P. 1
nasljednopravo-skripta

nasljednopravo-skripta

|Views: 8,414|Likes:
Published by Emil Ćurak

More info:

Published by: Emil Ćurak on Apr 21, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/19/2015

pdf

text

original

Sections

I POSTUPCI U NASLJEDNIM STVARIMA

U vezi s nasljeđivanje pravni poreci povjeravaju određenu ulogu tijelima javne vlasti (u
pravilu sudovima) te propisuju njihovu nadležnost i način postupanja u tzv. nasljednim
stvarima
. Ovdje je riječ o specifičnim pravilima izvanparničnog postupka koja određuju
postupanja javne vlasti u: a)
sastavljanju javnih oporuka, njihovom čuvanju i opozivanju te b)
pri vođenju ostavinskog postupka, odnosno postupka usmjerenog na mjerodavno utvrđivanje i
zaštitu nasljednopravnih učinaka smrti.

II OSTAVINSKI POSTUPAK

Ostavinski postupak pokreće se povodom smrti svake osobe, a potom se redovito i dalje
vodi da bi se utvrdilo i zaštitilo ostavinu te utvrdilo tko je nasljednik, je li za neke osobe nastalo
pravo na izdvajanje iz ostavine, prava na zapise, podzapise i sl. Takva funkcija je karakteristična
za ostavinske postupke koji se vode u pravnim porecima gdje se nasljeđivanje provodi ipso iure.
U takvim porecima je bitna funkcija ostavinskog postupka utvrđenje (deklaracija)
nasljednopravnih učinaka koji su već nastupili. Ostavinski postupak uređen je Zakonom o
nasljeđivanju, a međunarodna nadležnost hrvatskih sudova za provođenje ostavinskog postupka
određena je ZRS-om. Ostavinski postupak je izvanparnični postupak i uređen je po
načelima koja su svojstvena ostavinskom postupku: a)
načelo oficioznosti (sudovi postupaju

174

www.pravokutnik.net

po službenoj dužnosti, prostor za dispoziciju stranaka je sužen), b) načelu inkvizitornosti
(istražno načelo koje kaže da je inicijativa za prikupljanje procesnog materijala na sudu/javnom
bilježniku koji moraju po službenoj dužnosti ispitati sve činjenice koje mogu biti od utjecaja na
donošenje odluke), c) načelo hitnosti te s tim povezano neinzistiranje na kontradiktornosti,
usmenosti i neposrednosti (ne treba uvijek biti usmene rasprave u interesu hitnosti postupanja),
d) načelo supsidijarne primjene odredbi parničnog postupka, e) načelo upućivanja stranaka da
sporna prethodna pitanja riješe izvan ostavinskog postupka (u ostavinskom postupku se u pravilu
neće rješavati sporovi stranaka o činjenicama, a i o nekim pravnim pitanjima koje su od
prejudicijelnog značenja za donošenje odluke ostavinskog suda, nego će uputiti stranke da ta
pitanja riješe u parnicima ili upravnim postupcima pa će potom svoju odluku temeljiti na
pravomoćno utvrđenim odgovorima iz tih postupaka), f) načelo dvostupanjskog postupanja (u
ostavinskom postupku odlučuje se rješenjima protiv kojih je u načelu dopuštena žalba), g) načelo
socijalnosti (posebne zaštite nesposobnih osoba), h) načelo isključenja javnosti te i) načelo
snošenja vlastitih troškova postupka. Pojedini ostavinski postupak može na razini prvog
stupnja proći kroz nekoliko stadija: a)
stadij otvaranja ostavinskog postupka, b) stadija
pripremanja ostavinske rasprave, c) stadij ostavinska rasprava (raspravljanje ostavine), d) stadij
donošenja konačnog rješenja. Razinu prvog stupnja će redovito pratiti i razina drugog stupnja
ostavinskog postupka (odlučivanje o pravnim lijekovima) Javna vlast dužna je poduzimati i neke
radnje izvan ostavinskog postupka koje služe otvaranju i provođenju postupka (tzv. prethodne
radnje
) Nakon pokretanja postupka, ostavinski sud će biti taj koji će odlučivati o poduzetim
prethodnim radnjama, a neke će moći i sam provesti ili odrediti njihovo provođenje.

B O nadležnosti

Ovdje treba riješiti pitanje tko je nadležan za provođenje postupka (hrvatske vlasti ili ne),
a ako jesu hrvatske vlasti tko od njih (pitanje apsolutne nadležnosti, odnosno jesu li nadležni
sudovi ili upravna tijela) U pravilu su nadležni sudovi, a samo iznimno tijela upravne vlasti.
Nadalje se još postavljaju i pitanja mjesne i funkcionalne nadležnosti i sl. Pravila o nadležnosti
za vođenje postupka su striktne naravi pa stranke u postupku ne mogu svojim sporazumom
mijenjati nadležnost suda u postupku. Sudovi, a isto i druga tijela vlasti, dužni su voditi računa o

175

www.pravokutnik.net

svojoj nadležnosti. Sud koji primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima
izjednačenu ispravu, ispitat će je li nadležan za ostavinski postupak.

2. Međunarodna nadležnost – razgraničenje nadležnosti hrvatskih sudova od stranih
sudova (tzv. međunarodna nadležnost)

Nadležnost hrvatskih sudova, odnosno drugih tijela javne vlasti za vođenje postupka
određuju i pravila o međunarodnoj nadležnosti (kolizijske norme) Ona su izrgađena na načelu
da je za vođenje postupka nadležan sud one države na čijem se području nalazi ostavinska masa
(forum rei sitae), no postoje i iznimke od toga. Iz ovog načela proizlazi pravilo da je hrvatski
sud uvijek nadležan za vođenje ostavinskog postupka u pogledu onoga što se od ostavine
nalazi u Republici Hrvatskoj, a da nikada nije nadležan za vođenje ostavinskog postupka u
pogledu onoga što se od ostavine nalazi izvan države
. No krutost ovog pravila je ublažena pa
nadležnost hrvatskih sudova ovisi i o državljanstvu ostavitelja i o vrsti objekta
nasljednopravnog stjecanja
. Ako je ostavitelj u trenutku smrti bio hrvatski državljanin,
hrvatski sud je nadležan voditi postupak u pogledu svega iz sastava ostavine što se nalazi u
Republici Hrvatskoj, a u pogledu onoga što se nalazi u inozemstvu, naš sud je nadležan kada za
to nije nadležna vlast strane države ili ona odbija provesti ostavinski postupak (supsidijarna
nadležnost) Ako je ostavitelj u trenutku smrti bio strani državljanin, naš sud je nadležan za
vođenje postupka samo u pogledu onoga što se iz sastava ostavine nalazi u Republici Hrvatskoj,
a nipošto u pogledu onoga što se nalazi u inozemstvu. Ako je ostavitelj u trenutku smrti bio
apolit ili mu se državljanstvo ne može utvrditi ili je imao status izbjeglice
, hrvatski sud je
uvijek nadležan voditi postupak u pogledu svega što se od ostavine nalazi u Republici Hrvatskoj.
Ako je takav ostavitelj imao prebivalište u Republici Hrvatskoj, naš sud je nadležan još i za
vođenje postupka u pogledu onih pokretnina koje se nalaze u inozemstvu. Razgraničenje
nadležnosti sudova ne smije poistovjetiti s razgraničenjem djelovanja nasljednopravnih normi.
Sud koji je nadležan za vođenje postupka uvijek će postupati po postupovnim pravilima
domaćeg prava. No, ako kolizijske norme propisuju primjenu stranih materijalnih
nasljednopravnih normi, onda su te strane norme mjerodavno pravo i nadležni sud mora po njima
prosuđivati nasljednopravne učinke koji su nastupili zbog smrti ostavitelja.

176

www.pravokutnik.net

3. Apsolutna nadležnost – razgraničenje nadležnosti sudova od nadležnosti ostalih tijela
vlasti

Tradicionalno su za vođenje ostavinskog postupka nadležni sudovi pa je tako i kod nas
redovito nadležan sud opće nadležnosti (redoviti sudovi) No radi hitnosti i učinkovitosti
postupanja, u nadležnost tijelima upravne vlasti povjereno je obavljanje prethodnih radnji (npr.
sastavljanje smrtovnice i poduzimanje nekih mjera zaštite) Obavljajući ih, oni samo pomažu u
provođenju ostavinskih postupaka, a što oni pritom poduzmu, nadležni sud može ukinuti ili
izmijeniti.

4. Stvarna i funkcionalna nadležnost

Ostavinski postupak se u prvom stupnju provodi pred ostavinskim sudom (općinskim
sudom), odnosno javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. Prvostupanjski ostavinski
postupak provodi u općinskom sudu sudac pojedinac ili sudski savjetnik. Ako javni bilježnik
djeluje kao povjerenik suda na njega važe na odgovarajući način propisi kao i za sudove, ako
zakonom nije nešto drukčije propisano.

5. Mjesna nadležnost

Mjesno nadležan je onaj općinski sud na čijem je području ostavitelj u vrijeme smrti imao
prebivalište ili barem boravište. Ako se to ne može utvrditi, nadležan je onaj sud na čijem se
području nalazi pretežni dio ostavinskih dobara koja su u Republici Hrvatskoj. A ako se
nikakva dobra ne nalaze na našem teritoriju, mjesno je nadležan sud prema mjestu gdje je
ostavitelj upisan u knjigu državljana
. Za određivanje privremenih mjera za osiguranje ostavine
je pored ostavinskog suda nadležan i sud na čijem je području ostavitelj umro, a i sud na
čijem se području nalaze ostavinska dobra
.

177

www.pravokutnik.net

C Prethodne radnje

Da bi se osigurala prava nasljednika ili osoba koje imaju neka prava u pogledu ostavine
ili u vezi s nasljeđivanjem, javna vlast (upravna, sudska) će trebati poduzimati neke zakonom
predviđene radnje, neovisno o ostavinskom postupku (prethodne radnje) To su: a) sastavljanje
smrtovnice, b) proglašenje oporuke, c) popis ostavine, d) osiguranje ostavine. Poduzimanje tih
radnji neovisno je u izvjesnom smislu o ostavinskom postupku jer može prethoditi otvaranju,
može s njim koincidirati pa čak i slijediti nakon pravomoćnog okončanja. Neovisnost prethodnih
radnji od ostavinskog postupka nije ni trajna ni apsolutna. Nakon pokretanja ostavinskog
postupka o daljnjoj sudbini već poduzetih prethodnih radnji odlučivat će ostavinski sud koji ih
može ukidati i mijenjati, odnosno može i sam neke provesti (npr. sastaviti ili nadopuniti
smrtovnicu i sl.)

2. Sastavljanje smrtovnice

Nakon što matičar upiše u maticu umrlih podatak o smrti neke osobe, odnosno
proglašenju neke osobe umrlom, sastavit će smrtovnicu i dostaviti je sudu ili će je predati osobi
na čiji ju je poticaj sastavio da bi ona smrtovnicu predala sudu. Sastavljanje smrtovnice je
zapravo niz radnji koji se sastoje od prikupljanja potrebnih podataka, sastavljanja isprave
(smrtovnice) te potom dostavljanje te smrtovnice sudu, odnosno njezina predaja osobi na čiji je
zahtjev sastavljena. Smrtovnica bi trebala sadržavati podatke o umrlome, njegovim vjerojatnim
nasljednicima, ostavini i nekim drugim relevantnim činjenicama. Bitni dio sadržaja smrtovnice
sastavlja matičar temeljem podataka sadržanih u matici umrlih, a daljnji sadržaj sastavlja
temeljem podataka koje je prikupio od srodnika umrloga, od osoba s kojima je umrli živio kao i
od drugih osoba koje su mu ih mogle pružiti. Ove podatke matičar prikuplja bez posebnog
provjeravanja, stoga one predstavljaju samo informacije koje će poslužiti kao polazište za
vođenje ostavinskog postupka jer će se pravnorelevantne činjenice utvrđivati tek pred sudom ili
javnim bilježnikom. Zbog toga cijeli sadržaj smrtovnice nema jednaki značaj pa tako onaj dio
koji je sastavljen temeljem matice umrlih ima dokaznu snagu javne isprave (predmnijeva
istinitosti) i dokazuje smrt i trenutak smrti neke osobe. Drugi dio smrtovnice nema dokaznu
snagu. Ako matičar ne uspije prikupiti sve podatke koje bi trebala sadržavati smrtovnica, unijet

178

www.pravokutnik.net

će samo bitne podatke koje sadrži matica umrlih. I takvu nepotpunu smrtovnicu će dostaviti sudu
ili će je predati osobi na čiji zahtjev je smrtovnicu sastavio da bi je ona predala sudu, a ostavinski
sud će tijekom rasprave obavijestiti o onome što smrtovnici nedostaje pa će to unijeti u zapisnik.

3. Proglašenje oporuke

Proglašenje oporuke je čin u nadležnosti suda koji se obavlja po posebnim postupovnim
pravilima, a za to sudu treba biti predana oporuka. Onaj tko posjeduje ispravu u koju je navodno
oblikovana nečija oporuka dužan ju je nakon smrti oporučitelja najbližem općinskom sudu radi
proglašenja, a i svatko tko zna da je ostavitelj sastavio oporuku te gdje se ona nalazi dužan je o
tome obavijestiti sud. Ostavinski sud je dužan bez odgode zatražiti sve podatke i od Hrvatskog
upisnika oporuka o mogućim oporukama umrle osobe. Čin proglašenja je javan i obavlja se na
ročištu pred sudom/javnim bilježnikom pred najmanje dva svjedoka. Tada se otvara isprava za
koju se smatra da je u nju oblikovana oporuka, glasno se pročita nazočnima pa se na nju stavi
potvrda o obavljenom proglašenju. O proglašenju se vodi zapisnik, a nakon proglašenja sud koji
ju je proglasio (ako to nije bio ostavinski sud) mora ostavinskom sudu dostaviti prijepis, odnosno
presliku te oporuke i svojeg zapisnika o njezinom proglašenju. Stvarno nadležni za proglašavanje
oporuke su općinski sudovi, a mjesno svi općinski sudovi. Čim sud sazna za smrt oporučitelja,
mora proglasiti sve što bi prema vanjskim obilježjima mogla biti oporuka bez obzira ocjenjuje li
se da je to zaista ostaviteljeva oporuka i je li valjana ili ne. I usmenu oporuku je potrebno
proglasiti, a to se radi na način da se javnim čitanjem isprave o usmenoj oporuci koju su sastavili
i vlastoručno potpisali svjedoci usmene oporuke, proglasi takva oporuka. Ako takva isprava ne
postoji, odvojeno će se saslušati svjedoci usmene oporuke pa će zapisnik o saslušanju tih
svjedoka proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke. Ako je oporuka
bila učinjena u pisanom obliku, ali je njezin tekst nestao, uništen ili je izgubljen, oporuku je
moguće rekonstruirati, a zapisnik o rekonstrukciji koji sadrži oporuku će se proglasiti. Jedino ako
je oporuka bila rekonstruirana presudom, neće se posebno proglašavati tu oporuku, budući da je
presuda već proglašena.

179

www.pravokutnik.net

4. Mjere osiguranja ostavine

Zbog ipso iure nasljeđivanja, nasljednik često ni ne zna da je naslijedio. Stoga je
potrebno poduzeti neke mjere dok nasljednik i faktično ne zauzme položaj koji mu pravno
pripada. Mjere koje dolaze u obzir su: a) predaja stvari na čuvanje u hitnim slučajevima, b)
određivanje na zahtjev stranke privremenih mjera prema Ovršnom zakonu, c) postavljanje
privremenog skrbnika ostavine, d) pečaćenje, e) zadržavanje ostavine. Mjere za osiguranje
ostavine određuju sudovi, ali i neka druga tijela javne vlasti (upravne) Nakon pokretanja
ostavinskog postupka, sud/javni bilježnik može tijekom cijelog postupka određivati te mjere kao
i mijenjanje i ukidanje onih koje je odredio on sam, ili neki drugi sud ili drugo tijelo javne vlasti.

b) Popis ostaviteljeve imovine

1. Sudski popis

Popis ostaviteljeve imovine je mjera koju poduzima ostavinski sud radi zaštite prava i
interesa koje nasljednici i druge osobe imaju u pogledu imovinskih dobara koja su nakon
ostaviteljeve smrti preostala u ostavini. Popis se obavlja temeljem rješenja ostavinskog suda. Po
službenoj dužnosti će se odrediti i provesti popis: a)
ako se ne zna postoje li nasljednici ili
gdje borave, b) ako su nasljednici osobe koje zbog malodobnosti, duševne bolesti ili drugih
okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, c) u drugim opravdanim
slučajevima. Sud može narediti popis i na zahtjev ostaviteljevih nasljednika, zapisovnika ili
vjerovnika. Popis treba sadržavati: a) sve stvari (pokretne i nepokretne) iz sastava ostavine i to
one koje su bile u neposrednom posjedu umrloga u trenutku njegove smrti i one koje neka druga
osoba neposredno posjeduje, a ostavitelj ih je posjedovao posredno, b) ostaviteljeve tražbine, ali
i dugove, a posebno neplaćene poreze, doprinose i druga javna davanja. Popis će obaviti sudski
službenik ili javni bilježnik kojeg je odredio sudac ili sudski savjetnik koji vodi sudski postupak
u nazočnosti dviju punoljetnih osoba, a ako je potrebno i uz sudjelovanje vještaka.

180

www.pravokutnik.net

2. Policijski popis

Popis može obaviti i policija ako to zahtijevaju posebne okolnosti u kojima je ostavitelj
umro, a osobito ako prijeti opasnost da bi dio ostavine mogao biti otuđen ili izgubljen. Taj popis
policija će dostaviti matičaru nadležnom za upis činjenice smrti, a on ga je dužan dostaviti
ostavinskom sudu. Ako se prilikom popisivanja nađu ili inače u ostavini stvari za čije držanje,
čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi (npr. oružje) s njima će se nakon obavljenog
popisa postupiti prema tim propisima (npr. postupak u slučaju smrti vlasnika oružja propisuje
Zakon o oružju)

3. Prigovor na popis ostavine

Nakon popisa, stranke u postupku mogu staviti prigovor na popis u kojem slučaju sud
može ako smatra potrebnim narediti sudskom službeniku ili javnom bilježniku da ponovno obavi
popis.

c) Predaja stvari na čuvanje u hitnim slučajevima

Predaju stvari poduzet će policijski službenici ili druge osobe koje ureduju u ime javne
vlasti (npr. vatrogasci) ako je slučaj hitan, a nasljednici su nepoznati ili odsutni, odnosno poznati
su i nazočni, ali nisu sposobni upravljati tim stvarima, a nemaju zakonskog zastupnika koji bi to
činio umjesto njih, odnosno ako druge okolnosti nalažu naročit oprez. Stvari će se predati na
čuvanje „pouzdanoj osobi“, fizičkoj ili pravnoj koja je dužna o tome izdati potvrdu, a ta osoba
kojoj je potvrda izdana mora odmah obavijestiti sud na čijem području se te stvari nalaze i
predati mu potvrdu koju mu je izdao postavljeni čuvar. Taj sud je ovlašten ovu mjeru izmijeniti
ili ukinuti, a dužan je obavijestiti ostavinski sud o svim mjerama koje su poduzete radi osiguranja
ostavine. Nakon pokretanja ostavinskog postupka, ostavinski sud će odlučivati o daljnjoj sudbini
mjera osiguranja. Gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne
isprave ne predaju se na čuvanje pouzdanoj osobi nego sudu ili javnome bilježniku na čijem se
području nalaze i oni moraju o tome izdati potvrdu i dalje se nastavlja kao i ranije opisanom
slučaju. Onaj tko je stvar predao na čuvanje, postupao je pritom kao poslovođa bez naloga pa će

181

www.pravokutnik.net

njegov odnos s ostaviteljevim nasljednikom trebati prosuđivati prema pravilima obveznog prava.
Njegov pak odnos s čuvarom jest sličan odnosu koji bi nastao da su te stvari povjerene čuvaru na
temelju ugovora o ostavi pa se zato i ovdje mogu shodno primjenjivati pravila o ostavi,
pogotovo pravila o ostavi u nuždi
.

d) Pečaćenje

Ako ocijeni da je to svrhovito, sud može odrediti da se prostorije u kojima se nalaze
stvari iz sastava ostavine, zapečate te će odrediti osobu koju će obvezati da bez odgađanja prijavi
svako oštećenje pečata nadležnoj policijskoj upravi i sudu. Pečaćenje može odrediti i sud koji
nije ostavinski, ali skidanje pečata može dopustiti samo ostavinski sud, odnosno javni bilježnik
kao povjerenik suda.

e) Određivanje privremene mjere prema Ovršnom zakonu na zahtjev stranke

Sud je na zahtjev ovlašten odrediti privremene mjere prema Ovršnom zakonu, no ne i po
službenoj dužnosti i to ako predlagatelj učini vjerojatnim opasnost da bi se bez takve mjere
promijenilo postojeće stanje ili da je takva mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak
nenadoknadive štete koja prijeti. Tada sud može određivati te privremene mjere prije pokretanja
ostavinskog postupka i tijekom njega sve do pravomoćnog okončanja.

D Pokretanje i opća pravila za provođenje ostavinskog postupka

1. Pokretanje ostavinskog postupka

Ostavinski postupak pokreće sud po službenoj dužnosti kada primi dokaz da je osoba
umrla ili proglašena umrlom (smrtovnica ili izvadak iz matice umrlih, odnosno pravomoćno
rješeenje o proglašenju nestale osobe umrlom ili dokazane smrti) Kao dokaz služi istrana isprava
ili sudska odluka kojom je dokazana ili predmnijevana smrt te osobe ako je ta isprava po učinku
izjednačena s domaćom. Ostale isprave o smrti nemaju dokaznu snagu. Mjerodavnu ispravu
može sudu dostaviti bilo koja osoba, no matičar koji je nadležan za upis činjenice smrti u maticu

182

www.pravokutnik.net

umrlih mora obavijestiti sud o smrti osobe. Uz obavijest dužan je dostaviti i smrtovnicu.
Ostavinski postupak ne mora proći kroz sve stadije jer može biti obustavljen i ranije kada se
ispostavi da se nasljedstvo nije ni otvorilo kao i u slučajevima kada bi za daljnje vođenje
postupka bio potreban zahtjev ovlaštene osobe, a ona nije postavila taj zahtjev.

2. Opća pravila za provođenje ostavinskog postupka

Od pokretanja, sud/javni bilježnik dužan je voditi postupak težeći cilju zbog kojeg se
postupak vodi pazeći da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana. Pravila ostavinskog
postupka proizlaze iz načela po kojima je ostavinski postupak uređen. Uz ranije navedena načela,
djeluju još i načela svojstvena svim izvanparničnim postupcima te opća načela postupovnog
prava (načelo zakonitosti, ekonomičnosti, zabrane zlouporabe procesnih ovlaštenja i sl.) kao i
opća pravila ustavnog poretka.

b) O utvrđivanju i dokazivanju odlučnih činjenica

Tijela postupka ovlaštena su i dužna utvrđivati činjenice koje su bitne za odlučivanje kao
i one koje stranke u postupku nisu iznijele kao i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile
(inkvizitorno načelo) Ako će za odlučivanje u ostavinskom postupku biti potrebno zaključivati
temeljem činjenica koje su sporne, zbog izvanparničnog karaktera postupka, to neće biti moguće,
stoga se stranke moraju uputiti na parnicu.

c) O odlučivanju i pravnim lijekovima

1. Rješenja

U postupku sud odlučuje rješenjima kao i javni bilježnik. Rješenjima se odlučuje tijekom
postupka o procesnim pitanjima, a i konačne odluke u postupku imaju oblik rješenja (rješenje o
nasljeđivanju i dr.) kao i drugostupanjske odluke.

183

www.pravokutnik.net

2. Redoviti pravni lijekovi

Protiv rješenja prvostupanjskog tijela dopuštana je samostalna žalba u roku od 15 dana
od dostave rješenja
, osim kada je zakonom isključeno pravo na samostalnu žalbu (npr. protiv
rješenja kojim ostavinski sud povjerava/oduzima vođenje postupka javnom bilježniku nije
dopuštena žalba) O žalbama se u pravilu odlučuje samo ako su podnesene unutar žalbenog roka,
ali sud drugog stupnja može uzeti u obzir i žalbu koja je nepravodobno podnesena ako se time ne
vrijeđaju prava drugih osoba koja se zasnivaju na pobijanome rješenju. Žalba ima suspenzivno
djelovanje
, osim ako zakonom nije drugačije određeno (npr. žalba protiv rješenja o postavljanju
skrbnika ostavine ne odgađa njegovu provedbu) Žalba u ostavinskom postupku može biti i
remonstrativan i devolutivan pravni lijek
. U pravilu o žalbi odlučuje drugostupanjski sud, ali
kada prvostupanjski sud primi žalbu pa ustanovi da je opravdana može i sam preinačiti pobijano
rješenje ako je žalba dopuštena i pravodobna, a preinakom rješenja se ne bi vrijeđala prava
drugih osoba koja su na tom rješenju utemeljena. Prvostupanjski sud nije ovlašten odbiti žalbu,
niti odbaciti ako ustanovi da je podnesena nakon isteka žalbenog roka. Kad god sam ne udovolji
žalbi, dužan ju je dostaviti sudu drugog stupnja (županijski sud) Županijski sud će žalbu uvijek
odbaciti ako ustanovi da je nedozvoljena, a redovito ako je i prekasno podnesena. Ako je ne
odbaci, ulazi u meritum i ocjenjuje njezinu osnovanost i u skladu s tim donosi odluku. On može
preinačiti prvostupanjsko rješenje ili ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno provođenje
postupka. Ako žalba nije osnovana, ona se odbija čime prvostupanjsko rješenje postaje
pravomoćno.

b) Prigovor protiv rješenja javnog bilježnika

Kada je rješenje donio javni bilježnik, protiv tog rješenja dopušten je prigovor u roku
osam dana
. O prigovoru odlučuje sud koji može pobijano rješenje javnog bilježnika održati na
snazi u cijelosti ili djelomično ili ukinuti pobijano rješenje u cijelosti ili djelomično. Ako ga
ukine (odnosno u dijelu u kojem ga ukine), sud će provesti radnje koje smatra potrebnima pa će
odlučiti o ukinutom dijelu rješenja. Ta sudska odluka će biti sudsko rješenje prvog stupnja protiv
kojeg je dozvoljena samostalna žalba u roku od 15 dana od dostave.

184

www.pravokutnik.net

3. Izvanredni pravni lijekovi

Izvanredni pravni lijekovi poput ponavljanja postupka ili revizije nisu dozvoljeni, osim
teško primjenjivog zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

E Pripremanje ostavinske rasprave (pripremne radnje)

1. Ispitivanje nadležnosti

Nakon primitka mjerodavne isprave, sud će ispitati je li nadležan za provođenje postupka.
Ustanovi li da nije nadležan, rješenjem će se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak ako
uvidi da je provođenje nadležna neka inozemna vlast. U suprotnom, dostaviti će predmet
nadležnom sudu. Tijekom cijelog postupka sud je dužan paziti na svoju nadležnost.

2. Povjeravanje vođenja ostavinskog postupka javnom bilježniku

Nakon pokretanja ostavinskog postupka, sud će javnom bilježniku povjeriti da taj
postupak provede kao povjerenik suda i to odlukom o povjeravanju kojim će odrediti i rok za
provođenje postupka. Ujedno će se dostaviti i smrtovnica ili druga odgovarajuća isprava. Javni
bilježnik u pravilu ne smije odbiti provođenje postupka kao povjerenik suda osim iz osobito
opravdanih razloga o čemu odlučuje sud koji mu je postupak i povjerio. Ako što drugo nije
posebno propisano, javni bilježnik djeluje po propisima koji važe za sudove, a i može provoditi
sve radnje i donositi sve odluke kao i sudovi, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Ti
slučajevi su: a)
kada je zbog spora potrebno postupak prekinuti, javni bilježnik mora uputiti
stranke na parnicu, b) ako je postavljen zahtjev za odvajanje ostavine od imovine nasljednika ili
zahtjev za diobom kod koje će se nasljednicima koji su živjeli ili privređivali s ostaviteljem dati i
u njihov dio uračunati neke ostaviteljeve stvari, a nema suglasnosti svih stranaka u postupku,
javni bilježnik mora vratiti spis sudu. Nadzor nad njegovim radom obavlja sud koji mu je posao
povjerio i može uvijek kada za to postoje važni razlozi oduzeti javnom bilježniku daljnje
provođenje postupka i sam ga provesti ili povjeriti drugom javnom bilježniku.

185

www.pravokutnik.net

3. Briga za stranke koje se ne mogu brinuti same za svoja prava i interese

Ostavinski sud je dužan osobito paziti da se zaštite i ostvare prava osoba koje se zbog
malodobnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne brinuti o svojim pravima i
interesima. Ta dužnost postoji u pogledu začetog, ali još nerođenog djeteta, malodobnih osoba,
punoljetnih osoba bez ili s ograničenom poslovnom sposobnošću te u pogledu osoba kojima je
boravište nepoznato. Ako sud ustanovi da se očekuje rođenje djeteta koje bi bilo pozvano na
nasljedstvo, dužan je o tome obavijestiti CSS kako bi mu ono eventualno postavilo skrbnika.
Dok skrbnik ne bude postavljen o pravima nerođenog djeteta brinut će se jedan od njegovih
roditelja. I nakon toga, sud će se morati i dalje brinuti za njega onako kao što je i inače dužan
brinuti se za osobe koje zastupaju njihovi zakonski zastupnici. Za ostale osobe, sud mora paziti
da su uredno zastupane po skrbniku. Ako nisu, mora obavijestiti CSS, no ako bi redovan
postupak za postavljanje skrbnika trajao suviše dugo pa bi zbog toga mogle nastati štetne
posljedice po stranke, sud je ovlašten i sam postaviti stranci privremenog zastupnika i o tome
obavijestiti CSS. Ako sud primijeti da zastupnici ovih osoba ne izvršavaju svoje dužnosti kako bi
trebali, mora o tome obavijestiti CSS kako bi ono moglo postupati po ovlastima koje ima u
takvim slučajevima.

4. Briga za odsutne osobe

U pravilu sud ovu brigu vrši obavještavanjem CSS-a kako bi ono moglo odsutnoj osobi
postaviti skrbnika za poseban slučaj. Nakon toga, ostavinski sud s njim vodi postupak pazeći na
njegov rad onako kao što i inače pazi na rad roditelja i skrbnika. Ako bi redoviti postupak za
postavljanje skrbnika trajao suviše dugo i ako postoji opasnost štete za stranke, sud može sam
postaviti odsutnoj osobi privremenog zastupnika. U tom slučaju mora obavijestiti CSS, ali i
objaviti javni oglas u Narodnim novinama, na oglasnoj ploči suda, a prema potrebi i na drugi
prikladan način i u tom oglasu navesti pored svih neophodnih podataka i upozorenje da će
postavljeni privremeni zastupnik u tom postupku zastupati odsutnu stranku dok se ona ili njen
punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok CSS ne obavijesti sud da je postavilo skrbnika.

186

www.pravokutnik.net

5. Privremeno odlučivanje o ostavini

O ostavini tijekom postupka odlučuje ostavinski sud svojim rješenjima kojima ne
okončava postupak, nego privremeno štiti ostavinu ma čija bila te uređuje izvršenje prava i
obveza u pogledu nje.

a) Posebna uprava

Uspostavlja se nad ostavinom time što ju se povjerava na upravljanje: a) izvršitelju
oporuke ili b) skrbniku (privremenom) ostavine

1. Pozivanje izvršitelja oporuke i nadzor nad njegovim djelovanjem

Nitko nije dužan prihvatiti dužnost izvršitelja oporuke koju je oporučitelj oporukom
odredio. Predmnijevat će se da nije prihvatio dužnost izvršitelja oporuke ako nije bio prisutan
proglašenju oporuke pa ga je sud/javni bilježnik obavijestio o imenovanju izvršiteljem te ga
pozvao da se u određenom roku očituje prihvaća li tu dužnost, a on nije u tom roku izjavio da je
prihvaća. Ova kao i ranije obrađena predmnijeva je neoboriva.

2. Postavljanje privremenog skrbnika ostavine

Ostavinski sud/javni bilježnik može postaviti ostavini i skrbnika koji će time biti ovlašten
i dužan da u ime svih ostaviteljevih nasljednika nastupa u ulozi koju bi oni trebali imati u
pravnim odnosima i u postupcima pred sudovima i tijelima vlasti kao ostaviteljevi sveopći
sljednici mortis causa. Sud postavlja skrbnika ostavine po službenoj dužnosti prema ranije
definiranim uvjetima. U pogledu polaganja računa i nagrade privremenom skrbniku ostavine,
vrijede na odgovarajući način pravila koja zakon postavlja za izvršitelja oporuke.

187

www.pravokutnik.net

c) Odvajanje ostavine (separatio bonorum) od imovine nasljednika

Odvajanje se određuje rješenjem koje sud donosi na zahtjev osobe koja ima pravo na to
odvajanje. Nadležan za odlučivanje je stvarno nadležni sud, ali odvajanje bi mogli vjerovnici
ostavitelja ishoditi i od suda na čijem se području nalazi imovina ostavitelja. Javni bilježnik
može odrediti odvajanje samo ako postoji suglasnost svih stranaka u postupku, u suprotnom
vraća spis sudu koji odlučuje o odvajanju. Tko zahtijeva odvajanje nije dužan dokazati svoju
tražbinu prema ostavitelju, dovoljno je samo da je učini vjerojatnom, ali ako nema ovršnu
ispravu niti je pokrenuo postupak radi ostvarenja svoje tražbine, sud će mu u rješenju odrediti
rok u kojem treba pokrenuti postupak radi ostvarenja svoje tražbine, u suprotnom će rješenje o
odvajanju staviti izvan snage. Na zahtjev ostaviteljevih vjerovnika sud može odrediti čuvanje
odvojene ostavine, a trošak su dužni snositi vjerovnici na čiji zahtjev je čuvanje određeno.
Ocijeni li potrebnim, sud može odvojenoj ostavini postaviti i skrbnika i time uspostaviti posebnu
upravu nad tom ostavinom. Žalba protiv rješenja o odvajanju ne odgađa njegovu provedbu.

d) Zadržavanje ostavine

Zadržavanje ostavine, odnosno zadržavanje pokretnina iz sastava ostavine (tzv.
prelevman
) je mjera sui generis kojom domaći sud štiti prava i interese domaćih pravnih
subjekata u slučaju kada za raspravljanje nije nadležan on, nego tijelo vlasti (sud) neke strane
države. Ova mjera se primjenjuje ako s odnosnom državom nije sklopljen neki međunarodni
ugovor koji drugačije uređuje pitanje predaje stvari koje su nakon smrti njezinog državljana
preostale u Republici Hrvatskoj. Ova mjera se može primijeniti jedino u pogledu pokretnina
jer je za nekretnine uvijek nadležan naš sud
. Prije same predaje će se prvo omogućiti
domaćim osobama da u pogledu pokretnih stvari istaknu svoje pretenzije kao nasljednici,
zapisovnici ili vjerovnici. Ako bi trebalo predati stvari ostavitelja koje nisu ukupno veće
vrijednosti od 20 tisuća kuna, s predajom će se čekati tri mjeseca od ostaviteljeve smrti. Ako je
vrijednost veća od 20 tisuća kuna, sud na čijem je području ostavitelj umro, mora objaviti javni
oglas kojim će pozvati sve navedene osobe da se u određenom roku (ne manje od 30 dana, niti
više od 6 mjeseci) prijave tom sudu. Do isteka oglasnog roka čekat će se s predajom, a nakon
toga ostaviteljeve pokretnine se predaju vlastima strane države. Jedan primjerak tog oglasa

188

www.pravokutnik.net

dostavlja se i najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavništvu odnosne države u
našoj zemlji. Ako se netko javi, sud će odlučiti da privremeno zadržava stvari koje su potrebne
za moguće udovoljavanje pretenzijama nasljednika, zapisovnika ili vjerovnika. Za domaće
nasljednike i zapisovnike zadržavanje će imati učinak da će se sačekati pravomoćna odluka
stranog suda o njihovim pravima, a potom će se strana odluka izvršiti iz zadržanih stvari. Ostatak
će se predati vlastima strane države. Za domaće vjerovnike će stvari biti zadržane dok
potraživanja koja ti vjerovnici imaju prema ostavitelju ne budu u cijelosti podmirena ili
osigurana, a ostatak će se predati vlastima strane države.

6. Obustava ostavinskog postupka

Ako je već u pripremnom stadiju vidljivo da nema mjesta daljnjem vođenju postupka,
sud/javni bilježnik već u tom stadiju mora donijeti rješenje kojim obustavlja postupak.

C Ostavinska rasprava

Rasprava je središnji stadij postupka u kojem sud raspravlja sva pitanja u vezi s
nasljednopravnim učincima ostaviteljeve smrti radi donošenja konačne odluke. Sam postupak ne
mora uvijek doći do stadija rasprave. Do rasprave će doći: a) kad su nakon smrti ostavitelja u
ostavini preostale nekretnine i/ili stvarna prava na nekretninama (po službenoj dužnosti), b) kada
ostavina sadrži samo pokretnine i s njima izjednačena prava, rasprava se provodi samo na
zahtjev osobe za koju je vjerojatno da je nasljednik. Ako nakon smrti nije preostala nikakva
ostavina, smrću te osobe nije se ni otvorilo nasljedstvo, umrla osoba nije ostavitelj pa se neće
provoditi rasprava makar to i netko zahtijevao.

2. Zakazivanje i pozivanje

Ako se postupak ne obustavi, zakazuje se ročište na koje se pozivaju sve „zainteresirane
osobe“, odnosno one koje prema podacima iz smrtovnice i sl. bi mogle imati neposredan pravni
interes na tome da sudjeluju u ostavinskoj raspravi (vjerojatno je da su nasljednici) Tijelo koje
vodi postupak samo odlučuje koga će zvati na raspravu, ali mora pozvati zakonske nasljednike i

189

www.pravokutnik.net

izvršitelja oporuke. Poziv se obavlja dostavom poziva koji će sadržavati i obavijest da je
pokrenut ostavinski postupak, ali i eventualno postojanje nekog teksta koji je navodno
ostaviteljeva oporuka, odnosno zahtjev da dostave izjave svjedoka usmene oporuke ili da
naznače tko su bili svjedoci navodne usmene oporuke. Poziv sadrži obavijest da do okončanja
rasprave postoji mogućnost davanja nasljedničke izjave, a da će se o njihovim pravima odlučivati
temeljem onih podataka koji su dostupni ako ne dođu na raspravu. Ako su nasljednici nepoznati
ili im je nepoznato boravište ili su u inozemstvu ili su inače nedostupni, a nemaju
opunomoćenika pa im nije moguće dostaviti poziv, poziv se obavlja oglasom na oglasnoj ploči
sud i objavom u Narodnim novinama, a po potrebi i na drugi prikladan način. Oglasom će se
pozvati sve osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se u roku od 6 mjeseci jave sudu/javnom
bilježniku, a nakon proteka roka provest će se rasprava temeljem podataka kojima raspolažu i
izjave skrbnika postavljenog onima koji su nepoznati ili im je boravište nepoznato ili su
nedostupni.

3. Predmet i provođenje ostavinske rasprave

Predmet rasprave su sva pitanja koja su važna za donošenje odluke u postupku, osobito
ona koja se odnose na pravo na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela te prava na zapise, ali i
druga. Ovdje se mora omogućiti zainteresiranim osobama da se očituju o pravu na nasljedstvo,
veličini nasljednog dijela, izdvajanja iz ostavine i sl. Ne inzistira se na načelu kontradiktornosti
niti usmenosti postupka pa se u obzir uzimaju i pisane izjave stranaka koje stignu do donošenja
odluke. Zainteresirane osobe se ne može siliti na ikakva očitovanja pa ni na davanje nasljedničke
izjave i onda se odlučuje temeljem podataka s kojima se raspolaže.

b) Nasljednička izjava

Nasljednička izjava može biti dana u usmenom obliku na zapisnik pred ostavinskim ili
bilo kojim drugim sudom ili pred javnim bilježnikom s time da ga treba potpisati (staviti
rukoznak) nasljednik ili njegov zastupnik. Drugi oblik je pisano očitovanje u obliku javno
ovjerovljene isprave na kojoj je javno ovjerovljen potpis osobe koja daje nasljedničku izjavu.
Ako je daje opunomoćenik, opunomoćiteljev potpis mora biti ovjerovljen na specijalnoj

190

www.pravokutnik.net

punomoći. Izjava mora biti predana ostavinskom sudu, odnosno javnom bilježniku. Ako
nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada
temeljem zakona ili oporuke ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo na
bilo kojem temelju.

c) Provođenje ostavinske rasprave

O radnjama poduzetima u postupku sastavlja se zapisnik koji potpisuju stranke ako su
bile nazočne radnji u postupku, sudac/sudski savjetnik/javni bilježnik koji je sastavio zapisnik i
zapisničar. O manje važnim izjavama stranaka i obavijestima koje sud prikuplja može se umjesto
zapisnika staviti samo bilješka na spisu koju potpisuje osoba koja ju je sastavila. Iako je vođenje
rasprave u rukama suda/javnog bilježnika, on ipak ne smije bez zahtjeva stranaka ulaziti u ona
pitanja čije pokretanje ovisi o volji samih pravnih subjekata (npr. je li povrijeđeno nečije pravo
na nužni dio) jer su njegove ovlasti procesnog karaktera i ne ukidaju prava stranaka.

4. Upućivanje na parnicu zbog spora o činjenicama

Glavni cilj cijelog postupka je da bude okončan rješenjem koje daje odgovor na pitanje
koji su nasljednopravni učinci nastupili zbog ostaviteljeve smrti. No za taj odgovor treba
odgovoriti i na niz prethodnih pitanja koji ovise o činjeničnom stanju konkretnog slučaja. Ako
među sudionicima postupka činjenice nisu sporne, sud će temeljem tih činjenica i normi
nasljednog prava izvesti svoj zaključak o učincima ostaviteljeve smrti. Ako nastane spor, sud će
morati uputiti sudionike ostavinske rasprave na to da međusobno sporna činjenična pitanja riješe
u parnici pred parničnim sudom ili u upravnom postupku pred nadležnim upravnim tijelom. Ako
se stranka koja osporava neku činjenicu ne posluži ovim pravom, u ostavinskom postupku će se
ta činjenica uzeti kao nesporna. Ostavinski sud će rješenjem uputiti na parnicu, odnosno na
postupak pred tijelom upravne vlasti, onu stranku u sporu čije pravo smatra manje vjerojatnim i
pritom će joj odrediti rok koji ne može biti dulji od 30 dana u kojem treba pokrenuti parnicu,
odnosno upravni postupak i o tome obavijestiti ostavinski sud. Ako stranka ne postupi prema
ovom rješenju, ostavinski postupak će se dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka
upućena na parnicu/postupak. Ako se stranka uputi na parnicu/postupak, ostavinski sud će morati

191

www.pravokutnik.net

donijeti i rješenje o prekidu postupka koji će se nastaviti nakon uklanjanja spora o činjenicama.

Sud će prekinuti postupak i uputiti stranke na parnicu/postupak ako su među strankama
sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, a osobito ako su sporne činjenice: a)
o
kojima ovisi nasljedno pravo (valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na
temelju kojega se po zakonu nasljeđuje), b) o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost
nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, c) o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih
nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost, d) je li se neka osoba odrekla nasljedstva.
Nema mjesta prekidanju postupka niti kada je iskrsnuo spor o činjenicama čije postojanje zakon
predmnijeva, općepoznatim činjenicama, odnosno ako se sporne činjenice mogu utvrditi
temeljem javnih ili javno ovjerovljenih isprava. Oni koji tvrde suprotno toj predmnijevi, uputiti
će se na parnicu, ali će se temeljem predmnijeve o postojanju tih činjenica donijeti rješenje o
nasljeđivanju. Isto tako, prekid postupka će se odrediti i kada su sporne činjenice o kojima ovisi
sastav ostavine ili predmet zapisa. Prije prekida postupka u ovom slučaju, prethodno će se ispitati
ima li mjesta donošenju djelomičnog rješenja o nasljeđivanju. Prekid postupka se neće odnositi
tada na ono što je obuhvaćeno djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju. Kada su među strankama
sporne činjenice o kojima ovisi pravo na oporukom određeni zapis ili drugo pravo, sud će uputiti
stranke na parnicu/postupak, ali neće prekidati ostavinski postupak.

G Rješenje o nasljeđivanju i druge konačne odluke u ostavinskom postupku

Kada sud/javni bilježnik dođe do uvjerenja da daljnje raspravljanje ostavine više nije
potrebno radi postizanja cilje te rasprave, zaključit će je i donijeti konačnu odluku – rješenje
(konačno rješenje) Ovdje nadležno tijelo može donijeti nekoliko odluka: a) rješenje o
nasljeđivanju, b) djelomično rješenje o nasljeđivanju, c) rješenje o predaji ošasne ostavine, d)
rješenje o naknadno pronađenoj imovini. Iako će tim rješenjima biti utvrđeno i uređeno i pravo
na zapise, ponekad će iz pragmatičnih razloga o nekim zapisima biti doneseno i e) posebno
rješenje o nasljeđivanju. U širem smislu se sva ta rješenja o meritumu ponekad naziva – rješenja
o nasljeđivanju i zapisu ili skraćeno – rješenja o nasljeđivanju. Ako rezultat rasprave nije takav
da bi se moglo donijeti odluku o meritumu, a nema razloga za daljnje vođenje postupka, tijelo
koje vodi postupak donijet će rješenje o obustavi postupka.

192

www.pravokutnik.net

2. Rješenje o nasljeđivanju

Rješenje o nasljeđivanju je konačna, meritorna i u svojem bitnom dijelu
deklaratorna odluka kojom ostavinski sud/javni bilježnik utvrđuje da je zbog smrti
ostavitelja određena osoba
(ili više njih) postala nasljednikom, a i koji su još učinci nastupili
zbog smrti tog ostavitelja.

b) Sadržaj

Kao i sve druge konačne odluke sudova i rješenje će se sastojati od uvoda, pravorijeka
(izreke, dispozitiva) i obrazloženja
. Najvažniji dio je izreka jer sadrži utvrđenje suda o
učincima smrti ostavitelja, a sastoji se od utvrđenja (deklaracije) nasljednopravnih učinaka
ostaviteljeve smrti što je bitni dio tog rješenja, a redovito i od daljnjih odredbi suda/javnog
bilježnika. Sadržaj bitnog dijela pravorijeka zakonom je određen, no ne mora svaki pravorijek
sadržavati sve što zakon propisuje jer će to ovisiti o okolnostima konkretnog slučaja. Ipak, glavni
dio pravorijeka svakog rješenja o nasljeđivanju obvezno mora sadržavati barem ono što je
sud/javni bilježnik ustanovio u pogledu osobe ostavitelja, dobra iz sastava ostavine, tko je
nasljednik i na kojem pravnom temelju, a ako ima više nasljednika i koliko su im veliki nasljedni
dijelovi (izraženi razlomkom), a je li i nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i u čiju korist.
Osim toga, pravorijek će morati sadržavati i sve što je sud utvrdio o ostalim učincima smrti
ostavitelja (npr. pravo na zapise, podzapise, na izdvajanje iz ostavine i sl.) Pravorijek može
sadržavati i nebitni dio koji nije deklaratorne naravi i u njemu sud/javni bilježnik mora odrediti
da se nakon pravomoćnosti rješenja u zemljišnoj knjizi provedu potrebni upisi u skladu s
pravilima zemljišnoknjižnog prava i u drugim javnim upisnicima u skladu s odgovarajućim
propisima. Odredit će se i da se nakon pravomoćnosti ovlaštenim osobama predaju pokretnine
koje su pohranjene kod suda, javnog bilježnika ili po njihovu nalogu kod treće osobe, a i inače bi
trebao odlučiti da se ukinu nepotrebne mjere osiguranja. Ako je oporukom naloženo ispunjenje
obveza, sud će odrediti nužne mjere osiguranja. Na kraju, pravorijek rješenja o nasljeđivanju će
sadržavati i odredbu o troškovima postupka.

193

www.pravokutnik.net

c) Dostavljanje

Rješenje o nasljeđivanju s uputom o pravnom lijeku dostaviti će se svima onima za koje
je tim rješenjem utvrđeno da su nasljednici ili zapisovnici bez obzira jesu li sudjelovali u raspravi
ili ne. Ako rješenje sadrži i utvrđenje nečijih prava na izdvajanje iz ostavine ili nekih drugih
učinaka (npr. osnivanje zaklade) treba ga dostaviti i odgovarajućim osobama. Rješenje treba
dostaviti i svim osobama koje su tijekom postupka istaknule neke svoje zahtjeve u pogledu
nasljedstva i time se omogućuje osobama da istaknu žalbu protiv rješenja. Nakon što pravorijek
postane pravomoćan, nasljednici će se moći legitimirati kao nasljednici, a zapisovnici kao
zapisovnici. Ako pravorijek sadrži i odredbu koja se tiče zemljišne knjige, odnosno javnih
upisnika i sl., rješenje treba dostaviti i onima koji to trebaju provesti, ali oni nisu stranke u
postupku pa nemaju pravo na žalbu. Pravomoćno rješenje mora se dostaviti i poreznoj upravi
zbog oporezivanja nasljedstva.

d) Djelovanje utvrđenja – predmnijeva istinitosti

Radi ostvarenja svrhe rješenja o nasljeđivanju, odnosno da se nasljednici i zapisovnici
mogu legitimirati kao nasljednici ili zapisovnici, postavljena je zakonska predmnjeva da je
pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju istinito utvrđeno sastav ostavine, tko je nasljednik,
koliki nasljedni dio mu pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako te
postoje li prava na zapise i koja. Ova predmnjeva djeluje prema svakome, ali je u pravilu
oboriva. Mjesta za obaranje ima samo izvan subjektivnih i objektivnih granica djelovanja
pravomoćnosti. Predmnjeva je oboriva za sve osobe koje uopće nisu vezane pravomoćnošću tog
rješenja (nisu sudjelovale u postupku – subjektivna granica pravomoćnosti), a za one osobe
koje su vezano pravomoćnošću, oboriva je u pogledu onoga čime nisu vezane, odnosno u
pogledu onoga o čemu se u tom postupku nije ni odlučivalo (objektivna granica
pravomoćnosti
) Onaj (nebitni) dio pravorijeka koji sadrži odredbu o provođenju upisa u
zemljišne knjige/javne upisnike ili odredbe da se predaju pohranjene pokretnine, o nužnim
mjerama osiguranja služi nakon pravomoćnosti kao nalog tijelima javne vlasti da te naloge
provedu, no ne može ih se siliti ovršnim putem. Odredbe koje su usmjerene fizičkim osobama ili
pravnim osobama kojima su stvari bile predane na čuvanje moći će se ostvarivati ovršnim putem

194

www.pravokutnik.net

nakon ispunjenja ovršnih pretpostavaka, a isto se tako i odredbe kojima se neke sudionike
obvezuje na plaćanje troškova postupka drugima, mogu provesti ovršnim putem.

3. Djelomično rješenje o nasljeđivanju

Kada su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, ali se taj spor
odnosi samo na nešto iz njezina sastava, dok je drugo nesporno, sud/javni bilježnik dužan je
donijeti djelomično rješenje o nasljeđivanju u kojem će utvrditi nasljednike i zapisovnike i ono
što je nesporno da je u sastavu ostavine.

4. Rješenje o predaji ošasne ostavine gradu ili općini

Ako ostavitelja nitko ne naslijedi, sud/javni bilježnik neće donijeti rješenje o
nasljeđivanju nego rješenje o predaji ošasne ostavine gradu ili općini. Cilj, oblik, sadržaj ovog
rješenja u potpunosti odgovara rješenju o nasljeđivanju.

5. Rješenje o naknadno pronađenoj imovini

Ovdje se misli na svako pravno dobro (stvar, subjektivno pravo i sl.) koje je iz ostavine
umrle osobe prešlo u nasljedstvo njegovog nasljednika, bez obzira je li to dobro imovinske ili
neimovinske naravi, a i bez obzira je li se za nj saznalo nakon pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju ili ranije, dovoljno je da u rješenju nije navedeno kao dio ostavine. Ako je bila
provedena rasprava, nakon što sud/javni bilježnik bude upoznat s postojanjem naknadno
pronađene imovine u pravilu se neće ponovno provoditi rasprava, nego će se donijeti novo,
dopunsko rješenje o nasljeđivanju (o naknadno pronađenoj imovini) kojim će se naknadno
pronađenu imovinu rasporediti temeljem prije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Drukčije će
biti jedino ako se u raspravi neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili ako je ustupio svoj
nasljedni dio sunasljedniku jer će tada trebati otvoriti postupak i omogućiti i njemu da dade
nasljedničku izjavu i u pogledu te naknadno pronađene imovine jer kod nas odricanje od
nasljedstva nema učinka na naknadno pronađenu imovinu. Ako se i u pogledu te imovine
nasljednik koji se odrekao jednako izrazi, novopronađena imovina se raspoređuje temeljem

195

www.pravokutnik.net

ranijeg rješenja o nasljeđivanju. Ako ne, donosi se novo rješenje, ali s time da će u pogledu nje
biti utvrđeno da je nasljednik onaj koji se u pogledu nje nije odrekao nasljedstva niti ga je
ustupio. Ako rasprava nije bila provedena, situacija je drukčija jer ovdje ni nema rješenja o
nasljeđivanju. Tada će se po službenoj dužnosti naknadno provesti rasprava ako među naknadno
pronađenom imovinom ima nekretnina ili s njima izjednačenih prava. Ako ne, rasprava će se
provesti samo na zahtjev zainteresiranih osoba. Naknadno provedena rasprava trebala bi
rezultirati rješenjem o nasljeđivanju u kojem bi naknadno pronađena imovina bila navedena kao
ostaviteljeva dobra koja su preostala u sastavu ostavine.

6. Posebno rješenje o zapisu

Ovo je u biti djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim je samo utvrđeno postojanje
prava na zapise u korist određene osobe ili više njih. Ono je konačna i meritorna odluka, ali
njome nisu utvrđeni svi učinci smrti ostavitelja, nego samo postojanje i sadržaj nečijeg prava na
zapis. Ostale učinke određuje se rješenjem o nasljeđivanju, odnosno rješenjem o predaji ošasne
ostavine. O zapisima se u pravilu ne odlučuje posebnim rješenjima već rješenjima o
nasljeđivanju. No da zapisovnici ne čekaju nepotrebno na donošenje rješenja o nasljeđivanju
kada je već moguće utvrditi postojanje zapisa u njihovu korist, predviđena je mogućnost da sud
donese posebno rješenje o zapisu ne čekajući da rasprava omogući donošenje rješenja o
nasljeđivanju
. Posebno rješenje o zapisu može donijeti sud/javni bilježnik ako to zahtijeva
zapisovnik, a još nije zaključena ostavinska rasprava, ali je već neosporno da oni koji su
nasljednici ne osporavaju postojanje i sadržaj tog prava na zapis u korist osobe koja
zahtijeva donošenje ovog rješenja
. Budući da posebno rješenje o zapisu nije ništa drugo nego
djelomično rješenje o nasljeđivanju i za njega vrijedi sve što vrijedi i za rješenja. Pravorijek
rješenja o nasljeđivanju neće onda sadržavati i utvrđenje ovog zapisa koji je već ranije utvrđen
posebnim rješenjem, ali će trebati uputiti na to posebno rješenje o zapisu.

7. Rješenje o obustavi ostavinskog postupka

Ako u bilo kojoj fazi postupka bude vidljivo da nema mjesta daljnjem vođenju postupka,
donosi se rješenje kojim se odlučuje da se ne provodi daljnja rasprava. To rješenje će biti

196

www.pravokutnik.net

konačno, ali ne i meritorno jer njime nije odlučeno o suštini, nego samo o procesnom pitanju.
Daljnji postupak će sud/javni bilježnik obustaviti uvijek kada iz podataka kojima raspolažu
proizlazi da nema nasljednopravnih učinaka pa se nema zašto voditi postupak. To će biti uvijek
kada se ispostavi da je ostavitelj ipak živ, odnosno da osoba koja je umrla nije ostavila
ostavinu
. Ovo rješenje će se donijeti i kada je ostavitelj zaista mrtav i kada ostavina postoji,
no sud nema ovlast za vođenje ostavinske rasprave (ako u ostavini nema nekretnina i s
njima izjednačenih prava, a ne postoji zahtjev ovlaštene osobe za provođenje postupka)
Ukoliko dođe do obustave postupka, sud/javni bilježnik će o tome obavijestiti CSS ako među
navodnim nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se same brinu o svojim pravima i
interesima, a nemaju roditelje ili druge zakonske zastupnike. Ako je postupak obustavljen zato
što ostavina ne sadrži nekretnine ili s njima izjednačena prava, a određene su mjere osiguranja
ostavine, mjere će se ukinuti kako bi osobe pozvane na nasljedstvo mogle slobodno ostvarivati
prava koja im pripadaju. Zbog ipso iure nasljeđivanja, obustava postupka ne briše
nasljednopravne učinke koji su nastali zbog smrti ostavitelja. Nasljednici su svejedno stekli svoje
nasljedstvo kao da je doneseno rješenje o nasljeđivanju. No, vjerojatno će naići na poteškoće
kada će htjeti ostvarivati svoja prava prema trećima jer se neće moći legitimirati kao nasljednici.
Zato su ovlašteni tražiti provođenje ostavinske rasprave, a rasprava će se morati provesti ako se
naknadno pronađe imovina ostavitelja koja sadrži nekretnine i s njima izjednačena prava.

H Pravomoćnost rješenja

Pravomoćno je ono rješenje protiv kojeg više nema žalbe. Pravomoćnost nastupa istekom
žalbenog roka ako nitko od ovlaštenika nije podnio žalbu. Prije roka pravomoćnost nastupa ako
su se ovlaštenici odrekli prava na žalbu, odnosno ako su žalbu povukli. Rješenje postaje
pravomoćno kada drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi rješenje protiv kojeg je ona bila
podnesena.

2. Djelovanje pravomoćnosti – vezanost pravomoćnim rješenjem

Dva su aspekta pravomoćnosti: procesni (ne bis in idem) i materijalnopravni (res
iudicata pro veritate habetur
- smatra se istinitim sve što je sud utvrdio svojim pravomoćnim

197

www.pravokutnik.net

rješenjem) Pravomoćnim rješenjema vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u
ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno pozvane. Ostale osobe mogu putem parnice ishoditi
ispravljanje tog utvrđenja ako ono nije istinito. I prema tim osobama djeluje predmnijeva
istinitosti rješenja, ali je u odnosu na njih ta predmnijeva oboriva. Zbog objektivnih granica
pravomoćnosti, osobe koje su sudjelovale u raspravi nisu vezane rješenjem u pogledu: a)
prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, b) prava čije je utvrđenje
ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici/upravnom postupku na koji ih
je ostavinski sud uputio ili ih je trebao uputiti ako to pitanje nije bilo riješeno prije
pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, c) kada su ispunjene pretpostavke za ponavljanje
postupka. Ono što je rješenjem utvrđeno za njih je res iudicata, ali ostalo mogu obarati.

I NAKNADNO ISPRAVLJANJE ONOGA ŠTO JE UTVRĐENO PRAVOMOĆNIM
RJEŠENJEM O NASLJEĐIVANJU

1. O ispravljanju putem parnice

Ako se u parnici od strane osoba koje nisu vezane rješenjem o nasljeđivanju uspije
dokazati neistinitost rješenja o nasljeđivanju, sud će utvrditi presudom da tužitelju pripad
nasljedno pravo (u cijelosti ili djelomično), a pravomoćna presuda će oboriti predmnijevu iz
rješenja u pogledu onoga što je suprotno rješenju. Postupak se vodi protiv onih osoba u čiju
korist glasi utvrđenje čija istinitost se osporava. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju
uopće nisu vezane osobe koje nisu sudjelovale u raspravi, niti su bile na nju uredno
pozvane (ako su bile pozvane, vezane su bez obzira što se nisu odazvale pozivu suda)
Stoga
rješenjem nisu vezani tzv. novi nasljednici, odnosno oni nasljednici koji se nisu naknadno javili.
Osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo
kao nasljednik ili zapisovnik, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici. Ako se nakon
pravomoćnosti rješenja pronađe ostaviteljeva oporuka, osobe kojima temeljem te oporuke
pripadaju neka prava nisu vezane rješenjem, bez obzira na svoje sudjelovanje u raspravi. Ipak
sud neće ponovno voditi raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju
oporuke i upozoriti ih da svoja prava temeljem oporuke mogu ostvarivati u parnici. Te osobe će
moći podići tzv. tužbu o nasljednom pravu protiv onoga u čiju je korist doneseno rješenje o

198

www.pravokutnik.net

nasljeđivanju. Sudionici nisu vezani rješenjem ni onda kada su u pogledu ostavinske
rasprave ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku bilo dozvoljeno
ponavljanje postupka
. Prema tim pravilima moraju postojati uvjeti za ponavljanje postupka, a
stranka je na odnosni razlog već bezuspješno upozoravala ili se bez svoje krivnje na njega nije
mogla pozvati u prijašnjem postupku, ali jedino ako nije istekao prekluzivni rok za stavljanje
takvog zahtjeva. Ako ni u parničnom postupku nema mjesta ponavljanju, ni sudionik ostavinskog
postupka ne može pokrenuti parnicu protiv onih u čiju korist je doneseno pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju. Sudionici ostavinskog postupka nisu vezani rješenjem ni u slučaju kad im je
ostavinski sud priznao pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici ili im je to pravo trebao
priznati
. Ovdje putem parnice može rješavati samo ono sporno pitanje u pogledu kojega je bio
ili trebao biti upućen na parnicu/upravni postupak. U pogledu svega ostaloga je vezan
pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

2. O ispravljanju izvanrednim pravnim lijekovima

Protiv rješenja u ostavinskom postupku ne postoje izvanredni pravni lijekovi. Njihovu
ulogu imaju tužbe kojim se putem parničnog postupka mogu ishoditi presude koje će ispraviti
pogrešna utvrđenja nasljednopravnih učinaka ostaviteljeve smrti sadržana u pravomoćnim
rješenjima o nasljeđivanju i sl.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->