You are on page 1of 38

GRAFIČKI FAKULTET -

ZAGREB

“INDUSTRIJA I
OKOLIŠ”
ROBERT VALPOTIĆ
2001/2002

1
Njemački biolog je prvi koristio pojam «ekologija» koji je tada bio vrlo šturo interpretiran, a značio je
odnos između okoliša i organizma. Taj stav je prevladavao sve do sedamdesetih godina prošlog
stoljeća kada je pronađeno da u prirodi postoje devastacije. Na promjenu kvalitete okoliša utjecala je
industrija, promet, ekspanzija stanovništva i sl.
Ekologija je vezana uz mnoge društvene i prirodne znanosti kao što su kemija, biokemija,
meteorologija, genetika, ekonomija i pravo.
ZAGAĐENJE su nepoželjne promjene u fizikalnim, kemijskim ili biološkim svojstvima zraka, vode ili tla,
koje mogu ili će štetno djelovati na čovjeka i druge organizme i njihove uvjete života.
Izvori onečišćenja su industrija, promet, energetika i sl.

Dijagram toka industrijskog procesa

EMISIJA

ulaz izlaz
SIROVINE
ENERGIJA INDUSTRIJSKI POLUPROIZVODI
VODA PROCES PROIZVODI
OSTALO

OTPADNE BUKA
OTPAD VODE STROJEVA

Kada se želi ocijeniti proizvodnja ili proizvod treba poći od dijagrama toka industrijskog procesa, ali se
moraju uzeti u obzir i sirovina i pretvaranje sirovine u poluproizvod ili proizvod, te kako će taj proizvod
djelovati na okoliš (da li je ekološki prihvatljivo njegovo zbrinjavanje).
ULOGA EKOLOGIJE – kako zaustaviti degradaciju biosfere i uspostaviti ravnotežu u njoj uz ekspanziju
populacije i razvoj.
Hijerarhija metoda za povećanje kvalitete okoliša:
1. čiste tehnologije – to su one tehnologije koje neće dati emisiju tijekom proizvodnje
2. modifikacija procesa postojeće proizvodnje, reciklacija unutar samog procesa proizvodnje,
zamjena materijala ili sirovina onima veće ekološke podobnosti, primijeniti ekološki pogodne
postupke pročišćavanja zraka ili voda ili zbrinjavanja ekološki podobnog otpada.

ZAGAĐENJE ZRAKA

Treba poći od izvora emisije da bi utvrdili koji polutanti nastaju, kako štetno utječu na atmosferu i
koliko će se dugo zadržati u atmosferi.
Troposfera ide do 10 km visine i kod temperature od 20°C do 50°C će imati negativan temperaturni
gradijent.
Stratosfera – sa temperaturom će oko 30 km visine početi rasti, a za to je odgovoran jedan dio
stratosfere i to onaj gdje su koncentracije ozona veće i on će biti uzrok apsorpcije, još se naziva i
ozonosfera.
Mezosfera – karakterizira ju negativni temperaturni gradijent, dolazi do vrlo naglog porasta
temperature u ionosferi – temperatura gubi svoj značaj iz kinetičke teorije plinova.

PODJELA ATMOSFERA PO SASTAVU:

2
- do visine od 100 km – sastav u konstantnim granicama, naziva se još i homosfera.
- dio iznad 100 km visine – heterosfera u kojoj dolazi do gravitacionog razdvajanja plinske
smjese.
Nadmorska visina / km

0,00
ionosfera
0,00

0,01
100 mezopauza
mezosfera
50 stratopauza 1
stratosfera 10
10 tropopauza 100
troposfera 1000
- 100 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100
temperatura / °C

Učestalost važnijih atmosferskih plinova

PLIN VOLUMNI UDIO 106 VRIJEME ZADRŽAVANJA U CIKLUS


TROPOSFERI
Ar 9300 ne sudjeluju u
Ne 18 ciklusima
Kr 1,1
Xe 0,09
N2 78 x 104 106 godina pretežno
O2 21 x 104 104 godina biološki
CO2 315 15 godina ciklus
CH4 1,1 5 godina
H2 0,4 5 godina ( ? )
N2O 0,25 10 godina
CO 0,1 0,2 godine
H2S / SO2 var. dani Izvori pretežno
NH3 var. do biološki, odvodi
NO / NO2 var. tjedni pretežno
CH- var. fizikalno-kemijski
H2O var. 10 dana Pretežno
O3 var. 0,3 godine fizikalno-kemijski
He 5,2 107 godina ciklus
Rn var. 3 godine

1. grupa su plemeniti plinovi, oni se u vremenu akumuliraju. Elementarni dušik transformacijom


može preći u one oblike kao što su nitriti, nitrati koje mogu koristiti autotropni organizmi. Prelazak –
FIKSACIJA – postiže se prirodna ravnoteža sastojaka plinova. Iza tih ciklusa stoji oksidacija, fotosinteza.

Sudbina polutanata u atmosferi ovisi o meteorološkim parametrima.

3
Meteorološki parametri koji učestvuju u reakcijama, transformacijama i sl. su:
- temperatura zraka,
- strujanje,
- oborine,
- sunčevo zračenje.

- TEMPERATURA ZRAKA
Da li će se neki polutanti iz izvora dizati u vis, slijegati uz tlo ili rasprostirati vodoravno od izvora ovisiti
će o stupnju vertikalnog strujanja, o stvarnoj promjeni temperature zraka sa visinom.
visina

visinska inverzija

stabilna atmosfera
adijabatska
promjena

nestabilna atmosfera prizemna


temperaturna inverzija

temperatura
Temperaturne inverzije

Kod NESTABILNE ATMOSFERE promjena temperature zraka s visinom manja je od 7°C / km visine, što
znači da dio toplog zraka koji struji u vis neće se brzo ohladiti da bi postigao temperaturu okolnog
zraka, pa će se nastaviti dizati dalje i takvi uvjeti će biti povoljni za rasprostiranje polutanata visoko i
daleko od izvora emisije. Ona je meteorološki povoljna situacija za kvalitetu zraka.

ADIJABATSKA PROMJENA – pri istom tlaku zraka, topli zrak će se zbog manje gustoće dizati iznad
hladnijeg i širiti će se. Ekspanzija je gotovo adijabatska, što znači da ne dolazi do izmjene topline
sustava sa okolinom, a rad se stvara iz unutrašnje energije sustava. Temperatura zraka će padati za
iznos koji je ekvivalentan radu pri ekspanziji. Dio toplog zraka će se dizati sve dotle dok ne postigne
temperaturu okolnog zraka, a to je do približne vrijednosti od 7°C / km visine.

4
Ako je temperaturni gradijent pozitivniji od adijabatske promjene dolazi do smanjenja temperature
zraka s porastom visine i manja je od 7°C / km visine i onda je ATMOSFERA STABILNA. Kad je atmosfera
stabilna tada ne dolazi do vertikalnog miješanja zraka, zrak će vrlo brzo pri dizanju postati hladniji i
gušći od okoline, pa će se nastojati vratiti na svoj prvobitan nivo.
Na taj način je spriječeno raspršivanje polutanata, što ima za posljedicu povećanje koncentracije
polutanata u određenoj zoni atmosfere.
U takvim situacijama vrlo često se dešava da temperatura zraka raste sa visinom. Takvu pojavu
nazivamo TEMPERATURNA INVERZIJA, tada se atmosfera nalazi u ekstremno stabilnim uvjetima. Ako
temperatura zraka raste sa visinom to je visinska inverzija, te inverzije se dešavaju kada je ekstremno
stabilna atmosfera. Te situacije su najnepovoljnije jer nije moguće raspršivanje polutanata već
nagomilavanje polutanata ispod inverzijskog sloja. Postižu se koncentracije koje su štetne i za
organizme i za okoliš.

visina

visina inverzijskog
sloja
topli zrak

hladni zrak hladni zrak


t
emperatura
Temperaturna inverzija u toku noći

Tokom dana sunčevo zračenje zagrijava površinu zemlje, dok u toku noći zemlja zrači energiju natrag
u svemir. Za vrijeme vedrih noći to zračenje u vidu dugovalnih IR zraka je intenzivnije i dovodi do
hlađenja slojeva zraka neposredno uz površinu zemlje, pa će inverzijski sloj nastati noću upravo radi
bržeg hlađenja zemlje od zraka, a inverzija temperature će općenito nestati sljedećeg dana nakon
izlaska sunca, a polutanti koji su se emitirali tijekom noći nagomilat će se ispod inverzijskog sloja, što
dovodi do povećanja koncentracije polutanata pri tlu.

visina
topli zrak
hladni
zrak

temperatura
Stvaranje temperaturne inverzije u dolinama

5
U kotlinama se spomenuti efekt nastajanja inverzije kombinira sa pojavom spuštanja hladnijeg zraka
sa okolnih brda. Zbog sve veće gustoće, hladniji zrak istiskivat će topliji zrak koji odlazi u vis, stvarajući
temperaturnu inverziju. Inverzija može obuhvatiti i dostići visinu i do nekoliko stotina metara. Ovakve
inverzije i ovakva analiza promjene temperature zraka sa visinom posebno su važan čimbenik
ekoloških studija pri izgradnji novog objekta, te treba obuhvatiti niz od barem 5 godina.

hladni topli topli hladni


front front front front

«Frontalna» inverzija
Frontalne inverzije se javljaju prilikom susreta dviju masa zraka različitih temperatura kad hladniji zrak
tone ispod toplijeg na dodiru fronti. Ponekad se zna dogoditi da kretanje zraka može razbiti inverziju,
međutim češće je da frontalne inverzije nastaju i da traju relativno dugo u odnosu na druge tipove
inverzija.
Inverzije koje nastaju pri stvaranju anticiklona (polje visokog tlaka zraka)
Kada nastaju anticiklone, gornji slojevi zraka spuštaju se prema dolje, zagrijavajući se pritom
kontrakcijom (skupljanjem). Zagrijavanje je veće u gornjem, nego u prizemnom sloju atmosfere i za
vrijeme anticiklone vjetrovi su slabi ili ih uopće nema, pa ne dolazi do razrjeđivanja koncentracija
polutanata raspršivanjem. Ove inverzije su posebno nepogodne, čak i opasne za vrijeme maglovitih
dana i ako anticiklonalna aktivnost potraje nekoliko dana polutanti će se nagomilati i koncentrirati u
cijelom tom vremenskom periodu. Mogu dostići i prestići maksimalne dopuštene koncentracije, pa
tada treba smanjiti najveće izvore emisije.
Anticiklonalne promjene kod nas su vezane za zimski period godine jer se tada javljaju i masa
individualnih izvora emisije koji potječu od zagrijavanja. Kod gradnje novih industrijskih objekata treba
se paziti da se oni ne grade u područjima koja nisu pogodna.

- STRUJANJE ZRAKA
Horizontalni transport zagađivala je funkcija vjetra zračnih turbulencija i topografije. Razlika tlaka na
pojedinim mjestima na zemlji uvjetovat će strujanje, a brzina strujanja je ovisna o udaljenosti od zemlje
i zavisi od koncentracije terena jer promjenom konfiguracije može doći do promjene pravca pa i brzine
vjetra i do strujanja mikrorazmjera i u onim slučajevima kada su u neposrednoj blizini «tišine». S
ekološkog aspekta posebno se analiziraju strujanje zraka more-kopno i planina-kotlina, te neki nizinski
predio.
Brzina i strujanje vjetra bitni su parametri pri izradi ekološke studije kod dobivanja dozvole za izgradnju
nekog novog objekta, pa čak i adaptacije i renoviranja starog. U tu svrhu potrebno je izraditi ružu
vjetrova koju čini višegodišnji niz mjerenja brzine i smjera vjetra (barem 5 godina), a na osnovu nje se
može dobiti podatak o prevladavajućem smjeru i brzini.

- OBORINE

6
Mogu biti značajni meteorološki parametar koji može doprinijeti smanjenju zagađenosti zraka, ali i
povećanju zagađenosti voda. Oborina može u smanjenju doprinijeti pomoću 2 mehanizma:
1. iskišnjavanje,
2. ispiranje.
Iskišnjavanje je proces kada već u oblaku prilikom formiranja kapljica polutanti imaju ulogu ili djeluju
kao kondenzacione jezgre.
Ispiranje – kada oborina prolazi kroz sloj zraka ona može pokupiti plinove koji su topljivi u vodi i tako
doprinijeti većoj kvaliteti zraka. Topljivo u vodi – plinovi koji su antihibridi kiselina npr. SO 2, NO, NO2
ispiranjem dolazi do smanjenja pH. Efikasnost ispiranja će ovisiti o vrsti oborine, veličini kapljice kiše ili
pahuljice snijega.

- SUNČEVO ZRAČENJE
Sunčevo zračenje prilično točno odgovara zračenju crnog tijela, da bi uslijedila kemijska promjena
utjecajem EMZ moraju biti ispunjena 2 uvjeta:
- da energija fotona mora biti veća od energije kidanja kemijske veze bilo da je to energija
disocijacije ili energija potrebna za bilo koju drugu vrstu kemijske reakcije,
- molekula mora apsorbirati taj foton i samo uz te uvjete se molekule, ioni i dr. mogu pretvarati i
stupati u reakcije koje zovemo fotokemijske reakcije.
Kada je sunce u svom zenitu (maksimalna insolacija) nastaju fotokemijske reakcije.

7
- ZAGAĐIVALA U ATMOSFERI
Povećanje koncentracije određenih specija (plinova, krutih tvari ili aerosola) u atmosferi može djelovati
štetno na zdravlje ljudi i ostalih organizama, na mnoge materijale, povijesne spomenike i prirodu
uopće, pa takve tvari onda nazivamo polutanti ili zagađivala.
Polutanti se mogu podijeliti s obzirom na način kako oni ulaze u atmosferu na:
- primarne – koji se nalaze na izvoru emisije,
- sekundarne – koji će nastati iz primarnog nekom od kemijskih reakcija u atmosferi.
- Prema podrijetlu polutanti mogu biti:
 antropogenog – oni izvori koji su pod utjecajem ljudske aktivnosti,
 prirodnog – virusi, bakterije, prašina iz pustinje.
Polutanti se mogu podijeliti i prema konzistenciji na :
- plinove, - pare i – aerosoli.
Plinovi i pare se ponašaju prema plinskim zakonima što je bitno pri utvrđivanju njihove koncentracije i
pri projektiranju uređaja za pročišćavanje zraka. Aerosoli nastaju raspršivanjem sitnih, krutih i tekućih
čestica u zraku. Tekućina – sprej (veća kapljica), magla (sitnija kapljica). 90% polutanata pripada
plinovima i parama, a 10% aerosoli.
Prema trajanju učinka polutanti se dijele na:
- polutanti s lokalnim učinkom
- polutanti s globalnim učinkom.
Ako oborina pada i ispire zrak pokupiti će polutante koji su u zraku prisutni, a kada se oborina formira
pri cikloni ona će prenositi polutante iz zraka. Veliki globalni efekti – smanjenje emisije CO 2 i plinova
staklenika.

- SPOJEVI SUMPORA SO2


Antropogeni izvori emisije:
- sagorijevanje fosilnih goriva (ugalj, nafta),
- energetika,
- industrija – sulfitni i sulfatni postupak proizvodnje celuloze
Alternativni izvori energije: energija sunca, vjetra – vrlo dobro kod Senja, energija valova – Senj,
hidroelektrane. Ugalj je ekološki najnepovoljniji energent jer ima najveći postotak sumpora (oko 5%),
nafta je bolji energent jer ima 2,3%, a plin je najbolji energent. Termoelektrane su povoljnije za
zagrijavanje nego kada bi se za zagrijavanje koristilo niz dimnjaka makar su i one nepogodne.
Nuklearne elektrane su ekološki povoljne ako nema ekscidencijskih situacija. Zagađivanje vodotoka
može doprinijeti nepovoljnim uvjetima života organizmima koji ne podnose fluktaciju temperature.
Šljaka iz termoelektrane je jako štetna jer može doći do kumuliranja u organizmu (mlijeko). Proizvodi
celuloze - kod sulfatnog postupka prisutni su sulfidi, disulfidi, merkaptani, COS i slični spojevi koje
karakterizira i vrlo neugodan miris. Kod sulfitnog postupka karakteristični polutanti su SO 2, SOx jer je
potrebno jako puno energije, polucija iz postupka pripreme energije – polutanti SO x, NOx, krute
čestice. Rude bakra, cinka, olova dolaze u prirodi kao sulfitna grupa, postupci jako onečišćuju zrak
sa oksidima sumpora.
Mehanizmi odvoda iz atmosfere:
- heterogena oksidacija (direktno taloženje iz plinske faze, tzv. Suho taloženje, produkt;
sekundarni produkt SO3, H2SO4),
SO2 se brzo oksidira i prelazi u sekundarni polutant H 2SO4 i/ili njezin anhidrid SO3. Taj mehanizam je
kompleksan i obuhvaća 3 moguća procesa:
- Jedan od procesa je heterogena oksidacija i ona obuhvaća slijedeću reakciju:
a) 2SO2 (g) + O2 (g) → 2SO3 (g)
(ΔG°298 = - 71 kJ mol-1 SO2)

8
Reakcija je vrlo spora, ali je termodinamički moguća što nam govori ΔG. Uz prisutnost vode dolazi do
reakcije b), odnosno do hidrolize:
b) SO3 (g) + H2O (l) → H2SO4 (aq)
U suhom i čistom zraku na temperaturi troposfere reakcija je polagana, ali će ona biti katalizirana
prisutnošću čestica čađe ili prisutnošću lebdećih čestica (čestice pepela). Reakcije će biti potencirane
tamo gdje su prisutni antropogeni izvori SO2 (procesi sagorijevanja). Reakcija će biti ubrzana ako se
čestice plina okruže sa filmom vode. Mnogo važnije je otapanje sulfata formiranih na krutoj površini i
njihov transport, pa će reakcija biti maksimalno značajna u blizini izvora emisije gdje je i visoka
koncentracija čestica.
- homogena oksidacija plinske faze; produkt H2SO4 i peroksidni radikal HO2,
U jako čistoj atmosferi značajna je oksidacija SO2 posredstvom hidroksilnog radikala.
c) OH˙+ SO2 + M1 → HOSO2˙+ M
Početna reakcija će kao rezultat dati hidrogensulfit radikal (HOSO 2˙ ). M – neka treća tvar, molekula, a
može biti i neka kruta površina, a ona nam je potrebna da bi absorbirala energiju dobivenu
nastajanjem novce veze i ona na taj način stabilizira tu reakciju. Hidrogensulfit radikal se dalje oksidira
reakcijama d) i e) do sulfatne kiseline H2SO4.
d) HOSO2˙ + H2O → HOSO2 . H2O
e) HOSO2 . H2O + O2 → H2SO4 + HO2˙
U zagađenom zraku peroksilni radikal (HO 2˙ ) može reagirati sa NO i pritom se regenerira hiroksilni
radikal. Sama regeneracija hidroksilnog radikala se može prikazati reakcijom f).
f) HO2˙ + NO → OH˙ + NO2
- homogena oksidacija u vodenoj fazi; produkt H2SO4 (aq).
g) SO2 (aq) + H2O (l) ↔ H2SO3 (aq)
h) H2SO3 (aq) ↔ HSO3- (aq) + H+ (aq)
Osim vode u troposferi postoje i različite druge specije koje mogu transformirati SO 2 u sulfatnu
kiselinu. To može biti ozon, vodikov peroksid, dušik (IV)-oksid NO 2.
i) HSO3- (aq) ↔ SO32- (aq) + H+ (aq)
j) H2O2 (aq) + SO2 (aq) → H2SO4 (aq)
Reakciju će prvenstveno katalizirati soli željeza, ali može i drugih prijelaznih metala.
k) 2HO2 + M1 → O2 + H2O2 + M
Koji će od ova tri mehanizma prevladati ovisiti će o stanju atmosfere u vrijeme oksidacije. Općenito se
smatra da 1-10% SO2 se na sat oksidira, što znači da je relativno kratko zadržavanje tog polutanta u
troposferi i efikasno se može iz atmosfere izdvojiti tzv. mokrim taloženjem, odnosno oborinama što je
razlog kiselih kiša. Mehanizmi reakcija su razlogom što SO 2 neće doći u stratosferu, pa nisu onda
moguće ni kombinirane fotokemijske reakcije uzrokovanje SO 2. Distribucija tog polutanta na zemlji nije
jednolika i smatra se da oko 90% SO2 pripada emisiji prvenstveno u SJ. Americi, Europi, Indiji i
Dalekom Istoku.
- Utjecaj na okoliš:
- Londonski tip smoga,
o polutanti SO2 i krute čestice imaju sinergističko djelovanje,
o za nastajanje smoga bitni meteorološki faktori; temperaturna inverzija, magla, niska
temperatura zraka, nema vjetra
o kisele kiše
- pH oborina < 5
- fenomen uzrokuju SO2 i NOx, zatim SO3, H2SO4 i HNO3.

- OKSIDI DUŠIKA KAO POLUTANTI NOX – suma oksida dušika NO i NO2

9
Prirodni izvori oksida dušika su: gorenje biomase (šumski požari, električna izbijanja) gdje iz
elementarnog dušika pri visokim temperaturama mogu nastati oksidi dušika. Anaerobni procesi mogu
biti izvori amonijaka.
Antropogeni izvori emisije su: - sagorijevanje fosilnih goriva i biomase, - ispušni plinovi automobila, -
avioni, - industrija.
Industrija može doprinijeti emisiji i samih proizvodnih procesa ili pak utroškom energije. Unutar
troposfere NOx plinovi izloženi su promjenama radi utjecaja mnogih agenasa od kojih su najvažniji
ozon, sunčevo zračenje, hidroksil radikal, hidrogen-peroksi radikal, organske molekule (uključujući
organske peroksi radikale RO2˙ ), vlaga i čestice.

a) Reakcije idu prema fotodisocijaciji NO 2, nove specije su atomarni kisik koji će sa nekom molekulom
treće vrste dati ozon. Ta reakcija je izvor povećanja koncentracije troposferskog ozona. Ona će
pridonijeti stvaranju ozona u troposferi, za razliku od rugih reakcija koje se dešavaju u stratosferi i koje
doprinose smanjenju koncentracije ozona.
NASTAJANJE TROPOSFERSKOG OZONA
NO2 + hν (λ < 430 nm) → NO + O
O + O2 + M → O3 + M
b) to su reakcije koje se pripisuju mehanizmima nastajanja fotokemijskog smoga tipa Los Angeles.
Važan je za masu procesa iz grafičke industrije.
- fotokemijski tip smoga L.A.
OH H2O O2 NO2 + M M
RCHO RCO˙ RCO O2˙ RCOO2 NO2
ili acil radikal peroksiacil radikal PAN peroksiacilnitrat

hν H
Za te reakcije su karakteristični: grafička industrija, saobraćaj, meteorološki uvjeti temperatura zraka >
20°C, «tišina» i vrijeme maksimalne insolacije. Iz primarnih polutanata (manje štetnih) nastaju
sekundarni polutanti koji su više štetni. Primarni polutanti su poznati zdravstveno i sigurnosno rizični u
radnoj atmosferi.

c) te reakcije su odgovorne za nastajanje kiselih kiša


λ < 320 nm O2 H2O 2NO2 + M M
O3 O° 2OH 2HNO 3

- SPOJEVI UGLJIKA
Oksidi ugljika: ugljik (II)-oksid CO, ugljik (IV)-oksid CO2.
Prirodni izvori CO u atmosferi: fotokemijska oksidacija ugljikovodika, redukcija CO2 u oblacima,
stvaranje u oceanima, šumski požari i vulkani.
Antropogeni izvori: procesi nepotpunog izgaranja fosilnog goriva i biomase (nije bilo dovoljno kisika),
saniranje različitog otpada, energetika i promet.
Jedan od osnovnih mehanizama odvoda CO iz atmosfere je reakcija adsorpcije u tlo, postoji 2
mehanizma:
1. CO se oksidira sa ½ O2, a produkt je CO2
CO + ½ O2 → CO2
Da bi do takve reakcije moglo doći sudjeluju bakterije iz tla.
2. CO se reducira, a reakcija ide sa elementarnim vodikom i pritom nastaje metan i voda, a reakcija
ide uz mikroorganizme iz tla.
CO + H2

10
Sve vrste tla će pokazati jednu mogućnost tih reakcija. Kada se tlo sterilizira i kada se stavi u kontakt s
CO tada nema reakcije.
Reakcije koje se dešavaju u troposferi:
- reakcija oksidacije s hidroksi radikalom OH˙ - pri toj reakciji će kao produkt nastati CO 2 i atomarni
vodik. Za CO se smatra da je njegovo vrijeme boravka u atmosferi oko 0.4 godine.
Prirodni fond koncentracije CO – koncentracija polutanta na mjestima gdje nije moguće zagađenje iz
antropogenog izvora je oko 0.1 ppm (parts per million). U urbanim predjelima je koncentracija od 2 –
20 ppm, dok se npr. u tunelima, garažama i sl. mjestima mogu naći koncentracije koje su veće od 100
ppm.
Veliki udio te koncentracije je pripisan prometu, pa zato sada automobili imaju katalizatore koji veći dio
NO, CO i ugljikovodike prevode u elementarni dušik CO2 i vodu.
1. CO + ½ O2 → CO2
2. CO + NO → ½ N2 + CO2
3. Cm Hn + (m + n/4) O2 → mCO2 + n/2 H2O
4. Cm Hn + 2 (m + n/4) NO → (m + n/4) N2 + n/2 H2O + mCO2
5. H2 + ½ O2 → H2O
6. H2 + NO → ½ N2 + H2O
Kao katalizatori se još koriste i neki plemeniti metali (paladij i sl.), te neplemeniti metali i silikati koji su
naneseni na neku površinu (često aluminij-oksid).
Štetno djelovanje tog polutanta
CO ima direktan utjecaj na zdravlje ljudi radi mogućnosti da se veže na hemoglobin i na taj način
nastaje tzv. karboksihemoglobin. Hemoglobin u krvi je nosioc kisika i taj oblik je oksihemoglobin. Kada
je hemoglobin dostupan CO, on će radije reagirati s CO, nego sa kisikom. Iz konstante reakcije
proizlazi da je afinitet CO za oko 200 puta veći u usporedbi s kisikom. Normalna koncentracija
karboksihemoglobina u krvi iznosi oko 0.5%. Kada se ta koncentracija poveća, mogu se javiti
glavobolje, reducira se mentalna sposobnost, može doći do kome i smrti. Pušači su izloženi za vrijeme
pušenja kratkotrajnim, ali visokim koncentracijama CO koje mogu biti i do 400 ppm, tako da je kod njih
koncentracija karboksihemoglobina oko 10 puta veća nego kod nepušača. Visoke koncentracije se
mogu dogoditi i na prometnicama – u vrlo uskim ulicama i gužvama na semaforima, što može dovesti
do gubitka sposobnosti ispravnog ocjenjivanja vremena i prostora – uzrok čudnih nesreća.

- CO2
Prirodni izvori: respiracija, biološko raspadanje i oslobađanje iz oceana.
Antropogeni izvori: energetika, procesi sagorijevanja fosilnih goriva, zbrinjavanje otpada, promet.
Mehanizmi odvoda su: fotosinteza, upijanje u tlo.
Koncentracija tog polutanta – treba poći od davnih vremena kada se zemlja hladila, atmosfera je bila
bogata sa CO2, događao se proces da su H2O2 i CO2 otapali stijene i nastali su topljivi hidrogen-
karbonati alkalijskih i zemnoalkalijskih metala. Te specije su koristili morski organizmi za izgradnju
svojih kostura koji su se nakon izumiranja organizama taložili na morsko dno. Taj proces i danas je
prisutan u plitkim tropskim morima pri čemu nastaju koraljni grebeni. Opisani proces se događao
tijekom dugih geoloških razdoblja, pa je na taj način mnogo CO 2 iz zraka prešlo u magnezijev-
karbonat MgCO3 i kalcijev-karbonat CaCO3 tvoreći stijene. Prije 2 milijarde godina CO 2 je bilo svega
nekoliko ppm. Prije početka industrijske revolucije oko 260 ppm, sada oko 360 ppm, prema nekim
procjenama se smatra da koncentracija CO2 godišnje raste oko 0.3% što postaje zabrinjavajuće.
Intenzitet zračenja

CO2 apsorpcijski
H2O maksimumi

11
10000 20000 30000 valna duljina λ / nm
Raspodjela valnih duljina zračenja što ga emitira zemljina površina i maksimumi apsorpcije
infracrvenog zračenja molekula CO2 i H2O
Utjecaj CO2 kao polutanta na okoliš je globalan i očituje se utjecajem na promjenu klime.
Karakteristično je da Zemlja emitira zračenje u IR području, a u kojem će području valnih duljina biti
najveći intenzitet emitiranog zračenja ovisi o temperaturi tijela. Prosječna temperatura je oko 254 K i
Zemlja najintenzivnije emitira zračenje u području oko 12000 nm.
Molekule vode i CO2 apsorbiraju zračenje valnih dužina od 12000 – 20000 nm pa je atmosfera
prozirna za vidljivi dio spektra, ali je zbog polutanata kao što su CO 2, vodena para neprozirna za
dugovalno IR zračenja i ono ostaje zarobljeno u atmosferi, ne može se emitirati u svemir.
EFEKT STAKLENIKA – staklenik djeluje – staklo je prozirno za sunčevo zračenje, a neprozirno za
zračenje koje emitira zemlja i raslinje u stakleniku. Koliko će toplotnog zračenja ostati zarobljeno u
atmosferi ovisiti će o sastavu atmosfere i koncentraciji polutanata, a osim CO 2, tzv. plinovi staklenika
su metan, N2O, freoni i ozon.

- UGLJIKOVODICI
Metan – prvi u homolognom nizu (CH4).
- Prirodni izvori metana su:
Metan nastaje uz pomoć mikroorganizama u anaerobnim uvjetima djelovanja na tvari biljnog ili
životinjskog podrijetla – dekompozicijom organskih tvari.
Razlika između CO2 i metana – CO2 nastaje oksidacijom, a metan (ugljikovodici) nastaju procesima
razgradnje organskih tvari.

- Antropogeni izvori metana su:


- procesi odlaganja otpada, procesi pri korištenju i eksploataciji ugljena i nafte, procesi pri uzgoju
stoke, procesi sagorijevanja biomase na vrlo niskim temperaturama.
Tri su glavna mehanizma odvoda metana iz atmosfere:
- Jedan dio će se apsorbirati u tlo 6 – 12%,
- Jedan dio će odlaziti u stratosferu i tamo se oksidirati.

- Mehanizam reakcija u troposferi

12
Najvažniji mehanizam u tom procesu je reakcija metana sa hidroksilnim radikalom koja će kao krajnji
rezultat dati CH3O i H2O. Čovjekovom aktivnošću, utjecajem na izvore se može smanjiti udio odvoda
metana pomoću te reakcije, a razlog tome je reakcija ugljik (II)-oksida sa hidroksilnim radikalom, a kao
rezultat će onda biti ugljik (IV)-oksid i elementarni vodik. Karakteristično za metan je njegov dugi
boravak u atmosferi (oko 3 godine), pa on može doći i do stratosfere. Važno je da se njegova
koncentracija koja iznosi oko 1.5 ppm neprestano povećava i to za 1-2% godišnje.

Slika: Atmosferske koncentracije glavnih plinova efekta staklenika

Metan je jedan od plinova staklenika, on ima negativan globalni utjecaj na okoliš, djeluje na vrijeme,
odnosno klimu. Temperatura zraka ako se gleda u dužem periodu ima trend porasta. Metan ima
mogućnost i on se ugrađuje u led u obliku spojeva koje nazivamo klatrati CH 4 * n H2O (n može biti oko
6). Međutim, kada bi došlo do topljenja leda taj postupak bi oslobađao metan, on bi tada išao slobodno
u atmosferu i potencirao bi efekt staklenika.

- DRUGI UGLJIKOVODICI
U tu grupu spada oko 600 različitih specija koje mogu djelovati kao polutanti atmosfere, stalno se
pronalaze neki novi, pa se broj stalno povećava, a svi takvi spojevi su obilježeni tzv. CAS brojem i tako
možemo saznati sve informacije o djelovanju određenog spoja na okoliš. Najviše reaktivni bi bili
spojevi grupe izoprena, alfapinena (α-pinena).
Prirodni izvori - oni nastaju u biološkim procesima i reaktivni su. Antropogeni izvori su: promet,
industrija, upotreba organskih otapala. Najčešći polutanti su: butan, etan, etil, propen, od grupe
aromatskih: benzen i toulen. Procesi grafičke reprodukcije i općenito grafičke industrije su izvori
onečišćenja (procesi tiska – ofset rotacije heat-set bojama, duboki tisak – toulen, visoki (flekso) tisak –
organska otapala, sitotisak).
Faze procesa: mjesto emisije su postupci pranja strojeva nakon tiska upotrebom sredstva za pranje, te
u ofsetu kada se kao tekućina za vlaženje koristi ona na bazi 2-propanola.
Efekti na okoliš:

13
- djelovanje globalno u kontekstu efekta staklenika,
- mogu stupati u reakcije kao što je prikazano za metan s relativno velikim brojem sekundarnih
polutanata koji se mogu posebno parcijalno oksidirati, pa dolazimo do ALDEHIDA (RCHO),
- ti spojevi mogu sudjelovati u stvaranju fotokemijskog smoga tipa L. A.
Nepovoljni utjecaj na okoliš se potencira sekundarnim reakcijama stvaranjem fotokemijskog smoga
tipa L. A.

- OTOPINA ZA VLAŽENJE U OFSETNOM TISKU


Upotrebom 2-propanola u otopini za vlaženje u ofsetnom tisku dolazi do emisije polutanta koji spada u
grupu VOC spojeva (ishlapljivi organski spojevi), ti spojevi emitiraju i nastaju njihovi polutanti ispod
temperature vrelišta, tlak para im je manji od 10 kPa. Takva tekućina za vlaženje će biti zdravstveno i
sigurnosno rizična na radnom mjestu.
Zdravstveni rizici su: utjecaj na centralni živčani sustav, organ vida, digestalni sustav. Maksimalna
dozvoljena koncentracija je ograničena na 400 ppm na radnom mjestu.
BAT – biološka toleranca na radnom mjestu, BAT u ovom slučaju znači 50 mg/l acetona u krvi ili urinu.
Rizici opasnosti su: mogućnost da sa zrakom čini smjese koje mogu izazvati požar ili eksploziju.
Kod konvencionalnog ofseta se primjenjuju keramički valjci da se smanji udio 2-propanola, odnosno
da se smanji udio otopine za vlaženje. Time se smanjuje udio 2-propanola sa 10% na 2-3%.
Zamjensko sredstvo koje bi imalo tehničko-tehnološke karakteristike kao 2-propanol do sada nije
pronađeno. Mogu se uzeti dugolančani alkoholi kao supstitucija – polialkohol, svaki veći proizvođač
grafičkih strojeva pokušava pronaći neko zamjensko sredstvo koje onda dolazi pod različitim
trgovačkim imenima: Heidelberg – Supstifix. Voda za pripremu otopine za vlaženje mora biti
izvanredne čistoće (ona koja se dobije metodom reversne osmoze) što uključuje kontrolu pH
vrijednosti i provodljivosti. Provodljivost daje informaciju koliko je ta voda čista (proporcionalno
koncentraciji iona).
Ako se koristi takva otopina potrebno je brinuti i o tome što se događa i koliko je štetna otpadna
tekućina u odnosu na zagađenje voda. To treba promatrati u odnosu na 2 utjecaja: količinu kemikalija
u otpadnoj vodi i štetan utjecaj na okoliš; količina vode koja se pritom troši u odnosu na uštedu
resursa.

- MOGUĆNOST RECIKLACIJE OTOPINE ZA VLAŽENJE I PRISTUPA OPĆENITO

Kretanje reciklirane otopine za vlaženje

DOZIRANJE (male količine)


SVJEŽA MEĐUSPREMNIK
OTOPINA ZA
VLAŽENJE

Kružni tok otopine za


vlaženje između
tiskarskog stroja i
aparata za
kondicioniranje

Vrijeme
Da li je otopina NE
prljava? / Da li je
potrebna izmjena
unutar pogonskog
ciklusa čišćenja
14
DA
DA
Razdvajanje fizikalnog FILTRAT Kemijski još NE
onečišćenja učinkovito

OTPAD (što je
moguće čvršći)

Kružni tok otopine za vlaženje u ofsetnom tisku


Tiskarski stroj

4 Uređaj za kondicioniranje
5 otopine za vlaženje
1

6 7
2
Papir Jedinica
za
3 8 reciklaciju

1. Temeljni cilindar, 2. Cilindar s gumenom navlakom, 3. Tiskovni cilindar, 4. Uređaj za obojenje, 5.


Uređaj za vlaženje, 6. Korito tekućine za vlaženje, 7. Grubi filter, 8. Spremnik otopine za vlaženje, 9.
Sustav za hlađenje.

Unutar jedinice za reciklaciju koristi se postupak pročišćavanja voda koji spada u tercijarne postupke
pročišćavanja voda (membranski postupci, membranska separacija, filtracija poprečnog toka). Ako se
uspije pročistiti otopina za vlaženje tako da se jedan dio može ponovno koristiti u tisku, onda se drugi
dio ukoncentrirava i zbrinjava kao otpad.
Otopina za vlaženje može utjecati na kvalitetu zraka, na radnom mjestu i u vanjskoj atmosferi.
- Kako mogu sastav boje i procesi sušenja otisaka utjecati na kvalitetu okoliša?
KARAKTERISTIČNI POLUTANTI GLAVNIH TEHNIKA TISKA

TEHNIKE TISKA GRAFIČKI POLUTANTI MDK TOKSIČNO KLASA


MATERIJAL [PPM] DJELOVANJE OPASNOSTI
Ofset tisak Boje ugljikovodici 1 A III
Duboki tisak Boja toulen 400 1,2 AI
Visoki tisak Boja ugljikovodici 1 A III
Fleksotisak Boje etanol 1000 0 B
etoksipropanol 1 B

15
metoksipropanol 100 1 B
etilacetat 200 1 AI
metiletilketon 200 1 AI
metoksipropilacetat 50 1 A II
200 1 AI
izopropilacetat
Sitotisak Boje na nafta 2 A II
bazi ksilen 100 2 A II
benzilalkohol 1 A III
otapala
diacetonalkohol * 50 1
1-metoksipropanol – 2 * 100 1
butilacetat 950 1 A II
butilniesterglikolne 1 A III
kiseline 50 1 A II
1 - metoksipropilacetat 50 1 A II
cikloheksanon 20 1
butilglikol 50 1
dipropilglikol 2 A II
testbemin
Raspodjela emisije organskih otapala prema tehnikama tiska

TEHNIKA TISKA POTROŠNJA GRAF. MAT. EMISIJA


t/ god. t / god.
Ofset tisak 110 000 31 100

Duboki tisak 81 500 14 000

Visoki tisak 3 500 1 100

Fleksotisak 10 000 3 500

Sitotisak 2 500 1 100

- Ofsetni tisak
Sastav konvencionalne boje za ofsetni tisak na arke na bazi organskih otapala je slijedeći:
- 15 – 20% pigmenta,
- 20 – 35% sušivih ulja,
- 20 – 25% mineralnih ulja,
- 20 – 25% tvrdih smola,
- 5 – 10% aditiva.
Heat-set boja za ofsetne rotacije sadrži:
- 15 – 20% pigmenta,
- 5 – 15% sušivih ulja,
- 25 – 40% mineralnih ulja,
- 25 – 35% tvrdih smola,
- 5 – 10% aditiva.
Heat-set boje se trebaju pročišćavati zbog velikog postotka mineralnih ulja s 2 aspekta:
- emisija polutanata u procesu sušenja otisaka,
- korištenje velikog udjela derivata nafte.
' 70-tih godina javile su se mogućnosti smanjenja udjela derivata nafte iz boja, odnosno istraživanja su
ukazala na supstituciju sirovina derivata nafte sa sirovinama obnovljivog podrijetla (one koje se mogu

16
posaditi, iskoristiti i ponovno druge godine posaditi, a to su one vegetabilnog – biljnog podrijetla kao
što su repica, soja i sl.).
Ne može se napraviti ekološki optimalna supstitucija jer svaka tehnika tiska diktira udio moguće
zamjene sa aspekta kvalitete i mogućnosti otiskivanja zbog velikih brzina otiskivanja. Promjenom
kemijskog sastava biljnog ulja (promjena broja i raspodjele dvostrukih veza) će utjecati na niz
tehničko-tehnoloških karakteristika tako da je na taj način moguće mijenjati penetracije tekućih
sastojaka u papir, to će utjecati na iskoristivost pigmenta, postizanje ravnotežnog stanja tiskarska boja
i voda, odnosno svojstva emulgiranja, te brzinu izlaganja otisaka (sušenje otisaka).
U dubokom tisku se mora koristiti uređaj za pročišćavanje jer boje sadrže puno toulena.
- BOJE NA BAZI VODE
Kemijski sastav boja na bazi vode:
- 10 – 20% pigmenta,
- 15 – 35% veziva,
- 10 – 20% alkohola,
- 40 – 50% vode,
- 5 – 10% aditiva.
Imati će određenu ekološku podobnost jer neće doći do emisije otapala, neće doći do zagađenja zraka
i destrukcije okoliša, ali njihova ekološka nepodobnost je mogućnost onečišćenja voda, oko 1 – 10 m 3
na dan, može se očekivati udjel krutih tvari od 3 – 5%, pH vrijednost od 7 – 8, BPK od 500 – 1000 mg
kisika / litri. (BPK) predstavlja biološku potrošnju kisika i ako ima indeks 5 onda se odnosi na 5 dana.
To je postupak kojim se može odrediti količina organskog onečišćenja u otpadnoj vodi. Otpadne vode
su onečišćene organske tvari i kao takve se ne mogu ispuštati u vodotoke jer bi organska tvar
razgradnjom trošivog kisika vodotok pretvorila u deficitaran na kisiku. To je otežavajuća okolnost za
akvatične organizme koje u njemu žive. Takva otpadna voda se mora pročišćavati, a postupci
pročišćavanja koji se najčešće koriste su:
- koagulacija,
- sedimentacija,
- flotacija,
- adsorpcija.
- Koagulacija je fizikalno-kemijski proces koji potpomaže nastajanju većih čestica od destabiliziranih
koloidnih čestica i tako potpomaže odjeljivanju faza u procesima sedimentacije i filtracije.
- Flotacija je proces sljepljivanja dispergiranih čestica zagađivala na granici faza zrak-tekućina;
čestice bojila budu zahvaćene mjehurićima zraka ili nekog drugog plina, postaju specifički lakše, te se
silom uzgona transportiraju na granici faza u obliku pjene i odvajanjem pjene se odvajaju i polutanti iz
sustava.
- Adsorpcija je proces koncentriranja tvari na međufaznoj granici površina. Kada se radi o adsorpciji
onda je riječ o krutom sustavu, a kada se radi o absorpciji onda je riječ o tekućem sustavu.
S obzirom na volumen otpada s obzirom na kapacitet proizvodnje mogu se uspješno primijeniti
sedimentacija i filtracija, a dobiveni mulj mora se dalje zgušnjavati i dalje obrađivati (metode
spaljivanja). Prije donošenja odluke o zbrinjavanju treba uzeti u obzir kemijski sastav pigmenta. Na
tržištu postoje komercijalni uređaji za zbrinjavanje otpadnih voda kapaciteta 1 – 20 m 3 otpadne vode
na dan. Ti uređaji su automatizirani i zauzimaju prostor od oko 5 – 10 m 2.

- BOJE KOJE SUŠE UV ZRAČENJE I SNOPOM ELEKTRONA


UV boje ne sadrže organska otapala i smatraju se ekološki pogodnijima. Boje sadrže oligomere,
monomere, fotoinicijatore, pa za monomere u bojama koje suše UV zračenjem je karakteristično da
oni rade u boji svojstvo viskoziteta. Ekološka nepodobnost kod monomera je nadražujuće djelovanje

17
prevenstveno u dodiru s kožom, iritiraju sluzokožu (po kemijskom sastavu to su: alkilesteri i to 1,6 –
heksandioldiakrilat).
Oligomeri s višom molekularnom masom koriste se kao epoksiakrilati, poliesterakrilati ili kemijski slični
spojevi koji imaju određeni zdravstveni rizik – nadražljivost u kontaktu s kožom).
Kao fotoinicijatori se koriste izopropiltioksanton, benzildimetilketal, benzofenon kao i derivati tih
spojeva i oni će apsorbirati UV zračenje i pri takvim reakcijama su moguće emisije ozona koje mogu
djelovati nadražujuće na dišne organe.
Tiskarska boja

monomer
oligomer

fotoinicijator

oslobođeni radikal

Oslobođena energija radikala uzrokuje potpuno umrežavanje,


odnosno polimerizaciju.

Shematski prikaz sušenja boje pomoću UV zračenja


Boje koje suše snopom elektrona ne sadrže fotoinicijatore i zbog toga se koriste kod tiska ambalaže
koja se koristi za prehrambenu proizvodnju. Veziva su smole sa akril i metaakril skupinama na osnovi
poliestera epoksida ili uretana. Akrilati će imati negativno i štetno djelovanje u kontaktu sa kožom.
Mehanizam sušenja se zasniva na djelovanju energije elektrona na organske molekule pri čemu
nastaju slobodni radikali koji lančanim reakcijama dovode do polimerizacije.

tis. boja N 2 (dušik) polimerizacija snopom


elektrona
(monomer,
oligomer) O 2 O2 O 2 O2
R'
R' R'
R'' R'

papir papir

Shematski prikaz sušenja boja pomoću snopa elektrona

Kod sušenja dolazi do emisije X rendgenskih zraka, kod ofsetnih rotacija sprječavanje djelovanja
zračenja (rendgenskih zraka) načinjeno je oklopom od olova, ali kod ofsetnih strojeva na arke se ne
može postaviti taj uređaj zbog hvataljki papira. Uz N 2 (vrlo inertan plin) i hlađenjem se može spriječiti
emisija ozona, a kad je dovoljno hladno i dušikovih-oksida koji bi pritom mogli nastati. Rezultati
istraživanja su pokazali da na udaljenosti od 5 cm u okolini sušila doza zračenja približno iznosi 1
μSv/h.
Polimerizacija u postupku dezintegriranja iskorištenog otiska sprječava nastajanje čestice bojila
zadovoljavajuće veličine za efikasno uklanjanje u postupku deinking flotacije pri reciklaciji papira.
Kod sitotiska se koriste različite boje, pa je veći problem kako napraviti sustav za zbrinjavanje
onečišćenog zraka.

18
- PIGMENTI KAO SASTAV BOJE I NJIHOV EKOLOŠKI ZNAČAJ
Organski pigmenti sadrže bakar – plavi i zeleni pigment, crveni su u kombinaciji s barijem, a bijeli sa
cinkom; željezo je prisutno u anorganskim pigmentima, dok se kobalt i mangan pojavljuju kao sikativi u
ofsetnim bojama. Svi navedeni spojevi su iz grupe teških metala.
- Utjecaj brončanih tiskarskih boja (brončani prah) na kvalitetu okoliša
Koncentracija pigmenta u uzorcima
PAPIR / KARTON TEHNIKA TISKA TISKARSKA BOJA KONCENTRACIJA PIGMENATA
U OTISCIMA
Cu mg kg -1 Zn mg kg -1

LUXOTIP 100 g/m2 ofset Jednokomponentna 1550 470


boja
LUXOTIP 100 g/m2 duboki tisak Boja za duboki tisak 3300 660

LUXOTIP 100 g/m2 bronciranje Brončani prah 14850 2425

AUROCARD 240 ofset Jednokomponentna 1040 320


g/m2 boja
AUROCARD 240 duboki tisak Boja za duboki tisak 1640 360
g/m2
AUROCARD 240 bronciranje Brončani prah 7110 1410
g/m2
LUXOTIP 100 g/m2 Neotisnuti

AUROCARD 240 neotisnuti


g/m2
Kada bi se ti otisci trebali zbrinjavati ekološki najpovoljnije bilo bi:
- reciklacija,
- kompostiranje,
- spaljivanje.
Kod spaljivanja dolazi do problema da se u izlaznim plinovima nalaze čestice teških metala.
Reciklacija se radila na dva načina: - samorazvlaknjivanje, - korištenje postupka deinking flotacije.
Razvlaknjivanje – čestice se nisu mogle odstraniti u dovoljnoj količini, pa se takva sekundarna sirovina
mogla koristiti za proizvodnju bojila ili finijih grafičkih materijala.

Redoslijed uzoraka prema udjelu pigmenta


UZORAK TEHNIKA TISKA GRAMATURA g/m2 UDJEL PIGMENTA
mg kg –1 uzorka
3 bronciranje 100 17275

6 bronciranje 240 8520

2 duboki tisak 100 3960

1 ofset 100 2020

5 duboki tisak 240 2000

4 ofset 240 1360

19
Ekološke karakteristike sredstava za pranje strojeva

SREDSTVA ZA PRANJE MDK KATEGORIJA KLASE PLAMIŠTE


mg / m3 TOKSIČNOSTI ZAPALJIVOSTI

Specijalni benzini 350 2 AI < 21°C

Test benzini (mješavine alifatskih i 350 2 A II >21 – 55°C


cikličkih ugljikovodika)

Test benzini (mješavine alifatskih i 350 1 A III 55 – 100°C


cikličkih ugljikovodika viših plamišta)

Mineralna i vegetabilna ulja 0–1 > 100°C

Većina sredstava za pranje se dobivala iz nafte, a najnepovoljniji su specijalni benzini jer imaju vrlo
nisko plamište (vrlo ishlapljiva sredstva). U radnoj atmosferi će biti sigurnosno i zdravstveno rizični, te
ekološki nepovoljni zbog vrlo niskog plamišta, biti će ishlapljivi i spadaju u VOT spojeve, a u vanjskoj
atmosferi će pod određenim uvjetima moći ulaziti u kemijske reakcije koje će rezultirati spojevima iz
grupe fotooksidansa i dovesti će do pojava fotokemijskog smoga tipa L. A.
'70-tih godina naftnom krizom se počelo razmišljati o supstituciji mineralnih supstanci iz nafte (derivata
nafte) sa supstancama na bazi vegetabilnih ulja radi zdravstvene i sigurnosne rizičnosti sredstava za
pranje (klase zapaljivosti A I, A II i A III) i ekološkom i gospodarstvenom pristupu resursima.
Supstitucijom ćemo dobiti sredstva koja imaju plamište veće od 100°C, ona neće spadati u tzv. VOT
spojeve, međutim zapažene su neke karakteristike koje nisu u skladu sa dobrim tehnološkim uvjetima.
Kada se supstitucija počela provoditi zabilježene su promjene na površini metala (elementi strojeva)
koji bi se mogli ubrojiti u kategoriju procesa korozije.
Stupanj emisije različitih tekućih sredstava za čišćenje za vrijeme ručnog pranja
%
100 0°C

80

60
25°C
40
40°C
20 60°C
100°C
0 >
150°C
0 sek. 30 sek. 3 min. 10
min.

Kiselinski broj – veličina koja nam može reći koliki udio masnih kiselina je ostao slobodan, nije došlo
do esterifikacije.
Što sa otpadom nakon pranja?

20
Otpad će se isto naći u našim normama, u tabeli otpada svaki otpad ima svoj ključni broj pod kojim se
vodi, opasan otpad se označava sa * i on se mora zbrinjavati na odličan način.
Zakonska norma obavezuje tiskaru da prije postupka zbrinjavanja mora imati rezultate fizikalno-
kemijske analize otpada gdje je naznačena i preporuka metode zbrinjavanja. Tu analizu može raditi
samo ovlaštena institucija. Postoji zakonski propisi da se otpad mora administrativno pratiti od mjesta
nastajanja do mjesta zbrinjavanja. Administracija počinje na mjestu nastajanja gdje mora biti ispunjen
formular na kojem je vidljiva masa otpada, potpis odgovorne osobe, podaci o transportu, potpis onoga
tko je preuzeo otpad za transport i potpis onoga tko je primio otpad nakon transporta, te dokument iz
kojega je vidljivo da je otpad zbrinut na identičan način kako je to vidljivo iz prijedloga institucije koja je
načinila analizu. Ako nedostaje bilo koji segment, inspekcija kažnjava odgovornu osobu. Isti postupak
vrijedi i kod zbrinjavanja ostataka boje.
Otpad moramo svesti na što manju moguću mjeru, pa mjera zaštite na vrhu piramide je ta da što
manje sredstva za pranje potrošimo, a to omogućuje automatski uređaj za pranje.
- Pristup reciklacija unutar proizvodnje – povoljnija metoda

Tiskarski stroj

Prljavo sredstvo za Sredstvo za pranje


pranje (voda)

Destilacijski spremnik

Odabir metode koju ćemo primijeniti za reciklaciju iskorištenog sredstva za pranje diktiraju
karakteristike sredstva za pranje, te posebno temperatura zapaljivosti sredstva za pranje koje se
koristi.
Shematski prikaz toka reciklacije (sredstvo za pranje s visokom temperaturom zapaljivosti)

Svježa voda

Sredstvo za pranje i voda


Voda
Svježa sredstvo za pranje Sredstvo za pranje

Postupak pranja stroja

Postupak pročišćavanja -
DESTILACIJA

Onečišćena tekućina
nakon pranja stroja

OTPAD, zbrinjavanje
spaljivanjem

21
Može se primijeniti samo ako radimo sa današnjim tehnologijama. Postupkom destilacije dobili smo
dva toka i smanjili smo masu otpada za zbrinjavanje jer smo ga ukoncentrirali i dobili vrlo koristan udio
koji možemo vratiti u postupak pranja (destilat).

Shematski prikaz toka reciklacije (sredstvo za pranje s niskom temperaturom zapaljivosti)

Svježe sredstvo za pranje

Sredstvo za pranje

Sredstvo za pranje

Postupak pranja stroja

Uređaj za reciklaciju

Otpad, sredstvo za
pranje, odstranjena boja

OTPAD, zbrinjavanje
spaljivanjem

Bitan ekološki aspekt je taj što smo uspjeli ukoncentrirati i smanjiti otpad za zbrinjavanje.
U drugim tehnikama tiska s obzirom da se upotrebljavaju različite boje ovisno o njoj se koriste različita
sredstva za pranje. Kod boja na bazi otapala kao sredstvo za pranje koriste se ta otapala, kod boja na
bazi vode i UV boja sredstvo za pranje je voda, ali se tu javlja problem onečišćenja voda. Fleksoboje
na bazi otapala – otapala u bojama se mogu kao takve koristiti za čišćenje elemenata strojeva, ali
kada se one upotrebljavaju dolazimo do mogućnosti zagađenje zraka radnog prostora (VOT spojevi).

- Supstituirani ugljikovodici s nekim od halogenih elemenata (FREONI)


Freoni – klorflour ugljikovodici. Kategorizacija u odnosu na druge polutante je ta da nije zapažen
prirodan izvor tih spojeva.
Antropogeni izvor: neki industrijski procesi, prije se koristio u dezodoranima i u hladnjacima.
Ta grupa spojeva je vrlo kemijski inertna, oni su netopljivi u vodi, biološki su nerazgradivi i to doprinosi
da će se vrlo dugo zadržati u atmosferi (do 20 godina nakon emisije). Ti spojevi ne ulaze u složene
kemijske mehanizme troposfere.
- Utjecaj na okoliš:
- smanjenje koncentracija O3 u stratosferi

CCl3F (g) 190 – 225 nm CCl2F (g) + Cl˙ (g)
FREON 11
Cl˙ (g) + O3 (g) → ClO˙ (g) + O2 (g)
Reakcija destrukcije ozona je prikazana sa klornim radikalom, moguća je neprestana regeneracija (sa
atomarnim kisikom) i opet nastaje radikal.
ClO˙ (g) + O (g) → Cl˙ (g) + O2 (g)
Svaki klor i oksiklor radikal može razoriti 105 molekula ozona. Reakcija se može prikazati uz pomoć
atomarnog vodika ili NO2:
Cl (g) + H (g) → HCl (g)
ClO (g) + NO2 (g) → ClONO2 (g)

22
Procesi na površini ledenih kristalića stratosferskih oblaka nad Antartikom:
ClONO2 + HCl → HNO3 + Cl2
ClONO2 + H2O → HNO3 + HOCl
ClO + ClO → Cl2O2
Nakon prestanka antarktičke zime svjetlost će osloboditi klor radikale, dok će NO 2 ostati vezan kao
nitratna kiselina. Tako vezan NO2 više ne može prekinuti lančane reakcije razgradnje ozona, dok
povećana koncentracija klor radikala uzrokuje brže razaranje ozonskog sloja.
Nagađa se da je nastajanje stratosferskih oblaka u vezi sa zarobljavanjem zemljine topline koja je u
biti u vezi sa efektom staklenika. NASA je provela istraživanje i ustanovila da koncentracije O 3 u
stratosferi nisu uvijek iste, te da su manje koncentracije ozona u parnim godinama, a uzrok za to se
smatra da je povezan sa cikličkim promjenama vjetrova u stratosferi, a oni traju 22 mjeseca.
Kada bi se smanjila koncentracija ozona u stratosferi onda bi do prizemnih slojeva moglo doći štetno
UV zračenje, što bi štetno djelovalo na zdravlje ljudi (UV zračenje može uzrokovati i gubitak vida),
biljaka itd. Ozon će djelovati na elastomere – pucanje dvostrukih veza, devastacija materijala, a za
biljke on je najgori toksikant.
Do povećanja prizemnih koncentracija ozona dolazi u reakcijama koje su vezane za nastajanje
fotokemijskog smoga tipa L. A.

- KRUTE ČESTICE
- Antropogeni izvori emisije:
- izgaranje fosilnih goriva i biomase,
- promet,
- industrijski procesi.
Proizvodnja cementa ima izvor čestica, a i u grafičko industrija uzrokuje izvor čestica (pudranje,
papirna prašina) pa se koriste pročišćivaći.
- Prirodni izvori emisije: prašina i pijesak iz suhih predjela, čestice pepela prilikom erupcije vulkana,
čestice maritivnog porijekla (ioni natrija, kalcija, sulfata) koji uzrokuju salinizaciju tla. Emisija iz
prirodnih izvora je daleko veća, ali ona je raspoređena po velikoj površini za razliku od emisije
antropogenog porijekla koja je ograničena na mala područja (industrijski razvijena) velike naseljenosti.
- Mehanizam odvoda:
Suho i mokro taloženje
Suho taloženje je karakteristično za čestice veće dimenzije, uglavnom je pod utjecajem sile gravitacije,
dok će se neke manje čestice uključiti u procese iskišnjavanja (čestica služi kao kondenzaciona jezgra
pri procesu formiranja oborine).
- Utjecaj na okoliš:
Smog Londonskog tipa koji ima kombinirano djelovanje. Čestice će zajedno sa oksidima sumpora
djelovati u kontekstu sinergističnosti (njihov efekt ako nisu zajedno će biti manje štetan za ljude nego
kada su zajedno). Pojava je karakteristična za hladni dio godine i vezana je uz vrlo nisku temperaturu
zraka, temperaturnu inverziju (stabilna atmosfera), situacije bez vjetra.
- Djelovanje na klimu je takvo da smanjuje intenzitet sunčanih dana,
- Kataliziraju reakciju u atmosferi,
- Efekt iskišnjavanja – čestice će s oborinom doći na tlo, a pritom mogu djelovati na zagađenje
tla, a o tipu tla će ovisiti da li mogu djelovati i na kvalitetu podzemnih voda ili manjih jezera.
- Štetno djelovanje čestica na zdravlje ovisi o:
- veličini čestice – posebno se izdvaja respirabilna prašina, odnosno čestice koje mogu doći u
donje dišne organe (pluća),
- kemijskom sastavu čestice.

23
ČAĐA je nosač plinova posebno ekološko interesantnih policikličkih aromatskih ugljikovodika.
NO2

benzo(a)piren benzo(e)piren nitropiren

djeluju kancerogeno

Policiklički aromatski ugljikovodici su polutanti koje ćemo naći u gradskoj atmosferi, oni dolaze iz
ispušnih plinova prilikom sagorijevanja, ima ih u katranu, katranskim smolama (kod asfaltiranja) te u
dimu cigarete. Oni će se emitirati kada se loži vatra (nepravilno sagorijevanje) npr. ugljen u kotlovima.
Praškasti toneri su prije sadržavali nitropiren, dok noviji toneri imaju smanjenu koncentraciju
nitropirena. Olovo može biti u različitim vidovima spojeva. Ako se koristi benzin sa olovom on će
štetno djelovati jer ima kumulativno djelovanje u organizmima (npr. štetno će djelovati na kelj, mrkvu,
krumpir ako su posađeni uz cestu).

- METODE ZA POVEĆANJE KVALITETE ZRAKA


Postoje metode koje su podijeljene prema slijedećoj hijerarhiji:
1. metoda - pokušati procese koji nisu ekološki povoljni zamijeniti tzv. čistim tehnologijama
(tehnologija koja otpad koji nastaje može ponovno koristiti pa otpada ne bi trebalo biti).
U grafičkoj tehnologiji to može biti zamjena konvencionalnih tehnika sa digitalnim, ali se digitalna
tehnologija svrstava u visoke tehnologije koje imaju napredak u odnosu na ekologiju. Međutim tekući
toneri nisu povoljni za okoliš, otpad (proizvod kada je iskorišten) je vrlo teško za reciklirati, odnosno iz
njega dobiti dobro vlakno jer se toneri polimeriziraju za vlakanca pa ih je teško skinuti.
2. metoda - da se materijali koji su ekološki nepovoljni zamijene sa povoljnijima.
Npr. Da se kod boja na bazi otapala za ofsetni tisak primjeni mogućnost supstitucije mineralnih ulja sa
vegetabilnim uljima. Korištenjem Heat-set boja štede se resursi (sirovina obnovljivog porijekla),
smanjena je emisija u samom procesu. Kada proizvodi ne bi dugo stajali (do 3 mjeseca) pri reciklaciji
ne bi bilo većih problema jer starenjem dolazi do problema budući da se dobije reciklirano vlakno
slabije kvalitete.
3. metoda - reciklacija unutar samog procesa proizvodnje
Svaki transport je izvor daljnjeg zagađenja okoliša. U grafičkoj industriji primjer je reciklacija otopine za
vlaženje u ofsetnom tisku i zbrinjavanje otpada nakon čišćenja elemenata strojeva.
4. metoda - upotrebljava se kada su sve mjere već iskorištene i kada je utvrđeno da je
koncentracija polutanata na izvoru emisije veća od maksimalno dozvoljene.
U sitotisku koristimo metode za pročišćavanje zraka i voda i na taj način smanjujemo poluciju. Ako se
radi o zraku prvo treba vidjeti koji su polutanti prisutni i u kojem su oni obliku.

- POSTUPCI PROČIŠĆAVANJA ZRAKA


- Metode za pročišćavanje zraka kada su polutanti u obliku čestica

Da bi odabrali pravilan postupak treba poći od veličine čestice koja se emitira. Za najveće čestice se
koristi postupak SEDIMENTACIONE (GRAVITACIONE) KOMORE.

24
ULAZ IZLAZ

Za odjeljivanje se koristi gravitacijska sila (sila teža). Te čestice se skupljaju na dnu, ako su čestice
štetne po okoliš zbrinjavaju se kao poseban otpad, a ako nisu onda se odlažu na deponij. Za taj uređaj
je potrebno dosta prostora jer struja zraka treba biti laminarna i treba biti dovoljno dugačak protok
zraka kroz komoru, male su brzine da bi se čestice mogle izdvojiti. Čestice koje su veće od 50 μm će
se izdvojiti sa efikasnošću od oko 50%.
Prednosti ovakvog postupka: to je jeftin postupak, može poslužiti da bi se uklonile grube čestice iz
zraka i zaštitili ventili, pumpe i sl. u daljnjim postupcima obrade, a nedostaci su da će trebati relativno
veliki prostor za taj uređaj i efikasnost pročišćavanja nije velika.

- IMPAKTOR

kolektor

I kod impaktora se uklanjaju veće čestice, ali se osim pročišćavanja mogu dobiti i uzorci čestica za
analizu podijeljeni u klase veličina. Takvi uzorci se mogu u laboratoriju dalje obrađivati i dobiti kemijski
sastav pa se može znati koliko su štetne. Uređaj je malo skuplji od gravitacijske komore.

- CIKLONSKI SEPARATOR
IZLAZ

ULAZ

On za odjeljivanje koristi centrifugalnu silu. Prednosti ovog uređaja su relativno jednostavna


konstrukcija, dobra efikasnost odvajanja većih čestica (od 50 – 90%) i niska cijena uređaja, ali
nedostaci su da se male čestice dosta loše odvajaju. Najviše se koriste za odvajanje većih čestica i to
kada iz struje zraka treba odvojiti čestice cementne prašine, piljevinu, pepeo, papirnu prašinu i puder u
grafičkoj tehnologiji.
- Princip rada uređaja:

25
Čestice kada ulaze u uređaj kružno se gibaju, a prijelazom zagađenog zraka iz valjkastog dijela
ciklona u konusni dio povećava se brzina strujanja zraka, a samim time i brzina kretanja čestica. Pri
samom vrhu konusa struja zraka naglo mijenja smjer i opisujući zavojnicu napušta ciklon kroz odvod
koji se nalazi na vrhu uređaja, a čestice radi povećanja centrifugalne sile koju uvjetuje smanjenje
putanje po kojoj se oni kreču napuštaju konusni dio i sakupljaju se u vrhu konusa i odlaze u spremište.

- MOKRI SEPARATORI
Mokri separatori predstavljaju uređaje koji omogućuju kontakt zraka i tekućine pri čemu čestice iz
onečišćenog zraka prelaze u suspenziju. Da bi se povećala površina kontakta između zraka i tekućine,
tekućina se posebnim uređajima dovodi u oblik kapljica. Uređaj se može koristiti i za pročišćavanje
zraka zagađenog osim sa česticama i sa plinovima, ali onda treba paziti koju ćemo tekućinu izabrati
da bi ona mogla adsorbirati plinove.
- Princip rada uređaja:
Pri kontaktu čestice sa kapljicama, kapljice se sljepljuju za čestice (povećanje dimenzija) što povećava
efikasnost izdvajanja. Uređaj može biti: a) sa punjenjem kolonama, b) centrifugalni, c) Venturi.
Kod prvog uređaja plin koji ulazi na dnu prolazi preko punjenja i dolazi u kontakt sa tekućinom.
Punjenje obavlja distribuciju toka plina i tekućine i osigurava veliku kontaktnu površinu, a tekućina
dolazi protustrujno. Punjenje su keramički materijali, dok se je prije koristilo mljeveno kamenje. Odabir
tekućine ovisi o karakteristikama materijala koji želimo izdvojiti (npr. SO 2 – voda, spojevi sumpora
reducirajućih karakteristika – H2S, merkaptani, sulfidi, disulfidi – otopina razrijeđene lužine natrij-
hidroksida, čestice i H2S – otopina FeCl3, razrijeđena otopina crnog luga služi za adsorpciju čestica i
SO2). Aktivni ugalj, lužnata otopina može izdvojiti sve što ima kiselu karakteristiku i velik broj raznih
polutanata.
Centrifugalni uređaj radi na principu centrifugalne sile. Usporedbom ciklonskog separatora sa mokrim
ciklonom, veća efikasnost postupka bila bi na strani mokrog sustava. Čestice koje su zahvaćene
kapljicama tekućine nalaze se uz stjenku i ulaze i otječu zajedno sa tekućinom na dnu ciklona, a čisti
plin izlazi na vrhu. Ovaj uređaj je manje efikasan od Venturi separatora.
Venturi uređaj se sastoji od konvergentnog i divergentnog dijela. Kada plin uđe u konvergentni dio
poveća mu se brzina, a tekućina se uštrcava u taj dio, te ona oplahuje čestice i turbulentnim
strujanjem zajedno sa česticama ulazi u divergentni dio gdje se odjeljuje suspenzija i pročišćeni zrak.
Znatna količina mehaničke energije se pretvara u toplinu zbog turbulencije stvorene prilikom miješanja
dvije faze. Tako nastala energija će pridonijeti efikasnosti uređaja.

Uređaji za pročišćavanje zraka od najsitnijih čestica zovu se ELEKTROSTATSKI PERCIPITATORI ili


TALOŽNICI. Njihova prednost je da mogu pročistiti zrak sa efikasnošću od 99%, a nedostatak im je
veliki utrošak električne energije.
- Princip rada uređaja:
Do pročišćavanja dolazi u električnom polju, postoje dvije vrste elektroda i to tzv. aktivna i pasivna i
one su suprotnog naboja. Jedna je u obliku ploča, a druga u obliku žice. Do sakupljanja čestica dolazi
na pločastoj elektrodi, između njih je velika razlika napona (do 40000 V), a sakupljene čestice se
skidaju sa elektrod4e koristeći vibratore. Sakupljene čestice će se dalje zbrinjavati u ovisnosti o
njihovom kemijskom sastavu; one koje nisu toksične mogu se deponirati na odlagalište, a ostale se
zbrinjavaju postupcima zbrinjavanja opasnog otpada.
Postoje još i FILTRI koji mogu biti od različitog vlaknastog materijala, te oni mogu dobro pročistiti zrak,
ali se mora biti oprezan s obzirom na temperaturu plina koji treba pročistiti jer iz toga proizlaze
ograničavajuće okolnosti. Vruće plinove treba hladiti da bi se na taj način mogli pročišćavati.

- PROČIŠĆAVANJE ZRAKA KADA JE ON ZAGAĐEN PARAMA I PLINOVIMA

26
Na hijerarhiji metoda za pročišćavanje zraka tu metodu ćemo zadnju koristiti.
Postoji dvije vrste metoda: a) postupci koji su regenerirajući i b) postupci koji su neregenerirajući.
Neregenerirajuća metoda će na kraju postupka kao rezultat dati toplinu koju možemo koristiti za
zagrijavanje vode i sl.
Regenerirajuća metoda može dati supstancu u relativno čistom stanju koja je bila sastojak
zagađenog zraka, a u manjem broju slučajeva će rezultat biti energija.
U odluci je bitna karakteristika procesa u kojem treba pročistiti zrak. Ako izvor polucije ima
karakteristiku da sadrži puno različitih specija u relativno niskim koncentracijama onda ćemo koristiti
regenerirajuću metodu (npr. kod sitotiska i fleksotiska).
- NEREGENERIRAJUĆE METODE:
- Pročišćavanje zraka sagorijevanjem
Onečišćeni zrak će ako dolazi iz procesa sušenja biti zagrijan i ulaziti će u izmjenjivač topline, nakon
toga u komoru za sagorijevanje i to u njezin prvi dio gdje se može provesti još dodatno zagrijavanje
koje će se provoditi u ovisnosti o koncentraciji polutanata/m 3 zraka.
Prema sastavu zagađenog zraka koji se očekuje u grafičkoj tehnologiji poželjna temperatura
sagorijevanja bi trebala biti oko 650 – 700°C. Rezultat sagorijevanja će biti CO 2 i H2O, a CO2 je jedan
od plinova staklenika, pa je nastajanje CO 2 nedostatak i pokušava se što više smanjiti koncentracija
CO2 u izlaznom zraku.
Nakon sagorijevanja zrak odlazi ponovno u izmjenjivač topline i tu mu se smanjuje temperatura, a
toplina služi za zagrijavanje ulaznog zraka. Nove generacije uređaja da bi smanjile koncentraciju CO 2
u izlaznom zraku idu prema konstrukciji rotacionog adsorbera unutar sustava koji bi dodatno povećao
kvalitetu izlaznog zraka. Ova metoda ima najveću primjenu kod tiska ofsetnih rotacija heat-set bojama.

- Katalitičko sagorijevanje
To je novi postupak kod kojeg će se korištenjem katalizatora smanjiti utrošak energije smanjenjem
energije aktivacije u reakcijama oksidacije. Prisutni polutanti su organska otapala, ugljikovodici koji će
se reakcijom oksidacije pretvoriti u CO2 i H2O. Ovdje će zagađeni zrak prelaziti preko površine
katalizatora, dolaziti će do molekularne difuzije, a nakon reakcije oksidacije do difuzije i desorpcije
produkata reakcije.
Kao katalizatori se koriste plemeniti metali, legure (platina, radij), keramički materijali. U sitotisku se
kao katalizator koristi spinel.
Trovanje katalizatora je slučaj kada neki polutant iz smjese zagađenog zraka ima sposobnost
deaktivacije katalizatora. Npr. u ofsetu se ne može koristiti katalitičko sagorijevanje kada se koristi
otopina za vlaženje koja ima u svom sastavu fosfate. Katalizator je definiran temeljem svoje aktivnosti
(radni sati) i one se nalazi u komori za sagorijevanje.
U ovakvom sustavu pročišćavanja u grafičkoj tehnologiji može se katalitičko sagorijevanje provoditi na
temperaturi od 300 – 400°C što daje uštedu energije. Takvo pročišćavanje se može koristiti u sitotisku,
fleksotisku, a najpravilniji put kod sitotiskara je da se određenim metodama utvrde gdje su izvori
emisije i kolike su koncentracije polutanata pa da se onda odabere metoda pročišćavanja.

- Postupak pročišćavanja zraka postupkom adsorpcije koja uključuje kondenzaciju


To je regenerirajuća metoda. Karakteristično za ovaj proces je da postoji adsorber kroz koji prolazi
onečišćen zrak, a kao adsorbens se najčešće koristi aktivni ugljen radi svoje velike površine.
Pročišćeni zrak će izlaziti iz adsorbera. Kada se postigne zasićenost onda se adsorber mora staviti na
regeneraciju (desorpcioni ciklus). U postupku desorpcije u adsorber ulazi para koja onda veže polutant
i prelazi u fazu kondenzacije. Prelazi se u tekuću fazu i na osnovu različitih gustoća polutanata i vode
dolazi do odjeljivanja. Odijeljena voda će sadržati oko 0,06% toulena pa se treba dalje pročišćavati –
stripping, a toulen koji se dobije može se dalje koristiti (npr. u tvornici grafičkih boja). Takva se voda za

27
uklanjanje otopljenog toulena iz odjeljivača dovodi u jedan spremnik i zatim se tlači pomoću pumpe u
strip kolonu i to u njezin vrh. Tada otpadna voda kaplje odozgo prema dolje, a odozdo struji zrak u
kolonu. Zrak uklanja toulen iz vode. Njega vraćamo i priključujemo na početak sustava gdje onečišćeni
zrak ulazi u adsorber. Sustav će dobiti na kvaliteti kada će u zraku biti jedan polutant u većoj
koncentraciji, a ne više njih.

- Pročišćavanje zraka postupkom adsorpcije koja uključuje termičko zagrijavanje


Dolazi do adsorpcije na aktivnom ugljenu. Načini se desorpcija da bi se sustav regenerirao, ali nakon
toga se ne ide u odjeljivanje faza i povrat otapala, nego se daljnja obrada radi koristeći metodu
termičkog zagrijavanja. U ovom slučaju će se kao rezultat takve obrade dobiti toplina koja se može
koristiti za zagrijavanje vode i sl.
Zbog zagrijavanja se javlja CO2, ali novije generacije uređaja imaju sustave koji smanjuju plinove na
minimum.

Za fleksotisak i sitotisak se koristi uređaj manjeg kapaciteta – ROTACIONI ADSORBER. Napravila ga je


tvornica Heidelberg i on je namijenjen pročišćavanju zraka sa nižim koncentracijama otapala i
primjenjuje se i kod postupka kaširanja, tiska na aluminiju. Adsorbens je aktivni ugljen i on se nalazi u
puno međusobno odijeljenih prostora, tako da se istovremeno događaju postupci adsorpcije otapala,
ali i regeneracije adsorbensa u nekom drugom odjeljku. Uređaj je kontinuirani i to je glavna razlika
ovog uređaja u odnosu na klasične uređaje koji se koriste tom metodom. Sam rotirajući adsorbens ima
dva načina rada, a koji će se koristiti ovisi o vrsti otapala, koncentraciji i konstantnosti koncentracije
tijekom procesa.
U jednom slučaju je moguća desorpcija i kondenzacija, a u drugom slučaju je moguća desorpcija u
vrućem kod koje se protok smanjuje, a koncentracija otapala povećava.
U industriji papira je moguće koristiti POSTUPAK REGENERACIJE NA BAZI APSORPCIJE. Tu se komponente
iz zagađenog zraka nekom kemijskom reakcijom vežu za neki tekući medij nakon čega slijedi
regeneracija tekućine i ponovno uključivanje u kružni tok. Odabiranje pravilne tekućine koja će moći
vezati sve polutante iz zagađenog zraka je vrlo važno. Kao osnova se koristi metoda neutralizacije jer
neka lužnata vodena otopina može dobro apsorbirati kisele plinove (SO x, H2S, NOx) što su
karakteristični polutanti u toj proizvodnji.

- Biološka metoda za pročišćavanje


Razgrađuje se supstanca iz zraka, vezano za mikroorganizme. Kod aerobnog pročišćavanja (sa
prisutnošću kisika) organizmi uzimaju hranjive tvari iz vanjske sredine i koriste za asimilaciju, odnosno
konverziju supstrata u konstituante protoplazme stanične stjenke. Tako ostvaruju rast i pokrivaju
gubitke nastale uslijed razgradnje stanice i dio te asimilirane hrane nagomilat će se u obliku različitih
rezervnih tvari, a preostali dio hranjivih tvari se razgrađuje oslobađajući energiju za osnovne procese
metabolizma. Kao rezultat ovih biokemijskih procesa javlja se povećanje biomase s jedne strane , te
nastajanje produkata razgradnje s druge strane. Ovi procesi određuju ravnotežu ukupnog
metabolizma u organizmu.
Za pročišćavanje takvog tipa u tisku se koriste postupci koji su poznati kao BIOISPIRANJE i BIOFILTRI.
Princip postupka biofiltra je biološka akcija aerobnih organizama koji se razmnožavaju na površini
punjenja biofiltra. Supstrat i kisik ulaze ili difundiraju u biološku opnu gdje se metabolički postupcima
bioloških organizama razgrađuju zagađivala što su u biti sve organske tvari. Prijenos supstrata i kisika
događa se molekulskom difuzijom. Jedan od glavnih elemenata tehnološke prirode je opterećenje
biofiltra, a ono se definira kao m3 onečišćenja/m2 površine ili m3 punjenja biofiltra.
Optimalni protok zraka koji je onečišćen organskim specijama iz grafičkih pogona kreče se uglavnom
od 30m3/satu do 300m3/satu što ovisi o topljivosti zagađivala (nekog organskog otapala) u vodi. Protok

28
zraka mora biti između 120 i 180 m3/površinu m3 h-1. Takav protok bi zadovoljavao kada bi zagađivala
bila dobro topljiva u vodi. Ako imamo veliko organsko onečišćenje ono će dovesti do intenzivnog zraka
mikroorganizama i neravnomjernog rasta uz sjenke po dubini. Da bi se takvi problemi uklonili i izbjegli,
koncentracija zagađivala u zraku iz pogona bi trebala biti od 1 – 1,5 g m- 3/satu. Ti parametri su ključni
i moraju se uzeti u obzir kod konstrukcije uređaja za svaki pojedini slučaj.
Postupak ispiranja se sastoji od apsorpcije i biološkog pročišćavanja vode i ako nam je apsorbat
voda onda će se ovim postupkom moći pročistiti i razgraditi samo one specije koje su topljive u vodi.
Ako bi htjeli pročistiti zrak od toulena, to nam ne bi uspjelo jer bi toulen ostao nerazgradiv. Biološko
pročišćavanje se izvodi u tzv. bioaeracionim bazenima (aeracioni - strujanje zraka i kisika u bazenu).
Mikroorganizmi se nalaze u ili na pahuljici aktivnog mulja gdje se aeraciom smjesa mulja i otpadne
vode dovodi u kontakt da se osigura izmjena supstrata i produkata metabolizma kao i potrebne
količine kisika za život organizama. Osnovno je da se u bioaeracionom bazenu moraju osigurati
povoljni životni uvjeti (abiotički i biotički faktori) koji su potrebni za rast i razvoj ekosustava aktivnog
mulja. Ovaj princip može se koristiti za pročišćavanje traka u tiskarama gdje se koristi tehnika
fleksotiska. Osnovna reakcija je da će otpalo + kisik + aerobni mikroorganizam dati kao rezultat
razgradnje vodu, CO2 i biomasu.

ZAGAĐENJE VODA
Izvori onečišćenja voda su atmosferske oborine, tlo, industrija i gradske otpadne vode.
- Atmosferske oborine
One mogu doprinijeti onečišćenju manjih jezera ili podzemnih voda koje su izvori pitke vode svojim
kemijskim sastavom ili pH vrijednošću. Poznate su pojave da kisele kiše mogu uzrokovati promjenu
sastava akvatičnih vrsta u manjim jezerima. Ugrožene će biti one vrste koje ne podnose fluktuaciju pH
vrijednosti. Koliko će atmosferske oborine ugroziti podzemne vode ovisiti će o sastavu tla.
Povoljnija su tla sa većim puferskim kapacitetom (alkalna tla) koja će reakcijama neutralizacije
spriječiti zagađenost podzemnog tla. Atmosferske oborine mogu u takvim situacijama djelovati na
kvalitetu tla jer ionskom izmjenom dolazi do zamjene mikroelementata tla sa H + ionom. Promjenom pH
vrijednosti tla može doći do promjene sastava (topljivost) oksidnih vrsta (spojevi aluminija, kadmija i
bakra), a posebno mogu lako utjecati na amfotermne specije jer vrlo mala razlika u pH vrijednosti
dovodi do promjene vrste.
Analize podzemne vode su pokazale određeni trend porasta koncentracije nekih metala što može
utjecati na zdravlje ljudi koji bi konzumirali vodu iz tih izvora.
U tlu su prisutni spojevi fosfora i dušika koji su karakteristični kao nutrienti (služe kao hranjive tvari),
kad one dođu u vode npr. procesom erozije tla, tada u vodama započinje proces EUTROFIZACIJE. Kada
u vodotocima ima puno hranjivih sastojaka, akvatični organizmi se počnu brže razmnožavati, rasti i
tako sve do onog trenutka dok ne nestane jedna ili obje hranjive komponente i tada počnu ugibati.
Tada padaju na dno, dolazi do procesa razgradnje što u vodotoku dalje troši kisik pa tada vodotoci
ostanu deficitarni na kisiku i hranjivim tvarima, a mogu se i izlučivati plinovi razgradnje kao H 2S, NH3
čija koncentracija može porasti do tih razmjera da postane toksična za živi svijet u vodi. To može biti
dalje kobno za druge organizme.
Cvjetanje mora ne mora biti vezano samo uz eroziju tla, posebno je nepovoljna ako je tlo iz intenzivno
kultiviranih predjela (gdje se tlo tretira sa umjetnim gnojivima). Polutanti koji uzrokuju takvu pojavu
mogu biti iz industrijskih pogona, iz procesa pranja (komunalnih voda).
Kod industrijskih voda treba razlikovati dvije vrste ili kategorije voda i to: a) procesne vode i b) vode
koje služe za hlađenje. Što se tiče utroška vode u određenoj industriji, činjenica je da proizvodnja piva
ima najveći utrošak vode po masi proizvoda, a nakon toga slijedi industrija celuloze. Smatra se velikim
uspjehom što se uspjelo postići da se za 1 tonu proizvoda potroši 13 m 3 vode. Za fine vrste papira
potrebno je više vode, a za kartone i sl. manje vode. Procesne vode vrlo često sadrže supstance koje

29
su toksične i to ione teških metala (ioni Cr 6, fenol). Industrijske vode se nekada spajaju s komunalnim
vodama (gradskim otpadnim vodama), a one imaju vrlo velike vrijednosti organskih spojeva (masti,
šećera, bjelančevina). Osnovna ekološka nepovoljnost je ta da u vodotocima smanjuje količinu
otopljenog kisika i takav vodotok bi ostao deficitaran na kisiku jer bi se kisik trošio na razgradnju
organskih tvari (polutanata). Svi akvatični organizmi koji ne podnose fluktuaciju kisika ne bi mogli
opstati u takvom vodotoku.
Svaki postupak proizvodnje će imati otpadnu vodu svojih karakteristika i da bi se riješilo nešto u vezi
vode potrebno je poći od izvora polucije. Otpadne vode su prisutne u pripremi tiskovnih formi u
grafičkoj industriji.

- Ekološka karakterizacija supstanci koje se koriste u obradi filma

SUPSTANCA PROCES EKOLOŠKA KARAKTERIZACIJA


amonij tiosulfat c/b, kolor procesi nitrifikacije / denitrifikacije
EDTA kolor biološki vrlo teško razgradiv
benzo-o-metoksiacetanilid kolor biološki teško razgradiv
kromna stipsa c/b kancerogena, kategorija toksičnosti 3
1, 4-diaminbenzen c/b, kolor toksično
N,N-dietil-1,4- kolor toksično, biološki vrlo teško razgradivo
diaminobenzen
metanal kolor kancerogeno, kategorija toksičnosti 2
hidroksilamin sulfat kolor biološki vrlo teško razgradiv, kategorija toksičnosti
2
hidrokinon c/b, kolor kategorija toksičnosti 2
kalij dikromat c/b kancerogen, kategorija toksičnosti 3
metanol kolor kancerogen, kategorija toksičnosti 2
fenidon c/b, kolor biološki vrlo teško razgradiv
fenilen diamin kolor kategorija toksičnosti 3, biološki vrlo teško
razgradiv

O količini kemikalija i potrošku vode postoje različiti literaturni podaci jer svaki veći proizvođač uređaja
za razvijanje ima svoj neki zaštićeni materijal i uređaj. Općenito je količina istrošenog fiksira oko 0,5 –
0,7 l / m2 razvijenog filma i koristeći metode redukcije se može smanjiti na 0,2 – 0,4 l / m 2. Za volumen
istrošenog razvijača predviđa se volumen od 0,8 – 1,1 l / m 2 osvijetljenog filma, a može se smanjiti na
0,4 – 0,5 l / m2 osvijetljenog filma.
Glavni polutanti u kupkama fiksira su tiosulfatni ion, amonijev ion, a za tiosulfate i sulfate je
karakteristično da mogu uzrokovati koroziju. Amonij iz fiksira može podlijegati reakcijama nitrifikacije,
denitrifikacije, dok će spojevi dušika sudjelovati u procesu eutrofizacije. Osim ovih polutanata,
iskorištena kupka se ne smije ispuštati direktno u vodotoke i radi prisutnosti srebra koji ima biocidno
djelovanje, a može biti u koncentracijama 2 i više g / l.
Polutanti u istrošenim kupkama razvijača – osnovna supstanca je hidrokinon ili njemu kemijski
slični spojevi zajedničke karakteristike da su svi reducensi. U svrhu sprječavanja oksidacije
hidrokinona za vrijeme procesa razvijanja (s kisikom iz zraka), otopina se prevodi u hidrokinon sulfit.
Hidrokinon se može na određen način razgraditi biološki, a ako je sulfoniran postaje biološki praktički
nerazgradiv. Kad bi ta voda došla s ostalim otpadnim komunalnim vodama na gradski uređaj za
pročišćavanje voda koji je na principu biološke razgradnje, on bi djelovao na smanjenje aktivnosti

30
mikroorganizama koji čine razgradnju. U tim otpadnim vodama mogu biti još prisutni i karbonati i
fosfati koje treba ukloniti određenim postupcima pročišćavanja.
Istrošene kupke fiksira i razvijača se ne smije zajedno pomiješati jer bi došlo do kemijskih reakcija čiji
bi produkt bili još ekološki nepovoljniji spojevi!
Kod izbljeđivanja ili izbljeđivanja i fiksiranja otpadne kupke sadrže kompleksne spojeve (EDTA i njoj
kemijski slični spojevi). Takvi kompleksoni će biti gotovo biološki nerazgradivi i biti će problem na
uređajima za pročišćavanje gradskih otpadnih voda. EDTA se može vezati na gotovo sve metalne
ione i činiti kompleksne spojeve, što znači da kad se jedino ona nađe u sustavu otpadne vode ona
može izlaziti iz nekih kompleksnih spojeva i opet činiti druge kompleksne spojeve u određenim
uvjetima pH. Može biti vezana za olovo, a promjenom pH za npr. magnezij, a olovo samo po sebi šteti
vodi jer se ne može akumulirati.

- Otpadne vode iz fotografskih procesa i njihov utjecaj na okoliš

OTOPINA SADRŽAJ UTJECAJ NA OKOLIŠ

Razvijačka kupka Organske kemikalije Troše kisik

Ferocijanidni izbjeljivač Ferocijanidi Toksična kemikalija

Dikromatni izbjeljivač Organske kemikalije – spojevi Troše kisik, toksični metal


kroma
Kupka fiksira Organske kemikalije – srebro, Troše kisik, toksični metal, toksična
tiocijanati, spojevi amonija, kemikalija, nitrifikacija, mogućnost
spojevi sumpora nastajanja sumporovodika
Neutralizatori Organske kemikalije Troše kisik

Stabilizatori Fosfati Bionutrijensi

- Sastav iskorištenih razvijača predoslojenih pozitivskih i negativskih ploča

POZITIVSKI NA BAZI VODE NEGATIVSKI NA BAZI VODE


TVAR % Strojno Ručno Strojno razvijanje* Ručno razvijanje*
razvijanje razvijanje*
silikati kao SiO3 1,8 – 2,3 0,1 – 0,2 0,0 – 0,2 0,03
sapuni - - 5,0 – 9,0 0,1 – 0,8
aluminij 50 – 100 g/m3 10 g/m3 10 g/m3 -
pH 11,5 – 15,5 10 - 12 7 – 9,5 7
alkoholi 0,0 – 0,2 - 0,0 – 4,9 0,3 – 0,8
fosfati kao PO43- 0,0 – 0,5 0,02 – 0,04 0,0 – 0,2 nema
hidroksid 0,0 – 1,0 - - -
vezivno 0,0 – 0,5 0,0 – 0,4 1,0 – 6,0 -
sredstvo
* otopina razvijača je razrijeđena vodom za ispiranje

Pri razmatranju utjecaja otpadnih voda iz pripreme tiskovne forme za ofsetni tisak potrebno je
sagledati dva aspekta:
- koncentracija polutanata u otpadnoj vodi, ali i
- potrošak vode za razvijanje.

31
Od polutanata koji premašuju maksimalno dozvoljene koncentracije što je karakteristika otpadnih voda
to su: aluminij, pH i to u slučaju predoslojenih pozitivskih ploča i strojnog razvijanja.
U ovom slučaju ne dolazi do velikog opterećenja otpadnih voda organskom tvari, veći problem bi
mogao biti prilikom kompletnog ispuštanja istrošenih kupki prvenstveno kod ručnog razvijanja. U tom
slučaju veća onečišćenja su primijećena kod predoslojenih negativskih ploča.
- Biokemijske karakteristike istrošenih razvijača predoslojenih negativskih ploča

PARAMETAR KOLIČINA
TOC 93 mg C / l
BPK 270 mg O2 / l
Biološka razgradivost
Nakon 3 dana < 10%
Nakon 6 dana 32%
Nakon 10 dana 78%
Nakon 28 dana 93%

TOC – ukupna koncentracija organskih spojeva, BPK – biološka potrošnja kisika


Voda ovakvog sastava se može dosta dobro razgraditi i ona neće raditi toliko problema kao EDTA na
uređajima za pročišćavanje. Ona se može dobro pročistiti biološkim postupcima koji su uobičajeni za
pročišćavanje gradskih otpadnih voda. Smatra se da se pri ispiranju troši 15 – 40 l vode / m 2 ploče i to
je jedan od razloga da se za princip pročišćavanja koriste takve metode koje će dovoljno pročistiti
vode da se one mogu vratiti u kružni tok.
Postupci pročišćavanja koji imaju najveću opravdanost za korištenje su metoda adsorpcije i
membranske separacije.
Otpad iz pripreme se našao u popisu otpada kao razvijač za ofsetne ploče pod ključnim brojem
090102 i kao postupci obrade se predviđaju fizikalno-kemijske metode.

- Neke karakteristične tekućine za ispiranje kod pripreme tiskovne forme za visoki tisak i
fleksotisak

TEHNIKA TEKUĆINA ZA ISPIRANJE MDK TEMPERATURA KLASIFIKACIJA


ZAPALJIVOSTI OTPADNIH
TVARI
Fleksotisak tetrakloretilen 350 mg/m3 AI 3
butanol
80 : 20
alifatski i ciklički ugljikovodici nije propisan A II 1
n-pentanol
80 : 20
Visoki tisak etanol 1900 mg/m3 B 0
voda
82 : 18

Problem se javlja kada se fotopolimerne ploče nakon osvjetljavanja ispiru da bi se uklonio


neosvijetljeni i nepolimerizirani dio. Za to ispiranje se upotrebljavaju tekućine koje sadrže organske
spojeve različitih klasifikacija opasnosti. Prednost tekućine za ispiranje na bazi tetrakloretilena
opravdava se činjenicom da on vrlo lako ishlapljuje tako da je vrijeme ishlapljivanja i sušenja kratko,

32
pa gotovo da i ne postoji mogućnost da osvijetljeni polimer previše nabubri i tako postane osjetljiv na
oštećenja u daljnjem postupku.
Najveći nedostatak koji je bio razlogom da se ova tekućina ne bi smjela koristiti je moguće
kancerogeno djelovanje na zdravlje. Toj supstanci se još pridaje i akutna toksičnost (oštećenje jetre) i
visoka zapaljivost.
Osim zdravstvene i sigurnosne rizičnosti na radnom mjestu, ova supstanca spada u grupu spojeva koji
djeluju globalno na okoliš u kontekstu smanjenja koncentracije stratosferskog ozona. Nađena je
alternativna mogućnost pa su te otopine načinjene od alifatskih i cikličkih ugljikovodika i n-pentanola u
omjeru 80 : 20. Moguća je vrlo niska koncentracija spojeva ugljikovodika sa halogenim koji mogu biti
onečišćenja. S tehnološkog aspekta smanjena je brzina reakcije, alifatski i ciklički ugljikovodici i n-
pentanol ishlapljuju teže, a tlak para je za faktor 20 manji od mješavine tetrakloretilena i butanola. Ni
alternativna tekućina nije posve ekološki povoljna jer je moguće njezino djelovanje na mikroorganizme
koji čine sastav aktivnog mulja pri postupku pročišćavanja vode. Napredak na ovom području je
korištenje uređaja novih tehnologija koji uključuju i ispiranje i sušenje, a tekućina se nakon ispiranja
pročišćava metodom vakuum destilacije i tako pročišćena s dodatkom svježe kemikalije ponovno ulazi
u kružni tok.
Kod knjigotiska je povoljnija situacija, ali ta tekućina spada u organske spojeve pa ako ona dođe u
vodotok trošiti će kisik i činiti će ga deficitarnim na kisiku, a karakteristične su i povišene KPK i BPK 5
vrijednosti.
Kod fleksotiska KPK i BPK 5 vrijednosti će biti još veće.

- Konvencionalni bakrotisak kao izvor polucije

Priprema tiskovne forme otpad, Ballardov plašt, otpad poliranja, izbrusci bakra, istrošena
bakrena kupka

Priprema cilindra otpadna voda, pH, Na2SO4, Cr (VI), CuSO4, NH3, emulgirane čestice
masti

otpadna voda, KPK, želatina, Cr (III), Cr (VI), asfaltni lak, FeCl3, Cu

Prijenos i fiksiranje slike zagađenost zraka, toulen, otapala iz asflatnog laka


jetkanjem

otpad, pigmentni papir s neosvijetljenom želatinom, ostaci želatine,


asfaltni lak

otpadna voda, Cu2+, Fe3+, H2SO4, Ni2+, NaOH, toulen, zaštitna boja,
asfaltni lak
Korektura
zagađenost zraka, pare organskih otapala, plinovi niklanja i bakrenja

otpad, mulj iz obrade vode

Kromiranje otpadna kupka, krom, pH

Svaki proces ima svoje specifične polutante, a u polutantima se prepoznaje ona grupa spojeva
organskog porijekla koji će razgradnjom u vodotoku trošiti kisik i činiti ga deficitarnim na kisiku.

33
Postupak razgradnje uz pomoć aerobnih bakterija može teći i dalje i tada kao produkt mogu nastati i
toksični plinovi poput hidrogensulfida, pa onda imamo dvojaki efekt: smanjenje kisika i utjecaj toksične
tvari.
Željezo, bakar, krom i nikal će u vodotoku izazivati kumulaciju koncentracija u akvatičnim organizmima
koja će se dalje povećavati u stepenicama hranidbenog lanca, pa onda može biti ugrožen i čovjek kao
konzument. Ako koncentracija metala prelazi maksimalno dozvoljenu, taj metal može djelovati kao
toksikant.
Kada pH vrijednost pređe granice od 6 – 8 to može biti kobno za neke vrste akvatičnih organizama
koje ne podnose fluktuaciju pH vrijednosti, a prisutne su u manjim čistim jezerima, a poznata je pojava
da promjenom pH dolazi do smanjenja vrsta u manjim jezerima. PH vrijednost može utjecati i na
topljivost različitih metalnih oksida i drugih tipova metalnih spojeva što dovodi do povećanja
koncentracija, posebice aluminija, bakra i kadmija u podzemnim vodama.
Elektro-mehaničko graviranje je puno više ekološki povoljnije, ali pored njega isto stoji korektura i
kromiranje pa i ono isto ima određenu ekološku nepogodnost koja je posebice izražena u kromiranju.
Otpadna kupka kromiranja prema popisu otpada spada u tzv. opasni otpad kojeg treba na poseban
način prikupljati, transportirati i zbrinjavati.

- PRIPREMA TISKOVNE FORME U SITOTISKU


Ako se tiskovna forma formira od već korištenog sita koji ima kvalitetu za ponovno korištenje, tada se
primjenjuju tekućine koje su na bazi organskih otapala, pa će se one i nalaziti kao polutanti u otpadnoj
vodi i povećavati će KPK i BPK 5 vrijednosti. U njoj će se nalaziti i čestice sloja, a posebna
nepovoljnost u ekološkom smislu će biti kada se koriste oksidansi kao npr. periodati koji mogu
reagirati sa ostalim komponentama i pritom davati apsorbirajuće organske halogenide (AOx spojeve) i
to u koncentracijama od čak 6 mg / l što je posebno nepovoljno.

- POKAZATELJI ONEČIŠĆENJA VODE


To su parametri koji spadaju u fizikalne, kemijske i biološke, a dobiju se kao rezultat analiza vode i
služe za usporedbu s maksimalno dozvoljenim koncentracijama da bi se utvrdilo koliko je zagađena
neka voda. Usporedbom dobijemo odgovore na pitanja da li je potrebno ispuštati vodu u neki
recipijent, koje metode pročišćavanja bi bile dobre za korištenje i bile bi osnovni podatak za
konstrukciju uređaja za pročišćavanje voda. Njih ne smijemo zamijeniti sa postupcima obrade otpadne
vode. Ako već dolazi do postupaka obrade to znači da smo prethodnim metodama već dokazali da su
koncentracije veće od maksimalno dozvoljenih, da odabirom metode uspijemo pročistiti vodu i da će
koncentracija biti manja od maksimalno dozvoljene.

a) Fizikalni pokazatelji onečišćenja vode


Oni su vrlo jednostavni u smislu izvođenja mjerenja, zahtjeva za stručnošću osobe koja vrši mjerenje,
te oni ne zahtijevaju skupe instrumente ali daju samo GRUBU procjenu o kvaliteti vode. U tu grupu
spada temperatura, miris, boja, mutnoća, gustoća, viskozitet, električna provodljivost, radioaktivnost i
ukupna količina krutih tvari.
Temperatura je značajan faktor jer ona svojim rastom u slučaju prirodnih voda dovodi do povećanja
brzine reakcije, do povećanja brzine metabolizma akvatičnih organizama, a to pak znači da oni trebaju
više kisika. Povećanjem topline će se smanjivati topljivost kisika u vodi pa će voda postati deficitarna
na kisiku. Povećanjem temperature postoji, s jedne strane, veća potreba za kisikom, a s druge strane,
manje će ga biti u vodi pa može doći do ugibanja prvo onih akvatičnih organizama koji su najosjetljiviji
na fluktuacije kisika (oligofilni organizmi).
Potrebno je razlikovati dva tipa boja vode i to: stvarna i prividna boja. Stvarnu boju čine prave otopine,
a koloidne čestice i suspendirane čestice su uzrokom tzv. prividne boje.

34
Miris vode može potjecati od ishlapljivih tvari koje su otopljene u vodi i od produkata anaerobnog
raspada.
Mutnoća vode – mutna voda se ne smije koristiti u proizvodnji hrane, pića, a ona se zna pojaviti poslije
kiša ili kao posljedica ulijevanja nepročišćenih komunalnih voda.
Električna provodljivost daje više informacija. Nju će uzrokovati ioni, pa će ona ukazati na količinu
prisutnih soli u vodi. Različiti su postupci za pročišćavanje anorganskih i organskih spojeva, a ovim
postupkom dobijemo informacije o ukupnoj otopljenoj anorganskoj tvari.
Ukupne krute tvari – sve ono što će nam zaostati postupkom isparavanja, a određuje se
gravimetrijskim mjerenjem. Ta analiza će nam dati podatak o mineralnim tvarima, a vode koje sadrže
velike količine ukupne krute tvari spadaju u klasu tzv. tvrde vode, a one su neprikladne za industrijsku
potrošnju jer mogu na stjenkama cjevovoda i sličnih uređaja dati netopivi talog (kamenac).
Određivanje radioaktivnosti – taj podatak se rabi za one vode koje su u blizini nuklearnih elektrana za
kontrolu jer se takve vode koriste za hlađenje.

b) Kemijski pokazatelji onečišćenja vode


U njih nabrajamo pH, kiselost, alkalnost, biološku potrošnju kisika (BPK 5), kemijsku potrošnju kisika
(KPK), određivanje ukupnog ugljika (TOC), određivanje iona (Ca 2+, Mg2+, Fe2+, Mn2+, NH+, K+, aniona
klorida, sulfata, nitrata, ioni dušika, amonijev ion NH 4+, nitrita NO3-, NO2- i ukupni dušik), te podatke o
nitrifikaciji i denitrifikaciji. Određuju se još i teški metali (bakar, olovo, cink, kadmij, fenoli, ulja, masti i
deterdženti).
pH je opterećujući biološki i fiziološki faktor za akvatične organizme u vodotocima.
Tri najbitnije metode pomoću kojih možemo odrediti sadržaj organske tvari u vodi su:
1. BPK 5 - biološka potrošnja kisika,
2. KPK – kemijska potrošnja kisika i
3. TOC – ukupni organski ugljik.

BPK 5 je metoda koja nam govori koliko je potrebno mg O 2 / l da se oksidira organska tvar u jednoj litri
otpadne vode pomoću mikroorganizama u roku od 5 dana pri 20°C. Indeks 5 je broj promatranih dana
za razgradnju organske tvari. Tom metodom se dobiva rezultat o razgradnji samo jednostavnih
organskih spojeva (masti, ugljikohidrata, bjelančevine), polutanti koji su dominantni u gradskim
otpadnim vodama.
KPK je metoda kojom možemo odrediti kisik u mg / l koji je potreban za oksidaciju organske tvari u
jednoj litri otpadne vode pomoću oksidansa kao što su kalijevpermanganat i kalij dikromat. Ovom
metodom će se moći razgraditi i kompliciraniji organski spojevi, ali ne i aromatski ugljikovodici, piridin i
heterociklički spojevi ugljika. Usporedbom dobivenih vrijednosti BPK 5 i KPK metode vidimo da su
vrijednosti KPK veće.
TOC metodom saznajemo koliko organskih spojeva je sadržano u otpadnoj vodi. Određeni uzorak se
sagori i nastaje ekvivalentna količina ugljik(Iv)-oksida koju ćemo odrediti infra-crvenom
spektroskopijom ili plinskom kromatografijom. Određivanje pH i TOC se uvijek provodi. Podaci o
ionima teških metala se dobijem atomskom apsorpcionom spektroskopijom (AAS).

c) Biološki pokazatelji onečišćenja voda


Oni obuhvaćaju tzv. bakteriološka i saprobiološka određivanja. Ove metode predstavljaju pouzdan
izvor informacija o zagađenosti vode.
- Bakteriološko ispitivanja vode
Ono se sastoji u brojanju i određivanju gustoće koliformnih bakterija u ispitivanom uzorku vode.
Koliformne bakterije potječu iz crijeva toplokrvnih životinja i direktan su pokazatelj prisustva fekalnih

35
tvari. Ako se radi o pitkoj vodi, ona ne smije sadržavati niti jednu bakteriju iz te grupe jer bi inače došlo
do epidemije.
- Saprobiološko ispitivanje vode
Kod takve analize kao implikator služe akvatični organizmi. Ona se sastoji u brojanju i traženju vrsta u
određenom volumenu vode. Prema toj sistematizaciji vode su podijeljene u 4 klase i to:
1. najčišća klasa – u njoj žive tzv. oligosaprobni organizmi. U toj vodi ima manje od 100
mikroorganizama po cm3 vode. Tu borave alge, larve insekata i crva i neke više vodene vrste.
Zajednička karakteristika za sve te vrste je to da su one osjetljive na fluktuaciju kisika, na promjenu pH
vrijednosti i prisutnost organskih supstanca.
2. β-mezo saprobna – u tim vodama ima manje od 100000 bakterija po cm 3 vode. Tu su prisutni
makrovegetacija, puževi, školjke, vodozemci i ribe. Svi ti akvatični organizmi ne traže da je fluktuacija
pH u jako uskih granicama, pa je moguća i fluktuacija kisika, ali oni ne podnose produkte truljenja i
raspadanja.
3. α-mezo saprobna – u njoj ćemo naći obilje biljnih i životinjskih vrsta koje su neosjetljive na
fluktuaciju kisika, pH vrijednosti i amonijaka, ali ne i H2S.
4. polisaprobna – tu ima vrlo malo vrsta akvatičnih organizama, ali sa jako velikim brojem jedinki. To
su vode koje se nalaze u blizini ulijevanja nepročišćenih komunalnih voda, pa ima produkte truljenja,
ima neugodan miris, i ružne je zamućene boje, odnosno to su vode najvećeg onečišćenja.
U njoj ima milijune mikroorganizama / cm3 vode.

Pokazatelji onečišćenja vode u proizvodnji papira i celuloze:


BPK 5, KPK, TOC, pH, ukupne suspendirane tvari, koliformne bakterije, boja, amonijak, ulje i masti,
fenoli i ukupni spojevi sumpora (H 2S, SO4, SO3, merkaptani). Kod grafičke industrije bi za svaku
tehniku tiska trebalo odrediti pokazatelje onečišćenja, prvenstveno za polutante koji dolaze iz pripreme
tiskovne forme, postupaka pranja stroja i tiska sa bojama na bazi vode.

- POSTUPCI OBRADE OTPADNIH VODA


Cilj obrade otpadnih voda je uklanjanje suspendiranih tvari, smanjenje količine organske tvari i
uklanjanje toksičnih tvari posebice onih iz grupe teških metala.
Način obrade se odabire prema slijedećim kriterijima:
1. prema kvalitativnim i kvantitativnim rezultatima analiza,
2. prema stanju vodotoka koji bi trebao biti recipijent,
3. prema zakonskim normama,
4. uvažavajući gospodarstvene efekte (cijene postrojenja i efekta pročišćavanja).
Općenita podjela se svodi na:
a) primarnu,
b) sekundarnu i
c) tercijarnu obradu otpadnih voda.

- PRIMARNA OBRADA OTPADNIH VODA – preliminarna obrada kojom će se ukloniti suspendirane tvari,
grube plivajuće tvari, ulja i masti. Tim procesom se može ukloniti 30 – 40% BPK 5 vrijednosti i oko
60% suspendirane tvari. Različite topljive anorganske tvari (spojevi dušika i fosfora), te organske tvari
uglavnom se ne uklanjaju. Tu se uglavnom koriste cijeđenje, koagulacija, flokulacija, flotacija i
sedimentacija.

- SEKUNDARNA OBRADA OTPADNIH VODA – to su BIOLOŠKI postupci. Tu ubrajamo: metodu aktivnog


mulja, kapajući filter, aerirane lagune i jezera (one koje imaju dovod zraka).

36
Metoda aktivnog mulja se radi u tzv. bioaeracionim bazenima u koje se dovodi otpadna voda i kultura
za pročišćavanje koja se sastoji od protozoa, gljivica i mikroorganizama. Uz miješanje i dotok kisika
dolazi do razgradnje organske tvari. Nakon toga slijedi odvajanje biomase od čistog efluenta. Jedan
dio medija aktivnog mulja se vraća na početak u bioaeracioni bazen, a mulj se isušuje i zbrinjava u
ovisnosti o njegovom sastavu. Trebaju se osigurati uvjeti za normalan život organizama koji čine
razgradnju, a najbitniji elementi su pH, temperatura i koncentracija kisika.

Kapajući filtri se razlikuju samo u tehničkom načinu izvedbe, a princip pročišćavanja je isti. To su
uglavnom kolone sa keramičkim materijalom na kojima se nalaze kolonije mikroorganizama i sličnih
vrsta i preko toga se prelijeva voda. Može se primijeniti gdje nisu veliki kapaciteti otpadnih voda.

Aerirane lagune i jezera – kod laguna se koriste prirodni zalivi, a bazeni su umjetno napravljani.
Određene kulture rade pročišćavanje, a temperatura mora ostati u granicama podobnim za reakciju.
Upotrebljava se za otpadne vode prehrambene industrije i sl. Bazeni se mogu upotrijebiti u proizvodnji
papira. Ovdje ćemo uspješno odvojiti ORGANSKU TVAR, a otpadna voda koja ide na pročišćavanje
ne smije sadržavati toksične supstance prvenstveno FENOL i ione Cr (VI). Nakon sekundarnog
pročišćavanja u vodi su ostali spojevi fosfora i dušika, anorganske soli, teški metali i patogene klice i
ako želimo vodu pročistiti do stupnja da se ponovno može koristiti u industrijske svrhe kao pogonska
onda je potrebno ići na tercijarnu obradu otpadnih voda.

- TERCIJARNA OBRADA OTPADNIH VODA – Karakterističnost tercijarnih postupaka je da su to skupe


metode. U njih spadaju kemijski postupci kao što su membranska separacija, oksidacija, neutralizacija
i dezinfekcija.

- FIZIKALNO-KEMIJSKA OBRADA OTPADNIH VODA


Tu ubrajamo sve metode izuzev bioloških. Prednosti te obrade pred biološkom je da nam za njih treba
manje prostora, bolja je kontrola procesa, manji su problemi sa dnevnom fluktuacijom protoka, veća je
otpornost na toksične supstance, ukloniti će se organske specije koje nisu biološki razgradive, kratko
uhodavanje uređaja prije puštanja u pogon i bolje se uklanjaju obojene vode.
One se odabiru umjesto bioloških u slijedećim slučajevima:
- kada otpadna voda sadrži veliki dio organizama nerazgradivih tvari (pesticidi ili jako obojene
tvari),
- kada su velike sezonske fluktuacije vodotoka koji će primiti te vode i
- kada se ne raspolaže sa dovoljno prostora ili je on izuzetno skup.

Cijeđenje

37

You might also like