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda. Konj je bio glavno prenosno sredstvo. 156 čani su bili zakupci carina u raznim mjestima. JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa. novembra 1461. J. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina. jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje. godine. trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima. u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. JjHHHh. zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce. Pored carina. već na trgovima na kojima je roba prodavana. carinik je po svom položaju stajao iza župana. carina je naplaćivana na svu preostalu robu. 165—186. čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu. bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. Bosanski feudalci. Tokom XV vijeka. naročito za srpsku državu. osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. 25 M. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina. i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu. Inače su bosanski vladari. imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. neka vrsta kraljevih činovnika. 119—145. Kao vješti trgovci. pa i u srednjovjekovnoj Bosni. naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih .dolinom Neretve. i to na prodatu količinu robe. često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca. Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi. brodarina za prelaz preko rijeka. zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum). a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. Kovačević. Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj. kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28. Dubrov" D. slično kao i na Zapadu. da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. Prenos robe obavljao se konjima. Na trgovinski promet su se plaćale carine. i to najčešće Dubrovčanima. u obliku raznih dažbina. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe. koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila. trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima.he. a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. Više njih je po imenu poznato 29. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana25. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti27. a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici. jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. TaflHh. a ispred globara. garantno pismo. Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. kao i feudalci. posebnom poveljcm od 25. JJy6poeHUK u cpucKe seM. sve do pada bosanske države. prije izlaska iz zemlje. 519—539. Za ove zemlje. Tek na posljednjem trgu. na primjer. sa svoje strane.

koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu. Česte pljačke trgovaca. JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna. godine38. prilikom dolaksa na prijesto. Kovačević. kao i upadi turskih trupa. U prvoj polovini XV vijeka. Kovačević. i 1461. 32 D. br. Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter. već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. M. 31 Vlasi. vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. ove dažbine se znatno povećavaju. tadbe i od svake zlobe i sile. krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. pljačke su postajale sve učestalije. ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene31. Petar i knez v Nikola Pavlović 1454. KoBa^eBHh. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. u svečanoj povelji. 161—164. vojvoda Stjepan 1454. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. 62. kao i ugovori u . maja 1391. CTojaHOBHh. Tpi Rpujeea. 142. I pored zvaničnih garancija. a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. unutrašnji nemiri. — Tloaejbe u iiiKMa. Već 15. — M. sa malim izuzecima. 3a uciuopujy pydapcuiea. Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa. 3a ucuiopujy pydapcuisa. između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna. M. 163—164. 1/2. 1—6. izdaje Dubrovčanima. flHHHh. 83. poslije smrti Tvrtka I. I. flHHHh. Tvrtko je. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. 3. — D. — M. Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima. koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala. Eeorpafl 1948. Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. I. 93 nap. XCVII. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari.feudalaca. potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode. godine Radič . Jamrah. napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. nije ostao usamljen. bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje. bosanski vladari su. M. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. Kovačević. preko svojih posebnih predstavnika. koju poslije svoga krunisanja 1378. CnoMeHHK CAHY. 140—143. godine). doduše. I/l. 66 itd. JJHHHII. *• JI. 229—248. 157 Međutim. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441. 30 D. izjavljuju da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata. 44—48. Upor. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. Njegov slučaj . Cuiape cpume uoae&e u uucMa. Ivaniš Pavlović 1442. 740. 19 Jb. jer su se zaključivali na istim osnovama. Upor. u prvoj polovini XV vijeka. br.

kao i ostale strane trgovce. iz poli- § tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu. Jedino. ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike. nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35.v između Dubrovnika i bosanskog kralja. U dubro1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate". koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne. jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa. na koje se žale dubrovački i trgovci. što je dovodilo do prekida trgovine. Inače za dubrovačke. posebno sa svakim dijelom bosanske države. bilo je izuzetno važno što. U svakom slučaju. '. srebro koje se . za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena. Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi. čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana34. k Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima. Tako je u istoriji dubrovačkobosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena.

Sa izuzetkom 1428. tada carinik u Srebrenici. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina39. navodi da je Lukša Benvenutić. U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. 36 M. Srebrenica. Isto. godine. poveljom od 23. prilikom jednog spora. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. ovaj iznos često prelazi dvije stotine. Zbog zloupotreba. Bilo . D. udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. i 1435. str. 3a ucuiopujy pydapciuea I. to jest na same rudnike. 1/2 br. I. nastoji da sprovede u Srebre nici. Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37. Deževici. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. 77—78. Štaviše. Najintenzivnija je bila 1434. Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice. 740. kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. slično despotu Stefanu Lazareviću. HCTO-PHJCKH rnacHHK. 31 33 Kovačević. Beorpa« 1983. od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja. Dusini i Kreševu. 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obezbijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe. Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu. godine). Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine. 1—2. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. I. a 1431. imala je još daleko veću i jaču koloniju. koje nisu bile rijetke. 52—103. 1/2.Hamih. 48—51. dodatak. Tlose/be u UUCMO. kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. godine i tri stotine. BecejiHHOBHh.izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. Kovačević. nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš. II 1449. 25—42. Isto tako. A. jedan od najvećih rudnika Balkana. 1432. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici. — IJoee/be u itucjua. Već se 1372. Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. 49—50. 37 D. novembra 1461. godine. . u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. 158 Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni. flHHHh. broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. 3. 481. 105. a iz Zvornika u Srebrenicu. M. 3a ucwopujy pydapcuiea.

Godišnjak Društva istoričara BiH. tkanina. iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju. Desanka Kovačević-Kojić. Zvornik. 19—35. čak. državni funkcioneri ili. bosanska gradska naselja. dvije stotine trideset osam Dubrovčana. Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52). a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti. 159— 164. imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta. J\. Isti slučaj je sa Višegradom. Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini. ali se češće nalaze tek od 1422. nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana. Međutim. Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu. 1426. kada dolazi do 38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. Sarajevo 1970. 159 naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine. u prvoj polovini XV vijeka. jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. XVIII. Na jugu bosanske države. sir i med. pa do 1448. Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. iako je bilo živo trgovačko mjesto. ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. Srbije ili Ugarske. godine. suho maso. u Drijevima. kože. . gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu. Kovačević-Kojić. mrčarije i zanatske proizvode. (Consilium m/nus) za ove godine. Tako. carinici. tkanine. a uvozili so. 66—75. Trgujući u Bosni deset. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. vosak. a 1428. Međutim. U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba. koje su uslovljavale njihovu trgovinu. FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee. zakupci ili vlasnici rudnika. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro. godine (ukupno 95). godine. a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). 261— 262.ih je već od 1402. Kovačević. do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. čak. ministri finansija bosanskih vladara. Osim u Foči. što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima. KoBaMeBHh-KoJHh. vodeći računa o potrebama potrošača. Prema tome. ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države. — D. 39 Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini. Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40. — D. poslije srpskih. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom41. i 1427. pa najmanjem mjestu. kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne. godine nalazilo preko stotinu. počevši od prehrambenih artikala. — Upor. preduzetnici u rudarstvu. Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu. susreću dubrovački trgovci. Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije. U Zvorniku se 1425. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti. Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom. pa i njihov boravak. ali u prvom redu trgovci. dvadeset i više godina.

KH>. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. KoBa^JeBHh-KoJHh. sklopljen savez između Bosne i Venecije. kao Ostoja. " G. Kovačević. s tim da su. Pored toga. Barani. pored teritorijalne. mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. Cnpeiwnh. 69—91. XXXVI. Ova povelja je. 215—222. KoBaieaHh-KoJHh. Kovačević. poveljom koju je izdao u Visokom 1422. nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. Milano). Kovačević. 163—164. koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine. Firenca. 1974. Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno. Zgodovinsiri časopis. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza. 1924. Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. Eeorpa« 1976. rpai:x3. bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke15. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. knez Ivan Nelipić. Čremošnik. Čak je. Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana. pa je njegov vazal. a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske. 48 D. 79—82. 164—167. Voj e. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije. Naša trgovačka društva u srednjem veku. prodavali im robu. JX. Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena. prema trgovačkom ugovoru iz 1449. kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji. 160 Od svih talijanskih trgovačkih gradova. posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara. pa je u tom cilju 1423. 504-—517. GZM. prvo između sebe. U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata. Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. u stvari. 74—79. JJ. čak. M. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni. XIII1. Međutim. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića. JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa. 43 D. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika. jer Tvrtko II nije. Ulcinjani. Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. J\. Pored toga. 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa. godine vrlo široke trgovačke povlastice. La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi.Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima. godine poručila bosanskom kralju da preduzme potrebne mjere. XXVTII/3—i. 231—234. dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja. KoBaneBHh. Venecija je 1422. 91—93. M. onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. godine između kralja . Međutim. većinom proizvedene u samom Pratu43. prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza4*. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani. Popović. i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. Kada se sve ovo ima u vidu. pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa4*. I. 85—102. Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. ali i kupovali od njih razne sirovine. 4D D.

Pa ipak. 122. u dukatima ili u srebru. Upor. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju. 48 M.Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji47. Kralj Tomaš može da uloži 6. G. tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima. Šunjić. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. 91. jer su oba grada pokušavala da što više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. brinući se. Šunjić. 123. druga u Fojnici. 44 Š. sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. mletački plemić Guglielmo Querini. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana. a treća u Jajcu. U tom smislu tražio je 1446. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito. uveliko je zaostajala49. VIII. naročito u Drijevima. I splitski trgovci odlaze u Bosnu. Kovačević. vino i ostalu robu48. pa je poveljom od 15. 95. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj razmjeni. koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. 124. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. uvozili su tkanine. 131 i 132. čiji jezik i lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. Ljubić. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere. a najistaknutiji među njima. Budući da su i Mlečani poslije 1420. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao . na primjer. Split 1921. i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu. 93—94. i to jedna u Splitu. Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni.000 dukata. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. Ova zategnutost je porasla 1435. i D. V. prije svega. 49 D. gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine. 202. kao i za zakup njegove carine53. Ali. aprila 1444. Prilozi. a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom. godine i podršku mletačkog senata50. 123. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. D. 481. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje. za njihov dalji prevoz do Venecije. Šunjić. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovčana. bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. svilu. Prilozi. u Napulj. ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. Novak. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. pa i sa talijanskim gradovima. 39. Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike. Pored Mlečana. tkanine. Zagreb 1886. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. dodatak I. Tako su se. M. 1/2. M. 131—132. perle i drugu robu. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni. naročito u Dubrovniku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Prilozi. Šunjić. kao. Kovačević. — G. 161 I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne. dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. 17 Obje strane ulažu po 6. Povijest Splita. tokom cijele prve polovine XV vijeka. Ventura Engleschi i Anto Ivanov. a njegov nasljednik. obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije. M. Isto tako. 69—70. Split u svjetskom prometu. 45 Š. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine. Zagreb 1875. Ljubić.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog. — IJoaejbe u uucMa. kralj Tomaš. 46 Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira. naročito u Dubrovniku. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Ipak. Novak. Pored soli. Prilozi. Kovačević.

Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. 40—41. podigao kredit u iznosu od 2. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika. M. flHHHh. O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga . Prilozi. podizanim u Dubrovniku. sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni. Prozora. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi. Podobrun. a održavao je poslovne veze i sa Firencom. Ekonomske veze i kulturni uticaji. Tako braća Pavlovići.965 dukata i 19 groša59. Borac. Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda.000 dukata. dok i za druga mjesta (Visoko. dobro poznatih trgova. XIX. Prače i Goražda. U Bosni boravi i'Đovani. Petar i Radoslav. D. To je u prvom redu domaći živalj iz starih. Prijepoljc. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik. TiHpKOBHh. prodaju u više navrata u Dubrovniku. Jezera. 131. koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća56. 10. Međutim. Podsoko. — M. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit. U Drijevima. i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima. Pored Venecije. 130. Plevlja. Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. CapajeBo 1973. flHHHh. Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina55. Gacko itd. Kovačević-Kojić. a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. 585—586. koji se nalazio u Bosni. uskoro zatim Cernica (1426). Eeorpaa 1964. Kreševa.)57. Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva. a u zamjenu tražio plemenite metale. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu. u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže. velike količine olova. 52 C.je na prodaju olovo. Glamoča. 54 D. FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EHX. Rapporti economici. U knjigama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište. kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače. kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. u Prači trećina. 128. već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu. godine. OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe. Foče. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata. raznim začinima. povremeno slao na prodaju drago kamenje. i to u Drijevima oko polovine. brat Đirolama Malipiera. Imotskog itd58. 98—101. s 61 162 Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Prilozi. crvac i vosak u Veneciju i Apuliju. opada ova aktivnost domaćih ljudi. Kovačević. Tako je Brailo Tezalović. i to na širokom prostoru bosanske države. bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. o mogućnostima za trgovinu biberom. Kovačević-Kojić. Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1. preko svoga posrednika Braila Tezalovića. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine. 131. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. Srebrenica) ima vrlo malo. 20. Trebinje (1428). takođe mletačkog plemića. 53 M. kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo. " D. Tpi flpujeea. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije. VI 1388. Prači. Tek od pedesetih godina XV vijeka. II. Višegrad (1427). Visokom. ° M. pomenutog Malipiera. Šunjić. Šunjić. Pored trgovaca iz Jajca. IIoceSHa H3flaa>a CAHy. preko Đirolama Malipiera. može se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni.

So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine. do 1425. ulje i zanatski proizvodi. 235—257. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom. pojasevi. mrčarije. JJ. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice. prokure). dakle. dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda. Trgovci iz raznih mjesta međusobno sklapaju zajedničke poslove. i to čaše. TiHpKOBHh. čak i mijenjaju mjesto boravka. bar u blizini jačih privrednih centara. Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee. U pismu iz 1417. U pogledu mjesta i lica. Sofia 1969. pred kojima su se sklapali kreditni poslovi. koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. On je trgovao srebrom. Prilozi. I. Kovačević. U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. i od 1422. 67 D. tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom. Beogradu. Kreditna trgovina. bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. 221—223. npujeuo/be y cpedneM eexy. već su trgovali krećući se na mnogo većem prostoru. do 1417. Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu. Xpa6aK. dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. 163 Podvisokog. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. Voje. preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su. KoBaieBHh-KoJHh. III. Neki od njih. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee. u znatno manjoj mjeri. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju82. poput Milaša Radomirića iz 66 Poslije praznina od 1406. E. I. 167—179. sistem trgovine poznat u Dubrovniku. 31. pa čak i sela. komadići sirovog srebra itd. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi. Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700). U ulozi kreditora. To su najčešće bili razni srebrni predmeti. fl. Prema sačuvanim podacima. Association internationale d'etudes du sud-est europeen. 108—116. na trgovima držali svoje radnje. nastalih gubitkom arhivskih knjiga djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina. 627—632.u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana. C. dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici.183 dukata i 4 groša60. Vjerovatno su. postigli su veliki poslovni uspjeh. u vezi sa novouvedenim carinama. postalo pojava širih razmjera. 172—177. kožama i voskom. a zatim. 228—252. a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1. Šunjić. Oni često putuju. poput Dubrovčana. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. dugmad. prstenovi. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. nije bilo ustaljene prakse. u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset. javljaju se i domaći ljudi. La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle. Voje. Nije . pored Dubrovčana. Tako su vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. M 59 M. Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju. čak. Uzicu. Pored jamca. kožama i konjima. Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Novom Brdu. godine. KoBaleBHh-KoJHh. trgovačka društva. a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi.

Godišnjak Društva istoričara BiH. Poznavali su. fol. 38'. srednje Evrope (Briža). Not. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva. 41 " Test.214. 16. ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija. Fisković. 164 . Upor. a raznih generacija. D. 283. klesari. Fisković. prema navodima Tome Arhidakona. 143—249. Tako već krajem XIII vijeka.. slikari i klesari. Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća. dakle. zlatari. 189—191. JI. Upor. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj račun. Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa. Sarajevo 1966. 116—136. Zagreb 1947. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju — šnajderi. 1 C. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. 106—107'. gl. odnosno Mediterana. a u Dubrovnik otpremalo sirovine.rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca. sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica. 218. KoBa^eBHh-KoJHfe. Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini. Fisković. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni64. Izdanje Muzeja grada Zenice. 201—206. nap. KoBaneBiih-Kojuh. 27—31. Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. mesari itd1. naročito zlatari. Kovačević. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara3. a izgleda i iz susjedne Srbije2. Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. a obućari — šusteri. T. pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice. 180. trgovačka društva. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije. 94. Đurđica Petrović. 3. Bilo je i drugih stranih zanatlija. 179—189- Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator". fol. obućari.Ko vačević. KoBaieBHh. 6. Starohrvatska prosvjeta. XV. npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU. krojači i oružari. Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem. 101. C. 1949. III. 147—149. IV (3). 72. 1. Izdanja Muzeja grada Zenice. XIV—XV vek. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. Zenica 1973. riječi njemačkog porekla. Zenica 1973. IIlKpHBaHHti. di Lev.. i I. 240. •4 Upor. •• JI. 80. sv. 228—252. pa oni pozivaju strane. 8. u pojedinim bosanskim naseljima. Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. P. Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica. 71. Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". 10. Voje. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca. C. Kreditna trgovina. nabavljene u Bosni. koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. Ugarske. FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee. jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. prokure). 30—31. Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju. EOCHU U Jjy6poemiKy. III. 285—287. njihovo pomoćno osoblje koje je. uglavnom dubrovačke. JX. III. krojači. Beorpafl 1957. kao što su zlatari. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee. koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova. KoBaieBiih.8e. •3 D. drvodjelje. primalo robu iz Dubrovnika. X 1417. majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji. Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i feudalaca. i JI. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca63. JJ. Lett. VIH 1397. Andelić.

majstori za samostrele. 80. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca. 68. Osvrt na položaj bosanskog seljaštva. S. Ti. MSHSM. zidari. Na osnovu svih pisanih izvora. A. Scriptores. Handžić. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. rezbari. kamenari. Filipović. trgovaca i feudalaca. mesari. Handžić. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. 13. To su: kovači. zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. 181—200. 31—33. Aličić. To su prstenje. 12. grnčari. 114. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi. a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. 14. Tloined na (fieydaAU3aM. 81. Svi ovi srebrni predmeti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. H. 3. C. o domaćim zanatlijama. CTpiineBHh. koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. 18. što govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7. N. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. br. A. U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva. C. Poimenični popis. ključari. Sarajevo 1970. Dalmatinski majstori. JIh. KoBaneBiih-KoJHh. 3a ucuwpujy pydapcu7ea. pasari. i JI. štitari. rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate. zlatari. I. hereziarha bosanksi.2 Thomas Archidiaconus. Upor. 192. XXI. 174. topo-livci. A. M. klobučari. Andelić. XVIII. I. Handžić. 163. Aristodije Zadranin. drvodjelje. kovničari. koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. 208—216. Dubrov nik 1955. Zadarska revija. 163. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. kao i arheoloških nalaza. To su. iako oskudni. u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. Fis ković. Prvi poznati dubrovački graditelji. 4 OCMOHCKU . Zvornik. 167—169. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba. III. S. naušnice i ukrasi za kosu. Eeorpaji 1952. 115. najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva. Godišnjak Društva istoričara. ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. Aličić. 13. izrađivali su već 1 seoski zlatari.Kohojuh. 167. 4. kupe i pehari). 165. Poimenični popis. čaše. U svakom slučaju. A. ukazuje na raširenost ovoga zanata. Fisković. štavljači kože. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne. Historia Salonitana. Za druge domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi. sedlari. M. Marjanović. Kovačević-Kojić. OmiHnosuh. posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve6. 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. ed. 15. 218. kožuhari. papučari. 153—170. u prvom redu. koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. Zagrabiae 1894. pekari i brijači5. A. Rudnici u Bosni. lukari. 193. 206—208. klesari. Čak se susreću i pasari (pojasari). 80. krojači. tulari. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima. Pojaseve. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata. 1952. Za razliku od rasturenih sela. 138. P. puškari. 5 J\. 162. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima. 94. pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva. Rački. D. slikari. Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee. 165 U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci. mačari. tako na trgovima i u podgrađima.

raznih struka. hranu. FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee. Zenica 1973. zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca. Fisković. To su: kovači. oklopari. 4. željne znanja i zarade. Od sedamdesetih godina XIV vijeka. Po završenom šegrio-vanju. naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima. kao i kod domaćih zanatlija. La culture materielle des Balkans. nastanjenih u Bosni. pečatoresci. klobučari. Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. ključari. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta. CaiviapijHk. Han. 308. 166 Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. sedlari. JJ. zidari. lukari. KoeaHeBHh-KojHh. mačari. Prema običajima onoga vremena. svjećari. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana. Mladići iz zapadne Bosne. Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih. Bojana Radojković. Svakako. tulari. Šunjić. majstori za samo-strele. III. odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa. 309 — 312. pa čak i od zlata. 164. FpadcKa uacejba. grnčari. G. u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. M. KoBaMesiiJi-Kojiih. bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. naročito zlatara. Šibeniku i Korčuli. Uglavnom su izrađeni od srebra. u oblasti zanatske proizvodnje izvršena 8 P. štitari. najčešće dubrovačkih majstora. papučari. čak i vrlo poznati majstori. livci zvona. poglavito iz Jajca. rezbari. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina. kamenara. u prvom redu Dubrovčana. zlatari. krojači. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. kovničari. topolivci. međutim. Izdanja Muzeja grada Zenice. slikari. štavljači koža. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih. 208. mesari. Ma koliko da je njihov broj bio mali. drvodjelje. Eeorpa« 1948. Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. u prvom redu dubrovačkih. brodograditelji. Han. te ih nalazimo u Splitu. pasari. podstrigači sukna. oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju8. centri sa jakim zanatskim tradicijama. IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih. brijači. Zadru. kožuhari. 72. da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. obućari. V. tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. kamenari. majstor je bio dužan da šegrtu da stan. — V. pekari. Dakle. 163. Njihova težina. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi. klesari. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja. puškari. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama. na izučavanju zanata kod majstora raznih struka. privlačili su mlade ljude.Upor. Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. ponekad je podrobno opisan njihov izgled. odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat. 163. i nap. neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju. pozlaćeni. više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove. tkači. Dalmatinski . 346. Prema tome. drvodjelja. muških i ženskih. slikara i drugih. La culture materielle des Balkans. 7 JX. Sigurno je. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee. zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva.

kožuhare. 284— 286. uglavnom kovačnica.majstori 159 et passim. Sarajevo 1973. obično kameno drvene konstrukcije. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. tekstilna. B. Zastupljene su razne struke. važi za rezbare. građevinska. Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mlečani. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija. I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište. papučare i tulare. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. pogođeni konkurencijom. D.ee> 220 — 222.>wi upoyuasawy saHaiuciuea. od nabijene ilovače. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice. u Srebrenici. obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija. Izgleda da se samo rasa. 64. te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. ograđeno kamenim okvirom11. Les actes des premiers sultans. pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. dotjerivala i profinjavala. Beldiceanu. koja je u martu 1449. čak. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. o dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12. Hrabak. Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. JJ. godine počela sa radom. KoBa«BHh-Kojiih. obrada metala i još neke druge9. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. za vladavine kralja Dabiše. Naime. 10 N. On je u Novom podigao radionicu čohe. pekare. vidi se da su ove radionice. a to. 12 JJ. II. ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. XV i XVI stoleću. Kovačević-Kojić. 33—36. i nap. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi. IX/I. 212. rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca. na razne načine u tome onemogućavali. 11 P. mačare. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Anđelić. bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna. 217—219. KOBa^esiih-Kojiiii. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti. 5. u bosanskim gradskim naseljima. . dvadeset i jedan. Upor. Za ostalu literaturu upor. s malim izuzetkom. 167 Od zanatskih radionica. Prilozi Instituta za istoriju. što ne znači da je njih bilo stvarno više. mesare. 23 —62. bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu. prehrambena. kožarska. grubo domaće sukno. IIpu. trgovini i pomorstvu u XIV. KoEaqcEHh. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. Čak su 9 JX. Međutim. lukare. iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. 63. u prvoj polovini XV vijeka. Kovači su bili isključivo domaći ljudi. Docnije.

rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu. JI. herceg nije napuštao započeti posao. 127-128. bile bojkotovane u Dubrovniku. godine. Tkaonica je i nadalje radila.Ljubljana. najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države. prema odlukama vlade. I. 122. "RHPKOBHH. 1965—1966. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund . 13 C. 169 VI. te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465. Zgodovinski časopis. a naročito su zaostajale u pogledu bojenja1*. Xepuei CiuetfaH. I pored svih smetnji. XIX—XX. Voje. Sukno iz Hercegnovega. KoBaieBHfc-Ko jah. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih. 124. 181—185.168 novske tkanine.

U Srebrenici su pustili duboke korijene. čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. danas selo Sase. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih. Korčulani i Ulcinjani. čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. njegovom kupovinom i izvozom. koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. zatim Pećište. Beograd. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko. po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i. rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee. te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. zatim Kotorani. te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom. Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti. Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija2. Ukupna svota. Likodra. 47—100. To je rudnik Sasi. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara. Prve tri decenije XV vijeka. a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači. zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. 268. Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut. Krupanj. Privučeni izgledima na velike poslove. I. u blizini Gradine. kao i u ranijem periodu. Podizali su kuće. 232—234. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke. za koju je despot Stefan Lazarević 1417. Prištinu. iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. mlinove i ostale nekretnine. Mađarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. a pored srpskih 171 . uporedo s tim. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela. Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. Od svih novonastalih ekonomskih centara. J]|HHHka. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. Bavili su se trgovinom srebra. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana. kao što su Ljupskovo. Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. Grk i Turčin. 56—57. antičke Domavije. važnog utvrđenog grada na Drini. kupovali rudarska okna. Proizvodnja je u stalnom porastu. svestrano je obrađena monografijom M. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova. Rudnik. ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države. KoBaMeBHh-- Kojuh. Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije. 1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. JJ.via de mercado"1. 3a uciuopujy pydapcuiea.1413. značajem uloge koju su imali. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani.. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. te se put koji je vodio na trg naziva . zatim poneki Albanac.

na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. posebno tkanine. Tako je. Brailo Tezalović. postao polazna tačka za trgovinu. Prača se razvila u jedan od najvećih trgova bosanske države. a pod njegovim uticajem. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu. pored daljeg unapređenja rudarskih naselja. 149—249. zapada i juga. 5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine. to jest u Visoko. Zvornik. u stvari. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije. a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan. bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. ciuapu ipad ua tfpuuu 2 3 (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda). Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti5. istoka. došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon.KoBaMeBiih-Kojnh. početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu. prvih decenija XV stoljeća. u vremenu između 1410. Kovačević-Kojić. obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu. Ma3aJiHh. U Glavičici. . Tridesetih godina XV vijeka. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg. i za luksuznu robu. u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. 3SOHUK {3«opuuK). sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee. čak. Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić. iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša. u prvom redu Srebrenice. razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem. i 1430. gdje se otvaraju nova rudišta. dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Ipak. do 1430. 4 D. sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je. 27—41. kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane. što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima. JX. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države. D. sa kupcima zainteresovanim. bili su iz Prače. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. F3M. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik. upravo na osnovu trgovine olovom. čak. 172 U vremenu od 1412. 20—33. U stvari. nedaleko od Zvornika. godine. i dubrovački građani. CapajeBO 1955.i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. Na tim osnovama. koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera. najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena. Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar. na čitavom ovom prostoru. Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države. Prvih decenija XV stoljeća. Neki od njih postaju. Kovačević. kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). čak. HC X. Zvornik je. 73—116. Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici.

(često boravište bosanskih vladara). Anđelić). u stvari. koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano. i 1468. naglo napreduje. 12—15. Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre. 63— 71. jedan od najnaprednijih bosanskih trgova. a zatim dolazi Kreševo'. U defteru iz 1468/9. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom . Čak i pomenuti Tornik.Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca. 101—309. od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada. Tu se isto. njeno postojanje. ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. označava vrhunac njenog razvoja. kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. KoBa*ieBHh-KoJHh. u bližoj okolini Visokog. I (P. Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice. bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. Prema tome. Četvrtkovište. Rudnici u Bosni. nije ništa drugo nego jedan seoski trg. rudnik Kreševo. takođe u ovo vrijeme. može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti. Nešto dalje. koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim centrima. što rani turski defteri iz 1455. izvan rudarskih naselja. rudnik srebra kod Vareša. na prostoru današnjeg Sarajeva. godine. U blizini Fojnice. dok se druga istovremeno snažno razvijaju8. čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. Upor. Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača. današnja Bijeljina9. To su trg Tornik u župi Vrhbosni. u stvari. To su Blažuj. vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori. Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja. Vranduk. Visoko i okolina kroz historiju. već na osnovu dubrovačkih podataka. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana. 71—73. nailazi se na lokalitet Panađurište. 7 Isto. Trnovo. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava. a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. U nekim od njih. najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve. podgrađe Prozora u župi Rami. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). bilo je samo malih lokalnih trgova. ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. koji. To su sve. Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države. godine sa sigurnošću potvrđuju. u Fojnici je zavedeno 329. ipak. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. Zenica. Kozograd kod Fojnice. rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee. izras-lih iz lokalnih sajmova. 173 Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. Handžić. Donje Soli (Tuzla). Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena. Borovica. Prema popisu iz 1468/9. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. — A. i to prvenstveno na rudnike srebra. tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja. od kojih neka naglo opadaju. Sutjeska.

a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. Povijest i umjetnost Foče na Drini. 10 JJ. 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa. nastala na osnovama rudarstva. 73—77. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište. Sarajevo 1956. 353—362. 12 JX.S. FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee. Handžić. Eeorpaa 1970. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. 91—94. Naše starine. Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina. KoĐaieBnh-KoJHh. U blizini Borca nalazila se Rogatica. na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog. U slivu Drine i njenih pritoka. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem . Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. 171—175. veoma naprednih. 250—258. A.malih trgova koji. poznat još iz 1394. čiji razvoj nije dugo trajao. 3. Osvrt na pitanje islami zacije. a zatim dubrovačkih trgovaca. XII—XIII. 86 —90. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu. uz gradska naselja. Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg. Kada su Turci došli. N. a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon. 191—193. Prilozi za orijentalnu filologiju. 23—24. FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee. godine. 11—86. 262. Kovačević-Kojić. Cernica iznad Gacka. vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale11. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee. rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee.. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i Pavlovac. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića13. izuzimajući Lim. 174 Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Podrinju. Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju. po načinu postanka i razvoja. a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo. 8 D. fl. Poimenični popis. Filipović. Sarajevo 1965. a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. A. Dans la Serbie et la Bosnie medievales. poznato naročito po vosku. 47—52. ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja. u prvom redu domaćih. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh. Bejtić.KoBaneBHh-KoJHfe. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića. X-l. Aličić. na posjedu Kosaca. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak. O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića. poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama. ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10. na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih. KoBa^eBHh-KoJHh. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. ali je. JU. D. poznatih još iz XIV vijeka. 11 A. trgova Goražda i Foče. Kovačević. za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak12. izgleda. 406. Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti. Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica.

U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelarstva. Xeptfei CutefiaH 21. ^ Đ. 145. a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi. Mazalić. Lokalni. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara. domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun. Pojava privredno aktivnih podgrađa. KoBaiieBHh. O Brodaru upor. Po dolasku Turaka. 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu. rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee. — A. LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM. Na desnoj obali Drine. što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. GZM. Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv). A. Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad. XVIII. 18 M. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. C. 1972. 10 neoženjenih i 6 muslimana. 3eMjbe xepueia. — JI. bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa. 3—5. U popisu iz 1477. flHHHh. Srednji vijek). . Rudo i rudski kraj kroz vijekove. 34—37. u župi Pribud. Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine. oJHh. i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. 184—188. podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. 217. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac. S. rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. Jugoistočno od Pljevalja. Handžić. grad Vratar na Sutjesci18. 172—176. sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice. Sarajevo 1962. A. Sarajevo 1941. Podjeleč. flHHHh. Pavlovac na Prali. 3eM/be xepuela. 259. Najraniji turski izvori. Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee. 221—224. 283—284. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi. 175 Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu. Podvratar). 71—77. i A. Aličić. 102. II. zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca. M. Goražde. na sastavu Pive i Tare. 257. poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja.in Bosna supra Borac". Bejtić. Beorpa« 1968. CKapah.. KaJMaKOBHh. 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU. kao i najnovija arheološka iskopavanja. Mazalić. Podvišegrad. 1891. na lijevoj obali Drine. a na glavnom putu. a na Čehotini. Sarajevo 1971. Eeorpa« 1922. u Čajniču je zavedeno 194 domova. koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT. Podsoko. Grapimap CAHY. flHHHh. KaJMaKOBHh. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa. 29—42. LIII. 112. 16 I. P. 186. O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. Myiia u ipad Eopau y EOCHU. M. III. nalazio se Samobor. i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu19. Soko. Iznad ušća Lima. smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. Starine u Dobrunu. pph. 162. 160. Sva ova podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. je3HK H dioJiKJiop. potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe.He<j)Te. Naše starine. Bojanovski. koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine. GZM. Sarajevo 1966 (A. Većina njih ostaje na nivou sela. Cernica). Borač-bosanski dvor srednjeg vieka. 94—99. nedaleko od Pljevalja. 127. Mazali ć. fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma. "RupKOBiih. grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića16. 31—94. Anđelić. desnoj pritoci Drine. Poimenični popis. Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu . na putu za Po-limlje. 13. LIII. 1941. pominje se „pazar Čajniće". 1—78. Sarajevo 1940. 240.napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua. poznatih još iz XIV vijeka (Foča.(Vlasenica). ispod Goražda. CapajeBO 1971. LIII. 17 M. Bejtić. GZM. 262. u nahiji Samobor ili Pribud. Sačuvana crkva. nedaleko od Goražda. Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu. — B. 228. 159—164. Capa-jeBO 1934. Rogatica. JX. Pecyji6eroBHh-. 99—101. kao i uspon starih trgova. Podborač.KoBaieBHh-KoJHh. ns XVII. Upor. 3. ležao je hercegov grad Koznik17. Đ. GZM. dizao se Kukanj. T3M. Đ. Jeleč u župi Govzi. Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država.

naročito iz prve tri decenije XV vijeka. M. kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar- 176 . JI. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane. Borcu i Ustikolini. ni u većem broju zadržavali21.KoBaieBHh-KoJHh. svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči. takođe. Neka od ovih mjesta. Cernica. Više-gradu. 18 JI. Mileševu kod Prijepolja. Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici. nemaju samo lokalni karakter. 144. mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. čitavo Polimlje bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica. zlatari. nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. susreću se i domaće zanatlije. Humska zemlja. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna. To važi i za trg Prijepolje. Istočno od sliva Drine. ipak. Handžić. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe. odnosno dobar dio današnje Hercegovine. u prvom redu Foča. u posjedu Sandalja Hranića. kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. Podjeleča. negdje u Polimlju. U njima je razvijeno i zanatstvo. pod kojim se imenom od 1430. KoBaveBuh-KoJHh. ali on.. Najraniji turski izvori. već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi23. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik. Xeptfei CiUe$aH. što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. Veliki broj trgova i podgrađa. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage. Goraždu i Višegradu. a zatim Stjepana Vukčića. Pored Prijepolja. TiHpKOBHh. ipak se na ovom trgu nisu duže. koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem. 160. 104—105. dolinom Neretve vodio je važan put. Dubrovački karavani su se. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju. označavaju dalji snažan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. zatim Goražde. Cernici. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. 169—170. Doduše. Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja. malih i velikih. JJHHHK. U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja. FpadcKa nače. Tjentištu. C. U defteru iz 1468/9. dok se pojedinci mogu naći još u Borcu. 3eMA>e xepifeia. nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit. Od podgrađa. Samobora i Podvratara. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji. 106—107. Banji. Pod-sokola. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. — A. Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82). zatim u Goraždu.55—58. Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee. Poslije tridesetih godina XV vijeka. koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja22. kao kovači. u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. tulari i krojači. Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih.

Aličić. 22 JX. — M. C. TiHpKOBHh. Zbog živog trgovačkog prometa. H3 dy6po-eaunoi apxuea. 168—177. 2. NS X. Najraniji turski izvori. pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka. 231—232. — M. 112—115. E. godine i to je do sada najstariji podatak o ovome mjestu. Konjic 1975. 9—21. Anđeli ć. Vego. FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee. OepjaH^rah. Stari hercegovački gradovi.De administrando imperio". na više mjesta. 23 U svojoj monografskoj studiji B. JjHHHh. 221—222. FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae. Handžić. Upor. poput Nevesinja. situacije je bila slična26. iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu. Gacka. II.180—184. Gorice. KoBaMeBHh-Kojiih. 216. 31—33. 23. Xpa6ak. 3eMJbe xeptfeia. Basler. Bileća. M. Jedino treba izdvojiti Trebinje. KoBaneBHhi-KoJHh. A. 109—111. U predjelu gornje Neretve. JL KosaMeBHh-KoJHfa. Mičevca. u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina. Danas je. Beorpaa 1968. M. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. koji nisu karakteristični za ovo područje. zbog neposredne blizine Dubrovnika. četrdesetih godina XV stoljeća. Sarajevo 1958. 238— 240. glavnog uporišta članova porodice Hranića-Kosača. Sarajevo M. 160. Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee. Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj na lijevoj obali Neretve. uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. Xeptfei CuietfiaH. br. u djelu Konstantina Porfirogenita . <t>epjammh. — JL KoBa^eBHh-Kojnh. 25. B. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba. 21 20 177 skog bazena. IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba. 27 Prema M. bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac. svratišta. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja 24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda. S6 Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim. Sarajevo 1955. dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda. 127. zatim Rudina. 3eMjbe xeptfeia. gdje. Tako nije slučajno da se Konjic. Poimenični popis. Arnautović. — A. Naše starine II. — B. Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima. 28 Grad Bona se javlja još u X vijeku. 3ejujbe xepifeia. a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd. pa čak ni ona. Pored važne uloge Blagaja. a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta. to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. II. GZM. 108—109. Orbinu. — P. — E. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva. JjHHHh. Klobuka. S. i u njenoj neposrednoj blizni. 1975. U ovim razmatranjima nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic. I 1473. a 1477. 101—182. njegovog podgrađa. 315. Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee. 162—164. flHHHh. D. U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline. Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima. 14—16. nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja. U popisu iz 1468/9. H. 227—228. 203 —204. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve.. i P. 3eMjbe xepifeia. M. Šabanović. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom. BU3OHUIUJCKU U3eopu. Dalje niz Neretvu. 117— 120. npujeuojbe. sve do ušća rijeke Rame. Blagaja. Čak ni današnji Mostai. 188. Srednjovjekovni gradovi u Neretvi. Kom. 29 mjesta. BU3OHUMCKU U3eopu. a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav. Nevesinja. u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Naselja srednjovjekovne bosanske države. III. Kapidžić. na više 1954. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. TiHpKOBHh. pošto se odmetnuo od oca. C. H. Črešnjevo. Historijski spomenici Konjica i okoline.JJ. Novi u Luci i Vratar.opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici25. Vrabac).. Op6HH. Kpajbeeciueo Cjiosena. 12. sa 155 domova. u stvari. 91—100. Prijepolje je zavedeno sa 140. Kreševljaković—H. 13. JJamih. Bosanski pašaluk. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk. . tek u šestoj deceniji XV stoljeća. — M. u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće. CK3. JlHHHh. na lijevoj obali Neretve24. 62—63. Lokalna crkva pominje se 1444. Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost.NS XIII. Sarajevo 1957. trgovina mještana dostiže veće razmjere29. O naceA>y JJpujeea. naročito u vezi sa prevozom robe. 60. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji. Neretve i Konjica mnogo se pisalo. — B. Dolina Neretve od Konjica do Rame. Anđelić. To su pojedinci iz Ljubomira. GZM.

u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države. "RnpKOBHh. trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Tpi JJpujeea. To naročito važi za olovo. raste njen izvoz preko Drijeva. pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene.5 dukata po jednom centaru modija31. Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća32. a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić. dok su samo mjesto držali Dubrovčani. što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika. Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije. Trana i drugih gradova susjedne Italije33. koja je iznosila čak 8. Barlete. U Drijevima se. Firenca). dabrovi. Poslije 1440. Poslije Sandaljeve smrti. u stvari. JjHHHh. Đ. Njihova naseobina. 31 80 179 Firence. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i .178 Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg. organizirajući život preko svojih sudija i upravnika30. u svojim rukama Dubrovčani. Pored soli. Italije i Grčke. (Zadar. u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova. Docnije su. Đ.KoBaieBHh-Kojah. Šibenik) iz Valone. kao i ranije. Pored Mlečana. neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik. tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode. za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića. 168—177. u prvoj polovini XV vijeka. godine. a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna. Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi. pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića. 109—147. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države. KoBa^eBHh-Kojah. a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku.H. povećavala se uporedo sa usponom mjesta. trg je snabdijevan solju preko trojice. Pag. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440). na više mjesta. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. 121—123 33 JX. lisice). slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima. Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. Xepifei Cuie^au. u prvoj polovini XV vijeka. obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća. Tošić. C. Pored Dubrovnika i Stona. Apulija. kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. kune. rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase. čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. za to specijalno određenih. so je dopremana sa sjevernog Jadrana. dubrovačkih ofici-jala. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini. 32 . pa do pada Drijeva pod Turke. naročito iz M. po naređenju dubrovačke vlade. bio spaljen. Bili su glavni zakupci drijevske carine. jaka i ustaljena još od XIV vijeka. Pored žita. Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee.

Xeptfei Cute<p~aH. liHpKOBHfc. 1 — 32. naročito zanatstvo. KoBa^eBHh-KoJHh. Milović. KyjiType H VAIJCTHOCTH. intenzivno razvija. gl. Xepiiei Cuie$aH. Xeptfei Cuie^aM. Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. HCTOPHCKH 3anHCH. 127—128. na prelazu u XV vijek. B. Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima. jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37. koji nastoji da od tog. 4. Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić. Kovačević.n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv. sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. O razvoju ■ Novog upor. on nije doduše doživio sudbinu Brštanika. 13. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića42. u stvari. — D. 5—6. Docnije je ova povlastica bila ukinuta zbog raznih zloupotreba. „stolno mjesto" iz povelja. hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija. Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan. 3S C. Beciuu Epo/ba da Jlaee. Beorpafl 1963. 180 kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce". 122. UexHH»e 1948. 202. 33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. ono se javlja relativno kasno. koje se u prvoj polovini XV vijeka. Kao prvo. i bio. FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee. Proizvodnja i prodaja. C. U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39.er-HoBH 1976. HCTOPHJCKH ^aconnc. TiHpKOBHh. — C. 8. U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca. 34 Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u Dalmaciji. 122. Planski stvoren od strane Tvrtka. 2. naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana. pa i samog njegovog imena. de foris. Xeptfei Cutec/ian. u poslovima oko osnivanja tkaonice. 94. zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima. 10 Upor. Vo)e. Upor. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. Lam. 122—125. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. 29. 63—108.ostale privredne djelatnosti.. 13—23. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo. Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad. TtHpKOBHh. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. Sukno iz Hercegnovega. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu . I. iako pitanje postanka. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli. Xepuei due^au. KoBa^eBHh-KoJHh. fol. 105—106. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo. XII—XIII. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica. u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. I. jer je to. 122—125. IX 1411. 172—173. Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani). 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe. Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije. J\. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane. Pod svojim imenom. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani. što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni. "RapKOBiih. i T. Đ. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija38. C. ali su ostali bez uspjeha*5. — C. njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova. HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia.. organizovao je tkačku manufakturu. 39 C. V (3) nap. soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538). ■RiipKOBuh. Xepu. 1924. Hrabak. nap. Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni. —• II. BoKa. 35 U septembru 1411. 181—185. TiHpKOBHh. JJ. 123—125. ro. IIonoBHh. FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee. 369. KOTOP 1956. nije tako jednostavno41. koji se više ne pominje u XV stoljeću. godine. 122. svog omiljenog zimskog boravišta. V.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa. na ušću Plive u Vrbas. IHepoBiih. govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"36. Xepuei-Ho»u. godine.

Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca. 181 Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova. J. Fpadcna nace. O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju. Šunjić. februara 1449. 1967. 481. i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce. XI. kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije. XXI—XXII. Đ. Sačuvani fragmenti materijalne kulture. oko gornjeg Vrbasa. i to od vremena Tvrtka II. KoBaieBHh-KoJHh. Sarajevo 1892. V (2). Dobri pastir. Basler. Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova. 147—189. jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. 1963/1964. godine sinovima Ivaniša Dragišića. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. Međutim. Srednjovjekovne crkve u Jajcu.: L. iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44. stari bosanski grad. Sarajevo 1951. Ć. Biograd-Prusac. Medvjed-kula. odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine. Truhelka. 125—127. 41 Ć. o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Stefana Tomaša od 22.GZM ns. proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. groblje. u izvorima se jedino javlja grad Livno. 127 nap. godine predviđa se otvaranje triju radnji. Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu. kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti. 1.. — JX. II. Zapadno od Vesele Straže. nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci. Sarajevo 1959. Povjest (banovine. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno. VI. i to Susjeda. 47 Isto. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo. JX. 129. Sarajevo 1972. II. ns VII. 50—53. Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase. koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim. Za Jajce upor. na primjer. Đ. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu. Stari grad Jajce. utvrđenja.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee. Naše starine. inače privredno slabo razvijeno. Izuzimajući Jajce. 36opHHK KpajnniKHx My3eja. prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja. VI. 41. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča. u krajevima zapadne Bosne. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede. Mazalić. Ao^aTaK I. 46 Jloeejbe u uucMa. so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. 67. Sarajevo 1904. Thalloczv. 1/2. područje49. 47. 59. 273—284. GZM. jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43. Prilozi. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka. Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline. 46. Katakombe u Jajcu. KoBayeBnh-Kojnh. isti. 4. Vesele Straže i Biograda (Prusac). i to u vezi sa Dubrovčanima. a među njima i slavni grad Ključ. 45 Upor. Zagreb 1916. znatno kasnije nego ostala gradska . Truhelka. druge u Fojnici i treće u Jajcu. Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih. od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa. kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. Andelić. Kujundžić. Ć. Naše starine. Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. Đ. Truhelka. nap. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu. i to jedne u Splitu. GZM. FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee. IV. 121— 134. crkve. 128. 40—49. VIII 1446. 43 Upor. grada i varoši) Jajca. 51—59. 42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika. 44 JI. 12. GZM. M. 6. 48. 13). isti. IV. nap. veličina gradskog prostora. 58. 315— 320. P. koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. 1963/1964. 1892. sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. gl. jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47. kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. Kraljevski grad Jajce. Sarajevo 1952. odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. Prema tome. 57. Tako je. Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca. upor. Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne. KoBaMeBHh-Kojiih.ulogu. Mazalić.

naročito u prvoj polovini XV vijeka. Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva. »vna Tjia>K. 133—142. Py>KHHnh. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. a Višegrad i kadiluka i vilajeta. 438—440. s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji. Visoko. 80 Isto.naselja na području današnje Jugoslavije. — JX. MCTOPHJCKH r. Pa i pored toga. pored lokalnog. Fpafl H. koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. rudarstvo i trgovina. u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja.KoBaneBHh-Kojiih. naročito rudnici srebra. Rudarska naselja.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase. koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. nakon osvajanja. Inače. naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. Naselja. 48 F. 101—107. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova. Pa ipak. pa tek onda zanatski centri. Prijepolje je također bilo centar vilajeta52. uglavnom iz Dubrovačkog arhiva. O Mrinu upor. Zvornik. imala su brojnije stanovništvo (Fojnica. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51. Kreševo. neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljašnjem izgledu. godine dosta se raspravljalo. I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase. 22. Neposredno prije toga. raznog zanimanja. Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka. te monetarnim i kreditnim operacijama. 1. llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne. Osnovne privredne djelatnosti. KoBa^eBHh-Kojah. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica. 345. Beorpaa 1972. Serbica. Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi. Prema izvještaju o napadu . Takav slučaj je sa Zvornikom. njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. « Isto. sada su u punom zamahu i dobijaju. Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci. 346—347. teško je govoriti 0gustini stanovništva. O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. 182 VII. veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada. Goražde i Foča. " JX. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. Foča. u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka. M. rpadaca Hace. 2.taciiiiK. Mon. možda čak i Goražde brojali preko 2. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktivnost i njihov se broj stalno povećava. VIII 1446. Miklosich. F. Međutim. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci. Prača. odnosno evropskih gradova onoga vremena50. 78—79. gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja. Upor. 346. kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. 129—131. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. Kreševo). Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija. i širi značaj za evropsku privredu. preduzetništvo). složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački. Foča je određena za sjedište kadiluka. Vego.000 stanovnika.

već od 1462. Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica. može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae. 191—193. u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10. 183 ugovora se vidi da su u Fojnici. Beldiceanu.a CAHV\ Beorpa^ 1962. M. Handžić. U popisu iz 1477. Upor. 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU. stočarski proizvodi. voće. To su. u Srebrenici je 1476. u vezi sa novouvedenim carinama. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom. propisuje da lica koja siju žitarice 1gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2. I. skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline. maltarina i si. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. Ovim zakonom se. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. odnosno oko 3. oslobađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu4. sadrži i one koje se odnose na sam grad. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića.Vuka Grgurevića. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici. Međutim. najveći rudnik Balkana. i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. — A. Najraniji turski izvori. 2 N. godine Foča je imala 196. S. 81. kuće okružene baštama. II. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. 212. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. 160. Iz kupoprodajnih 1 M. II. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. Poredenja radi. naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih. J\. Visokom. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom. meso svježe i osušeno. godine. 88. 3a uciuopujy pydapciusa. 89. između ostalog. S druge strane. pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se.000 stanovnika1. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike. Tako se odlukom dubrovačke vlade iz 1417. žitarice. godine bilo oko 700 kuća. Les actes des premiers sultans. kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. ne uzima daća (carina. poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke.500. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji. nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. 171—175. prije svega. KoBaneBnli-Kojuh. a pogotovu u manjim mjestima. sir. a Goražde 144 domova. gradska naselja. koji. pored trgovine i zanatstva. RuHah.500 stanovnika. IIoceGHaH3flatt. a svakako i u drugim većim mjestima. i A. Duduše. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice. pored odredaba o rudnicima. koje se može pratiti u svim oblastima života.)"5. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. koje dođu za rudničke spreme. I pored svega ovoga. med. Poimenični popis. navodimo da je Novo Brdo. 96. a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje3. flHHHh. Aličić. 227. Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo . Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo. neka im se od toga kao i od stvari. povrće itd. Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3.

71. mještani iz Čaglja. bar u blizini jačih rudarskih centara. dubrovačkog trgovca iz Srebrenice.de villa Garsan". VII 1435. što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela13. Test. koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. Tako se. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači. 184 . već je i nabavljalo.zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda. dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. VII 1435. Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva. XXV. Prema tome. fol. FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee. Turski rudarski zakoni. 3 4 XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10. šnajder). Upor. u vezi sa novouvedenim carinama. vjerovatno iz neposredne okoline9. fol. XI 1436. 38'. 16. zemljoradnici i stočari. 50. Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. 2. FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee. 252—257. Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju. Not. 7. ib. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489). 155'. cipelari. fol. 2. kože i drugo. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici. fol.. Voje. 11. u pogledu zanatstva. porijeklom iz okolnih sela. di Lev. I. di Lev. 168. na primjer. da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu. 20. što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada. 9 lb. Sarajevo 1913. 197—198.. fol. ib. 6 F. Spaho. med. X 1417. 193. bili su i kupci. GZM. JI. 42. 6. 21. KoBaueEiih-KoJHh. a i u drugim većim trgovačkim centrima. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima15. 26. 51. 38'. 29. na selo16. 20. 1. drvodjelje. Među dužnicima Luke Sorkočevića. pa čak i sela. Lett. bar u blizini većih mjesta. 181. postalo pojava širih razmjera.. fol. kamenoresci itd. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva. U pismu iz 1417. 55. 12. težak.)14.. Not. 60. ib. fol. Kreditna trgovina. 19. 72. pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster... fol. mesari. Od druge polovine JJ. Upor. 20. III 1474. kožuhari.KoBaneBiih-Ko'fKh. takođe iz okoline Srebrenice.. IX 1485. I 1442. a ne samo prodavci svojih proizvoda. fol. 29. 1(1 Deb. ib. 237. Već je ranije rečeno da se. 26. 8 Div. sve što im je bilo potrebno. Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost. pekari. I 1493. 6 Jl. krojači. Not. V 1500. 168. Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12. III 1443. 111'. kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja.. Neki Dobrostad .'X 1417.. KoBa^eBiife-Kojiih. naročito u rudarskim. kao što su vosak. 138'. 51. 271. Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti. sedlari. 6. 11 Lett. fol. fol. Not. unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11. naročito na zajam. 7 Div. 16. 26.. u stvari. nalazi se i neki Stjepan. FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee.

3. Beldiceanu. KoBaieBHh. Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima. I. 219. HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU. što ukazuje na djelatnost kovača.12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića. najvećem rudniku Balkana. 36opifflK <E>HJIO3O(J)- domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku. 185. — N. Eeorpa« 1957. D. N. za razliku od onih koji su iz grada (zitade). upor. nap. — JX. a zatim i Gornje Podrinje. dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom Brdu. Gašparević. koja su gravitirala prema gradskim naseljima. 16 Upor. pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. Filipović—R. otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja. Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali. 139—141. Hrabak. Kovačević. 14 U zakonu iz vremena Kovačevića. 216—221. 526—527. — M. Kovačević-Koj ić. R. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. šnajder). Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. 530. Les actes des premiers sultans. gl. Upor. Eeorpafl 1964. IloceSHa H3flaH>a CAHY. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa). Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici. oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17. O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster. . centralni dio Bosne). Tako se postepeno. 113 dy6poeaiKoi apxuea.. VIII. fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee. JjHHHh. V (3). tokom prve polovine XV vijeka. — D. Bilo }e OKOAUHU. naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje. 25—45. II. KOB3- leBHh-KoJHh. 2. JI. 15 B. npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u CKor (jjaKVjrreia. KoBaMeBiih-Kojiih. 13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu. 1—114. u Srebrenici se pominju pekari i mesari. 211. Historijsko-geografski rječnik. zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela.

56. kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. podsticalo proizvodnju. i B. O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. a zatim i pčelarstvo. uveliko se uključuju u evropsku privredu. Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje. Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u društvu srednjovjekovne Bosne. njihov razvoj se odvija naglo i intenzivno. Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. Ćirković—D. govori i unapređenje vinogradarstva. O intenzivnijoj obradi zemlje. te proizvodi bosanske privrede. stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. // iconomie naturelle et la production marchande. 1973. Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije. a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje.17 S. da su se u dolinama rijeka. kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu. Međutim. JIČ. jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. Dolina rijeke Neretve. s tim što je zemljoradnja. počinje da razvija i robnonovčana privreda. Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. Upor. Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne. zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. Kovačević-Kojić. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. povećanom potražnjom za prehrambenim artiklima. 5 —22. Na osnovu toga može se zaključiti. naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. naše poznavanje privrede sela. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. u prvoj polovini XV vijeka. naročito od sredine XIV vijeka. Tako se pored naturalne. iako privredno razvijena. Grafenauer. 1—2. 187 . U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo. da li je zavisnim seljacima. čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. Pored toga. Jača trgovinska razmjena. nalazila napredna zemljoradnička naselja. naročito rudarski. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena. Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije. Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište. Sve ovo navodi na zaključak. 186 OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku. nije pobliže poznato. Kao posljedica ukupnog privrednog napretka. bila sve više zastupljena. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. podesnim za obrađivanje. Zemljoradnja je u cjelini napredovala. niču i množe se gradska naselja. da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. Za razliku od XIV vijeka.

En fait. Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica). la production miniere en Bosnie. monetarne i kreditne operacije). Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka. Naročito je porast gradskog stanovništva. pored lokalnog. ensuite Kučlat et plus tard Zvornik. sada su u punom zamahu i dobijaju. a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche. Pored toga. Dans le bassin superieur de la Drina. došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države. u prvoj polovini XV vijeka. Osnovne privredne djelatnosti. L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada. ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko. sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe. i širi značaj za evropsku privredu. njihova brojnost i veličina. a Venise surtout. ostajalo nešto proizvoda i za prodaju.poslije izvršenih obaveza. RE SUME LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIVim=. preduzetništvo u rudarstvu. par l'intermediaire des Ragusains. Kreševo. Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. a proximite de Srebrenica). la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule. le plomb. Prema tome. Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja. Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja. rudarstvo i trgovina. I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. . da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. Ainsi. Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux. visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen. podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak. les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča. koja su vremenom postala jaki potrošački centri. naročito rudarska. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa). Robna proizvodnja i odnosi koji je prate. l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. Dakle. izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne. la cire et les peaux etaient expedies en Italie. srednje Podrinje). Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere. složenim oblicima organizacije (trgovačka društva. naročito današnja Hercegovina. Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica. U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti.

Ainsi. est rattachee a la Bosnie. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie. Par contre. Quant a l'elevage. Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. operations monetaires et de credit. A cette epoque. Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. Par consequent. et locaux). Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales. outre leur importance locale. prenant de plus en plus d'importance. Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale. Pour des raisons politiques et commerciales. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). non loin de Fembouchure de la Neretva. Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale. ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik. L'exploitation miniere et le commerce. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques. etc). la culture des terres. qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population. le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque. le commerce prend aussi son essor. Avec le temps. cours moyen de la Drina). certaines branches se distin-guent de plus en plus. surtout a proximite des centres miniers. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. 189 . L'agriculture connait une croissance generale. e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages. Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques. de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. prennent une large importance dans l'economie europeenne. le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes. on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. la vieille ville marchande de Drijeva. notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel. Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle. le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne.Avec le Pays de Hum. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. Dans ces regions. dans la seconde moitie du XIV4me siecle. par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise. l'elevage n'est plus leur activite exclusive. En artisanat. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee. et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation.

. U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom......... počinje istoriografija o bosanskoj crkvi.......................... POČECI BOSANSKE CRKVE . beležio i ...... Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog............. dok su drugi prigrlili pravoslavlje........ Od njegove studije.......... Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195 jer je ona već više puta skicirana1. kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika........... ali da to krije iz straha od vlastele..... Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne....... takođe.... a pre svega zbog osobenosti izvorne građe....................... Bilo je to pred sredinu XIII veka...... na jednoj....... 233-242 V.249-253 Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres.................. kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača............ obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna....... Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine.... koji je stvarao.............. Kada je bosanske države nestalo. naročito u XV veku... kada se o Bosni više znalo i više govorilo... ali i pratio............................... specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne.......... 211-216 173HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA ......... U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom......... 217-231 174DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU .. ... uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima.198-210 II.............. Znalo se...................... koja je sticajem okolnosti.... raznobojna i nijansirana slika je iščezla... 243-247 255 VI................................ Jaroslava Šidaka...... da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava......190 SIMA ĆIRKOVIC BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI I...... U kasnijim vremenima. da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu...... SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA SUMMARY .. U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni".. pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas. Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve.. Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof....... ali netačnog okvira posmatranja....... na drugoj strani........ „CRKVA BOŽJA" U BOSNI .. da kraljevi nisu jeretici.. O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin... RAZDVAJANJE PUTEVA ..... i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara.............. do stapanja bosanske crkve i bosanske države.... i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala...

ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu 1 Up. 28. Njegovi radovi i kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi2. 297—375). ne na oblike državnih institucija. 400. Nastavilo se proučavanje političke tematike. 573—575. Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. međutim. Šidak. 2 J. Prof. Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima. već prvenstveno na odnose snaga. Šidak je. mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana". Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu.ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. 196 egzistenciju. u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim. Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi. 139—182. kojoj se pridružila ekonomska. Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975). u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima. što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku. . specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu. bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina. Džaja. I. Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients. S. zatim sažet. veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji. nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom. videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. . Šidak. priređujući svoje radove za ovu knjigu. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve. ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja uapoda Jyiocjiaeuje. Na tom dugom putu. bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju. 259 (1937). isti. Schmaus. koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. ali bez stvarne povezanosti s njom. Šteta je. na odnose prema stranim državama. pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. Historijski zbornik. u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena. Šidak. političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem. 37—181. Zagreb 1975. Rad JAZU. Bd. BiH 5 (1953). iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja. S druge strane. a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države. Godišnjak. J. Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano. str. ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. I. štitila je. a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države. ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo. J. Ti—28 (1974—1975). unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila. Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju. 140—160. Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. Saeculum 2 (1951) 271—299. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. M. na održavanje reda i poretka. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. Eeorpaa 1953. Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve. A. čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. Miin-chen 1978. a zatim i socijalno-istorijska tematika. Der Neumanichaismus aufdem Balkan. a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture.

a ne opšta problematika bosanske crkve. Prilozi zapovijest bosanskih patarena. Rezultate D. XII . kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva. a verovatno i za deo laičkih čitalaca. njenog ustrojstva i njenog karaktera. Starine. takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i države. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta. a ko je od njih otpao. koje su bile vlasne da određuju ko im pripada. 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja. o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj. POČECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo.Ali. koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike. postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva. tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede. Rački. ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama. mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije. 197 /. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke gledišta velikih crkava svoga vremena4. te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve. a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara. Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni. Za pisca ovih redova. jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja. ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. 1 (1869). Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne. naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački3. Rad JAZU. da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini. ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve. već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. 3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom. bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. 270 (1949). F. 4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. Nije svejedno da li treba krenuti od XI. jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava. 109—138.

ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — , „ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni. Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da 198 ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u

Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvovenčanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318. * F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199 ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen

1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji. 14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže. 15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhiepiskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku. 16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.
11 12

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato šta se sve od ovih optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-marija u Bosni. Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim

200

arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života21. Sačuvani dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji
17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja. 18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201 su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz

Theiner. Primedbe D. Mandića {Bogomilska crkva. 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. kao uostalom i danas. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni. Borst. 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila je M. prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. spremne da svoje krivoverstvo prikriju. a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu27. samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom.isprave ni sa pravovernim monaštvom. ni sa zajednicom dualističkih jeretika. Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima. naročito A.. Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu. prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke. pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva. Biskupija u 202 . a kako više nije bilo vizantijske protivteže. Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima. jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika. jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne. gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. S druge strane. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. izgleda da je pometnju i tada. ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast. 149. a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. (up. Borbe vodene posle 1221. 42—U). Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra. gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve. zatim u južnim delovima Ugarske. Slav. pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva. Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. 19. koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. Zbog toga ne može nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje28. izazivao naziv „krstjani". Orientalia Christiana analecta. . Stuttgart 1953. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199. Sudeći po razvoju događaja. nap. god. god. Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet. Miletić (/ „Krstjiii" . ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu. god. U svakom slučaju. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove. naročito Dubrovnika. 49—56. 5) prevideo da se imena „Dragice. već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. Lubin. Die Katharer. Mon. I. 179—180). . " A. a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora.. pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora. Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. 188—193) nisu osnovane na argumentima. tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosanske. ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. Roma 1957.

Do 1240. 19 *• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 203 . Bosanska biskupija je dobila katedralu.Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. god. IX i Inoćentija IV. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod. a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine. ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. sada (1980). kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva. 28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni. Mandić. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima. U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres. Studije. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. Ali. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. Bogomlska crkva. što je ovde već bilo pomenuto. međutim. 436. 182 i dalje. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. bana. Ecclesia Sclavoniae. a iz onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha. i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva. Up. 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa. jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura 27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum. — D. PoKajH. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom. god. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate. 167—171. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike. prvi put javlja u izvorima. angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232. vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. recipiemus. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. god. II. Šidak. pokazivalo je da su korenite promene neodložne. O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30. Promene su. a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. pri kojoj je organizovan kaptol. koji se 1233. a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku29. god. u: J.

184—186. papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja. u koju se bez ozbiljnog razloga sumnjalo. 32 Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. 439—440. Ponsu). U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. 160—161. a posle toga o njima više nema ni najmanjeg traga. Već 1247. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236. Mandić. nap. iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta. njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo. Ecclesia Sclavoniae. posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. Bogomilska crkva. Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja. Bogo-milskct crkva. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom. god. Šidak. god. Ona. Mandić. u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta. Za našu temu je. registrovan u Avinjonu. Predugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo. važnije ono što se dešavalo u Bosni. a zatim su došli unutrašnji sukobi. Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242. to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena 30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. god. 33 Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV. jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu.1241—1242. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu. Ipak. doduše. 44Q. Oni se posle 1233. god. Commentariolum de provinciae Hungariae originibus. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. nije bila na tlu Bosne. papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena. 31 Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za borbu. . 143—146. Bogomilska crkva. Ispravke ranijih izdanja daje D. Ban je. 193—195. god. Ztirich 1913. uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. razdoblja rđave vlade. ali je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. Njena sudbina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. pa duge borbe oko prestola. Mandić. 1244. Odlomak o Bosni pristupačniji u D. objavljen u N. ali nikad više nije vođena sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. Najzad. doduše. Studije. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"33. preštampano u D. Sasvim je sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju. 229. ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34. naravno. Pfeifer. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. onemogućili su nove krstaške pohode. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo. 204 u zemlji. Tekst je već 1375.

Mandić.ecclesiae Sclavoniae"'. 483—490. koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju. koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova. koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja. Ecclesia Sclavoniae. identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. 8. ovde u nap.ecclesiae bosnensis'. Mysteries about the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441). dubrovački dokumenat nav. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika. iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio . Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. Rim 1963. god. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. i to na prvom mestu. 1 (1974). Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. 96). Šidak. 29—34 i D. Zagreb 1940. Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao. a da su biskupi bosanski iščezli. S jedne strane. 195. Navedeni su jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju. Već davno je J. kako J. n. pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. niti neki „ostaci bivše katoličke . Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije boJ. koji su putovali i boravili u Bosni.Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u Bosni. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. Fine. onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe. . 34 35 205 sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37. sa njenim slavenskim obredom". Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku. 350—351). U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima. 17. pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. već identifikovanjem osnivača crkve. Studije. 4) upozorio kako je u XV v. koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. što mu svakako daje određeni značaj. U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. prema Tomi arhidakonu. 84 Up. U papskim bulama oko sredine XV v. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke. Prilozi iz stare hrvatske povijesti. 146. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra. možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. East European Ouarterly. Šidak (Studije. bio bi to argumenat protiv moje teze. J. Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-menac. Studije. Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi37 J. za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40. Rasprave. O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. s. u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima. Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni. da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka. Šidak. već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu". On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo. pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis".

A. Šidak. Fine. Mandić. ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. Šidaka (Studije. i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja. 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hronologija donekle poznata. 356. 14—15 (1964). Solovjev. pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. Bogomilska crkva. ioduue. nije utvrđeno kako treba čitati spiskove. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. 206 novan pomoću ličnosti Bartolomeja. nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)43. i kritičke napomene J. U svoje vreme A. Fajn je kasnije Miroslava. Međutim. ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena. Solovjev {Vjersko učenje. J. koji sledi Radoslavu na tom spisku. spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa. Dž. 314. Up. *s A. nap. on nije bio posebno studiran. ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. Fine (The Bosnian Church. 40 D. Aristodios and Rastudije. H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH. 145—160. 171. 30—32. Mandić {Bogu milska crkva. Knievvald. postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad. A. nap. v. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi. pripadnici raznih generacija. razlikovala od drugih dualističkih crkava. 32—35) i J. 58. kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda". i kod V. 3 * J. Zagreb 1948. identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji 41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava. 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. 495—506 (sa faksi . i Tomiša. O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. 211—223. Vjersko učenje bosanske crkve. kojim bi se ona. Sp. godine. Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku. jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom. ali i sveštenik. Nije jasno šta znači „redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". 16 (1965). Dok su D.. navodno. redovnik. može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. V. tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa. Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. iočune. Vjerodostojnost. god. HOBH Ca« 1967. 368). Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji. da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije. y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a. 339—340. 127—130) i Đ. služeći se sasvim pro izvoljnim „prošekom". duhovnik uopšte. „ordo". da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju41. brojevi su u dva niza. 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i. Rasprave SAZU. jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. koji neposredno slede u tom spisku. Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. 5 (1966). Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata. s. pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326 44. 1—16 i 1—12. redovnik. Mažuranića (Prinosi). onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek.v. da li su pod prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto. 14. D. 216—217. 223—229. Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija". Up. bacali početak niza u XI vek. i 1245. u knjizi Studije.

videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa. smenilo 10 djedova bosanske crkve. Solovjev. i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha. I. godine. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. dobijamo 9 dostojanstvenika. ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/7047. čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom. Međutim. 7—8. koje se inače nikad u Srbiji ne javlja. Solovjev. Hciuopuja Cp6a. dakle. Šidak. II. osim toga. delo 98—99 može da dovede u zabludu. a započinje sraz-merno kasno. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu. nav. 41 A. U starijoj literaturi. str. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. Za raspon 1306/7—1393.. 11) treba datovati posle 1326. PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa. 216—218. čak. Solovjev. preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno.rxxou. 356. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom . 23. polazeći od Rastudija i 1393. starešina bosanske crkve. godinu i dolazak manihejskih starešina. i 1393. To su odbijali K. Treba. već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. koji nisu bili Grci. Vjersko učenje. Đ. u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje. II. CnpeMHh. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. Up. Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha. 384. Vjersko učenje. odnosno 1294. Up. Studije. I. što su A. duboko u prošlost. J. Aristodios and Rastudije. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja. Mandić. pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju. mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. vrlo verovatno 1306. J. a u Carigradu 11 patrijarha. Šanjek. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune. ličnost s početka XIII veka. 7—9. A. Bonnae 1829. Rastudijevi prethodnici ne idu. naime. god. odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera. o povelji i datumu: M. ♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepreciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom". 33. dakle. ili od Miroslava i 1306/07. 57. nap. videće se da 12 generacija vode do 1292. Bilo kako da se upoređuje. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. i Bosnian Church. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav. za prvi spisak se to ne može reći. nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. jer je istovremena sa br. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. ed. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. 33. to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307. međutim. Schopen. Historia Byzantina. imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu. str. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla. 8. naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke. " J. uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha. D. Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama). Fine. isti broj 207 . J. te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. 1 (1964). br. a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. Drugi nisu ni navodili argumente. Sp. kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745. Iako je naš uzorak mali. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. 192—194. ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. god. JnpeueK. 226—227.milom. nap. ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. Ako bi se. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv. Nice-phori Gregore. ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. 43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku. Studien. TY]S OMAIJS". god. te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka.

Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način. zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. godinu.„smena" kao i na papskom prestolu. možda koju godinu ranije. jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila49. 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina. koje ne mogu biti velike. nije naročito velika. jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika. U svakom slučaju. godinu. čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241. a da će se ponoviti istim 208 . kod papa do Inoćentija III (1198—1216). brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu. Drageta) gotovo je sigurna. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. Ali. 15. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin. La chronologie. ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. god. polumitskim osnivačem bogumilske jeresi48. dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna. pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. Možda ova teškoća. za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. Kod patrijarha. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice. ići samo 13 generacija unazad. 48 D. dolazimo kod papa do Celestina IV. 14. Oni su. tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala. čiji pontifikat uokviruje 1203. 432—433. Konkre-tizovano. dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52. ipak. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama. Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena. dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje. već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha. Grumel. Pri tome treba od 1203. Lubin. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276). I. a kod patrijarha do 1216. su sledile jedna za drugom50. Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran. Pariš 1958. Mandić (Bogumilska crkva. Lubin. onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. starešine osumnjičenih „krstjana'*. god. Dragič. Koliko je to nerealno. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa. ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. Ako se pođe od pape Inoćentija III. Ova identifikacija nam pruža hronološki oslonac. naravno. a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. 436—437. jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom. trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. god. što je oduzeo od 1393. za što nema oslonca u hronologiji imena. Traite d'etudes byzantines. Ne sme se. Ako se. pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. dakle. dakle. uzmu u obzir i neke rezerve.

naravno. ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233. vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima. Grumel. 104—109). odnosno posle 1252. opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka. 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena. ta tradicija poznaje prekid i prelom. Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu. a drugi obrnuto. CTojaHOBHh. spisku papa i spisku patrijarha. došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata. a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. Iz onoga što je pokazano proizlazi da. To. započinje niz starešina crkve u XIII veku. god. delo. ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. ostala bi teškoća sa rednim brojevima. a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. slični po formuli. Beorpafl 1927. a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista. Ipak. idu uvek prirodnim hronološkim redom. . Ako uzmemo da je u oba naša „etalona". ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. Prvi spisak se. god. 12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. možda.redom višestruko je manja. te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju. 53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra- . Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80.. spomenut u dubrovačkom aktu. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151). nav. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosadašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka. • 51 V. ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. Ipak. 436. odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosanskim biskupima. ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena. popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja. pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza 83. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija.

ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"55. 167—177. Prijezda je.živača. pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina. Jr. 3. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda. ipak. ograničena na skromni prostor bosanske države. ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. naravno. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira54. izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana". a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. Thalloczv. došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina. V. Granice su se. da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije. TiHpKOBHh. A. Studien. bez svake sumnje. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom . (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly. mogle su izazivati zaplete. ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila Up. ipak. a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam. ali ih. kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici. baš bogomolje. latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organizacijom i sveštenstvom drugih crkava. naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. Bosanska crkva bila je. Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti. C. a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli. djeda Stefana. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne. 2 (1969). Ali. Fine. 72—77. koje su. god. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku. šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redovan crkveni život. ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima. 54 55 211 nešto od svojih teritorija. izložene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"56. U svakom slučaju. Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. Episkop je nekada bio na čelu crkve. takode „velikog bana". 331 —332. pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. svoga strica. Pitanje je. bio vladar ćele Bosne. koje „krstjanima" nisu bile potrebne. naime. navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana". Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. „materijalne crkve". razumljivo. 210 //. episkopa kao crkveno dostojanstvo. J. da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam. — L. Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase.

Mon. 168. pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62. naime. ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina. a kod njih je bila „prava vjera apostolska"57.mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. 41. na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-. Pa. 59 D. Kniewald. Vjerodostojnost. 2. čak. Dajući. katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?" 84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. Dela 20. Kniewald.a fla BaM p.. ed. 1 (1948) 42) upozorio je. Vjerodostojnost. prema tom istom tekstu. ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo58. o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. Luka 12. Rački. Prilozi.moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU. S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke. Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. Luka 10. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (. 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 57 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry. ima najviše materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom. 212 U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63. a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja. Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena. 60 D. više mesta stavovima katolika. odnosno rimska crkva je crkva idola. . 66 A. 68 D. Dolinger. 19. 377. M. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački. F. h 3arpe6 1866. 61 I. jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. TS. Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus). Theiner. Kniewald. U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj. po koji put već. 112—113. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. . Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu. nije jasno. Vjerodostojnost. 52—106. a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60. Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe.. Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm. „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx".21). i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima. žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo. «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on.168. izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih. I. i ubačena. nego tebi što boraviš među grmljem". 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster").He 5oj ce. naravno. Hung. jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj. Prilozi. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost. Katolik je. 179. U čemu se sastojao Silvestrov greh. argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena.a ijapcrBo". Miinchen 1863. ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. 32. da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere. Die Papst-Fabeln des Mittelalters. u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. iako je to stara dualistička tradicija. Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61. 179. 29—30).

a ne gube (Matej 6. 115: Non sunt in bosna omnes gentes. qui vos receperunt. katolik trijumfalno zaključuje: . Katolici su. 10). kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH. Rački. Prilozi. Rački. prevodu. što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"68. jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim. II Timoteju 4. Prilozi. naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili. quod apostatas receperunt . Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u Lombardiji i Bosni. 66 A. Rački. 112: Tu autem in montibus stando. 170—174. a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone. •8 F. Oboje je moguće jer je rukopis nastao pre 1421. u stvari. goneći ih. .. Solovjev. od Boga stvoreni. da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on. Prebacivao mu je. te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj.pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: . Prilozi. naime. Katolik je. navodeći mesta iz Novog zaveta. Kniewald. quod te dimiserit. 113. primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (. Matej 26.Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66. 5—12). praštanje i ljubav. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva. Vjerodostojnost. dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. I Jovanova 3. 173. ali pošto ste uvek pobunjeni i 213 . gde se traži da se duše spašavaju. . Vjersko učenje. da bi bili verni Bogu. quomodo probare poteris. dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola.Vidi. apparet toti mundo. a ne smanjivati se. jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo". 67 F. osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i 63 O tekstu up. 14—15). čak.. Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju. . u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. 68 F. Prilozi. sveštenici i đakoni. gde su episkopi i učenjaci. krije aluzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima. boraveći u planinama. D. Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti.. 64 Možda se u ovom izazovnom pitanju. Matej 5. nemaju istog oca i treba da ih mrze. dakle. da je prava vera tamo gde su episkopi.. koje katolički autor nije izbegao. Kniewald. 52). fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe .. dalje. pošto. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio . „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost. jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra". Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću. izvršavaju zapovesti apostola. Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"70.. 69 F. tamo u gradovima je vera. Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora.. 1—3)69. zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni". 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća.". a ne obrnuto71. „Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu. Up. kojom nisu raspolagali. progonima. Rački. Vjerodostojnost.. gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8.. 27—28.. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom. 113. . god. jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym". De bosnensibus autem. Mada ju je katolik napisao.. već su se suprotstavljali moralnim argumentima. treba da gone one koje Bog mrzi. ili je aluzija na veliki raskol. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo.

Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta. Prilozi. 117: Romanus: quero a te. 118. Ima. te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. F. tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti. nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom. To. tako i sad". odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. prema našim raspoloživim izvorima. nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti. zemaljskom svetu. Prilozi. Izvrgavajući ruglu jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (. 30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti.A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy. Rački. i stvarnog položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78. „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga. II Timotiju 3. Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet.HMa TaMe oBora cBnjera. vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus. u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. 119. legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla 214 . koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava. u stvari. rituali i etikecija itd). u sistemu političkih odnosa. Prilozi. Rački. a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim. quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (. 72 F. a jeretiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"74. naravno. razumljivo. odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država. Rački. H c ynpaBHxeji. ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju. na čijim učenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu.F. Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima. stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72. 119: Hereticus: ab initio fuit. 5nhe roi&eHH". ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa. jeretik odgovara: „Opiremo se"73. Koliko vidimo.Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM. vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su. oblici akata i formulari. 12). Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?". 12). 70 71 gospodara. 29. pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari. Prilozi. 118. osim toga. U očuvanom izvornom materijalu nema. Rački. si resistitis malum facienti. Efescima 6. koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju. Ona. međutim. 22—23. između crkve kao zajednice svetih. 73 . ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih F. svoje političke interese. naravno. nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. 75 F.ustrajavate u zlu. stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja77. c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a". Prilozi. već za odbranu duhovnih75. Rački. 74 To je. odbacivanja duhovnih i telesnih kazni. koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti..

et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia. katoličkog trebinjskog biskupa. što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima. Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. gde 215 Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. Rački. Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom. što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. nec vos salvatos dicitis sine capite . Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi. Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država. na drugoj strani. Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I. 180. salvari non potestis. Prilozi 121). Uopšte uzev. D. koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. (F. Kniewald. ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike.u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"81. Vladari su imali oružanu silu. gde je i bilo glavno poprište njihove angažovanosti. da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si. na drugoj strani. pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne.. zbog dužnosti da . ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu.vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti. COJIOBjeB. NS 3 (1948). na jednoj. bila simbol i zaloga samostalnosti. 169.80. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže.. CKonje 1982. ali je.. koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći.. ali „vjera" kao tvrdo obećanje. 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju. dok se ono drugo ogleda u krunisanju . 80 76 je. . čvrsto zadata reč. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule. i srpskoj crkvi i srpskim velikašima. svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili. 81—102. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo. pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima. te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka. . " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH. 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . apsolutno preovlađuje. bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem. koja je 3 na jednoj strani. istovremeno. Ali. A. Up. Vjerodostojnost. moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje. ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. mesto je nejasno. 79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu. EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a. Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM. da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79.e 6ocmcKe tfpKse. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika. ipak.

zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarobljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete. 1 (1964). održavanja i jačanja vladareve vlasti. U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena". 343. TiHpKOBHh. samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima82. TiHpKOBHh. C. . podataka o tome da li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti. kada se toliko stvari promenilo. Njeno ograđivanje od praktične politike.. nije bitno uticalo na moral. .. fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba. kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala. na žalost. Tek mnogo kasnije. koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana". 216 III. i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi83. duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa. Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama.. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja.poštuju tradicionalna prava. U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja. > 82 Up. ali to. 356—358. prepada svaka pravda. veoma karakterističan za evropske . katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla. pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi. 8. bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja. 348—351. oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi. a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese. To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici. ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. U našim izvorima nema. C. 213—214. Cyiy6u eeHatf. 81 Up. izloženi propo-vedima i primeru. izgleda. Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije.

ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom. što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. Opportet attendere a talibus. a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH". et tune oeculte mu-tando vestimenta. et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces. npr. a zatim i države oblikovane po njegovom uzoru. da je namesnik Hristov na zemlji. zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda. hrišćanske države XIII—XV veka. Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni. Rački. i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni. Prilozi. u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i. Najzad. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. 7. iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija). Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. quia ostendunt se humiles sicut oves. može se izgraditi idealni tip crkvene uloge. shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene. a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek.F. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu. Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima. venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam. Vizantijsko Carstvo pre svega. et in illa spe fiunt infinita mala. quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte. Ali. et sic rapiunt animas. U prethodnom odeljku je već pokazano da 217 . Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere.. sudske i diplomatske poslove. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej. uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi. id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando. Ona je sama. vel si exeunt. katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium. svojom organizacionom mrežom. dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima. održavajući carske zakone. Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu. davale su savetodavce vladaru. a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. čak. čuvala rimsko pravo. u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima. U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne. po pravilu gušćom i trajnijom od svetovne. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država. pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju. koje je imala. qui similiter suht lupi rapaces animarum. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere. Na istoku su hrišćanske države. kao što je bio slučaj u Vizantiji. 15): ce OH na>KHnjex KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv. najzad. u upravljanju gradovima. non propter lanam sed propter morem ovilem. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines. et perit omnis iustitia. nepoznat rečnicima? 88 npopoKa. crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt.). borba za vlast u gradovima itd. 115. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka.

dakle. Prilozi. u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih odluka. Sentenze di Cancellaria. . 85 Up. 169. gde je pregled ranije iznetih mišljenja. Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival. JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne. ni efikasan pomoćnik državne vlasti. 116. bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu.. bez obzira na sve to. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin. To su. ubijanje ptica ili razbijanje jaja89. 180. 180. s druge strane. Rački. 180—181. Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu. HAD. 10—13. U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar 86. Vjerodostojnost.bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. 89 D. JJiiHHh. o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima. vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru. Beorpafl 1955. Kniewald. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda. inače. U strogosti moralnih 84 U jednoj parnici pred dubrovačkim. na što je u ime suparničke strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto el mondo. 169. izjavu da Bosna ne poznaje za218 kone84. delom zbog svog načelnog stava prema svetu. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. Kniewald. u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje. Kniewald. sudija). M. Vjerođostojnst. 180. a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88. 9 f. a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. rusagu) Bosne85 koji. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. imamo. Vjerodostojnost. kancelar. . sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen. a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. 88 D. obavezivala na bezgrešan život. " D. naravno. Vjerodostojnost. Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku. Kniewald. pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša. čak. delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države.krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše diplomatske misije. S jedne strane. koliko ih je bilo. S druge strane. bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. Ipak. 208. Svetost je. 90 D. 87 F. takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu.

Kniewald. Rački. a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima. Vjerodostojnost. 5—8)96. Rački. C. ljudi itd. Prilozi. Katolički izvori to oštro osuđuju. >~° F. objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti. gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. Knievvald. Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's. Archiv fur slavische Philologie. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su. Prilozi. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku. Iako su predstavljali sablazan za druge. tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji 220 . Ukazivano je. takođe. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"91. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri". et cui non dant. " F. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se. •3 F. " M. 114. god. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom. 26). predočavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10. stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. i na primere Pavla i Varnave. et sic evacuatur omnis speš de deo. datum est. već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4. Nekoliko decenija kasnije. 24 (1902). ■RnpKOBHh. sic isti se deum dantes. 178. Jere-ticima je. pored nade u večni život. Prilozi.zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. Speranskij. vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita. quod cui dant. 114. a ne srcem. 219 nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii. postquam ab ipsis venit salus.. ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena. mi smo smrtni. 116. 211—212. kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97. kralj Stefan Tomaš. sudeći po tome tekstu. za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje. O tome nam sasvim određeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda. smrtnom i gnjilom. pro quo apparuit in terra. jer takva čast se samo Bogu duguje"98. 162. quia tališ honor soli deo debetur . naime. 129. kako sami kažu. Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba. Prilozi. U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. 169. bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog92. Vjerodostojnost. Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista. Rački. 82 D. Papini teolozi su u tome. Rački. za koga kažete da je stvoren od đavola. slični vama. 179. papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima. i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. 96 F. već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik. Up. poštovanje u vidu klanjanja (adorationes)."95. koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite.. gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". non est datum. in adamo et eva appetentes esse dii. 97 D.

tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru. Dokle god se prostirala \rtast vladara. mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života.u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom. Vjerodostojnost. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd". kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu". ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima. Rački. pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad . „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. već je obuhvatalo i učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima. Kniewald. ili. da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu. koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. 457—461. i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda98. To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima. 155—156. mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetskoistorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. U svakom slučaju. može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila. Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije. Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu. Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam. omogućavale su da vlast bude delotvorna. ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu". kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. god. U svom komentaru na str. 163. 100. Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage. •• D. Bogomili i patareni. ali i uzrok slabosti F. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini. kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo. a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu. Međutim. U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju. čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava. Te osobine. posmatrano iz drugog ugla. 88 221 vlauara i državne vlasti u Bosni.

Kada su se Dubrovčani 1403.. Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu. ni na strani podanika s obavezom da verno služi. C. juli 1403. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak. HcropHJcKH lacormc.AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H . kako pokazuju bosanske povelje. ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: . 101 HAD. a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene102. iznad sistema. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine. crkva je bila. idući hronološkim redom.OK<M'fc VA lit WrAlJL. kralju. rusagu) bile ujedinjene. 31. bio kod vladara u „vjeri". „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći". bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina.. 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrreTa. 96—101. 21 (1974). Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran. što znači da je uživao obećanje. on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje.hiža". 101—106. Kada bi do toga došlo. 4. na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako. predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. f. PycautKa iocuoda. kako se jasno vidi. Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju. što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi". IV. odnosno posle 1377. da neće biti pogubljen. crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti. a naročito odmetanje od vlasti vladareve. vladar je. navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu.A<I <«Y * V N C BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd. ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"101. Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj. „BepHa c/iync6a". U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina. a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. Td. Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. god. Obaveze „verne službe". 222 „nevjeru". 104 O tome vidi niže str. TiHpKOBHh. 102 Up. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice. TiHpKOBHh. Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. 150. usmerene po pravu prema banu. 5—17. nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio 100 Up. Prema onome što smo do sada videli. zatvoren. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću. Lettere di Levante. da mu se imanje neće okrnjiti. 6. dokle god je bio poslušan. tvrdo zadatu reč. bio je uvek prepušten drugima: vlasteli. god. naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin. 104 C. Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku. a sluge „krstjana" i ljudi njihovih . C.104.los uživali su imunitet zajedno s crkvom. mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika. uzet za taoca. 2 (1962). dok nije počinio „nevjeru". da mu se zemlja neće oduzeti. 235-236 i nap. dokle god je vršio „vernu službu". „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa". 105.i savremeni dokumenti. "HHpKOBHh. koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte.

Po opštem pravilu. A. 377—379. ali na drugom mestu.phKBh kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109. br. a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. Monumenta Serbica.y Bt^v A'A^V K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i. 17612 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" . on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći. Thalloczy. br.. 1934. str. U celini uzeti. Vindobonae 1858. Hrvojev sinovac. vero-vatno na sastanku vlastele. Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom."112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV » » AHAd V PY E npKk-KOBNE"113. 285—286) u odnosu na ovu povelju.HH 3d M. 7—8. u ispravi 175pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika. brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića. Eeorpa« 1964. verovatno u ulozi pristava. str.HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy.108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. Od povelje bana Tvrtka. sastavljene negde posle 1366. Studien. Thalloczy. pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici.106. UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt.. HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U. svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve. među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života. 68. 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno. u Milama. Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII. kao oblasni gospodar. Studien. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere". 11. 23—24. Ćela formula i ceo postupak su identični. L. CTOjaHOBHh. JL. . II. 14—15. H/IH G$>i»B<MNy. god. Koliko se i ovaj. O političkoj pozadini nastanka toga dokumenta up. IV. H<IH EAA\\". 108 F. BOCdHhCKIi"107.. posle jednog pohoda 1434. H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H Ađ M Y ct HE M tyl .đH y3pOK.hCH nOpEHE HHK^dpe. 192—199. počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina . 110 Sasvim su neosnovane rezerve J. oblik jemstva ustalio i uobičajio. U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. Finea (Bosnian Church. inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred 108 106 107 108 L. VII. str. Studien. C. V. IX. ni pogaziti . Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. L. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE H 3dr©pHE U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. ali nije identična s njom. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta110. u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH. 19—22. Ona je samo datovana pod Kreševom.. 251. Miklosich. Beorpa«. samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima. god. "RiipKOBiih. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići bili katolici. djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava.Xrih(HbCKd 3Ertwd" . Thalloczy. trojica vlastele župske i još uz to dva kneza. dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom. br.lA\ FAABt V}/t. . Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi. ilustruje već K HI K 223 H KCE n'pKBS CB'pfiH BEpd EOCdNCKE. II.

TiHpKOBHh. Studije. pošto je grad pružao azil. Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404. . zatvoren. 113 F. . uzet za taoca. verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovčanima ne spominje. materijalnu zaštitu i utočište.. koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu. pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. nepodmitljivi. To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem. 379. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. Kralj mu je. a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i. O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću.HY A^AV H NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh WKe H \. 2 (1954). već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva. kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni. Iz diplomatskog dijaloga. da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". naime. kad se govorilo o njegovom padu.r^. Miklosich. Miklosich. a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh BE3h KpHBHNt y3ŁT0. 254. H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE. 37—48. 105—106. Pavle Klešić je u leto 1403. pravedni. kako imaju ogroman moralni autoritet. ostalo nam je sačuvano . H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d.HH\h . Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju. I. kako se u jednoj ispravi kaže. . ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. ali dovoljno rečit i karakterističan. gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCdMM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd. 224 potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda OBđpoađHHK . 114 F. 438—440. koji se tada vodio. oduzeo gradove i posede. . ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. . 112 115 C. „BepHa cAy?K6a". Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua. Šidak. Imamo svega jedan dokumenat. koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. kako znamo iz kasnijih događaja.spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik.. da vlastelin neće biti pogubljen."115 Takvo reŠenje djeda. stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića117. pošteni. Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana. 434. koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto. došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha. pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. Monumenta Serbica. To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju". Monumenta Serbica. Pavle Maštrović i Pavle Radišić. praćen šestoricom patarena. i zaista se vratio u svoje."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu. kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima."114 „Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar. Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama. CTOjaHOBHh. god. bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre. bosanska crkva je pružala i stvarnu. JB. nagnalo je kralja Ostoju da vrati i 111 V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) J. Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. Ni o tome nemamo mnogo podataka. koji je i inače tražio povoda za rat. bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik.

uz ostale. ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. nap. služavke jednog dubrovačkog vlastelina. III. M. gde zaželiš da budeš. vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih. idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik. ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" . TiHpKOBHh. a otišao je u pratnji šestorice. a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119. Up. god. HAD. Stojanovića.. ripHjio3H KJHO 24 (1958).3 dy6poeauKoi apxuea. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente. 119 M. C. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne. Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali. CTojaHOBHh. Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine.. „Bepna cAyotc6a". ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji. 69. otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. 433—434. et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni . H3 dy6posauKoi apxuea. fluHiih. u izmenjenoj. 73. On je u junu 1405. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa. Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj. čija su nam imena poznata121. 118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M. Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i . JJpMcaeuu ca5op.. Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. naravno. 4 f. I. ' lle 117 225 Dubrovački dokumenti. sporedno sve drugo sem činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani". na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš. 107. poreklom Bosanke.dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku. u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa. ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad118. i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta. 53. navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena. a još nije bio sklopljen mir. ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maiormente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića. 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium. a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš. naravno. Eeorpafl 1967. koliko je potrebno za njihovu bezbednost120. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena. M. JB. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra. vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. flHHHh. naglo pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni122. 104— 108). Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa. objavljene u već citiranoj zbirci Lj. 181—236. M. JIHHHH. koji je objavio sam prof. To. III. Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici. Lettere di Levartte.. Za našu temu je.

121 M. 190. Pojedine „krstjane" su takve misije za duže vreme odvodile u 226 . Radak i Dobrašin. 121 M. Dubrovčani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni". Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga ... Ono jedino pismo djeda.H ceo« QY nonviBS y sce KEPOBO". M. neobično veliko poštovanje. 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen. bratu Sandaljevom. Cuiape cpucKe uoeejbe u uuc.. H3 dy6poeauK0i apxuea. Nešto ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja 124. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125. 122 M. 184. što svakako znači da su imali zajednički posao. III. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane" M. Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima.jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze. jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića. 221—222. Ratko. Uzoran život. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu . Radosav. „krstjani" Stojan. nepodmitljivost. M3 dy6poeam<oi apxuea. H3 dy6poeauKoi 121 KC 120 apxuea. teško je bilo. čak i službenika. III. svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge.E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127.počteno" otprave. flHHHh. 223). H3 dy6poeauKOi apxuea. „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara. CTojaHOBHh. i jednom trećem arbitru. . doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu. 123 JL. III. odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126. M. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi. Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena. ostati u ulozi trećeg. kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali.. Naime. „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju u javnom životu. Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice. preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio . Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela123. i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. bilo kakvi da su motivi posredi. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128. sačuvano u Dubrovniku. preporučivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea. 34—41.Harnih. 184. 493. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole. 182. Neki su se. pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. III. nepristrasnost. flHHHh. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405. CTojaHOBHfc. kako to pokazuju naši dokumenti. III. djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH". JlHHHh. dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali. nezavisnog posrednika. god. ako je uopšte bilo moguće.y3My BpxV ttst" i da ga . H3 dy6poeaHKOt apxuea. Kao ličnosti od poverenja. Iz beleške Ruska Hristoforovića o registrovanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji. 190—191. J^HHHh. pomirili sa ulogom zastupnika. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava. da prate pregovore i da sami pregovaraju. No.. H3 dy6poeauKoi apxuea. djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. zatim knezu Vukcu.ua. Patareni su krajem novembra 1403. JJHHHH. I. I. starac Bjelko. od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari. 185 M. III. fliiHHh. III. Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa.

S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-vlovića130. a drugu. a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika hercega Stjepana.3 dy6poeam<oi apxuea. god. godine. J. da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj. U njihove 227 . A. koji se desio u drugoj polovini 1440. može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y. i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma gali bosanski plemići. V. davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. na jednu aferu. Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava. mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima. Radoslavljevu polovinu. 19 (1970—1971). konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: . dokumenti o Konavlima. ako se tako sme reći137. 131 B. Dinića. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. CTojaHOBHh. XepJiei CiueffiaH ByKuuH Kocaua. 186. a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta. Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na politički život srednjovekovne Bosne". 130 Kako sam već odavno upozorio. Gojsav gost. CKapnh. — M. Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. Znajući. I. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu. Radoslava i Dubrovnika184.2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131. Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Radenovića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku. suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava.y KprriiiaHHNv" izvođen. III. Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. U drugom slučaju. naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. 79. Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu nadležnost. nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi. Pri tome se polazilo od dva slučaja. 46 (1934). Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata136. bilo aktuelno u trouglu između Sandalja. 19—29) razmatra temu s gledišta od nosa crkve i plemstva.. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne.svetovnjačku sredinu. koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe133. nastojala da kupi. jer je pitanje o kome govori pismo. TiHpKOBHh. M. JJHHHIS. čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129. navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. 129 O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila. je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom JB. 128 127 T3M. dakle. a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav gost. 435. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu. nije sporno da je jedan krstjanski starešina. Međutim. da je možda pomagao županu u radu132. C. naime.

Sve što se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci. god. U decembru 1440. Takav dokumenat su dobili. 3 (1420—1426) f. 133 HAD. sto znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija. II. J^nnah. u M.ar-repta per patarinos apud Gorasde". Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440. H3 dySpoeauKoi apxuea. isključiti. Žalba iz januara 1442. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. de excusando nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette. U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. na istom mestu. 194—196. 97: . god. pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati. 169—170. 99. narav no. govori o oduzimanju utajenog velura ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva. 100. pa je jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu. 292. Šidak. Ovi su. i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu. gde je i osvrt na raniju literaturu. zadržani i roba im sekvestrovana. decembra 1440. 4 (1983). Eeorpafl 1858. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu. Acta Consilii Rogatorum. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina Radovca. inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se. vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. videlicet de excusando nos a predictis voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his. god. i to između sekvestra od avgusta 1440. i negde pre sredine februara 1441. 135 Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac. 257—260. s pozivom na dok. 102' od 18.. 227 228.. Bosnian Church. I. Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića. god. 134 HAD. 3 (1420—1426) f. Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa. koji je bio u Goraždu. pa 10. grupa dubrovačkih trgovaca. pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju . ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji. Acta Consilii Rogatorum. i svakako oslobođene. a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu. 24—27. O fociuuMa „upKee BocaucKe". Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. jer se Dubrovčani dalje ne žale. dakle. "RoinKOBiih. u kraljevu zemlju. Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska". omanji karavan.. zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića 138 J. a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. fol. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu Sandalju pro facto ceteuertine de Canali. izdaju isprave o slobodnom prolazu ili 228 . juna 1422: . i n. tj. tražeći i ispravu 177slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"138. naročito kreditori i tužioci. Studije. ali su se trgovci podelili. CTOjaHOBHha. HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi. i ponude da se povede parnica i učini pravda patarenima u aprilu 1441.. 3. 137 Iz dokumenata objavljenih u M. Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima. V. 27. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. respondendi litere nuper recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis. dok je druga grupa stigla docnije 178bila bez isprave.. III.ruke već je pala Srebrenica. CuojueHutfU cpdcnu. jula 1422. IIviiHh. god. Fine. A.

Isto tako. sekvestru. Već u avgustu 1440. . morali bismo imati nekakav spor između njega. Sandaljeva. Trebinje. nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu. bar u prvim decenijama XV veka142.ad domos christianorum" . obično dok se ne iznudi rešenje spora. nap. VIII 1440: . II. /#. Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje.ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". 180Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik" (tako je nekad prevedeno). ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim . Popovo. kaže „ad patarenos" ili . koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije. III.eM BeKy. neko ko po ovlašćenju gospodara vrši vlast u njegovo ime. 22. dakle. kraj.„vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz. Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana". 278. što bi se danas reklo službenik.. flHHHh. što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a.ad locum patarenorum". Nije. 179Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna 229 na traženje njegovih patarena1*1. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tkanina. 310 nap. 227. — M. Up. po svoj prilici nedaleko od Goražda. funkcioner.. JJHHHK. god. Reč prosto znači oblast. 140 M. pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše140.. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti..krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve.. kraljeva (contrata del re). Pominje se „contrata Vlachorum".. 125) citirao ugovor o ponosu . Hum.. Ali. Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima.ad locum dictum Ruxin patarino" ili . predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. u Go raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija. dakle. ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu. njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. čitave zemlje. JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua. U aprilu 1441. a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche". Radoslavljeva. u čemu je prepoznata Crnca u Zatone. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo . Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. te bi se. Vidi nap. moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene. 141. Uzimajući sve to u obzir. reč o otimanju već zadržavanju. Eeorpafl 1978. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu. da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka. 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je.. zatim župe kao Konavli. god. Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća. 25. JIM. scribendi litteras comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris mercatoribus per eius patharinos.ad Glubscovo ad Patarinorum contratas".? dy6poeauKoi apxuea. M. One se nejednako vide. II3 dy6poea<it<oi apxuea.. teško da će se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5' crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom. JJuHHh. dakle. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju. 184—187. zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. čak. III.

tj. 197. predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine. U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. Ali. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv. oblasne gospodare. III. koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost. dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. po svoj prilici. Znatno drukčija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju vojvodinu: per totam regionem et territorium. Zahtev druge strane. nalazimo u citiranoj zbirci M. U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije. III. 8. pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta. nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava144. jer se crkva nije mogla istisnuti. loca et contratas ipsius dominii . date garantije u tradicionalnom obliku sa 230 . jjHHHh. nisu održavala suđenja. Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji. a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama. posle pomirenja. zauzetosti berbom. tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba. regrutovana iz kruga srodnika i službenika . međutim. kada su. podržavan od vojvodinih poslanika. Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis. 142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. Hs dy6poeamcoi apxusa. godine. delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima. Ne srne se. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović. Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. Vlastela pojedinih teritorija. koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. u čemu 141 M. Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima. prout unus ordo debitus exigit. iz XV v. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. februara 1445.. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. kraljevu zemlju (contrata del re). kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele. iz istog razloga. Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana". je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S. razjedinjene i zavađene. nesumnjivo. očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom.OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry". avgusta i 1.ustanovama. septembra iste godine. kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice. arbitarski položaj između vladara i vlastele. vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. Izdat je 27. ima pomena o djedu samo do 1438. i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića. videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices. . IV 1441. Jl. mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice. a do kralja u normalnom slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana". To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. 113 dy6poeauKoi apxma. . Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus). imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država. predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari. Jaka strana je. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo. Mihaila. 228. terras. odnosio na neko suđenje.. koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini.HHHh. Drugi odgovor se. a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva. a to je bio i rok kad se.

21 (1974).ustaljenom ulogom crkve1*5. o čemu će još biti reci. čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele. bez uplitanja i diktiranja države. TiHpKOBiih. 151. U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom. kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva. C. na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti . Maupo OpGHH. C. I bez dublje analize. zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti. izazvano podelom na teritorije. Kpa/beeciueo Cjtosena. čak. može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne strukture. imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne. HcropHJCKH laconHC. odnosno na drugoj strani. „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi čajima Bosne i s njenom slobodom". Poučan primer predstavlja domaća vlastela. da su imali u njoj svoje mesto. kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka. 145 Jh. Pomeranje u odnosima između vladara i vlastele. "RHpKOBuh. a još više o crkvi bosanskoj. O okolnostima sklapanja mira up. čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću klasu. 143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima. iznad svih klasa realnog društva. kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj. IV. nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo. 144 Up. na pravednike i grešnike. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni. Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU. II. CTOjaHOBiih. stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka". Beorpaa 1968. PycautKa iocuoda. 345—346. na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU 231 Kada je reč o srednjem veku. Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana. ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori. 8—11. državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu.. 66—69. koje su gubili zajedno sa državom. 190—199. U srednjovekovnim uslo-vima teško je.

Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku. nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini. sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. znamo samo imena i činove. Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen. nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog. i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski. jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom. Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom dvoru. Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja. ipak. Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu. Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina. oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"146. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve. a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu. Oporuka „gosta" Radina. a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio 146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija. Studije. 161—169. da nije uzimana u obzir okolnost da 233 . 147 Kao što sam već ranije upozorio. Naime.kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima.dum" ili . poglavito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. o kojoj ovde nećemo diskutovati. o kojima je ostalo pomena u izvorima.. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama. svoga nećaka. nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj. Šidak. problem je. kako ih poznajemo iz izvora. . Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran. a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini. da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas. bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata118. No. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje. već samo vera. ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena.udostojeni milosti božje. u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"147. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama. valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike.. koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. analogno je onome „dominus". s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina.

25 (1913). dakle. 104—108. i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE". gladni. nekom 5. a nekom i 8 dinara. naročito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi. hromi. Sv. ne ide za tim da se deli socijalno degradiranima i onima koji imaju najveću nuždu. nekom 6. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3 .iih crfemiMih H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i . Još o testamentu gosta Radina i o patarenima. Sv. Truhelke. 4. nedelja. Stefan. 363—382. 214—220. za koje se kaže da su .. ubogi. stari. slepi. ubogi mirski ljudi. žedni. krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube. prokaženi. Sv. sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom. Radin gost je odredio da se . koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. CTojaHOBHh. gladni. dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili.. neki prateći dokumenti: Ć. Truhelka. 4. Međutim. U krugu krštenih se. a takode i „mirski ljudi" (dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi.. 5. petak i jedanaest velikih praznika. Sv. Bla-govesti. Petar. uključujući krsno ime Radi-novo). Vazne-senje. a iznosi su utvrđeni na 3.H H \-Ko:iiiE. Sv.KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO. udovice. IIpHJio3H KJH<3>. burnih. 6.se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama. tekst je najbolje izdat kod Ć. GZM. vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. Petka. starice korisnici: ništetni. hromi. HeKojiuKo hupu. Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i „krstjanicama": . Sv. Tadioko Marojević korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice. 6. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja. Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua. slepi. 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu). II. U svakom slučaju. Đorđe. slepi. Sv. koji su prave vere apostolske . 153—156.npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh". nekom 4. a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći. starci.. hromi. nevoljan čovek prilike za podelu: prilike za podelu: Sv. III. hromi. Pavle. 353—357.potvrđuju elemente iz samog testamenta. U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije.Md HOB'feKd" da dele nekom 3. SVOJI iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin DUBROVČANI iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević. slepi. Roždestvo. Testamenat gosta Radina. isti. 23 (1911). arhandeo Mihailo. ali se i tu prednost daje onima koji su u većoj nevolji. od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u određenim prilikama i na određen način. GZM.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa. Prateći dokumenti u M. zatim Jb. molebni.d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu. žedni. sirote. 148 Kao što je već rečeno. 24 (1958). starci i starice.. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih.aMk". a ne da su „krstjani" imali hramove i da su palili svece u njima itd.WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi. Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima. ubogi. Hi dy6poeamwi apxuea. 234 je i zadužio svoje prijatelje. Vaskrsenje.no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE. 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu božju na kolenima . Marija. 5.

dakle. I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. 151 Jb. koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku149 JL. „krstjani" se ne javljaju u položaju. o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. Marija. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina. Roždestvo. II. ne smeju shvatati u socijalnoekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se. C-rojaHOBHh.. 5. Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci. Sv. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću. Petka. u celokupnoj očuvanoj građi. 11 (1960). Ciuape cpucne itoee/be u uucjua. Stefan. Sv. Pre svega. Pavle. vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana". Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao. ni seljaci uopšte. Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića. uostalom. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima". Sv. arhandeo Mihailo. 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte. nedelja. kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE". Sv. u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba. Reč . Vazne-senje. Petar. Svi sveti pojedinačni iznosi: 3. mogla je označavati i gospodina. 152. deceniju pre sastavljanja testamenta. dok su bili usred svoje zemlje. 52. 598. kao i kod savre-mene vlastele. što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine. 4. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y ' CH WB 1N|1 (yr<>AHw) EH^W"161. Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu. mletački O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći. Drugi Zaključak. Sv. oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti. bar u obliku „kmetić". poznato. nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene". koji su bili sitna vlastela iz Dračevice. pa je upotrebljavana za „barone".. sluge. 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se žegu svece u hramovima božjim Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. jasno je da se „kmeti" i „kmetice".Sv. Kada su. I. M. Đorđe. moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu150. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi". burnih.U]Htx'''. Beorpaa 1967. ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana. računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". podložnika ili roba. Kontekst je takav da se gotovo mora očekivati religiozna konotacija. onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima. 150 -iupeSuncKa ejiaciueAa. U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta. dojaHOBHh. Godišnjak Društva istoričara BiH. Blago vesti. ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. XymcK0- . Ako je ovo drugo razlog. dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima. up. Vaskrsenje. Bogatiji među njima imali su sluge. čak. 609. Sv. koji sigurno sledi. Radoslav Pavlović i Dub rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika . Nema osnova da se to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. emigrant u tuđini.kmet" kao što je. Kućani će tu biti. pa. najveću gospodu ugarsku149.v ro^«! (rocn^iiNđ) ' W A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU. davalo već u srednjem veku. Sv. koju je otkrio M.

svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. Tri humanista o patarenima. Turski popisni defteri. postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće. sastavljeni posle turskog osvajanja. nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve. uz ostalo. 154 J. ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. 109—115. mentacije. 247. I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima. mesta na koja se oslanja. ipak. Studien. Histo rijski zbornik. Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo. daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima. pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". koji je T. 25—26 (1972—73). Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac. oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima152. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede. 1 (1930). kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv. papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva. Bitan ostaje još uvek podatak. gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)154. Sudostforschungen 19 (1960). katolik medu čitavim nizom >.„salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi. U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji. ipak. I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. Možda se. Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju. Okic. krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu. ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da pomaže obe crkvene zajednice. Thalloczv. Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj". Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske".autoriteta". ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću. spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. U odeljku o zakletvi. o onima koji 152 Pitanju o posedima vratio se M. Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. Ipak. braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje. došlo do nas. već i neki drugi posredni i neposredni podaci. citira nepotpuno i Psalam 15. Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. iako im je bilo zabranjeno da imaju posede. 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima. god. Tu se. Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits. Franjevci su. o zemlji koju je „prokleti" kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš. 236 . „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga.. L. koje smo ranije spominjali. koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". 411—412. 153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. Oki? naveo u svojoj raspravi. a ne da se zaklinje uopšte. O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina. I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju „krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima. Matasović.

Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva. navodno. 132. čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne. . a He npHMa MHTa Ha npaeora. i ako ponekad daju. Kotruljević se. 116: Manifestum est. već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo učenje . 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti. a ne pojedinačne prestupe. non dant pauperibus. koju su. mora se postupati veoma oprezno."156 Ovo bi se mesto. Tawney. tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"157. quod expresse isti faciunt in hoc contra preceptum christi. Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. . 158 Ja ne mislim. Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"155. Sa ovakvim paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive. Harmondsworth 1975. Rački. Byjiih. treba se setiti da je neobična kombinacija askeze. naravno. To postaje još verovatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima.o5n'1. Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera. . Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti.. F. za veliki broj pojedinaca. Religion and the Rise of Capitalism.mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa. Ko oBaKO pa^H. a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za 238 . nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju. čak. učenja o predestinaciji. naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani. Up. 1. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja. 155 15t 237 sežne socijalne posledice. još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. Rački. Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom. Ipak. et si aliquando dant. iako se lihvarilo. imao je dalekoF. Prilozi. 80 (1909). Daničića). za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. ne daju siromašnima. H. sed illis qui possunt eis retribuere. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama. kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje. 109. nap. U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana". moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju. Ijiac. i među sveštenicima i monasima. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja. katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25. uostalom. . a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena". i ovaj sud. . contempnentes doctrinam christi dicentis . prihvatili. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj. stereotip. Srećkovićevog jevanđelja. Prilozi. 157 Citirano u M. ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. iskazana izvan polemičkog konteksta. on je žigosao opšti stav svojih protivnika. preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva. zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora. osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. U Kotruljevićevoj izjavi. R.

IT. A.DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M). Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661. 148—162. u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. Vinaver. U Dubrovniku. CoJiOBJeB. dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce. takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i . 2 (1947). 139—164.DfHiHH. roflunntaK . 239 ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha). Saracene. beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni. stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. naravno. Anali Historijskog institutu JAZU. U Bosni. uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. Grlica. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. Uverivši se da su rođene u kato159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi. Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka. prodate u Brštaniku na Neretvi. 69—74. Kad bi došli u katoličku sredinu. HCTOPHJCKH lacornic. gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. 28 (1981). U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje. Ali. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu. daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje159. 1 (1949). isti. 125—147. a krajem veka i zabranjuje. Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena. gde je situacija Bosne bila bolje poznata. U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem. tipično roblje uz Tatare. Stojana i Tvrdislava. GZM. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom". 51—58. oni su. 27—48. 2 (1953). Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne. tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta. usled te okolnosti. godine. Istorijsko-pravni zbornik. gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. <J>eJHh. ro. Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku. kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu. MenioBHTa rpalja. Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke. koje ovde ne možemo podrobno prikazivati160. 160 G. Tri žene.malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život. JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK). navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene161. Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. H. proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva. a ne patarenke"162. vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. 10 (1982). Bosna je. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku. 9—32. bili nekršteni. Živković. Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom. a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. isti. 161 P. V. Čremošnik.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EHX. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje. 21—27 (1976). 10 (1974). odnosno posrednike za cenu tih žena. )KHBKOBHh. Turke i druge. mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola. HC 1 (1946). kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata. Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne. ipak. 333—340. M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy.

Rački. 115: . venduntur homines per fora ut bestie . a i iz drugih dokumenata163.D.. Prilozi. osim za najsiromašnije. U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici. JUHHHS. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867). U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane. opšteg odsustva pravde itd. Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve. Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. M. . 168. već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. III. . Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa. 124. da je Radin gost bio oženjen.164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube165. F. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. Hs dy6poeauKoi apxuea. Rački. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka.zemljama u kojima se održalo ropstvo. . da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. npr. ropski status bio nasledan. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge..odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"167. naime. po izvorima. pristupačna je sada u prvom delu knjige M. 63—65. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. U susedstvu . 240 što je. objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe. u nastojanju. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana. Prilozi. Kniewald. Kao što je dobro upozorio D. a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*. F. 2 163 164 165 166 Dubrovačka građa o trgovanju robljem. H3 dy6poeaHKoi apxuea. III. kao uostalom i u drugim . ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. U Bosni je. u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno. odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara.. pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. 180. Ipak. važilo kao običaj zemlje. koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. Vjerodostojnost. niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete. D. ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava. Knie-wald. a sami ne znaju dovoljno. Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila. . da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna". njihove pretvornosti i hipokrizije. već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu. privola (consensus) je neophodna. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema. u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano. čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. 84—85.

Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je. poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika. Vjerodostojnost. zvučati romantično. "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee. tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan178. ed. ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja.Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao.mos patriae". . Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake strogosti. koliko ih naziremo u Bosni. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve. nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171. što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim stvarima preobratili. izostanak pokušaja da se nametnu rituali. 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca. flamraHh. Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina. 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354. 243-^244. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo. Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja. Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju. Vjerodostojnost 149—152. To. svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. 150. dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172. nauucao JfoMernuujau. koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika. u stvari. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i verna". Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz. može se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali. bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. 43. EHO-rpa« 1865. Eeorpa« 1960. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko-pravna shvatanja.. tako se nije ukorenio ni miraz. Kniewald. Mi ne znamo. 241 da se „uzimaju zbog ljubavi. Nimalo nas ne . ed. što je prema savremenicima bio . ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane. Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. .17° Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. Ono što je u njoj bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije. Kniewald. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu. ali je. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka. Pa^ojinh. već D. naravno. da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi. god. To je moglo u Padovi 1475. koji ih je pratio. kanonski ne bespre-korno. naročito iz „Dubia". ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob1*9. H. 187 168 D.

ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo. IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh. Kniewald. Pri tome su. sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima. ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. tužiteljku) a se expulit. smatrali za nezakonitu. Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj. ma koliko bila mala i skromna u snazi. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174. obrasci i uzori hrišcanskog života. ipak. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. Vjerodostojnost. Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje. KyjiHnmh. 105 (1956). ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. 93. Tpaioeu 6oiyy EOKU KoiuopCKOJ. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci. 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa. 242 V.iznenađuje činjenica da su katolici decu rođenu iz ovakvih brakova. prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika176. Kniewald. 10. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373. naravno. 178 Up. poseduje prećutan. 174 P. To. 1 (1968). CnojaeHHK. 173 D. 5 (1985). SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. naravno. gde su navedeni izvori i gde je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu. ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca. 162. 176 D. mentalitet masa. U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao . 158. 260—261. god. zavisna od činilaca koji su dugo delovali. Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline. Vjerodostojnost. Ćošković. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napuštanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena176. tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje. O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju. činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. uslova koji su se sporo menjali. C. III. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napuštanjem od strane hranitelja. tip socijalne organizacije. 27—29. TiHpKOBHh. god. ona postaje otvorena trajnom. 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj.

odeždama i dr. nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja. prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen. Bosna. naravno. a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka. teško se može rekon-struisati. u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje. pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. Ostala je. nisu iščezle sve kulturne potrebe. pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali. nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena177.zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu. postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja. ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom. koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva. koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške. od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali. braneći i šireći svoje učenje. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole. ipak ni u . koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta. zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima. a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu. i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili. pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pripadala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja. Kao-i drugi dualisti. sve do tridesetih godina XIII veka. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi. tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. sudeći po savremenim svedočanstvima. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama. divljenja i ponosa. ni slikarstvo. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova. koja ne poštuje krst ni ikone. Ono što se čitalo. međutim. i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam. ali mnogi paganski ostaci. bila razvijena među bosanskim „krstjanima". Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale. svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima. promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. ni u crkvi bosanskoj. kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika. i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova. 243 Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu. Ipak. nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. Time što se promenila doktrina crkve u Bosni.

jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.
177

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke179. Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika. Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o učenju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga. Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i

244

zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245 ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima182. Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigurnosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o

širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246 kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim, materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli, gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upotrebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga doba. Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183 S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377 —1391) pod vlast bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katoličke crkve 186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god. prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno preobraćali Bosnu iznutra. Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99.

18

' Up.

kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Očigledno su politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto

249

trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro najranije bosanske države. Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u suštini samostalna država191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska" hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187 Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu vrednost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćošković. 191 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250 vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do njegovog stupanja na presto crkva

bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simboličan. Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato, kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28 —30 (1977—79), 59—75; isti, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima, ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem"193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti

251

od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića. i kasnije u vezama s Rimom. naći ćemo kod savremenika konkurentna objašnjenja (gaženje ugovora. ipak herceg je od 1461. Kao što smo na drugom me-stu pokazali. Međutim. god. nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem. U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goraždu. međutim. pokazuje jasno da je turski osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne. tesno sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196. Acta Bosnae. Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. nije uticao na hercegove krupne političke odluke. važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje195. Već su savre-menici zapažali i beležili. . je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V katoličke monahe koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. Fermendžin. 204—205. god. 12—13. „maniheja" koji bi.. iako je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate staroj veri. Za odbrambenu snagu Bosne bilo je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja. a 1454.herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima". god. Uostalom. 225. prema papi Piju II. Ipak. 186 JL. Teško je. 252 nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve. on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. Ada Bosnae. a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. tada već pod turskom vlašću. naime. god. vrlo je verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca.samo herceg Stefan i on je učinio ono što je preostalo da se učini — on je. KosaqeBHh. TjiacHHK CVR. Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice. 183 194 E. Verski sukob započet 1459. da su. mada je pitanje koliko su tačno bili obavešteni. god. god. Fermendžin. Ostao je. progonjenim jereticima dao utočište u svojoj zemlji. Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske države. Iako je. 63 (1985). Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa. slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha. Ono što se dešavalo pre i posle 1463. Slučaj Radaka. ipak. Pošto je do konačne krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika. verovati da je sukob oko crkvenih prilika. predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. sukob Vladislava Hercegovića s ocem). I u tome možemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu. ali mu se 1449. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. predao Bobovac Turcima. Ta su tvrđenja ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru. a posebno E. on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je „perfidni pataren".

and their favouring of the rich. nor did they take part in the state parliament. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds. 92. resulted in specific cultural needs in the Bosnian area. so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory. 204 BAN PRIJEZDA 70.186 O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa. the Bosnian Church aspired to a universal mission. 91. REGISTAR REGISTAR ADORACIJE (KLANJANJA). when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian . especially the death sentence and excommunication. 101.. manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language. The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other. SUMMARY 253 THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. especially the renunciation of material churches and of the traditional service. As a rule. present in Bosnia since the end of the 12th ct. gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (. imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language.adorationes" being their external expression).crusades". This was preceded by long campaigns and periodic . 95. 102. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state. 98. There are some data about individual estates.. 245—265. From the end of the 14th ct. 249 254 . however. The dualistic doctrine.. C. 91. together with the nobility and the traditional church. In the local administration. There is hardly anything to be said about their socioeconomic status. 99. 96. the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. 220. up. They figured. the . While the church favoured isolation for its survival. for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state. as well as later. while the Bosnian ruler. in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats. the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester).krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity. At that time. 93. Since the church did not need painting. 105. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities. 82. the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities. the rulers began to stamp out this practice. however. 92. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana. 81. except that it opposed their penalties.. had been defending the internal autonomy of the country. Despite this. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time. about their interest in money. 249 BAN TVRTKO 32. 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203 BAN NINOSLAV 90. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin. The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics. 101. 104.. 95. However. 99 BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades.krstjani" played no role. architecture or applied arts. which had had a vassal relationship towards the Hungarian King.

215—218. 212. 163. 130. 161—163. 223—227.BERISLAV SKOČIĆ 100 BEROJE DOBERKOVIĆ. 250. 185. 135 DESNEK/DESNIK 49. 112. 168. 159. 72. 203. 89 DEZEVICA 128. 163. današnja Bijeljina) 174 ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174 ČREŠNJEVO 178 ĆEĆE 107 DABAR 89. 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAŽU J 174 BOBOVAC 168. 206—210 BANČIĆI (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (župa) 92. 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220. 134. 239 BURMAZI (katun) 97. 175—177 CONTRATA 229. 195. 226 257 Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111. 129. 73. 66. 178—180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196—200. 180. 110. 162. 233. 109. 164. 139. 251. 53. 244. 209—211. 184. 101 DVORIŠĆA (trg) 102. 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA 198. 198—200. 153—155. 172. 91. 180. 221. 93. 146. 244. 112. 112. 175. 196. 171. 234. 117. 247. 205. 99 CARINE (trgovačke) 101. 19. 119 BRODAR (iznad ušća Lima) 176 BRŠTANIK 71. 102. 173. 159. 243. 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207—210. 103. 151. 110 . 141 BUSOVAČA 107. 120. 104. 161. 202. 159. 173 DUVNO 100. 156—158. 252 ČEČVA 99 ČELNIK (vidi KATUNAR) ČETVRTKOVIŠTE (u Usori. 241. 172. 51. 177— 180. knez 100 BILINO POLJE 201. 160. 159. 61. 110—113. 202. 200—204 DUBROVAČKE NASEOBINE 50. 116. 15. 110 BATALOVO JEVANDELJE. 247. 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52. 163. 104. 230 CRKVA BOSANSKA 14. 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAČEVICA (župa) 31. 117. 246. 252 BOKŠEVAC 178 BOLUNI (vlaška grupa) 141 BORAC 51. 239. 134. 113. 59. 213. 147. 95. 53. 135. 195—253 CRKVE 15. 206. 240—242 BREZNICA 177 BROD (župa) 90. 112. 130. 130. 215. 249. 159. 177 DUSINA 128. 98.

183 FOJNICA 52. 182. 109. 135. knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVIĆ. 107. 181—184 FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18. 111. 174. 72. 109. 163. 252 FOČA 51. 112. 117. 55—58. 134. 181 GLAŠKI (grad) 67. 196 IVAN NELIPIĆ. 172.DVOSTRUKI MANASTIRI 202 ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ. 167. 116. 150. 130. 245. 210 EKSKOMUNIKACIJA 199. 228. 173. 61. 116. 181 — 185. 188. 175—177. 51. 173. 103. katolička biskupija. knez 161 IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182 IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45 IVANIŠ PAVLOVIĆ 158. 65—68. 130. 251 GRGUR STIPANČIĆ. 242. 175—177. 250. 163. 237 GOST RADIN SEONIČANIN 234. 58. 182. 131. 62. 159. 65. 100. 159. 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51. 159. 163. 62. 164. 163. 160. 212. 93. 66. 209. 174. 182. 221. 223. 58. 116. 113. 52. 112. 181. 19. 241. 110. 224. 130. 115. vojvoda 223. 252 GOST MILUTIN 227. 198. 200—205. 121. 176 JEZERO 131. 163. 163—167. 224. 187. 163 JOŠANICA (selo) 135 . 155. 213—215. 113. 171. 63. 178 GALUMAINIK 89 GLAMOČ 101. 159. 249—252 258 GACKO 163. 101. 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (župa) 176 GRADAC (trg) 103. 250—252 FRANJEVCI 15. 126. 134—137. 129. 100 JELEČ (u župi Govzi) 130. 226 JAJCE 51. 135. 107. 247 JAKOTINO (selo) 99. 180. knez 44 HARDOMILIĆI (vlasi) 39 HOROJEVIĆI (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVIĆ 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44 HRVOJE VUKČKĆ 18. 183. 181. 116. 118. 111. 154. 128. 251 IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195. 145—147. 130. 66. 229. 221. 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52. 110. 58. 237. 89. 116. 251 ECCLESIA BOSNENSIS.

Hlivno. 250 KRALJ TVRTKO II 161. 220. 250—253 KUČLAT 51 KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11. 249. 140. 157. 153. 224. 154. 41. 211—215. 162. 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96. 120. 98. 217. 78 KUKANJ (na Ćehotini) 176 KULIN BAN 90. 110. 173. 101 LOKALNA VLAST 227—230 LUKA (župa) 31. 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49. 184. 198. 116. 182. 241. 99. 100. 58. Hlivanjski grad) 52. 159. 98. 120. 206. 49. 161. 158. 51. 52. 202. 216. 235—239. 117. 128. 146. 40. 171. 181. 226. 100. 57. 201. 150. 178 KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109. 82. 164. 144. 211. 185. 251. 77. 168 KRALJ OSTOJA 100. vojvoda 39 JURJEVIĆI. 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35. 119. 182. 142 KATUNAR 39. 226 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52. 168. 162. 100 LEPENICA (župa) 90. 89 KATUN 39—47. 164 KONJIC 71. 148—150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIŠA 71. 117. 160. 209. 44. 129. 219—222. 247. 173. 244—246. 103. 81. 54. 95. 116. 109. 101. 230 242. 199. 225. braća 39 KABLE (selo) 99. 233. 163. 201. 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33. 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28. 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena. 204. 158. 129 MALEŠEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19. 116. 203. 109.JURAJ VOJSALIĆ. 237 231. 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197. 67. 224. 173. 145. 79. 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59. 117. 97. 110. 181. 161. 188 KRESOJEVIČ (katun) 139 KREŠEVO 107. 117. 44. 112. 33. 139. 39. 152. 157. 177. 225—230. 111. 131. 251 260 MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 . 171. 93. 139 KLJUČ (grad) 67. 92. 142. 207 KUTLOVIĆ (katun) 139 LAŠVA (župa) 90. 89 259 KLASE 25 KONZULI DUBROVAČKI 112. 35. 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17. 46. 153. 182. 112. 47. 253 KRALJ TVRTKO I 41.

58. 162. 177 PODSOKO 163. 110. 150. 62. 125 POSEDI KRSTJANA 116. 162 PETAR VOJSALIĆ 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14. 113.MELA 90 MILIĆ VELIMISLIĆ 18 MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45 MIRILOVIĆ (katun) 139. 110. 113. 122. knez 32. 176 PODVIŠEGRAD 176. 225 PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163. 47. 148. 145. 149. 67. 166. 189 NOVI (CASTRUM NOVUM. 80 NOVAC 15. 182 PODJELEČ 176. 168. 187 PERUTINIĆ (katun) 139 PETAR PAVLOVIĆ. 136. vojvoda 29. 141 PRIBINOVIĆI (vlasi) 39 . 107. 187. 203 NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (župa) 90 NIKOLA PAVLOVIĆ. 182 PREDOJEVIC (katun) 139. 108. 100. 112. 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202. 110. 99. 176. vojvoda 224—227 PAVLE MAŠTROVIĆ 225 PAVLE RADENOVIĆ. 134. 177 PODVISOKI 110. 98. 107. 67. 146 OŠLJE 89 OTROCI 70. 110. 42. knez 158 NOBILITACIJA 44—47. 172. 174. 145. 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42. 238 POTKUŠLAT 110 PRAČA 90. 150. 163. 55. 113. 56. 79—82. 65. 164. 177 PODVRATAR 176. 55. 176. 177 261 PODKLJUČ 67 PODOBRUN 163. 41. 173. 109. 143 POPOVO 32. 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ 176. 251 PAVLE RADIŠIĆ 225 PČELARSTVO 92. 163. 237. 176—178. 66. 76 PANAĐURIŠTE 174 PAVLE KLEŠIĆ. 158. 104. 177. Herceg-Novi) 54. 153. 181. 172—174 OSTRUŽNICA 102. 228 PODGRADE 49—52. 56. 43. 103. 135. 176. 184. 180 NOVI (kod Goražda) 176 OBLASNI GOSPODARI 250—253 OBRAD BOROJEVIĆ 46 OLOVO 58. 146. 109.

240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO 174 TVRĐAVA I GRAD 49. 178. 107. herceg 29. 53—55. 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34. 179. 252. 153. 175. 105. 195. 71—76. 113. 134. 37—39. 151. 33. 49. 182 STJENICE (u župi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA. 188. 163. 153. 44. 123. 159. 250 RUKOPISI BOSANSKI 20. 112. 128. 111. 146—148. 102. vojvoda 28. 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144. 219. 153. 72. 180. 177 TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176 TOMIĆ (katun) 139 TORNIK (u župi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18. 52. 130. GAJENJE STOKE 17. 129. 158. 179. 182—184. 167. 167. 223. 35. 197. 89 SAMOBOR (u župi Pribud) 130. 222. 177. 89. 113. 92. 231. 98. 127 RUDARI 59—62. 172. 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225. 177. 142. 228. 101. 158. 168. 44—46. 173. 174 PURGARI 62—66 RADIČ SANKOVIĆ 44. 126. 31. 222. 249 RUDNICI 34. 182. 62—66. 184. 165. 71. 54. 158. 162. 117. 81. 176. 162. . 228. 226. 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174 TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (župa) 117 TJENTIŠTE 163. 171—174. 176. 228. 116. 101 — 103. 108. 44. 163. 40. 145—151. 91. 253 STOLAC (selo) 135 STON 28. 130. 251. 126. 89. 52. 95. 130. 109. 234—237. 176 SOLI (župa) 49. 122. 58. 116. 188. 252 RADOSAV GLAVIĆ 227. 146. 179. 157.. 145. 73. 228 RADOSLAV PAVLOVIĆ. 165. 212 SREBRENICA 51. 226 RADIN GOST 223. 153. 250 SALENES / SALINES 49. 125. vitez 241 PRIBUD (župa) 176 PRIJEPOLJE 111. 55. 104. 115. 173. 51. 117. 98. 244.PRIBISAV VUKOTIĆ. 137. 119. 239—240 ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105. 175. 226 SOKO (grad) 99. 93. 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58. 164. 250 RENTA FEUDALNA 27—31. 174. 240. 162. 229. 120. 228 262 SRIDA (varoš) 67. 162—167. 239. 179 STOČARSTVO na selu. 52. 151. 72. 50. 154. 112. 93 TRGOVINA ROBLJEM 53. 149. 117. 108—113. 59-61. 61. 81. 69. 159. 179. 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVIČI (vlasi) 141 PROZOR 163. vojvoda 28. 107. 58. 177 SANA (župa) 182 SANDALJ HRANIĆ. 81. 223. 251 SLANSKO PRIMORJE 28. 80. 89. '33. 99. 173. 183—187. 76. 147 RUDARSKA NASELJA 110. 41. 175. 168. 227. 54. 98. 159. 45. 155—157. 52. 166. 245 RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247 ROBLJE IZ BOSNE 69. 102. 182—185. 177. 164. 180. 182. 110. 175. 136. 172—177. 30. 224. 186—188 SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15. 113. 226. 57. 150. 117. 103.

herceg 29 VLATKO VUKOSLAVIĆ. 182. 205. 187 VLATKO KOSACA. 156. 217. 223—225 VJERNA SLUŽBA 221—224 VLADARSKA IDEOLOGIJA 14. 100. 100. knez 81. 163. vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVIĆ (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (župa) 92. 115. 174 VRHPRAČA (župa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVIĆ 183 VUK VUKOSLAVIĆ. 99 VUKAC HRVATINIĆ 99 VUKMIR SENKOVIĆ 100 VUKOSLAV HRVATINIĆ. 135. 226. 183 ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / . 252 UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212 USTIKOLINA 109. 177. 97—99. 182. 172. 53. knez 32 VOIHNIĆI (katun. 120. 66. 181 VIA (trgovački putevi) 50—52. 184 VIŠEGRAD 51. 183. 149. 161. 180. 62. 182. 175—177. 159. 188 VIA NARENTI 52. 227 ZANATLIJE 58. 90. 67. 100. 165—168. 163. 56. 138—144. 56. 97. 59. 66. 115. 151. 140 VLASI 37—41. 110. 103.178. 173. 111. 119. 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (župa) 51. 165. 130. 172. 80. 76. knez 82. 99 263 VLASTELA U BOSNI 79—81 VLASTELINSKA REZERVA 116—119. 184. 183. 177 VAREŠ 174 „VAROŠ" (naziv podgrađa) 50. 185 „VJERA" CRKVENA 93. 172. 130. 143. 156. 218 VLAHOVIĆI (katun) 139. 43—45. 146. 135—138. 117. 160. 89 ZADUŽENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215. 163. 173. 182 VESELA STRAŽA 163. 72. 215. 156 VIA DRINE 51. 185 ZBOR 35 ZEMLJANIK (župa) 99 ZEMUNIK (župa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51. 52. 165. 156 VIDGOŠA (župa) 90 VIDOGOŠĆE (župa) 119 VINOGRADARSTVO 128—132. 186. 159. 159. 173. 180. 187 VISOKO 66. 61. 187 ZAHUMLJE 18.

.ŽUROVIĆI (katun) 139 Julijana SUŠNIK SUŠNIK 264 Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful