Professional Documents
Culture Documents
KVALITETA PIVA
Suncokret – druga polovica travnja. Kada se temp. tla na 5 cm ustali na 8-10 ˚C.
Ricinus – druga polovica travnja. Temp. tla 10-12 ˚C.
Sezam – III. dekada svibnja. Temp. tla 20˚C.
Uljana repica – ozima od 25.8.-15.9.
Mak – u 3. mj., a ozimi do polovice listopada.
Raž – zrno; za brašno i za ishranu stoke kao koncentrat, zelena masa u vlatanju; za
napasivanje, cijela biljka; zelena krma.
Repica – sjeme; ulje, zelena krma za ishranu stoke, biodizel
Grašak – zrno; za ishranu ljudi i za spremanje silaže, kompletni dio nadzemne mase za
ishranu dom. živ.
Pšenica – za kruh, u farmaceutskoj ind., pivarskoj, za mekinje. Kao zelena masa sama
ili u smjesi za ishranu dom. živ. Slama; za stelju i ind. papira
Grahorica – zeljasta biljka za stočnu ishranu.
5. KUKURUZ; GNOJIDBA, USVAJANJE HRANJIVA KOD P i K
Postoji 13 veg. grupa; 000, 00, 0, I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X.
000 ima najkraću vegetaciju, a X najdužu. Kod nas se koriste do II veg. grupe a
najčešće 0 i I.
000 - iznad 49° zemljop. širine; manje osjetljive na fotoperiodizam
00 - 100 – 110 dana – Zagreb
0 - 115 – 125 dana
I - 130 – 135 dana
II - 140 – 145 dana – Slavonija, Ist. Hrvatska
Cvat suncokreta je glavica i nalazi se na vrhu svakog izboja na stabljici (konveksna ili
konkavna) koja ima dvije vrste cvjetova;
- jezičasti – smješteni su na rubu reda, žute ili narančaste boje i sterilni su.
- cjevasti - nalaze se unutar glavice u koncentričnim krugovima, fertilni su. Ima ih
nekoliko stotina do 2000.
Suncokret cvate u koncentričnim krugovima (po 3 kruga dnevno 8 – 9 dana.)
Suncokret je stranooplodna kultura. Polen jednog cvijeta na istoj biljci ne može oploditi
drugi cvijet na istoj biljci.
Početak formiranja cvata ovisi o hibridu suncokreta i dužini vegetacije. U kasnih i vrlo
kasnih hibrida cvat se formira u fazi 7 do 9 pari listova, u srednje ranih hibrida u fazi 5
do 6 pari listova, a u ranih i vrlo ranih hibrida u fazi 3 do 4 para listova. Oblik glavice
u suncokreta može biti konveksan ili konkavan. Konveksan je oblik povoljniji zbog
boljeg rasporeda cvjetova, a time i uspješnije oplodnje, kao i zbog bržeg otjecanja
vode. Na svakom cvatu nalaze se dvije vrste cvjetova. Jezičasti cvjetovi smješteni su
na rubovima glavice u tri reda, jarko su žute ili narančaste boje (privlače insekte) i
sterilni su. Cjevasti cvjetovi nalaze se u unutrašnjosti glavice i fertilni su.
Broj biljaka/površini
Broj klasova (izboja)
Broj klasića
Broj cvjetova i klasića
Masa zrna i kvaliteta zrna
Dvogodišnja biljka. Prve god. formira samo vegetativnu masu a druge god. cvate i
donosi sjeme. Korijen je jako razvijen, lišče je krupno, stabljika zeljasta i u gornjem
djelu odebljala. Cvijet je žute boje, cvate u proljeće.
Sije se u golo tlo u 3. i početkom 4. mj. Dubina sjetve 1,5 – 3 cm. Koristi se za zelenu
krmu i silažu. Plod je višesjemenska komuška. Zaštita od korova; okopavanje i
herbicidima.
13. RAZLOZI STERILNOSTI KOD RAŽI
Pšenicu je bitno sijati u optimalnom roku (5-10. 10.). Ranija sjetva omogućuje brže
klijanje, nicanje i biljni razvoj. Pšenica tako ulazi u zimu s povećanom količinom vode
što joj smanjuje otpornost na niske temp.. Kasnija sjetva nosi nepovoljnije uvjete za
klijanje i nicanje zbog niskih temp..Ukoliko zimski pokrivač ostane predugo na usjevu
uslijed disanja povećava se vlage i postoji opasnost os snježne plijesni. Izostanak
snijega i niske temp. (-30˚C) također uništavaju usjev.
17. PREDNOSTI SJETVE DTS U ODNOSU NA ČISTE KULTURE
Lan usvaja najviše hranjiva u vrijeme cvatnje. Za izgradnju 5 t/ha s.t. i sjemena, lan iz
tla iznese 50-75 kg N. Gnoji se isključivo mineralnim gnojivima sa 20-45 kg/ha N i to
2/3 osnovnom obradom a 1/3 u prihrani.
Virginia → zelenkasta boja lišća, zlatnožuta boja osušenih listova; više šećera i malo
hlapljivih kiselina; sporija sagorljivost; slabiju moć upijanja sosova listovi se suše u
posebno konstruiranim sušarama pomoću toplog zraka(flue-curing)
Burley → svijetlozelena boja listova, čokoladna boja osušenih listova; sadrži više
dušika i dušičnih spojeva – imaju ulogu upijanja sosova; listovi se suše pomoću
vanjskog zraka i ne smiju biti izloženi sunčevim zrakama(air-curing)
Stare ruske sorte postale su osjetljive na skletotiniju i botritis, imale su veliku lisnu
površinu, mali broj biljaka po jedinici površine i bile su otporna na suncokretnog
moljca. Introdukcijom rumunjskih i francuskih hibrida (smanjena visina stabljike i
lisna površina, veći sadržaj ulja) povećao se broj hibrida. 1980.g. pojavom phomopsisa
i plasmopare počinje domaća selekcija. Hibridi se uzgajaju zato jer imaju povećan
prinos sjemena te prinos sirovog ulja po ha i otporniji su na bolesti.
Sortiment; Fakir, Orion, Olio, Favorit, Lucil, , Util, Fantasol.
Stočna repa – glava i lišče se koriste za direktnu prehranu ili za siliranje. Korijen
se skladišti i koristi zimi.
25. ŠTO JE TRITICALE; KARAKTERISTIKE, ZA ŠTO SE KORISTI
To je križanac pšenice i raži. Otporna je na visoke temp., ima visok prinos zrna,
skromne agrotehnička zahtjeve, dobru adaptabilnost, otpornost na bolesti, visoki
sadržaj proteina, dobar aminokis. sastav, pantotensku kis., vit. B6 i E.
Postoji problem neispunjenosti zrna, manja hektolitarska masa i manja masa 1000
zrna.
Koristi se kao stočna hrana, zelena krma, za zrno i za ishranu ljudi.
Sjetva heljde može početi 20.5. pa do 15.6. Sije se u uske redove 10-15 cm i široke 40-
45 cm na dubinu 2-4 cm. Norma sjetve je 100-150 zrna/m². Sjeme treba tretirati protiv
botritisa.
Sjetva prosa obavlja se uskoredno 10-15 cm, širokoredno 25-40cm ili u trake(2 – 4
reda uskoredno, pa razmak 45 – 60 cm) da se dobije 3000-6000 klijavih zrna/m². Da bi
počelo klijanje sjeme treba upiti 25% vode. Sjetva se obavlja kada se tlo ugrije na 10-
12 ºC na 2-4 cm dubine a to je u prvoj polovici svibnja.
Potrebno je 15-25 kg sjemena po ha.
Zbog vrlo sitnog sjemena uljana repica zahtjeva finu pripremu sjetvenog sloja i tla
općenito. Minimalna vlaga tla mora biti 35% pa se i obrada vrši u cilju konzervacije
vlage.
Najbolje prinose daje kada se tlo pripremi na slijedeći način;
a) na površini tla sloj malih gruda tla do 3 cm
b) fini sloj tla s velikim udjelom mrvičastih agregacija u koji se polaže sjeme
c) razmrvljena i rastresita zona dorađena rovilom
d) raspucani sloj tla sa većim grudama zemlje.
Glava korijena cikorije sadrži mnogo topivih tvari interesantnih za preradu dok kod
šećerne repe glava sadrži malo šećera i poželjno je da je što manja.
Tijelo korijena cikorije nema brazdicu za razliku od šeć. repe koja ima.
Šeć. repa ima koncentrične krugove a cikorija nema. Korijen šećerne repe teži 500-800
g a cikorije 150-250 g.
N 150-200 kg NO2/ha.
- istok - 1/3 – ½ u predsjetvenoj pripremi a ostatak u sjetvi
- zapad – 1/3 u osnovnoj obradi, 1/3 u sjetvi, 1/3 u prihrani u obliku KAN-a ili uree.
N može uzrokovati slabije klijanje i ispire se. Najintenzivnija apsorpcije u formiranju
zrna.
K 120-200 kg/ha. 70 % prije oranja i 30 % prije sjetve. Najviše ga se troši 6-7 tj.
nakon nicanja i u fazi intenzivnog vegetativnog porasta i od metličanja do oplodnje.
33. KRUMPIR – PLODORED
Najviše joj štete korovi u najranijim fazama razvoja te se najviše herbicida primjenjuje
nakon sjetve a prije nicanja. Veće štete joj nanose dvogodišnji korovi - goruščica,
divlja repica, priljepača, kamilica.
Suzbijaju se i slijedeći štetnici; buhači, pipe, ose listarice, repičin sjajnik..
Nakon nicanja pojavljuju se buhači (kupusni i repičin buhač, a nešto kasnije i repičin
crvenoglavi buhač) koji buše rupe u listu, a ličinka crvenoglavog buhača buši i
hodnike u stabljici i peteljkama listova.. Sjeme repice se tretira insekticidima, pa nije
potrebno ove štetnike suzbijati. Najveće štete u jesen nanose pagusjenice repičine ose
listarice (mogu pojesti sve listove u nekoliko dana). U ožujku se pojavljuju ličinke
pipe koje buše stabljiku. Pojavom cvjetova pojavljuje se i najvažniji štetnik uljane
repice - repičin sjajnik koji uništava pupove. Ovaj štetnik se mora početi suzbijati u D 1
stadiju kada se na jednom vršnom pupu koji je još prekriven listom pronađe 0.8-1
jajnik.
Od bolesti se suzbijaju; crna pjegavost, suha trulež, rak repice. ). Za tretiranje usjeva
treba se strogo pridržavati propisane karence i upotrebljavati samo zakonom
dozvoljene fungicide.
Za sjetvu konoplje potrebno je da sjeme bude najmanje 90% klijavo i 99% čistoće.
Konoplja je jara kultura. Sije se u drugoj polovici travnja. Konoplja za vlakno sije se
na razmak između redova 10-15 cm, konoplja za sjeme na 50-70 cm, a kombinirana na
20-40 cm dok je razmak između biljaka u redu 20-35 cm.
Za sjetvu je potrebno, ovisno o načinu uzgoja 60-100 kg/ha sjemena – za vlakno i 10-
12 kg/ha za sjeme i 20-30 kg/ha kombinirano.
Sije se na dubinu 2-4 cm i najbolje je sijati sjeme iz prethodne sezone.
Zbog različite kvalitete, listovi su podijeljeni u skupine (branja ili insercije): podbir
(10%), nadpodbir (15%), srednje lišće (45%), podovršak (20%) i ovršak (10%).
Pojedine insercije se sastoje od 2-4 lista (podbir, nadpodbir, podovršak i ovršak), a
pojedine insercije od 6-10 listova (srednje lišće).
- organoleptička procjena (insercija, boja, veličina, finoća tkiva, elastičnost, tekstura,
oštećenja, bolesti);
38. KRUMPIR – PROBLEMI S BOLESTIMA KOD SJEMENOG KRUMPIRA, LISNE
UŠI I VIRUSI
Muške biljke konoplje daju meko i jako vlakno a ženske čvrsto i grubo. Konoplja za
vlakno se sije u gustom sklopu jer se biljke tada granaju samo pri vrhu. Osnova
predivog vlakna kod konoplje su prozenhimske stanice stabljike. Elastičnost vlakna
daju središnje lamele, primarna i sekundarna stjenka i lumen. Tehnička duljina vlakna
određuje se prema visini stabljike a mjeri se u cvatnji muških biljaka. Kultivari za
vlakno ne smiju imati cvat veći od 1/3 ukupne biljke. Vlakno iz stabljike odvaja se i
čisti te se dobiva kudelja koja se dijeli na kratku i dugu te podzer.
Kod pamuka vlakno se nalazi unutar tobolca na ljusci sjemena. Ona nosi dva sloja
vlakna; dugo (lint) i kratko (linter). Svako pojedinačno vlakno je ustvari izdužena
stanica epidermalnog sloja ljuske sjemena. Čine ga tri dijela; kutikula, središnji zid i
središnji uski kanalić. Vlakno je načinjeno od celuloze (98%). Raste u dužinu
otvaranjem cvjetova a punu dužinu dostiže nakon 20-25 dana a zatim dozrijeva i raste
samo u širinu. Sazrijevanje završava otvaranjem tobolaca. Vlakno je finije što je tanje.
Bere se kada je otvoreno 60-70 % tobolaca.
Laneno vlakno se dobiva iz stabljike između kotiledonskog nodija i prve glave. Visina
predivog lana je 170 cm. Tehničke dužine vlakna mjere se od kotiledinskog do gornjeg
tobolca. Snopići vlakna lana su ustvari mehaničko staničje koje daje biljci čvrstoću.
Smješteni su između primarne i sekundarne kore. Primarnu koru čine 2-7 slojeva
parenhima između kojih su snopići vlakna smješteni odvojeno a razlikuju se i po
kemijskoj građi lamele.
U jesen; kupusni buhač, repičina osa listarica, pipa terminalnog pupa, crvenoglavi
buhač.
U proljeće; mala i velika repičina pipa, repičin sjajnik, repičina pipa komušarica.
Soja se sije na 4-6 cm(ne pliće radi fitotoksičnosti herbicida). Sjetva na veću dubinu je
potrebna na lakšim tlima, toplijim i suhim a plića na teškim, vlažnijim i hladnijim.
Na suhom treba obaviti valjanje da se potakne kapilarni uspon vode i golji kontakt s
tlom.
47. OGRŠTICA I ULJANA REPICA
Pivo – sije se dvoredni ječam jer mu je zrno ujednačeno, žetva u punoj zriobi.
Stočna hrana – sije se šestoredni ječam. Za zelenu krmu se koristi nakon završetka
vlatanja i klasanja, za silažu u mliječnoj i voštanoj zriobi a za zrno u punoj zriobi.
Bijela lupina – Lupinus albus – najduža vegetacija, usjev toplog i umjereno toplog
podneblja, najmanje potrebe za vodom.
Plava lupina – Lupinus angustifolius – najkraća vegetacija, usjev umjereno toplog-
prohladnog podneblja, najveća potreba za vodom.
Žuta lupina – Lupinus luteus – vegetacija između bijele i plave, usjev toplog i
umjereno toplog podneblja, potrebe za bodom između bijele i plave.
Žetva je dvofazna jer nejednako dozrijeva (odozgo prema dolje na metlici). Obavlja se
žitnim kombajnom kada vršni dio metlice dosegne punu zrelost. Nakon žetve zrno
treba držati u tankom sloju na prozračnom mjestu uz povremeno miješanje.
Zob se koristi za zelenu krmu – tijekom vlatanja pa do završetka mliječne zriobe. Za
konje se koristi u mliječnoj zriobi do prijelaza u punu zriobu.
Zalamanjem cvati postiže se 20% veći prinos i bolja kvaliteta lista. Provodi se pomoću
stroja visokog prohoda – trapera ili ručno, a vrši se prije početka cvatnje na visini 16-
18 lista.
Nakon zalamanja cvati iz pazušca listova izbijaju zaperci što je štetna pojava. To se
sprečava kemijskim sredstvima.
Hmelj - Iz pupoljaka u pazušcima listova izbijaju zaperci. Zaperci su nositelji rodnosti
hmelja. Iz njih se formiraju cvjetne grančice.
58. SPECIJALNE FORME KUKURUZA
Šećerna repa je jara kultura. Sije se krajem 3. mj u istočnim predjelima a 10-15 dana
kasnije u zapadnim.
Sklop – gušća sjetva je sigurnije, važno je posijati optimalni broj biljaka po jedinici
površine a sklop bi trebao iznositi 80000 biljaka/ha pri vađenju.
Razmak u redu je 10-15 cm, razmak između redova 45-50 cm.
Dubina sjetve – 2-3 cm na lakšim tlima a u kasnijim rokovima i sušem području sije se
dublje.
Količina sjemena – potrebno je 1,8-2 sjetvene jedinice/ha.
Sije se u 3. mj. Upotrebljava se u jesen i zimu i to samo za ishranu stoke (glava i lišče
za direktnu ishranu ili siliranje, korijen se skladišti u upotrebljava zimi).
ALEKSANDRIJSKA DJETELINA
PERZIJSKA DJETELINA
STOČNA REPA
BOB
LUPINA
S obzirom da zemni orašac veže preko kvržičnih bakterija dušik iz zraka, veće potrebe
ima za fosfornim i kalijevim hranivima. Ali u početnoj fazi razvoja, kada još nisu
formirane kvržice na korijenu, traži i dosta dušika. Najintenzivnije razdoblje usvajanja
hraniva je cvatnja i formiranje plodova. Ne preporučuje se davati veće količine
stajskog gnoja (veća bujnost vegetativne mase, ali manji broj mahuna). Suvremena
proizvodnja zemnog orašca zasniva se prvenstveno na gnojidbi mineralnim gnojivima.
U jesen se unosi u tlo 50-70 kg/ha P 2O5 i 60 kg/ha K2O, a sa sjetvom 25 kg/ha N. Ako
se vrši prihranjivanje, dušično gnojivo se unosi odmah iza nicanja uz istodobno
navodnjavanje i u tijeku cvatnje.
Postoje tri tipa stabljike: 1. formira se samo jedna središnja stabljika koja daje sjeme;
2. formira se jedna središnja stabljika i nekoliko manjih i 3. formira se nekoliko
približno jednakih stabljika. Stabljika repe obično je visoka 1,5-2 m i užljebljena je. Iz
pazušca listova izbijaju postrane grane. Ako u prvoj godini biljka formira stabljiku,
korijen je lakši, manje je šećera, a više celuloze. Takva biljka naziva se proraslica
(genetska osnova ili hladnoća). Može ih biti oko 1% svake godine. Prkosnice su biljke
koje niti u drugoj godini ne formiraju stabljiku (1-5%). Pojava fascijacije je
srašćivanje sjemenskih grana u široke trake.