Srednja škola Otočac

Ćirila i Metoda 2
53 220 Otočac

Završni rad iz predmeta:

Šumarstvo na kršu

Tema:

Razmnožavanje reznica

Mentor: Učenik:
Vedran Delač, dipl. ing Tino Brajković
Smjer: šumarski tehničar

Otočac, ljetni rok

šk. god. 20010/2011
 SADRŽAJ

SAŽETAK..........................................................................................................................3

1. ZAŠTO RAZMNOŽAVATI REZNICAMA……........................................................4

2.VRSTA REZNICA………………..................................................................................5

2.1. List……………................................................................................................5
2.2. Vršne reznice.....................................................................................................5
2.2.1. Zelene reznice……………………………...……….........…………..6
2.2.2. Poluzrele reznice…….……………………………………………….6
2.2.3. Zrele reznice listača…………………………………….…………….7
2.2.4. Zrele reznice vazdazelenih četinjača…………………………………7
2.3.Korjenove reznice……………………………………………………………..8

3. SUPSTRATI ZA OŽILJAVANJE REZNICA..............................................................9

3.1. Pijesak...............................................................................................................9
3.2. Perlit..................................................................................................................9
3.3. Vermikulit.........................................................................................................9
3.4. Scoria i kamen plovučec...................................................................................10
3.5. Kora……..........................................................................................................10
3.6. Treset………….................................................................................................10

4. PROIZVODNI OBJEKTI ZA RAZMNOŽAVANJE REZNICA............................... 11

4.1. Kontejneri za zakorjenjivanje...........................................................................12

4.2. Grijane podloge………..……………………………………………..………13

6. ZAKLJUČAK................................................................................................................14

7. LITERATURA...............................................................................................................15d

2
SAŽETAK

Razmnožavanje reznicama je možda najzanimljivija, ali ujedno i najteža metoda

razmnožavanja biljaka. Reznice koje su se prošle godine zakorjenile u velikom postotku,
možda neće opstati ove godine. Brojni čimbenici utječu na uspješnost razmnožavanja
reznicama. Reznice se koriste da bi se zadržale određene karakteristike. Osnovna
karakteristika ovog načina razmnožavanja je da se vegetativni dijelovi biljke odvajaju od
matične biljke i stavljaju u povoljne uvjete da bi se regenerirali organi koji nedostaju.

3
 1. ZAŠTO RAZMNOŽAVATI REZNICAMA

Zadržavanje karakteristika

Reznice se koriste da bi se zadržale određene karakteristike. Ovaj postupak

razmnožavanja nazivamo KLONIRANJE budući da svaka jedinka ima sva svojstva
roditeljske biljke. Kultivar Calycantus floridus «Athens» («Katherine») ima sladak miris i
žute cvjetove.
Njegove prave odlike mogu se zadržati jedino razmnožavanjem reznicama. Kultivar «Athens»
uzgojen iz sjemena može imati djelomično žute cvjetove, ali prevladavat će crveno-smeđi.

Ekonomski razlozi

Troškovi razmnožavanja reznicama značajno su niži u odnosu na druge načine

razmnožavanja biljaka.

Izbjegavanje inkompatibilnost prilikom cijepljenja

Većina kultivara ukrasnog drveća razmnožava se cijepljenjem. Neki kultivari poput

selekcioniranih jedinki Acer rubrum pokazuju visoki postotak inkompatibilnosti.

4
 2. VRSTE REZNICA

2.1. List
Svaki vegetativni dio biljke može činiti reznicu, pa tako i list. Mnoge
kućne biljke razmnožavaju se na ovaj način. Razmnožavanje šumskih vrsta
pomoću listova malo se primjenjuje. Reznice koje čine samo jedan list,
sastoje se od plojke, peteljke i kratkog izbojka s postranim pupom. Ova
metoda nije komercijalno popularna.

2.2. Vršne reznice

Vršne reznice obično se dijele na zelene (ljetne), poluzrele (poluodrvenjele) i zrele

(zimske, odrvenjele). Ove vrste reznica mogu se vrlo jednostavno razlikovati, iako je ponekad
teško razlikovati kraj jednog i početak sljedećeg stadija razvoja. Zrele reznice mogu se dalje
podijeliti na reznice listopadnih vrsta, vazdazelenih četinjača i vazdazelenih listaća.
Postoji nekoliko metoda pomoću kojih možemo odrediti je li reznica zelena, poluzrela ili zrela
Boja lista i izbojka, čvrstoća drveta i vrijeme razvoja vršnog pupa korisni su pokazatelji kod
različitih vrsta.

2.2.1. Zelene reznice

Zelene reznice drveća i grmlja su od ovogodišnjih izbojaka. Tkivo reznice može se

odvojiti noktom. Postoje listovi različitih veličina; vršni listovi su mali i nerazvijeni, stariji
listovi su više ili manje potpuno razvijeni. Reznice se mogu lagano odlomiti i brzo uvenu.
Zbog toga ih je potrebno držati na hladnom i vlažnom mjestu. Neke vrste imaju zelene reznice
do kraja ljeta i početka jeseni. U tu skupinu pripadaju Weigela, Lagerstroemia, Kerria i
Spiraea.
Razdoblje za uspješno zakorjenjivanje zelenih reznica može biti relativno kratko. Vrijeme
zakorjenjivanja ne bi se trebalo zasnivati na kronološkom, već na fiziološkom kalendaru
(stanje reznice).
Zelene reznice trebaju biti duljine u prosjeku 5 – 13 cm s nekoliko nodija. Kod osobito
zelenih reznica treba posebno paziti da ne uvenu. Teško se pikiraju. Takove reznice često
propadnu na stolovima za razmnožavanje. Reznice crvenog i sladornog javora brzo propadnu
ako su previše zelene. Jednostavno povlačenje reznice prema gore uz lagani pritisak pokazuje

5
je li reznica zakorjenjena ili ne. U tom trenutku potrebno je smanjiti ili isključiti prskanje
budući da zelene reznice mogu brzo propasti. Može se koristiti niska koncentracija hormona u
rasponu od 1000 do 3000 ppm, u prahu ili otopini.

2.2.2. Poluzrele reznice

Ova vrsta reznica uzima se ljeti i koristi se za razmnožavanje vazdazelenih listač apoput
rododendrona, fotinije, mirisnice, kurike, magnolije, kamelije i lovorvišnje. Najpovoljnije
razdoblje je od sredine srpnja do početka rujna. Rast izbojaka je završen, reznica je dovoljno
čvrsta i listovi su potpuno razvijeni. Mekane vrhove treba ukloniti. Nerazvijeni listovi i vrhovi
vrste Magnolia grandiflora uvenu tijekom zakorjenjivanja.
Listopadno drveće i grmlje može se također zakorijeniti poluzrelim reznicama. Najbolje su
reznice duljine 7-15 cm s kojih je potrebno ukloniti pola listova. Neki rasadničari smanjuju
lisnu površinu, no ne postoje pouzdani dokazi je li to korisno. Korisno je ozljeđivanje reznice
i upotreba hormona.
Vazdazelene četinjače, poput borovice, mogu se zakorjeniti poluzrelim reznicama. Za većinu
vazdazelenih četinjača korisno je izlaganje niskim temperaturama. Reznice se bolje
zakorjenjuju kada se uzimaju u razdoblju od rujna do zime.

2.2.3. Zrele reznice listača

Zrelim reznicama razmnožavaju se listopadne vrste. Reznice se uzimaju od listopada

do početka vegetacije u rano proljeće, odnosno u razdoblju kada su bez asimilacijskih organa.
Na ovaj način mogu se također razmnožavati i neke vrste vazdazelenih četinjača poput tise,
borovice i tuje, kao i vrste vazdazelenih listača poput božike, lovorvišnje i fotinije.
Zrele reznice su jeftin način razmnožavanja listopadnih vrsta. Uzimaju se tijekom jeseni i
zime s prošlogodišnjih izbojaka. Reznice odrežemo pilom na duljinu 15-50 cm (po
mogućnosti i dulje), tretiramo ih hormonom, pikiramo izravno na polje (jesen ili zima) ili ih
ostavimo da kalusiraju, a zatim ih presađujemo. Postoje različiti postupci:
Grijana podloga – donji dio reznice tretiran hormonom konc. 2500 do 5000 ppm grije se na 21
ºC, a vrhovi ostaju hladni.
Plastične vrećice – zrele reznice pripremimo, umočimo u hormon konc. 2000-4000 ppm,
hermetički zatvorimo u plastične vrećice i stavimo na tamno mjesto pri temperaturi od 10 ºC.
Nakon kalusiranja/zakorjenjivanja presadimo ih.

6
Hladni postupak – reznice podjednake veličine svežemo u snopove (baliramo) i utrapimo s
vrhovima okrenutim prema dolje. Krajevi reznica moraju viriti nekoliko centimetara iznad
razine tla.
Topli postupak – reznice se uzimaju u jesen, tretiraju hormonom i čuvaju u vlažnim uvjetima
kroz 3 - 5 tjedana na temperaturi od oko 21 ºC, a nakon toga možemo ih presaditi u
područjima s blagom klimom ili ih držati na hladnom sve do proljeća.
Vanjske gredice – istraživanje u SAD-u pokazalo je da se zrele reznice četinjača uključujući i
fotiniju, aukubu, božiku te borovicu mogu uspješno zakorijeniti na vanjskim gredicama koje
imaju grijanu podlogu.
Ovaj postupak primjenjuje se ako se reznice uzimaju u siječnju, veljači i ožujku, tretiraju
hormonom i stave pod najlon. Gredice bez grijane podloge nisu pokazale uspjeh.

2.2.4. Zrele reznice vazdazelenih četinjača

Vazdazelene četinjače često se zakorjenjuju krajem jeseni i zimi u stakleniku. Tuja,

pačempres, borovica (patuljaste vrste) i tisa mogu se jednostavno zakorjeniti na ovaj način
iako je za zakorjenjivanje potrebno do 3 mjeseca. Bor, jela, smreka i druge vrste poput nekih
patuljastih četinjača teže se zakorjenjuju u komercijalno isplativim količinama. S reznica
duljine 10 – 20 cm uklanjaju se donje iglice. Poželjno je ozljeđivanje reznica, tretiranje
hormonima i pikiranje u mješavinu treseta i perlita, pijesak ili koru.
Reznice se obično prskaju, a korisnim se pokazao i zatvoreni plastenik sa ili bez grijane
podloge. Cupressocyparis leylandii najuspješnije se zakorjenjuje reznicama uzetim tijekom
veljače ili ožujka. Tijekom trogodišnjeg istraživanja s ovom vrstom u SAD-u (Georgia)
postignuto je zakorjenjivanje veće od 90%. Korištene su reznice dužine 10 – 15 cm sa
smeđim drvom pri osnovi, uklonjeni su vrhovi, korišten je hormon IBA konc. 3000 – 8000
ppm u 50% etanolu, te prskanje ili plastenik. Grijana podloga pokazala se korisnom tijekom
prskanja, ali čini se da u plasteniku ne pomaže. Reznice se zakorjenjuju za 10 – 12 tjedana i
nakon toga mogu se presaditi. Potrebno ih je prihraniti da bi tijekom vegetacije dosegle visinu
od 25 – 30 cm. Na isti način uspješno se mogu zakorjeniti tuja i borovica.

7
 2.3. Korjenove reznice

Vrlo malo šumskih rasadnika koristi se ovom metodom jer je vrlo skupa i
dugotrajna. Korjenove reznice uzimaju se od prosinca do ožujka, ovisno o
vremenskim uvjetima.

8
 3. SUPSTRATI ZA OŽILJAVANJE REZNICA

3.1. Pijesak

Preporuča se grubi građevinski pijesak s promjerom čestica od 0.5 do 2 mm.

Miješanje pijeska s drugim vrstama supstrata umanjuje aeraciju i propusnost. Fini pijesak
(0.05 – 0.25 mm) nije pogodan za zakorjenjivanje. Biljke zakorijenjene u pijesku mogu imati
prilično rijetko korijenje. Pijesak je vrlo težak (1121 – 1602 kg/m3), nije bogat hranjivima
ima slabu sposobnost zadržavanja vode. Prije upotrebe pijesak moramo sterilizirati. Najveća
prednost pijeska je njegova niska cijena i dostupnost na tržištu. Pijesak se može miješati s
tresetom, perlitom i drugim dodacima kako bismo dobili odgovarajući medij.

3.2. Perlit

Perlit nastaje lomljenjem vulkanske aluminijsko-silicijeve stijene. Naglim

zagrijavanjem pri temperaturi od 982 ºC dijelovi stijene se šire i nastaju bijele lagane čestice.
Perlit je sterilan, kemijski inertan, bez sposobnosti izmjene kationa i ima pH od 7–7.5. Težina
perlita iznosi 128 kg/m3. Perlit se može koristiti godinama, ali se svake godine mora
sterilizirati. Skuplji je od pijeska, a cijena mu je slična cijeni vermikulita. U čistom perlitu
razvija se rijetko korijenje a budući da ne sadrži hranjiva, reznice treba presaditi odmah nakon
zakorjenjivanja.

3.3. Vermikulit

Vermikulit je glineni mineral s visokim udjelom kalija i magnezija. On nastaje

zagrijavanjem na 760 ºC. Proširene čestice vermikulita sastoje se od niza paralelnih slojevitih
pločica koje imaju visoku sposobnost upijanja vode i zadržavanja hranjiva. Vermikulit je
sterilan i vrlo lagan (96 kg/m3). Čisti vermikulit koristi se za brzo zakorjenjivanje reznica. pH
vermikulita kreće se od 7 do 7.5. Iako na tržištu postoji vermikulit različitih veličina čestica,
najpogodniji za zakorjenjivanje je grublji vermikulit. Smjesa koja se često koristi kod
prekrivanja sjemena sastoji se od vermikulita i treseta u određenom omjeru.

9
 3.4. Scoria i kamen plovučec

Scoria je prirodna vulkanska stijena koja se lomi i separira po veličini. Porozna je, a
težina 1 m3 iznosi 480 kg. Kamen plovučac je bijelo prirodno staklo nastalo naglim
hlađenjem užarene vulkanske lave prije kristalizacije. Plovučac je relativno lagan i može biti
zamjena za perlit.

3.5. Kora

U posljednje vrijeme kora nekih vrsta tvrdog drva i borova sve više se primjenjuje u
kontejnerskom uzgoju biljaka. Biljke se uzgajaju u mljevenoj kori ili kori pomiješanoj s
pijeskom ili drugim dodacima. Borova kora nije skupa, dostupna je na tržištu i učinkovita.
Koristi se sama ili pomiješana s tresetom, perlitom ili drugim supstratima u omjeru 3:2:2. U
nekim istraživanjima mješavina kore i perlita pokazala se boljom u odnosu na čistu koru.

3.6. Treset

Treset je širok pojam koji obuhvaća treset od mahovine iz roda Sphagnum,

Hypnaceous i dr. Vrlo važan supstrat korišten kod razmnožavanja reznicama je Sphagnum
treset koji se sastoji od suhih ili živih dijelova acidofilnih vrsta iz roda Sphagnum koje rastu
na vlažnom staništu. Suhi treset vrlo je lagan, relativno je sterilan, može upiti 10-20 puta više
vode od svoje težine, ima pH vrijednost od 3,5 – 4,0 kao i određena fungicidna svojstva.
Budući da Sphagnum treset sadrži malu količinu hranjiva, biljke koje se dulje vrijeme
uzgajaju u ovom supstratu pokazuju simptome nedostatka pojedinih hranjiva. Pomiješan s
pijeskom i perlitom daje odličan supstrat za razmnožavanje.

10
 4. PROIZVODNI OBJEKTI ZA RAZMOŽAVANJE REZNICA

Iako se reznice mogu zakorjeniti u različitim uvjetima, najpraktičniji su proizvodni

objekti za razmnožavanje reznicama. Postoje proizvodni objekti različitih oblika, a njihova
glavna zadaća je: (1) stvoriti atmosferske uvjete koji onemogućuju gubitak vlage s reznice
(reznica je od trenutka odsjecanja odvojena od dovoda vode), (2) zaštititi od vremenskih
nepogoda, (3) pružiti dovoljno, ali ne previše svjetla, (4) postići odgovarajuću temperaturu
potrebnu za zakorjenjivanje (za većinu vrsta 24-27 ºC), učinkovitost i ponovna mogućnost
dobivanja istih rezultata zakorjenjivanja.
Nekada su staklenici (načinjeni od stakla) predstavljali standard za razmnožavanje i rast bilja,
no njihova visoka cijena dovela je do razvoja novih vrsta proizvodnih objekata. Staklenici od
plastike danas se koriste trostruko više u odnosu na staklene.
Zbog niske cijene i jednostavnije gradnje mnogi komercijalni uzgajivači sve više koriste
gredice prekrivene najlonom.
Tijekom zime, stolovi za razmnožavanje s grijanom podlogom u stakleniku jeftin su i dobar
način zakorjenjivanja određenih vrsta kojima je potrebno dulje razdoblje za zakorjenjivanje.
Ti stolovi obično su opremljeni kablovima za grijanje koji održavaju supstrat na temperaturi
od 18-24 ºC

11
 4.1. Kontejneri za razmnožavanje

Premda se reznice u večini slučajeva zakorjenjuju u lijehama, Velikim stolovima itd.,

sve se više koristi i metoda zakorjenjivanja reznica u malim kontejnerima. Iako kontejneri
predstavljaju dodatni trošak za proizvođača, cijena rukovanja i prijevoza reznica uzgojenih u
kontejnerima znatno je niža. Večina uzgajivača ima znatno manje gubitke reznica
zakorjenjenih u kontejnerima, budući da mala količina supstrata onemogućuje isušivanje
osjetljivog korijena. Radi donekle dobre drenaže, kontejneri za zakorjenjivanje trebali bi biti
duboki barem 9 do 10 cm. Jedna od prednosti zakorjenjivanja u kontejnerima/kockama je
lakša presadnja i preživljavanje tijekom zime, a istovremeno korijenski sustav je zaštićen.

12
 4.2. Grijane podloge

Za određene vrste od koristi je grijanje supstrata, posebno u slučajevima ako su

reznice uzete tijekom zimskih mjeseci. Grijanje se pokazalo korisnim kod vazdazelenih
četinjača, božike, magnolije i drugih vrsta. Velikoj većini vrsta, posebno onih koje se
razmnožavaju ljetnim, zelenim i poluzrelim reznicama, nije potrebna grijana podloga.
Naročitu korist od grijanja tijekom zime imaju biljke koje razmnožavamo u vanjskim
lijehama. Sustav za grijanje supstrata može biti načinjen od olova ili plastificiranih električnih
kablova, električnih ploča ili sistema na bazi cirkulacije vruće vode različite temperature.
PVC cijevi polažemo na razmak od 15 cm po dužini stola za zakorjenjivanje i prekrivamo
pijeskom ili drugim materijalom koji dobro provodi toplinu. Važnost svakog sustava za

13
grijanje je u održavanju temperature supatrata u određenom rasponu, ovisno o vrsti od 18-24
ºC (27 ºC).

5. ZAKLJUČAK

14
7. LITERATURA

15
Datum predaje rada:______________________________________
(mentor je prihvatio izradbu)

Potpis mentora:__________________________________________

Ocjena pisanog rada:______________________________________

Datum obrane rada:_______________________________________

Ocjena obrane rada:_______________________________________

16
Konačna ocjena:__________________________________________

Povjerenstvo:

1. mentor:________________________________________________

2. profesor struke:__________________________________________

3. profesor struke:__________________________________________

Prostor za izdvojeno mišljenje ili eventualni komentar:

17