VJEŽBA 3

NASLOV VJEŽBE: RAZVOJ GOVORA

UVOD:
Važnost i funkcija govora
Teorije o razvoju govora
Faktori razvoja govora
Faze u razvoju govora

CILJ VJEŽBE:
1. Upoznati se sa zakonitostima razvoja govora kod djece predškolskog uzrasta
2. Utvrditi razinu razvijenosti govora kod djece od tri, četiri, pet i šest godina
3. Uporediti rezultate djece različite starosne dobi

ISPITANICI:

U ovoj vježbi ispitanici će biti četvero djece, uzrasta od tri, četiri, pet i šest godina (navesti
spol ispitanika)

POSTUPAK:
Ispitivači će djeci različitog uzrasta izložiti 6 predmeta iz svakodnevne upotrebe i tražiće od
njih da:
a) imenuju te predmete
b) navedu osnovnu svrhu tih predmeta
Dijete je uspješno realiziralo zadatak ako:
a) uspješno imenuje predmete
b) navede osnovnu svrhu tih predmeta

INSTRUMENTARIJ:

Kao instrumentarij u ovoj vježbi za demonstraciju koristiće se sljedeći predmeti: češalj,

stolica, lopta, zdjela ili neka posuda, telefon, dugme, kesa, i daljinski upravljač.

DISKUSIJA:

Interpretirati dobijene rezultate s obzirom na dob i spol djece. Posebnu pažnju obratiti
na način na koji su djeca formulisala odgovore, i da li je način na koji djeca odgovaraju u
skladu sa fazom razvoja govora u kojoj se prema starosnoj dobi svrstavaju. Osvrnuti se na
faktore razvoja govora te interpretirati da li je primjetno djelovanje tih faktora na konačan
rezultat koji su postigli ispitanici.

ZAKLJUČCI:
 Taksativno odgovoriti šta je utvrđeno realiziranjem vježbe: da li postoje razlike u
izražavanju među djecom s obzirom na starosnu dob, i u čemu se te razlike očituju.

LITERATURA:

I. Furlan, I: (1984): Čovjekov psihički razvoj; ŠK Zagreb

II. Hwang, Nilsson (2000): Razvojna psihologija; Dom štampe, Zenica
III. Vasta, Faith; Miller (1997): Dječja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko
IV. Šehović, M. (2005): Osnove opće, socijalne i razvojne psihologije, Univerzitet
Džemal Bijedić, Mostar
V. Andrilović – Čudina(1989): Osnove opće i razvojne psihologije; ŠK Zagreb
 UPUTA ZA STUDENTE:

Vježbu realizirati grupno, kao i vježbu psihomotornog razvoja. Za realizaciju ove

vježbe mogu vam poslužiti isti ispitanici, sa preporukom da sa djecom ne realizirate obje
vježbe odjednom, već iz dva puta, jer bi se umor od prvog zadatka negativno mogao odraziti
na učinkovitost drugog zadatka. Predmete koji su odabrani za demonstraciju potrebno je
prikupiti prije vježbe, a za vrijeme izvođenja ove vježbe nemojte sa djecom sjediti na stolici,
već na kauču ili na podu, tako da djetetu pokažete stolicu, i da vam pravilno može odgovoriti
kakva je njena svrha, ne povezujući to sa onim za šta je i samo trenutno koristi. Dozvoljeno je
ponoviti ili preformulisati pitanje ako smatrate da dijete nije razumjelo šta se od njega traži, ili
imate dojam da zna odgovor. I u slučaju da dijete ne zna odgovor na postavljeno pitanje, ne
pridajete tome nikakav značaj, zapišite odgovor i pređite na sljedeće pitanje.

Važna napomena: ispitivači moraju obratiti posebnu pažnju na način na koji formulišu
pitanja, zbog starosnog uzrasta djece. Vrlo je važno prilagoditi formu pitanja djetetu, kako
bi razumjelo šta se od njega traži. Za mlađe dijete je primjerice prikladnije pitati šta se s
tim radi, nego čemu to služi. Ispitivač je dužan tokom ispitivanja bilježiti sva pitanja koja
postavi djetetu, i sve odgovore koje dijete da na postavljeno pitanje i to opisati u okviru
postupka.

Krajnji rok za predaju izvještaja je isti kao i za vježbu iz psihomotornog razvoja.

Želim vam puno uspjeha u radu! 