You are on page 1of 82
Naslov originala WILLIAM SHAKESPEARE HAMLET ‘The Tragedy of Hamlet, Prince od Denmark IZMEDU BITT I NE BITI Nezaposleni praktignijim stvarima — a motda iu nekoj svojoj kompjuterskoj dokolici — tek, amerigki ra- Sunari su proraéunali da u naSem vijeku prosjeéno svakih nedelju dana, negdje u svijet, nastane po jedan tekst o. Sekspirovom Hamilefiz, A’ slitno je bilo i ranije, reklo bt-se oduvijek. U engleskom klasicizmu veé je Samjuel Dionson pisao da je Hamlet »vi’e instrument’ nego nosi- lac radnjes, i vajkao se Sto je osveta na kraju vise »jedna slugajnost«’ nego posljedica njegove aktivne uloge. Kao veliki pobornik kartezijanskog razuma i reda, Volter je — valjda zbunjen i iznerviran guzvom na danskom dvoru — ak pomislio da je ovo djelo »plod maite jednog pijanog divijaka«. ‘Naravno, romantigari ‘su se Sirom Evrope okomili na ovakva misljenja i tako produzili spor oko ovog Sekspi- rovog djela, Hamleta su, uz Prometeja, proglasili za jed- nog od glavith jutiaka”svoje maste. Pa zar nije Hainlet ‘onay Koji w Danskoj najsnaznije osjeca i najdublje misli? Zar nije on u_svojoj dusi ponio najvise Weltschmerza, onog istog »svjetskog bolax o kojem su romarititari sa najvecim Zarom pjevali? Kada je dotlo vrijeme velike realistitke knjiZevnosti, rasprave o Hamletu su ponovo oiivjele i Hamletu se, za- jedno sa romantigarima, podelo StoSta prigovarati..Poznata Tolstojeva rijeé da »Sekspir pogubno djeluje na éitaoce i gledaoces, odnosi,se u prvom redu na Hamleta. Za Tol- stoja su ti ntitaoc) i gledaoci« bili prije svega ruska inte- ligencija, koja je ba3 u Hamletu vidjela prototip slavenski osjetljivog i bespomognog »suvisnog éovjeka«. Najzad, tak- ve rezerve prema ponaSanju slavnog Sekspirovog junaka 5 doprle su i do obala nafeg vremena. Ber Tolstojevih optud- bi, otac moderne Sekspirologije je ipak smatrao da bi sva~ ki’ ovjek, kada mu isprigate radnju Hamleta, neizostavno upitao: ~Ali za ime svijeta, zaSto Hamlet nije odmah po- sluSao Duha i tako spasio sedam od onih osam Zivota?«! © Hamletu dakle, jo8 vise nego o Hamletu, stalno se pisalo i nije se prestal ._Stavike, Tiajéesée sé pisalo Pro et contra i uvijek jovo pro izazivalo jo8 novije contra. Otud Hamlet ‘nije samo jedno od najvecih djela svjetske Knjizevnosti. Medu najvecima, ono je, izgleda, naj- Zagonetnije. I upravo ta zagonetnost je navela velikana “moderne engleske Bee ije, T. S. da Hamlett pro- asi »Mona Lizom literatures, - . eee tu je, pre "sVega, osnovno i drevno pitanje Ham- je a junaka, tako tesko 1 tako tragiGno Baleuje na ake? Pa volto-je-vce-vise od Sega Tia sv fone are wing jeor ne” ‘polon na satirax!~CInT a _sazha za 21o€in, of Se ~smifjestaZakeiinye Wma osvetu, ‘da ge sve drugo iz {sat [e<_ PAZ é_onda ne sveti? Zasto je sljedeti put kad ga srétnemo u drami joS dalje od osvete rego prije susreta sa Duhom? I kako mu onda mozemo vjerovati da je njegov plan sa glumcima doista osvetni¢ki, a ne puko zavaravanje samoga sebe da bi se postavljeni cilj jo8 malo odlozi izvéo SV0j plan Sami: lovkom~ i lino se Luvjerio u Kila ‘Bolt, Doduie“on ram iserpno teoloikt obiakniava da ral}, ubijen we ‘mol = na rah a a many ie ka Gjerujemo u takvo objainjenje kada je veé u neko navrata odlagao osvetu? Konaéno, nina samom kraju njegovo ponaganje nije manje nedvosmisleno. Vec je ubio_ Polonija. Poslao je u_smrt Gildensterna i vratio se u Dansku. Pa za8to onda ne potrazi Klaudija, vec 4 Andrew Bradi akespear aon, ipmiirew, Bradley: Shakespearean Tragedy, Macmillan, Lon- _puSta da mu on nametne dvoboj sa Laertom? Nije li, onda, Harilstova osveta-doista jeune stacajnoats, kao Sto Te fvrdio jo8 Doktor DZonson? ‘A jednom pokrenuta, pitanja se roje i u svim drugim Pravcima, Zasto. qamlet onako cini¢ki tjera Ofeliju »u ma- ‘SVO} asto bar ne pokusa da ecg Vem nora Za Téa" je nie- ovo »ludilow sa ‘Suoten sa prijavim svi raktiéne politike i izmut ‘opstim apsurdom éovjekovog polozaja u svijetu, kao Sto je coy ne _pristaje na 1a_ogranigenje deminer unlséevasarhe oenove Svoga i tudib av Idealistigki nihilizam optutuje ga engle- ski Krititar Vilson Najt, tvrdedi da je Hamlet nosilac naéela koje je suprotno atmosferi danskog dvora, navodno »univerzumu zdravog, robustnog Zivota, dobrocudnosti, humora, romantigne snage i blagostanja«? A njegov sljed- benik, profesor Najts, ide éak dotle da kaze kako je let fasciniran onim sto osudujes,? poput govjeka aiji je pogled zatrovan zlom koje stalno posmatra. Dakako, na ovakva pitanja i na ovakve prigovore Sekpirovom’ junaku nema i ne¢e nikada biti definitivnih odgovora. Jer do sada je, izgleda, svako vrijeme u J letu traéilo odgovore i na svoja osnovna pitanja, Kao da ‘SU-se rjéSenja Hamletovih zagorieth_ falazila u skladu 5 ‘odgovorima na svoje. Naime, svaka generacija se_obra~ éala Hamletu gotovo kao nekoj Pitijinoj magiénoj formuli Zivota. T upravo stoga Gini se da vrijedi postaviti jos jedno pitanje mimo svih pomenutih, ono koje svim drugim prethodi, 1030, © Wilson Knight: The Wheel of Fire, Methuen, London, be LC. Knights: An Approach to ~Hamlet«, Chatto and Win- dus, London, 1960, p. 65. Otkud, naime, Hamletu takav aut rotista? Zaito se ba’ najéeSée u vezi djelom postav- Taju Krajnja pitanja smisla i besmisla Zivota? Rijetju, Sta nas to u Hamletu tako neodoljivo privlati da ne mo- der da sé ne pitamo o putevima njegove sudbine, ida Whjenim znamenjima ne vidimo i svoja? et Delfijskog pro- SpIE_g far pokreta na koji Hamletaa fa njegovo »duhovno oko« ne vidi. Yzveo_na scenu_u_trenutku “sa_sriréu. i i Hamlet je izgubio oca. I to onog koji je litio na strica oko Al Gras, Vratio se_sa skola, ja Yatjda, i jednostavno oe Vike nije zatekao, Prosto, da ne “ove provtije biti, A nema niéeg Sto bi bilo teze prihva- titi i shvatiti, Svjetlost ogevog lika sada jedina svijetli u dusi, a oko vise nigdje ne moze da je nade u svijetu. Gdje god ‘pogleda, njegovog oca vie nema, stalno i opet ga nema. Ali zato je majka tu i onaj svadbeni sto na koji su shladni kolati dace izneseni«, Tu je i stric sa svojim na- duvanim politigkim govorancijama i navodnom »brigom= za jo8 navodnije »opste dobro«. A od njih dvoje, takvih kakvi su, tesko bi bilo i zamisliti nek®dg ko Bi mogao dub- je da vrijeda Hamletovu Zivu ranu. Bol je to na bol, i ern vidik koji puca na sve strane., AB tog bola fs tog vidika dopire Hamletov, nepogretivo hamletovski glas, Iskusan wu politiékim trikovima, Klau- ile bi demu se ‘umili i do TA sad, sinovée, sine, Hamlete. No Hamlet i -prozire i prezire takvu verb: _Beisnost. Popa a ‘odvraéa reskom a_bol- now, crnom i krajnjom istinom: ‘Posljednje su mu_rijexi Tsve fo zvuti kao maksima, kao neka filozofija. Ali takva u Kojoj jo8 treperi gré bola iz kojeg Je rodena. Po tome je Hamletov glas smyesta pre- DOOR Urugaey od glasa svin drugih Sekspirovin junaka. U isti mah, po tome je to i nekako najopstiji spirovski glas. Jer taj glas se éuje daleko izvan okvira Sckspirove drame, (ead se vet davno poteo oglasavati na mnogim drugim mjestima. Zivot nije sto i polje predi kage hamletovski Boris Pasternak u pjesmi o Hamletu. To je ona] Zivot gdje sam pao i ja — kaze naS Dis, a taj stih opet kao hamletovski zvudi, Kao da se u mnogim knjizevnim djelima stalno umno%iva i iznova rada glas Sekspirovog Danskog kraljeviéa. Uvijek, naime, kad god je neki stih iz najernjeg bola rodefi, a Rrajnjim istinama zaokupljen. I taj bol-neprebol, umom jo3 samo vise izo- Stren, daje_neodoljivost i dubinu Ijudskosti Hamletovom Thamletovskom glasu Jer Hamletu nije dato éak ni ono sto ipak tjesi govje- ka kada mu najblizi umre. Ljudi tad pritrée, okupe se, stisnu se jedan uz drugog. LakSe je tako. Kao da i drugi podmetnu svoju dusu pod teret bola, da bi onaj kome je najteze nekako izdréao. A najobitnija Ijudska rije’ nikada ne znati toliko kao tada. No umjesto toga, Hamlet je sam u svom bolu i svoju éaSu mora da ispije ‘do neslugenog dna. Cak ni sa vjernim Horacijem ne mote sve da podijelt. ‘Ima stvari na nebu i zemlji« o kojima ne sanja Hora- cijeva filozofija, a Hamlet je samo njima opsjednut. Sta tek da kate za strica i majku? Kad god ga pogleda, stric mu je kao ruzan san u kojem je unakazen ogev lik. A za majiu je ogeva smrt »opita stvar« jer sve Zivo mre J Kroz irodu ti vetnost zee SPO, stvar kage famlet, Upirudi tim rijegima u zid koji ga dijeli od majke.~ I sve crnja »stvare Koja Ce u cro Zavili clo njegov svijet, : ‘sazna da je jo& 1 alotin_u pitanju, on sve- brit Ofelije. Ka mu_je_ota¢ ubljen? Kakvo, Smisla ima Hubavn je"za onog_kome je dodije- 9 jena uloga osvetnika? Pa_majka je ionako u_njemu_veé ~Gins ane Oren Sent Ako je ona onal “Beco ~ gare T Ofelia peedod ja predodredena za isto? Zar nije sada samo “Brae te fo ye one dobra, poslutha viatine CHRES po je _ga Spijuniraju? T Haml orko je »voleo jednom~ ‘Oca vise nema, a majke i strica bi bilo bolje da nema Od Ofelije se veé rastao. A, eto, ne moze vise da raéuna ni na prijatelje iz djetinjstva. Kada_dodu Gildenstern i Rozenkranc, Hamlet potinje da im_se ispovijeda. Zali im Beda je svijet za ny famnica«, a Danska »jedna od najgorifi«. om njihovom osmjehu, po nje- _Naj izad, Hamlet ¢e i u sebi otkeriti onog za koje; bi a, On se za tren zaboravi I Oo} radujen je. Sekspirova liubay 2 preoie-o njegnnecbavent grt 2a Povoritte, "a njeyova edbavezny igri_Koja Tudima njemu, ton Hekubi«? Pa glumei imaju vise M ajeeanje za taj izmi8ljeni nego on za svoj Zivotni bol! Nisu samo svi oko njega bijednici. Ni on sam nije ni8ta bolji, Zar nije njegov zaborav sa glumcima upravo »Zivotinjski zaborav«, kako ce ga Hamlet nazvati kasnije u drami? _ Tako Hamletov bol postaje sve veéa duhovna Se Njegov svijet, koma a [A Sekspirovo djelo izrasta u moénu sliku takvoj punog i definitivnog suotavanja sa smréu_od koje sve ostrije ocrtavaju obrisi kostura. Jer éim dobije svoj prvi odjek u Hamletovoj dusi, prita o zloginu na danskom dvoru _Povlatise u _pozadinu i postaje tek okvir dublje drame. 10 U_vazduhu sve vise lebdi_groznica_najernjih pitanja. Da Tre Hamlet iaivdatl Ti Ge se ub? Tia Ti fadje- oslonca Torugja_u-takvo} neravnopravno} borbi?-A-kako-t da ne “Wr Suet aa yee Bae Taney Gaye We preSeeije (he Brava, kad jo oja- zgaden Zivoto srediSnjern_monolagu. veé je na a Koje_ sliededt ‘coral feet vouT Wane Bits oblju_Jor Uvijek odmjerava_niStavnost Zivota s obzirom EP amr ria, Wale Hora, tovjek bl mastort mogso Tako “UPSpo Tragi« preobrazaja’ Aleksandra Velikog u obiéan U éep za bure piva. No sa smréu se i ne moze biti »malo« ili »donekle« suogen. Ili se glava okreée ustranu, ili joj se gleda pravo u ofi. Ine skreée pogled kad se ona zagleda u nas. A Ham- let je ne samo onaj koji gleda ne trepéudi, veé je i zagléda sa svih strana. Otkriva njenu tamnu privlaénost. Zanosi se onom slatko-uzasnom misli da sam sebi mozeS slobodu da dag / 1 golim noziéem. Za razliku od mladalatkog ne- haja, sad je upija i kao éinjenicu sopstvene smrtnosti. Ali otkriva je i kao krajnju ta¢ku na kojoj misao staje, kao évrstu taéku sa koje svaki Zivotni trenutak tek postaje nepovratno, sudbinski odreden. Otud u svim Hamletovim krizama, i uprkos njima, imjera jegovog bola, hjegove sposobnosti za bol ako se tako moze re¢i. A visine do kojih se uzdize Hamletova misao _neprestano. CT faju_u_dubini_ponora ji on. : oe a svojim bigem mora da Yzmjeri. “Je, Gini se, Ham- Ki jun joda po zemlii. A kroz, ope i TH Osali samo Piet, ~ukradenis ; Sespirovih junaka ko} éela gledaju uvis, Takav je, na primjer, SteloYAli kada se njegov svijet ruil, on se sav strovaljuje-mr Dezdemonu A_Hamlet otkriva »tragiénu krivicu« u_svakome, pa iu Eo OnE RIESE aE Sie pOMlnt es Bobo oF OVER ‘Sa aruge strane, moglo bi se reéi da je Magbetov moralni pad dublji od onog koji bi Hamlet ‘ikada sebi dozvolio. Za Magbeta je na kraju sve samo prazna gesta, a Zivot idiotska priga, puna »buke i besa«, Ali on nikada nije ni ll imao ideale visoke poput Hamletovih. Zato ni njegova du- hovna muka nije hamletovski univerzalna. Naime, onaj »opsti« ton Hamletovog glasa potite otud Sto Hamlet kroz svako osjeéanje smjesta prodire do tacke HeKog-krajnjeg smisla ili Besmisla, Za njega je tovjek sFemeKdelox i »neograniten po sposobnostimax, »izrazom slifan andelu« i »po razumu naligi na boga«. A’ pod tere- tom zla i patnje, to isto remekdjelo za Hamleta se osipa u +kvintesenciju pra8ine«. Rije’ju, kod Hamleta nema sre-_ dine niti zaustavljanja na pola puta. Iz _jedne krajnosti moze se samo u drugu. Zapravo, ne bi se reklo da Hamlet spada u krajnosti«. On njihovu udaljenost stalno premje- rava svojim biéem i stalno bi da ih sobom optodi. A nje- gova veligina je u takvom sve dubljem razdiranju svoje najteze rane. U tom smislu, Hamletovo Jednim dijelom_Hamletov_¢uveni_monolog_oznatava taskuu ko} maaiblize siti Umred — spavat ‘fiSta dike, kaze Hamlet. I nijedna draga njegova rijeé nece Bit W znaku i tonu takvog, gotovo blazenog zanosa._S) mu je tu_veé na doh e, pravo rjesenie, . Ali kao Sto drugim svojim zanosima ne dozvoljava da kri- votvore istinu, Hamlet to ne éini ni ovdje. Cim uz »spa- vati« »sanjati«, on samog sebe hvata u_ulj a smrti_kao sna. I umjesto daljeg pada u samozavaravanje “on _jednostavno kaze: Tu_moramo stati... Kako da on, mislilac, govori o onomie o éemu niSta ne zna, da izmislja meda jo3 nijedan putnik / Vratio ? U tom smislu, misao'o smrti u stvari najvise po- maze Hamletu da se okrene Zivotu. Onome koji nije mogao prestati da misli tek ona donosi évrstu, definitivau tatku. Jer poslije nje sve druge misli moraju da promjene osnov- By amier. qramleta Je njegovo umovanje dovelo do_same ganice Eas Al on se 1spasava pomatu tog istog pro- lornog Uma. Sada mu on ne da da powuce posljednji, kobni ‘potez i tako _préKorati granicu Ijudske mo¢i saznanja 1 sa- “Havanja. Otud se Tantei outte ‘prvi put kane T prvo parte évrstog tla pod nogama. Sada bar ima na sta da stane i moze bar pokugati da se uspravi. 12 Naime, magnetizam ovog Sekspirovog djela ne iscr- pljuje se éak ni u prodornoj slici prvog pravog susreta sa smréu, Poslije tog pada najteze se je di¢i i napraviti prve korake. Tu sve mora da poéne iznova a, opet, mote samo iz sebe i kroz sebe. Upravo te prve korake, i za Hamleta posljednje, Sekspir opisuje u drugom dijelu drame, onom poslije sredignjeg monologa. Hamlet vige nista ne ofekuje. Najmanje to da sivet bude na visin’ njegovih sta arth ideale Prye 6 ideala. Prije bi se “TeKloda ¢ Sas Same prvi nevjestint- pORPeU prvim nevjestim pokretima, pokugava ne&to da stvori. Gorak je s Ofelijom i njegovi savjeti ci- niéno zvuée, Ali zar nije u njima prisutna i njegova nova, iako mrakom obavijena Zelja da Ofeliju odvoji od trulog danskog dvora? Jednako kao Sto ée i majku pokuati da odvoji od strica, a neée se vise samo zgradavati nad nje- nom beslovjesnoséu. Jednako kao Sto se ni Gildensternu i Rozenkrancu neée viée vajkati na svijet i Dansku kao iq_on_nije_»frula« sicirati ‘svojoj Zelji. Hamlet ée éak osvojiti i jedno vaino uporiste kac pred polazak za Englesku sretne hrabrog Fortinbrasa, Po- tinbrasov lik u_njemu rada misao da razum Govjeku nije dat tek Da Rae bude somtios eiskoreon ime on prvi put u drami svoju misao stavija u perspek- tivu_svog moralnog postojanja. Od tog trenutka on Vise je zarobljenik sopst . I da je to zaista tako, a née neka nova Hamletova zavrzlama, veé vidimo po tome Sto je u zabuni, misleéi da je Klaudije, potegao mag na Polonija, i Sto ée se sa svojim vajnim prijateljima na moru obratunati po kratkom postupku. Tragiéno po sebe ali aktivno — ne Sekaju¢i sve razloge i sva objainjenja »krajnjeg smisla« — Hamlet ée postupiti i na kraju. Prije ja_on otkriva Horaciju svoje krvavo zaradeno geslo pe STERUI U5 Ue OTETIVS TH sVOje NOVOSTVOSNC- wivotno osjecanje po Kojemi Ima nekog providenja i u padu jednog vrapca, Iz matice takvog osjecanja Hamlet p prlnvae & foboj_sa m,_ne osvréuéi se vise na okolnosti, ‘opasnosti i krajnju cijenu, U isti_m: nas stalno podsjeéa da Zivot ne ka _na Hamletovu_spremnost da se uhvali_u ko8tac s jim, Dok Hamlet _u-svom monologu Kleca pred najtezom 13 nedoumicom, njega prisluskuju i kralj zakljutuje da on ipak nije lud od ljubavi. 3 itary ie nett opasnije po novu viast u Danskoj. Ako Hamlet zazire od toga da ublje -Riauetija-na-mollvi, ovaj ce. ga bez zazora poslati u iz- gnanstvo poslije Polonijeve smrti. A kada Hamlet nadasve spremno prihvata dvoboj, on pril iotrov na Lae Fr Prikazuje i stvara kao éovjeka nijednog trenutka ne moze da odahne niti uévrsti na jednoj poziciji. Svaki éas na drugom mjestu, Hamleta doéekuje druga bitka drugim oruzjem. No kad to kaZemo, time smo u stvari rekli da je Sek- spir joS u jednom vaznom pogledu stvorio Hamleta kao knjizevno_djelo &ije su _dimenzije nesagledive a Zivotni Problemi a njemu nezaobilazmi 7 za nas, Temeda ostalog, Spirova Veligina se zasniva na tome sto nijednog svog —funale nile zatvorio—u-rug_niegove_potsine nazi, Umjes on je uvijek ispitivao i pokazivao sta od jednog éovjeka, sa datim karakterom i prirodnim sklo- nostima, moze da postane, u sta je on u stanju da se pre- obrazi i izraste. U tom smislu, Hamletovo ovladavanje sopstvenim umom_injegavo prihvatanje Zivata pa cijenu sopstvene nesavrSenosti_j_smrti, jeste njegova.najveca jjeda. Narogito ako se sjetimo od Sega je posao i sa ‘ vib filozofskih 8kola je doSao, ako se podsjetimo da je on ipak Zovjek kojem bolje stoji knjiga nego mat u _Alli Zivot, kao Sto znamo, za svakog se pobrine da mu nese ulogu koja mu najmanje odgov: Perelost mozda je ni8ta drugo nego osvajanje spremnosti da se i takva uloga prihvati. Jednostavno zato Sto nema Zivota izvan 2ivota, niti ima Zivota koji je uvijek po naSoj mjeri. Ima- 4 juéi na umu tu nau i Hamletovu muku, jedan kritigar je tagno primijetio da -Hamletove monologe éitamo po- Elavito zbog toga Sto tako dobro opisuju izvjesnu duhovnu oblast kroz koju je vedina nas prosla i kroz koju svako i njegovim okolnostima vjerovatno mora da prode, a ne zato Sto bismo htjeli da razumijemo kako je i za8to je bas ovaj govjek dospio u njux.* Rijegju, Hamlet se i u cjelini iu dubini obraéa naj- dramatignijins trenuctma Wake” psiholoske istorije. Hamle- ‘tom Sokspir uiama priziva ba oné trenutke u kojima smo’ se najdublje dvoumili, poklekli pa se ranjeni digli J poSli dalje. Stoga i nije éudo da se tolikim Ijudima u po- novnom susretu sa tom »duhovnom oblaSéu« iznova po- stavljaju stara pitanja, i u drugadijem svjetlu pojavijuju novi odgovori. Jer pored sve duhovne muke, kroz Ham- letovo posrtanje i crninu kojom je odjenuta Hamletova misao, mi ipak vidimo da se on latio jednog, mofda i naj- vainijeg zadatka. Hamlet bi da ostane vjeran svom osje- éanju iu isti mah otvoren prema svijet. On bi da svoju Zivotnu ulogu prihvati iz cijelog sebe, i da on »ne biti« stigne do takvog »biti« u kojem ée biti sadrzan bez ostatka. Dakako, Sekspir je i znao i pokazao da je takva Sovje- kova teznja tragiéna. Ba8 zato Sto su joj mete tako visoko postavljene. No Elizabetanac je i Hamleta i svoje druge junake’naéinio takvima da mi, jetima Endru Bred- lija, osjecamo kako su »ovi moéni il net “‘duhovi koji ginu, odvige veliki za mali prostor u kojem se kreéu, i da oni ne iSéezavaju u nistavilo vec u slobodux. Nikola KOLJEVIC “©. S. Lewis: Studies in Shakespeare, OUP, London, p. 214. 15 HAMLET Klaudije, danske kralj Sveitenik. areeio Bernardo f otciri Prancisko, vojnik Rejnaldo, sluga Polonijev Norveski kapetan Engleski poklisari Duh oca Hamletova Fortinbras, norveski kraljevié Gospoda, gospode, oficiri, vojnici, glumel, dve budale, grobari, ‘mornari, glasniel | pratnja Dogada se u Elsinoru 19 PRVI CIN SCENA PRVA Elsinor. Terasa pred zamkom (Prancisko, na strati. Prilazi mu Bernardo.) BERNARDO: Ko ide? FRANCISKO i meni odgovaraj. Stoj! Reci ko si. BERNARDO: Neka divi kralj!! FRANCISKO: Bernardo? BERNARDO: On glavom. FRANCISKO: Taéno dodoste U svoj sat. BERNARDO: — Malogas ponoé izbi ba’ Idite, Francisko, na spavanje sad. FRANCISKO: Na odmeni vam hvala velika, Hladnoéa je straina, ledi mi se srz. BERNARDO: Je li na strai mirno bilo sve? FRANCISKO: Ni mis ne Sunu. BERNARD( Dobro. Laku no¢! ‘A Horacija sretneé lis Marcelom, Drugove mi na strazi, — nek’ poZure. FRANCISKO: Ja mislim da ih éujem. Stoj! Ko ide? (Ulaze Horacio i Marcelo.) MARCELO: Danskoga kralja. FRANCISKO: Bog vam dao dobru noé. "Tozinkea 21 MARCELO: Zbogom, vojniée dobri. Ko te smeni? FRANCISKO: Bernardo je na mom mestu. Dobru noé. (Ode.) MARCELO: O-hoj, Bernardo! BERNARDO: Je I’ to Horacio? HORACIO: Jedan deo njegov? BERNARDO: Dobro ste nam do8li, Horacio i dobri Marcelo. MARCELO: Da li se ono opet javijalo Noéas? BERNARDO: Ja nisam niSta video. MARCELO: Horacio veli da je to tek samo Vizija naga, i ne da da ga svlada Vera u ovo strano prividenje, Koje smo dvapub vid'li. Zato sam ga Pozvé da noéas s nama strazari; Pa dode I’ opet ona pojava, — Da prizna da nas nisu varale Rodene oti, i da je oslovi. HORACIO: No, hajd’, hajd’! AI’ to se neée javiti. BERNARDO: Sedite malo; i dopustite Da opet na vase usi nasrnem Sto su se tako utvrdile protiv Prige nam o tom Sto smo videli Dye noéi ves HORACIO: No, dobro. Posedajmo, Pa nek’ nam Bernardo prita. BERNARDO: Proslu no¢, Kad ona zvezda, zapadno od pola, Prede put da neba osvetli ovaj kraj Gde sada sija, Marcelo i ja — Na satu je bag jedan izbilo . MARCELO: Mirf Stani! Gledaj, opet dolazi! (Ulazi Duh.) BERNARDO: Izgledom isti k6 pokojni kralj. 2 Horacio kaze ovo Ili zato Sto je, u pomrdini u Kojo} je jedva vidljiv, pruzio ruku Bernardu, ili zato Sto Je sav zgréen od zime. 22 joracio, vi ste uéen;? oslov’te ga! BERNARDO: Nije I’ isti kralj? Gledaj ga, Horacio. HORACIO: Potpuno nalik. To me prozima Cudenjem i strahom. BERNARDO: Kao da bi hteo Da oslovijen bude. MARCEL! Pitaj ga, Horacio. HORACIO: Ko si ti Sto ovo doba noéi krade8, Da uzme’ lepi oblik junagki, U kom sahranjeno velitanstvo Danske IdaSe nekad? Nebom te preklinjem! Reci MARCELO: Uvreden je. BERNARD! Gle, odlazi gordo! HORACIO: Stani! Govori! Reci, — zapovedam! (Duh odlazi.) MARCELO: Ode i ne hte da odgovori. BERNARDO: No, Horacio? Bledi ste, drscete? Zar to nije neSto vise no mastanje? Sta mislite o tom? HORACIO: Tako mi gospoda, ‘To verovati ne bih mogao Bez istinite, gulne svedodbe Sopstvenih svojih ogiju. MARCEL Zar nije Bai isti kralj? HORACIO: KO Sto si ti bad ti. Ba takva beSe ratna oprema, Koju je imao kad se borio Sa slavoljubivim kraljem norveskim ‘Tako se jednom namrgodi, kad je U gnevnoj svadi o led udario Poljaka sa sanki. — Cudnovato! 9 Horacio je doveden iz predostrotnostl, jer se verovalo da se duhovi mogu isterati ili oterati samo formulama na latinskom je- sik da Je stoga samo za utene Jude bezopasno da Taxgovaraja Snjima, 4 Verovalo se da duh ne mote progovoriti dok ga prvo neko ne oslovi 23 MARCELO: Dvaput veé tako, u gluvo doba sve, On prode straZe ratnitkim korakom, HORACIO: Ja ne znam Sta ovo sve mote da znati; AY’ drzim, po opStem shvatanju, da to Driavi naSoj Zudan prevrat neki Predskazuje. MARCELO: Dobro. Posedajte sad, Pa onaj koji zna neka mi kaze Sto ovom strogom, vetno budnom strazom Po svu noé muce nage podanike? Sto topove tugne liju s dana na dan. Tratnu spremu kupuju na strani? Sto tol’ka hitnja u gradnji brodova, Da teski rad taj nedelju ne deli Od sedmice? Sta to tako blisko preti, ‘Te ova durba od noéi i dana Saradnike pravi? Ko bi me mogao Obavestiti o tom? HORACIO: ‘Mogu ja. ‘Tako se bar Sapée: na pokojni kralj, Cija nam se sad baé pojavila sen, Bio je — to znate — na borbu izazvan Od Fortinbrasa, kralja norveskog, ‘Kog gorda zavist na to podstate. U borbi toj na Hamlet junaéki — ‘Tako ga ovaj zemni nazva svet — Ubije toga Fortinbrasa. Ovaj Zapetaéenim jednim ugovorom, Toverenim na natin viteski, Pobedniku dade, sem Zivota svog, Sve zemlje kojima beSe vladao. U tu svrhu! je podjednak udeo Zalotio bio na8 kralj: a to bi U naslede palo Fortinbrasu, da je On pobednik bio, kao 8to je opet Tim ugovorom, élanom navedenim, Udeo njegov pripé Hamletu. Sad, prijatelju, mladi Fortinbras, ‘Vreo i strasti pun neobuzdane, 5 To jest, za nagradu pobednitcu 24 Po brdima je kojekud norveskim Skupio rulju drskih razbojnika, Sto su za komad hleba gotovi Na svako smelo, hrabro preduzece. A sve to treba (drzava to zna) Da opet od nas silom, prinudom Povrati zemlje pomenute veé, Sto otac njegov izgubi. I to Glavni je, drzim, povod naSoj spremi, Razlog svih nasih straza, glavni smer Te Zurbe, uzbune u zemlji nago; BERNARDO: Ja mislim nije drukéije no tako. Otuda, motda, i taj stra8ni lik Oruzan ide kroz nase straze, Toliko sliéan kralju, koji bese I jeste povod ovih ratova. HORACIO: Trunka je to samo da duha smuti vid U slavno}, silnoj rimskoj driavi, Pred sami pad ba’ svemoénog Cezara, Otvorige se grobovi; mrtvaci U pokrovima krigahu, jecahu Po ulicama Rima, javite se Komete repa vatrenog, pa rosa Od krvi, a na suncu nesreée. A viaina zvezda,® pod éijim uplivom Stoji sve carstvo boga Neptuna,” Pomréa kao o svom suden-danu. Preteée slitne strainih dogadaja, I glasnike Sto sudbi prethode, I prologe nesre¢i, Sto ide, Pokazali su i zemlja i nebo Zavigaju nagem i naSim Ijudima, (Vraéa se Duh.) Ah, tiho! Gledaj: opet dolazi! Staéu mu na put, ma me smoidio. — Due, stani! Ako ima’ zvuka, Tli ako se glasom sluzi8 ti, © Viaina zvezda je Mesec. 7 Neptun Je TimskT bog mora 25 Govori mi! ‘Treba I’ ma kakvo dobro éiniti, Da ti olakSa, a meni spasa da, Ti progovori! Znaé li da tvoja zemlja sudbu svoju Saznanjem kakvim moie izbeéi. Govori! I ako si naslag6 za Zivota Oteta blaga u utrobi zemlje, Rad dega se, kazu, vi dusi dizete Cesto iz mrivih, progovori o tom! Stoj, i govori! (Petao kukurekne,) Drii ga, Marcelo! MARCELO: Hoéu li da ga’kopljem udarim? HORACIO: Neée I’ da stane, ti ga udari! BERNARDO: Evo ga ovde sad! HORACIO: Sad ovde! MARCELO: Ode! (Duha nestane.) Uvredismo ga prudajui primer Nasilja, a on je tako dostojanstven! Jer on je, kao vazduh, nepovredan. NaS promagen udar ruganje je zlobno. BERNARDO: Htede re¢i neSto kad petao kreknu, HORACIO: Pa se tad trée, ko neki zloginac Na poziv suda, Ja sam-slusao Da petav, fa truba jutarnja, 7 Dignutim svojim griom ostrd zvuka Budi dnevnog boga; i na njegov znak Iz mora, vatre, sa zemlje i iz zraka Svi nespokojni, bludni dusi Zure U svoje mede. I tu istinu Pojava ova dokazuje ba’. MARCELO: Iséeze ba’ kad petao kukureknu Neki jo3 kazu da u vreme, kad se Rodenje nageg Spasa svetkuje, Jutarnja ptica peva celu nog, A dub nijedan ne sme da tumara; 26 Noéi su zdrave bez kobi planete, Ne strele vile, vestice bez éini; Tako je to doba sveto, milostivo. HORACIO: SluSao sam i ja i neSto verujem. ‘AD’ pogle, jutro u rujnom ogrtaéu Gazi po rosi tog visa istognog, Strazarenje svoje prekinimo sad, Pa na moj savet daj da saopstimo Hamletu mladom to smo videli. Jer, Zivota mi ovoga, ovaj duh, Nem za nas, njemu progovoriée. Da I’ pristajete da ga izvestimo? o Tjub: A t nalaze. MARCELO: Uéinimo, ja molim; a vee znam Gde Gemo jutros najlakée ga naéi (Odlaze.) SCENA DRUGA Sveéana dvornica u zamku (Ulaze Kralj, Kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand, ‘Kornelije, lordovi i pratnja.) KRALJ: Mada je spomen na smrt dragog brata Hamleta svez jo8, te nam prilidi Da su nam srca tugom pogruzena, A kraljevina cela da nam se U jedno éelo bola nabere, — Ipak je razum prirodu tol’ko svladé Da s razlognom tugom mislimo ina nj, AI’ ujedno se seéamo i sebe. Stog snahu nam negda, a sad kraljicu, Junatke zemlje nage naslednicu, — Ké s porazenom nekom rado8éu, S veselim jednim, jednim suznim okom, § klicanjem na pratnji, sa pogrebnom pesmom Na svadbi, deleé’ ravno slast i bol, — 27 Privenéali smo za sebe. U tom SluSasmo vase bolje savete Koji nam u toj stvari behu dragi. Za sve vam hvala. — Sada dolazi Sto vi ve¢ znate: mladi Fortinbras, Potcenjujuéi nau vrednost svu, 1 misleé smréu dragog brata nam Da raspad preti naSoj drzavi, Ohrabren snom 0 svojoj nadmoénosti, Ne prestaje nam slati poruke Trazeé’ da mu se vrate zemlje sve Sto otac njegov sa svim pravima U korist hrabrog brata nam izgubi. Tol’ko o njemu. — A sad o nama Tovom skupu. U ovom je stva Norveskom kralju, stricu Fortinbrasa, Napisali smo pismo — on je slab I bolan, jedva zna Sta mu sinovac Namerava — da ga spreéi da ne ide Ovako dalje; tim pre 8to vojska ta Popisuje se sva i dopunjava Od podanika njegovih. I mi Saljemo hitno vas, Kornelije, I Voltimande, vas, ko nosioce Pozdrava ovom starom Norvegu, Ne dajuéi vam ligno dalju viast Za pregovore s kraljem, no sto krug Veé navedenih stavova dopusta. Zbogom, Nek’ Zurba revnost vam pohvali. KORNELUE i VOLTIMAND: Biéemo revnosni u tome i svemu. KRALJ: Mi ne sumnjamo: Srdagno vam zbogom! (Voltimand i Kornelije izlaze.) A sad, Laerte, Sta je novo s vama? Spomenuste mi neku molbu. Kakvu? Vine motete s molbom pravednom Danskome kralju zalud zboriti. Sta bi, Laerte, mog6 moliti A da tii bez molbe ne bih dao? 28 Glava sa srcem nije srodnija Nit? ustima je ruka usluznija No Sto je presto Danske ocu tvom. Sta si, Laerte, hteo? LAERT: Gospodaru, ‘Vas dopust da se u Francusku vratim. Otud sam u Dansku rado doSao, Po duznosti, na vase krunisanje; AY’ sad, priznajem, izvrsiv duznost tu, Zelje mi i misli éeznu za Francuskom, ‘Vai milostiv dopust molim ponizno. KRALJ: Pristaje li otac? Sta veli Polonije? POLONIJE: Moj kralju, on mi sporu dozvolu ‘Revnosnom prosnjom otrée; i najzad, Bezvoljnim pristankom Zelju mu potvrdih. Dajte mu, molim, dozvolu, nek’ ide. KRALJ: Izberi, Laerte, gas; vreme je tvoje, Pa Sto znaé bolje, ti ga iskoristi! — A sad, sinovée, sine, Hamlete .. | HAMLET (za sebe): Sinovac, ne sin, neprirodni oge. KRALJ: Zasto Sto uvek u tim oblacima? ET: Ne, kralju, ja sam odvi8e na suncu. KRALJICA: Hamlete dobri, promeni mraéni lik, Pa gledaj na kralja kao prijatelj, Nemo} neprestano oborena oka ‘Tratiti diénog oca po pragini. ‘Ti zna’: opita stvar je, da sve zivo mre Kroz prirodu u veénost prolazec’. HAMLET: ; opita stvar. KRALJICA: ~ Pa kad je to, Sto tebi tako udna izgleda? : HAMLET: Izgleda, gospo? Ne, nego bai jeste. Ja ne znam &ta to znadi »izgleda«. Ne prikazuju me, dobra majko, verno Ni moj ogrtaé crni, niti ova Uobiéajena svetana crnina, Ni stegnutog daha vetrovit uzdisaj, Ne, — nit’ u oku potoci od suza, Niti utuéen izgled lica mog Sa svim natinima, oblicima tuge. To sve, doista, samo izgleda, 29 Jer sve bi to se moglo glumiti AY’ u meni je nesto izvan glume; Sve ovo je samo ruho, oprema tuge. KRALJ: Neino je to i pohvalno u vaso} Prirodi, Hamlete, Sto vi ocu svom’ Zalosti ovaj odajete dug. Al’ morate znati da va otac svog Izgubi oca, ovaj opet svog; Inaslednik je duZan neko vreme Po obavezi sinovljoj paziti Posmrtnu Zalost. Ali istrajati ‘Tvrdoglavo u tuzi, to je put Bezboinog uporstva i nemuski bol. To odaje volju sto nebu prkosi, I slabo srce i nestrpljiv duh, I razum vrlo prost i neprosvecen. Jer kad se zna da neéto biti mora, Da je obigna, najprostija stvar, Sto bismo to u prkosnom otporu Uzeli k sreu? To je greh spram neba, Greh spram prirode, greh spram pokojnika, Ludost za razum, ija stalna tema ‘Smrt je otaca, ion opominje Od prvog leSa do tog 3to danas mre: »To tako mora biti.« Molimo vas, Zbacite sa sebe taj neplodni jad I smatrajte nas 2a oca, Jer neka Zapamti svet da prestolu ste nagem Najblizi vi, ne s manje ljubavi No Sto najdrazi otac obiluje Za sina, ja vas volim. Sto se tiée Namere vaie da se vratite U Vitenberg na skole? tome bismo Protivni bili, pa vas molimo Pokor’te se i ostanite ovde U oka naieg nezi, milosti — ‘Nai prvi dvoranin, sinovac i naé sin. * Ovo je vatna politika izjava. Da bi se Hamlet pomirio sa svrSenim éinom, kkralj mu nudi prestolonasledstvo, 2 Univerzitet u Vitenbergu osnovan je 1502. godine. To je bio Luterov univerzitet. Ovo pokazuje da je Hamlet bio protestant, 30 KRALJICA: Nemoj da tvoja mati, Hamlete, Zaludu moli; preklinjem te, ostaj Sa nama, nemoj i¢i u Vitenberg. HAMLET: Slusaéu vas Sto bolje mogu, gospo. KRALJ: No, to je veé lep, prijatan odgovor. ‘Budite kao sami miu Danskoj._ Hajdemo, kraljice. Ovaj ljubazni, Nenametnuti pristanak Hamletov Veseli moje sree. U éast toga Sve 2dravice sto danas pije kralj Veliki top nek’ nosi u oblake; Neka se nebo na kraljev pir odziva Ponavljajuéi zemaljski grom. — Hajd’mo. (Svi odlaze osim Hamleta.) HAMLET: O da se to évrsto, preévrsto meso stopi, U jednu rosu skopni, rastvori se! Dr da Vetni nije dao zakton svoj, Protiv ubistva sebe! Boze! Boze! Sto jadan, prazan, bljutav, beskotistan Izgleda meni id svetal Gada! O gada! Neoplevljen vrt To je, gde korov, gde bilje otrovno Irugno sasvim je ovladalo njim. Da dotle dode! Diya meseca ek Mrtav! Ni tol’ko. Ni dyal Pa jo takav Kralj sto na ovog Hat kB Apolon™ Na suliral! Pa Spram majke moje mio, Da ne bi dao vetri nebesni Da odveé grubo dodu joj do lica. Nebo i zemljo! Sto moram da se seéam! ‘A ona mu je bila odana. . KO da je glad joj rasla hranjenjem. _ Pa ipak, tek mesec... Da mi je ne misliti 1 Apolon je bog mu8ke lepote, pesnistva, muzike, retitost! i mudrosti. . {t'Satir je Bahov pratilac. On Je simbol pohotljivosti 1 ¢ul- nosti. 31 Cipele nove, u kojima je les Mog jadnog oca pratila, kd Nioba!? U suzama, — pa ona, ona sta! — O boze! Stoka bez razuma, pa bi_ Zalila duze. — Ona se udaje Za strica mog, za brata otevog, ‘Mom ocu slignog ko ja Herkulu: Za jedan mesec! Pre no Sto j6 86 Najlaznijih suza prestala da joj grize O8i ervene i bolne od trenja, — Ona se udala! O najpodlije Zurbe: sa takvom hitnjom juriti U rodoskvrnu postelju! To nije, Ine moze na dobro to iziéi, — AY svisni, sree, — moram éutati! (Ulaze: Horacio, Marcelo i Bernardo.) HORACIO: Pozdrav gospodstvu vaiem! HAMLET: Milo mi je Sto vidim da ste dobro, Horacio, — Ako se dobro seéam? HORACIO: Glavom on, ‘Moj gospodaru, — va bedni sluga vazda. HAMLET: Ne pominjite reé sluga: prijatelj Jedino je ime za mene i vas. (Rukuju se.) Otkud, Horacio, vi iz Vitenberge Marcelo? (Pruzi mu ruku) Nioba je Tantalova kéi a Zena tebanskog kralja Amtiona. Ponosita na svoju mnogobrojnu decu — sedam sinova 1 sedam kéeri — smatrala je sebe boljom od boginje Lete, Zevsove 2ene, koja je imala samo dvoje dece, Apolona i Artemidu, Uvredena boginja Kazni Niobu: Apolon jo} ustrell sve sinove, a Artemida sve Kéeri. Od velikog bola Nioba se skamenila, Ali je njen kameni kip zodusio da lije suze materinskog bola GHiamiet ne misli ovdje na Herkula kao snatnog éoveka — jer bi onda sebe ematrao slabiéem, aon to nije blo — veé kao Zovelea koji je otistio svet od mnogih zala, MARCELO: — Dobri gospodaru moj? HAMLET: Vrlo mi je milo Sto vas vidim. (Bernardu.) Dobro Veée, gospodine. (Pokloni se Bernardu.) AY zbilja, otkud vi Iz Vitenberga? (Odvodi Horacija u stranu.) HORACIO: KO besposliéari, ‘Moj kneée, dobri kneze. Ne bih vold ijatelj va8 ovako kaze; Ani vi mi uvo ne vredajte tim, Praveé’ ga jemcem vase sopstvene Svedod2be protiv samog sebe. Znam Da besposliéar niste. Ali kakvog Posla imate vi u Elsinoru? ‘Naudiéemo vas éaie susiti Pre nego odete. HORACIO: Ja sam, gospodaru, Do86 da vidim pogreb vaseg oca. HAMLET: Molim te, druze, ne rugaj mi se. Doi si, mislim, na svadbu moje majke? HORACIO: Zaista, kneze, doilo je ubrzo. HAMLET: Stednja, Horacio! Na svadbe Hladni kolati dace izneseni™ Voleo bih vise da sam se na Snajg No Sto dozivjeh taj dan, Horacio! ‘Moj otac! Meni izgleda da vidim Svog oca. HORACIO: A gde, gospodaru moj? HAMLET: U mome umnom oku, Horacio. HORACIO: Videh ga jednom: bee to divan kralj! % Bio je obitaj da se na daéi sluze samo hladna jestiva. 33 HAMLET: Bio j¢ Covek: sve u svem uzevsi, Slignoga vise negu Videti. ~~ HORACIO: Ja mislini da sari ga sinoé video. HAMLET: Video? Koga? HORACI Kralja, vaseg oca. HAMLET: Bralja, moga oca? HORACI Stigajte éudenje Za tren; nek’ je samo uvo pailjivo, Dok, uz gospode ove svedodzbu, Otkrijem éudo. HAMLET: Govori, tako ti boga!> HORACIO: Dve noéi ustopce ova su gospoda, ‘Marcelo i Bernardo, stradare¢i, U mrtvo, pusto doba ponodi Imali ovaj susret, Neki stvor K6 otac vai, od glave do pete sav, U oklopu se javijao pred njima; Sveéanim korakom, tih i dostojanstven Progao je kraj njih; triput je Setao Pred uplaSenim, zgranutim ogima Njihovim, ne dalje no za skiptar svoj. A oni, strahom skoro sledeni, Stojahu nemi ne oslovivii ga. U poverenju strasnom rekose mi To, te ja s njima stratarih treéu noé. I svaka im se potvrdila ret. Pojava dode, kd sto reko8e, U obliku istom i u isti Gas. Znao sam vaseg oca: isti on Ni ove ruke nisu slignije. HAMLET: Ali gde je big? MARCELO: Na terasi, Kei gde smo strazarili. HAMLET: Jeste I ga i? HORACIO: Jesam, kneze; ‘AY’ odgovorit’ ne htede. No jednom ‘U@ini mi se da glavu podiz Tkrenu, ko da htede govoriti; AP tad bas jutarnji pet6 kulureknu; Ina taj glas on hitro umate, Te nam se tako izgubi iz vida. HAMLET: To je vrlo éudno. 34 HORACIO: Kao 8to sam Ziv, ‘Moj uvaieni kneie, istina je. I mislili smo, duinost nam nalaze, Da vas o svemu tom obavestimo. HAMLET: Jest, gospodo, jeste. Ali to me buni... Jeste I’ i noéas na strazi MARCELO i BERNARDO: Jesmo, knee. HAMLET: U oklopu, velite? MARCELO i BERNARDO: U oklopu, kneée. HAMLET: Od glave do pete? MARCELO i BERNARDO: Od glave do pete, kneze. HAMLET: Onda mu lice niste videli? HORACIO: O, jesmo, kneze; vizir je podigd. HAMLET: Je li izgled6é namrsten? HORACIO: Neki izraz KG vise bolan nego razgnevljen. HAMLET: Bled ili rumen? HORACIO: Ne, no vrlo bled. HAMLET: I ofi je upro u vas? HORACIO: Velo évrsto. HAMLET: Voleo bih da sam i ja bio tu. HORACIO: To bi vas jako prenerazilo. HAMLET: Vrlo moguée, vrlo. — Je ’ dugo ostao? HORACIO: Dok izbrojis, ne odveé brzo, sto. MARCELO i BERNARDO: Duze, due. HORACIO: Kad sam ja ga gled6 ne. HAMLET: Brada mu beSe proseda, zar ne? HORACIO: Beée k6 kad ga videh za Zivota, Srebrnastomrka. HAMLET: Ja hoéu da noéas s vama straZarim, Moida ¢e se to opet pojavi HORACIO: Svakako da hoée. Ako se pojavi U obliku mog plemenitog oca, Osloviéu ga, ma paké rikné sim I pozvé me da éutim, Sve vas molim, Ako ste dosad taj privid taj Preéutite ga neko vreme jos. I ma Sta da se desi dovete, Vi razumejte, al’ o tom ni red! 35 Nagradiéu vam ljubav. Zbogom sad. Na terasi izmed’ jedanaest i dvanaest Posetiéu vas. SVI: Naa duinost vaioj Casti na sluzbi. HAMLET: ‘Ne, no vasa Ijubav. KO moja vama. Zbogom poili. (Odlaze Horacio, Marcelo i Bernardo.) Duh Mog oca, u oklopu? Ne. Nije dobro sve. Da podvala nije? Sto veé nije noé! AY dotle, ti, duo) miruj. Zla ée dela, Otkriti se ma itr zemlja krila cela! ~ (Ode) SCENA TRECA Soba u Polonijevoj kuéi (Ulaze Laert i Ofelija.) LAERT: Moj prtljag je ukrean. Zbogom ostaj. Pa, sestro, kad vetar bude povoljan, IV’ prilika se pruzi — ne spavaj Veé javi Sto 0 sebi. OFELIJA: Sumnja’ zar? LAERT: A Sto se tite Hamleta, njegova Udvaranja, — to smatraj za modu, Za prohtev krvi, il’ ko Ijubigicu U mlade dane proletnje prirode, Rénu ne stalnu, slatku al’ ne trajnu, Miris, razonodu jednoga trenutka, AY nista vise. OFELIJA: Ne vi8e no to? LEART: Smatraj da nije vie. Jer Ziv éovek Ne raste samo rastom ili telom, ‘Veé u tom spoljnom hramu giri se 36 I unutraSnja sluzba razuma I duse. On te mozda voli sad, I nikakva mrija ili la% ne prija Njegovu dobru volju. Ali se mora’ Bojati, kad mu odmeri8 veli¢inu, Na njegova volja nije njegova, Jer on je véé rodenja svoga rob. On fie mode, kao neugledni Ijudi, Da svoj izbor ima. Od izbora tog Zavisi snaga, bezbednost driave. Zato jé njegov izbor ograniéen Pristankom ili glasom onog tela Kom je on glava. Pa kaze I’ da te voli, Ti budi muda i veruj toliko Koliko, zbog ranga ili mesta svog, On delom moze reti da zajeméi, A to je upravo opstim glasom Danske. Pa odmeri sta bi gubila tvoja éast ‘Ako mu s odvike vere sluSai IY izgubi8 srce, éednosti otkrije’ blago Pred neobuzdanim navaljivanjima. Cuvaj se, Ofelija, sestro draga, tog. U pozadini ljubavi ostani, Van nigana i opasnosti strasti. Najtvrda je deva raspikuéa ako Lepotu svoju mesecu otkriva. Ni vrlina neée kleveti izma¢i! Proleéni porod éesto grize crv Pre otvorenih pupoljaka jo3; A.u jutarnjoj rosi mladosti Zarazni je otrov najopasniji. Zato znaj da nas strah najbolje Stiti, ‘A mladost ée éesto protiv sebe biti. OFELIJA: Cuvaéu vrednost tog dobrog saveta K6 strazu srca svog. Al’, dobri brate, Nemo}, ko kakav bezboini svestenik, Trovit put mi k’ nebu pokazivat’, Dok sim ké drzak, nadut raspusnik Koraéas evetnom stazom zadovoljstva A ne hajeS za svoju propoved. 37 LAERT: Za mene se ne boj. — Dugo se zadrzavam. — AY evo oca mog gde dolazi. (Dolazi Polonije.) Blagoslov dvostruk dvostruka je milost. Sreéna kob mi pruza oprostaj jos jedan. POLONIJE: Zar jo§ tu, Laerte? Sramota! Hajd’ na brod! ‘Vetar na ramenu sedi jedru tvom. Cekaju te. S tobom blagoslov je moj! Pa ovo malo saveta upisi U seéanje. Ne daj misli jezika, Ni dela kakvoj misli nezgodno}. Drugevan budi, al’ nikada prost; Kad prijatelja ima oprobana, Celignom alkom za sree ga vedi; AY’ stiskom ruke ne Zulji svoj dlan Sa svakim novim, Zutokljunim drugom. Kloni se kavge; al’ dode li bas, DrZanjem ulij protivniku strah. Svima sluh pokloni, retkima svoj glas. Primi sud od svakog, a za se Guvaj svoj Kol’ko kesa daje, bogato se nosi, AY’ ne 6 kicos — lepo, ne Sareno, Jer odelo éesto odaje goveka. Oni u Francuskoj iz drustva najviseg Imaju za to ukus najbolji. Nit’ budi duznik, nit’ poverilac; Dug éesto gubi i'sebe i druga, A zajam tupi oStricu Stedljivosti. AY’ prvo: budi veran sebi sm, Londa ée doéi, kd za danom noé, Da neéeS biti krivac nikome. Zbogom. Moj blagoslov nek’ zadini sve LAERT: Najsmernije se prastam, oge moj. POLONIJE: Vreme zove; sluge éekaju te. Hajd’! LAERT: Zbogom, Ofelijo! I dobro zapamti Sto sam ti reké. OFELIA: To je zakljuéano U se¢anje moje, a ti nosi kljué! LAERT: Zbogom! (Odlazi.) 38 POLONIJE: A ta ti je reké, Ofelijo? OFELIJA: Oprostite, neSto se odnosi Na kneza Hamleta. POLONIJE: Dobro se setio! Rekose mi da je u poslednje vreme Zakazivé s tobom tajne sastanke, A tisi bila vrlo slobodna T izdaSna sa sastancima tim. Ako je tako — ké Sto sam naguo K6 opomenu moram da ti kazem: Ti sebe jasno ne razume’ jo8, Ko Sto mojoj kéeri, a tvojoj éasti ligi. Sta je med’ vama? Kai pravo sve. OFELIJA: Oée, u poslednje vreme mi je on ‘Mnoge znake svoje naklonosti dao. POLONIJE: Naklonosti! Pih-a! Govoris ké stvor ‘Nezreo i neuk u krugu opasnom. A verujeS u te »znake«, kako kazeS? OFELIJA: Ja ne znam, oée, Sta bih mislila. POLONIJE: Pouéiéu te. Znaj: ludo si dete, ‘Kad za gotov nova primas znake te Koji aa a en an ‘jad Trazu dane i vi ane OFELIA: On me, ofe, éasnim naéinom saleto ‘Ljubavlju, POLONIJE: — Reci, to je zbilja nadin. Produzi, produzi. OFELIJA: I govor je svoj Potvrdio svima svetim zakletvama. POLONIJE: Ah! Zamke, da se Sljuke hvataju! Znam, kad krv uzavri, kako izdaino Zakletve srce zajmi jeziku——_—— ‘Tay plamen, keer, 5 ‘Svetli, al’ ne zgreva, U obeéanju samom se ugasi; Ne smatraj ga vatror Odsada malo Stedljivija budi Sa devojaékim svojim prisustvom. Za drustvo svoje veéu cenu trazi No Sto je poziv na sastanak. Sto se 39 Hamleta tige, veruj mu toliko Da je on mladié, da u Sirem krugu Sme da se kreée no sto moze’ ti. Ukratko, kéeri, ne veruj zakletvama. ‘To su posrednice, ali ne one boje Kakvu odelo njino pokazuje, ‘Veé sprovodnice molbi neéistih; Mirigu na zavete svete, pobozne, Da tim &to bolje obmanu. Ukupno, Cisto i jasno, nemoj da odsada Nijedan dokon trenutak sramo U éaskanju sa knezo Pazi se, ja ti zapovedam. Idi. OFELIA: slataca-vas a (Odlaze.) SCENA CETVRTA Terasa (Ulaze Hamlet, Horacio i Marcelo.) HAMLET: Vazduh Ijuto grize. Hladno je veoma HORACIO: Ostar mraz, sve sete. HAMLET. Kol’ko je éasova? HORACIO: Mislim nije ponoé jo3. MARCELO: Ne, izbilo je. HORACIO: Zbilja? Nisam uo. Onda je veé blizu Cas kad se obiéno pojavljuje Duh. (Zvuk truba i top iza scene.) Sta ovo znati, kneze? HAMLET: Noéas kralj Ne spava, Senludi i zdravice drti, A besna igra tutnji, kovitla se; Pa kad on éasu rajnskog vina srugi, Bubnjevi i trube na sve strane tad Rastreste trijumf njegove 2dravice. 40 HORACIO: Je I’ to obigaj? HAMLET: Da, odista, jeste. AY’ kako ja shvatam, mada sam roden tu Todrastao s time, taj obi&aj Bolje da se gazi nego Sto se pazi. ‘Te bijanke, sto giseu-tekom prave, Na ruzan glas nas kod naroda drugih S Istoka na Zapad iznesoie, Nas Pijancima zovu i nadimak s¥inje ‘Pridevajafiam Imenu. I to Mia kako-znatnim nasimn podvizima Oduzme slave i jezgro i srZ. Tako se cesto deSava da ljudi Zbog prirodine kakve pogreske Na rodenju (za 8to ne mogu biti krivi Jer éovjek svoje ne bira poreklo) Suviskom kakve bitne sklonosti Sto rusi dolme i tvrdave uma, I navikom nekom koja kvari oblik PonaSanja lepog, — da ti judi, velim, Noseci pegat jedne mane tek, Sto im priroda il’ zvezda sreée dé, — Ma inaée njine vriine bile sve Cisto ké milost, u broju tolikom Kol’ko ih éovek moze imati, — Prezreni budu od javnog mi8ljenja ‘Zbog one jedne pogreske. Dram zla Sve plemenito biée ponizi Do sopstvene sramote. (Dolazi Duh.) HORACIO: Gledajte, kneze, evo, dolazi! HAMLET: Svi andeli, svi sveti, u pomoé! Bio rajska dua il’ pakleni vrag, Nosio zrak neba ili oganj pakla, Bile ti namere zle il’ milostive, Ti mi se javlja8 u tako éudnom liku, Da ho¢u da te oslovim, Ja te zovem Hamlete, kralju, oge, kneze danski, Odzovi se! Nemo} da svisnem s neznanja, 41 No reci Sto tvoje posveene most, Cuvane u grobu, cepaju pokrov svoj? Sto kosturnica tvoja, u kojoj te Videsmo mirno pogrebena, sad Otvara teike mramor-celjusti Izbacujué’ te opet van. O, Sto, Ti, mrtvi leSu, u oklopu sav, Na meseéev izade opet sjaj Straviénom éineé nog, a nama, bozjim Igraékama, tako grozno cepa’ svest ‘Mislima naSoj dusi nedomasnim? Zaito? i éemu? Sta da radimo? (Duh daje znak Hamletu.) HORACIO: Daje vam znak da podete za njim. K6 da vam nesto Zeli da saopsti ‘Nasamo. MARCELO: Gledajte, kako Ijubazno ‘Na neko dalje mesto vas poziva. AY nemojte iéi s njim. HORACIO: Nikako ne! HAMLET: Ne¢e da govori. Treba, dakle, poéi. ‘Nemojte, kneze! Sto? Sto bih se boj6? iti Kad je i ona besmrtna ké on? Opet me zove. Poéi éu za njim. HORACIO: Al’ ako vas, kneZe, na vodu namami, IY na vrh one stragne stene Sto se ‘Nad podnozjem svojim nagla u more, — Pa uzme na se kakav straSan lik Sto vas viasti uma mote li8iti Tu ludilo odvesti? — Razmislite Samo to mesto, bez iega vise, Slikama uzasa puni svaku svest Kad tol’ko lakata dole pogleda U more, pa ga fuje kako budi. HAMLET: Jednako mi maie. Evo me za tobom! MARCELO: Ne smete ici, kneze! 42 HAMLET Sebi ruke! HORACIO: AY’ poslugajte. Vi ne smete iéi, HAMLET: To moja sudba vite, dineéi Zilicu svaku ovog tela évrstom Kao misi¢i lava nemejskog.® (Duh daje znak.) Zove me stalno, Pustite, gospodo! (Otima se iz njihovih ruku.) Neba mi, u duh éu pretvoriti svakog Ko me zadréaval — Dalje, kazem. — Napred! Ja idem s tobom! (Duh i Hamlet odlaze.) HORACIO: Strahovito ga maSta zanosi, Hajdemo za njim. (Odlaze.) SCENA PETA Zabateniji deo terase (Ulazi Duh i Hamlet.) HAMLET: Kuda me vodi8? Govori. Neéu dalje. DUH: Cuj me. HAMLET: Hoéu. DUH: Tu je skoro veé moj éas 1 Nemejski lav je imao neprobojnu kozu i bio strah i trepet 2a svoju okolinu. Ni Herkul mu nije mogao nista svojim strelama, te ga je udavio golim rukama, 43 Kad moram da se vratim u sumporni. Qganj muéenja. ° HAMLET: ~~ Avaj, jadni duse! DUH: Nemo} da me Zalig, no ozbiljnu paznju Pokloni onom sto ti'sad otkrivam. HAMLET: Govori, ja sam duzan sluéati. DUH: Kad éujeS, bices duzan svetiti. HAMLET: A Sta to? DUH Ja sam oca tvoga dub, ‘Osuden da neko vreme noéu lutam, ‘A danju u ognju gladujem* i Zednim, Dok gresi sto potinih za zivota Ofiste se, zgore. I da nisam spresen Priégati tajne moje tamnice, Prige bi ove i najmanja reé Razorila um ti, smrzla mladu krv, Uéinila bi da ti oka dva Iskode iz. svojih duplja kao zvezde Iz svojih sfera; ona bi ti kose Zagladene digla svaku za se vias, Ké bodlje morskog jeza, kad je Ijut. ‘Ali to se adsko otkrovenje ne sme Kazati uvu od mesa i krvi. Cuj, Guj, 0 uj! Ako si ikada Voleo svog dragog cca... HAMLET: O, moj boge! DUH: Osveti njegovo podlo, rieprirodno_ Ubistuo.. HAMLET: Ubistvo? DUH Da, podlo ubistvo, Jer svako je takvo i sa manje greha; Ali je ovo od svih najgnusnije, Najéudnije, najmanje prirodno. HAMLET: Pohitaj da ga saznam, da ya kril’ma Brzim k6 mis6 iP” Ijubavne Zelj ' Dante (Purg. XXII) ka%e da su neumereni u hrani i piéu osudeni da trpe glad i Zed u vatri purgatorijuma, Iz ovoga bi moida sledovalo da se gresi o kojima duh govori odnose na neu- mepenost u jelu i piéu. (ova poredenja su prirodna za Hamleta kao mislicea i lju- bavnika. 44 svojoj pojuriti mogu Vidim da si voljan za to. A bio bi ‘Tei od gustog korova sto mi Na obalama Lete™ trull, kad se Pokrenuo ne bi. Cuj me, Hamlete! Razglasili su da me je u vrtu Ujela zmija na spavanju. Tako Celo je mnjenje Danske prevareno © smrti mojoj izmisljenom prigom, AY’ znaj, moj vrli sine, zmija ta Sto oca tvoga ubi, nosi sad Njegovu krunu. HAMLET: ©, moja prorotka duso! Moj stric? ° DUH: Da, ta preljubna, rodoskvrna zver. ‘Madijom uma, darima izdajstva, — O proklet bio um i dar Sto zna Zavesti tako! — zadobi za sramnu Pohotu svoju voljii kraljice Moje, 306 se tako Bestitom &injate. , Hamlete, takav to tek beSe pad! Od mene sto je Ijubljah tako verno KO kad joj dadoh zakletvu na venéanju, Spasti na jednog bednika éiji su Prirodni dari nistavni spram mojih! AI’ ké Sto vrlina zavesti se nece, Ma s rajskim likom udvaré joj se blud, — Tako, ma s andelom svetlim spojena, Pohota se siti odra nebeskog Ina dubristu ée dderati. AV tiho! Oseéam kanda veé jutarnji zrak. Bidu kratak. Dok sam ja spavo u vrtu, Kao i obiéno svako poslepodne, ‘TVvoj stric se doSunjo u taj zgodan eas, Bez odbrane kad sam, sa boticom soka Velebilja Kletog, i u zavijutke Uva mog sasu rastvor gubavi Otrovnog dejstva na govegju krv, DUH 8 Leta je reka u donjem svetu. Dufe preminulih posto piju nnjene vode, zaborave sve Sta su ranije radile, videle i cule. 45 Sto brzo, ko ziva, prode kroz kanale I prirodne hodnike naseg tela, Te nenadnom snagom, kd maja u mleku, Cistu i tegnu progusa nam krv. Tako je bilo s mojom. I napretac Guba'me pokri gnusnim krastama Po celom telu, kd ubogog Lazara. Tako sam rukom bratovijevom, u snu, LiSen Zivota, krune, kraljice, U cvetu svojih greha istrgnut, Bez pripreme, prigeséa, pomazanja, Bez obraguna na strani poslat sud, Sa svima svojim gresima na glavi. Uzasno, grozno! O, najgroznije! Pa ako u tebi ima srea jo8, Ne dopusti, nemoj dati da kraljevska Postelja Danske bude leziste Za blud i sramno rodoskvrnjenje. ii ma kako vr8io taj din, Ne prijaj dude, nit’ u duhu smisljaj Stogod protiv svoje majke. Pusti nebu Tonom trnju 8to joj je u grud’ma Neka je ti8ti i bode. Sad zbogom! Svitac veé javlja da je jutro blizu, Njegov hladni sjaj veé podinje da bledi. © zbogom, zbogom, zbogom; Pamti me! (Nestane.) HAMLET: O sve éete neba! Zemljo! I Sta jos” 46 Da li i paké pozvati? O gada! Qvvi, mi8iéi, ne klonite sad No podriite me évrsto, uspravno! Da te pamtim! O da, jadni due moj! Dok paméenja bude u toj smetenoj Lobanji, ja éu seéati se! Da! U paméenja table zbrisaéu sve sitne Zapise lude, sve izreke knjigke, Sve oblike, sve utiske proile, Sto mladost i posmatranje upisa. I samo tvoj ée zavet diveti U knjizi i u svesci mozga mog, Nepomeian sa nizim stvarima; Da, neba mil O, Zeno najpaklenija! Onasmejani, proklet nitkoye! | Pribeleske moje! — Treba da zapiem Da se neko moze smejati, i smejat’, | Lopet biti zlikovae; jer nam | Da takyog mote biti bar u Danskoj! (Pise.) No, striée, tu ste! A sad datoj mi naredbi. Ona je: »Zbogom, zbogom! Pamti me!« Ja sam se na to zakleo. HORACIO (iza scene): Kneze, kneze! MARCELO (iza scene): HORACIO (iza scene): HAMLET: Dabogda! HORACIO: Oj. HAMLET: Hej-hoj, hej (Ulaze Horacio i Marcelo.) Kneze Hamlete! Nek’ ga nebo guva! 10}! 0j-hoj, kneze! 10}, derane! Ptico, hodi. MARCELO: Kako ste, plemeniti kneZe? Sta je, kneze? HAMLET: O, izvanredno! Prigajte nam, kneze. HAMLET: Ne; jer vi biste sve to otkrili. HORACIO: Neba mi, ne bih, kneze. MARCELO: Ni ja knete. HAMLET: Sta katete sad? Bil’ ikad Ijudska dusa To pomislila? — Ali éutaéete? HORACIO i MARCELO: Da, tako mi neba, gospodaru moj HAMLET: U Dansko} nema takvog nitkova Sto ne bi bio preispoljna hulja. HORACIO: Nije morao duh iz groba do¢i, Da nam to kaze. HAMLET: Imai pravo, da. Zato, bez daljeg okoligenja, mislim Rukovat’ nam se valja i ra Vi kud vas posd i Zelja uputi — 47 Jer svaki ima Zelju, posd svoj, Ma kakav bio, — a ja jadan, eto, Ja idem da se bogu pomolim. HORACIO: Da éudnih reti, kneze, zbunjenih! HAMLET: Od srea Zalim vredaju li vas; Vere mi, od srca. HORACIO: Uvrede nema, kneze. HAMLET: Svetog mi Patrika, Horacio, ima Uvrede, te kakve! A ovo prividanje, ‘Mogu vam reéi, to je éestit duh. Sto se pak tige Zelje da saznate Sta je med nama, nju vi savladajte Kako umete. A sad, prijatelji Dobri, jer vi ste moji prijatelji, I uéenjaci, i vojnici, hajde, Usli8ite mi jednu'malu molbu. HORACIO: Kakvu to, kneZe? Hoéemo. HAMLET: Da nikad Ne odate ovo Sto noéas videste. HORACIO i MARCELO: Neéemo, kneze HAMLE: Dé, al’ zakun'te se. HORACIO: Vere mi, knee, neéu. MARCELO: Ni jane, Tako mi vere, kneze. HAMLET: Na moj ma¢! MARCELO: Veé smo se, kneze zakleli. HAMLET: AY zbiljski. Na moj maé, ozbiljno sad. DUH (iz dubine): Zakunite se, HAMLET: Ha, druée! Tako veli§! Tu li si, ‘Ti verni stari? Pridite. Cujete I’ Lupeda tog u podrumu? Pristajte, Zakunite se. HORACIO: Katite zakletvu. © Priga se da je sv. Patrik (u drugoj polovini srednjeg veka) naSao ulaz u éistiligte, ‘u jednoj petini na irskom ostrvu Loigu Dergu, { da je zahvaljujuéi tom uspeo da uveri Irce da éistiliste (purgatorijum) postoji. Legenda dalje kaze da je on postao éuvar istilista, Hamlet, zakiinjudi se sv. Patrikom i isti¢uél da Je duh €estit, nagovestava protestantskom filozofu Horaciju, kojl ne veruje u Gistiliste, da duh dolaai iz éistilista a ne iz pakla, 48 HAMLET: Da ne prigate nikad 0 tome Sto ste Videli — na moj maé se zakunite. DUH (iz dubine): Zakunite se! HAMLET: Hic et ubiqué!® Promenimo mesto. Ovamo, gospodo. Ina moj maé polo2’te svoje ruke; Da ne priate nikad o tom Sta ste Videli, na moj maé se zaklinjete. DUH (ozdo): Zakunite se HAMLET: Ti dobro kaze, stara krtico, Zar tako brzo zemljom rijes ti, Odligni rovée! Jo8 jednom, drugovi, Pomaknimo se. HORACIO: ‘Dana mi i noéi, Ovo je tako éudno, neobigno! HAMLET: I pozdrav'te ga kao neobitno. Ima mnogo stvari na nebu i zemlji O kojima vasa mudrost i ne sanja, Moj Horacio. Ali hodite, amo, Ko pre, 1 tako vam Viinji pomog’o! Zakunite se: da nikad ne

You might also like