Professional Documents
Culture Documents
Pentagram
Lectorium Rosicrucianum
2009 BROJ 2
pentagram
ČASOPIS MEĐUNARODNE ŠKOLE ZLATNOG RUŽINOG KRSTA
Uredništvo i administracija:
Lectorium Rosicrucianum
Bakenessergracht 5
NL-2011 JS Haarlem
Lectorium Rosicrucianum
Ulica Ruža 2a
11000 Beograd, Srbija
info@lectoriumrosicrucianum.org.rs
Naslovna strana:
Čak i bez očiju od gorskih kristala koji su pre 4000 godina krasile njeno
lice, ova skulptura žene od obsidijana izražava mir, čistu blagost i
duboku mudrost.
Hermetički spisi koji su nam dostupni, uglavnom datiraju iz prva dva veka
nove ere. Sa druge strane, opšte prihvaćeno mišljenje je da je sačuvani
korpus “trostruko-velikog” Tota, ili Hermesa, zasnovan na znanju starom više
hiljada godina. Postepeno, iznenađeni učenjaci dolaze do zaključka da je
zapravo ceo Egipat predstavljao jedan veliki sistem inicijacije, u kojem je na
hiljade ljudi obnovilo svoju vezu sa istinskim životom.
Međutim, tokom vekova, religijski sistem Egipta je postajao sve više samo
spoljašnja forma, dok se u manjim, “hermetičkim” grupama i krugovima čuvala
čista tradicija i prenosila na sledeće generecije, sve dok se konačno nije
uobličila u monumentalnom delu Corpus Hermeticum, koji je neprevaziđen
kao zapis o inicijaciji.
Za J van Rajkenborga, Hermes je, kao slika iskonske mudrosti Gnoze, simbol
pravog, nebeskog čoveka. Hermesov kaducej, Merkurov štap, to simbolički
prikazuje. On je slika novog čoveka u kome se razvila nova vatra svesti
nebeskog čoveka.
1
Simbolizam u hramovima, posvećenim
žarištima konferencijskih centara, je od
veoma velikog značaja. Pored krsta sa
ružom, kaducej se postavlja kao znak da
će se, nakon što se ruža rascvetala na
krstu, nakon što se ruža srca otvorila za
svetlo Gnoze, ostvariti rođenje novog
čoveka. Nebeski čovek moći će da uđe u
novi život duhovne-duše na krilima duha.
Oba simbola zajedno upućuju na čudesni
proces koji se odigrava u učeniku: kada
nove mogućnosti svesti zaista počnu da
se razvijaju, uobičajene intelektualne
sposobnosti se povlače u pozadinu i
mudrost je rođena. O tome J van
Rajkenborg kaže: „Pre svega, mudrost
mora biti rođena iz srca, iz ruže srca.
Mudrost sazreva u svetištu glave, i kao
ljubav, ona se izračuje celim bićem.“
2
3
corpus hermeticum
4
Merkurova svest, trostruka nova sposobnost
mišljenja, volje i delovanja, može da se rodi samo
iz obnovljenog srca
5
Bezbroj ljudi je tragalo za ovim
Horivom, ovim bregom dostignuća, a
to čine i dalje na negativan način,
svojom prirodnom ja-ličnošću.
Međutim, jasno je da su ti pokušaji
osuđeni na propast i to će tako i ostati
sve dok se u osnovi tih stremljenja
nalazi njihovo ja. Ipak ključ za ovaj
magijski vrhunac leži u srcu svakog
čoveka. Kada čovek otvori svoje srce
za Gnozu, on stupa na put koji vodi do
susreta sa Bogom, do svakodnevnog
druženja sa božanskim.
Ako uvek hoćete da budete sigurni, onda Boga nemojte tražiti kroz
meditaciju, već pre svega vašim načinom življenja. Ne upuštajte se u
prazne razgovore, već pokazujte dela! Dozvolite da vaše novo životno
6
držanje govori kroz delo, kroz vidljivu životnu stvarnost. Dakle, idite
putem!
7
PIMANDER I HERMES Hermetički čovek je u stanju da se, na osnovu
svog unutrašnjeg stanja i životne promene nastale transfiguracijom,
povezuje sa univerzalnim poljem Duha. U žarištu tog kontakta javlja se
struktura silnica: Pimander se manifestuje, on istupa, uobličen iz Duha.
Pimander nije zasebno biće koje živi u polju Duha, već je njegov
rasplamsani deo, živa stvarnost, njegov nedeljiv i potpuni deo. Uprkos
tome, ta rasplamsana vatra je Hermesov Pimander. Jer njegova pojava
je potpuno u skladu sa stanjem bića i kvalitetom Hermesove snage.
Usmerite sada svoju pažnju pre svega na telo žudnje tj. siderično obličje,
kako ga naziva Paracelzus. Siderična figura nas okružuje i prožima sa
svih strana, a siderični fluidi ulaze u naše telo putem jetre. Oni
neprestano kruže, utičući i ističući kroz jetru. Centar tela žudnje se nalazi
u jetri. Vrsta i priroda delatnosti vaših svetišta glave i srca usaglašeni su
sa stanjem i prirodom tela žudnje koje ste dobili prilikom rođenja i koje se
nakon toga dalje razvijalo. Kod prirodno rođenog čoveka, srce i glava su
robovi tela žudnje. Celokupan proces funkcija vašeg srca i mentaliteta
8
kontrolisan je od strane tela žudnje, tj. vašim stomakom. Karlično
svetište reguliše i upravlja osećanjima, srcem i mišljenjem čoveka ove
prirode.
Taj prvi dodir Gnoze uvek se događa preko svetišta srca, ali uvek samo
kao odgovor na čovekovu čežnju za spasom. Ako se neko samo
eksperimentalno ili iz znatiželje približi gnostičkoj duhovnoj školi, od toga
neće imati baš nikakve koristi. U žarištu gnostičkog polja može se na
plodonosan način boraviti samo onda kada je srce donekle otvoreno za
Gnozu, što je posledica najvišeg stanja čežnje, čežnje za spasom.
9
Srce se u Gnozi naziva
„svetištem ljubavi“, ali zbog
raznih karmičkih uticaja i
naslednog uticaja predaka, koji
počev od rođenja deluju u nama
i koji neizbežno određuju naš
životni put, srce prirodno
rođenog čoveka odavno više
nije svetište ljubavi. U njegovom
srcu nema ni traga od prave
ljubavi. Srce čoveka ovoga
sveta je pretvoreno u
razbojničku jazbinu.
10
Sve što se manifestuje ispod ovog visokog standarda ljubavi, jeste
žudnja obične priprode. Ljubav na koju se ovde misli, ljubav koja je
dostojna svog imena ne može se pronaći u dijalektičkoj prirodi. Ona je
višeg reda, pripada istinskom životu, novom životu. Ona je duh, ona je
Bog.
11
Hermetički razvoj i hermetički život zasnivaju se na potpunom sjedinjenju
i saradnji glave i srca, nikako jastva i glave, već pročišćenog srca i glave.
Na ovoj neophodnosti svet se uvek nasuče. Mi svakako vidimo haos i
propadanje svuda oko sebe, a „ja“ se pita: „Na šta smo spali?“ Zatim
eksperimentišemo na razne načine, ulažući impresivnu količinu energije i
poleta, ali bez uspeha, jer zaboravljamo da očistimo svoje srce i
posvetimo ga služenju onom Drugom u nama. Tek kada je svetište srca
očišćeno, posvećeno i otvoreno za svetlo, može da nastane sasvim
drugačija sposobnost mišljenja. Pre toga nećemo biti u stanju da
zalečimo rane ovog sveta, društva u kojem živimo.
12
vlažna tama zemlje i vode: dijalektičko stanje postojanja kandidata.
Međutim, to je kandidat koji je pročistio svoje svetište srca ili ga još čisti.
Vlažnu tamu zemlje i vode pokreće reč koja potiče od svetla i kojem se
ponovo vraća.
„Jesi li sada razumeo ovu reč?“, pita nas Pimander živog tela mlade
Gnoze. I on sam odgovara: „Ja sam to svetlo i ono sada stanuje u srcu
istinskog kandidata.“ Ono je Bog koji se javlja u telu, Oziris koji se vraća,
Hrist koji se vraća. Svetleće polje duha je prvo i pre svega Pimander,
struktura silnica sveočitovanja. Ali, o veličanstvenog li čuda, ovo svetlo,
moćno svetlo, plamen Božji, za svoje mesto stanovanja bira srce. Na taj
način Bog postaje Sinom, jer ono što je u srcu spavalo eonima, na taj
način se budi: Sin Božji se ispoljava u vama.
Sin Božji ima moćnu sposobnost. Pimander je naziva „reč“ ili „glas“. Zato
kada Pimander govori u kandidatu, onda govori i svedoči u srcu, jer je
srce Božji hram u kojem kada za to dođe vreme, progovara Sin Božji.
Bog i Sin, svetlosno polje i svetlo koje se spušta, ne mogu se više
razdvojiti. Iz sjedinjenja ova dva nastaje život, novi život.
Egipatska pra-gnoza i njen zov u večnoj sadašnjosti, Knjiga 1., Poglavlja III i V
13
Corpus Hermeticum, Knjiga prva: Pimander
14
zvezdana prašina
Postali smo ljudi okrenuti spoljašnjim stvarima; u tom pogledu ne treba
da se obmanjujemo. Naša zapadna civilizacija, ukoliko još uvek možemo
tako da je nazovemo, pretvorena je u jednu ravnu liniju. U društvenom
smislu, ne postoje više ni veliki usponi blistave stvarnosti, niti dubine
unutarnjeg života.
15
od zemlje, vratiće se zemlji. Ipak, pre no što se to dogodi, postoji još
jedan mogući oblik dešavanja.
16
“Mi tražitelji skrivene tajne, znamo da u
svemiru vlada sistem i red koji se razvija od
večnosti do večnosti, uz pomoć neprolaznih
zakona.
17
Period koji sada stoji pred nama može doneti veliki korak unapred za
čovečanstvo, ukoliko naime, ono bude imalo volju da na pravi način
razume poslednji zadatak iz prethodne ere Riba. Taj zadatak se svodi
na: biti spreman na žrtvu. Ova žrtva nije toliko težak zadatak, jer pre
svega znači samo jedno: “Pomoći čoveku u njegovoj nevolji i životnim
pitanjima”. Pri tome, mi “žrtvujemo” ono što je u nama inače teško, ono
što je ograničeno, od obične materije, od mnogostrukog ega u nama. Na
taj način, mi otvaramo prolaz ka onom najdubljem sloju u našoj svesti,
organu pomoću kojeg možemo da otkrijemo istinski razlog postojanja
celokupnog stvaranja.
18
J van Rajkenborg to izražava na sledeći način: “Mi napredujemo od
čuđenja do istinskog divljenja, od dubokog divljenja do nemuštog
obožavanja, sve do pokornosti, do služenja Bogu. Mi se klanjamo pred
uzvišenim Bogom, jer duboko preispitivanje uvek otkriva Božji uticaj u
svim oblastima i zato doživljavamo snagu koja pokreće sve stvari,
veličanstvenu snagu koja tera našu planetu napred kroz svemir, Svetlo
sveta, Hrista.”
19
vodolija, bolji ego i planete misterija
20
Međutim, razmišljajući ozbiljnije o tom Merkur predstavlja
pitanju, pokušavajući da ga dublje ljudski duh;
razumemo i živimo u skladu s
njegovom postavkom, ubrzo obnovljeni Merkur
otkrivamo da je ono nam daje uvid iz prve
višedimenzionalno i uključuje mnoge ruke u univerzalno
aspekte: društveni, lični, biološki i
religiozni. Sva je prilika da ne znanje. Ukupna
možemo doći do zadovoljavajućeg božanska mudrost
odgovora u toku jednog ljudskog
životnog veka. U određenom trenutku,
deluje neposredno i
nameću se nova pitanja: “Bolji ego? bez prestanka u
Kako to mislite 'bolji'? Zar moj čoveku koji sebe
sadašnji ego nije dovoljno dobar?”
oslobodi dijalektičkog
Razmotrimo sledeću izjavu: ”Trudim načina mišljenja. Kroz
se da živim pristojan život.” Pohvalno, Merkurovu inicijaciju,
možemo reći, čak korisno i društveno
poželjno. Holandska dečja
čovek postaje svesni
spisateljica, Ani Šmid, jednom je učesnik i radnik
ovako odgovorila na pitanje da li se prema Božjem planu.
plaši smrti: “Da li se plašim smrti?
Nimalo! Tada ću konačno biti
slobodna od svog ljubomornog,
sentimentalnog, zavidljivog i sitnog
ega koji me je oduvek mučio.”
21
hrana), tada nas ostave na miru za izvesno vreme. Skup svih ovih ega,
čini ljudsku ličnost. Ne postoji samo jedan ego; to je izmišljotina naših
filozofa.
22
Tri uticaja, Uranov, Neptunov i Plutonov,
pripremaju čoveka za novu svest. Oni ne grade,
jer u čoveku nije ostalo ništa na čemu se može
graditi: oni vrše uticaj na čoveka. Oni ga guraju u
veliki životni sukob, u veći životni sukob nego što
je do sada ikada bio slučaj. Oni ga vode na najuži
mogući put i konačno podstiču ga da ostvari
sebstvo.
Danas mi taj pojam tumačimo kao prirodu, ili kao fizičku pojavu, ali
njegov pravi smisao je 'obaviti svoju ulogu'. Ispunjavati sopstvenu
funkciju je ono što je dobro. To je življenje ili delovanje u skladu sa
prirodom, sarađivanje sa 'onim što je neophodno', priroda u svojoj večnoj
težnji ka savršenstvu i postepen prelazak u našu najsavršeniju formu.
23
TRANSFIGURACIJA: NA PUTU KA ŽIVOTU ČISTOTE I SLOBODE
Jeste li ikada bili u dodiru sa 'mirnim poljem'? Jeste li ikada osetili njegov
blagotvorni uticaj? Poznajete li strahopoštovanje koje ispuni naše celo
biće kada stupimo u kontakt sa takvim poljem? To je strahopoštovanje
slično onom kada malo dete uđe u ogroman, visok i tih prostor po prvi
put. Zamislite pročišćavajući uticaj i ogromnu moć zaceljenja koji takav
prostor ima, iako samo zato što je za trenutak, pomenutim utiskom, sve
beznačajno izbrisano iz našeg bića!
24
Čovek ne mora da isplovi u svemir da bi stajao u ovom solarnom vetru.
Zemlja je okružena ovim strujama kosmičke energije bez kojih bi sav
život na planeti nestao u roku od par sekundi. Pre nekih četiri stotine
godina, brojni muškarci i žene su imali slično iskustvo. Iskusili su dodir
solarnog makrokosmosa i doživeli isti drhtaj radosti i strahopoštovanja.
25
od nebeskog sveta na način na koji smo mi danas. Oni nisu lansirali
modernu opremu u svemir kako bi saznali njegovo poreklo jer su osećali
da su istog porkela. Ljudsko biće, govorili su rozenkrojceri a i mnogi uz
njih, je na kraju krajeva, mali svet i svih sedam planeta su predstavljene
u njemu. Zar srce nije sunce? Zar glava nije zemlja? U tom kontekstu, J
van Rajkenborg kaže: “Rozenkrojceri ispituju odnose između makro- i
mikrokosmosa, nebesku ravnotežu između svih stvari.”
Tačna priroda ovih planeta se još uvek istražuje. Po prvi put se otkrivaju
nove planete u drugim solarnim sistemima. “Do sad”, kaže dr. Brus
Mekintoš iz državne laboratorije Lorens Livermore u Kaliforniji, “mogli
smo samo da zaključujemo o postojanju drugih planeta oko drugih
sunaca pomoću, na primer, nepravilnih putanja pojedinih zvezda, ali
sada smo iznenada videli njih tri, oko zvezde Formalaut, u sazvežđu
Riba (Pisces Australis)”. Jedan od naučnika je svoje oduševljenje ovim
pronalaskom izrazio rečima: “Zaista je dubok i svečan doživljaj naći se
licem u lice sa planetom koju niko ranije nije video”.
26
otkrivena posle antičkog doba. 1613. g. Galileo je posmatrao Neptun
svojim prvim teleskopima kada je ova planeta bila blizu Jupitera.
Međutim, mislio je da je u pitanju samo jedna od zvezda. Tokom dve
noći uzastopce, on je primetio promenu orbite ove 'zvezde' u odnosu na
drugu, susednu zvezdu. Da je imao prilike da prati njegovu putanju pre i
posle te dve noći, on bi sigurno odredio Neptunovu orbitu i zaključio da je
u pitanju planeta, ali oblaci su sprečili njegovo dalje posmatranje u tom
trenutku.
27
izračuje 'pranu', potencijal života, hranu i energiju za ovaj razvoj u
neprekidnoj i beskrajnoj raznovrsnosti.
Prema ovom konceptu, čovek nije individualna, izolovana ćelija, već deo
žive celine čovečanstva koje je celo, kao jedan moćan organ, u stanju da
iznutra primi sunčevu snagu i da je dalje izrači, za spasenje cele planete.
Prema mišljenju većine ili ako pogledamo trenutnu situaciju u kojoj se
čovečanstvo nalazi, možemo zaključiti da ćemo na to vreme morati još
dugo da čekamo, ali doba Vodolije, zodijački znak u koje Sunce trenutno
ulazi, menja zemaljske prilike velikom brzinom. U tom smislu, već postoje
grupe ljudi koji spremno šire tu energiju.
28
Rozenkrojceri istražuju odnose između
makrokosmosa i mikrokosmosa, veličanstvenu
ravnotežu između svih stvari.
29
postojećeg ljudskog bića će morati da bude neutralisana jer je u
suprotnom očigledno da če Uran imati negativan efekat. U tom slučaju
ćemo videti drugu stranu medalje: impuls ka slobodi će dovesti do
razvrata, nemorala, negacije svih uslova i zakona koji uređjuju društveni
život. Bratska naklonost ka kojoj nas Uran vodi tada se preokreće u
kolektivnu glupost i mediokritetstvo: površnost svih ljudskih odnosa i
obezdušenu uniformnost životnih izraza.
Svesna i pozitivna reakcija otvara čoveka na pravi način. Njegova pažnja
i žudnja spontano se usmeravaju ka istinskim vrednostima, jer čežnja da
bude od pomoć i razume druge, čini čoveka otvorenim za Svetlo koje
prožima ceo univerzum.
30
obnove. To je proces bez kraja. U našem vremenu, novi uticaji pozivaju
čoveka da reaguje na pozitivan način i da preokrene mogućnost u
realnost. Mudrost je uvek neophodna da bi se preduzeli ispravni koraci,
nesebično, za dobrobit svih.
Kao što Neptun ukazuje pravac kojim naš duhovni život treba da se
razvije, i obezbeđuje nadahnuće za to, tako će Pluton pomoći u njegovoj
manifestaciji. Pluton vlada tamo gde mi kao ličnosti nemamo pristupa.
Ne kaže se bez razloga da je on bog neviđenog! Pluton čovečanstvu
pruža mogućnost da ostvari nezamislivo, da se izdigne iznad ograničenja
i ropstva materije, da se probije do uskrsnuća i postane stanovnik
sunčevog sistema.
32
postati svestan ili: šta znači činiti dobro?
U vozu sam upoznao Dana Visera. Mladić je bio student i ubrzo smo
započeli razgovor o upotrebi droge kod mladih ljudi, na šta me je
podstakao članak koji sam pročitao u jednom od onih besplatnih
časopisa.
Kao i ova dva momka, postoji mnogo ljudi, mladih i starih, koji bi želeli da
pomognu, čak i onda kada shvate da njihovi pokušaji da učine dobro, sa
sobom nose razočaranje.
Šta znači činiti dobro? Naravno da treba pomoći životinji u nevolji ili
prijatelju kojem preti propast. Ipak, stvari nisu uvek tako jasne. Ono što je
dobro za nekog, loše je, ili manje dobro za nekog drugog. Na kraju
krajeva, zar ne gledamo svi na „dobro“ i „zlo“ na osnovu našeg ličnog
33
iskustva? Možda nisu svi svesni toga, ali to je doslovno slučaj.
Svaka predstava počinje kao „mentalna slika“, ili drugim rečima, kao
ideja, mentalni koncept. Na osnovu ove ideje, ove mentalne slike, rađa
se želja da se ona ostvari u materiji. Zatim je potrebna snaga volje da bi
se ta želja sprovela do kraja, ukoliko uopšte stignemo do te tačke. Kada
razvijamo svoje predstave o, na primer, dobru i zlu, taj proces teče
upravo opisanim tokom.
34
aktivna u mikrokosmosu je sasvim izdvojeno polje, koje nazivamo dišnim
poljem.
Kad razmišljamo o nečemu pomoću naših mentalnih snaga, stvaraju se,
nalik na oblake, silnice misli u tom dišnom polju. Ako se nekom idejom
bavimo samo na kratko vreme, ti oblačići će uskoro ispariti. Ali ako smo
okupirani nečim duže vreme, razmatrajući datu ideju sa svih strana, ili
ako je negujemo godinama, u našem dišnom polju se stvara samostalna
projekcija te ideje. Ona tada zahteva našu neprestanu pažnju da bi
nastavila svoju egzistenciju, jer mentalna slika, ta formirana ideja, traži
hranu od nas kao njenih roditelja.
35
Da bi se to ostvarilo, čovek mora da uvidi da ima takve projekcije, da živi
i deluje iz njih, i da stoga na svet gleda kroz prizmu prošlosti! Kako da se
oslobodimo ogromnog uticaja tih slika? To je delimično moguće kroz
magične reči ovog vremena: 'letting go', tj. 'puštanjem' tih slika za koje se
svest drži, da se smanje ili nestanu. Za čoveka je nemoguće da sve sam
reši. Još uvek je puno ostataka prošlosti u našem dišnom polju, stvari
kojih nismo ili ne možemo biti svesni. Da bi to otkrili potrebno je mnogo
života; života u kojima nove predstave i novi lanci mogu biti ponovo
stvoreni.
PRVI KORAK U Školi zlatnog ružinog krsta, cilj je postati svestan 'onog
drugog u nama', onoga što zrači iz duhovne iskre u nama, koja je jedini
ostatak božanskog u svakom ljudskom biću. To je prvi korak na putu ka
otvorenosti i prijemčivosti našeg dišnog polja tom impulsu. Kada se
duhovni aspekt u našem srcu jednom probudi iz uspavanosti i pokrene u
akciju, energija koja iz njega zrači će putem krvi uticati takođe i na
svetište glave. Ta snaga ima potpuno drugačiju, mnogo višu vibraciju
nego ona koju obično doživljavamo. Ta visoka frekvencija prouzrokuje
uznemirenost, čovek napreduje od stanja konfuzije do samospoznaje i
konačno, počinje da misli mnogo jasnije.
Dišno polje postaje tiho, kao mirno jezero, u koje zračenje božanskog
sunca može da prodre do samog dna. Ovo lično očišćenje direktno utiče
na celo polje ovoga sveta, kao kad zvezda padalica ostavi svetlosni trag
u tamnoj noći. Ujedinjujući svoje stremljenje sa stremljenjem drugih koji
takođe traže svetlo novog života, osoba u kojoj je božanska duhovna
iskra ponovo probuđena, uključuje se i u čišćenje zemaljske sfere života.
Gde god je moguće, ta osoba neutrališe nemir na koji nailazi u svojoj
okolini. To je najbolja i najdelotvornija pomoć koju možemo da pružimo,
jer kad god postoji trenutak mira, svako ljudsko biće dobija priliku da
36
izabere u kom pravcu želi da ide. Otvara se prostor za slobodan izbor.
„Ko nadvlada sebe, jači je od onog koji osvoji grad“. Drugim rečima, onaj
ko očisti svoje dišno polje u svetlu 'onog Drugog u nama', doprinosi
obnovi celog sveta.
37
platon – priča o eru – o zagrobnom životu
Alhemijsko venčanje
Kristjana Rozenkrojca
sadrži brojne
univerzalne elemente.
U ovom kontekstu,
možemo da se setimo
(svetlosnog) užeta
spuštenog u jamu,
izbora životnog puta,
vetra zaborava, ili
snage da se ispravno
postupi u bilo kojim
okolnostima. Ovi
primeri se odnose na
poređenja i metafore
koje objašnjavaju naš
odnos prema istinitom
svetu a koje su stare
koliko i čovečanstvo.
Slični elementi se
mogu naći i u
sledećoj priči koja je
bila ispričana pre više
hiljada godina a koju
je Platon zapisao u
poslednjem poglavlju
njegove Države, oko
400. g. p.n.e.
38
SOKRAT GOVORI, GLAUKON SLUŠA I ODGOVARA:
“To bi, dakle”, nastavih ja, “pored onih dobara koja pravičnost sama po
sebi daruje, bilo ono što bogovi i ljudi daju kao nagrade, kao platu i
darove pravičnome čoveku za vreme njegova života”.
“A ipak”, rekoh ja, “sve one ni po količini ni veličini nisu ništa spram
onoga što i pravedne i nepravedne očekuje posle smrti. I to treba da
čuješ, kako bi i jednima i drugima bio isplaćen dug našom raspravom”.
“Samo ti govori”, reče on “jer nema ničeg što bih više želeo da čujem”.
“Dobro”, rekoh, “ali ti ja neću pripovedati neku Alkinojevu priču nego priču
jednog hrabrog junaka, Era, Armenijevog sina, Pamfilca rodom. On je
pao u ratu, i kad su posle deset dana pokupili vojničke leševe koji su već
bili počeli da trule, našli su ga još čitavog i preneli kući, s namerom da ga
posle dvanaestog dana sahrane. Kad je već ležao na lomači, on se
probudi, ožive i poče pripovedati šta je tamo video”.
39
I izgledalo je kao da duše koje se neprestano vraćaju, putuju izdaleka.
Radosne odlažahu na livade, skupljajući se kao na svetkovinu. One koje
su se poznavale, pozdravljaše se među sobom i raspitivaše se kod duša
koje dolaze iz zemlje o stvarima tamo, a ove kod onih koje dolaze sa
neba, o prilikama kod njih. I one pripovedaše jedne drugima o
događajima sa puta, ove odozdo plačući i tužeći, jer se sećaše koliko i
šta su pretrpele i videle na svome podzemnom putu – a ovaj je trajao
hiljadu godina – a one opet sa neba pričaše o nebeskom blaženstvu i
prizorima neizrecive lepote.
40
I odmah bi se – tako je on nastavio – pojavili divlji ljudi, koji su izgledali
kao da su u plemenu, i koji su razumeli to bučanje, pa bi neke od njih
ščepali i odveli. Ali Ardijeju i još nekima povezaše zajedno ruke, noge i
glave, baciše ih na zemlju, izbičevaše ih do krvi i odvukoše sa puta da ih
još razgrebu trnjem, a pri tom prolaznicima stalno kazivajući o njihovim
zločinima i da će ih, zatim, odvesti i baciti u pakao. A od svih
mnogobrojnih i različitih strahovanja koja ih obuzimahu, najveće beše
ono, da se, dok se penju, ne začuje to bučanje i svaki bi bio najradosniji,
kad bi uspeo da se popne, a ono se nije pojavilo.”
“Ovakve su”, reče Er, “nekako izgledale kazne i osvete, a jednako velike
su bile i odgovarajuće nagrade”. Sad, kad je za duše iz svake grupe
proteklo sedam dana provedenih na tom polju, morale su se osmog dana
odatle dići i krenuti na put. Četiri dana posle toga dospevaju do mesta
odakle se gore vidi svetlost kako se prostire preko celog neba i zemlje
ravna kao stub, ponajviše nalik na dugu, samo sjajnija i čistija.
41
Do ovoga dospeše posle jednog dana putovanja, pa ugledaše krajeve
nebeskih struna kako su prema sredini te svetlosti napete. Jer ova
svetlost vezuje i drži zajedno nebo i njegovo obrtanje, otprilike kao
armatura na galijama. A između tih krajeva pruža se vreteno Nužnosti
(Ananke), čijim obrtanjem se pokreću obrtanja svih sfera. [...]
Kad su, dakle, Er i duše tamo dospele, morali su odmah stupiti pred
Lahesu. Ali najpre se pojavio jedan prorok i postavio ih u red, a zatim iz
naručja Lahesina uzeo kocke i uzorke životâ, popeo se na visoku
govornicu i rekao: “Čujte reč (logos) device Lahese, kćeri Anankine:
Duše smrtne (jednodnevne), pogledajte novi krug života i smrti. Neće
daimon vas kockom birati, nego ćete vi izabrati svog daimona. Neka onaj
na koga kocka prvo padne, prvi bira život koji će postati njegova sudbina.
Vrlina je slobodna, ko je ceni imaće je više, ko je ne ceni imaće je manje,
svako prema svome. Odgovornost je na biraču. Bog je opravdan.”
Širom sveta ljudi biraju svoj životni put. “Neka svako od nas
traži i sledi samo jednu stvar, ukoliko je bude mogao negde
naći i od nekoga naučiti ili sam njome ovladati. A reč je o
sposobnosti razlikovanja između dobra i zla; sposobnosti koja
bi omogućila, tamo gde je moguće birati, da se uvek izabere
ono što je bolje za dušu”, kaže Platon. U tom smislu, duhovna
Škola može da bude od velike pomoći.
42
Rekavši to, tumač božje volje je svima bacio kocke i svako je, osim Era,
jer njemu nije bilo dozvoljeno, uzeo onu koja je ispred njega pala.
Uzimanjem kocke, svakom je bilo jasno koji je po redu. Posle toga je
onaj tumač božje volje pred pred njih na zemlju stavio uzorke životâ, i to
mnogo više nego što je bilo prisutnih. A beše svakojakih uzoraka: životi
svih životinja, a i svekoliki ljudski. Među ovima beše i tiranija, jednih koje
su trajale do kraja tiraninovog života; drugih koje su prekinute u sredini i
završene siromaštvom, progonstvom i prosjačkim štapom. Bilo je tu i
životâ slavnih ljudi, jednih koji su bili slavni po svojoj lepoti, drugih po
snazi, trećih po uspehu u borbi i takmičenju, četvrtih po rođenju i
zaslugama predaka; a bilo je i neslavnih života zbog suprotnih osobina;
43
uzvisio i načinio pravičnijom, sve ostale on zanemaruje. Jer smo videli i
znamo da je takav izbor najbolji, kako u životu, tako i posle smrti. Čovek
sa sobom dakle u posmrtni svet treba da ponese kao dijamant čvrstu
veru u istinu i pravičnost, kako i tamo ne bi bio zaslepljen bogatstvom i
sličnim zlom, te kako ne bi zapao u nasilja i druga takva dela, pa počinio
mnoga neizlečiva zla a još veća i sam pretrpeo. Treba dakle znati
izabrati život koji se između tih krajnosti uvek drži sredine, izbegavati ono
što je preterano na bilo kojoj strani. Sve to, po mogućstvu, u ovom
životu, kao i u svim životima koji će posle ovoga nastupiti. Uistinu, to je
način na koji čovek postaje najsrećniji.”
I taj glasnik sa onoga sveta (tj. Er), objavi da je onaj tumač božje volje
ovako rekao: “Čak i onog koji poslednji pristupi ali pametno odabere,
čeka ugodan život. Neka zato onaj koji bira prvi ne bude nemaran, niti
poslednji obeshrabren.” Nakon tih reči, pričaše dalje Er, pristupi onaj
kojeg je kocka izvukla prvog i odmah izabra najveću tiraniju. Zbog
nerazumnosti i pohlepe, on nije pri izboru dovoljno promislio o svemu, pa
mu je promaklo da je u zloj sudbini koju je izabrao bilo sadržano i to da
pojede svoju sopstvenu decu. Ali kada je na miru svoj izbor osmotrio,
počeo je da se bije u grudi i nariče, zaboravljajući pređašnju prorokovu
objavu.
On dakle nije optuživao sebe zbog svoje nesreće, nego kob slučaja,
bogove i sve drugo, samo ne sebe. Taj pak beše jedan od onih koji su
došli s neba a svoj prethodni život je proživeo u jednoj uređenoj državi,
ali njegova vrlina je bila samo rezultat navike, a život bez filozofije. Er je
još rekao da je među onima koji su došli s neba bilo dosta onih koji su se
tako prevarili jer nisu bili iskušani u nevoljama. S druge strane, mnogi od
onih koji su došli ispod zemlje, svoj izbor nisu donosili u takvoj žurbi jer
su se i sami namučili i videli muke drugih. I tako, zbog ovog svog
neiskustva, a takođe zbog slučaja koji se u bacanju kocke nalazi, mnoge
duše su zamenile dobru sudbinu za zlu ili pak, zlu za dobru.
44
Kratka verzija Platonove filozofije: Svet prvobitnih formi
(ideja) ili prvobitnog sveta je savršen. Tamo ljubav nije
osobina, taj svet jeste ljubav. Savršena lepota je uvek, svuda
i odmah vidljiva. Nova misleća duša, ili duh, može je
sagledati jer je njen sastavni deo. Svet iskustva i pojava je
po svojoj prirodi nesavršen. U njemu je prvobitna lepota
pomešana sa senkom, a ljubav je samo osobina.
45
A doista je, reče Er, vredelo videti taj čudan prizor, tužan i smešan u isto
vreme, jer je izbor duša u većini slučajeva bio zasnovan na njihovom
iskustvu iz prethodnog života. Tamo je, kaže, video dušu koja je nekada
bila Orfejeva, kako je odabrala život labuda, jer zbog mržnje prema
ženskom rodu koji ga je usmrtio, on nije želeo da ga žena začne i
ponovo rodi. Video je i dušu Tamirovu kako je odabrala život slavuja. S
druge strane, ptice, kao na primer labud i druge pevačice, želele su život
ljudski. Duša kojoj je kockom bilo određeno da bude dvadeseta po redu,
izabrala je život lava. Bila je to duša Telamonovog sina Ajaksa, koji
sećajući se presude o oružju, ne htede da se ponovo rodi kao čovek.
Nakon što su sve duše izabrale svoj život, uputiše se Lahesi pristupajući
joj po istom onom redu koji je bio ustanovljen kockom. Lahesa dodeli
svakoj duši za pratioca po jednog daimona koji će biti čuvar njenog
života i izvršilac njenog izbora. Za svaku dušu bio je to onaj daimon koga
je duša svojim izborom odabrala. Daimon bi dušu odveo najpre pred
Klotu, pod njenu ruku i kružno obrtanje vretena, potvrđujući tako sudbinu
koju je sama izabrala. Posle susreta sa Klotom, daimon bio priveo dušu
Atropinom predenju, da bi nit sudbine koju je Klota isplela bila učinjena
nepovratnom. Odatle se bez osvrtanja svi uputiše prestolu Nužnosti,
prođoše pored njega na drugu stranu i stupiše na Letino polje zaborava,
prolazeći kroz strašnu žegu i sparinu, jer to polje beše bez ikakvog
46
drveća ili zelenila. Najzad se predveče ulogoriše duž reke Amelete
(Nerazboritosti), čiju vodu nijedna posuda ne može zadržati. Svaka je
duša morala da popije po jednu određenu meru te vode, a one
nerazborite popile su više od jedne mere, te bi posle toga sve
zaboravljale. Potom zaspaše i kad nastupi ponoć, nastade grmljavina i
zemljotres i najednom, svaka duša bi izbačena gore, ka svome rođenju,
slično zvezdama koje padaju. Eru pak nije bilo dozvoljeno da pije onu
vodu, ali on nije znao da kaže kako se i kojim putem vratio u svoje telo,
nego je, veli, iznenada otvorio oči, video da je zora i samog sebe kako
leži na pogrebnoj lomači.
47
Za Platonovu Državu se kaže da je to njegovo najznačajnije delo. U
njemu se razmatra idealno društvo. Ono je zapravo idealni čovek
uvećan, koji u svom srcu nosi “nebesku državu” kao unutrašnju,
nepromenljivu smernicu. Oni koji su za to prijemčivi, u stanju su da u
podtekstu ove knjige primete uzvišen putokaz ka misterijama i
unutrašnjoj, ezoterijskoj nauci koja stoji iza Platonove Akademije. Na
kraju 9. knjige Države, Platon daje reč Sokratu:
“Ovim misliš da će on biti vladar u državi čiji smo mi tvorci i koja postoji
samo u ideji, jer ja ne verujem da takva postoji bilo gde na zemlji?”
“Na nebu”, odgovorih, “postoji njen model koji je vidljiv onome koji to
želi, i kada ga vidi, moći će da svoj dom (dušu) uredi po njemu. Da li
takva država negde stvarno postoji i da li će ikada postojati, uopšte nije
važno, jer će takav čovek živeti prema njenim običajima i neće hteti da
ima posla ni sa kojom drugom.”
48
Pločica koja predstavlja božansku snagu
Hator, koja je pre 5700 godina predstavljala
nebo. U svojim rogovima ona obično nosi Ra,
sunce: božansku svest. Hator je jedan aspekt
Izis, koja se prikazuje u obliku krave, jer ona
celokupnom stvaranju daje život. Ona donosi
plodnost i hranu i zaštitnica je dece i duše.
49