You are on page 1of 186

Bilderberg grupa, Masonstvo, Illuminati, cionizam,

protokoli sionskih mudraca, etc...


Daniel Estulin se uspio ubaciti na sastanak Bilderberg grupe u Njemačkoj 2005. godine,
bio je to rezultat više od 10 godina rada na infiltriranju u sastanke Bilderberga.

Dugogodišnje analize nekoliko istraživača razotkrivaju manipulacije i destruktivne planove


skrivene elite o stvaranju totalitarne svjetske vlade, a prikupljeni dokumenti, fotografije i
dokazi podupiru postojanje skrivene infrastrukture.

Historijat priče vraća nas u maj 1954. godine kada je održana tajna konferencija moćnika
u hotelu Bilderberg pokraj Arnhema u Holandiji. Sastanak je okupio članove kraljevskih
obitelji, političare, utjecajne poslovne ljude i predstavnike obavještajne zajednice. Tema
sastanka bilo je povezivanje dugoročnih i strateških ciljeva između predstavnika SAD-a i
zapadne Evrope.

Pedeset izaslanika predstavljalo je jedanaest zemalja zapadne Europe, dok je jedanaest


izaslanika predstavljalo SAD. Tako je počela tradicija održavanja godišnjih konferencija, a
skupina je nazvana Bilderberg po mjestu prvog okupljanja. Svake godine skupina se sastaje
u nekom drugom gradu. Ovogodišnja konferencija održana je od 14. do 17. majja u Grčkoj.

Daniel Estulin posljednjih četrnaest godina posvetio je razotkrivanju tajnih sastanaka


skupine Bilderberg. Evo par biografskih podataka: Rođen je u Rusiji. 1980. je zbog
političkih je problema izbjegao u Kanadu, a danas živi u Španiji. Estulinova knjiga
„Istinita priča o skupini Bilderberg“ postala je međunarodna uspješnica. U Španiji je
knjiga doživjela čak 13 izdanja. Objavljena je u 53 zemlje i prevedena na 32 jezika, a diljem
svijeta prodano je više od dva i pol milijuna primjeraka. Njegov je djed bio pukovnik KGB-
a unutar kontraobavještajnog odjela, a njegovi kontakti olakšali su mu istraživanje tako da
je ostao u vezi s ljudima koji su radili za različite tajne službe i agencije diljem svijeta.
Možda imaju različite ideologije i svjetonazore, kaže Estulin, ali dijele ljubav prema
slobodi. Estulin kaže još i ovo: „Bez obzira gdje se skupina Bilderberg odluči sastati, uvijek
ću saznati o čemu će razgovarati. Možete se kladiti u to.“

Daniel Estulin, za početak, upozorava kako su takvi sastanci iz američke pravne


perspektive potpuno ilegalni. Loganov zakon koji je izglasan još 1799. godine zabranjuje
izabranim predstavnicima SAD-a da se u privatnom aranžmanu upuštaju u stvaranje
međunarodne politike s utjecajnim poslovnim ljudima i političarima iz drugih zemalja.
Međutim, takve se manipulacije događaju već (bar) pedeset i pet godina.

U knjizi „Istinita priča o skupini Bilderberg“ Estulin pokazuje kako su briljantno ideal
demokracije nametnuli „ljudi iza zavjese“. Smatra da bi pravilan izraz bio monopol putem
socijalizma Bilderberga. No, njihov sistem socijalizma nema namjeru raspodijeliti
bogatstvo, posebno ne njihovo bogatstvo, već kontrolirati ljude i konkurenciju. Budući da
Rockefelleri, Sorosi i ostala ekipa kontroliraju društvo, to znači da skupina Bilderberg
ustvari kontrolira društvo.

Sistem Bilderberga je dinamičan i mijenja se s vremenom. Upija i stvara nove dijelove dok
se istodobno rješava zastarjelih i neuspješnih ostataka. Članovi dolaze i odlaze, ali sistem
ostaje aktivan i održava sam sebe. To je virtualna paukova mreža koja isprepleće
financijske, političke, ekonomske i industrijske interese s mletačkim bankarskim modelom
„fondi ultramontanizma“ u središtu (izraz „mletački fondi ultramontanizam“ koristi se za
bankare koji imaju izravnu kontrolu nad vrijednostima nacionalne valute i kredita u
vremenima krize).

Estulin upozorava da u svijetu međunarodne ekonomije postoje oni koji upravljaju


događajima kao što postoje i oni koji na te događaje reagiraju. Ovi potonji više su poznati i
brojčano su jači. No, prava i istinska moć leži unutar prve skupine koja upravlja
događajima. U središtu globalnog financijskog sistema nalazi se financijska oligarhija
današnjice koju predstavlja skupina Bilderberg. Svaki sastanak skupine ima za cilj stvoriti
„plemstvo namjere“ između pripadnika evropske i sjevernoameričke elite. Oni traže
najbolji način upravljanja Planetom. Drugim riječima, žele stvoriti globalnu mrežu
golemih kartela koji imaju veću moć od bilo koje nacije na Zemlji. Uzimaju sebi za pravo
da kontroliraju sudbine i živote ljudi. Ta oligarhija predstavlja privatni kriminalni
poduhvat s pipcima koji se protežu diljem svijeta, a djeluju preko mreže vladinih agencija,
javnih institucija i privatnih korporacija.

U knjizi je Estulin pokazao da je skupina Bilderberg postala svjetska vlada u sjeni koja u
potpunoj tajnosti, na svojim godišnjim sastancima, razrađuje nacrt kako će provoditi
planove o kontroli svijeta putem agresivnih mjera pod krinkom „borbe protiv terorizma“.
Svaka nova mjera, promatra li se individualno, može izgledati kao blago odstupanje, no
cijeli paket promjena, koji je dio dugoročnog plana, usmjerava nas prema globalnom
porobljavanju. U ovom se trenutku definitivno nalazimo na prekretnici, smatra Estulin.
Samo o nama ovisi hoćemo li se oduprijeti novom mračnom razdoblju. Dvije su
mogućnosti: ili će nas zahvatiti elektronska globalna policijska država ili ćemo prevladati
ovu noćnu moru kao slobodna ljudska bića, što će ovisiti o postupcima koje odlučimo
poduzeti sada i ovdje.

U osnovi, objašnjava Estulin, Bilderberg označava NATO savez. Barem je tako cijela priča
počela 1954. godine. Danas, u skladu s vremenom, skupina je uključila i bivše zemlje
članice Varšavskog pakta. No, kada se pogledaju cjelokupne namjere i ciljevi, skupinom još
uvijek u većini vlada elita iz SAD-a i zapadne Evrope. Svaki predsjednik i premijer iz
država koje pripadaju Evropskoj ekonomskoj zajednici ujedno je i član skupine Bilderberg.
Posebno se preferira na zapadnu Evropu, stotinu direktora vodećih i najmoćnijih
korporacija, guvernera federalnih rezervi, Evropsku centralnu banku, predsjednika
Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, evropske kraljevske obitelji, američke
kongresnike i senatore, potpredsjednika SAD-a, američkog ministra obrane i ministra
financija, direktore vodećih bankarskih tvrtki, itd. Predsjednik SAD-a nikada ne
prisustvuje sastancima, ali ga zato zastupaju njegovi predstavnici. Tu su i ostali posrednici
koji djeluju između skupine Bilderberg i predsjednika SAD-a.

Primjerice, 2008. godine skupina Bilderberg sastala se u Chantillyju u Virginiji. Na


sastanak su tada došli Barack Obama i Hillary Clinton. Tamo su bili i direktori
Washington Posta, New York Timesa, Wall Street Journala, magazina Time, Financial
Timesa, le Mondea, el Paisa iz Španjolske, francuskog le Figaroa, njemačkog Die Zeita,
danskog Jyllands Postena i časopisa Ekonomist. No, nitko od tih medijskih šefova nije
smatrao važnim da objavi kako su budući predsjednik SAD-a i njegova glavna suparnica
bili nazočni na tajnom sastanku s najvažnijim svjetskim moćnicima. Kao što je Estulin
izjavio u mnogobrojnim radijskim intervjuima te godine, David Rockefeller i ostali
američki predstavnici Bilderberga rekli su Obami kako je „predsjedništvo njegovo dok ga
ne izgubi“. To je značilo da će Obama biti predsjednik bude li radio sve kako treba. U
suprotnom netko će drugi postati predsjednik. Prava demokracija na djelu, zar ne?

Daniel Estulin se uspio ubaciti na sastanak skupine Bilderberg u Njemačkoj 2005. godine.
Bio je to rezultat više od 10 godina rada na infiltriranju u sastanke Bilderberga. Kako kaže,
pomažu mu ljudi iz tajnih službi, Amerikanci, te zapadni i istočni Evropljani. Na kraju
knjige priložio je nekoliko zadnjih izvještaja Bilderberga i njihove zaključke. Zahvaljujući
informacijama koje je dobio s tog sastanka u Njemačkoj iz 2005. godine predvidio je da će
nafta dosegnuti cijenu od 150 dolara po barelu. Veoma lako se te tvrdnje mogu provjeriti u
raznim arhivima na internetu koji datiraju prije tih događaja. Nafta je to ljeto dosegnula
cijenu od 147 dolara, što je veoma dobro predviđanje, zar ne?. Otkrio je i stvari koje su bile
povezane s nacionalnim izborima u Njemačkoj. Skupina Bilderberg odabrala je Angelu
Merkel kao buduću kancelarku umjesto Gerharda Schroedera. Očigledno, predstavnici
vodećih svjetskih medija također su za to znali jer su bili ondje. Zašto to nisu objavili? Zar
to ne bi trebala biti glavna vijest na prvoj stranici? Ali ne – jer medije kontroliraju
najmoćniji ljudi na svijetu koji pripadaju skupini Bilderberg.

Otkrio je da je godine 2006. skupina Bilderberg raspravljala u Kanadi o uništenju


američkog i španjolskog tržišta nekretnina. Tu je informaciju Estulin objavio u španjolskoj
verziji svoje druge knjige koja je objavljena u septembru 2006. Godinu i pol dana kasnije
tržište se srušilo a ekonomija pala na koljenima.

LOKACIJE NEDAVNIH SASTANAKA

Evo i popisa nekoliko posljednjih sastanaka skupine Bilderberg:

• 3. do 6. jula 2004. – Hotel des Iles Borromees, Stresa, Italija


• 5. do 8. maja 2005. – hotel SeeHotel Überfahrt, Rottach-Egern, Njemačka
• 8. do 11. jula 2006. – Hotel Brookstreet, Ottawa, Kanada
• 31. maja do 3. lipnja 2007. – Hotel Ritz-Carlton, Istanbul, Turska
• 5. do 8. jula 2008. – Hotel Westfields Marriott, Chantilly, Virginia, SAD
• 14. do 17. maja 2009. – Hotel Astir Palace, Atena, Grčka

Čini se da je u novije vrijeme sve počelo kad je Cecil Rhodes 1891. organizirao tajno
društvo koje je nazvao Društvo inicijacije. Poput mnoštva organizacija, društvo se sastojalo
od pojedinca ili veoma male skupine koja je bila u središtu. Lord Milner, agent bankarskih
interesa Rothschilda i povjerenik Cecila Rhodesa, stvorio je vanjski krug Društva
inicijacije. Nazvao ga je Udruženjem pomoćnika koje je bilo poznato i kao Skupina
okruglog stola. Pukovnik Edward Mandell House, britanski ekonomist John Maynard
Keynes, historičar ekonomije Arnold Toynbee, te simpatizer nacizma i bivši američki
ministar vanjskih poslova John Foster Dulless izmijenili su Skupinu okruglog stola u javno
formalno vijeće koje je sada poznato kao Institut međunarodnih poslova. Godine 1921.
zavjerenici su odlučili podijeliti Institut međunarodnih poslova u američku podružnicu –
Vijeće međunarodnih odnosa te britansku podružnicu – Kraljevski institut za međunarodne
poslove. Lord Winston bio je predsjednik Vijeća za međunarodne odnose. Jednom je izjavio
kako se američka vlada u sjeni krije upravo u toj organizaciji.

Da se ne bi pretjerano zanosili mnogim domoljubnim pokretima u SAD-u, kaže Estulin, u


njih su se odavno ubacili agenti Bilderberga. Primjerice, to se odnosi na novinare i
Američko udruženje slobodnih novinara (AFP). Novinari prisustvuju sastancima duže od
bilo koga. No, ukoliko želite objaviti istraživačke članke o skupini Bilderberg kao nezavisni
novinar, uskoro ćete saznati da nitko ne želi imati posla s vama. Ako jednom i uspijete
objaviti takav članak zauvijek ćete biti diskreditirani u očima vodećih medija. Pogodimo tko
su sponzori AFP-a? Tko plaća mnoštvo njihovih računa? Riječ je o CIA-i, kaže Estulin. To
je način na koji to funkcionira. Kada AFP počne objavljivati vaše novinarske članke, tog
trenutka postajete čovjek njihova tržišta jer to udruženje predstavlja desno krilo američke
politike i nadmoći bijele rase.

Krajnjim ciljem skupine Bilderberg Estulin smatra – provesti revoluciju bez prolivene krvi.
Revoluciju je zamislila vladajuća klasa, a usmjerena je na stvaranje tehnokratske vlade u
kojoj će unutarnja i vanjska politika biti podčinjene međunarodnoj ekonomiji.

Ima tu i smanjenja populacije, a u Estulinovim rukama se također našao dokument kojega


je William Engdahl dobro predstavio u knjizi „Sjeme uništenja“. Naime, Estulin piše kako
je prije dvanaest godina u jednom izvještaju Bilderberga vidio izraz o „zahtjevu za
uništenjem“ koji tada nije razumio. Vjerojatno o tome ne bi razmišljao detaljnije da prije
četiri godine, kada se skupina Bilderberg sastala u Njemačkoj, nije vidio istu sintagmu.
Bila je izrečena u sličnom kontekstu povezanom s krizom nedostatka energije. Pitao je svog
dobrog prijatelja koji obnaša važnu poziciju u Svjetskoj banci da mi to objasni. Rekao mu
je da se „uništenjem svjetske ekonomije može uništiti potražnja“. Zanimljiv koncept.
Naravno, to ne znači da će Rockefelleri i ekipa ostati gladni. To se odnosi na ljude koji će
ostati bez domova, novca, vlasništva i investicija. To se naziva „transformacijom
bogatstva“. Upravo se to dogodilo tokom Velike depresije koja nije bila ništa drugo nego
prijenos bogatstva u ruke najmoćnijih ljudi. Novac ne može jednostavno ispariti u zrak. On
samo razmijeni strane. Godine 1974. Nixon i Kissinger potpisali su dokument američke
vlade o studiji rasta stanovništva. Dokument jasno govori kako je svjetsko stanovništvo
između 1974. i 2050. godine potrebno umanjiti za 3 milijarde ljudi. Posljednje procjene
govore o pet milijardi ljudi, što znači da bi na Zemlji ostalo nešto manje od dvije milijarde
ljudi. Američki i evropski znanstvenici procijenili su da naš planet maksimalno može
održavati dvije milijarde ljudi. (Koja glupost.) No, neće biti potrebno ubiti sve te ljude, kaže
Estulin. Bit će dovoljno da ih izgladnite do smrti. Izgladnjivanje je definitivno svjetska
politika, kao što se vidi na primjeru Afrike.

Prema Estulinu, plan Bilderberga zadire u mnoge pore društva, pa tako i u one koje
generalno smatramo pozitivnima – poput nevladinih udruga. U intrevjuu u hrvatskom
izdanju časopisa Nexus to je objasnio ovako: „Svi misle da znaju kakav se užas događa u
Africi. Barem tako misle. No, ovako izgleda stvarna slika. Novinari prate događaje. Novac
slijedi vijesti, a nevladine udruge slijede novac. Katastrofe su dobre za posao. Uvijek je bilo
tako. Bez patnje ne bi bilo ni humanitarnih akcija. Bez humanitarne pomoći ne bi bilo ni
mjesta za tajne obavještajne operacije. To je dio zapadnog imperativa geopolitičke kontrole.
U izopačenom svijetu prisutnost zemalja na afričkom tlu postala je neophodna za opstanak
sudanskog naroda koji od njih nije ni tražio pomoć. Diljem Sudana, koji je bio uništen
ratom i drogom, proširila se 1998. godine operacija ‘Životna crta’ (OLS). Taj međunarodni
program humanitarne pomoći koštao je nekoliko milijardi dolara. Operaciju je
koordiniralo 35 glavnih zemalja članica UN-a uz ostale zemlje i organizacije kao što su
UNICEF, WFP, WHO, FAO, UNHCER i USAID. Uključene su bile i nevladine udruge u
koje spadaju OXFAM, CARE, ICRC i Svjetska vizija. Ne smijemo zaobići ni religiozne
organizacije i donatore. Sve je navodno dizajnirano za žrtve rata u razorenom Sudanu.
Malo je reći da je bila riječ o divovskoj operaciji. Operacija OLS utemeljila je golemo
uporište u južnom Sudanu s nepreglednim brojem humanitarnih agencija koje su se
međusobno borile da osiguraju goleme plaće svojim članovima. Svi su se natjecali da
dobiju dio multimilijarderskog novčanog kolača. Na internetskoj stranici Ujedinjenih
naroda piše kako je ‘operacija OLS spasila živote i pomogla stotinama tisuća ljudi’. No, to
je bila i vojna operacija podržana od Ujedinjenih naroda. Korištena je masivna
infrastruktura iz Nairobija i Kenije koja se prelila u južni Sudan. Neke od tih kršćanskih i
humanitarnih udruga bile su uključene i u trgovinu oružjem za Sudansku oslobodilačku
vojsku, pa su se takvi zrakoplovni transporti organizirali zajedno s prijevozom hrane i
lijekova.

Ako situacija izgleda lošije, prodaja ide još bolje. Američki narod dobivao je dnevnu dozu
slika u luksuznim propagandnim magazinima koje su prikazivale patnju, glad i mrtva tijela
afričke djece. Svaka dnevna soba dobila je svoju porciju. New York Times i New Yorker
udružili su svoje snage kako bi zatražili od američke vlade i Ujedinjenih naroda da ‘učine
nešto’. Glad i užas postali su proizvod poput skupog nakita. No, da li je u konačnici zaista
nešto napravljeno?

Na vrhuncu operacije Sudan je dobivao milijun dolara dnevno. Sudan, Etiopija, Eritreja i
Kongo još su uvijek u jadnom stanju, kao i na početku tih humanitarnih kampanja. Kako
je moguće da je humanitarna akcija takvog opsega, koja je trajala više od sedamnaest
godina, toliko podbacila? S čime se Sudan može danas pohvaliti nakon što je potrošeno
6,67 milijardi dolara za njegov spas? Riječ je o nemilosrdnom i skrivenom iskorištavanju
daleke zemlje koja je poslužila humanitarnim agencijama i golemim vladinim aparatima.
Tako to izgleda u Africi, Rusiji i Južnoj Americi.

Ne tako davno pitao sam svog prijatelja iz CIA-e zašto se njihov pristup nikada ne mijenja.
Njegov odgovor bio je kratak i jasan. ‘Zašto mijenjati stvari koje uvijek funkcioniraju?’“

Henry Kissinger – živahni starčić -jedan od dugogodišnjih umova Bildelberga – snimljen


tokom konferencije u talijanskom hotelu 2004. godine.
David Rockefeller (lijevo) – još jedan živahni starčić - jedan od osnivača skupine Bilderberg
na stanci za ručak tokom sastanaka u Njemačkoj 2005. godine.
Fotografije policijskog osiguranja tokom sastanaka skupine Bilderberg. Procjene govore da
troškovi svake konferencije iznose 10.000.000 dolara
Uhićenje fotografa koji je 2006. godine probao snimiti sastanak Bilderberga u Kanadi.

Henry Kissinger (ovaj gore starcic velikog nosa) je mislio krojiti Balkan po svojoj mjeri
On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect
an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a
dividing up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and
any Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center.
The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Ironically, the person who has done most to disprove Kissinger's remark is none other than
Serb General Ratko Mladic, who has spent four years busily trying to destroy the vast
testimony to Bosnian culture.

He burned down the National Library in Sarajevo with three days of shelling by incendiary
grenades--the largest book burning in modern history. Over a million books and 100,000
manuscripts and rare books were burned, including much of the ancient South Slavic heritage
of Bosnia.

He selected out and shelled the Oriental Institute manuscript collection in Sarajevo, with its
collection of 5000 Bosnian manuscripts in Hebrew, Arabic, Turkish, Persian, and Adzamijski
(Bosnian Slavic written in Arabic script).

He shelled repeatedly and deliberately the National Museum with its priceless collection of
Bosnian art. A few objects, such as the Sarajevo Haggadah were saved by courageous
Bosnians (Croat, Muslim, Serb, and Jewish) who risked their lives to save as much of their
Bosnian cultural heritage as possible. One of his soldiers even lined up the Bosnian art
collection of a Sarajevan artist (who was Serb) and "executed" them by drilling them with
machine-gun fire.

Mladic's soldiers selected out artists, writers, teachers, and scholars for particularly brutal
tortures and killings in his concentration camps.

Mladic's army joined irregular Serb militias in dynamiting over 600 mosques , including the
masterworks of European architecture and Bosnian heritage: the Colored Mosque in Foca
(built in 1551) and the Ferhadija Mosque in Banja Luka (1583). Mladic's men also dynamited
Catholic churches throughout the area of occupation.

In places he couldn't occupy, Mladic deliberately shelled hundreds of other Bosnian


architectural treasures . The famous Ghazi Husrev Beg Mosque in Sarajevo (1531) was
repeatedly targeted. In Mostar, Mladic's army shelled the cathedral in Mostar, the Karadjoz
Bey Mosque, entire historical districts, as well as the regional archives of Herzegovina. The
Jewish graveyard in Sarajevo was dug up and scattered all over by Mladic's troops. Mladic's
troops annihilated, systematically, the ancient heritage of Trebinje, another city in
Herzegovina. These shellings and demolitions were not the result of collateral damage. The
targets were selected carefully and the areas around them were left unscathed./1/

Why would General Ratko Mladic spend four years destroying a culture that didn't exist in
the first place?

No possible reason. The idea is absurd. Mladic's four years of frantic destruction was an
attempt to destroy something that very much existed and very much still exists.
Mladic targeted the vibrant, powerful, and beautiful testimonies to Bosnian culture so that
some day, advocates of religious apartheid in Bosnia, such as Henry Kissinger, could
declare: "there is no Bosnian culture." People looking at the parking lots where mosques and
churches and art museums and music schools and libraries and manuscript collections once
stood would say: "I guess Kissinger is right."

And if there is no Bosnian culture, why not divide Bosnia, as Kissinger and General Mladic
wish, between Croatia and Serbia, and herd the Muslims into a central ghetto? (How many
non-Christian ghettoes have survived in Europe since 1096, the first crusade?)

The same Kissinger-type reasoning was used by advocates of apartheid in South Africa.
There was no "African culture", they said, so why not put Africans on reservations called
homelands and have apartheid?

The same approach was used during the extermination of the American Indian nations. There
was no Native American Culture so why not put the American Indians on reservations or
"ethncially cleanse" those who refuse to go to the reservations?

There is only one problem with Kissinger's statement and his plan. As with South Africa and
the American Indians, so with Bosnia, cultures are hard to kill.

You can kill people and you can dynamite mosques or desecrate cemeteries. You can build
the concentration camps and killing centers that are now being exposed before the world at
the UN War Crimes Tribunal in The Hague. After the people have been "cleansed" (killed or
driven into refugee camps) and their monuments have been destroyed, you can, like
Kissinger, claim these the culture never existed in the first place.

But you cannot kill the spirit of a great culture. Present-day South Africa is testimony to that.
The very survival of the American Indian culture is testimony to that. And the perseverance
and survival of Bosnians, rooted in their ancient and powerful culture that was made up of a
variety of religions and cultural influences powerfully blended into a great culture, gives the
lie to Kissinger.

All the bombs, shells, concentration camps, rapes, and mass-killings of General Mladic have
only served to do one thing: to put Bosnian culture into the fire and steel it into purer and
more resilient metal /2/.

And at a time when extremists of all sides in the U.S. are demanding apartheit, separation of
races and religions, and religious and racial wars--at a time when some people are saying
"American culture doesn't exist"-- Bosnian culture survives the overwhelming destructiveness
of the Serb army, the betrayal by Croat extremists, the collaboration with the genocide by the
NATO nations which could have stopped it in 1992, and the lie by the likes of Henry
Kissinger.

Bosnian culture is sending us a message.

In the United States, if we want a society where people of different races, religion, and
backgrounds share a common culture and build a united nation, then we are Bosnians. If we
insist that cultures are not made by "ethnic cleansing" or apartheid and if we insist that
division of people into ethnic, religious, and racial ghettoes is not a solution, we are
Bosnians. If we insist that people of different races, religions, and background can work
together and build a common culture, then we are Bosnians.

And if we sit back and allow the authors of genocide like General Mladic and the apostles of
apartheit like Henry Kissinger to triumph in Bosnia, we will not likely be able to save our
own culture /3/.

Michael Sells

1 This piece was originally posted on the internet newsgroup alt.current-events.bosnia on


October 14, 1995. For information on the war on Bosnian culture, see Andras Riedlmayer,
"Erasing the Past: The Destruction of Libraries and Archives in Bosnia-Herzegovina
MIDDLE EAST STUDIES ASSOCIATION BULLETIN, vol. 29 no. 1 (July 1995), pp. 7-11"
and "Killing Memory: Bosnia's Cultural Heritage and its Destruction" VHS videocassette, 41
minutes (Haverford, PA: Community of Bosnia Foundation, 1994). Also see Rabia Ali and
Lawrence Lifschultz, WHY BOSNIA (Pampleteer's Press, 1993). For a historical overview,
see Noel Malcolm, BOSNIA: A SHORT HISTORY (New York University Press, 1994).

2 For one example of the Bosnian response to destruction, see Sarajevo Expo 92, an exhibit
of seventeen works by major Sarajevan artists created during the worst period of the shelling
of Sarajevo. The exhibit is being displayed at various places in the U.S. by Aida Musanovic,
one of the artists.

3 This short article is dedicated to the hundreds of Bosnians who have been killed while
risking their lives to save art, manuscripts, and other testimonies to their cultural heritage.

LEVITI - KAZARIJA - MLETACKO PLEMSTVO - BILDERBERZI

Rockefeleri , Rotshcildi, Frescobaldi, Savoy - Financijska moc ovih Kazarskih obitelji se


mjeri u kvadrilionima dolara, to je cifra nakon triliona a pise se (mislim) kao 10na15.

Povijesna kronologija o podrijeklu Bilderberga, Venecijanskog plemstva pocinje sa


migracijom semitskih plemena iz Kanana.

http://www.bibliotecapleyades.net/so...acknobil05.htm

Rotshcildi(u prevodu "Crveni štit)

Mayer Amschel Rothschild


Osnivač Rothschildove međunarodne bankarske dinastije koja je postala jedna od
najuspješnijih obitelji u poslovnom svijetu. 2005. god., američki poslovni magazin Forbes
stavio ga je na 7 mjesto u svojoj anketi o 20 najutjecajnijih poslovnih ljudi svih vremena,
usput su ga nazvali osnivačem međunarodnog novčarstva.

Njegovi preci, njemački židovi živjeli su po danas znanim podatcima, barem od sredine XVI.
st. u židovskom getu u Frankfurtu, u ulici Judengasse. Kuće u Judengasseu tada nisu imale
kućne brojeve, već razne oznake ( štitove - Schild). Obitelj Mayer živjela je generacijama u
kući Haus zum Roten Schild (Kuća kod crvenog štita) po njoj su dobili ime Rothschild. 1664.
obitelj se preselila u Haus zur Hinterpfann (u Judengasse) u kojoj je otac Amschela Mayera,
Amschel Moses Rothschild imao maloprodajni dućan (zalogajnicu) i trgovinu devizama
(kovanicama).

Novčarskom poslu učio se u obiteljskoj tvrtci Wolfa Jakoba Oppenheima u Hamburgu, 1763.
se vratio u Frankfurt i otpočeo vlastiti posao. Počeo je poslovati kao mjenjačnica i trgovina
rijetkim kovanicama ( u to doba u opticaju su bili vrlo različiti zlatnici i kovani novci), uspio
je steći povjerenje princa Wilhelma od Hessena, koji mu je postao pokrovitelj. Rothschildov
posao se povećao, kada se počeo baviti čisto bankarskim poslovima za princa Wilhelma koji
je uskoro postao Wilhelm IX. (pa Wilhelm I.) , grof od Hessena i Kassela (1785.). Poslovno je
osobito ojačao nakon Francuske revolucije, kada su preko njegove banke, išle isplate iz
Britanije za nadnice hesenske plaćenićke vojske. Na početku XIX. st. Mayer Rothschild
Amschel je toliko ojačao svoju poziciju glavnog međunarodnodnog bankara, vladarske kuće
Wilhelma IX. , da je počeo izdavati vlastite međunarodne zajmove, rabivši pritom kapital od
grofa Wilhelma IX.

1806. Napoleon je zauzeo Hessen, kao protumjeru zbog Wilhelmove podrške Prusiji. Grof
Wilhelm pobjegao je u Schleswig-Holstein, ali to nije nimalo utjecalo na Rothschildove
poslove, on je nastavio poslovati kao njegov bankar, proširivši posao na investiranje u
novčarske fondove u Londonu. Ratne prilike su mu čak išle na ruku, jer je profitirao od uvoza
prekomorskih dobara (preko Engleske) i tako ušao u rizični (politički) posao kršenja
Napoleonove kontinentalne blokade.

Mayer Amschel Rothschild najpoznatiji je po tome što je svojih pet sinova, rasporedio u pet
različitih država, i time omogućio obitelji Rothschild nesmetano poslovanje u tadašnjoj vrlo
podjeljenoj i zaraćenoj Europi.

Sve je počelo sa trećim sinom Nathanom Mayererom Rothschildom kojeg je 1798. poslao je u
Englesku, da poradi na uvozu tekstila, s 20.000 £ kapitala. Tim novcem je on osnovao je prvu
inozemnu tvrtku porodice Rothaschild. Nathan je dobio britansko državljanstvo 1804., i
osnovao banku u londonskom Cityu, koja je vrlo brzo postala jedna od najmoćnijih
financijskih institucija Europe - N. M. Rothschild & Sons. 1810. Mayer Amschel Rothschild,
sklopio je formalni partnerski ugovor s svoja tri najstarija sina. Najmlađeg sina Jamesa
poslao je u Pariz 1811., da tako ojača sposobnost obitelji da djeluju širom Europe (bez
obzira na političke okolnosti). To im je omogućilo da kreditiraju britansku Wellingtononovu
vojsku u Portugalu (za Napoleonskih ratova), na ime toga domogli su se velike količina zlata
u ime britanske vlade. Najstariji sin Amschel Mayer, ostao je u Frankfurtu, u kojem je
preuzeo Frankfurtsku banku. Sina Salomona poslao je u Beč, da osigura djelovanje u Austro-
Ugarskoj. Sina Carla (Calmanna) poslao je u Napulj (tada moćniji i utjecajniji grad od
sjeverno talijanskih gradova) da osigura poslove po talijanskim državama.
Mayer Amschel Rothschild, umro je 19. rujna, 1812. u Frankfurtu, 1817. posthumno je dobio
plemićki naslov od Austrijskog cara.

TKO SU DANAŠNJI ROTHSCHILDI?

Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje


javnog mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni
po vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam
projicira potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i
očevi, današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju
danas
lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima. Taj vlak,
koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta,
koje će se boriti za imperiju Rothschilda.
Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog
kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Meñunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju
ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st. od Meyera Amschela (negdje Mozes Bauer)
Rothschilda. Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači "crveni štit") su porijeklom iz
Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog
centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne
Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom
dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u
svijetu) je dio "Deutsche Börse" koja je u vlasništvu Rothschilda preko "Children's
Investment Trust" i "Atticus Capital" s jedne strane i svojih podružnica "Merrill Lynch" i
"Fidelity Investments".

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio širom Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u
Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu. Sinovi i
njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako
su postavljeni temelji "Pax Judaica". Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na
čelu sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i
Evelyn sa mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

Edmund Rothschild (1916)


Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U
saradnji sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINKO (British Newfoundland
Development Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsednika "Barclays" globalne
financijske grupe (nakon kupovine ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije
Rothschildove grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC -a.

Sir Evelyn De Rothschild (1931)

Kum Crnog Plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista,
vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu
Fulfordu nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda.

Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i


ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne N M Rothschild & Sons,
investicijske banke iz Londona. Pod kontrolom Evelyna se nalazi štampa (list Economist,
Daily Telegraph...) Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa
sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Birs, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije,
obrade i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lin Forester kontrolira " First Mark Communications International LLC", i
"Field Fresh Foods" s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika
Rothschildovih interesa i kapitala (velika "Bharti" grupa).
U oblasti politike Evelynovi glavni agenti(uključujući i Soroša) su Norman
Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!).
Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera
Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata
Margaret Tatcher. Učestvovao je na regionalnim konferencijama zajedno
sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni
ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu. S druge strane, Vernon
Jordan (Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik
Billa Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala
predsjedničke kampanje Billa Clintona a također je bliska prijateljica Hillary Clinton.

Nathan Filip Rothschild (1971)

Otac Jacob Rothschild

Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata,
utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije širom svijeta, pa čak i
Butrint arheološko nalazište u Albaniji...

Kompanije i korporacije "RIT Capital", "Atticus Capital", "JNR Limited", "NM Rothschild",
"Vanco", "Trigranit", "British Petroleum", Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje
Nathanu na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu,
pored zapadne nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički
operativci širom Euroazije (Soroš, Berezovski, ðukanović, Mittali...).

David Rene Rothschild (1942)

Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku
britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi
Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena
između engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu "Rothschild & Cie Banque",
uticajne
investicijske banke u Zapadnoj Europi.

Eduard Rothschild (1957)

Davidov polubrat Eduard je takođe član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni
francuski list "Liberation". Nalazi se na čelu "Imerys", metalurške kompanije koja je u
vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschildi u Hrvatskoj

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske


(Austo-ugarska, prve masonske lože u Hrvatskoj su organizirane iz Mađaske) koja
predstavlja bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su
Zagrebačku i Privrednu banku.

Uzroci lihvarskih kamata izgleda sezu sve do Egipta, Babilona i Sumera.

U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog
sektora je Žarko Puhovski. Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju INU, druga
značajna Rothschildova kompanija u hrvatskoj privredi je Trigranit. Osnovan je konzorcijum
Ingra-Trigranit (Ingra- na čelu je Igor Openhajm, Hazar). Taj konzorcij je vlasnik
rukometnih
arena. Trigranit, takođe, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju. Veliki dio ruralnog
podrucja duž Dalmacije vec ima svoje kupce.
U oblasti telekomunikacija je prisutan T- Mobile.

KOOPERACIJE ŽIDO-MASONERIJE I VATIKANA

IOR je jedna vrlo specijalna banka, nema fizičkih šaltera, ali zato ima puno klijenata.
IOR je vrlo poželjna institucija za sve one one koji posjeduju kapital, ali žele proći i biti
neprimjećeni.
Financijske bilance ove banke su poznate samo Papi i još trojici kardinala.
IOR je u stvari centar koji stavlja pod kontrolu Vatikana ostale svjetske banke.
Preko ove banke se vrlo jednostavno rade bilo kakve novčane, sumom neograničene
transakcije uz najveću moguću garanciju zaštite privatnosti.
Dugo je vremena na čelu instituta stajao Paul Marcinkus, kardinal upleten u različite
skandale (spominje se i u knjizi Ruperta Cornwella, "Roberto Calvi - Bog Bankar", zajedno
sa Angelom De Bernardiem koji preko kompanija "Tacana SA" i "Granito SA" kontrolira
61,6% Pulskog Arenaturista) koji su uprljali Talijansku financijsku povijest.
IOR se pojavljuje i u sudskim istragama o internacionalnoj kupo-prodaji oružja u koju su
upleteni Vladimir Žirinovski i Barcelonski biskup Ricard Maria Charles.
Spominje se i u slučaju Telecom Srbija zbog misteriozne uplate na račun u Republici San
Marino, koja je išla preko Vatikana...
IOR se počeo rađati za vrijeme rata, 1941 godine.
Nema fizičkih šaltera, ima hiljadu raznih ogranaka. Jedino sjedište je u Vatikanu.
Ne uklapa se baš u klasičnu sliku i smisao banke: dioničarima se ne dijele dobitci jer
dioničara niti nema.
Profit, odnosno dobitci idu u "religijske namjene".
Kako bi privukli klijente, kamate na depozite iznose od 12% na više.
Svakom klijentu se dodjeljuje kartica sa kodificiranim brojem, bez imena i bez slike, kao
identifikacijska isprava.
Pri izvršenim novčanim operacijama, ne isporučuju se nikakve potvrde, nikakvi papiri sa
brojevima koji bi mogli poslužiti kao podatci za poslovne knjige.
Čekovi ne postoje.
Klijenti Vatikanske centralne banke mogu biti samo pripadnici svjetske elite, crkva i
diplomacija, Vatikanski radnici te pokoja rijetka iznimka.
Samo trenutak nakon otvaranja računa, moguće je obavljati financijske operacije bez ikakve
kontrole, a to uostalom i je glavni razlog zbog kojeg je ova banka toliko privlačna.
O njoj se zna samo ono što Vatikan želi da se zna, a Vatikan ne želi da se o ovoj banci zna
puno, ili je bolje reći išta.

Vatikansku centralnu banku kontrolira komisija koja je sačinjena od petorice kardinala, a


koji su bez financijke stručnosti.
Ovakav vid kontrole možemo nazvati moralna kontrola.
Malo veću ulogu ima nadzorni odbor, a njega čine petorica laika i generalni direktor.
Ovako zatvoreni tip institucije ulazi u normative Svete Stolice i vrol je korisna mogućnost za
sakrivanje poslova banke od očiju javnosti i radoznalih pogleda.
Ovaj institut održava valutne i kreditne odnose sa Talijanskim bankama, aktivno operira na
svjetskom tržištu, igra na burzi novca, investira, skuplja dobitke, no kao strana institucija
uopće ne podliježe Talijanskoj financijskoj kontroli.
Vatikanska banka kupuje i prodaje dionice firmi koje su u totalnoj suprotnosti sa Katoličkim
učenjem: prezervativi, oružje,..
U povijest IOR-a ulaze skoro svi poznati likovi Talijansih prevara, slučajevi Banco
Ambrosiano, ubojstva Calvija, Sindone,...
Michele Sindona je osoba koju je Papa Paolo VI potajno angažirao sa zadatkom da od IOR-a
stvori institut sposoban da se bez straha šeta po burzama i špekulira.
Čini se da se Michele Sindona naveliko bacio na posao i u Vatikanske kase ubacio mnogo
novca bez boje i mirisa, porijeklom iz cijelog svijeta.
Sindona je imao prijateljske odnose sa ovim važnim ličnostima: David M.Kennedy, Richard
Nixon, Joe Doto (mafijaški boss)...
Papa Paolo VI je izabrao Američkog biskupa Paula Marcinkusa kao društvo Sindoni.
Tako se stvorio duo sa zadatkom da zarađuje milijarde i u istom trenutku izbjegava plaćanje
poreza.
Samo izmedju 1971 i 1973 godine, oprali su milijardu dolara mafijaškog novca.
Pokajani mafijaš Marino Mannoia je prilikom video konferencije iz Amerike obznanio da su
novci mafije godinama završavali u kasama IOR-a.

IOR funkcionira kao crkvena privatna banka, više nego perfektno prilagođena Papinim
potrebama, ličnosti koja zapravo na kraju krajeva, njome i upravlja.
No i bez obzira na samog Papu kao Svetog Oca, osobu "najčistije savjesti" na ovoj planeti,
banka je od samog nastanka upletena u velike skandale, prevare i korupcije.

Cjelokupna povijest Katoličke crkve je isprepletena skandalima.


1400-ih godina, Papa Nicholas V je papinskim bulama dva puta ozakonio ropstvo.
Ove papinske bule su poslužile kao moralno opravdanje nadolazećoj eri trgovine robovima i
Europskog kolonijalizma.
Vrijeme crkvene inkvizicije, donijelo je također veliki broj žrtava.
Osobe koje su se protivile crkvenoj doktrini svojim naprednim mislima, među njima i mnogi
znanstvenici, završavale su na lomači.
Kada se radi o ogromnom broju žrtava, onda je njihov broj najmanje važan. Pouzdano se zna
da je kroz povijest, najveći broj ljudi stradao pod zastavom križa.
Vatikanska centralna banka, otvorena je u drugom svjetskom ratu.
Podsjetimo se, Italija je u drugom svjetskom ratu bila na strani fašističkih sila osovine.
Papu Pia XII, koji je otvorio tu središnju banku, zvali su Hitlerov Papa.
Ova je banka dala veliku bankovnu podršku Talijanskim fašistima, aristokraciji i mafiji.
Po zvaničnoj izjavi Vatikana, IOR ne posjeduje nikakvu dokumentaciju iz perioda drugog
svjetsog rata, čak štoviše banka uništava svoju kompletnu dokumentaciju svakih deset godina.
Tko u ovo želi vjerovati ili vjeruje?
Bez obzira na to, u Njemačkoj i Americi postoji dokumentacija koja dokazuje transakcije
izmedju IOR-a i Reichbank, IOR-a i Švicarskih banaka koje su kontrolirali nacisti (prebačaji
novca sa računa SS-a na račun jedne poznate banke samo par dana prije dolaska
oslobodilaca).
Krajem šezdesetih godina, IOR postaje jedan od najznačajnijih faktora svjetskog bankarstva.
Pod vodstvom Američkog biskupa Paul Marcinkusa, ruku za rukom sa biskupom Paolo
Hnilicom, Licio Gelli-em, Roberto Calvi-em i Michele Sindonom, Vatikanska banka postaje
sastavni dio svakakvih različitih mafijaških programa.
U pranju novca se jako teško moglo razaznati gdje prestaje uloga Vatikana, a počinje uloga
mafije.

Banco Ambrosiano kojom je dirigirao Roberto Calvi, te brojne fantomske firme iz Paname i
Luksemburga kojima je dirigirao IOR, preuzele su kontrolu nad Talijanskim poslovnim
bankama i funkcionirale kao podzemni kanal protoka novca i fondova prema istočnoj Europi
za podršku organizacijama koje su se borile protiv komunista.
Milijarda i tri stotine miliona dolara je investirana u podršku vojnim režimima Argentine,
Urugvaja i Paragvaja, za kupnju raketa Exocet u ratu na otočju Falkland, te za korupciju i
kupnju političara u svakom momentu u kojem je to trebalo.

"The Vatican connection", Američka istraga o povezanosti Vatikana i mafije, zataškana je jer
se u istrazi pojavljuje i ime jednog Američkog ministra.
Između 1968 i 1969 godine, delikatan šverc kontracepcijskih pilula koje su iz Marseja preko
Španjolske zavrsile u Indiji i Ghani, još je jedan dio sramne povijesti.
Falsificirale su se dionice sljedećih kompanija: IBM, Coca Cola, Chrysler i Boeing, u
vrijednosti od nekoliko stotina miliona dolara.
Sjetimo se savezništva u potrebi Americkog bankara Martina Frenkela za sumom od 150
milijardi dolara.

Papa je izgovarao parole protiv krvavih ruku odgovornih za genocide i ratne zločine, a u
istom trenutku potajno pritiskao Englesku vladu da oslobodi Augusto Pinochet-a iz humanih
razloga.
Ovo su oni isti "humani razlozi" zbog kojih je Vatikan na kraju drugog svjetskog rata
omogućio bijeg mnogim nacističkim zločincima iz Europe, najčešće preko vlastitog teritorija.

U vlasništvu Vatikana je veliki broj nekretnina razbacanih po cijelom svijetu. Kolika je


njihova ukupna vrijednost, vjerovatno ne zna ni sam dragi Bog.

Narko biznis: Vatikan je poduzeo sve moguće mjere da zaštiti Manuel Noriega-u (čovjeka
kojeg su iskorištavali Bush i Reagan za CIA-ino švercanje droge).
U Panami je bilo puno firmi Marcinkusa, Calvia i Sindone koje je Noriega ljubazno štitio od
radoznalih pogleda.
Marcinkus, šef IOR-a, bio je i direktor Banke Ambrosiano (Nassau i Bahame).
Između Marcinkusa i Roberta Calvija su postojali prisni privatni i bankarski odnosi.

Nažalost, mnogi od upletenih u te skandale nisu bili samo mafijaši, već i pripadnici masonske
lože P2, pa se tako novac morao dijeliti na više strana, uključujući i jedinstvenu novčanu
transakciju od 95 miliona dolara dokumentiranu od strane Irskog suda.

Masonska loža P2 predstavlja jedan od najvećih skandala Talijanske političke povijesti, u


kojoj je postojala tajna država u državi, koja je u stvari upravljala zemljom.

http://www.guardian.co.uk/business/2...ly.theobserver

Roberto Calvi je pronađen mrtav, "samoubojstvo" ispod Londonskog mosta Blackfriars, sa


džepovima punim kamenja.
Par dana nakon bankrota Bance Ambrosiano, "ubila se" Calvijeva sekretarica Graziella
Teresa Corrocher.
Vatikan se iz bankrota, crne rupe, skandala Banke Ambrosiano izvukao plativši 406 miliona
dolara, iako je po izjavi ministra državnog trezora u to vrijeme, trebao izdvojiti 1159 miliona
dolara.
4 godine nakon "samoubojstva" Calvia, u zatvoru je popivši kafu sa cijanidom ubijen i
Michele Sindona, samo 4 dana nakon što je osuđen kao naručilac ubojstva advokata Giorgio
Ambrosoli-a, likvidatora Bance Ambrosiano.

Ovako židovi kolju životinje (kosher) i na takvu hranu se placa dodatni porez.
Ovi filmovi nisu preporuceni za djecu i one slabijeg zeluduca, zivotnje umiru u agoniji.

http://www.petatv.com/tvpopup/Prefs....deo=agri_short

http://www.petatv.com/tvpopup/Prefs.asp?video=agri_long

Ovo su oznake za kosher meso:


Protokoli Sionskih mudraca su autenticni

Prikaz knjige - Sergio Romano: "I falsi protocolli" - koju je u nastavcima priredio i preveo
Kazimir Cettin za vaš tjednik od broja 27 d o zaključno 29, potaknuo me da iznesem dokaze u
prilog autentičnosti Protokola. Opće je poznato da kad god masonerija zapadne u poteškoće
u javnom životu nekog društva (planovi joj bivaju osujećeni), javlja se neki spasitelj koji se
odmah okomljuje na Protokole dokazujući da su običan falsifikat. Tako sada biva i u Italiji, u
kojoj se nezaustavljiv val afera korupcije i malverzacije odvija pred očima talijanske javnosti
kao prepoznatljiv sinopsis osnova iz Protokola, i zato treba zavarati javnost, osobito kad su i
masoni dobrano u sve upleteni. Slično je bilo i u Velikoj Britaniji, kad asu Protokoli tiskani.
Tada se iz Carigrada javljao neki "dopisnik" Timesa, koji je u tri navrata (16., 17., i 18.
kolovoza 1921.) nastojao "senzacionalno otkriće" proglasiti "glupom izmišljotinom". Starost
se Protokola procjenjuje na otprilike 300 godina. Tijekom vremena su dopunjavani, ali
identitet sastavljača i redaktora uvijek je čuvan u strogoj tajnosti. Danas se mnogo toga više
ne može tajiti - Bilderbergeri, Devet poznatih krugova iluminista i njihovih članova (Cyrus R.
Vance - C. F. R. Dir., T. L. C. Member, CENT. Member i COSMOS Member), - posebno i
znano djelovanje Henrya Kissingera i mnogih drugih nežidova u toj sprezi. Protokoli nisu
djelo židovskog naroda, već skupine koja ima za krajnji cilj - zavladati svijetom i podčiniti ga
svojim interesima. Za ostvarenje tog plana sionski su se mudraci u prošlosti nadahnjivali
tekstovima Izajije proroka (60,1-2: 42, 1-4), koji govore o dolasku obećanog Mesije. Najbolje
se o tome izrazio obraćenik na katoličku vjeru Robin Zolli, kad je rekao da opreke koje stoje
između Židova i kršćana proizlaze isključivo iz različitog tumačenja biblije. Protokoli su
povijesno potvrđena stvar, pa iznosim slijedeće činjenice. Bizaran događaj iz 1785. potvrđuje
neprijeporno postojanje dijaboličnog plana za osvajanje svijeta - Novus Ordo Seculorum
(One World Government = OUN. U prilog tvrdnji ide i izjava bivšeg francuskog ministra
vanjskih poslova Dumasa dana u Parizu 17. lipnja 1993.: "Ujedinjenim narodima prijeti
opasnost da postanu instrument američkog imperijalizma za rješavanje svjetskih problema".
Dumas, naravno, kao diplomat okoliša kao mačka oko vruće kaše, ali stvarnost je već davno
ta da su UN, kako je to navedeno u Protokolima "Agentur", instrumentalizirana
organizacija). Dakle, teklić iluminista iz Frankfurta, Lanze, jahao je u Pariz noseći u torbi
spise za Velikog Meštra Velike masonske lože u Parizu. Dok je jahao Ratisbonom
(Regensburg) po olujnom vremenu grom ga je usmrtio i torba sa spisima došla je u ruke
mjesnog redarstva, a zatim je predana bavarskoj vladi. Nakon toga uslijedile su brojne racije
i kod kompromitiranih iluminista pronađen je dodatni materijal koji je otkrivao dalekosežne
planove s jako pogubnim posljedicama po čitav svijet. Bavarska je vlada razaslala te spise
vladama Britanije (spajanjem londonskih loža u Veliku ložu na Ivanje 1717. u pivnici "Goose
and Gridrion" i službeno je započela djelovati britanska masonerija. Godine 1992.
proslavljena je 275. obljetnica, o čemu je kraću vijest donio američki tjednik "Time" od 22.
lipnja 1992. str. 5) Njemačke, Austrije, Francuske, Poljske i Rusije. Međutim, svi su se
oglušili o te spise, koji su se odnosili na kasniju francusku revoluciju (1789.). Godine 1875.
održan je kongres u Lausannei na kojem je donesena odluka o stapanju "Sveopćeg Židovskog
Saveza" i masonerije, jer kako je rečeno "židovstvo je u masoneriji prepoznalo jedan od
instrumenata bitnih za ostvarenje sna o općoj svjetskoj vladavini". Zbog kompromitacija
zapisi su djelomice preinačeni da bi se odgovornost lakše mogla prebaciti na vođe Židovskog
revolucionarnog pokreta u Rusiji, i kao takvi spisi su podmetnuti ruskom profesoru Sergiju
Nilusu. Protokoli su prvi **** tiskani u Rusiji 1905. pod naslovom "Židovska opasnost", a
kopija tog ruskog izdanja čuva se u "Britanskom muzeju" knjiga u Londonu. Po ruskoj verziji
britanski novinar Victor Marsden priredio je 1921. britansko izdanje rasčlanjeno na
paragrafe, tako da sadržaj bude čitak i pregledan. Iluministi su se već ranije bili strašno
uznemirili i zabrinuli kad su Sir Walter Scott i povjesničarka Nesta Webster ušli u siguran
trag zavjera iz doba francuske revolucije, ali bez obzira na protok vremena Protokoli u
osnovi ostaju onakvi kakve ih je objelodanila i tiskala Bavarska vlada (The Life of Napoleon
Buonaparte, by Sir W. Scott-Poter, J.& B. Williams, London 1820.; World Revolution &
Secret Societes and Subversive Movements by Nesta H. Webster - Emissary publications, P.
O. Box 642, South Pasadena, California 91030, Tel.: (213) 794-3400). Henry Ford, pionir
automobilske industrije, u interviewu "New York Worldu", 17. veljače, 1921. kaže: "Jedino
što mogu reći jest da se Protokoli u cijelosti uklapaju u ono što se sada doista događa". Lord
Sydenham poslao je pismo "Spectatoru", tiskano 27. kolovoza 1921., u kojem kaže: "Protokoli
potanko iznose ciljeve boljševizma i primijenjene metode. Ove metode bile su u opticaju 1901.
kad su Nilusu protureni spisi. Boljševizam je tada bio marksistički komunizam i nije bilo
nadošlo vrijeme za oružani prevrat".

Razna su stajališta glede podrijetla Sionskih protokola, ali osobno mislim da nije važno tko ih
je sačinio, nego to da se cjelokupna povijest XX. stoljeća sa zastrašujućom točnošću
podudara s ambicijama koje su sadržane u tom dokumentu.

Metropolit Petrogradski i Ladoški Ioan (Sničjov)

Za uskog pravoslavnog čovjeka pojava Sionskih protokola u Rusiji blagoslovljena je imenom


svetog pravednika Ioanna Kronštadskog. Veliki svetac blagoslovio je izdanje knjige kojoj su
bili priloženi Sionski protokoli, odlučno rekavši njenom autoru: "Objavi, knjigu će čitati i
kupovati"[1].

Radeći na knjizi, uspio sam pronaći podosta dokumenata i materijala u svezi s poviješću
Sionskih protokola koji nikada do tada nisu bili objavljen, a koji su bili čuvani u
pismohranama Rusije i SAD-a. Osobitu vrijednost imaju materijali sa Bernskog procesa, koji
se vodio na temelju tih protokola, a također i prepiska sudionika tog procesa, koja nam
potvrđuje da su izjave svjedoka i stručnjaka, koji su pobijali vjerodostojnost Protokola, bile
krivotvorene i da su ih već unaprijed potplatile židovske organizacije.

Autor zahvaljuje svim osobama i organizacijama koji su se potrudili u svezi s potragom


dokumenata i materijala na temelju kojih je knjiga napisana i izašla na vidjelo. Osobitu
zahvalnost autor upućuje kustosima Državnog Arhiva Ruske Federacije (GARF) Središnje
pismohrane povijesno-dokumentarne zbirke (CHIDK - bivši Specijalni arhiv SSSR),
pismohrane Svetotrojskog manastira (ASTM - Georgedonavillea, SAD), pismohrane
Guverovskog instituta (AGI - Stanford, SAD). Golemu zahvalnost izražavanu Rusima u SAD-
u, koji su mi, bez obzira na vlastiti rizik, pomogli upoznati se s djelatnošću i osobnim
sastavom međunarodnih židovskih, sionističkih, Trostupanjske komisije, Bilderbergskog
kluba, Svjetskog foruma (Fond Gorbačova), lože Bnai Britha.
Dokument, koji je poslije nazvan Sionskim protokolima (ili protokoli sionskih mudraca),
nastao je u drugoj polovini 19. stoljeća. Njega ne treba držati službenim dokumentom neke
židovske organizacije ili skupa. Po svoj prilici su Sionski protokoli sačinjeni među
najradikalnijim židovsko-talmudističkim i masonskim vođama i odražavali su njihova potajna
očekivanja glede vlasti nad cijelim svijetom i političke uspostave u odnosu na neŽidove.
Otprilike tijekom tri desetljeća Sionske su protokole držali u strogoj tajnosti, prenosili su ih iz
ruke u ruku u rukopisu, ne usuđujući se povjeriti tajnu niti tiskarskom stroju. Nadalje ću
nastojati izložiti nastanak ovog
zagonetnog dokumenta.................

Masonska loža "B’nai Moshe" (?) (Fry ju naziva "Bne-Mojše") nije prema Sionskim
protokolima imala drugačiji odnos od drugih židovskih masonskh loža, koja je postojala u
granicama opće ideologije, koju su propovijedali Sionski protokoli.
Svejedno su istraživanja L. Fry odigrala veliku ulogu u pravilnoj ocjeni Sionskih protokola i
spoznaji o mizantropskoj ideologiji njenih tvoraca. Nije uzalud Ginzberg odustao od tužbe da
joj se sudi shvaćajući da će silna javna rasprava o tom djelu dovesti do nepoželjna publiciteta
tajnih planova judaističko-talmudističkoga svjetskoga poretka.
Početkom 30-ih godina međunarodne judaističke organizacije, u prvom redu "Sinovi saveza"
i sionisti, sazivaju sjednice na kojima uporno razrađuju pitanje o "borbi s antisemitskom
promičbom i ponajprije širenjem Sionskih protokola".
Godine 1932. i početkom 1933. formirana je specijalna skupina židovskih aktivista kojima je
bilo naređeno organizirati međunarodni proces, mobilizirati sav svjetski židovski tisak koji će
o njemu izvješćivati, pripremati svjedoke i strukčnjake, koji će službeno posvjedočiti "lažnost
Sionskih protokola i činjenicu da ih je fabricirala ruska policija". Osobita zadaća te skupine
bila je u tome da pripremi svjetsko javno mnijenje. Veodeću ulogu u pripremi procesa
odigrali su Viner, Boris Izrailjevič Livšic, (1879-?), Ilja M. Čerikover (1881.-1943.), Henrik
Borisovič Sliozberg (1863.-1937.) i Vladimir Jevgenjevič Žabotinski (1880.-1940.). Trojica
od njih bili su istaknuti masoni.
Prvotno je provođenje procesa "protiv" Sionskih protokola planirano u Njemačkoj, gdje se u
to doba nalazila najmoćnija i aktivna židovska zajednica. Ipak, dolazak Hitlera na vlast
izmijenio je planove židovskih vođa. Odlučili su provesti psotupak u Švicarskoj.

Početkom 1933. godine židovski tisak i liberalno-masonska sredstva masovne informacije


koja su mu bila sklona uporno puštaju glasine o predstojećoj aneksiji Švicarske Njemačkoj,
gotovo istodobno pokrenuta je tema o "podrijetlu Sionskih protokola".
Probijanje snaga židovskih udruženja ostvaruje se Baselskim procesom. Da bi započeli taj
postupak judejske su vođe kao povod uzele članak doktora Zundera u časopisu "Eiserner
Baren" (09.07.1933. godine), u kojemu taj znanstvenik govori o pitanju judaističkih planova
svjetske dominacije i pogrešno se pozvao na riječi štokolruskoga rabina Ereinpricea (?)
("Eiserner Baren, 09.07.1933.).
Tužitelji na tom procesu bili su predsjednik židovske zajednice u Švicarskoj M.I. Dreyfus-
Brodski i predsjednik organizacija švicarskih sionista Markus Kohn.
Na suđenje su bili pozvani prvi njemački izdavač Sionskih protokola Gottfried Zur-Breek
(Müller fon Hansen), Theodor Fritsch i sam doktor Zunder (?). Suđenje je počelo u Baselu
11. lipnja. Na toj vješto, organiziranoj sjednici sudac je, stavši na židovsku stranu, naredio da
se do donošenja odluke zapovijedi ovrha svih preostalih 760 primjeraka Sionskih protokola.
Zatim je Zunderu bilo predloženo kao svojedobno i Fordu, da se odrekne svojih uvjerenje.
Odvjetnik židovskih organizacija, u njihovo je ime, uporno tražio da sud donese odluku o
konfiskaciji Sionskih protokola i knjiga Zur-Beeka i Fritsch, te je izjvaio u svojoj odluci da su
Sionski protokoli — "gruba krivotvorina".
Suđenje u Baselu se mnogo **** odlagalo da se na kraju ne bi ni održalo. Njega je zatomila
glasna zbivanja i ishodi Bernskog procesa u svezi sa Sionskim protokolima.
Nepobitno je da su, započinjući istodobno dva procesa zbog Sionskih protokola, židovske su
organizacije vješto koordinirale svoja djelovanja.
Ujesen 1933. godine židovski odvjetnik prof. Matti i George Brunschwig predali su na
Bernski sud žalbu s zahtjevom ponavljanja kaznenog gonjenja za raspačavanje Sionskih
protokola od strane Nacionalne fronte.
Na prvom je zasjedanju sud odlučio razmotriti pitanje o podrijetlu Sionskih protokola.
Odlučeno je bilo izabrati tu vještaka, po jednog od tužitelja, tuženoga i suda. Sudsku su
raspravu u biti tako odgodili do jeseni 1934. godine.
Za predsjedavajućeg na tom suenju u svezi sa Sionskim protokolima bio je određen sudac
Meyer, koji nije skrivao svoje prožidovske simpatije.
Judaistički su bankari udijelili židovskim organizatorima procesa znatne iznose novca za
plaćanje odvjetnika i većine vještaka. Posebice su veliki novac židovske organizacije potratile
na plaćanje usluga (zapravo podmićivanja) "svjedoka". U svojstvu "svjedoka" sa židovske su
strane bili pozvani ugledni judejski i masonski djelatnici (Ch. Weizmann, Meyer-Ebner, rabin
Erenprice ('), M. Bodenheimer (?) G.B. Sliosberg (?), P.N. Miljukov, S.G. Svatikov, V.L.
Burcev, B.I. Nikolajevski, A. du Chayla i ostali. Mnogim "svjedocima" bila su dopuštena
putovanja radi prikupljanja materijala i preslušavanja osoba, čije bi izjave mogle ići u prilog
židovske strane.
Glavni vještak tužiteljstva, kojega je izabrala židosvska strana, bio je pofesor Baumgarten, s
dodijeljenim mu pomoćnicima - Cherikover (?), Wiener i Livšic (?).
Židovski organizatori procesa nisu žalili novac za plaćanje "svjedoka" i vještaka. Još prije
početka procesa Židovski znanstveni institut i Kongres američkih Židova u New Yorku, a koje
su financirali međunarodni židovski bankari Warburg, stavljaju u dužnost dvojici ljevičara,
ruskim povjesničarima B.I. Nikolajevskom i S:G. Svatikovu napisati knjigu o "krivotvorenju
protokola". Za predujam su koautori dobili od jednoga organizatora Bernskoga procesa I.
Cherikovera (?9 2500 franaka, o čemu su sačuvani dokazni dokumenti.
Ujesen 1934. godine u židovskim novinama "New York Forward" objavljena je serija članaka
Nikolajevskoga, koje je napisao pod pseudonimom N. Borisov. U tim je člancima ruski
suradnik židovskih udruženja zapravo poticao na raspravu sa braniteljima Sionskih protokola
.
Početkom 1934. godine na pripremu Bernskoga procesa vrbuje se V.L. Burvec. Poput
Nikolajevskoga i Svatikova i njega su financirale židovske organizacije. "Od tada, — pisao je
Burcev, — ja sam što je bilo moguće više nstojao doznati sve o "Protokolima".
Zakulisnu spletku židovskih organizatora u svezi s Bernskim procesom razotkriva pismo koje
se sačuvalo u arhivu B.I. Nikolajevskoga, a koje je on uputio B.I. Livšicu (?). Iz toga je pisma
bilo bjelodano da je između židovskih organizatora i takozvanih svjedoka, a to s uMiljukov,
Burcev, Nikolajevski i Svatikov, postojao tajni sporazum, zločinački dogovor. Osim toga, iz
pisma je razvidno da su svi "svjedoci" dobivali novac od židovskih organizatora procesa.
Judaističko-masonski vođe su jednoglasno tvrdili da Sionski protokoli nemaju veze s
ideologijom judaizma i sionizma, da judaizam i masonstvo nisu povezani. Nakon izjave
profesora Zundera u ime tuženih sudu se obratio njihov odvjetnik i predložio za vještaka
istaknutoga njemačkoga stručnjaka za židovsko pitanje pukovnika Ericha Felischhauera.
Nakon polemiziranja strana bilo je udovoljeno zahtjevu obrane, međutim sud je odložio
ročište za pet mjeseci, do travnja 1935. godine.
Međunarodna sionistička organizacija uspjela je uspostaviti vezu s sovjetskim Židovima i
organizirati u SSSR-u skupinu pomoćnika kojima je bio dopušten rad u tajnim pismohranima
u svrhu prikupljanja materijala za Bersnki proces. U toj su skupini radili sionisti A.S. Tagre,
J.V. Členov i mason P.N. Maljantovič (1870-1939.), bivši ministar pravosuđa Privemene
vlade.
Od strane SSSR-a pomoć sionistima na čelu je bio P.G. Smidovič (1874.-1935.), član VCIK i
CK VKP (b). Tijekom nekoliko mjeseci djelovanje se odvijalo pod oznakom "povjerljivo".
Znatan dio pismohrana ruske carske policije bio je pregledan. Iz Moskve i Lenjingrada na
adresu Bernskoga suda stizale su knjige i preslike spisa. Materijali iz Rusije nisu uvijek išli
legalnim putom, preko službenih diplomatskih predstavnika Švicarske u Moskvi, nego tajnim
kanalima preko Miljukova, Nikolajevskog i Burceva.
Pokušavajući pripisati autorstvo Sionskih protokola ruskoj policiji, sionisti su proučavali ne
samo dokumentaciju ruskih obavještajnih služba nego su utvrđivali rodbinske veze osoba koje
su na ovaj ili onaj način sudjelovale u širenju Sionskih protokola. Budući da su se okrenuli
sovjetskim pismohranama, organizatori Bernskog procesa bili su primorani priznati da ne
raspolažu nikakvim dokumentima koji bi potvrdili njihovu verziju.
Ravnajući se po tim dokumentim, židovski organizatori Bernskoga procesa imali su široke
mogućnosti dobiti podatke o tomu kako su u sastavljanju Sionskih protokola sudjelovale
ruska policija i osobno general Račkovski. Ipak nisu uspjeli pronaći vrijednu činjenicu
(izravno ili neizravno) koja bi potvrdila njihove klevetničke pretpostavke.

Bezuspješna traženja produljena su sve do kraja 1934. godine.


Na poziv iz Moskve u Bern su, na zamolbu židovske strane, na proljetna zasjedanja Bernskog
procesa 1935. godine, bili pozvani "pravni zastupnik" sionist A.S. tager (?), autor antiruske
knjige o procesu Beiliss; veoma stari knez S.D. Ursov, bivši guverner Besarabije i prijatelj
ministra unutarnjih poslova; Fritz Platten, židovski boljševik, pod čijim je vodstvom skinuta i
ponovno stavljena plomba na vagon Lenjina i njegove "židovske straže" preko Njemačke u
Rusiju. Ipak, zbog nama nepoznatih razloga do toga putovanja nikad nije došlo.
Zasjedanje Bernskog suda započelo je radom 29. travnja i trajala je do 14. svibnja. nakon
općih procedurnih pitanja riječ je dobio Ulrich Fleischauer. On je započeo izlaganje o
rezultatima svoga vještačenja Sionskih protokola 30. travnja ujutro, a završio 6. svibnja
navečer, posvetivši na taj način 10 punih sjednica, više od 30 sati.
U ime židovskih organizacija izjavio je vještak Loosli kako je vještak Fleischlauer "sastavio
pamflet u ime antisemitske ideje. Sudac je podržao nezakoniti zahtjev vještaka Looslija i
objavljivanje materijala, koje je referirao Fleischhrauer, bilo je zasutavljeno. Naime prema
švicarskim zakonima, svi dokumenti koji se obrazlažu nasudu, mogu biti obznanjeni javno u
sredstvima mass-medija.
Osim već navedenih dokumenata, u osobnoj pismohrani N.F. Stepanova ja sam pronašao
dosta velik broj pisama koje je dobivao tijekom Bernskog procesa od B.P. Tedlija, N.J.
Markova, J.K. Brandta. Iz tih je pisama jasno proizlazilo u koje su složene uvjete bili stavljeni
branitelji Sionskih protokola, kako su ih ometali u pozivanju svjedoka i vještaka, kako su im
namještali provokatore, špijune i kako im je uvijek bio prijeko potreban novac u pogledu
provođenja procesa.
Protuzakonito stajalište sudaca, sudskog vještaka i sudskih službenika, sprječavalo je časno
razmatranja stvari i zapravo je od Bernskoga procesa napravilo farsu, čudovišno
podrugivanje zakonu i pravednosti.
Bernski je proces javno nosio antiruski karakter. Njegovi judejski organizatori pokušavali su
dovesti u zabludu svjetsko javno mnijenje, pripisavši stvaranje najzločinačkijeg dokumenta, u
povijesti čovječanstva, ruskoj vlasti. Judejski vođe su okrivljavali povijesnu, carsku Rusiju za
sve moguće smišljene grijehe protiv Židova, a sve s namjerom da odvuku pozornost od
čudovišnih zločina, koje su za njih napravili protiv Rusije krvožedni suplemenici — židovski
boljševici.
Mit o tomu da je ruska policija sastavila Sionske protokole bio je nužan judejcima-
talmudistima da bi još jednom prevarili čovječanstvo i skrenuli njegov gnjev od stvarnih
krivaca zločina spram svijeta.
Nisu uzalud glavne aktere "svjedoke", postavili židovski vođe na tom procesu, koji su bili
neprijatelji Rusije, rušitelji njenih povijesnih načela: Miljukov, Nikolajevski, Svatikov,
Burcev, na temelju krivotvorenih pokazatelja koji su i i stvorili mit o Sionskim protokolima.
Organizatori Bernskoga procesa htjeli su sudu dokazati da je podrijetlo Sionskih protokola
razmatrala Ruska vlada, koja je htjela tobože dokazati da su oni krivotvorina.
Pismena svjedočanstva masona, bivšeg nečelnika ureda Nikole II., A.A. Mosolova govore
nam o tomu da nikakve istrage o podrijetlu Sionskih protokola Ruska vlada nije vodila, ako
ne ubrojimo onu kritiku o protokolima G.B. Sliozberga (?), koju je napisao za vrijeme
ministra financija J. S. Wittea.
Izgubivši svaku nadu da će pronaći dokaze koji bi utemeljili mit o tomu da je ruska policija
sastavila Sionske protokole, judejsko organizatori Bernskoga procesa odlučili su se okrenuti
izravnoj krivotvorini. Izvršitelj je bio V.L. Burcev, koji se istaknuo razotkrivanjem tajnih
agenata ruske policije i inozemne obavještajne službe. Djelatnost Burceva, vrlo taštoga
čovjeka, koji je obožavao samoreklamu i zvuk vlastitog imena, nosila je silan antiruski,
klevetnički karakter. Do 1917. godine u Rusiji, kada su objekti većine njegovih lažnih
optužaba bili državni činovnici i policijski suradnici, njemu je mnogo toga "izlazilo" iz ruku .
Nakon prevrata položaj se promijenio. oklevetani ljudi su protestirali, neki su ga ispljuskali,
tužili su ga sudu .
U svojoj antiruskoj djelatnosti Burcev se često oslanjao na judaističko-masonske krugove,
pod krabuljom "slobodnog novinara", a u biti je bio njihov agent. Kako je i sam priznao bio
je sudionikom prvih sionističkih kongresa, susretao se sa sionistima u kojima je on vidio
"iskrene ljude od ideje" .
Stoga je , dakle, zadaća, koju su mu zapovjedile židovske organizacije koje su organizirale
Bernski proces, bila ne slučajna već suglasni produžetak njegove ranije antiruske djelatnosti.
Ovaj put V. Burcev smišlja priču kako je, tobože, njemu bivši načelnik za zaštitu društvene
/nacionalne/? sigurnosti i poretka u Petrogradu general major Globačev dao preko nekog
svog Koltipina-Ljubovskog informaciju o istrazi, prema odluci Nikole II., podrijetla Sionskih
protokola. Štoviše sam Burcev, kako možemo primjetiti, pravi zabilješke koje je tobože
napravio Nikola II., čitajući Sionske protokole.
Burcev je vrlo loše napravio krivotvorinu. Najveći argument krivotvoritelja bili su podaci o
navodnoj istrazi porijekla Sionskih protokola koju je provodila carska vlada. U biti nikakve
istrage nije ni bilo. O tome nam svjedoče pisma bivšeg načelnika carskog ureda A.A.
Mosolova. Pokušavajući pridodati vjerodostojnost svojoj izmišljenoj tvorevini, Burcev si je
dopustio nekoliko ozbiljnih povijesnih pogrešaka. Na primjer on je izjavio da se istraga
vodila tijekom 1906. godine po direktivi Stolipina, na upornu molbu Lupuhina. Međutim,
1906. godine Lopuhin više nije bio načelnika Odjela policije nego umirovljeni (zbog
prekršaja) činovnik i stoga nije mogao inicirati tu istragu.
Na sudu je Burcev tvrdio da je jedan od sudjelovatelja u prijevozu navodnih lažnih Sionskih
protokola bio kolega po službi Globačevu, čega u zbilji nije bilo.

Iskazi Burceva na Bernskom sudu bili su objavljeni u mnogim novinama pa i u New Yorku,
gdje je tada živio Globačev. Njujorške novine "Nova ruska riječ" (židovska novina, ruska
samo po nazivu, glavni redaktor — M. Weinbaum) objavljuje članak Burceva, "Istina o
Sionskim protokolima". Pročitavši taj članak, Globačev je odmah napisao pobijajuće pismo
uredniku "Nove ruske riječi".

Jewish Ritual-Murder : a Historical Investigation


http://www.jrbooksonline.com/schramm/schramm.htm

Jewish Ritual Murder by A R N O L D S. L E E S E


http://www.jrbooksonline.com/PDFs/Je...urder%20JR.pdf

The Talmud Unmasked: Rev. I. B. Pranaitis


http://www.talmudunmasked.com/

Table of Ritual-Murders Established in this Investigation


http://www.jrbooksonline.com/schramm/app9.htm

U smislu povijesnih kronologija

Encyclopaedia Judaica / izdata 1973


Hazaria - A. H. Poliak, profesor srednjovekovne zidovske povijesti

Ali prije toga nesto lakse npr. "13. Pleme" od Kestlera.


http://www.ivantic.net/Ostale_knjiig...e_latinica.pdf

George Washington

"Sasvim je zalosno što ih niti jedna država, starija od ove, nije pokorila kao kugu drustva i
svog velikog neprijatelja, cijim je prisustvom usrecena Amerika"

Martin Luther King- borac za gradjanska prava


Strastvena zelja vapijucih srca Jevreja nada se da će doci onaj dan, kada ce oni moci da se
odnose prema nama tako, kao što su postupali na vrijeme Jesfiri u Perisji. I koliko je
Jevrejima bliska knjiga Jesfir, koja opravdava njihovu krvolocnost, osvetoljubivost i apetite
razbojničkih nada!. Nikada sunce nije svjetlilo narodu, krvozednijem i osvetnickijem, koji se
zanosi idejom uništenja i ugusenja ljudi druge vjere.

Petar Prvi - Ruski vladar

Vise volim da vidim u mojoj zemlji mudjahedine i mnogobosce, nego Jevreje. Poslednji su
prevaranti i lupezi. Oni nece dobiti odobrenje da se nasele i organiziraju svoj posao. Bez
obzira na moja naredjenja, oni nastoje da to ostvare potkupom mojih cinovnika sa ciljem da
postanu ravnopravni.

Benjamin Franklin
visoki americki državnik, filozof, izumitelj, fizičar, ekonomist i pisac, suautor deklaracije
nezavisnosti.

1820.
Ma gdje bilo, u zemlji, u kojoj se naseljavaju Jevreji, nezavisno od njihovog broja, oni
snizavaju njen moral, komercijalno postenje, izoliraju se i ne dopustaju asimilacijuju. Ako ih
mi putem Ustava ne iskljucimo iz SAD, onda za manje od sto godina oni će navaliti u velikoj
kolicini, uzece vrhunac, progutaće zemlju i promijeniti oblik naseg upravljanja. Ako ih ne
iskljucite, onda za manje od dvjesto godina nasi potomci ce raditi na poljima, izdrzavajuci
njih, dok ce oni trljati ruke u svojim kancelarijama. Upozoravam vas, nacijo, ako jevreje ne
iskljucite zauvek, Vasa djeca ce vas proklinjati u Vasim grobovima.

Napoleon Bonaparte 1769 – 1921

Jevreje treba razmatrati kao naciju, ali ne kao religioznu grupu. Oni su nacija u sredini nase
nacije. Citava sela otimaju Jevreji, oni su uspostavili kmetstvo, oni su prava jata gavranova.
Siromastvo koje izazivaju Jevreji, ne potice od jednog individualnog Jevreja, ono je sustina
citavog tog naroda. Oni su kao gusjenice ili skakavci koji jedu Francusku. Jevreji su nacija
spremna na najuzasnije zlocine. Moramo ih se rijesiti.

Winston Churchill je u II WW-u molio boga (i Staljina) za pomoc da unisti naciste a ovo su
njegove rijeci:

(govor u predsjednickom domu 1919.g.)

Nema potrebe preuvelicavati ulogu, koju su odigrali internacionalni Jevreji ateisti u


stvaranju boljsevizma i njihovog ucesca u ruskoj revoluciji. Vise od toga, glavna inspiracija i
pokretacka snaga dolaze od jevrejskih vodja. U sovjetskim institucijama dominacija Jevreja
vise je nego porazavajuca. I glavni dio u sprovodjenju sistema terora, koji je pocinjenj izvršili
su Jevreji i u nekim slucajevima Jevrejke. Takvu djavolsku slavu Jevreji su postigli.

Obavezna preporuka (obilje dokumenta, novinskih clanaka, rodoslovno stablo Hitlerovih iz


1930 - Adolofov pradjed je bio mocan Zidovski bankar)

http://video.google.com/videoplay?do...2809518563654#

Dva svjetska rata Arijci su vodili iskljucivo sa ciljem stvaranja drzave Izrael. A projekom
njezina stvaranja upravljaju Rothschildi. Za ilustriat tko su oni i sa kakvom moci raspolazu,
dovoljno je reci da se procjenjuje da ta jedna familija drzi oko 50% bogatstva citavog svijeta.
Bogatstvo židova Bill Gates-a se procjenjuje na nekih 60 milijardi, no bogatstvo Rothschilda
se procjenjuje tisucama milijardi. Oni se nalaze na samom vrhu zidovske piramide moci. To
njihovo bogatstvo je preveliko da bi bilo produkt rada samo jedne obitelji, vec je ono produkt
rada citave židovske rase, a povjereno je njima na upravljanje zbog efikasnosti koja se dobiva
centralizacijom novca na jednom mjestu. Pocetna baza tog bogatstva je novac koje su židovi
pokrali jos u anticko doba, u doba bogatog arijskog Egipta, Grcke i Rima. Ono se povecavalo
tokom iducih stoljeca da bi danas doseglo zapanjujuce razmjere. (Bank of Amsterdam, Bank
of England, Americki FED ...itd.) Zanimljiv podatak je da su Rothschildi jos u 19-om stoljecu
bankrotirali i samog Papu. On je upao u neke financijske teskoce, a oni su mu priskocili u
pomoc i posudili pozamasnu svotu novaca. Naravno uz velike kamate, koje Papa tokom
vremena vise nije mogao vracati. Onda su mu velikodusno "oprostili dug", ali uz uvjet da od
sada ima sav svoj novac drzat u njihovim bankama. Znaci cak i sav novac kojeg milijardu
krscana prikuplja, na kraju zavrsava u njihovim rukama.

Oni su odlucili jos u 19-om stoljecu da treba obnovit Izrael. Razmisljali su o raznim
strategijama kako to uciniti, a najbza je bila jednostavno kupit Palestinu od Otomanskog
carstva. Turci su je bili voljni prodat, a novac koji su trazili nije bio ni 1% od ukupnog
Rothschildovog bogatstva. No postojala su tri velika i nepremostiva problema koja su
sprjecavala realizaciju tog plana. Glavni problem je sto židovi nisu htjeli selit iz Europe u
Palestinu, jer tko bi bio lud napustit predivnu i bogatu Europu, te otici u nekakvu suhu
pustinju kopat po pjesku. Drugi problem je sto su se okolne Arapske drzave snazno protivile
stvaranju Izraela i odmah bi krenule u rat protiv njega. Treci problem je sto bi Krscani u cinu
kupnje Palestine od židovskih bankara i onog sto bi eventualno sljedilo (krunidba židovskog
kralja, rusenje Al Aqsa dzamije, podizanje treceg hrama) prepoznali ostvarnje biblijskog
prorocansva o dolasku Anti-Krista. Krscani bi se pridruzili arapima i zajedno bi napali
židove. Dakle trebalo je smislit kako rijesit sva ova tri problema. Kroz iduce stoljece je
formiran jedan genijalan plan, cije obrise cu ukratko ovdje ocrtati...

Prvo osigurat stvaranje samog Izraela, ali na podmukli nacin, a ne direktnom kupnjom
zemlje. Koristeci svoju medijsku, financijsku i politicku moc židovi su iskoristili stoljetna
neprijateljstva Europskih drzava i uspjeli pokrenut prvi svjetski rat. Isprva snazno
podupirajuci Njemacku u tom ratu, uspjeli su slomit carsku Rusiju i u ratnom kaosu
organizirat tamo boljsevicku revoluciju. Tako su Rusiji ucinili ono sto su davno sanjali i ta
ogromna arijska drzava je pala u ruke židovu Lenjinu, Trockom i kasnije Staljinu. Zatim se
sva Njemacka moc usmjerila na zapadnu frontu, na prakticki samu Veliku Britaniju.
Njemacka je tada bila pred pobjedom u prvom svjetkom ratu i Britanija je bila na koljenima i
prakticki gotova. Tada su židovi rekli Britanskom vodstvu: ako nama date Palestinu nakon
rata, mi cemo pomocu nase medijske moci uvest SAD u ovaj rat na vasoj strani. Britanci nisu
imali drugog izbora i pristali su potpisavsi "Balfourovu deklaraciju" koja je Rothschildima
obecala Palestinu nakon rata. Židovi su odrzali svoj dio ugovora, te su uveli SAD u rat uz
pomoc svojih masovnih medija i uz pomoc svojih agenta u americkoj vladi. Tako su izdali
Njemacku koju su do tog trenutka snazno podrzavali u ratu. Tako je "zaobilaznim putem"
stvoren Izrael, no ostao je nerjesen problem populacije posto se židovi nikako nisu dali
natjerat na selidbu iz Evrope u pustinju. Naizgled nepremostiv problem, a teski problemi
zahjevaju teske solucije.

U Versajskim pregovorima nakon prvog svjetskog rata židovski agenti su nametnuli takve
uvjete Njemackoj, da ona to niti teoretski nije mogla platiti Britaniji i saveznicima. Njemacka
je pala u ogromnu inflaciju, siromastvo i beznadnje. Da bi dodatno pogorsali stvar
organizirali su slom americke burze, sto je citav svijet bacilo u ekonomsku depresiju.
Koristeci se mrezom masonskih loza situacija je namjestena tako da plivajuci na tom valu
siromastva i ocaja na vlast dodje Hiter. Naravno novac i financije, logisticka i medijska
podrska te sve ostalo za njegov dolazak na vlast su osigurali židovi preko svojih bankara.
(Warburzi, Rockafelleri, Bush iz SAD-a ...itd.) Znaci Rusija je osvojena jos ranije (židovi
Lenjin i Staljin), a sad je i Njemacka osvojena. (židov Hitler) Treba reci da nije samo Hitler
židov, vec su svi iz vrha Nacisticke stranke židovi: Goebbels, Eichman, Himler, Goering ...itd.
Zvuci nevjerojatno? Pa i nije bas ako pogledate sto se desava oko vas... Jednog dana vasi
potomci ce se isto tako pitati kako je moguce da su celnici svih drzava koje su vodili treci
svjetski rat bili židovi (Bush, Sarkozy, Blair...itd), a da to nitko nije primjetio? No kao sto
vidite mi ovdje to jesmo primjetili, a isto tako su znali i informirani njemci za vrijeme drugog
svjetskog rata da su nacisti židovi, ali nisu si mogli pomoci. Hitler je demokratski pobjedio na
izborima, isto kao sto je Sarkozy demokratki pobjedio. Obojicu su na vlast doveli mediji (TV,
novine, radio) u rukama židova. Znaci ideoloska sila koja je potrebna da židove izbaci iz
Europe je dovedena na vlast u svim glavnim Europskim drzavama od strane samih židovskih
bankara. U Americi i Britaniji su isto tako na vlast odjednom dovedeni židovski predsjednici.
(Roosevelt i Churchill) Dakle sve je spremno, show moze poceti.

Hitler i Staljin sinkronizirano napadaju Poljsku. Britanija i Francuska objavljuju rat Hitleru.
Poanta citavog ovog rata nije pobjeda ovih ili onih, vec je cilj unistit Europu. Stvorit takve
uvjete da vecina židova radje pozele zbrisat u pustinju, nego tu zivit. Nacisti (crypto-židovi)
skupljaju sve europske židove u koncentracijske logore koji nicu na izoliranim mjestima, te
tako osiguravaju tri cilja. Prvo uzimaju im sav imetak, te deponiraju taj novac u
Rothschildove banke u Svicarskoj. Drugo bombe koje padaju kao kisa po njemackim
gradovima ubijaju samo arijce, a židovi su dotle smjesteni na "sigurno" u logorima. Ovo
sigurno stavljam u navodnike, jer njima je namjenjena druga sudbina... Trece židovska elita
cvrsto vjeruje u eugeniku, to jest u poboljsanje židovske rase selektivnim odabirom pametnih i
zdravih, a eliminacijom ostalih. Židovi na istoku Europe su stoljecima zivjeli u getoima, u
vrlo nehumanim uvjetima, krizajuci se medjusobno u malim zajednicama. To je u poprilicnom
broju slucajeva rezultiralo raznim fizickom i mentalnim "manama", ciji uzrok je bio nasljedne
genetske prirode. Židovska elita je zakljucila da se takvi moraju istrjebit, prije nego sto
"izabran narod" moze krenut putem Izraela. U Nacistickim (crypto-židovskim)
koncentracijskim logorima se provodilo to "izabiranje" i selekcija naroda prema genetskoj
kvaliteti. Znaci oni koji su izgledali kao "Arijci", koji su bili relativno lijepi i visoki, koji su
bili inteligentni i zdravi su ostavljeni na zivotu. Dio nakaznih stanovnika istocno europskih
getoa koje mozemo vidit u filmu "The Ethernal Jew" (link je dolje) su ubijeni, a veci dio
slabih i nemocih je umro od raznih bolesti u logorima (tifus ...itd.) Tako su svi "slabi"
izbaceni iz budeceg genotipa izabrane rase.

Znaci istovremeno su se desavale dvije stvari, najbolji mladi Arijski ljudi su ginuli u strasnom
brato-ubilackom ratu. Doslovno brat je ubijao brata kao dva robota programirana sa dva
židovska programa zvana: "komunizam protiv nacizma". Istovremeno židovi su u logorima
bili selektirani tako da iskljucivo "najbolji" prezive. Znaci imamo totalno negativnu selekciju
za Arijce (prakticki samo defektni i nesposobni za vojsku su prezivjeli taj rat), a totalno
pozitivnu selekciju za Židove (defektni i nesposbni su svi ubijeni, a samo genetski
najkvalitetniji su prezivjeli). Drugi svjetski rat je dugorocno gledano bio jedan ogromni
eugenski projekt Ziona, sa ciljem genetskog srozavanja arijca na nivo goya, a uzdizanja
židova na nivo Arijca. Nakon rata koji je zavrsio tocno onako kako je planirano, citava
Europa je bila porusena, svo njeno bogatstvo je bilo unisteno. Prezivjeli židovi koji su
zadovoljavali standard "izabrane rase" su iz koncentracijskih logora slani direktno u
Palestinu. Nisu se puno bunili, jer su vidjeli da im u Europi vise nema opstanka posto su
izgubili svoje kuce, svoju imovinu, svoj novac, a dobar dio njih i svoje živote. Znaci ono sto
nikako nisu htjeli milom, sad su dobili silom - morali su selit u Palestinu. No sto je jos vaznije
za elitu, sad su židovi konacno postali zrtve, te je tako maknuta druga nepremostiva prepreka.
Vise nisu u krscanskim ocima izgledali kao prijetnja koja u Izraelu stvara centar buduce
svjetske vlade. Europski krscani su odjednom postali uvjereni da su oni sami zlocinci, a
židovi su naravno oduvjek bili njihove nevine zrtve. Sad je kucnuo povoljan trenutak za
rodjenje Izraela, jer ne postoji vise opasnost da se krscani pridruze zdravo mislecim arapima,
koji krecu u rat protiv novo-uskrsnulog Mordora.

Židovska elita je isto tako morala osigurat da sva Talmudska prorocanstva budu ostvarena
tocno u slovo. Talmud recimo kaze da prije nego sto se židovi vrate u Izrael, 6 milijuna ce ih
poginut u holokaustu. Trebalo je dogadjaje poslozit tako da židova stvarno jako puno pogine,
a onda putem svojih medija uvjerit preostale židove da se prorocanstvo obistinilo. Jer
Rothschildi znaju da su i oni, unatoc neogranicenoj matrijalnoj moci i bogatstvu, samo
obicne lutke na koncu. Znaju da se prava i istinska moc nalazi u rukama židovskih rabina,
pokretaca i planera citave ove zavjere. Jer oni su ti koji stvaraju sve te dalekosezne planove,
zapisuju ih u svoje knjige i propovjedaju židovima kao religiju koja se mora bez prigovora
sljedit. Da Rothschildi slucajno nisu postovali naredbe rabinskih "prorocanstva", pojeo bi ih
mrak u roku odmah.

Znaci prvi svjetski rat se vodi da se osigura Izraelu pocetna zemlja (Balfourova deklaracija),
drugi svjetski rat se vodi da se osigura populacija za tu zemlju (izgon Europskih židova), a
treci svjetski se vodi za prosirenje malene zemlje do "prorecenih" granica Eufrat-Nil.
TALMUD

Proročanstvo je najavilo dolazak Antikrista. Poslije mnogih malih antikrista, na kraju vremena - dolazi
onaj posljednji Antikrist - totalitarna, univerzalna, svjetska vlast ZLA! Svi oni koji se bore protiv pravde
i istine, svi oni koji se bore protiv Isusa Krista, kao predstavnika ljubavi i milosrđa za čovjeka, svi oni
koji se bore protiv čovještva i života samog, jesu - Antikristove sluge! Ali nema veće, i Sotonom
nadahnutije mržnje na kršćane od talmudske crnomagijske zmije iz tame ludila umova željnih vlasti i
krvoprolića nad normalnim ljudima.

Zato se nije čuditi strašnim krvoprolićima koja su počinjena u ime sumanutih ideja pomračenih
umova!

Izvor toga zla je u Knjizi mržnje - Talmudu. To je djelo crne magije, vračanja i otvorenog poziva na
nasilje i genocid nad kršćanima i svim ostalim nežidovima!

Talmud je nastao kao čisto ljudsko predanje - svećeničko - nasuprot Objavi koju je Bog dao preko
Mojsija i proroka. Tako Židovi odbacuju Knjige Staroga zavjeta, ili ih 'tumače' kroz prizmu ljudskih
priča i bapskih predanja - Talmuda! Zato je Bog i ukoravao preko proroka, još, drevne Izraelce.
Talmud se sastoji iz dva temeljna dijela: Mišna i Gemara. A Talmud su uobličavali u knjige i sustav,
rabini. Njih oko 2500 radeći od 100. godine prije Krista do 400. iza Krista.

UNIŠTENJE KRŠĆANSTVA

"Za Židova postoji zakon da sve ono, što je u vezi s kršćanskom crkvom, uništi." (Šulhan aruh, Joreh
deah 146).

BOGOHULJENJE

"Krist je sin prostitutke. On je kopile." (Tokdoš Ježu).

"Krist je bio luda. On je mađioničar. On se zove Ben shtada (sin prostitutke)." (Talmud, Sabat 104b).

"Krist je sin jedne menstruacije. On je: Ben pandreat, (Ben pandera) tj. sin nečiste životinje." (Tokdoš
Ježu).

"Krist je na jednom đubrištu sahranjeno crknuto pseto." (Sahar).

MESIJA

"Mesija će doći i povratiti Kraljevstvo Židovima, a ostali narodi svi će njemu i njima služiti i podložni
biti." (Talmud, Šab 120a).

"Kad Mesija dođe onda će zemlja roditi kolače i vunene haljine, a žito će krupno biti kao dva bubrega
od najvećeg vola." (Talmud, Ketubot 112b).

"Tad će svaki Židov imati 2800 slugu i 300 sluškinja." (Talmud, Sanhedrin 101a).

"Prije toga biće strahovit rat, koji će dvije trećine svijeta uništiti. U njemu će Židovi toliko oružja
zaplijeniti da će im trebati 7 godina da ga spale i istope." (Talmud, Majene Ješ. 74, 4).

"Tada će Židovi neizmjerno bogati biti jer će blago cijelog svijeta u njihovim rukama biti. Svi će narodi
preći u Židovsku vjeru samo kršćanima to neće dozvoljeno biti, nego će ih potpuno istrijebiti, jer su
porijeklom od đavola." (Talmud, Jebamot 24b, Aboda 3b).

ŽIDOVI IZJEDNAČENI S BOGOM

Tko Židova ošamari toliko je učinio grijeha kao da je samog Boga udario." (Talmud, Sanhedrin 58b).

O RADU

"Rad je veoma štetan i malo donosi ." (Talmud, Getin 680).

"Nema goreg i lošijeg posla od obrađivanja zemlje; jer kad tko 100 srebrenjaka ima u trgovini može
svaki dan mesa i vina imati; tko pak, uloži 100 srebrenjaka u zemljoradnju, može samo soli i kupusa
jesti."(Talmud, Jebamot 63a).

RAD JE ZA NEŽIDOVE

"Nežidovi su stvoreni da služe Židove. Oni moraju orati, kopati, sijati, kositi, vršiti. Židovi su stvoreni
da sve gotovo nađu." (Talmud, Berahot 58a).

ŽIDOVSKO JUNAŠTVO

"Židov neka posljednji ide u rat. U tom slučaju bit će prvi kod kuće." (Talmud, Tesahim 113a).

ŽIDOVSKO MILOSRĐE

"Zabranjeno je biti milostiv prema Nežidovima." (Talmud, Ramban).

"Nežidovu ne treba milost i pomoć ukazivati." (Talmud, Jebamot 12a).

NI U SMRTNOJ OPASNOSTI NEŽIDOVU NE TREBA POMOĆI

"Ako jednom Nežidovu prijeti opasnost da se u jednoj rijeci utopi, pa ako se nalazi već i blizu smrti,
Židov mu ne smije ići u pomoć da ga spase." (Jad Hazakah, Aboda Cara 10a)

NEŽIDOVI NISU LJUDI VEĆ ŽIVOTINJE

"Bog je stvorio nežidove, iako su oni ravni sa životinjama, i dao im je čovječji oblik, jer ne dolikuje
Židovu da bude služen od stoke. Zato ga služe životinje u čovječjem obliku." (Šulhan aruh, Mudraš
talpiot 225).

"Nežidovi, čija duša potječe od nečistog duha, nazivaju se svinjama." (Talmud, Jalkut Rubeni 12).

"I zato kad jedan nežidovski sluga ili sluškinja umre, treba ih oplakati onako, kao kad jedan vol ili
magarac crkne." (Talmud, Brohes).

"Između Nežidova i Židova ne postoji nikakva veza. Jer meso Nežidova je životinjsko meso, a njihovo
sjeme je životinjsko sjeme." (Talmud, Jebamot 89a).

"Nežidov je kao jedno pseto. Što više, zapisi uče da se pseto ima više poštovati od Nežidova."
(Talmud, Ekesegetrašieksod 22).

"Meso Nežidova je meso magareće, a sjeme, konjsko sjeme." (Talmud, Jebamot 98a).

"Onaj koji nije obrezan i ne drži sabat ne naziva se čovjekom." (Talmud, Jalkut Rubeni 39).

"Nežidov nema oca, jer je on na đubrištu rođeno pseto." (Talmud, Jebamot).


"Ma koliko imali narodi svijeta tijelo slično Izraelcima, ipak se oni uspoređeni sa čovjekom imaju
smatrati za majmune." (Talmud, Šene Lukot 250).

"Spolni odnosi Nežidova su isto kao i spolni odnosi životinja." (Talmud, Sanhedrin 74b).

"Kuće nežidovske su kuće životinjske." (Talmud, Leb. tob. 46a).

"Tuđa žena koja nije kći Izraela, djelić je marve." (Talmud, Abarbanel).

"Nežidovka u drugom stanju (trudnica) ima se smatrati kao bremenita stoka." (Šulhan aruh, Košen
ha-mišpat 405).

"Dijete u utrobi jedne Nežidovke nije bolje od životinje." (Šulhan aruh, Joreh deah 240).

NEŽIDOVKE SU PROSTITUTKE

"Nežidovke su nečiste i imaju se smatrati prostitutkama." (Talmud, Aloda Kara 36b).

"Sve Nežidovke su kurve." (Talmud, Even hekor).

PET ZAPOVJEDI ZA ŽIDOVE

"Židovi moraju naučiti ovih pet stvari: 1. volite jedan drugoga. 2. Volite pljačku. 3. Volite bančenje. 4.
Mrzite vaše gospodare. 5. Ne govorite nikada istinu." (Talmud, Pesahim 113a).

LAŽ

"Prema Nežidovima dozvoljena je svaka upotreba laži." (Talmud, Berahot).

Talmud se sastoji od 63 velika odsjeka ili knjige, koji se zovu traktati ili, rasprave. Godine 1180 stvoren
je prvi židovski zakonik pod imenom Mišiah Tora ili Jad Hazakah. To je učinio i sve to sistematizirao
glasoviti židovski rabin Mojsije ben Majmon.

Nekoliko stoljeća kasnije, 1565. godine ovaj kanon je dopunjen i ponovno - kao novi vjerski kodeks
sastavljen od španjolskog rabina pod imenom Josef Karo. Ovaj kodeks dobio je ime - Šulah aruh.

Isti taj kodeks dopunjen je običajima istočnih Židova - od strane poljskog rabina Mojsija Iserlesa -
1578. godine.

Šulhan aruh se sastoji od 4 knjige, pod nazivima: Orah hajim, Joreh deah, Košen ha - mišpat i Eben
hazaer.

Knjige se dijele na - paragrafe i podparagrafe


Bilderberg grupa, Masonstvo, Illuminati, cionizam,
protokoli sionskih mudraca, etc...
Daniel Estulin se uspio ubaciti na sastanak Bilderberg grupe u Njemačkoj 2005. godine, bio je
to rezultat više od 10 godina rada na infiltriranju u sastanke Bilderberga.

Dugogodišnje analize nekoliko istraživača razotkrivaju manipulacije i destruktivne planove


skrivene elite o stvaranju totalitarne svjetske vlade, a prikupljeni dokumenti, fotografije i
dokazi podupiru postojanje skrivene infrastrukture.

Povijest priče vraća nas u svibanj 1954. godine kada je održana tajna konferencija moćnika u
hotelu Bilderberg pokraj Arnhema u Nizozemskoj. Sastanak je okupio članove kraljevskih
obitelji, političare, utjecajne poslovne ljude i predstavnike obavještajne zajednice. Tema
sastanka bilo je povezivanje dugoročnih i strateških ciljeva između predstavnika SAD-a i
zapadne Europe.

Pedeset izaslanika predstavljalo je jedanaest zemalja zapadne Europe, dok je jedanaest


izaslanika predstavljalo SAD. Tako je počela tradicija održavanja godišnjih konferencija, a
skupina je nazvana Bilderberg po mjestu prvog okupljanja. Svake godine skupina se sastaje u
nekom drugom gradu. Ovogodišnja konferencija održana je od 14. do 17. svibnja u Grčkoj.

Daniel Estulin posljednjih četrnaest godina posvetio je razotkrivanju tajnih sastanaka skupine
Bilderberg. Evo par biografskih podataka: Rođen je u Rusiji. 1980. je zbog političkih je
problema izbjegao u Kanadu, a danas živi u Španjolskoj. Estulinova knjiga „Istinita priča o
skupini Bilderberg“ postala je međunarodna uspješnica. U Španjolskoj je knjiga doživjela čak
13 izdanja. Objavljena je u 53 zemlje i prevedena na 32 jezika, a diljem svijeta prodano je više
od dva i pol milijuna primjeraka. Njegov je djed bio pukovnik KGB-a unutar
kontraobavještajnog odjela, a njegovi kontakti olakšali su mu istraživanje tako da je ostao u
vezi s ljudima koji su radili za različite tajne službe i agencije diljem svijeta. Možda imaju
različite ideologije i svjetonazore, kaže Estulin, ali dijele ljubav prema slobodi. Estulin kaže još
i ovo: „Bez obzira gdje se skupina Bilderberg odluči sastati, uvijek ću saznati o čemu će
razgovarati. Možete se kladiti u to.“

Daniel Estulin, za početak, upozorava kako su takvi sastanci iz američke pravne perspektive
potpuno ilegalni. Loganov zakon koji je izglasan još 1799. godine zabranjuje izabranim
predstavnicima SAD-a da se u privatnom aranžmanu upuštaju u stvaranje međunarodne
politike s utjecajnim poslovnim ljudima i političarima iz drugih zemalja. Međutim, takve se
manipulacije događaju već (bar) pedeset i pet godina.

U knjizi „Istinita priča o skupini Bilderberg“ Estulin pokazuje kako su briljantno ideal
demokracije nametnuli „ljudi iza zavjese“. Smatra da bi pravilan izraz bio monopol putem
socijalizma Bilderberga. No, njihov sustav socijalizma nema namjeru raspodijeliti bogatstvo,
posebno ne njihovo bogatstvo, već kontrolirati ljude i konkurenciju. Budući da Rockefelleri,
Sorosi i ostala ekipa kontroliraju društvo, to znači da skupina Bilderberg ustvari kontrolira
društvo.

Sustav Bilderberga je dinamičan i mijenja se s vremenom. Upija i stvara nove dijelove dok se
istodobno rješava zastarjelih i neuspješnih ostataka. Članovi dolaze i odlaze, ali sustav ostaje
aktivan i održava sam sebe. To je virtualna paukova mreža koja isprepleće financijske,
političke, ekonomske i industrijske interese s mletačkim bankarskim modelom „fondi
ultramontanizma“ u središtu (izraz „mletački fondi ultramontanizam“ koristi se za bankare
koji imaju izravnu kontrolu nad vrijednostima nacionalne valute i kredita u vremenima krize).

Estulin upozoraba da u svijetu međunarodne ekonomije postoje oni koji upravljaju


događajima kao što postoje i oni koji na te događaje reagiraju. Ovi potonji više su poznati i
brojčano su jači. No, prava i istinska moć leži unutar prve skupine koja upravlja događajima.
U središtu globalnog financijskog sustava nalazi se financijska oligarhija današnjice koju
predstavlja skupina Bilderberg. Svaki sastanak skupine ima za cilj stvoriti „plemstvo namjere“
između pripadnika europske i sjevernoameričke elite. Oni traže najbolji način upravljanja
Planetom. Drugim riječima, žele stvoriti globalnu mrežu golemih kartela koji imaju veću moć
od bilo koje nacije na Zemlji. Uzimaju sebi za pravo da kontroliraju sudbine i živote ljudi. Ta
oligarhija predstavlja privatni kriminalni poduhvat s pipcima koji se protežu diljem svijeta, a
djeluju preko mreže vladinih agencija, javnih institucija i privatnih korporacija.

U knjizi je Estulin pokazao da je skupina Bilderberg postala svjetska vlada u sjeni koja u
potpunoj tajnosti, na svojim godišnjim sastancima, razrađuje nacrt kako će provoditi planove
o kontroli svijeta putem agresivnih mjera pod krinkom „borbe protiv terorizma“. Svaka nova
mjera, promatra li se individualno, može izgledati kao blago odstupanje, no cijeli paket
promjena, koji je dio dugoročnog plana, usmjerava nas prema globalnom porobljavanju. U
ovom se trenutku definitivno nalazimo na prekretnici, smatra Estulin. Samo o nama ovisi
hoćemo li se oduprijeti novom mračnom razdoblju. Dvije su mogućnosti: ili će nas zahvatiti
elektronska globalna policijska država ili ćemo prevladati ovu noćnu moru kao slobodna
ljudska bića, što će ovisiti o postupcima koje odlučimo poduzeti sada i ovdje.

U osnovi, objašnjava Estulin, Bilderberg označava NATO savez. Barem je tako cijela priča
počela 1954. godine. Danas, u skladu s vremenom, skupina je uključila i bivše zemlje članice
Varšavskog pakta. No, kada se pogledaju cjelokupne namjere i ciljevi, skupinom još uvijek u
većini vlada elita iz SAD-a i zapadne Europe. Svaki predsjednik i premijer iz država koje
pripadaju Europskoj ekonomskoj zajednici ujedno je i član skupine Bilderberg. Posebno se
referira na zapadnu Europu, stotinu direktora vodećih i najmoćnijih korporacija, guvernera
federalnih rezervi, Europsku centralnu banku, predsjednika Svjetske banke i Međunarodnog
monetarnog fonda, europske kraljevske obitelji, američke kongresnike i senatore,
potpredsjednika SAD-a, američkog ministra obrane i ministra financija, direktore vodećih
bankarskih tvrtki, itd. Predsjednik SAD-a nikada ne prisustvuje sastancima, ali ga zato
zastupaju njegovi predstavnici. Tu su i ostali posrednici koji djeluju između skupine Bilderberg
i predsjednika SAD-a.

Primjerice, 2008. godine skupina Bilderberg sastala se u Chantillyju u Virginiji. Na sastanak su


tada došli Barack Obama i Hillary Clinton. Tamo su bili i direktori Washington Posta, New
York Timesa, Wall Street Journala, magazina Time, Financial Timesa, le Mondea, el Paisa iz
Španjolske, francuskog le Figaroa, njemačkog Die Zeita, danskog Jyllands Postena i časopisa
Ekonomist. No, nitko od tih medijskih šefova nije smatrao važnim da objavi kako su budući
predsjednik SAD-a i njegova glavna suparnica bili nazočni na tajnom sastanku s najvažnijim
svjetskim moćnicima. Kao što je Estulin izjavio u mnogobrojnim radijskim intervjuima te
godine, David Rockefeller i ostali američki predstavnici Bilderberga rekli su Obami kako je
„predsjedništvo njegovo dok ga ne izgubi“. To je značilo da će Obama biti predsjednik bude li
radio sve kako treba. U suprotnom netko će drugi postati predsjednik. Prava demokracija na
djelu, zar ne?

Daniel Estulin se uspio ubaciti na sastanak skupine Bilderberg u Njemačkoj 2005. godine. Bio
je to rezultatviše od 10 godina rada na infiltriranju u sastanke Bilderberga. Kako kaže,
pomažu mu ljudi iz tajnih službi, Amerikanci, te zapadni i istočni Europljani. Na kraju knjige
priložio je nekoliko zadnjih izvještaja Bilderberga i njihove zaključke. Zahvaljujući
informacijama koje je dobio s tog sastanka u Njemačkoj iz 2005. godine predvidio je da će
nafta dosegnuti cijenu od 150 dolara po barelu. Veoma lako se te tvrdnje mogu provjeriti u
raznim arhivima na internetu koji datiraju prije tih događaja. Nafta je to ljeto dosegnula
cijenu od 147 dolara, što je veoma dobro predviđanje, zar ne?. Otkrio je i stvari koje su bile
povezane s nacionalnim izborima u Njemačkoj. Skupina Bilderberg odabrala je Angelu Merkel
kao buduću kancelarku umjesto Gerharda Schroedera. Očigledno, predstavnici vodećih
svjetskih medija također su za to znali jer su bili ondje. Zašto to nisu objavili? Zar to ne bi
trebala biti glavna vijest na prvoj stranici? Ali ne – jer medije kontroliraju najmoćniji ljudi na
svijetu koji pripadaju skupini Bilderberg.

Otkrio je da je godine 2006. skupina Bilderberg raspravljala u Kanadi o uništenju američkog i


španjolskog tržišta nekretnina. Tu je informaciju Ustulin objavio u španjolskoj verziji svoje
druge knjige koja je objavljena u rujnu 2006. Godinu i pol dana kasnije tržište se srušilo a
ekonomija pala na koljenima.

LOKACIJE NEDAVNIH SASTANAKA

Evo i popisa nekoliko posljednjih sastanaka skupine Bilderberg:

• 3. do 6. lipnja 2004. – Hotel des Iles Borromees, Stresa, Italija


• 5. do 8. svibnja 2005. – hotel SeeHotel Überfahrt, Rottach-Egern, Njemačka
• 8. do 11. lipnja 2006. – Hotel Brookstreet, Ottawa, Kanada
• 31. svibnja do 3. lipnja 2007. – Hotel Ritz-Carlton, Istanbul, Turska
• 5. do 8. lipnja 2008. – Hotel Westfields Marriott, Chantilly, Virginia, SAD
• 14. do 17. svibnja 2009. – Hotel Astir Palace, Atena, Grčka

Čini se da je u novije vrijeme sve počelo kad je Cecil Rhodes 1891. organizirao tajno društvo
koje je nazvao Društvo inicijacije. Poput mnoštva organizacija, društvo se sastojalo od
pojedinca ili veoma male skupine koja je bila u središtu. Lord Milner, agent bankarskih
interesa Rothschilda i povjerenik Cecila Rhodesa, stvorio je vanjski krug Društva inicijacije.
Nazvao ga je Udruženjem pomoćnika koje je bilo poznato i kao Skupina okruglog stola.
Pukovnik Edward Mandell House, britanski ekonomist John Maynard Keynes, povjesničar
ekonomije Arnold Toynbee te simpatizer nacizma i bivši američki ministar vanjskih poslova
John Foster Dulless izmijenili su Skupinu okruglog stola u javno formalno vijeće koje je sada
poznato kao Institut međunarodnih poslova. Godine 1921. zavjerenici su odlučili podijeliti
Institut međunarodnih poslova u američku podružnicu – Vijeće međunarodnih odnosa te
britansku podružnicu – Kraljevski institut za međunarodne poslove. Lord Winston bio je
predsjednik Vijeća za međunarodne odnose. Jednom je izjavio kako se američka vlada u sjeni
krije upravo u toj organizaciji.

Da se ne bi pretjerano zanosili mnogim domoljubnim pokretima u SAD-u, kaže Estulin, u njih


su se odavno ubacili agenti Bilderberga. Primjerice, to se odnosi na novinare i Američko
udruženje slobodnih novinara (AFP). Novinari prisustvuju sastancima duže od bilo koga. No,
ukoliko želite objaviti istraživačke članke o skupini Bilderberg kao nezavisni novinar, uskoro
ćete saznati da nitko ne želi imati posla s vama. Ako jednom i uspijete objaviti takav članak
zauvijek ćete biti diskreditirani u očima vodećih medija. Pogodimo tko su sponzori AFP-a? Tko
plaća mnoštvo njihovih računa? Riječ je o CIA-i, kaže Estulin. To je način na koji to
funkcionira. Kada AFP počne objavljivati vaše novinarske članke, tog trenutka postajete
čovjek njihova tržišta jer to udruženje predstavlja desno krilo američke politike i nadmoći
bijele rase.

Krajnjim ciljem skupine Bilderberg Estulin smatra – provesti revoluciju bez prolivene krvi.
Revolucija je zamislila vladajuća klasa, a usmjerena je na stvaranje tehnokratske vlade u kojoj
će unutarnja i vanjska politika biti podčinjene međunarodnoj ekonomiji.

Ima tu i smanjenja populacije, a u Estulinov rukama se također našao dokument kojega je


William Engdahl dobro predstavio u knjizi „Sjeme uništenja“. Naime, Estulin piše kako je prije
dvanaest godina u jednom izvještaju Bilderberga vidio izraz o „zahtjevu za uništenjem“ koji
tada nije razumio. Vjerojatno o tome ne bi razmišljao detaljnije da prije četiri godine, kada se
skupina Bilderberg sastala u Njemačkoj, nije vidio istu sintagmu. Bila je izrečena u sličnom
kontekstu povezanom s krizom nedostatka energije. Pitao je svog dobrog prijatelja koji
obnaša važnu poziciju u Svjetskoj banci da mi to objasni. Rekao mu je da se „uništenjem
svjetske ekonomije može uništiti potražnja“. Zanimljiv koncept. Naravno, to ne znači da će
Rockefelleri i ekipa ostati gladni. To se odnosi na ljude koji će ostati bez domova, novca,
vlasništva i investicija. To se naziva „transformacijom bogatstva“. Upravo se to dogodilo
tijekom Velike depresije koja nije bila ništa drugo nego prijenos bogatstva u ruke najmoćnijih
ljudi. Novac ne može jednostavno ispariti u zrak. On samo razmijeni strane. Godine 1974.
Nixon i Kissinger potpisali su dokument američke vlade o studiji rasta stanovništva.
Dokument jasno govori kako je svjetsko stanovništvo između 1974. i 2050. godine potrebno
umanjiti za 3 milijarde ljudi. Posljednje procjene govore o pet milijardi ljudi, što znači da bi na
Zemlji ostalo nešto manje od dvije milijarde ljudi. Američki i europski znanstvenici procijenili
su da naš planet maksimalno može održavati dvije milijarde ljudi. (Koja glupost.) No, neće biti
potrebno ubiti sve te ljude, kaže Estulin. Bit će dovoljno da ih izgladnite do smrti.
Izgladnjivanje je definitivno svjetska politika, kao što se vidi na primjeru Afrike.

Prema Estulinu, plan Bilderberga zadire u mnoge pore društva, pa tako i u one koje generalno
smatramo pozitivnima – poput nevladinih udruga. U intrevjuu u hrvatskom izdanju časopisa
Nexus to je objasnio ovako: „Svi misle da znaju kakav se užas događa u Africi. Barem tako
misle. No, ovako izgleda stvarna slika. Novinari prate događaje. Novac slijedi vijesti, a
nevladine udruge slijede novac. Katastrofe su dobre za posao. Uvijek je bilo tako. Bez patnje
ne bi bilo ni humanitarnih akcija. Bez humanitarne pomoći ne bi bilo ni mjesta za tajne
obavještajne operacije. To je dio zapadnog imperativa geopolitičke kontrole. U izopačenom
svijetu prisutnost zemalja na afričkom tlu postala je neophodna za opstanak sudanskog
naroda koji od njih nije ni tražio pomoć. Diljem Sudana, koji je bio uništen ratom i drogom,
proširila se 1998. godine operacija ‘Životna crta’ (OLS). Taj međunarodni program
humanitarne pomoći koštao je nekoliko milijardi dolara. Operaciju je koordiniralo 35 glavnih
zemalja članica UN-a uz ostale zemlje i organizacije kao što su UNICEF, WFP, WHO, FAO,
UNHCER i USAID. Uključene su bile i nevladine udruge u koje spadaju OXFAM, CARE, ICRC i
Svjetska vizija. Ne smijemo zaobići ni religiozne organizacije i donatore. Sve je navodno
dizajnirano za žrtve rata u razorenom Sudanu. Malo je reći da je bila riječ o divovskoj
operaciji. Operacija OLS utemeljila je golemo uporište u južnom Sudanu s nepreglednim
brojem humanitarnih agencija koje su se međusobno borile da osiguraju goleme plaće svojim
članovima. Svi su se natjecali da dobiju dio multimilijarderskog novčanog kolača. Na
internetskoj stranici Ujedinjenih naroda piše kako je ‘operacija OLS spasila živote i pomogla
stotinama tisuća ljudi’. No, to je bila i vojna operacija podržana od Ujedinjenih naroda.
Korištena je masivna infrastruktura iz Nairobija i Kenije koja se prelila u južni Sudan. Neke od
tih kršćanskih i humanitarnih udruga bile su uključene i u trgovinu oružjem za Sudansku
oslobodilačku vojsku, pa su se takvi zrakoplovni transporti organizirali zajedno s prijevozom
hrane i lijekova.

Ako situacija izgleda lošije, prodaja ide još bolje. Američki narod dobivao je dnevnu dozu slika
u luksuznim propagandnim magazinima koje su prikazivale patnju, glad i mrtva tijela afričke
djece. Svaka dnevna soba dobila je svoju porciju. New York Times i New Yorker udružili su
svoje snage kako bi zatražili od američke vlade i Ujedinjenih naroda da ‘učine nešto’. Glad i
užas postali su proizvod poput skupog nakita. No, da li je u konačnici zaista nešto
napravljeno?

Na vrhuncu operacije Sudan je dobivao milijun dolara dnevno. Sudan, Etiopija, Eritreja i
Kongo još su uvijek u jadnom stanju, kao i na početku tih humanitarnih kampanja. Kako je
moguće da je humanitarna akcija takvog opsega, koja je trajala više od sedamnaest godina,
toliko podbacila? S čime se Sudan može danas pohvaliti nakon što je potrošeno 6,67 milijardi
dolara za njegov spas? Riječ je o nemilosrdnom i skrivenom iskorištavanju daleke zemlje koja
je poslužila humanitarnim agencijama i golemim vladinim aparatima. Tako to izgleda u Africi,
Rusiji i Južnoj Americi.

Ne tako davno pitao sam svog prijatelja iz CIA-e zašto se njihov pristup nikada ne mijenja.
Njegov odgovor bio je kratak i jasan. ‘Zašto mijenjati stvari koje uvijek funkcioniraju?’“

Henry Kissinger – živahni starčić -jedan od dugogodišnjih umova Bildelberga – snimljen


tijekom konferencije u talijanskom hotelu 2004. godine.
David Rockefeller (lijevo) – još jedan živahni starčić - jedan od osnivača skupine Bilderberg na
stanci za ručak tijekom sastanaka u Njemačkoj 2005. godine.
Fotografije policijskog osiguranja tijekom sastanaka skupine Bilderberg. Procjene govore da
troškovi svake konferencije iznose 10.000.000 dolara
Uhićenje fotografa koji je 2006. godine probao snimiti sastanak Bilderberga u Kanadi.
Henry Kissinger (ovaj gore starcic velikog nosa) je mislio krojiti Balkan po svojoj mjeri

On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect
an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a dividing
up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and any
Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center.
The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Ironically, the person who has done most to disprove Kissinger's remark is none other than
Serb General Ratko Mladic, who has spent four years busily trying to destroy the vast
testimony to Bosnian culture.

He burned down the National Library in Sarajevo with three days of shelling by incendiary
grenades--the largest book burning in modern history. Over a million books and 100,000
manuscripts and rare books were burned, including much of the ancient South Slavic heritage
of Bosnia.

He selected out and shelled the Oriental Institute manuscript collection in Sarajevo, with its
collection of 5000 Bosnian manuscripts in Hebrew, Arabic, Turkish, Persian, and Adzamijski
(Bosnian Slavic written in Arabic script).

He shelled repeatedly and deliberately the National Museum with its priceless collection of
Bosnian art. A few objects, such as the Sarajevo Haggadah were saved by courageous
Bosnians (Croat, Muslim, Serb, and Jewish) who risked their lives to save as much of their
Bosnian cultural heritage as possible. One of his soldiers even lined up the Bosnian art
collection of a Sarajevan artist (who was Serb) and "executed" them by drilling them with
machine-gun fire.

Mladic's soldiers selected out artists, writers, teachers, and scholars for particularly brutal
tortures and killings in his concentration camps.

Mladic's army joined irregular Serb militias in dynamiting over 600 mosques , including the
masterworks of European architecture and Bosnian heritage: the Colored Mosque in Foca
(built in 1551) and the Ferhadija Mosque in Banja Luka (1583). Mladic's men also dynamited
Catholic churches throughout the area of occupation.

In places he couldn't occupy, Mladic deliberately shelled hundreds of other Bosnian


architectural treasures . The famous Ghazi Husrev Beg Mosque in Sarajevo (1531) was
repeatedly targeted. In Mostar, Mladic's army shelled the cathedral in Mostar, the Karadjoz
Bey Mosque, entire historical districts, as well as the regional archives of Herzegovina. The
Jewish graveyard in Sarajevo was dug up and scattered all over by Mladic's troops. Mladic's
troops annihilated, systematically, the ancient heritage of Trebinje, another city in
Herzegovina. These shellings and demolitions were not the result of collateral damage. The
targets were selected carefully and the areas around them were left unscathed./1/

Why would General Ratko Mladic spend four years destroying a culture that didn't exist in
the first place?

No possible reason. The idea is absurd. Mladic's four years of frantic destruction was an
attempt to destroy something that very much existed and very much still exists.

Mladic targeted the vibrant, powerful, and beautiful testimonies to Bosnian culture so that
some day, advocates of religious apartheid in Bosnia, such as Henry Kissinger, could declare:
"there is no Bosnian culture." People looking at the parking lots where mosques and churches
and art museums and music schools and libraries and manuscript collections once stood
would say: "I guess Kissinger is right."

And if there is no Bosnian culture, why not divide Bosnia, as Kissinger and General Mladic
wish, between Croatia and Serbia, and herd the Muslims into a central ghetto? (How many
non-Christian ghettoes have survived in Europe since 1096, the first crusade?)

The same Kissinger-type reasoning was used by advocates of apartheid in South Africa. There
was no "African culture", they said, so why not put Africans on reservations called homelands
and have apartheid?

The same approach was used during the extermination of the American Indian nations. There
was no Native American Culture so why not put the American Indians on reservations or
"ethncially cleanse" those who refuse to go to the reservations?
There is only one problem with Kissinger's statement and his plan. As with South Africa and
the American Indians, so with Bosnia, cultures are hard to kill.

You can kill people and you can dynamite mosques or desecrate cemeteries. You can build the
concentration camps and killing centers that are now being exposed before the world at the
UN War Crimes Tribunal in The Hague. After the people have been "cleansed" (killed or driven
into refugee camps) and their monuments have been destroyed, you can, like Kissinger, claim
these the culture never existed in the first place.

But you cannot kill the spirit of a great culture. Present-day South Africa is testimony to that.
The very survival of the American Indian culture is testimony to that. And the perseverance
and survival of Bosnians, rooted in their ancient and powerful culture that was made up of a
variety of religions and cultural influences powerfully blended into a great culture, gives the
lie to Kissinger.

All the bombs, shells, concentration camps, rapes, and mass-killings of General Mladic have
only served to do one thing: to put Bosnian culture into the fire and steel it into purer and
more resilient metal /2/.

And at a time when extremists of all sides in the U.S. are demanding apartheit, separation of
races and religions, and religious and racial wars--at a time when some people are saying
"American culture doesn't exist"-- Bosnian culture survives the overwhelming destructiveness
of the Serb army, the betrayal by Croat extremists, the collaboration with the genocide by the
NATO nations which could have stopped it in 1992, and the lie by the likes of Henry Kissinger.

Bosnian culture is sending us a message.

In the United States, if we want a society where people of different races, religion, and
backgrounds share a common culture and build a united nation, then we are Bosnians. If we
insist that cultures are not made by "ethnic cleansing" or apartheid and if we insist that
division of people into ethnic, religious, and racial ghettoes is not a solution, we are Bosnians.
If we insist that people of different races, religions, and background can work together and
build a common culture, then we are Bosnians.

And if we sit back and allow the authors of genocide like General Mladic and the apostles of
apartheit like Henry Kissinger to triumph in Bosnia, we will not likely be able to save our own
culture /3/.

Michael Sells

1 This piece was originally posted on the internet newsgroup alt.current-events.bosnia on


October 14, 1995. For information on the war on Bosnian culture, see Andras Riedlmayer,
"Erasing the Past: The Destruction of Libraries and Archives in Bosnia-Herzegovina MIDDLE
EAST STUDIES ASSOCIATION BULLETIN, vol. 29 no. 1 (July 1995), pp. 7-11" and "Killing
Memory: Bosnia's Cultural Heritage and its Destruction" VHS videocassette, 41 minutes
(Haverford, PA: Community of Bosnia Foundation, 1994). Also see Rabia Ali and Lawrence
Lifschultz, WHY BOSNIA (Pampleteer's Press, 1993). For a historical overview, see Noel
Malcolm, BOSNIA: A SHORT HISTORY (New York University Press, 1994).

2 For one example of the Bosnian response to destruction, see Sarajevo Expo 92, an exhibit of
seventeen works by major Sarajevan artists created during the worst period of the shelling of
Sarajevo. The exhibit is being displayed at various places in the U.S. by Aida Musanovic, one
of the artists.

3 This short article is dedicated to the hundreds of Bosnians who have been killed while
risking their lives to save art, manuscripts, and other testimonies to their cultural heritage.

LEVITI - KAZARIJA - MLETACKO PLEMSTVO - BILDERBERZI

Rockefeleri , Rotshcildi, Frescobaldi, Savoy - Financijska moc ovih Kazarskih obitelji se mjeri u
kvadrilionima dolara, to je cifra nakon triliona a pise se (mislim) kao 10na15.

Povijesna kronologija o podrijeklu Bilderberga, Venecijanskog plemstva pocinje sa migracijom


semitskih plemena iz Kanana.

http://www.bibliotecapleyades.net/so...acknobil05.htm

Rotshcildi(u prevodu "Crveni štit)

Mayer Amschel Rothschild

Osnivač Rothschildove međunarodne bankarske dinastije koja je postala jedna od


najuspješnijih obitelji u poslovnom svijetu. 2005. god., američki poslovni magazin Forbes
stavio ga je na 7 mjesto u svojoj anketi o 20 najutjecajnijih poslovnih ljudi svih vremena,
usput su ga nazvali osnivačem međunarodnog novčarstva.

Njegovi preci, njemački židovi živjeli su po danas znanim podatcima, barem od sredine XVI. st.
u židovskom getu u Frankfurtu, u ulici Judengasse. Kuće u Judengasseu tada nisu imale kućne
brojeve, već razne oznake ( štitove - Schild). Obitelj Mayer živjela je generacijama u kući Haus
zum Roten Schild (Kuća kod crvenog štita) po njoj su dobili ime Rothschild. 1664. obitelj se
preselila u Haus zur Hinterpfann (u Judengasse) u kojoj je otac Amschela Mayera, Amschel
Moses Rothschild imao maloprodajni dućan (zalogajnicu) i trgovinu devizama (kovanicama).

Novčarskom poslu učio se u obiteljskoj tvrtci Wolfa Jakoba Oppenheima u Hamburgu, 1763.
se vratio u Frankfurt i otpočeo vlastiti posao. Počeo je poslovati kao mjenjačnica i trgovina
rijetkim kovanicama ( u to doba u opticaju su bili vrlo različiti zlatnici i kovani novci), uspio je
steći povjerenje princa Wilhelma od Hessena, koji mu je postao pokrovitelj. Rothschildov
posao se povećao, kada se počeo baviti čisto bankarskim poslovima za princa Wilhelma koji
je uskoro postao Wilhelm IX. (pa Wilhelm I.) , grof od Hessena i Kassela (1785.). Poslovno je
osobito ojačao nakon Francuske revolucije, kada su preko njegove banke, išle isplate iz
Britanije za nadnice hesenske plaćenićke vojske. Na početku XIX. st. Mayer Rothschild
Amschel je toliko ojačao svoju poziciju glavnog međunarodnodnog bankara, vladarske kuće
Wilhelma IX. , da je počeo izdavati vlastite međunarodne zajmove, rabivši pritom kapital od
grofa Wilhelma IX.

1806. Napoleon je zauzeo Hessen, kao protumjeru zbog Wilhelmove podrške Prusiji. Grof
Wilhelm pobjegao je u Schleswig-Holstein, ali to nije nimalo utjecalo na Rothschildove
poslove, on je nastavio poslovati kao njegov bankar, proširivši posao na investiranje u
novčarske fondove u Londonu. Ratne prilike su mu čak išle na ruku, jer je profitirao od uvoza
prekomorskih dobara (preko Engleske) i tako ušao u rizični (politički) posao kršenja
Napoleonove kontinentalne blokade.

Mayer Amschel Rothschild najpoznatiji je po tome što je svojih pet sinova, rasporedio u pet
različitih država, i time omogućio obitelji Rothschild nesmetano poslovanje u tadašnjoj vrlo
podjeljenoj i zaraćenoj Europi.

Sve je počelo sa trećim sinom Nathanom Mayererom Rothschildom kojeg je 1798. poslao je u
Englesku, da poradi na uvozu tekstila, s 20.000 £ kapitala. Tim novcem je on osnovao je prvu
inozemnu tvrtku porodice Rothaschild. Nathan je dobio britansko državljanstvo 1804., i
osnovao banku u londonskom Cityu, koja je vrlo brzo postala jedna od najmoćnijih
financijskih institucija Europe - N. M. Rothschild & Sons. 1810. Mayer Amschel Rothschild,
sklopio je formalni partnerski ugovor s svoja tri najstarija sina. Najmlađeg sina Jamesa poslao
je u Pariz 1811., da tako ojača sposobnost obitelji da djeluju širom Europe (bez obzira na
političke okolnosti). To im je omogućilo da kreditiraju britansku Wellingtononovu vojsku u
Portugalu (za Napoleonskih ratova), na ime toga domogli su se velike količina zlata u ime
britanske vlade. Najstariji sin Amschel Mayer, ostao je u Frankfurtu, u kojem je preuzeo
Frankfurtsku banku. Sina Salomona poslao je u Beč, da osigura djelovanje u Austro-Ugarskoj.
Sina Carla (Calmanna) poslao je u Napulj (tada moćniji i utjecajniji grad od sjeverno
talijanskih gradova) da osigura poslove po talijanskim državama.

Mayer Amschel Rothschild, umro je 19. rujna, 1812. u Frankfurtu, 1817. posthumno je dobio
plemićki naslov od Austrijskog cara.
TKO SU DANAŠNJI ROTHSCHILDI?

Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog
mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po
vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira
potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi,
današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas
lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima. Taj vlak,
koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta,
koje će se boriti za imperiju Rothschilda.
Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog
kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Meñunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju
ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st. od Meyera Amschela (negdje Mozes Bauer)
Rothschilda. Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači "crveni štit") su porijeklom iz
Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog
centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne
Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom
dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u
svijetu) je dio "Deutsche Börse" koja je u vlasništvu Rothschilda preko "Children's Investment
Trust" i "Atticus Capital" s jedne strane i svojih podružnica "Merrill Lynch" i "Fidelity
Investments".

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio širom Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u
Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu. Sinovi i
njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako su
postavljeni temelji "Pax Judaica". Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na čelu
sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i Evelyn sa
mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

Edmund Rothschild (1916)


Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U saradnji
sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINKO (British Newfoundland Development
Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsednika "Barclays" globalne financijske
grupe (nakon kupovine ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove
grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC -a.

Sir Evelyn De Rothschild (1931)

Kum Crnog Plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista,
vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu
Fulfordu nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda.

Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i


ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne N M Rothschild & Sons,
investicijske banke iz Londona. Pod kontrolom Evelyna se nalazi štampa (list Economist, Daily
Telegraph...) Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa
sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Birs, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade
i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lin Forester kontrolira " First Mark Communications International LLC", i "Field
Fresh Foods" s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih
interesa i kapitala (velika "Bharti" grupa).
U oblasti politike Evelynovi glavni agenti(uključujući i Soroša) su Norman
Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!).
Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera
Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata
Margaret Tatcher. Učestvovao je na regionalnim konferencijama zajedno
sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni
ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu. S druge strane, Vernon Jordan
(Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa
Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala
predsjedničke kampanje Billa Clintona a također je bliska prijateljica Hillary Clinton.

Nathan Filip Rothschild (1971)

Otac Jacob Rothschild


Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata,
utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije širom svijeta, pa čak i
Butrint arheološko nalazište u Albaniji...

Kompanije i korporacije "RIT Capital", "Atticus Capital", "JNR Limited", "NM Rothschild",
"Vanco", "Trigranit", "British Petroleum", Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu
na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne
nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci širom
Euroazije (Soroš, Berezovski, ðukanović, Mittali...).

David Rene Rothschild (1942)

Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku
britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi
Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena između
engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu "Rothschild & Cie Banque", uticajne
investicijske banke u Zapadnoj Europi.
Eduard Rothschild (1957)

Davidov polubrat Eduard je takođe član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni
francuski list "Liberation". Nalazi se na čelu "Imerys", metalurške kompanije koja je u
vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschildi u Hrvatskoj

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske


(Austo-ugarska, prve masonske lože u Hrvatskoj su organizirane iz Mađaske) koja predstavlja
bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su Zagrebačku i
Privrednu banku.

Uzroci lihvarskih kamata izgleda sezu sve do Egipta, Babilona i Sumera.

U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog
sektora je Žarko Puhovski. Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju INU, druga
značajna Rothschildova kompanija u hrvatskoj privredi je Trigranit. Osnovan je konzorcijum
Ingra-Trigranit (Ingra- na čelu je Igor Openhajm, Hazar). Taj konzorcij je vlasnik rukometnih
arena. Trigranit, takođe, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju. Veliki dio ruralnog
podrucja duž Dalmacije vec ima svoje kupce.
U oblasti telekomunikacija je prisutan T- Mobile.

KOOPERACIJE ŽIDO-MASONERIJE I VATIKANA

IOR je jedna vrlo specijalna banka, nema fizičkih šaltera, ali zato ima puno klijenata.
IOR je vrlo poželjna institucija za sve one one koji posjeduju kapital, ali žele proći i biti
neprimjećeni.
Financijske bilance ove banke su poznate samo Papi i još trojici kardinala.
IOR je u stvari centar koji stavlja pod kontrolu Vatikana ostale svjetske banke.
Preko ove banke se vrlo jednostavno rade bilo kakve novčane, sumom neograničene
transakcije uz najveću moguću garanciju zaštite privatnosti.
Dugo je vremena na čelu instituta stajao Paul Marcinkus, kardinal upleten u različite skandale
(spominje se i u knjizi Ruperta Cornwella, "Roberto Calvi - Bog Bankar", zajedno sa Angelom
De Bernardiem koji preko kompanija "Tacana SA" i "Granito SA" kontrolira 61,6% Pulskog
Arenaturista) koji su uprljali Talijansku financijsku povijest.
IOR se pojavljuje i u sudskim istragama o internacionalnoj kupo-prodaji oružja u koju su
upleteni Vladimir Žirinovski i Barcelonski biskup Ricard Maria Charles.
Spominje se i u slučaju Telecom Srbija zbog misteriozne uplate na račun u Republici San
Marino, koja je išla preko Vatikana...
IOR se počeo rađati za vrijeme rata, 1941 godine.
Nema fizičkih šaltera, ima hiljadu raznih ogranaka. Jedino sjedište je u Vatikanu.
Ne uklapa se baš u klasičnu sliku i smisao banke: dioničarima se ne dijele dobitci jer dioničara
niti nema.
Profit, odnosno dobitci idu u "religijske namjene".
Kako bi privukli klijente, kamate na depozite iznose od 12% na više.
Svakom klijentu se dodjeljuje kartica sa kodificiranim brojem, bez imena i bez slike, kao
identifikacijska isprava.
Pri izvršenim novčanim operacijama, ne isporučuju se nikakve potvrde, nikakvi papiri sa
brojevima koji bi mogli poslužiti kao podatci za poslovne knjige.
Čekovi ne postoje.
Klijenti Vatikanske centralne banke mogu biti samo pripadnici svjetske elite, crkva i
diplomacija, Vatikanski radnici te pokoja rijetka iznimka.
Samo trenutak nakon otvaranja računa, moguće je obavljati financijske operacije bez ikakve
kontrole, a to uostalom i je glavni razlog zbog kojeg je ova banka toliko privlačna.
O njoj se zna samo ono što Vatikan želi da se zna, a Vatikan ne želi da se o ovoj banci zna
puno, ili je bolje reći išta.

Vatikansku centralnu banku kontrolira komisija koja je sačinjena od petorice kardinala, a koji
su bez financijke stručnosti.
Ovakav vid kontrole možemo nazvati moralna kontrola.
Malo veću ulogu ima nadzorni odbor, a njega čine petorica laika i generalni direktor.
Ovako zatvoreni tip institucije ulazi u normative Svete Stolice i vrol je korisna mogućnost za
sakrivanje poslova banke od očiju javnosti i radoznalih pogleda.
Ovaj institut održava valutne i kreditne odnose sa Talijanskim bankama, aktivno operira na
svjetskom tržištu, igra na burzi novca, investira, skuplja dobitke, no kao strana institucija
uopće ne podliježe Talijanskoj financijskoj kontroli.
Vatikanska banka kupuje i prodaje dionice firmi koje su u totalnoj suprotnosti sa Katoličkim
učenjem: prezervativi, oružje,..
U povijest IOR-a ulaze skoro svi poznati likovi Talijansih prevara, slučajevi Banco Ambrosiano,
ubojstva Calvija, Sindone,...
Michele Sindona je osoba koju je Papa Paolo VI potajno angažirao sa zadatkom da od IOR-a
stvori institut sposoban da se bez straha šeta po burzama i špekulira.
Čini se da se Michele Sindona naveliko bacio na posao i u Vatikanske kase ubacio mnogo
novca bez boje i mirisa, porijeklom iz cijelog svijeta.
Sindona je imao prijateljske odnose sa ovim važnim ličnostima: David M.Kennedy, Richard
Nixon, Joe Doto (mafijaški boss)...
Papa Paolo VI je izabrao Američkog biskupa Paula Marcinkusa kao društvo Sindoni.
Tako se stvorio duo sa zadatkom da zarađuje milijarde i u istom trenutku izbjegava plaćanje
poreza.
Samo izmedju 1971 i 1973 godine, oprali su milijardu dolara mafijaškog novca.
Pokajani mafijaš Marino Mannoia je prilikom video konferencije iz Amerike obznanio da su
novci mafije godinama završavali u kasama IOR-a.

IOR funkcionira kao crkvena privatna banka, više nego perfektno prilagođena Papinim
potrebama, ličnosti koja zapravo na kraju krajeva, njome i upravlja.
No i bez obzira na samog Papu kao Svetog Oca, osobu "najčistije savjesti" na ovoj planeti,
banka je od samog nastanka upletena u velike skandale, prevare i korupcije.

Cjelokupna povijest Katoličke crkve je isprepletena skandalima.


1400-ih godina, Papa Nicholas V je papinskim bulama dva puta ozakonio ropstvo.
Ove papinske bule su poslužile kao moralno opravdanje nadolazećoj eri trgovine robovima i
Europskog kolonijalizma.
Vrijeme crkvene inkvizicije, donijelo je također veliki broj žrtava.
Osobe koje su se protivile crkvenoj doktrini svojim naprednim mislima, među njima i mnogi
znanstvenici, završavale su na lomači.
Kada se radi o ogromnom broju žrtava, onda je njihov broj najmanje važan. Pouzdano se zna
da je kroz povijest, najveći broj ljudi stradao pod zastavom križa.
Vatikanska centralna banka, otvorena je u drugom svjetskom ratu.
Podsjetimo se, Italija je u drugom svjetskom ratu bila na strani fašističkih sila osovine.
Papu Pia XII, koji je otvorio tu središnju banku, zvali su Hitlerov Papa.
Ova je banka dala veliku bankovnu podršku Talijanskim fašistima, aristokraciji i mafiji.
Po zvaničnoj izjavi Vatikana, IOR ne posjeduje nikakvu dokumentaciju iz perioda drugog
svjetsog rata, čak štoviše banka uništava svoju kompletnu dokumentaciju svakih deset
godina.
Tko u ovo želi vjerovati ili vjeruje?
Bez obzira na to, u Njemačkoj i Americi postoji dokumentacija koja dokazuje transakcije
izmedju IOR-a i Reichbank, IOR-a i Švicarskih banaka koje su kontrolirali nacisti (prebačaji
novca sa računa SS-a na račun jedne poznate banke samo par dana prije dolaska
oslobodilaca).
Krajem šezdesetih godina, IOR postaje jedan od najznačajnijih faktora svjetskog bankarstva.
Pod vodstvom Američkog biskupa Paul Marcinkusa, ruku za rukom sa biskupom Paolo
Hnilicom, Licio Gelli-em, Roberto Calvi-em i Michele Sindonom, Vatikanska banka postaje
sastavni dio svakakvih različitih mafijaških programa.
U pranju novca se jako teško moglo razaznati gdje prestaje uloga Vatikana, a počinje uloga
mafije.

Banco Ambrosiano kojom je dirigirao Roberto Calvi, te brojne fantomske firme iz Paname i
Luksemburga kojima je dirigirao IOR, preuzele su kontrolu nad Talijanskim poslovnim
bankama i funkcionirale kao podzemni kanal protoka novca i fondova prema istočnoj Europi
za podršku organizacijama koje su se borile protiv komunista.
Milijarda i tri stotine miliona dolara je investirana u podršku vojnim režimima Argentine,
Urugvaja i Paragvaja, za kupnju raketa Exocet u ratu na otočju Falkland, te za korupciju i
kupnju političara u svakom momentu u kojem je to trebalo.

"The Vatican connection", Američka istraga o povezanosti Vatikana i mafije, zataškana je jer
se u istrazi pojavljuje i ime jednog Američkog ministra.
Između 1968 i 1969 godine, delikatan šverc kontracepcijskih pilula koje su iz Marseja preko
Španjolske zavrsile u Indiji i Ghani, još je jedan dio sramne povijesti.
Falsificirale su se dionice sljedećih kompanija: IBM, Coca Cola, Chrysler i Boeing, u vrijednosti
od nekoliko stotina miliona dolara.
Sjetimo se savezništva u potrebi Americkog bankara Martina Frenkela za sumom od 150
milijardi dolara.

Papa je izgovarao parole protiv krvavih ruku odgovornih za genocide i ratne zločine, a u istom
trenutku potajno pritiskao Englesku vladu da oslobodi Augusto Pinochet-a iz humanih
razloga.
Ovo su oni isti "humani razlozi" zbog kojih je Vatikan na kraju drugog svjetskog rata
omogućio bijeg mnogim nacističkim zločincima iz Europe, najčešće preko vlastitog teritorija.

U vlasništvu Vatikana je veliki broj nekretnina razbacanih po cijelom svijetu. Kolika je njihova
ukupna vrijednost, vjerovatno ne zna ni sam dragi Bog.

Narko biznis: Vatikan je poduzeo sve moguće mjere da zaštiti Manuel Noriega-u (čovjeka
kojeg su iskorištavali Bush i Reagan za CIA-ino švercanje droge).
U Panami je bilo puno firmi Marcinkusa, Calvia i Sindone koje je Noriega ljubazno štitio od
radoznalih pogleda.
Marcinkus, šef IOR-a, bio je i direktor Banke Ambrosiano (Nassau i Bahame).
Između Marcinkusa i Roberta Calvija su postojali prisni privatni i bankarski odnosi.

Nažalost, mnogi od upletenih u te skandale nisu bili samo mafijaši, već i pripadnici masonske
lože P2, pa se tako novac morao dijeliti na više strana, uključujući i jedinstvenu novčanu
transakciju od 95 miliona dolara dokumentiranu od strane Irskog suda.

Masonska loža P2 predstavlja jedan od najvećih skandala Talijanske političke povijesti, u kojoj
je postojala tajna država u državi, koja je u stvari upravljala zemljom.

http://www.guardian.co.uk/business/2...ly.theobserver

Roberto Calvi je pronađen mrtav, "samoubojstvo" ispod Londonskog mosta Blackfriars, sa


džepovima punim kamenja.
Par dana nakon bankrota Bance Ambrosiano, "ubila se" Calvijeva sekretarica Graziella Teresa
Corrocher.
Vatikan se iz bankrota, crne rupe, skandala Banke Ambrosiano izvukao plativši 406 miliona
dolara, iako je po izjavi ministra državnog trezora u to vrijeme, trebao izdvojiti 1159 miliona
dolara.
4 godine nakon "samoubojstva" Calvia, u zatvoru je popivši kafu sa cijanidom ubijen i Michele
Sindona, samo 4 dana nakon što je osuđen kao naručilac ubojstva advokata Giorgio
Ambrosoli-a, likvidatora Bance Ambrosiano.

Ovako židovi kolju životinje (kosher) i na takvu hranu se placa dodatni porez.
Ovi filmovi nisu preporuceni za djecu i one slabijeg zeluduca, zivotnje umiru u agoniji.

http://www.petatv.com/tvpopup/Prefs....deo=agri_short

http://www.petatv.com/tvpopup/Prefs.asp?video=agri_long

Ovo su oznake za kosher meso:


Protokoli Sionskih mudraca su autenticni

Prikaz knjige - Sergio Romano: "I falsi protocolli" - koju je u nastavcima priredio i preveo
Kazimir Cettin za vaš tjednik od broja 27 d o zaključno 29, potaknuo me da iznesem dokaze u
prilog autentičnosti Protokola. Opće je poznato da kad god masonerija zapadne u poteškoće
u javnom životu nekog društva (planovi joj bivaju osujećeni), javlja se neki spasitelj koji se
odmah okomljuje na Protokole dokazujući da su običan falsifikat. Tako sada biva i u Italiji, u
kojoj se nezaustavljiv val afera korupcije i malverzacije odvija pred očima talijanske javnosti
kao prepoznatljiv sinopsis osnova iz Protokola, i zato treba zavarati javnost, osobito kad su i
masoni dobrano u sve upleteni. Slično je bilo i u Velikoj Britaniji, kad asu Protokoli tiskani.
Tada se iz Carigrada javljao neki "dopisnik" Timesa, koji je u tri navrata (16., 17., i 18.
kolovoza 1921.) nastojao "senzacionalno otkriće" proglasiti "glupom izmišljotinom". Starost
se Protokola procjenjuje na otprilike 300 godina. Tijekom vremena su dopunjavani, ali
identitet sastavljača i redaktora uvijek je čuvan u strogoj tajnosti. Danas se mnogo toga više
ne može tajiti - Bilderbergeri, Devet poznatih krugova iluminista i njihovih članova (Cyrus R.
Vance - C. F. R. Dir., T. L. C. Member, CENT. Member i COSMOS Member), - posebno i znano
djelovanje Henrya Kissingera i mnogih drugih nežidova u toj sprezi. Protokoli nisu djelo
židovskog naroda, već skupine koja ima za krajnji cilj - zavladati svijetom i podčiniti ga svojim
interesima. Za ostvarenje tog plana sionski su se mudraci u prošlosti nadahnjivali tekstovima
Izajije proroka (60,1-2: 42, 1-4), koji govore o dolasku obećanog Mesije. Najbolje se o tome
izrazio obraćenik na katoličku vjeru Robin Zolli, kad je rekao da opreke koje stoje između
Židova i kršćana proizlaze isključivo iz različitog tumačenja biblije. Protokoli su povijesno
potvrđena stvar, pa iznosim slijedeće činjenice. Bizaran događaj iz 1785. potvrđuje
neprijeporno postojanje dijaboličnog plana za osvajanje svijeta - Novus Ordo Seculorum (One
World Government = OUN. U prilog tvrdnji ide i izjava bivšeg francuskog ministra vanjskih
poslova Dumasa dana u Parizu 17. lipnja 1993.: "Ujedinjenim narodima prijeti opasnost da
postanu instrument američkog imperijalizma za rješavanje svjetskih problema". Dumas,
naravno, kao diplomat okoliša kao mačka oko vruće kaše, ali stvarnost je već davno ta da su
UN, kako je to navedeno u Protokolima "Agentur", instrumentalizirana organizacija). Dakle,
teklić iluminista iz Frankfurta, Lanze, jahao je u Pariz noseći u torbi spise za Velikog Meštra
Velike masonske lože u Parizu. Dok je jahao Ratisbonom (Regensburg) po olujnom vremenu
grom ga je usmrtio i torba sa spisima došla je u ruke mjesnog redarstva, a zatim je predana
bavarskoj vladi. Nakon toga uslijedile su brojne racije i kod kompromitiranih iluminista
pronađen je dodatni materijal koji je otkrivao dalekosežne planove s jako pogubnim
posljedicama po čitav svijet. Bavarska je vlada razaslala te spise vladama Britanije
(spajanjem londonskih loža u Veliku ložu na Ivanje 1717. u pivnici "Goose and Gridrion" i
službeno je započela djelovati britanska masonerija. Godine 1992. proslavljena je 275.
obljetnica, o čemu je kraću vijest donio američki tjednik "Time" od 22. lipnja 1992. str. 5)
Njemačke, Austrije, Francuske, Poljske i Rusije. Međutim, svi su se oglušili o te spise, koji su se
odnosili na kasniju francusku revoluciju (1789.). Godine 1875. održan je kongres u Lausannei
na kojem je donesena odluka o stapanju "Sveopćeg Židovskog Saveza" i masonerije, jer kako
je rečeno "židovstvo je u masoneriji prepoznalo jedan od instrumenata bitnih za ostvarenje
sna o općoj svjetskoj vladavini". Zbog kompromitacija zapisi su djelomice preinačeni da bi se
odgovornost lakše mogla prebaciti na vođe Židovskog revolucionarnog pokreta u Rusiji, i kao
takvi spisi su podmetnuti ruskom profesoru Sergiju Nilusu. Protokoli su prvi **** tiskani u
Rusiji 1905. pod naslovom "Židovska opasnost", a kopija tog ruskog izdanja čuva se u
"Britanskom muzeju" knjiga u Londonu. Po ruskoj verziji britanski novinar Victor Marsden
priredio je 1921. britansko izdanje rasčlanjeno na paragrafe, tako da sadržaj bude čitak i
pregledan. Iluministi su se već ranije bili strašno uznemirili i zabrinuli kad su Sir Walter Scott i
povjesničarka Nesta Webster ušli u siguran trag zavjera iz doba francuske revolucije, ali bez
obzira na protok vremena Protokoli u osnovi ostaju onakvi kakve ih je objelodanila i tiskala
Bavarska vlada (The Life of Napoleon Buonaparte, by Sir W. Scott-Poter, J.& B. Williams,
London 1820.; World Revolution & Secret Societes and Subversive Movements by Nesta H.
Webster - Emissary publications, P. O. Box 642, South Pasadena, California 91030, Tel.: (213)
794-3400). Henry Ford, pionir automobilske industrije, u interviewu "New York Worldu", 17.
veljače, 1921. kaže: "Jedino što mogu reći jest da se Protokoli u cijelosti uklapaju u ono što se
sada doista događa". Lord Sydenham poslao je pismo "Spectatoru", tiskano 27. kolovoza
1921., u kojem kaže: "Protokoli potanko iznose ciljeve boljševizma i primijenjene metode. Ove
metode bile su u opticaju 1901. kad su Nilusu protureni spisi. Boljševizam je tada bio
marksistički komunizam i nije bilo nadošlo vrijeme za oružani prevrat".

Razna su stajališta glede podrijetla Sionskih protokola, ali osobno mislim da nije važno tko ih
je sačinio, nego to da se cjelokupna povijest XX. stoljeća sa zastrašujućom točnošću podudara
s ambicijama koje su sadržane u tom dokumentu.

Metropolit Petrogradski i Ladoški Ioan (Sničjov)

Za uskog pravoslavnog čovjeka pojava Sionskih protokola u Rusiji blagoslovljena je imenom


svetog pravednika Ioanna Kronštadskog. Veliki svetac blagoslovio je izdanje knjige kojoj su
bili priloženi Sionski protokoli, odlučno rekavši njenom autoru: "Objavi, knjigu će čitati i
kupovati"[1].

Radeći na knjizi, uspio sam pronaći podosta dokumenata i materijala u svezi s poviješću
Sionskih protokola koji nikada do tada nisu bili objavljen, a koji su bili čuvani u pismohranama
Rusije i SAD-a. Osobitu vrijednost imaju materijali sa Bernskog procesa, koji se vodio na
temelju tih protokola, a također i prepiska sudionika tog procesa, koja nam potvrđuje da su
izjave svjedoka i stručnjaka, koji su pobijali vjerodostojnost Protokola, bile krivotvorene i da
su ih već unaprijed potplatile židovske organizacije.

Autor zahvaljuje svim osobama i organizacijama koji su se potrudili u svezi s potragom


dokumenata i materijala na temelju kojih je knjiga napisana i izašla na vidjelo. Osobitu
zahvalnost autor upućuje kustosima Državnog Arhiva Ruske Federacije (GARF) Središnje
pismohrane povijesno-dokumentarne zbirke (CHIDK - bivši Specijalni arhiv SSSR), pismohrane
Svetotrojskog manastira (ASTM - Georgedonavillea, SAD), pismohrane Guverovskog instituta
(AGI - Stanford, SAD). Golemu zahvalnost izražavanu Rusima u SAD-u, koji su mi, bez obzira
na vlastiti rizik, pomogli upoznati se s djelatnošću i osobnim sastavom međunarodnih
židovskih, sionističkih, Trostupanjske komisije, Bilderbergskog kluba, Svjetskog foruma (Fond
Gorbačova), lože Bnai Britha.
Dokument, koji je poslije nazvan Sionskim protokolima (ili protokoli sionskih mudraca),
nastao je u drugoj polovini 19. stoljeća. Njega ne treba držati službenim dokumentom neke
židovske organizacije ili skupa. Po svoj prilici su Sionski protokoli sačinjeni među
najradikalnijim židovsko-talmudističkim i masonskim vođama i odražavali su njihova potajna
očekivanja glede vlasti nad cijelim svijetom i političke uspostave u odnosu na neŽidove.
Otprilike tijekom tri desetljeća Sionske su protokole držali u strogoj tajnosti, prenosili su ih iz
ruke u ruku u rukopisu, ne usuđujući se povjeriti tajnu niti tiskarskom stroju. Nadalje ću
nastojati izložiti nastanak ovog
zagonetnog dokumenta.................

Masonska loža "B’nai Moshe" (?) (Fry ju naziva "Bne-Mojše") nije prema Sionskim
protokolima imala drugačiji odnos od drugih židovskih masonskh loža, koja je postojala u
granicama opće ideologije, koju su propovijedali Sionski protokoli.
Svejedno su istraživanja L. Fry odigrala veliku ulogu u pravilnoj ocjeni Sionskih protokola i
spoznaji o mizantropskoj ideologiji njenih tvoraca. Nije uzalud Ginzberg odustao od tužbe da
joj se sudi shvaćajući da će silna javna rasprava o tom djelu dovesti do nepoželjna publiciteta
tajnih planova judaističko-talmudističkoga svjetskoga poretka.
Početkom 30-ih godina međunarodne judaističke organizacije, u prvom redu "Sinovi saveza" i
sionisti, sazivaju sjednice na kojima uporno razrađuju pitanje o "borbi s antisemitskom
promičbom i ponajprije širenjem Sionskih protokola".
Godine 1932. i početkom 1933. formirana je specijalna skupina židovskih aktivista kojima je
bilo naređeno organizirati međunarodni proces, mobilizirati sav svjetski židovski tisak koji će
o njemu izvješćivati, pripremati svjedoke i strukčnjake, koji će službeno posvjedočiti "lažnost
Sionskih protokola i činjenicu da ih je fabricirala ruska policija". Osobita zadaća te skupine
bila je u tome da pripremi svjetsko javno mnijenje. Veodeću ulogu u pripremi procesa odigrali
su Viner, Boris Izrailjevič Livšic, (1879-?), Ilja M. Čerikover (1881.-1943.), Henrik Borisovič
Sliozberg (1863.-1937.) i Vladimir Jevgenjevič Žabotinski (1880.-1940.). Trojica od njih bili su
istaknuti masoni.
Prvotno je provođenje procesa "protiv" Sionskih protokola planirano u Njemačkoj, gdje se u
to doba nalazila najmoćnija i aktivna židovska zajednica. Ipak, dolazak Hitlera na vlast
izmijenio je planove židovskih vođa. Odlučili su provesti psotupak u Švicarskoj.

Početkom 1933. godine židovski tisak i liberalno-masonska sredstva masovne informacije


koja su mu bila sklona uporno puštaju glasine o predstojećoj aneksiji Švicarske Njemačkoj,
gotovo istodobno pokrenuta je tema o "podrijetlu Sionskih protokola".
Probijanje snaga židovskih udruženja ostvaruje se Baselskim procesom. Da bi započeli taj
postupak judejske su vođe kao povod uzele članak doktora Zundera u časopisu "Eiserner
Baren" (09.07.1933. godine), u kojemu taj znanstvenik govori o pitanju judaističkih planova
svjetske dominacije i pogrešno se pozvao na riječi štokolruskoga rabina Ereinpricea (?)
("Eiserner Baren, 09.07.1933.).
Tužitelji na tom procesu bili su predsjednik židovske zajednice u Švicarskoj M.I. Dreyfus-
Brodski i predsjednik organizacija švicarskih sionista Markus Kohn.
Na suđenje su bili pozvani prvi njemački izdavač Sionskih protokola Gottfried Zur-Breek
(Müller fon Hansen), Theodor Fritsch i sam doktor Zunder (?). Suđenje je počelo u Baselu 11.
lipnja. Na toj vješto, organiziranoj sjednici sudac je, stavši na židovsku stranu, naredio da se
do donošenja odluke zapovijedi ovrha svih preostalih 760 primjeraka Sionskih protokola.
Zatim je Zunderu bilo predloženo kao svojedobno i Fordu, da se odrekne svojih uvjerenje.
Odvjetnik židovskih organizacija, u njihovo je ime, uporno tražio da sud donese odluku o
konfiskaciji Sionskih protokola i knjiga Zur-Beeka i Fritsch, te je izjvaio u svojoj odluci da su
Sionski protokoli — "gruba krivotvorina".
Suđenje u Baselu se mnogo **** odlagalo da se na kraju ne bi ni održalo. Njega je zatomila
glasna zbivanja i ishodi Bernskog procesa u svezi sa Sionskim protokolima.
Nepobitno je da su, započinjući istodobno dva procesa zbog Sionskih protokola, židovske su
organizacije vješto koordinirale svoja djelovanja.
Ujesen 1933. godine židovski odvjetnik prof. Matti i George Brunschwig predali su na Bernski
sud žalbu s zahtjevom ponavljanja kaznenog gonjenja za raspačavanje Sionskih protokola od
strane Nacionalne fronte.
Na prvom je zasjedanju sud odlučio razmotriti pitanje o podrijetlu Sionskih protokola.
Odlučeno je bilo izabrati tu vještaka, po jednog od tužitelja, tuženoga i suda. Sudsku su
raspravu u biti tako odgodili do jeseni 1934. godine.
Za predsjedavajućeg na tom suenju u svezi sa Sionskim protokolima bio je određen sudac
Meyer, koji nije skrivao svoje prožidovske simpatije.
Judaistički su bankari udijelili židovskim organizatorima procesa znatne iznose novca za
plaćanje odvjetnika i većine vještaka. Posebice su veliki novac židovske organizacije potratile
na plaćanje usluga (zapravo podmićivanja) "svjedoka". U svojstvu "svjedoka" sa židovske su
strane bili pozvani ugledni judejski i masonski djelatnici (Ch. Weizmann, Meyer-Ebner, rabin
Erenprice ('), M. Bodenheimer (?) G.B. Sliosberg (?), P.N. Miljukov, S.G. Svatikov, V.L. Burcev,
B.I. Nikolajevski, A. du Chayla i ostali. Mnogim "svjedocima" bila su dopuštena putovanja radi
prikupljanja materijala i preslušavanja osoba, čije bi izjave mogle ići u prilog židovske strane.
Glavni vještak tužiteljstva, kojega je izabrala židosvska strana, bio je pofesor Baumgarten, s
dodijeljenim mu pomoćnicima - Cherikover (?), Wiener i Livšic (?).
Židovski organizatori procesa nisu žalili novac za plaćanje "svjedoka" i vještaka. Još prije
početka procesa Židovski znanstveni institut i Kongres američkih Židova u New Yorku, a koje
su financirali međunarodni židovski bankari Warburg, stavljaju u dužnost dvojici ljevičara,
ruskim povjesničarima B.I. Nikolajevskom i S:G. Svatikovu napisati knjigu o "krivotvorenju
protokola". Za predujam su koautori dobili od jednoga organizatora Bernskoga procesa I.
Cherikovera (?9 2500 franaka, o čemu su sačuvani dokazni dokumenti.
Ujesen 1934. godine u židovskim novinama "New York Forward" objavljena je serija članaka
Nikolajevskoga, koje je napisao pod pseudonimom N. Borisov. U tim je člancima ruski
suradnik židovskih udruženja zapravo poticao na raspravu sa braniteljima Sionskih protokola .
Početkom 1934. godine na pripremu Bernskoga procesa vrbuje se V.L. Burvec. Poput
Nikolajevskoga i Svatikova i njega su financirale židovske organizacije. "Od tada, — pisao je
Burcev, — ja sam što je bilo moguće više nstojao doznati sve o "Protokolima".
Zakulisnu spletku židovskih organizatora u svezi s Bernskim procesom razotkriva pismo koje
se sačuvalo u arhivu B.I. Nikolajevskoga, a koje je on uputio B.I. Livšicu (?). Iz toga je pisma
bilo bjelodano da je između židovskih organizatora i takozvanih svjedoka, a to s uMiljukov,
Burcev, Nikolajevski i Svatikov, postojao tajni sporazum, zločinački dogovor. Osim toga, iz
pisma je razvidno da su svi "svjedoci" dobivali novac od židovskih organizatora procesa.
Judaističko-masonski vođe su jednoglasno tvrdili da Sionski protokoli nemaju veze s
ideologijom judaizma i sionizma, da judaizam i masonstvo nisu povezani. Nakon izjave
profesora Zundera u ime tuženih sudu se obratio njihov odvjetnik i predložio za vještaka
istaknutoga njemačkoga stručnjaka za židovsko pitanje pukovnika Ericha Felischhauera.
Nakon polemiziranja strana bilo je udovoljeno zahtjevu obrane, međutim sud je odložio
ročište za pet mjeseci, do travnja 1935. godine.
Međunarodna sionistička organizacija uspjela je uspostaviti vezu s sovjetskim Židovima i
organizirati u SSSR-u skupinu pomoćnika kojima je bio dopušten rad u tajnim pismohranima u
svrhu prikupljanja materijala za Bersnki proces. U toj su skupini radili sionisti A.S. Tagre, J.V.
Členov i mason P.N. Maljantovič (1870-1939.), bivši ministar pravosuđa Privemene vlade.
Od strane SSSR-a pomoć sionistima na čelu je bio P.G. Smidovič (1874.-1935.), član VCIK i CK
VKP (b). Tijekom nekoliko mjeseci djelovanje se odvijalo pod oznakom "povjerljivo". Znatan
dio pismohrana ruske carske policije bio je pregledan. Iz Moskve i Lenjingrada na adresu
Bernskoga suda stizale su knjige i preslike spisa. Materijali iz Rusije nisu uvijek išli legalnim
putom, preko službenih diplomatskih predstavnika Švicarske u Moskvi, nego tajnim kanalima
preko Miljukova, Nikolajevskog i Burceva.
Pokušavajući pripisati autorstvo Sionskih protokola ruskoj policiji, sionisti su proučavali ne
samo dokumentaciju ruskih obavještajnih služba nego su utvrđivali rodbinske veze osoba koje
su na ovaj ili onaj način sudjelovale u širenju Sionskih protokola. Budući da su se okrenuli
sovjetskim pismohranama, organizatori Bernskog procesa bili su primorani priznati da ne
raspolažu nikakvim dokumentima koji bi potvrdili njihovu verziju.
Ravnajući se po tim dokumentim, židovski organizatori Bernskoga procesa imali su široke
mogućnosti dobiti podatke o tomu kako su u sastavljanju Sionskih protokola sudjelovale
ruska policija i osobno general Račkovski. Ipak nisu uspjeli pronaći vrijednu činjenicu (izravno
ili neizravno) koja bi potvrdila njihove klevetničke pretpostavke.

Bezuspješna traženja produljena su sve do kraja 1934. godine.


Na poziv iz Moskve u Bern su, na zamolbu židovske strane, na proljetna zasjedanja Bernskog
procesa 1935. godine, bili pozvani "pravni zastupnik" sionist A.S. tager (?), autor antiruske
knjige o procesu Beiliss; veoma stari knez S.D. Ursov, bivši guverner Besarabije i prijatelj
ministra unutarnjih poslova; Fritz Platten, židovski boljševik, pod čijim je vodstvom skinuta i
ponovno stavljena plomba na vagon Lenjina i njegove "židovske straže" preko Njemačke u
Rusiju. Ipak, zbog nama nepoznatih razloga do toga putovanja nikad nije došlo.
Zasjedanje Bernskog suda započelo je radom 29. travnja i trajala je do 14. svibnja. nakon
općih procedurnih pitanja riječ je dobio Ulrich Fleischauer. On je započeo izlaganje o
rezultatima svoga vještačenja Sionskih protokola 30. travnja ujutro, a završio 6. svibnja
navečer, posvetivši na taj način 10 punih sjednica, više od 30 sati.
U ime židovskih organizacija izjavio je vještak Loosli kako je vještak Fleischlauer "sastavio
pamflet u ime antisemitske ideje. Sudac je podržao nezakoniti zahtjev vještaka Looslija i
objavljivanje materijala, koje je referirao Fleischhrauer, bilo je zasutavljeno. Naime prema
švicarskim zakonima, svi dokumenti koji se obrazlažu nasudu, mogu biti obznanjeni javno u
sredstvima mass-medija.
Osim već navedenih dokumenata, u osobnoj pismohrani N.F. Stepanova ja sam pronašao
dosta velik broj pisama koje je dobivao tijekom Bernskog procesa od B.P. Tedlija, N.J.
Markova, J.K. Brandta. Iz tih je pisama jasno proizlazilo u koje su složene uvjete bili stavljeni
branitelji Sionskih protokola, kako su ih ometali u pozivanju svjedoka i vještaka, kako su im
namještali provokatore, špijune i kako im je uvijek bio prijeko potreban novac u pogledu
provođenja procesa.
Protuzakonito stajalište sudaca, sudskog vještaka i sudskih službenika, sprječavalo je časno
razmatranja stvari i zapravo je od Bernskoga procesa napravilo farsu, čudovišno
podrugivanje zakonu i pravednosti.
Bernski je proces javno nosio antiruski karakter. Njegovi judejski organizatori pokušavali su
dovesti u zabludu svjetsko javno mnijenje, pripisavši stvaranje najzločinačkijeg dokumenta, u
povijesti čovječanstva, ruskoj vlasti. Judejski vođe su okrivljavali povijesnu, carsku Rusiju za
sve moguće smišljene grijehe protiv Židova, a sve s namjerom da odvuku pozornost od
čudovišnih zločina, koje su za njih napravili protiv Rusije krvožedni suplemenici — židovski
boljševici.
Mit o tomu da je ruska policija sastavila Sionske protokole bio je nužan judejcima-
talmudistima da bi još jednom prevarili čovječanstvo i skrenuli njegov gnjev od stvarnih
krivaca zločina spram svijeta.
Nisu uzalud glavne aktere "svjedoke", postavili židovski vođe na tom procesu, koji su bili
neprijatelji Rusije, rušitelji njenih povijesnih načela: Miljukov, Nikolajevski, Svatikov, Burcev,
na temelju krivotvorenih pokazatelja koji su i i stvorili mit o Sionskim protokolima.
Organizatori Bernskoga procesa htjeli su sudu dokazati da je podrijetlo Sionskih protokola
razmatrala Ruska vlada, koja je htjela tobože dokazati da su oni krivotvorina.
Pismena svjedočanstva masona, bivšeg nečelnika ureda Nikole II., A.A. Mosolova govore nam
o tomu da nikakve istrage o podrijetlu Sionskih protokola Ruska vlada nije vodila, ako ne
ubrojimo onu kritiku o protokolima G.B. Sliozberga (?), koju je napisao za vrijeme ministra
financija J. S. Wittea.
Izgubivši svaku nadu da će pronaći dokaze koji bi utemeljili mit o tomu da je ruska policija
sastavila Sionske protokole, judejsko organizatori Bernskoga procesa odlučili su se okrenuti
izravnoj krivotvorini. Izvršitelj je bio V.L. Burcev, koji se istaknuo razotkrivanjem tajnih
agenata ruske policije i inozemne obavještajne službe. Djelatnost Burceva, vrlo taštoga
čovjeka, koji je obožavao samoreklamu i zvuk vlastitog imena, nosila je silan antiruski,
klevetnički karakter. Do 1917. godine u Rusiji, kada su objekti većine njegovih lažnih optužaba
bili državni činovnici i policijski suradnici, njemu je mnogo toga "izlazilo" iz ruku . Nakon
prevrata položaj se promijenio. oklevetani ljudi su protestirali, neki su ga ispljuskali, tužili su
ga sudu .
U svojoj antiruskoj djelatnosti Burcev se često oslanjao na judaističko-masonske krugove, pod
krabuljom "slobodnog novinara", a u biti je bio njihov agent. Kako je i sam priznao bio je
sudionikom prvih sionističkih kongresa, susretao se sa sionistima u kojima je on vidio "iskrene
ljude od ideje" .
Stoga je , dakle, zadaća, koju su mu zapovjedile židovske organizacije koje su organizirale
Bernski proces, bila ne slučajna već suglasni produžetak njegove ranije antiruske djelatnosti.
Ovaj put V. Burcev smišlja priču kako je, tobože, njemu bivši načelnik za zaštitu društvene
/nacionalne/? sigurnosti i poretka u Petrogradu general major Globačev dao preko nekog
svog Koltipina-Ljubovskog informaciju o istrazi, prema odluci Nikole II., podrijetla Sionskih
protokola. Štoviše sam Burcev, kako možemo primjetiti, pravi zabilješke koje je tobože
napravio Nikola II., čitajući Sionske protokole.
Burcev je vrlo loše napravio krivotvorinu. Najveći argument krivotvoritelja bili su podaci o
navodnoj istrazi porijekla Sionskih protokola koju je provodila carska vlada. U biti nikakve
istrage nije ni bilo. O tome nam svjedoče pisma bivšeg načelnika carskog ureda A.A.
Mosolova. Pokušavajući pridodati vjerodostojnost svojoj izmišljenoj tvorevini, Burcev si je
dopustio nekoliko ozbiljnih povijesnih pogrešaka. Na primjer on je izjavio da se istraga vodila
tijekom 1906. godine po direktivi Stolipina, na upornu molbu Lupuhina. Međutim, 1906.
godine Lopuhin više nije bio načelnika Odjela policije nego umirovljeni (zbog prekršaja)
činovnik i stoga nije mogao inicirati tu istragu.
Na sudu je Burcev tvrdio da je jedan od sudjelovatelja u prijevozu navodnih lažnih Sionskih
protokola bio kolega po službi Globačevu, čega u zbilji nije bilo.

Iskazi Burceva na Bernskom sudu bili su objavljeni u mnogim novinama pa i u New Yorku,
gdje je tada živio Globačev. Njujorške novine "Nova ruska riječ" (židovska novina, ruska samo
po nazivu, glavni redaktor — M. Weinbaum) objavljuje članak Burceva, "Istina o Sionskim
protokolima". Pročitavši taj članak, Globačev je odmah napisao pobijajuće pismo uredniku
"Nove ruske riječi".

George Washington

"Sasvim je zalosno što ih niti jedna država, starija od ove, nije pokorila kao kugu drustva i
svog velikog neprijatelja, cijim je prisustvom usrecena Amerika"

Martin Luther King- borac za gradjanska prava

Strastvena zelja vapijucih srca Jevreja nada se da će doci onaj dan, kada ce oni moci da se
odnose prema nama tako, kao što su postupali na vrijeme Jesfiri u Perisji. I koliko je Jevrejima
bliska knjiga Jesfir, koja opravdava njihovu krvolocnost, osvetoljubivost i apetite razbojničkih
nada!. Nikada sunce nije svjetlilo narodu, krvozednijem i osvetnickijem, koji se zanosi idejom
uništenja i ugusenja ljudi druge vjere.

Petar Prvi - Ruski vladar

Vise volim da vidim u mojoj zemlji mudjahedine i mnogobosce, nego Jevreje. Poslednji su
prevaranti i lupezi. Oni nece dobiti odobrenje da se nasele i organiziraju svoj posao. Bez
obzira na moja naredjenja, oni nastoje da to ostvare potkupom mojih cinovnika sa ciljem da
postanu ravnopravni.

Benjamin Franklin
visoki americki državnik, filozof, izumitelj, fizičar, ekonomist i pisac, suautor deklaracije
nezavisnosti.

1820.
Ma gdje bilo, u zemlji, u kojoj se naseljavaju Jevreji, nezavisno od njihovog broja, oni
snizavaju njen moral, komercijalno postenje, izoliraju se i ne dopustaju asimilacijuju. Ako ih
mi putem Ustava ne iskljucimo iz SAD, onda za manje od sto godina oni će navaliti u velikoj
kolicini, uzece vrhunac, progutaće zemlju i promijeniti oblik naseg upravljanja. Ako ih ne
iskljucite, onda za manje od dvjesto godina nasi potomci ce raditi na poljima, izdrzavajuci
njih, dok ce oni trljati ruke u svojim kancelarijama. Upozoravam vas, nacijo, ako jevreje ne
iskljucite zauvek, Vasa djeca ce vas proklinjati u Vasim grobovima.

Napoleon Bonaparte 1769 – 1921

Jevreje treba razmatrati kao naciju, ali ne kao religioznu grupu. Oni su nacija u sredini nase
nacije. Citava sela otimaju Jevreji, oni su uspostavili kmetstvo, oni su prava jata gavranova.
Siromastvo koje izazivaju Jevreji, ne potice od jednog individualnog Jevreja, ono je sustina
citavog tog naroda. Oni su kao gusjenice ili skakavci koji jedu Francusku. Jevreji su nacija
spremna na najuzasnije zlocine. Moramo ih se rijesiti.

Winston Churchill je u II WW-u molio boga (i Staljina) za pomoc da unisti naciste a ovo su
njegove rijeci:

(govor u predsjednickom domu 1919.g.)

Nema potrebe preuvelicavati ulogu, koju su odigrali internacionalni Jevreji ateisti u stvaranju
boljsevizma i njihovog ucesca u ruskoj revoluciji. Vise od toga, glavna inspiracija i pokretacka
snaga dolaze od jevrejskih vodja. U sovjetskim institucijama dominacija Jevreja vise je nego
porazavajuca. I glavni dio u sprovodjenju sistema terora, koji je pocinjenj izvršili su Jevreji i u
nekim slucajevima Jevrejke. Takvu djavolsku slavu Jevreji su postigli.

Obavezna preporuka (obilje dokumenta, novinskih clanaka, rodoslovno stablo Hitlerovih iz


1930 - Adolofov pradjed je bio mocan Zidovski bankar)

http://video.google.com/videoplay?do...2809518563654#

Dva svjetska rata Arijci su vodili iskljucivo sa ciljem stvaranja drzave Izrael. A projekom
njezina stvaranja upravljaju Rothschildi. Za ilustriat tko su oni i sa kakvom moci raspolazu,
dovoljno je reci da se procjenjuje da ta jedna familija drzi oko 50% bogatstva citavog svijeta.
Bogatstvo židova Bill Gates-a se procjenjuje na nekih 60 milijardi, no bogatstvo Rothschilda
se procjenjuje tisucama milijardi. Oni se nalaze na samom vrhu zidovske piramide moci. To
njihovo bogatstvo je preveliko da bi bilo produkt rada samo jedne obitelji, vec je ono produkt
rada citave židovske rase, a povjereno je njima na upravljanje zbog efikasnosti koja se dobiva
centralizacijom novca na jednom mjestu. Pocetna baza tog bogatstva je novac koje su židovi
pokrali jos u anticko doba, u doba bogatog arijskog Egipta, Grcke i Rima. Ono se povecavalo
tokom iducih stoljeca da bi danas doseglo zapanjujuce razmjere. (Bank of Amsterdam, Bank
of England, Americki FED ...itd.) Zanimljiv podatak je da su Rothschildi jos u 19-om stoljecu
bankrotirali i samog Papu. On je upao u neke financijske teskoce, a oni su mu priskocili u
pomoc i posudili pozamasnu svotu novaca. Naravno uz velike kamate, koje Papa tokom
vremena vise nije mogao vracati. Onda su mu velikodusno "oprostili dug", ali uz uvjet da od
sada ima sav svoj novac drzat u njihovim bankama. Znaci cak i sav novac kojeg milijardu
krscana prikuplja, na kraju zavrsava u njihovim rukama.

Oni su odlucili jos u 19-om stoljecu da treba obnovit Izrael. Razmisljali su o raznim
strategijama kako to uciniti, a najbza je bila jednostavno kupit Palestinu od Otomanskog
carstva. Turci su je bili voljni prodat, a novac koji su trazili nije bio ni 1% od ukupnog
Rothschildovog bogatstva. No postojala su tri velika i nepremostiva problema koja su
sprjecavala realizaciju tog plana. Glavni problem je sto židovi nisu htjeli selit iz Europe u
Palestinu, jer tko bi bio lud napustit predivnu i bogatu Europu, te otici u nekakvu suhu
pustinju kopat po pjesku. Drugi problem je sto su se okolne Arapske drzave snazno protivile
stvaranju Izraela i odmah bi krenule u rat protiv njega. Treci problem je sto bi Krscani u cinu
kupnje Palestine od židovskih bankara i onog sto bi eventualno sljedilo (krunidba židovskog
kralja, rusenje Al Aqsa dzamije, podizanje treceg hrama) prepoznali ostvarnje biblijskog
prorocansva o dolasku Anti-Krista. Krscani bi se pridruzili arapima i zajedno bi napali židove.
Dakle trebalo je smislit kako rijesit sva ova tri problema. Kroz iduce stoljece je formiran jedan
genijalan plan, cije obrise cu ukratko ovdje ocrtati...

Prvo osigurat stvaranje samog Izraela, ali na podmukli nacin, a ne direktnom kupnjom zemlje.
Koristeci svoju medijsku, financijsku i politicku moc židovi su iskoristili stoljetna neprijateljstva
Europskih drzava i uspjeli pokrenut prvi svjetski rat. Isprva snazno podupirajuci Njemacku u
tom ratu, uspjeli su slomit carsku Rusiju i u ratnom kaosu organizirat tamo boljsevicku
revoluciju. Tako su Rusiji ucinili ono sto su davno sanjali i ta ogromna arijska drzava je pala u
ruke židovu Lenjinu, Trockom i kasnije Staljinu. Zatim se sva Njemacka moc usmjerila na
zapadnu frontu, na prakticki samu Veliku Britaniju. Njemacka je tada bila pred pobjedom u
prvom svjetkom ratu i Britanija je bila na koljenima i prakticki gotova. Tada su židovi rekli
Britanskom vodstvu: ako nama date Palestinu nakon rata, mi cemo pomocu nase medijske
moci uvest SAD u ovaj rat na vasoj strani. Britanci nisu imali drugog izbora i pristali su
potpisavsi "Balfourovu deklaraciju" koja je Rothschildima obecala Palestinu nakon rata.
Židovi su odrzali svoj dio ugovora, te su uveli SAD u rat uz pomoc svojih masovnih medija i uz
pomoc svojih agenta u americkoj vladi. Tako su izdali Njemacku koju su do tog trenutka
snazno podrzavali u ratu. Tako je "zaobilaznim putem" stvoren Izrael, no ostao je nerjesen
problem populacije posto se židovi nikako nisu dali natjerat na selidbu iz Evrope u pustinju.
Naizgled nepremostiv problem, a teski problemi zahjevaju teske solucije.

U Versajskim pregovorima nakon prvog svjetskog rata židovski agenti su nametnuli takve
uvjete Njemackoj, da ona to niti teoretski nije mogla platiti Britaniji i saveznicima. Njemacka
je pala u ogromnu inflaciju, siromastvo i beznadnje. Da bi dodatno pogorsali stvar organizirali
su slom americke burze, sto je citav svijet bacilo u ekonomsku depresiju. Koristeci se mrezom
masonskih loza situacija je namjestena tako da plivajuci na tom valu siromastva i ocaja na
vlast dodje Hiter. Naravno novac i financije, logisticka i medijska podrska te sve ostalo za
njegov dolazak na vlast su osigurali židovi preko svojih bankara. (Warburzi, Rockafelleri, Bush
iz SAD-a ...itd.) Znaci Rusija je osvojena jos ranije (židovi Lenjin i Staljin), a sad je i Njemacka
osvojena. (židov Hitler) Treba reci da nije samo Hitler židov, vec su svi iz vrha Nacisticke
stranke židovi: Goebbels, Eichman, Himler, Goering ...itd. Zvuci nevjerojatno? Pa i nije bas ako
pogledate sto se desava oko vas... Jednog dana vasi potomci ce se isto tako pitati kako je
moguce da su celnici svih drzava koje su vodili treci svjetski rat bili židovi (Bush, Sarkozy,
Blair...itd), a da to nitko nije primjetio? No kao sto vidite mi ovdje to jesmo primjetili, a isto
tako su znali i informirani njemci za vrijeme drugog svjetskog rata da su nacisti židovi, ali nisu
si mogli pomoci. Hitler je demokratski pobjedio na izborima, isto kao sto je Sarkozy
demokratki pobjedio. Obojicu su na vlast doveli mediji (TV, novine, radio) u rukama židova.
Znaci ideoloska sila koja je potrebna da židove izbaci iz Europe je dovedena na vlast u svim
glavnim Europskim drzavama od strane samih židovskih bankara. U Americi i Britaniji su isto
tako na vlast odjednom dovedeni židovski predsjednici. (Roosevelt i Churchill) Dakle sve je
spremno, show moze poceti.

Hitler i Staljin sinkronizirano napadaju Poljsku. Britanija i Francuska objavljuju rat Hitleru.
Poanta citavog ovog rata nije pobjeda ovih ili onih, vec je cilj unistit Europu. Stvorit takve
uvjete da vecina židova radje pozele zbrisat u pustinju, nego tu zivit. Nacisti (crypto-židovi)
skupljaju sve europske židove u koncentracijske logore koji nicu na izoliranim mjestima, te
tako osiguravaju tri cilja. Prvo uzimaju im sav imetak, te deponiraju taj novac u Rothschildove
banke u Svicarskoj. Drugo bombe koje padaju kao kisa po njemackim gradovima ubijaju samo
arijce, a židovi su dotle smjesteni na "sigurno" u logorima. Ovo sigurno stavljam u navodnike,
jer njima je namjenjena druga sudbina... Trece židovska elita cvrsto vjeruje u eugeniku, to jest
u poboljsanje židovske rase selektivnim odabirom pametnih i zdravih, a eliminacijom ostalih.
Židovi na istoku Europe su stoljecima zivjeli u getoima, u vrlo nehumanim uvjetima, krizajuci
se medjusobno u malim zajednicama. To je u poprilicnom broju slucajeva rezultiralo raznim
fizickom i mentalnim "manama", ciji uzrok je bio nasljedne genetske prirode. Židovska elita je
zakljucila da se takvi moraju istrjebit, prije nego sto "izabran narod" moze krenut putem
Izraela. U Nacistickim (crypto-židovskim) koncentracijskim logorima se provodilo to
"izabiranje" i selekcija naroda prema genetskoj kvaliteti. Znaci oni koji su izgledali kao
"Arijci", koji su bili relativno lijepi i visoki, koji su bili inteligentni i zdravi su ostavljeni na
zivotu. Dio nakaznih stanovnika istocno europskih getoa koje mozemo vidit u filmu "The
Ethernal Jew" (link je dolje) su ubijeni, a veci dio slabih i nemocih je umro od raznih bolesti u
logorima (tifus ...itd.) Tako su svi "slabi" izbaceni iz budeceg genotipa izabrane rase.

Znaci istovremeno su se desavale dvije stvari, najbolji mladi Arijski ljudi su ginuli u strasnom
brato-ubilackom ratu. Doslovno brat je ubijao brata kao dva robota programirana sa dva
židovska programa zvana: "komunizam protiv nacizma". Istovremeno židovi su u logorima bili
selektirani tako da iskljucivo "najbolji" prezive. Znaci imamo totalno negativnu selekciju za
Arijce (prakticki samo defektni i nesposobni za vojsku su prezivjeli taj rat), a totalno pozitivnu
selekciju za Židove (defektni i nesposbni su svi ubijeni, a samo genetski najkvalitetniji su
prezivjeli). Drugi svjetski rat je dugorocno gledano bio jedan ogromni eugenski projekt Ziona,
sa ciljem genetskog srozavanja arijca na nivo goya, a uzdizanja židova na nivo Arijca. Nakon
rata koji je zavrsio tocno onako kako je planirano, citava Europa je bila porusena, svo njeno
bogatstvo je bilo unisteno. Prezivjeli židovi koji su zadovoljavali standard "izabrane rase" su iz
koncentracijskih logora slani direktno u Palestinu. Nisu se puno bunili, jer su vidjeli da im u
Europi vise nema opstanka posto su izgubili svoje kuce, svoju imovinu, svoj novac, a dobar dio
njih i svoje živote. Znaci ono sto nikako nisu htjeli milom, sad su dobili silom - morali su selit u
Palestinu. No sto je jos vaznije za elitu, sad su židovi konacno postali zrtve, te je tako maknuta
druga nepremostiva prepreka. Vise nisu u krscanskim ocima izgledali kao prijetnja koja u
Izraelu stvara centar buduce svjetske vlade. Europski krscani su odjednom postali uvjereni da
su oni sami zlocinci, a židovi su naravno oduvjek bili njihove nevine zrtve. Sad je kucnuo
povoljan trenutak za rodjenje Izraela, jer ne postoji vise opasnost da se krscani pridruze
zdravo mislecim arapima, koji krecu u rat protiv novo-uskrsnulog Mordora.

Židovska elita je isto tako morala osigurat da sva Talmudska prorocanstva budu ostvarena
tocno u slovo. Talmud recimo kaze da prije nego sto se židovi vrate u Izrael, 6 milijuna ce ih
poginut u holokaustu. Trebalo je dogadjaje poslozit tako da židova stvarno jako puno pogine,
a onda putem svojih medija uvjerit preostale židove da se prorocanstvo obistinilo. Jer
Rothschildi znaju da su i oni, unatoc neogranicenoj matrijalnoj moci i bogatstvu, samo obicne
lutke na koncu. Znaju da se prava i istinska moc nalazi u rukama židovskih rabina, pokretaca i
planera citave ove zavjere. Jer oni su ti koji stvaraju sve te dalekosezne planove, zapisuju ih u
svoje knjige i propovjedaju židovima kao religiju koja se mora bez prigovora sljedit. Da
Rothschildi slucajno nisu postovali naredbe rabinskih "prorocanstva", pojeo bi ih mrak u roku
odmah.

Znaci prvi svjetski rat se vodi da se osigura Izraelu pocetna zemlja (Balfourova deklaracija),
drugi svjetski rat se vodi da se osigura populacija za tu zemlju (izgon Europskih židova), a
treci svjetski se vodi za prosirenje malene zemlje do "prorecenih" granica Eufrat-Nil.

Napomena: Na nekim mjestima na internetu se tvrdi da je ovaj prijevod lažan. Pa ovo ne


treba uzeti kao 100% istinu nego se potrudite i sami istražiti.

TALMUD

Proročanstvo je najavilo dolazak Antikrista. Poslije mnogih malih antikrista, na kraju vremena
- dolazi onaj posljednji Antikrist - totalitarna, univerzalna, svjetska vlast ZLA! Svi oni koji se
bore protiv pravde i istine, svi oni koji se bore protiv Isusa Krista, kao predstavnika ljubavi i
milosrđa za čovjeka, svi oni koji se bore protiv čovještva i života samog, jesu - Antikristove
sluge! Ali nema veće, i Sotonom nadahnutije mržnje na kršćane od talmudske crnomagijske
zmije iz tame ludila umova željnih vlasti i krvoprolića nad normalnim ljudima.

Zato se nije čuditi strašnim krvoprolićima koja su počinjena u ime sumanutih ideja
pomračenih umova!

Izvor toga zla je u Knjizi mržnje - Talmudu. To je djelo crne magije, vračanja i otvorenog
poziva na nasilje i genocid nad kršćanima i svim ostalim nežidovima!

Talmud je nastao kao čisto ljudsko predanje - svećeničko - nasuprot Objavi koju je Bog dao
preko Mojsija i proroka. Tako Židovi odbacuju Knjige Staroga zavjeta, ili ih 'tumače' kroz
prizmu ljudskih priča i bapskih predanja - Talmuda! Zato je Bog i ukoravao preko proroka, još,
drevne Izraelce. Talmud se sastoji iz dva temeljna dijela: Mišna i Gemara. A Talmud su
uobličavali u knjige i sustav, rabini. Njih oko 2500 radeći od 100. godine prije Krista do 400.
iza Krista.

UNIŠTENJE KRŠĆANSTVA

"Za Židova postoji zakon da sve ono, što je u vezi s kršćanskom crkvom, uništi." (Šulhan aruh,
Joreh deah 146).

BOGOHULJENJE

"Krist je sin prostitutke. On je kopile." (Tokdoš Ježu).

"Krist je bio luda. On je mađioničar. On se zove Ben shtada (sin prostitutke)." (Talmud, Sabat
104b).
"Krist je sin jedne menstruacije. On je: Ben pandreat, (Ben pandera) tj. sin nečiste životinje."
(Tokdoš Ježu).

"Krist je na jednom đubrištu sahranjeno crknuto pseto." (Sahar).

MESIJA

"Mesija će doći i povratiti Kraljevstvo Židovima, a ostali narodi svi će njemu i njima služiti i
podložni biti." (Talmud, Šab 120a).

"Kad Mesija dođe onda će zemlja roditi kolače i vunene haljine, a žito će krupno biti kao dva
bubrega od najvećeg vola." (Talmud, Ketubot 112b).

"Tad će svaki Židov imati 2800 slugu i 300 sluškinja." (Talmud, Sanhedrin 101a).

"Prije toga biće strahovit rat, koji će dvije trećine svijeta uništiti. U njemu će Židovi toliko
oružja zaplijeniti da će im trebati 7 godina da ga spale i istope." (Talmud, Majene Ješ. 74, 4).

"Tada će Židovi neizmjerno bogati biti jer će blago cijelog svijeta u njihovim rukama biti. Svi
će narodi preći u Židovsku vjeru samo kršćanima to neće dozvoljeno biti, nego će ih potpuno
istrijebiti, jer su porijeklom od đavola." (Talmud, Jebamot 24b, Aboda 3b).

ŽIDOVI IZJEDNAČENI S BOGOM

Tko Židova ošamari toliko je učinio grijeha kao da je samog Boga udario." (Talmud, Sanhedrin
58b).

O RADU

"Rad je veoma štetan i malo donosi ." (Talmud, Getin 680).

"Nema goreg i lošijeg posla od obrađivanja zemlje; jer kad tko 100 srebrenjaka ima u trgovini
može svaki dan mesa i vina imati; tko pak, uloži 100 srebrenjaka u zemljoradnju, može samo
soli i kupusa jesti."(Talmud, Jebamot 63a).

RAD JE ZA NEŽIDOVE

"Nežidovi su stvoreni da služe Židove. Oni moraju orati, kopati, sijati, kositi, vršiti. Židovi su
stvoreni da sve gotovo nađu." (Talmud, Berahot 58a).

ŽIDOVSKO JUNAŠTVO

"Židov neka posljednji ide u rat. U tom slučaju bit će prvi kod kuće." (Talmud, Tesahim 113a).

ŽIDOVSKO MILOSRĐE
"Zabranjeno je biti milostiv prema Nežidovima." (Talmud, Ramban).

"Nežidovu ne treba milost i pomoć ukazivati." (Talmud, Jebamot 12a).

NI U SMRTNOJ OPASNOSTI NEŽIDOVU NE TREBA POMOĆI

"Ako jednom Nežidovu prijeti opasnost da se u jednoj rijeci utopi, pa ako se nalazi već i blizu
smrti, Židov mu ne smije ići u pomoć da ga spase." (Jad Hazakah, Aboda Cara 10a)

NEŽIDOVI NISU LJUDI VEĆ ŽIVOTINJE

"Bog je stvorio nežidove, iako su oni ravni sa životinjama, i dao im je čovječji oblik, jer ne
dolikuje Židovu da bude služen od stoke. Zato ga služe životinje u čovječjem obliku." (Šulhan
aruh, Mudraš talpiot 225).

"Nežidovi, čija duša potječe od nečistog duha, nazivaju se svinjama." (Talmud, Jalkut Rubeni
12).

"I zato kad jedan nežidovski sluga ili sluškinja umre, treba ih oplakati onako, kao kad jedan
vol ili magarac crkne." (Talmud, Brohes).

"Između Nežidova i Židova ne postoji nikakva veza. Jer meso Nežidova je životinjsko meso, a
njihovo sjeme je životinjsko sjeme." (Talmud, Jebamot 89a).

"Nežidov je kao jedno pseto. Što više, zapisi uče da se pseto ima više poštovati od Nežidova."
(Talmud, Ekesegetrašieksod 22).

"Meso Nežidova je meso magareće, a sjeme, konjsko sjeme." (Talmud, Jebamot 98a).

"Onaj koji nije obrezan i ne drži sabat ne naziva se čovjekom." (Talmud, Jalkut Rubeni 39).

"Nežidov nema oca, jer je on na đubrištu rođeno pseto." (Talmud, Jebamot).

"Ma koliko imali narodi svijeta tijelo slično Izraelcima, ipak se oni uspoređeni sa čovjekom
imaju smatrati za majmune." (Talmud, Šene Lukot 250).

"Spolni odnosi Nežidova su isto kao i spolni odnosi životinja." (Talmud, Sanhedrin 74b).

"Kuće nežidovske su kuće životinjske." (Talmud, Leb. tob. 46a).

"Tuđa žena koja nije kći Izraela, djelić je marve." (Talmud, Abarbanel).

"Nežidovka u drugom stanju (trudnica) ima se smatrati kao bremenita stoka." (Šulhan aruh,
Košen ha-mišpat 405).
"Dijete u utrobi jedne Nežidovke nije bolje od životinje." (Šulhan aruh, Joreh deah 240).

NEŽIDOVKE SU PROSTITUTKE

"Nežidovke su nečiste i imaju se smatrati prostitutkama." (Talmud, Aloda Kara 36b).

"Sve Nežidovke su kurve." (Talmud, Even hekor).

PET ZAPOVJEDI ZA ŽIDOVE

"Židovi moraju naučiti ovih pet stvari: 1. volite jedan drugoga. 2. Volite pljačku. 3. Volite
bančenje. 4. Mrzite vaše gospodare. 5. Ne govorite nikada istinu." (Talmud, Pesahim 113a).

LAŽ

"Prema Nežidovima dozvoljena je svaka upotreba laži." (Talmud, Berahot).

Talmud se sastoji od 63 velika odsjeka ili knjige, koji se zovu traktati ili, rasprave. Godine 1180
stvoren je prvi židovski zakonik pod imenom Mišiah Tora ili Jad Hazakah. To je učinio i sve to
sistematizirao glasoviti židovski rabin Mojsije ben Majmon.

Nekoliko stoljeća kasnije, 1565. godine ovaj kanon je dopunjen i ponovno - kao novi vjerski
kodeks sastavljen od španjolskog rabina pod imenom Josef Karo. Ovaj kodeks dobio je ime -
Šulah aruh.

Isti taj kodeks dopunjen je običajima istočnih Židova - od strane poljskog rabina Mojsija
Iserlesa - 1578. godine.

Šulhan aruh se sastoji od 4 knjige, pod nazivima: Orah hajim, Joreh deah, Košen ha - mišpat i
Eben hazaer.
Kako su mnogi skloni vjerovati, a nisu daleko od istine, Sveučilište Yale bilo je pravi rasadnik
ne samo utjecajnih pojedinaca, nego i samih tajnih društava. Svi su čuli za Red Lubanje i
Kostiju kojem su pripadali i neki američki predsjednici, no u stvarnosti ovo je samo jedno od
brojnih tajnih društava koji svoje članove novače na Sveučilištu Yale. Pored najintrigantnijih
Lubanje i Kostiju spomenut ćemo još neka društva koja su se svojim djelovanjem posebno
istaknula.

Povijest Reda Lubanje i Kostiju

simbol lubanja i kostiRed Lubanje I Kostiju nekad poznat i kao Bratstvo Smrti je tajno društvo
kojemu je centar djelovanja na sveučilištu Yale u New Heavenu u Conneticatu, i jedno je od
najstarijih studentskih tajnih društava u Sjedinjenim državama. Još od svog osnutka 1832,
društvo je zadržalo tradiciju selektivnog biranja članova i masonski nadahnute obrede.
Organizacija koja se bavi post-diplomcima, posjeduje nekretnine i brine o prekomorskim
aktivnostima je Russelova zaklada, koja je ime dobila po jednom od osnivača Društva. U
Društvo se pozivaju samo najistaknutiji studenti tijekom početnih godina njihova studija.
«Lubanje» u članstvo jednako primaju kapetane nogometnih momčadi i veslačkih klubova,
kao i istaknute pojedince tiskovine «Yale Daily News», debantnog kluba «Yale Political
Union», i magazina «Yale Lit». Nakon brojnih rasprava, društvo je odlučilo u svoje redove
primati i žene, što je pomoglo povećanju raznolikosti raznih aktivnosti. Za razliku od ostalih
tajnih društava, Društvo Lubanje i Kostiju se može pohvaliti s činjenicom da je za svoje
članove imalo 27., 41, i 43., predsjednika Sjedinjenih država. Kroz povijest, mnoge su slavne
osobe bili članovi Društva. Član društva bio je i Benjamin Silman jr. Koji je prvi proizveo benzin
i bio osnivač prve američke naftne kompanije Pennsylvania Rock Oil. Društvo Lubanja i Kosti
imalo je ključnu ulogu u osnivanju institucije Carnegie, Peabody, zaklada Slater i Russel Sage,
kao i Američke ekonomske udruge, Američke povijesne udruge i Američke psihološke udruge.
Prvi predsjednici kalifornijskog Sveučilišta, Sveučilišta Johns Hopkins i Sveučilišta Cornell,
također su bili «Lubanje». 22. listopada 1945. Sekretar za Rat; Robert Patterson osnovao je
Lovett-ovu komisiju kojom je predsjedavao «Lubanja» Robert A. Lovett. Cilj ove komisije bilo
je uspostavljanje novog američkog obavještajnog aparata, odnosno službi. To je rezultiralo
nastankom CIA-e, u čijim redovima su bili mnogi članovi Društva Lubanje i Kostiju. Članovi
ovog društva sastaju je u «grobnici» četvrtkom i nedjeljom navečer tijekom završne godine
studija i pričaju o vlastitoj povijesti što je ključno kako bi se stvorile čvrste veze unutar
društva. Članovima se dodjeljuje nadimak koji proistječe iz Rimske mitologije, dok se u
jednom drugom tajnom društvu također s Yalea, «Svitak i Kluč», članovima dodjeljuju imena
iz Grčke mitologije. Na Yaleu postoji i treće tajno društvo pod nazivom «Vučja glava» i ono
svojim članovima dodjeljuje imena Egipatske mitologije.

Lubanja i Kosti

Možda najpoznatiji «Lubanja» kako se vidi i na priloženoj slici bio je George H.W. Bush (lijevo
od sata). Judy Schiff arhivist u knjižnici Sveučilišta Yale je napisala: «Imena članova Lubanje i
kostiju nisu bila tajna od 1970, no njihovi sastanci i rad –jesu. Tajnost je od početka izazivala
fascinaciju i znatiželju. Prvo javno razotkrivanje Lubanja i kostiju dogodilo se 1871. u knjizi
«Četiri godine na Yale-u» autora Lymana Bagga gdje navodi: «misterija koja je bila jedna od
najvećih enigmi i predmet tračeva na školskim hodnicima sada dokazuje svoje postojanje»
Tijekom nekih razdoblja članstvo u «Lubanjama» nije bilo tajna i imena članova objavljivalo je
samo Društvo.1985. anonimni unutarnji izvor grobnica lubanja i kostidojavio je neke
pojedinosti o društvu privatnom istraživaču Antonyu C. Suttonu koji je na temelju toga
napisao knjigu «Američki tajni establišment: Uvod u Red Ljubanje i Kostiju» Dojavljene
podatke Sutton je čuvao 15 godina u tajnosti bojeći se da fotokopirane stranice ne bi otkrile
njegov izvor. Konačno su 2003. ovi podaci, kao dodatak, objavljeni u knjizi «Razotkrivajući
Lubanje i kosti» Krisa Millegana. Mnogi utjecajni pojedinci bili su članovi društva, a mnoge
utjecajne obitelji imale su u redovima Društva i po više članova. Najbolji primjer za to su
George W. Bush, George H.W. Bush i William Howard Taft, te mnogi poslovni ljudi i ljudi iz
pravosuđa. John Kerry i George W.Bush oboje kandidati predsjedničkih izbora 2004. na
pitanja o svom članstvu u «Lubanjama» odbili su dati odgovore.

Lubanje i američka obavještajna zajednica

U svibnju 2007. povjesničar CIA-e, objavio je članak koji se poslije osporavao, ali je i dalje na
životu održao vjerovanje da su Lubanja i Kosti bile rasadnik američke obavještajne zajednice.
CIA-in članak ukazivao je na činjenicu da filmovi poput «Dobrog pastira» u javnosti stvaraju
mišljenje da visoko pozicionirana mjesta u CIA-i ovise o članstvu u «Lubanjama». Pozivajući se
na likove iz filma povjesničari CIA-e su isticali kako je James Jesus Angelton, šef
kontraobavještajnog dijela CIA-e pohađao Yale, ali nikad nije bio «Lubanja». Richard Bissel
(Zaljev Svinja)odbio je ponudu članstva jer je u to vrijeme bio član društvenog Elizabetanskog
kluba, iako je njegov brat bio «Lubanja» . Prijašnji direktor CIA-e Porter Goss nije bio član
«lubanja» ali je zato bio član jednog drugog tajnog društva na Yale-u pod nazivom «Knjiga i
zmija». O kojemu će biti riječi poslije. Iako «lubanje» nisu bile kolijevka budućih operativaca
CIA-e ili OSS-a (CIA-in prethodnik) zanimljivo je istaknuti da je deklarirani pripadnik Društva
George H. W. Bush bio na njezinom čelu od 1976-1977. Isto se može reći i za Nathana HAlea
patriota i špijuna iznimne karijere. Također, špekulira se da je upravo na Yaleu skovan naziv
«spook» što je označavalo sve pripadnike špijunske zajednice, a prije je označavao sve
pripadnike nekog tajnog društva.

Svitak i Ključ

svitak i ključ Svitak i Ključ je još jedno tajno društvo s Yalea koje je utemeljio john Addison
Porter sa još par istomišljenika s Yalea 1841. Neformalno, društvo je još poznato i pod
nazivom «Klhučevi» i inkorporirano je u sastav Zaklade Kingsley. Članovi ovog društva sastaju
se također četvrtkom i nedjeljom u prostorijama Društva, tzv «grobnici» bez prozora, koja se
ističe po paternama svijetlog i tamnog kamenja, i ukrašenim stupovima na ulazu. Kasno noću
nakon njihovih tjednih sastanaka , članovi društva na stepenicama pjevaju njihovu
tradicionalnu «Trubadursku» pjesmu. Osnivači ovog društva bili su brigadni general Theodore
Runyon (1842), koji je sudjelovao u bitci kod Bull Runa, a poslije bio gradonačelnik Newarka I
poslanik u Njemačkoj., te Issac Hiester (1842) američki kongresmen, te još mnogi drugi.
Porezne prijave pokazuju da je ovo društvo imalo zakladu sa nekoliko miliona dolara više
nego “Lubanje I Kosti”. Uz financiranje vlastitih aktivnosti, “Svitak I Ključ” donirao je brojne
donacije. samom sveučilištu Yale. Utemeljili su godišnju nagradu John Addison Porter, a 1917
otvorili zakladu za pokretanje tiskovine “Yale University Press”

Vučja glava

vučja glavaVučja glava (W.H.S.), društvo osnovano 1883. je treće po starosti tajno društvo na
Yale-u. Osnovali su ga studenti iz klase 1884. s ciljem da reformiraju društveni ustroj na Yale-
u kojem su do tada dominirali “Lubanja I Kosti” I “Svitak i ključ”. Reformom se željela
promijeniti administracija u kojoj su do tada dominirali “Lubanje” I “Ključevi”. Studentsko
tijelo povećalo je svoj broj i proširilo svoje zemljopisni doseg. 1873. tjednik «Ikonoklast» koji
se pojavio u New Heavenu pozivao je na prestanak rada društva Lubanja i kosti. «Lubanje u
svim klasama novače svoje članove, proširili su svoje djelovanje širom svijeta i u velikoj mjeri
postali vođe društva. Kontroliraju Yale...sav posao se obavlja preko njih. Novac namijenjen
fakultetu ide kroz njihove ruke i oni s njime raspolažu kako im je volja. Društvo nikada nije
bilo toliko odvratno kao danas.» U početku još zvano i «Treće Društvo» ili «Sivi fratri»,
društvo je stišavalo sve one koji su željeli dokinuti sustav tajnih društava . Društvo je odmah
prihvaćeno i uskoro je došlo u poziciju da svojim poslovima upravlja na isti način kao i druga
postojeća društva. 1888. Društvo mijenja naziv u «vučja glava» i za znak odabire značku s
vučjom glavom koja se nalazi na naopačke okrenutom ankhu. Značku su za razliku od
«lubanja» nosili okrenutu licem prema dolje, na zapučku ili kravati. Također usvajaju
masonski inspirirane rituale kao «Lubanje» i «Ključevi», te se također sastaju četvrtkom i
nedjeljom i razmjenjuju osobne podatke i prošlost.
Društvo Knjige i Zmije

Ovo drušvo je jedno od najstarijih tajnih društava na Sveučilištu Yale. Knjiga I Zmija
utemeljeno je na šefildskoj znanstvenoj školi 1863. kao trogodišnje društvo čiji znak su bila
grčka slova sigma delta chi. Kao i ostala društva imala je zasebnu zgradu odnosno dvoranu
izgrađenu 1888. (iako danas više ne postoji). Svake godine Društvo Knjige i Zmije u svoje
redove primalo je 16 novih članova, za razliku od drugih tajnih društava koja su uglavnom
primala 15 novih članova godišnje. Članovi su bili vođe raznih aktivnosti i istaknuti pojedinci
akademskog, atletskog, umjetničkog i društvenog života. Izbor članova bio je progresivan za
razliku od konzervativnih stajališta pri izboru članova koja su gajila druga društva. 1933.
Društvo Knjige i Zmije postalo je društvo koje je primalo starije članove i prvo tajno društvo
koje je za članove primalo manjine i žene.No, postoje pisani zapisi da je još jedno društvo St,
Anthony Hall za člana primilo ženu, dok je društvo Elihu 1909 u članstvo primilo priipadnika
indijanske manjine. Kao i druga društva, Knjiga i Zmija ima svoju vlastitu «grobnicu» za
sastanke. Tradicionalno, prostori su namijenjeni samo za članove i ponekad, njihove
prijatelje. Svi su imali svoju čašu ili šalicu sa utisnutim imenom, koja je stajala tamo obješena
bez obzira kada će se ili da li će se više vratiti, kako bi se prikazala svojevrsna povijesna slika
bivših članova. Govori se, da ukoliko bi član preminuo njegova šalica bi se uništavala, ili bi se
probilo njezino dno kako je više nitko ne bi mogao koristiti.
SLOBODNI ZIDARI - TAJNO DRUŠTVO ILI
DRUŠTVO S TAJNAMA?
SLOBODNI ZIDARI - TAJNO DRUŠTVO ILI DRUŠTVO S TAJNAMA?

Slobodno zidarstvo je vrlo teško ukratko objasniti, jer svoje korijene vuče iz više civilizacija,
naroda i društava, a i samo se grana na više različitih poddruštava, sestrinskih organizacija i
isto toliko različitih učenja i tumačenja. Kako to piše na stranici hrvatskih slobodnih zidara,
slobodno zidarstvo možemo ukratko definirati ovako: «Slobodno zidarstvo je jedna od
najstarijih svjetskih bratovština. Učenja o kojima slobodno zidarstvo poučava u svojim
ritualima vezana su uz moralne vrijednosti (koje upravljaju odnosima među ljudima) i uz
slobodnozidarsko prihvaćanje, bez ulaženja u domenu religije, da sve na ovom svijetu ovisi o
Božjoj providnosti. Slobodni zidari smatraju da su ova učenja aktualna danas kao i na
prijelazu 17 stoljeća kad je slobodno zidarstvo nastalo u svom današnjem obliku.» Slobodno
zidarstvo se može definirati i kao bratska organizacija čiji članovi dijele zajedničke moralne i
metafizičke vrijednosti i ideale u više svojih grana- konstitucionalnom objavom vjere u
Vrhovno biće. Vrhovno biće je slobodnozidarska koncepcija Boga kojeg u skladu sa svojom
simbolikom nazivaju i Veliki Arhitekt Svemira (Great Architect of the Universe GAOTU, Grand
Architect of the Universe ili Supreme Architect of the Universe). Ovaj koncept shvaćanja Boga
prihvaćen je u jednoj mjeri i od strane rozenkrojcera, kao i nekih kršćanskih teozofa i
gnostika. Svoj naziv slobodno zidarstvo duguje upravo starim, cehovskim udruženjima
obrtnika-graditelja od čega je ostalo i najupečatljivije masonsko obilježje –ukršteni šestar i
kutomjer, iza kojih se ponekad nalazi i simbol Solomonova hrama. Kako to masoni ističu, to je
« moralni sustav zaogrnut alegorijom i ilustriran simbolima»
Slobodno zidarstvo često nazivaju «tajnim društvom» , no prije bi ga mogli nazvati
ezoteričnim društvom koje u nekim sferama prelazi u privatno. Današnje slobodno zidarstvo
više nije «tajno društvo» već više javno društvo s tajnama. Članovi slobodnozidarskih loža
koncept tajnovitosti shvaćaju više kao mogućnost i ustrajnost da održe datu riječ. Tijekom
nastanka ovog pokreta važnu ulogu imala je crkva, koja je nastojala održavati narod u
pokornosti, progoneći velik broj humanista, slobodnih mislilaca i intelektualaca koji su isticali
individualnost čovjeka. Bježeći od progona crkve, slobodno misleći intelektualci okupljali su s
u ovaj pokret koji je obredne čine inicijacije u pokret preuzeo iz raznih orijentalnih religija i
kultova

Krataka povijest
Prve masonske lože nastale su u Engleskoj. Uoči Ivandana 24. lipnja 1717. godine, četiri
londonske lože stvorile su veliku ložu za London i Westminster, koja je šest godina kasnije
postala Velika loža Engleske. Masonerija je u Engleskoj bila oružje kojim se služila britanska
politika, a u 19. stoljeću sve više ima utjecaja na druge države preko određenih loža. Članovi
nekih loža bili su, među ostalima, engleski kraljevi i poznati političari Edvard VII., David Loyd
George, Winston Churchill i dr. Francuski mislioci Voltaire, Denis Diderot, Jean-Jacques
Rousseau, Victor Hugo i drugi kao članovi loža unose revolucionarne, buržoaske ideje protiv
feudalnog poretka. Njemačke lože, za razliku od ostalih, u svoj program uvode kršćanski
nauk. Okupljaju mnoge filozofe, pisce i glazbenike, npr. Johann Wolfgang von Goethe, Johan
Gottlieb Fichte, Wolfgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven... George Washington
kao masonNadalje, kako tvrde slobodnozidarska društva, slobodnim zidarima nije dozvoljeno
na radovima raspravljati o religiji. Slobodno zidarstvo je također strogo ne-politično i
rasprave o politici na slobodnozidarskim radovima su izričito zabranjene. Ova pravila
proizlaze iz slobodnozidarskih ciljeva poticanja članova da otkrivaju ono što je zajedničko
ljudima iz najrazličitijih društvenih krugova. Kao što je dobro poznato, rasprave o religiji i
politici prečesto su znale prerasti u nerede i dovesti do diskriminacije, proganjanja i ratova. S
ovom tvrdnjom se ne bi složili mnogi, jer kako nam je poznato iz povijesti upravo su neki od
najvećih državnika i vojskovođa bili vodeći slobodni zidari. Ovom prilikom moram se osvrnuti
na svima nam dobro poznate Illuminate, odnosno prosvijetljene koji sebe definiraju kao
«Skupinu pojedinaca koji rade zajedno da izgrade bolju budućnost». Vjeruje se da je upravo
ovo društvo upleteno u sva svjetska previranja i da žele izgraditi Svjetsku vladu (neki kažu po
uzoru na fašistički model) kojom bi nadzirali cijeli svijet. Upravo ovaj model svojevrsnih
«masterminda» stigmatizirao je sva slobodnozidarska i slična udruženja.
ako je tijekom godina počevši još u 18. stoljeću dolazilo do brojnih izlaganja i razotkrivanja
slobodnih zidara, današnji moderni «masoni» ne prežu ni od izjava za medije,
glasnogovornika i slično. Da li je to samo pametno smišljena obmana ili iskorak ka novim
svjetonazorima tek će se saznati. Po mome osobnom shvaćanju, svi znaju da masoni postoje,
stoga je glupo nastaviti inzistirati na tajnosti. Na kraju krajeva, masoni nikada nisu skrivali
svoje postojanje, već samo imena svojih članova, asve veća demokratizacija društva
omogućava im polagani izlazak iz sjene.

Organizacijska struktura
Slobodni zidari organizirani su putem Velikih Loža ili Velikih Orjenta. To su suverena, neovisna
tijela koja upravljaju bratstvom u pojedinoj zemlji, državi ili zemljopisnom području
(nazvanim jurisdikcije). Ne postoji jedinstveno upravljačko tijelo koje predsjeda slobodnim
zidarima širom svijeta, i počivaju na bratskim vezama koja ovise samo na međusobnom
prepoznavanju. Dvije su glavne grane slobodnog zidarstva.

«Regularne» lože okupljene oko Ujedinjene Velike Lože Engleske i one malo «liberalnije»
zvane Veliki orijenti prepoznate od strane Velikog Orijenta Francuske. Iako se u načelu grane
slobodnog zidarstva mogu prepoznati po svojoj pripadnosti Velikoj Loži ili Velikom Orijentu,
postoje iznimke. Gotovo svaka loža i svaki oblik slobodnozidarskog udruživanja ima svoju
jedinstvenu strukturu. O detaljnijoj strukturi, stupnjevima, frakcijama i ritualima biti će više
riječi u nekim drugim postovima, za sada ću još samo istaći da slobodni zidari kao i neki
otvoreniji klubovi poput Rotarya i Lionsa imaju zajedničke godišnje sastanke, bankovne
račune i humanitarne zaklade. Ipak razmislite prije li vas neko pozove na pristupanj
slobodnim zidarima, jer će te to ostati cijeli život.

Loža Savršenstva (perfekcije)

4° - 14°
4° - Majstor Putnik
5° - Savršeni Majstor
6° - Intimni Tajnik
7° - Provost i Sudac
8° - Intendant Zgrade
9° - Majstor Izabranik Devetorice - Sjever
10° - Majstor Izabranik - Sjever
11° - Uzvišrni Majstor Izabranik - Sjever
12° - Veliki Majstor Arhitekt
13° - Majstor Devet lukova
14° - Veliki Majstor Mason
Vijeće, Prinčevi Jeruzalema
15° - 16°
15° - Vitez Istoka ili Mača
16° - Princ Jeruzalema
Kaptol Ruže i Križa
17° - 18°
17° - Vitez Istoka i Zapada
18° - Vitez Ruže i Križa
Konzistorij
19° - 32°
33° - Počasna postignuća
19° - Veliki Pontiff
20° - Majstor ad Vitam
21° - Patrijarh Noachite
22° - Princ Libanusa
23° - Šef Tabernacle
24° - Princ Tabernacle
25° - Vitez Brončane Zmije
26° - Prijatelj i Brat Vječni
27° - Zapovjednik Hrama
28° - Vitez Sunca
29° - Vitrz St. Andrewa
30° - Veliki Inspektor
31° - Vitez Aspirant
32° - Uzvišeni princ Kraljevske Tajne
33° - Suvereni Veliki Inspektor
Slobodni zidari koriste znakove (geste), različite načina rukovanja i tajne riječi kako bi se
osigurao pristup sastanku i identificirali legitimni posjetitelji. Još od ranog 18. stoljeća na
ovamo svi su pokušali otkriti ove znakove, kako bi se i ne-masoni mogli infiltrirati u njeihove
redove, no lukavi masoni su im doskočili promjenom izvjesnih riječi u ritualima kako bi lakše
otkrili prevaranta koji se i dalje služio «straim» riječima. Masonski znanstvenik Christopher
Hodapp također ističe da gorespomenuti znakovi variraju od jurisdikcije do jurisdikcije, od
lože do lože, a povjesničar John J. Robinson states tvrdi još i da masonske lože mogu
namjerno mijenjati svoje rituale s vremena na vrijeme. Tako da neka skupina pozdrava i
znakova može biti aktualna samo neko vrijeme. Danas se identitet članova dodatno
provjerava traženjem na uvid članske iskaznice ili nekog drugog certifikata.

Zbog svoje tajnovitosti, Slobodni zidari su odavna bili predmedmetom raznih rasprava o
teorijama zavjere, u kojima ih se portretiralo kao moćnike koji žele dominirati svijetom i
krojiti svjetsku politiku. Teoretičari zavjera u svojim promišljanjima često povezuju simbole i
brojeve kako bi „dešifrirali“ masonske zagonetke, no često se ispostavi da su ta preklapanja
slučajna. Povijesno gledano, masone se oduvjek optuživalo da žele stvoriti novo društvo
utemeljeno na idealima slobode, jednakosti, bratstva, razdvojenosi crkve i države, te vjerske
tolerancije. Ovo gore navedeno ne zvuči tako loše, no takva država bi bila samo umjetna
bezlična tvorevina u službi masonskog nepotizma. Svoja razmišljanja o masonima, teoretičari
zavjera često potkrepljuju i istinskim, povijesnim aktivnostima Lože P2 (propaganda due) o
kojoje će nešto više biti riječi u narednim postovima.
Stvaranje reputacije

Da bi u potpunosti razumjeli povezanost masona i teorija zavjere, moramo otići malo dalje u
prošlost i upoznati se s nekim činjenicam. Postojalo je vrijeme kada su masoni doista bili
značajni akteri globalne svjetske politike, a njihova potencijalna prijetnja shvaćana vrlo
ozbiljno. Tako je 1827, u Sjedinjenim Američkim Državama osnovana Anti-masonska stranka
koja je kao svoj glavni cilj isticala borbu protiv internacionalnog konglomerata poznatijeg kao
-Slobodno zidartvo. U prilog njihovim tvrdnjama išla je i činjenica da je prvi američki
predjsednik George Washington bi deklarirani mason. Ustvari, mnogi osnivači SAD-a
uključujući Ethana Allena, Johna Paula Jonesa, Paula Reverea, Johna Hancocka i Benjamina
Franklina su bili deklarirani masoni. Od 56 potpisa na Deklaraciji nezavisnosti, 8 je pripadalo
masonima, zajedno sa 9 potpisa na Ustavu. Anti masonska stranka uspjela je 1832. „ugurati“
svoga predstavnika u Kongres, ali njihov predjsednički kandidat dobio je samo 7 glasova.
Doslovno ga je pregazio njegov protukandidat Andrew Jackson...koji je bio mason! Neki
Slobodni zidari ustrajni su u svojim tvrdnjama da njihovo društvo potječe od kamenorezačkih
cehova iz srednjeg vijeka, a neki čak tvrde da ideja slobodnog zidarstva potječe iz vremena
gradnje Solomonovog hrama 850. godine prije Krista. Istina je malo manje romantična, a o
tome sam pisao i ranije; Naime Slobdno zidarstvo osnovala je grupa utjecajnih Engleza iz
puke dosade, a organizacija se brzo proširila preko cijelog Britanskog carstva...Masonske lože
počinju se pojavljivati u američkim kolonijama već 1730. Posebna struja pojavila se u
Francuskoj (Veliki Orijent,za razliku od uobičajenih Velikih Loža) i odatle proširila Europom.
Treba imati na umu da je 17. st. bilo stoljeće prosvjetiteljstva čije su ideje kulminirale u 18. st.
Upravo u 17. i 18. stoljeću dolazi do procvata tajnih društava koja u svojim nasadima imaju
religijsko-filozofske ideje o stvaranju novog svijeta. Tako vidimo da u tom periodu nastaju
Rozenkrojceri, Slobodni zidari, Vitezovi Templari (obnovljeni red koji se temelji na
dokumentima iz 17. i 18. st) i Illuminati! No, vratimo se Slobodnim zidarima...Ova orgnizacija
bila je bratstvo koje je u svoje redove nastojalo privući najuglednije članove zajednice. Stoga i
ne čudi da su Lože uskoro postale centar razmjene najnovijih tračeva i poslovnog
pregovaranja. U skladu s tim masonske Lože uskoro su postale lokalni centri moći, a
udruživanjem međunarodnih podružnica i svojevrsna „vlada u sjeni“. Njihov utjecaj nije ostao
nezapažen u očima crkve koja im se suprotstavlja već 1738. godine kada Papa Klement XII
osuđuje i ekskomunicira Slobodno zidarstvo. Pod prijetnjom ekskomunikacije, članstvo u
slobodnozidarskim organizacijama bilo je zabranjeno i svim katolicima. To me je pridonjela i
činjenica da Slobodni zidari štuju GAOTU (Great Architect Of The Universe) odnosno Velikog
Arhitekta Svemira ili Jahbulona, spoja bogova Jahve, Baala, i Osirisa.
Anatema

Papa LeoXII anatemu slobodnog zidarstva dodatno je potvrdio 1825, te je proglasio trajnom i
vječnom, dok je Papa Leo XIII 1884. godine sazvao sve članove klera kako bi razradili
strategiju za borbu protiv ovog „podmuklog neprijatelja“. U svom govoru je izmeđuostalog
rekao: „...Želimo da vaš prioritet (misli na članove klera) bude strgnuti masku sa slobodnog
zidarstva kako bi se ono moglo vidjeti kako zaista jest.“ Razmatrajući pitanje zašto je došlo do
stvaranja loše reputacije slobodnog zidarstva, treba imati na umu i tadašnje društveno
političke prilike, jer Papa Leo XIII nadalje optužuje masone za vjerovanje u „demonske“ ideje
demokracije, slobodnih izbora, i razdvajanje crkve od države. Mržnja prema masonima
kulminirala je u nacističkoj Njemačkoj, progonom, zatvaranjma i ubijanjem Slobodnih zidara.
Hitler je smatrao da su oni samo produžena ruka Židova kako je opisano u dokazano
krivotvorenim „Protokolima Sionskih Mudraca.“ Upravo je prvi zadatak Adolfa Eichmanna bio
praćenje aktivnosti ljudi za koje se sumnjalo da su masoni. Mnogobrojni diktatori uključujući
Mussolinija, Franca, Pinocheta i Salazara, također su se priključili anti-masonskoj kampanji, a
islamistički pokret Hamas smatra ih tajnim društvom koje je dio „cionističke zavjere“. Mnogi
vjeruju da su Slobodni zidari izrasli iz srednjevjekovnih Vitezova Templara, a danas takva
organizacija postoji kao ogranak Slobodnog zidarstva. Kada novi član pristupa Slobodnim
zidarima može odabrati da li će napredovati po pravilima Škotskog ili Yorkškog Reda. Oni koji
odaberu Yorkški Red, na kraju će se susresti izborom da postnu Vitezovi Templari.
Popularne teorije zavjere

Imajući u vidu sve gore navedeno, ne čude brojne teorije zavjere čiji su glavni akteri Slobodni
zidari. Jedna od njih je i ona da Veliki Pečat SAD-a sadrži masonsko-iluminatske simbole. To je
točno, no kako sam već prije spomenuo mnogi osnivači bili deklarirani masoni, tako da je ovo
bilo ništa drugo do oblika promicanja vlastitih ideja i principa. Pečat i simbolika samo su
odraz toga vremena bez skrivenih šifriranih poruka. Čak je pomalo i smješna teorija koja kaže
da je u natpisu na pečatu koji glasi „ annuit coeptis novus ordo seculorum“ sadržana riječ
„MASON“...no isto tako sadržano je i ostalih 120 kombinacija.
Ipak iznenađuje snaga ideja Slobodnog zidarstva koje su duboko utkane u arhitekturu glavnih
objekata u Washingtonu. Na slikama ispod možete vidjeti koliko je jak utjecaj slobodnog
zidarstva u arhitekturi toga doba.
Osim planetarno popularne i vječne teorije o svjetskoj masonskoj zavjeri, postoje i brojne
druge, poput one da je teroristički napad 11 rujna na SAD ustvari rezultat trajnog rata koji se
odvija između slobodnih zidara (kao nasljednika Templara) i Islama. Ova teorija funkcionira i
u kontekstu Masona i kao predstavnika Židova. Također je poznata i teorija po kojoj upravo
Slobodni zidari stoje iza atentata na JFK-a. Numerolozi u svemu vezanom uz atentat
pronalaze broj 33 koji je simbol najvišeg masonskog stupnja, dok je vjerodostojnija teza po
kojoj su CIA i FBI u svemu tome imali svoje prste, a tome u prilog ide i činjenica da je tadašnji
šef FBI-a J.Edgar. Hoover bio visokorangirani mason. Danas je najaktualnija teorija da se
Slobodni zidari u Bohemian Grovu (o kojem će također biti riječi kasnije) sataju s
najutjecajnijim političarima današnjice, a poznato je da su i mnogi američki predsjednici
novijeg doba bili članovi „Lubanja i Kostiju“, također jednog vida slobodnozidarske
organizacije.

ILLUMINATI I NOVI SVJETSKI POREDAK


ILLUMINATI I NOVI SVJETSKI POREDAK

Svi ste vjerojatno vidjeli novčanicu od jednog dolara. Niste? E, pa ako niste onda ste propustili
vidjeti i simbol piramide sa svevidećim okom na svome vrhu koji se na toj novčanici nalazi.
Ispod slike nedovršene piramide stoji natpis «Novus Ordo Seclorum» koji je 1782. predložio
Charles Thompson, jedan od osnivača američke nacije, kada je od strane kongresa zamoljen
da osmisli konačan dizajn velikog pečata Sjedinjenih država. Thompson nikada nije u
potpunosti objasnio prijevod ovog mota, ali je objasnio njegov simbolizam koji znači «početak
nove američke ere». I priča bi tu stala da ne znamo kako je nedovršena piramida sa
svevidećim okom simbol iluminata, jednog od najmisterioznijih tajnih društava u povijesti.
Prvobitni iluminati su bili tajno društvo koje je 1776. godine osnovao bavarski profesor Adam
Weishaupt. Njegov cilj bio je ukinuti organiziranu religiju i sve svjetske vlade te povesti ljudski
rod u Novi svjetski poredak kojim upravlja apsolutni razum. No, njihovu urotu je vrlo skoro
otkrila bavarska vlada i iluminati su bili prisiljeni prikriti se i raditi u još većoj tajnosti. O njima
se ne zna puno nakon tog progona, ali teoretičari zavjere vjeruju da oni još uvijek postoje i
upravljaju svjetskom politikom iza kulisa. Nekim od njihovih najvećih postignuća se smatraju
francuska revolucija, svjetski ratovi, komunizam te Ujedinjeni narodi i Europska unija kao
sredstvo centraliziranja svijeta pod jednim parlamentom, ustavom i valutom. Sinonim za
iluminate danas je Savjet za inozemne veze, veliki think tank koji se sastoji od bogatih
bankara, poznatih znanstvenika i utjecajnih političara. Vjeruje se da rade na ostvarenju
Novog svjetskog poretka, sekularne svjetske vlade s UN-om kao policijom. Nitko ne može
dokazati postojanje iluminata, ali teoretičari zavjere svugdje vide njihov utjecaj. Intrigantno
je i to da su iluminati osnaovani upravo 1776. kada je proglašena američka neovisnost, a
imajući u vidu njihovu motivaciju za upravljanje svijetom nije teško zbrojiti dva i dva.
Bavarski iluminati

Poznata je činjenica da je red Iluminata osnovao čovjek po imenu Adam Weishaupt, rođen 6.
veljače 1748. u Ingolstadtu u nezavisnoj državi Bavarskoj. Potekao je iz židovske obitelji koja
je prihvatila kršćanstvo. U skladu s tim, Weishaupt je dan na brigu isusovcima koji su ga
školovali. U djetinjstvu je učio češki i talijanski, a kasnije latinski, grčki i hebrejski. Iako su
isusovci polagali svoje nade u njega zbog njegovog talenta u jezicima i znanosti, on se
pobunio protiv njih i postao profesor na Katedri za prirodni i kanonski zakon Sveučilišta u
Ingolstadtu. Oko 1768., Weishaupt je počeo sakupljati velike količine spisa pomoću kojih je
namjeravao osnovati vlastitu akademiju za učene ljude. Pročitao je svaki antički spis i tekst
koji je mogao nabaviti. Posebno se zanimao za okultizam i fascinirao piramidom u Gizi (koja
će kasnije postati simbolom njegovog Reda). Vjeruje se da ga je tada utjecajna obitelj
Rothschild[1] unajmila da joj pomogne u planovima vladanja svijetom. Weishaupt se od tog
trenutka posvetio planovima « transformacije» ljudske rase i kreiranju novog svjetskog
poretka. 1. svibnja 1776. osnovao je red iluminata. Ime je preuzeo od prevedenog naziva
starog španjolskog kulta « alumbrados», čiji su članovi vjerovali da primaju znanje s onog
svijeta. Iluminatus znači « prosvjetljeni», onaj koji vlada pomoću razuma, oslobođen od
mraka u kojem ljude drži organizirana religija. Neki iluminate povezuju s imenom Lucifera,
čije ime znači « nositelj svjetla». Nagađa se da Weishaupt nije slučajno izabrao taj datum
prvog svibnja, već da on simbolički predstavlja nastavak progona kršćana koji je završio na taj
datum abdikacije rimskog cara Dioklecijana. (Manifold,1998) Čak i ime osnivača ima
simboličko značenje: doslovno prevedeno, Adam znači « prvi čovjek», dok Weishaupt znači «
mudra glava». Oko sebe je okupio približno dvije tisuće plaćenih sljedbenika kojima je obećao
svjetsku moć. To su bili pripadnici intelektualne elite, pokrivajući razna područja književnosti,
znanosti, ekonomije. Weishaupt je uložio mnogo truda kako bi se na sveučilištima odgojili
budući članovi Iluminata, umno pogodni za njegove ciljeve. Stoga bi odabrani i talentirani
učenici dobili stipendije za takvu obuku. Glavni cilj Iluminata je bio ukidanje monarhije (i
svakog drugog oblika tradicionalne vlasti), privatnog vlasništva, patriotizma, institucije braka
i svih religija*. Svima koji rade ka tom cilju bila su dozvoljena sva sredstva.Regrutiranje
članova bio je lak posao. Mnogi od njih su bili plemićkog podrijetla - barun Xavier von Zwack,
Adolf von Knigge, Alexandar Radischev, Claudio Manuel da Costa, J.W.Goethe i W.A.Mozart.
Ubrzo nakon osnivanja, Weishaupt je shvatio kako je najbolji put za provođenje svojih
planova infiltracija članova Iluminata u masonske lože. Masoni su u to vrijeme bili utjecajno
polutajno društvo koje je u svojim redovima okupljalo elitne ljude. Infiltracija u masonske lože
imala je dvije prednosti: pošto su za društvo masona svi znali ali su njihovi obredi bili tajni,
Weishaupt je računao na to da će njegovi planovi biti obavijeni velom tajnosti, ali javnost na
njih neće obraćati pozornost jer je navikla na masone. Drugo, pošto su mnogi masoni bili
utjecajni ljudi, oni bi se lako unovačili za iluminatske ciljeve. Tihi « puč» je izvršen učinkovito.
Weishaupt je, zajedno sa kolegom masonom Kniggeom (koji je već odavno namjeravao
centralizirati slobodno zidarstvo) unovačio brojne iluminate iz najviših redova masona. Prema
hijerarhiji masona Weishaupt je organizirao i svoje tajno društvo. Postojale su tri klase:
Nursery, koja se sastojala od Pripravnika, Početnika, Minervala i Iluminatusa minora. Druga,
Masonska klasa, je sadržavala stupnjeve Iluminatus major i Iluminatus dirigens. Treća klasa
zvana Misteriji je bila podjeljena u Niže (Prezbiter i Regent) i više misterije (Magus i Rex). U
najnižoj klasi napredovanje se postizalo pisanjem znanstvene disertacije, napredovanje u
srednjoj klasi je bilo slično masonskim ritualima inicijacije, dok za najviše klase nema pisanih
dokumenata. Kao što je već napomenuto, glavni cilj iluminata je bio uništiti vlast, a posebno
religiju. Weishaupt je vidio ljudski razum kao jedini autoritet, a religiju kao zapreku razuma.
Povlačeći analogiju s dijelovima Biblije, usvrdio je kako je njegova organizacija poput ploda
drveta spoznaje dobra i zla. Ono što je biblijski Bog uskratio čovjeku, to Weishauptova «
religija» nudi svojim sljedbenicima, zajedno sa svjetskom moći. Dok tradicionalna religija tvrdi
da je čovjek a priori grešnik, Weishauptova teza je da čovjek u osnovi nije loš - religija i država
su ti koji ga čine lošim. Da bi se izišlo iz takvog stanja, valja koristit razum. Zbog takvih učenja
Crkva je osudila iluminate štovateljima Sotone i oštro reagirala protiv njih. Iluminati su imali
svoje kritičare (George Washington, opat Barruel, profesor Robinson), ali i ljude koji su
smatrali udruženje masona i iluminata pozitivnim (Thomas Jefferson, Walter M. Fleming,
Albert Mackey). (Manifold, 1998.)Iluminati su ubrzo infiltrirali svjetske vlade, a došli su i do
Amerike. Međutim, iako je Weishaupt bio briljantan intelektualac, nije imao sposobnosti
velikog vođe. Morao se suočiti sa mnogo skandala i problema na mjestu Iluminatusa Rexa.
Prvi je prouzročila njegova ljubavnica koja je dobila njegovo dijete i prijetila da će ga
prokazati javnosti. Zatim je barun von Knigge, koji je odigrao veliku ulogu u stvaranju
masonsko-iluminatskog saveza, tražio mjesto Weishauptovog suvladara, s čime se ovaj nije
slagao pa je von Knigge napustio Red. Neki pisci poput Herdera i Fichtea (članovi iluminata)
su se zalagali za ujedinjenu Njemačku, što je bilo u suprotnosti sa Weishauptovim planom
ukidanja nacionalizma. Weishauptova arogancija i odbijanje da sluša svoje podređene stvorili
su mu mnoge neprijatelje u vlastitim redovima. No, 1784. bavarske vlasti su saznale za ovo
društvo. Glasnik koji je nosio planove iluminata poginuo je od udarca groma u oluji.
Dokumenti koje je imao uz sebe su pronađeni i proslijeđeni bavarskoj vlasti, koja je smjesta
proglasila društvo ilegalnim. Weishaupt je morao bježati iz Bavarske na istok u Moskvu i
naposljetku u gradić Gothu, gdje je i umro 18. studenog 1830. Čak i njegova smrt je ostala
nerazjašnjena. Njegovi suradnici tvrde kako je iznenada umro dok je radio na hermetičnim
magičnim spisima. Međutim, njegovom smrću Društvo nije prestalo postojati, već je,
naprotiv, dokumentirano još nekoliko generacija iluminatusa koji su nastavili raditi u tajnosti.
Novi svjetski poredak

Teorija novog svjetskog poretka označava vjerovanje da neka organizacija (u ovom slučaju
iluminati) teži ostvarenju centralizaciji svjetske politike, tj. stvaranju sekularne svjetske vlade.
Novi svjetski poredak ima totalitarno uređenje, a njegovi organizatori apsolutnu moć. Neki od
konkretnih ciljeva su ukidanje privatnog vlasništva i prava na posjedovanje oružja, svi izbori
su kontrolirani od strane Ujedinjenih naroda, Ustav SAD-a zamijenjen Poveljom UN-a,
ukidanje kućnog školovanja i uvođenje svjetskog kurikuluma. luminati ovom cilju pristupaju
tajno. Njihova metoda dolaska na svjetsku vlast nije vojnim putem ni javnom pobunom, već
operiranjem iza kulisa. Iluminati nikad ne istupaju javno; oni rade tajno - infiltriraju svoje
članove u visoke položaje vlada moćnih država, koriste se podmićivanjem i ucjenama visokih
dužnosnika kako bi oni provodili njihovu volju. To je vladavina nevidljive ruke[2]. Članovima
iluminata nije cilj ostvariti svjetsku vladu za vrijeme njihovog života, već postupno obavljati
pripreme i voditi svjetsku politiku ka centralizaciji, sa Ujedinjenim narodima kao stožerom
svih operacija. Manipulacija medijima ovdje ima glavnu ulogu, kao i postavljanje ključnih ljudi
na čelo važnih organizacija. Jedna metoda postizanja njihovih ciljeva je u teoriji zavjere
poznata kao problem-reakcija-rješenje.Ilustrirajmo to na primjeru UN-a. Nakon 2.svjetskog
rata osnovan je UN kao organizacija koja će osigurati mir u svijetu kroz internacionalnu
politiku i « svjetsku policiju». Vjeruje se da su iluminati bili ti koji su potaknuli svjetske ratove
(problem). Svjetska populacija je reagirala na te ratove (reakcija) težnjom da se osnuje
institucija koja će regulirati ratove. Stoga su iluminati kreirali rješenje, tj. UN. Teoretičari
zavjera smatraju Ujedinjene narode institucijom koja će ostvariti novi svjetski poredak. Već
poznata činjenica da je David Rockefeller (multimilijarder i ime koje se često povezuje s
iluminatima) donirao zemljište za Zgradu UN-a daje povoda raznim nagađanjima. Ujedinjeni
narodi su organizacija sa svjetskim utjecajem. Europska unija ima istu svrhu kao i UN:
ujediniti europske države pod zajednički Ustav i valutu. Time svaka država ima manje moći
koja se sve više sakuplja u rukama elite.

Simbolika

Službeni simbol iluminata bila je danas vrlo poznata piramida, preuzeta od masona. Taj
simbol predstavlja piramidu na čijem vrhu se nalazi oko okruženo svjetlosnim zrakama. Već je
ranije napomenuto kako je Weishaupt bio fasciniran misterijem Velike Piramide u Gizi.
Moderni simbolozi smatraju da je piramida staroegipatski okultni simbol koji predstavlja
konvergenciju prema vrhuncu prosvjetljenja. U ovom slučaju taj vrhunac je « oko koje sve
vidi», zvano još i « trinacria». Weishaupt je vjerovao da će najinteligentniji čovjek zauzeti
mjesto oka i vladati pomoću apsolutne moći i razuma. To je poganski simbol koji je
Weishaupt preuzeo je simbolički označava sposobnost njegovog Reda da sve nadzire. Može
se zaključiti kako je cjelokupni simbol prosvjetljenja odabran zbog illuminatskih ciljeva da
rasprše mit religije i dovedu svjetlo uma i znanosti. Natpis « Novus Ordo Seclorum» na
latinskom znači « novi sekularni poredak», što se slaže s iluminatskom idejom sekularne
države.

Njihova izvorna vjerovanja su zapravo svojevrsna kompilacija učenja raznih mističnih grupa
kroz povijest. Iluminati su prihvatili tantričke vježbe za meditaciju koje koriste umu i tijelu.
Također su prakticirali metode i koncepte muslimanskog kulta Asasina, kao i one različitih
gnostičkih kršćanskih skupina. Iako je prvi i najvažniji cilj iluminata bio svjetska dominacija,
oni su imali i druge aspiracije. To su bile transcendentalna iluminacija (oslobađanje uma od
svih ovozemaljskih okova), besmrtnost te apsolutno znanje i moć. Da bi to postigli, intenzivno
su proučavali stare magijske spise i bavili se metodama astralne projekcije.

Teorije zavjere

Iako su povijest i ciljevi iluminata dosta poznati, postoje brojna nagađanja o tome na koji
način su oni provodili svoje ciljeve. Vjerojatno najpoznatija teorija je ta da je iluminatski
simbol na poleđini novčanice američkog dolara zapravo dokaz njihovog uspjeha da
kontroliraju američku vladu. Dizajn novčanice kojeg je izradio Charles Thomson je predstvljen
američkom ministarstvu financija 1935. Ta godina se smatra vremenom kad se Red proširio iz
Europe u Ameriku i infiltrirao tamošnje društvo slobodnih zidara. Tada su masoni držali
uglavnom visoke položaje u vladi. Jedan od njih je bio potpredsjednik Henry Wallace. Ne zna
se je li Wallace bio prikriveni iluminatus ili je djelovao pod njihovim izravnim utjecajem i
uspješno lobirao da taj simbol bude prihvaćen kao Veliki Pečat. Predsjednik Theodore
Roosevelt je bio navodni iluminatus. Rečenica « Novus Ordo Seclorum» je u zastrašujućem
kontrastu sa rečenicom « In God We Trust» koja se nalazi na prednjoj strani novčanice.
(Manifold, 1998.) Kao prvi veliki uspjeh iluminata u stvaranju novog svjetskog poretka smatra
se Francuska Revolucija. Prema teorijama, agenti iluminata su potakli ljude na pobunu i
inspirirali jakobince i prosvjetitelje svojim idejama. U prilog tim teorijama govore činjenice da
su prosvjetitelji, osim velike sličnosti u nazivu s iluminatima, zagovarali sekularno društvo i
razum koji će vladati nad ljudskim djelovanjem. Skoro nakon Napoleonovih ratova, iluminati
su uvidjeli da je Europa toliko pogođena ratnim stradanjima da će prihvatiti svaku političku
soluciju koja će je izvući iz krize. Vjeruje se da je obitelj Rotshchild ta koja je organizirala Bečki
kongres 1814. godine kako bi pokušala skrojiti političku kartu Europe po svojoj viziji Novog
svjetskog poretka. Nakon prvog svjetskog rata, osnovana je Liga naroda kao prvi pokušaj
političkog ujedinjenja svijeta. Ta organizacija je ionako propala jer nije imala sustav sankcija
kojim bi se kažnjavale države koje su prekršile međunarodne zakone. Ujedinjeni narodi se
smatraju nastavkom tih planova. Kao jedan od velikih svjetskih vođa, ni Hitler nije pošteđen
toga da se oko njegove osobe ispletu teorije zavjere povezane s iluminatima. Smatra se da su
već u vrijeme njegove mladosti, kad je radio kao soboslikar, Rotschildeovi uočili njegovu
karizmu i talent. Kad je završio u zatvoru, napisana je knjiga « Mein Kampf» u njegovo ime i
dana mu je puna financijska i politička podrška kako bi došao na mjesto njemačkog
kancelara. Psihoanalitičar Walter Langer čak ide do te tvrdnje da je Hitler bio izdanak obitelji
Rotschild, a progon židova imao je svrhu da se skrene pozornost sa ljudi koji zapravo stoje iza
svega. Autori Gary Allen i Larry Abraham (Allen i Abraham, 1998.) povlače vezu između
iluminata i poznatog njemačkog ekonomista i mislioca Karla Marxa. Prema njima, Marxu je
pristupila grupa koja je sebe nazivala « Društvom pravednih ljudi» i nagovorila ga da napiše «
Komunistički manifest» kao demagoški mamac koje će siromašno pučanstvo lako progutati. «
Komunistički manifest» je zapravo bio u opticaju dugo prije Marxa, a on je samo obnovio i
sistematizirao revolucionarne planove koje je prvotno postavio Adam Weishaupt. « Društvo
pravednih ljudi» je zapravo bilo produžetak iluminata koji su se skrivali od zakona. Kritičari te
teorije tvrde da je jedina sličnost između « Komunističkog manifesta» i iluminatskih ideja
koncept da ljudi mogu upravljati samima sobom bez utjecaja vlade. Iluminatska ideja
vrhunca vrline i moralnost te temelj za reformaciju svijeta nije čisto reflektiran u
komunističkim ciljevima nasilnog ukidanja socijalnog poretka.

Savjet za vanjske veze (eng. Council on Foreign Relations; CFR) je osnovan oko 1921. kao
neprofitna i nestranačka civilna organizacija kako bi privatne osobe mogle sudjelovati u
američkoj politici. Njihova službeni cilj je « poboljšavanje američkog razumijevanja svijeta i
prijedlozi za vanjsku politiku SAD-a». To postiže konstruktivnim debatama o svjetskim
problemima i izdavanjem službenog časopisa. CFR je « think tank»[4] u pravom smislu -
trenutačno ima oko 4000 članova, mahom bivših predsjednika, ambasadora, burzovnih
brokera, bogatih poduzetnika, vlasnika medija, probranih senatora, direktora i profesora.
Zbog svoje povijesti, veza i utjecaja CFR je popularno poznat kao jedan od trijumvirata elitnih
organizacija (druga dvojica su Bilderberg grupa i Trilateralna komisija). Općenito se na CFR
gleda kao na zatvorenu grupu za diskusiju u kojoj se donose odluke koje utječu na svjetsku
politiku. Zbog toga su na meti mnogih teoretičara zavjere koji tvrde da ta organizacija radi na
uspostavljanju novog svjetskog poretka. Autor Pat Robertson u svojoj knjizi « New World
Order» (Robertson, 1991.) povlači vezu između CFR-a i iluminata. Pozivajući se na iskaze
podadmirala Chestera Warda, nekadašnjeg člana CFR-a, tvrdi da je cilj te organizacije,
objavljen vrlo uskom krugu svojih članova, razoružanje, marginalizacija suvereniteta SAD-a i
stvaranje svemoćne svjetske vlade. U centru njihove politike je ideja da prosvijetljeni
monopolistički kapitalizam može omogućiti spajanje svih različitih valuta, sistema bankarstva
i proizvodnje i upravljanje prirodnih resursa u jednu cjelinu koju kontrolira svjetska vlada, a
kojoj je na raspolaganju svjetska policija (pretpostavlja se da je to vojska Ujedinjenih naroda).
Na sastancima Savjeta članovi se potiču da slobodno i otvoreno predstave svoje ideje i
razmišljanja, jer je ostalim članovima zabranjeno njegove riječi prenositi medijima, osim ako
ne dobiju posebnu dozvolu za to. Njihove ideje i ciljeve je teško provoditi bez masovnih
medija, koje drže u šaci. Autor vjeruje da je CFR samo ogranak velike svjetske grupe urotnika
koja se naziva Okrugli stol (prema mnogima, sinonim za iluminate) čiji je cilj kontrola javnog
mijenja kroz razne psihološke operacije.

Hermetički Red Zlatne Zore ili kako se češće spominje samo Zlatna zora je magičarski red
utemeljen krajem 19. I početkom 20 stoljeća, a koji je prakticirao rituale I duhovni razvoj. Ovo
društvo imalo je najveći utjecaj na zapadnjački okultizam 20. stoljeća. Kako nam je dobro
poznato, koncept magijskih rituala koji su postali srž mnogih drugih tradicija poput Wicce,
Teleme I drugih oblika magijske duhovnosti proizilaze upravo iz tradicija Zlatne zore. Tri
osnivača ovog društva dr. William Robert Woodman, William Wynn Westcott, and Samuel
Liddell MacGregor Mathers bili su slobodni zidari I članovi društva Societas Rosicruciana in
Anglia (jednog od oblika rozrenkrojcerovskih udruženja). Wescott, također I član Teozofskog
društva (prisjetimo se madam Blavatsky I društva Thule) je po svemu sudeći bio idejna snaga
cijele institucije Zlatne zore I svega što je ona predstavljala. Ime je preuzeto I djela Fama
Fraternitas, rozenkrojcerovskog manifesta iz 1614. o kojemu sam već pisao u nekoliko
navrata u postovima o rozenkrojcerima. Cijela ideja Zlatne zore osobito je inspirirana jednom
rečenicom iz spomenutog djela : “…znamo da će nakon nekog
vremena doći do cjelokupne reformacije, I duhovnih I humanih stvari, već prema našoj čežnji I
očekivanjima drugih; jer poznato je da prije svitanja Sunca dolazi Aurora, ili neka čistoća ili
božansko svjetlo na nebu:” Zlatna zora temelji se na sustavu inicijacija I hijarhije sličnima
onima koje prakticiraju u masonskim ložama, no žene su za razliku od masonskih društava
bile ravnopravne muškarcima. Zlatna zora je samo prvi “vanjski” red od tri Reda, iako se sva
tri često zbirno nazivaju “Zlatna zora”. Prvi Red je podučavao filozofiju temeljenoj na
hermetičkoj kabali I osobnom razvoju kroz proučavanje svjesnosti o četiri klasična Elementa
(termin koji se često spominje u kabalističkim znanostima,a posebno u alkemiji). Ovaj red je
također poučavao I osnove astrologije, tarota I geomantije. Drugi ili “unutarnji” Red Rosae
Rubeae et Aureae Crucis (Crvena ruža I zlatni križ) poučavao je osnove elementarne magije
uključujući gledanje u kristalnu kuglu, astralnu projekciju I alkemiju. Iz priča poznat Treći Red
sastojao se od “Tajnih vođa”, za koje se govorilo da su veliki učenjaci koji više nemaju
materijalni oblik, ali da upravljaju sa niža dva reda putem spiritualne komunikacije s njihovim
vođama. Utjecaj na učenja Zlatne zore imali su kršćanski misticlizam, kabala, hermetizam,
religija drevnog Egipta, teurgija, slobodno zidarstvo, alkemija, teozofija, Eliphas Levi,
enocijanska magija, I renesansni rituali.

Povijest Reda
Originalni Red Zlatne Zore temeljio se na kolekciji dokumenata poznatijim I kao “Šifrirani
Rukopisi” napisanih na engleskom jeziku koristeći šifre, a koje pripisuju Johannesu
Trithemiusu. Rukopisi daju specifične nacrte rituala Reda, I propisuju curriculum posebnih
učenja koji prate hermetičku kabalu, astrologiju, tarot, geomantiju I alkemiju. Rukopise je
Woodfordu proslijedio masonski učenjak Kenneth Mackenzie kojega Francis King potvrđuje
kao četvrtog suosnivača. (iako je Woodford umro nedugo nakon osnutka Reda). Rukopisi nisu
pretjerano uzbudili Woodforda I u veljači 1886. proslijeđuje ih dr. Westcottu koji ih je do
1887. uspio dešifrirati. Wescott je bio oduševljen svojim otkrićem, te je od Mathersa zatražio
potvrdu svoga razmišljanja I suradnju u pretvorbi rukopisa u koherentan sustav za poslove
lože. On je, pak, od Williama Roberta Woodmana zatražio da bude suradnik, a Woodman je
po svoj prilici to I prihvatio. Također, I Mathers I Wescott imaju zasluga u razvoju ritualnih
obreda deriviranih iz “Šifriranih Rukopisa”. Mathers, je s druge strane popkupio sve zasluge u
stvaranju I osmišljavanju curriculuma I rituala Drugog Reda koji je nazvao Red Rosae Rubeae
et Aureae Crucis (Crvena ruža I zlatni križ). Jedna druga teorija govori da je rukopise u Red
donio Kenneth Mackanzie, a on ga je dobio od Tajnih Vođa “Trećeg Reda”, kontinentalne
misteriozne škole u koju je Mackanziea uveo grof Appony od Mađarske. Koristeći “ Šifrirane
Rukopise”, Mackanzie je utemeljio “Društvo osmorice” kao prvu fazu nečega što će poslije
postati Hermetički Red Zlatne Zore. U tom kontekstu treba naglasiti da se Mackanzieva grupa
zvala Hram 1, dok je Frederick Hockney (još jedan od članova društva) utemeljio Hram 2.
Tako da kada je Zlatna zora utemeljna, njen prvi hram Isis-Urania dobio je u svom nazivu
oznaku 3.

Osnutak Reda
Osnutak RedaWescott

U listopadu 1887, Wescott je napisao pismo Anni Sprengler čije je ime I adresu dobio
dešifrirajući Šifrirane Rukopise. Odgovor je primljen s nestrpljenjem , a Wescottu, Mathersu I
Woodmanu potvrđene titule učenjaka. Također, izdan je I naputak kako uspostaviti rad
Hrama naglašavajući 5 faza pocrtanih u Rukopisu. 1888. u Londonu je uspostavljen hram Isis-
Urania, u kojemu su razvijani I provođeni rituali dešifrirani u rukopisima. Velika pozornost
pridavala se I sudjelovanju žena u “savršenoj ravnoteži” Reda, što je bilo u suprotnosti
redovima Societas Rosicruciana in Angliarituala I meditacije), nego je to više bio red koji se
bavio filozofskim I metafizičkim učenjima. Četiri godine Zlatna zora je funkcionirala samo kao
“vanjski red” . Tek 1892. “unutarnji red” postaje aktivan I u ovom krugu nalaze se Učenici koji
su prošli kroz čitav tečaj I inicijacije Vanjskog reda propisane “Šifriranim Rukopisom”. Ova
grupa bila je poznata I kao “Drugi red”, jer je “Prvim redom” smatran vanjski red. Uskoro su
osnovani I Ozirisov hram u Weston-super-Mareu, Horusov hram u Bradfordu, te Hram Amon-
Raa u Ediburghu. Nekoliko godina poslije, Mathers je osnovao Ahathorov hram u Parizu. I
Masonima. Izvorna Loža osnovana 1888. nije podučavala magiju kao takvu (osim osnovnih
“protjerivajućih” rituala I meditacije), nego je to više bio red koji se bavio filozofskim I
metafizičkim učenjima. Četiri godine Zlatna zora je funkcionirala samo kao “vanjski red” . Tek
1892. “unutarnji red” postaje aktivan I u ovom krugu nalaze se Učenici koji su prošli kroz čitav
tečaj I inicijacije Vanjskog reda propisane “Šifriranim Rukopisom”. Ova grupa bila je poznata I
kao “Drugi red”, jer je “Prvim redom” smatran vanjski red. Uskoro su osnovani I Ozirisov hram
u Weston-super-Mareu, Horusov hram u Bradfordu, te Hram Amon-Raa u Ediburghu.
Nekoliko godina poslije, Mathers je osnovao Ahathorov hram u Parizu.

Tko je bila Anna Sprengler?

Provodeći iscrpno istraživanje (vjerujte nije bilo lako) došao sam i do podataka tko je bila
misteriozna Anna Sprengel. Gospođa Alice Sprengel bila je istinita osoba rođena 28. rujna
1871. kao plod kontroverzne veze u Pomeranii. Bila je stara samo 20 godina kada ju je H.P.B.
prebacio na drugu obalu. Ako je vjerovati pričama, njena majka Anna Sprengel bila je znatno
starija i navodno je pripadala Rozenkrojcerima. Bilo kako bilo, 1914. tada
četrdesettrogodišnja Anna upoznaje Theodora Russa koji je posjedovao «Zlatnu knjigu» i
gotovo preko noći postaje jedna od tri člana Vrhovnog vijeća O.T.O.-a. Sve do 1947. u
prisnom je kontaktu s dr. Felixom Lazerusom kada su oboje «odlučili» umrijeti. Da li zbog
kontroverzne veze, da li zbog same prirode njihova posla, ne postoje detaljnji podaci o Anni i
Alici, unatoč činjenici da je za napredovanje u Redu bila potrebna iscrpna dokumentacija o
životu svakog pojedinog člana.

Tajni Vođe

1891. naprasno prestaje komunikacija s Annom Sprengler, a Wescott je dobio vijest iz


Njemačke da je ona ili umrla ili njeni pratioci nisu odobravali osnivanje Reda, pa su joj
zabranili sve daljnje kontakte. Ako su osnivači željeli kontaktirati Tajne vođe, morali su to
učiniti samostalno. Upravo u vrijeme ovih događanja Woodman umire, tako da nikada nije
doživio vidjeti Drugi red. 1892. Mathers je tvrdio da je uspostavio vezu s Tajnim vođama, te je
pribavio rituale za Drugi ili Unutarnji krug još zvan I Crvena Ruža I Križ od Zlata. Ovi rituali
bazirali su se na tradiciji groba Christiana Rosenkreuza. Poslije 1916. Wescott je tvrdio da
Mathers ove rituale primio od brata Lux ex Tenebris, kontinentalnog uvođenika. Neki
sljedbenici Zlatne zore I njenih tradicija vjeruju da Tajni vođe nisu nužno ni živući ljudi, niti
natprirodna bića, već simboli stvarnih I legendarnih izvora spiritualne ezoterije, velikog vođe
ili učitelja duhovnosti koji je pronašao svoj put u učenja Reda.

Zlatne godineFlorence Farr

Do sredine 1890-tih, Zlatna zora se dobro pozicionirala u Velikoj Britaniji, sa preko stotinu
članova iz svih klasa viktorijanskog društva. U vrijeme vrhunca svoje slave, mnoge slavne
ličnosti iz kulturnog I javnog života poput glumice Florence Farr ili irske revolucionarke Maud
Gonne (ona je napustila ovo društvo kada se okrenula katolicizmu) su bili članovi Reda. Valja
spomeuti I Arthura Machena, Williama Butlera Yeatsa, Evelyn Underhill, I, naravno, Aleistera
Crowleya. Oko 1897 godine, Wescott prekida sve veze sa Zlatnom zorom, ostavljajući
Mathersu potpunu kontrolu. Nagađalo se da Wescottov odlazak povezan s pronalaskom
okultnih papira u mrtvačkim kolima, te privuklo pažnju Wescottovih nadređenih. Oni su mu
dali izbor: prekinuti sve odnose sa Zlatnom zorom ili dobiti otkaz na mjestu mrtvozornika.
Iako nema dokaza da je Mathers osobno podmetnuo navedene papire, odnosi ove dvojice bili
su sve samo ne prestali do toga trenutka. Nakon Wescottovog odlaska, Mathers je za šefa u
Engleskoj postavio Florence Farr. Zanimljivo je da dokumenti koji datiraju iz vremena nakon
Wescottovog odlaska, još uvijek nose njegov potpis I pečat. Ovako nastala situacija ostavila je
samo Mathersa nadležnim za Red. Sukob različitih osobnosti Mathersa I ostalih članova, te
njegovo izostajanje sa središnjih aktivnosti Lože u Velikoj Britanji, doveli su u pitanje njegov
autoritet.
Revolt

Mathers u opravi RedaKako se bližio kraj 1889. Učenici hramova Isis-Urania I Amon-Ra
postali su krajnje nezadovoljnji Mathersovim načinom vođenja reda, kao I njegovim rastućim
prijateljstvom s Crowleyem. Također, Učenici su postali nestrpljivi u želji da ostvare kontakt s
Tajnim Vođama, umijesto da s njima kontaktiraju putem Mathersa. Osim osobnih
nesuglasica unutar hrama Isis-Urania, sukobi su nastajali između “Sfere”, tajnog društva
Florence Farr koje je djelovalo unutar hrama Isis-Urania I ostalih Učenika Hrama. Londonski
dužnosnici odbili su primiti Crowleya u razred Adepta Minora. Pa ipak, Mathers je zaobišao
ovu odluku, te Crowleya na brzinu inicirao u red u hramu Ahathoor u Parizu 16. sječnja 1900.
Po svom povratku u London od tada v.d. tajnice gđe. Cracknell, zatražio je papire koji su mu
sada po pravu I pripadali. To je londonskim Učenicima bila poslijednja kap koja je prelila čašu.
Gđa. Farr koja je I do tada mislila da londonski hram treba biti zatvoren, uputila je Mathersu
pismo u kojem daje svoju ostavku na mjesto njegova zamjenika. Mathers je svoj odgovor
uputio 16. veljače vjerujući da svoje prste u cijelom slučaju ima Wescott. Uskoro po prijemu
obavjesti, londonski učenici osnivaju vijeće sedmorice 3. ožujka I od Mathersa traže da se o
svemu provede detaljna istraga. U svom odgovoru Mathers je odbio dati bilo kakve
informacije, odbio potvrditi londonski Hram, te otpustio gospođu Farr s mjesta njegova
zamjenika. Učenici su reagirali sazivanjem generalnog sastanka 29. ožujka, na kojem su s
mjesta svog vođe maknuli Mathersa I protjerali ga iz Reda.

Krhotine

1901. W.B. Yates privatno je objevio pamflet pod naslovom “Da li će Red R. R. @ A. C ostati
magični Red? Poslije ovoga Isis-Urania objavljuje svoju neovisnost, a nove razmirice dovele do
toga da Yates napusti Red. Za privremeno vođenje Reda bilo je zaduženeo vijeće trojice, a u
vijeću su bili .W. Bullock, M.W. Blackden and J. W. Brodie-Innes. Nakon nekog vremena
Bullock podnosi ostavku, a zamjenjuje ga dr. Robert Felkin. 1903. A.E. Waite I Blackden
udružili su snage u ideji da zadrže ime Isis – Urania, dok su Felkin I drugi londonski članovi
oformili Stella Matutinu.

Rekonstrukcija Reda

Kada je Mathers napokon shvatio da nikada neće doći do pomirenja, počeo je ulagati napore
kako bi se ponovno pozicionirao u Londonu. Hramovi u Bradfordu I Weston –super-Mareu
ostali su mu vjerni, ali broj njihovih članova bio je odista malen. Nakon toga imenovao je
Edwarda Berridgea kao svog predstavnika, koji je nastavio radom na ceremonijamai
ritualima Zlatne zore u zapadnom Londonu sve do 1903. Prema Francisu Kingu, povijesni
dokaz govori da je 1913. u Drugom Redu pod vodstvom Berridgea I Mathersa bilo 23 člana.
J.W. Brodie-Innes nastavio je rad hrama Amon-Ra I došao do zaključka kako je cijeli revolt bio
neopravdan. Do 1908 Mathers I Brodie-Innes bili su u potpunoj slozi. Prema različitim
izvorima Mathers je negdje između 1901 I 1913 podružnicu Zlatne zore lojalnu njegovu
vodstvu imenovao Alpha et Omega. Brodie-Innes preuzeo je komandu nad Engleskim I
Škotskim hramovima, dok je Mathers bio zaokupljen izgradnjom Ahathoorovog hrama I
produbljivanjem veze s Amerikom. Prema Israelu Regardieu, Zlatna zora je u Sjedinjene
države došla još prije 1900.,a u Chichagu je osnovan Thoth-Hermesov hram. Do završetka
prvog svjetskog rata Mathers je uspostavio tri američka hrama.
Većina hramova Alpha & Omega i Stella Matutina su zatvoreni Ili napušteni do kraja 1930-
tih. Sa izuzetkom dva Stela Matutina hrama: Hermesovog hrama u Bristolu koji je radio
sporadično sve do 1970, I Whare Ra hrama na Novom Zelandu koji je radio redovito sve do
zatvaranja 1978.

Struktura Reda
Stupnjevi reda
Prvi red:

*
Introduction—Neophyte 0=0
*
Zelator 1=10
*
Theoricus 2=9
*
Practicus 3=8
*
Philosophus 4=7

Drugi red:

*
Intermediate—Portal Grade
*
Adeptus Minorus 5=6
*
Adeptus Majorus 6=5
*
Adeptus Exemptus 7=4

Treći red:

*
Magister Templi 8=3
*
Magus 9=2
*
Ipsissimus 10=1

Brojevi koji su napisani u paru uz stupnjeve odnose se na položaj u Drvu života (pogledaj
članak o kabali). Neophyte položaj ima oznaku 0=0 što govori da nema položaj na drvu
života. Za druge stupnjeve, prvi broj označava položaj od dna (Malkuth), a drugi označava
položaj od vrha (Kether). Stupnjevi Prvog Reda povezani su sa 4 klasična elementa: zemlje,
zraka, vatre I vode. Pristupnik određenog stupnja primio je metafizičke naputke o značenju
svakog od ovih elemenata, a morao je proći I pismeni ispit I demonstrirati određene vještine
kako bi bio primljen u određeni stupanj. Stupanj Portal je ritual inicijacije u Drugi Red. Krug
već postojenih Učenika Drugoga Reda mora o je dati svoj pristanak kako bi se pristupniku
odobrio prijem u Drugi Red. Drugi red nije u cjelosti bio dio “Zlatne zore”, već zasebni Red sa
svojim pravima, poznat I pod nazivom R.R.et A.C. Drugi red upravljao je učenjima, ali I Drugim
redom u cjelosti. Nakon prolaska stupnja Portal, uvođenik je upoznat s tehnikama praktične
magije. Nakon još jednog ispita I pristanka drugih Učenika, pristupnika je mogao pristupiti
stupnju Adeptusa Minora (5=6). Također postojala su I četiri podrazreda instrukcija za
Adeptusa Minora, ponovno povezana sa četiri stupnja Vanjskog Reda.

SVJETLA LOŽA, DRUŠTVO VRIL I TAJNA NACISTIČKA ORUŽJA

Iako sam već jednim dijelom pisao o društvu Vril u tekstu o društvu Thule, ovaj dio svjetske
povijesti, a i povijesti tajnih društava toliko je intrigantan da zaslužuje da mu posvetim još
malo pažnje. Inspirirala me knjiga koju sam nedavno imao prilike pročitati , «Nevidljivi orao-
povijest nacističkog okultizma» autora Alana Bakera, pa stoga evo priče o društvu Vril.
Društvo Vril ili tzv. Svijetla loža kombinirala je političke ideale Illuminata sa hinduskim
misticizmom, teozofijom i Kabalom. Njegova povijest ide paralelno s društvom Thule, samo
što društvo Vril ima daleko veći utjecaj, fondove, a i kombinira okultizam i znanost. Osim
potrage za podzemnom utopijom ispod himalajskih planina, Vril se bavi i pronalaženjem
načina inkorporacije mistične «vril» energije u vojnu industriju. Provodeći istraživanje za svoju
knjigu «Jutro magičara», autori Jacques Bergier i Louis Pauwels došli su do zanimljivog
podatka. Dr. Willy Ley jedan od vodećih svjetskih znanstvenika na polju raketne znanosti koji
je 1933. pobjegao iz Njemačke o društvu Vril je rekao: pripadnici ovoga društva vjeruju da
poznaju tajno znanje koje bi im omogućilo pretvaranje vlastite rase u rasu nadljudi duboko u
utrobi zemlje. To bi činili posebnim metodama koncentracije i cijelim sustavom unutarnje
gimnastike. Teoretičari zavjere posebno vole ovaj podatak, jer im omogućuje razvijenije
teorija o skrivenim nacističkim gradovima ispod površine Zemlje. Navedene metode
koncentracije vjerojatno su bile bazirane na duhovnim vježbama Ignatiusa Loyole. Jezuitske
tehnike koncentracije i vizualizacije nalikuju u mnogočemu tehnikama koje se koriste u
okultne svrhe, posebno u šamanskim kultovima i tibetanskom budizmu. Nacisti su duboko
štovali ove jezuitske duhovne vježbe, za koje su vjerovali da su poslane od strane drevnih
Gospodara Atlantide. Okultisti toga vremena znali su da je Loyola baskijskog podrijetla, za
koje se vjerovalo da su ostaci atlantiđana. Društvo Vril je vjerovalo da tko god bude ovladao
moćima Vrila, postat će gospodar samoga sebe, drugih ljudi i cijeloga svijeta. Vjerovali su da
će se svijet promijeniti a «Gospodari» izroniti iz središta Zemlje. Ukoliko se ne uspostavi savez
i ne postane «Gospodarom», vjerovali su da će i oni zapasti u ropstvo. U knjizi «Nepoznati
Hitler» se navodi: U Berlinu Haushofer je utemeljio «Svijetlu ložu» ili društvo Vril . Cilj ove Lože
je istražiti podrijetlo arijevske rase i provoditi vježbe koncentracije kako bi se probudile sile
«Vrila». Haushofer je bio student ruskog magičara i metafizičara Georga Gurdjieffa. Obojica
su tvrdila da održavaju kontakte sa tajnim tibetanskim ložama koje posjeduju tajnu
«nadljudi». Loži su pripadali Hitler, Aalfred, Rosenberg, Himmler, Goring i hitlerov osobni
liječnik dr. Morell Poznato je da su Hitlera željeli kontaktirati i Crowley i Gurdjieff. Hitlerove
neobične moći sugestije postaje shvatljivija ako se ima na umu da su mu bila dostupne
Gurdjieffove psihološke tehnike, koje su se bazirale na učenjima Sufija, tibetanskih Lama izen
učenjima japanskog društva «Zeleni zmaj».

Vril energija i Crno Sunce

Vjerovalo se da se vril energija može dobiti iz Crnog Sunca, velike lopte «Prima Materije»,
koja navodno postoji u središtu Zemlje i daje svjetlo Vril-ya rasi, te zrači radijacijom u obliku
vril energije. Društvo Vril je vjerovalo da su Arijevci izvorni biološki nasljednici Crnog Sunca.
Ova sila vila je poznata od davnina pod raznim imenima: Chi, Ojas, Vril, Astralno svjetlo,
Orgon i dr. U raspravi o 28 stupnju «Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda»
zvanom Vitez Sunca ili Upućeni Princ, Albert Pike kaže: «U prirodi postoji jedna moćna sila, i
čovjek bi, kada bi je posjedovao i znao usmjeriti, mogao revolucinizirati i promijeniti čitav
svijet». To je sila koju su Nacisti i njihovi okultni krugovi očajnički osloboditi i usmjeriti na
svijet i za koju je društvo Vril vjerovalo da je posjeduje Hitler, kao manifestacija «Velikog
Posla» propagiranog od strane Upućenih iz raznih tajnih društava kroz godine. Društvo Vril
oslanjalo se na vrlo stare arhetipe koji su već bili u umovima magičara i alkemičara,
zaogrnute idejom ponovnog oživljavanja okultnog i znanstvenog napretka. Ideja mutacije i
transformacije u višu formu «čovjeka-boga» zaživjela je kroz opise rase Vril-ya u Buller-
Lyttonovoj «Nadolazećoj rasi». Lytton je i sam bio pripadnik Rozenkrojcera (Rosicrucians), a
samim time i upoznat s arkansko-ezoteričnim filozofijama (i tijekovima najvećih znanstvenih
napredaka današnjeg doba)

Leteći tanjuri pogonjeni Vril energijom i druga tajna oružja


Možda najnevjerojatnije priče o društvu Vril su one o navodnom tajnom nacističkom
programu proizvodnje letećih tanjura. Pretpostavlja se da je društvo Vril uspostavilo kontakt s
«Tajnim Vođama» rase Vril-ya koji su u tajnosti započeli suradnju njemačkim znanstvenicima
u drugoj kasnih 1920.-ih Još 1936. Hitler je slao timove speleologa u pećine i rudnike širom
svijeta u potrazi za rasom Vril-ya Nacisti su također istraživali i Antartiku tijekom 1937. i
1938. godine u potrazi za rupom Južnog pola i navodno su imali uspjeha, poput admirala
Byrda u otkrivanju ovih otvora. Neki kažu da su baš na ovome mjestu Nacisti uspostavili
kontakt s «Nepoznatim nadljudima» koji su živjeli u «Duginom gradu» U svojoj kontroverznoj
prezentaciji «NLO tajne Trećeg Reicha», Vladimir Terziski povezuje vanzemaljce i njemačka
tajna društva poput «Templehoffa», «Thule», «Vril» i Crnog Sunca. Terziski spominje
svojevrsnu «vanzemaljsku rasu učitelja», koji su u tajnosti počeli surađivati s pojedinim
nacističkim znanstvenicima u krajem 1920-tih u podzemnim bazama gdje su ih upoznavali sa
svojim konceptima filozofskog, kulturalnog i tehnološkog napretka. (tzv «Dugina zavjera ili
zavjera duge»).Kako Terziski navodi, Nacisti su uz pomoć vanzemaljske inteligencije ovladali
antigravitacijskim svemirskim letom, uspostavili svemirske stanice, ovladali putovanjem kroz
vrijeme i proizveli svemirski brod koji je mogao putovati warp brzinama. U isto vrijeme
vanzemaljci su širili svoje dijabolične ideje kroz društva Vril i Thule. Terzinski sugerira da je
istraživanje antigravitacije započelo u Njemačkoj u 20-tim godinama prošlog stoljeća
konstruiranjem prvog hibridne antigravitacijske kružne letjelice, RFZ-1, koju je konstruiralo
društvo Vril. U razdoblju od 1942-1943 napravljena je cijela serija antigravitacijskih strojeva,
a sve je kulminiralo navodnom izgradnjom 350 stopa dugačke letjelice oblika cigare nazvane
Andromeda- svemirska stanica, u hangaru za izgradnju cepelina. Iako je teško povjerovati u
ove priče na granici naučne fantastike neke činjenice i dan danas golicaju maštu teoretičara
zavjera ali i znanstvenika. Naime, društvo Vril nije radilo samo na projektima izgradnje
«letećih tanjura, već je bilo i duboko umiješano u izgradnju i drugih egzotičnih oružja o čijem
postojanju itekako postoje dokazi, poput raketa V1 i V2, višecjevnog bacača raketa, puške sa
noćnom nišanom nazvane «Vampir» i niza eksperimentalnih, ali i funkcionalnih aviona na
mlazni pogon. Nagađalo se da Nacisti rade na izgradnji nuklearne bombe i eksploataciji
nuklearne energije, a kad tome pridodamo i činjenicu da je društvo Vril neumorno tragalo za
alternativnim izvorima energije uslijed nedostatka naftnih derivata, priča dobiva na težini. U
kontekstu ondašnjeg vremena, sva ova tehnološka postignuća mogu se usporediti kao kad bi
danas preko noći konvencionalna oružja zamijenili laserskim, topovima plazme i kiborzima,
dok su neka od postignuća onoga doba i dan danas neprevaziđena. SS E-IV
(Entwicklungsstelle 4), jedinica za razvoj SS-ovskog okultnog reda Crno Sunce, navodno je
1939. godine razvila revolucionarni elektromagnetski gravitacijski motor koji je poboljšao
Hans Colerov stroj na slobodnu energiju pretvorivši ga u energetski pretvarač. Kasnije su ga
uparili sa Van De Graafovim generatorom i Marconievim vrtložnim dinamom (sferični
spremnik od merkuruja) kako bi proizveli rotirajuće elektromagnetsko polje velike snage koje
je reduciralo masu i utjecalo na gravitaciju. Osmislilo ga je Thule Triebwerk i trebao je biti
stavljen u posebno dizajniran disk. Još od 1935. društvo Vril i Thule tražili su pogodne lokacije
za testiranje ovih strojeva i pronašli ih u sjeverozapadnoj Njemačkoj koja je bila poznata i pod
nazivom Hauneburg. Letjelicu koju su tamo testirali prozvali su jednostavno H-gerat, što bi u
prijevodu značilo Sprava iz Hauneburga. Zbog sigurnosti preimenovali su ga u još kraće ime –
Haunebu , a potom zajedno sa nekim ranijim protoipima zvanim Vril u RZF-5, kada su testne
lokacije zamijenili sa lokacijom nazvanom Vril Arado Brandenburg područje za testiranje
letjelica.
Ranija letjelica Haunebu1 od koje su konstruirana dva prototipa bila je promjera 25 metara,
imala osam članova posade i mogla postići brzinu od 4,800 km/h, ali na malim visinama.
Kasnija poboljšanja omogućila su razvijanje brzina od 17000km/h, što ne mogu postići ni
današnji najbolji mlazni avioni. Let je mogao trajati do 18 sati, a kako bi letjelica mogla
odoljeti ogromnim temperaturama koje nastaju pri takvim brzinama, osmišljena je specijalna
zaštitna legura nazvana «Victalen» (smrznuti dim), koju su osmislili vodeći SS-ovski metalurzi,
navodno u 1930-tima. Rani modeli isprobavali su također i prilično veliki 60 mm top sa dvije
cijevi zvan skraćeno KSK (KraftStrahlKanone, Top snažne zrake). Neki su mislili da se ovdje
radi o iznimno snažnom laseru, ali nije bilo tako. Nijemci su ju zvali anakronimom kao ,
«nešto što nije iz ovog vremena ni mjesta». Kada su 1945. godine letjelicu Vril7 srušili Rusi
među ostacima su pronašli nešto što je neodoljivo podsjećalo na spomenuti top. Ostaci od
volframa nakon rata su identificirani kao –spojene kugle koje su formirale kaskadne
oscilatore spojene na dugocijevnu transmisijsku polugu oko koje su bile omotane spirale ili
zavojnice od volframa kako bi se proizveo snažni izboj energije dostatan da probije četiri
neprijateljska oklopa debela 100mm. Ovako veliki top destabilizirao je disk i kasnije je
zamijenjen strojnicama ili protuavionskim topovima. Haunebu 1 prvi puta je poletio 1939.
godine i napravio ukupno 52 probna leta. 1942. nešto veći Haunebu2 promjera 26 metara bio
je spreman za probni let. Imao je 9 članova posade i mogao postići brzine od 6000 –
21000km/h, te letjeti 55 neprekidnih sati. Oba su, kao i kasnije proizveden Haunebu2 Do-Stra
imali toplinske štitove od Victalena i u razdoblju od 1943-1944 napravili ukupno 106 probnih
letova. Dolaskom 1944. godine testiran je usavršeni ratni model Haunebu II Do-Stra (Dornier
STRAtospharen Flugzeug/stratosferska letjelica). Napravljena su dva prototipa. Ovi divovski
strojevi visoki nekoliko katova imali su posadu od 20 ljudi, te mogli postići nadzvučne brzine
iznad 21 000km/h. SS- je nastojao izraditi tendere za serijsku proizvodnju i u Junkersu i
Dornieru, ali kasnije je ipak izabran Dornier. Kraj rata onemogućio je proizvodnju serijskih
modela, ali je zato konstruiran prototip 71 metar u promjeru zvan Haunebu3. Navodno je baš
ova letjelica kapaciteta 32 člana posade, koja je razvijala brzine do 40 000km/h i mogla ostati
u zraku i po nekoliko tjedana, poslužila krajem rata za evakuaciju pripadnika društva Thule i
Vril. Razvijani su planovi i za Haunebu 4, ali prototip nikada nije konstruiran. Zvuči li vam ovo
sve nevjerojatno, pogledajte neke od slika autentičnih letjelica s dokazanim postojanjem.

RED ZELENOG ZMAJA

green dragon Vrlo usko vezani uz već prije spominjana društva Thule I Vril je dakako I Red
zelenog zmaja. Ovaj red ili društvo bilo je japansko tajno društvo posvećeno ovladavanju
ljudskim tijelom I vremenskim organizmom ili “eteričnim tijelom”. Ovladavanje ovim znanjima
omogućavalo je , očito, veliku moć. Također, članovi ovog društva imali su mogućnost
predviđanja. Drugi izvori navode da su mogli ovladavati elementima unutar svoga tijela pri
čemu se najvjerovatnije misli upravo na one istočnjančke. (5 elemenata). Viši stupnjevi
inicijacije zahtijevali su od kandidata da vlastitom voljom natjeraju sjeme da proklija.
Japanski red razlikovao se od zapadnjačkih tajnih društava upravo po izričitim zahtijevima za
dokazivanjem, a također I cijenom neuspjeha. U prijašnjim postovima spominjao sam Karla
Haushofera, jednog od tvoraca nacističkih ideja i nacističke geo politike, a čiji je poklonik bio i
Alan Le Vey. Haushofer je bio jedan od samo tri zapadnjaka kojima jKarl Haushofere uspjelo
postati članom Reda Zelenog Zmaja i to u vrijeme dok je bio vojni ataše u Tokiju netom prije
Prvog svjetskog rata. Kako sam već ranije pisao i o društvima Thule i Vril ne bih sada išao u
detalje o povezanosti ovih društava, nego ću prepustiti čitateljima da sami povežu «konce». U
spominjanoj nacističkoj ekspediciji na Tibet (1926-1942) Nacisti su pokušali stupiti u kontakt
sa tzv. «Spiljskim Prorocima Tibeta». Članovi ekspedicije navodno su kontaktirali poznavaoce
Agarthe. Neki od njih su se 1929 vratili u Njemačku i oformili lože u Berlinu, Minhenu i
Nirmbergu, dok neki pak izvori navode da je oformljena loža samo u Berlinu. Tibetanski
redovnici u Njemačkoj su bili poznati kao Društvo Zelenih Ljudi, a najpoznatiji među njima kao
Redovnik Zelenih Rukavica/Ruku. On je bio nadaleko poznat po svojim vidovnjačkim i
proročkim sposobnostima. Jednom prilikom imao je audijenciju i kod Hitlera. Društvo Zelenih
Ljudi navodno je bilo u višestoljetnoj «astralnoj povezanosti» sa Društvom Zelenog Zmaja. U
već duboko poremećenom Hitlerovom umu pored brojnih utopijskih ideja o rasnoj čistoći i
stvaranju arijevske rase, rodila se i ideja da Društvo Zelenih Ljudi pomaže u pretvaranju
arijevaca u bogolika stvorenja. Iako ovo zvuči na progresivnu naučnu fantastiku, aktivnosti
ovog društva držala su se u najvećoj tajnosti. Društvo Zelenih Ljudi palo je u nemilost na
prijelazu iz 1943 u 1944, ne zna se točno da li zbog nemogućnosti da promijene tijek rata ili
zato što je sam Haushoferov sin sudjelovao u pokušaju atentata na Hitlera. Prema nekim
izvorima «Zeleni Ljudi» poslani su u koncentracijske logore zajedno s drugim političkim
neistomišljenicima, jer doista postoje zapisi u ruskim arhivima da su prilikom ulaska sovjetske
vojske u Berlin pronađena mnoga tijela Tibetanaca. Većina ih je počinila samoubojstvo
zabijanjem noža u trbuh. Neki izvori navode da su bili u njemačkim odorama bez obilježja, a
drugi da su bili potpuno goli. Zbog ovog promašaja, Haushofer je prvo ubio vlastitu suprugu,
a potom i sebe izvršivši «seppuku» kako je i dolikovalo članu Reda Zelenog Zmaja. Posljednji
pripadnici Društva Zelenih Ljudi nestali 1959, dolaskom komunista nakon kineskog pripajanja
Tibeta.

TEMPLARI - PRECI SLOBODNOG ZIDARSTVA


Mnogi nagađaju da su mnoga tajna i masonska društva proistekla upravo od vitezova
Templara. Toj teoriji išla je u prilog i sama mističnost reda i mnoge legende u kojima se
govorilo o vitezovima Templarima kao o čuvarima Svetog Grala i drugih relikvija poput vrha
koplja kojim je proboden Krist, dijela križa na kojem je raspet, pa čak i same blazamirane
Kristove glave. Kada je red tragično ugašen 1314., vjeruje se da su mnogi templari uspjeli
prebjeći u Škotsku i tamo vitez Templarnastaviti svoje djelovanje. Neke teorije nagađaju da je
mistično društvo Ruže i Križa (rosecruix) direktni nasljednik templarskog učenja.

Ono što je zanimljivo u proučavanju tajnih društava i vitezova Templara je da se kao jedan od
mogućih putova Majstora masona koji želi proširiti svoje masonsko znanje spominje tzv.
Škotska ceremonija (Ancient and Accepted Scottish Rite) čiji stupnjevi (neki po južnoj neki po
sjevernoj jurisdikciji) nedvojbeno asociraju na vitešku ostavštinu. Tako se kao mogući
stupnjevi navode «Vitez istoka i zapada», «Vitez ruže i križa», «Vitez zapovjednik hrama
(temple)» i mnogi drugi. No, ono što je najzanimljivije u priči o povezanosti masonskih
društava i vitezova Templara je postojanje tzv. «Ujedinjanog, vjerskog. Vojnog i masonskog
Reda Hrama i sv, Ivana od Jeruzalema, Palestine, Rodosa i Malte» koji kao svoje oznake
koriste znakovlje vitezova templara. Ovi masonski vitezovi templari sebe definiraju kao
međunarodni humanitarni masonski red, a od 1700. godine, kada masonstvo postaje javno u
svoje obrede inkorporiraju simbole i tradicije Templara. Ovi vitezovi templari dodatni su red,
a ne viši stupanj unutar slobodnog zidarstva. Da bi mason postao Vitez Templar, prvo mora
postati «Majstor mason od Kršćanske vjere» i biti uzdignut u Sveti Kraljevski Svod. (neke
podružnice dopuštaju to postati i članovima drugih vjeroispovijesti koji su se zakleli braniti
kršćanstvo) Kao i u svim slobodnozidarskim organizacijama , članstvo u ovom redu zahtijeva
od kandidata da bude visoko moralna osoba, izraženog karaktera i uzorne reputacije i da
vjeruje u Vrhovno biće. Vitezovi Templari od kandidata također zahtijevaju da budu istaknuti
kršćani.
O vitezovima templarima napisane su brojne znanstvene i pseudoznanstvene knjige, stoga je
nemoguće ovaj plemeniti red opisati u detalje. Stoga ćemo se zadržati samo nanjvažnijim
činjenicama. Povijesni Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i
Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari) osnovan je 1118. nakon prvog
križarskog rata s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre
napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli
u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedište reda je
prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po
čemu je i dobio ime. Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su već u 12.
stoljeću svoje sjedište premjestili prvo na Cipar a zatim u Francusku i počeli osnivati svoje
podružnice - kuće po cijeloj Europi. Sudjelovali su u ratovima protiv Saracena u Španjolskoj i u
oslobađanju Portugala. Spominjući templare ne možemo zaobići ni spominjanje Salaha al-Din
Yusufa bin Ayuba ili Saladina. Značenje njegovog imena na arapskom je «ispravnost vjere» i
tijekom svoje vladavine zauzeo je mnoge teritorije. Ujedinio je Egipat i Abesinske kalifate, a
zahvaljujući izvanrednom poznavanju vojne taktike u samo 12 godina zauzeo je Damask,
Siriju, Allepo, Mawsil i Irak.

akon tromjesečne bitke 1187. zauzeo je Jeruzalem u poznatoj bici kod Hattina. Ono što je
bitno napomenuti za ovu bitku je da je Saladin raspolagao sa 12.000 vitezova a templari sa
20.000 pješaka i samo 1000. vitezova. Sa sobom su nosili «Pravi Križ» svetu relikviju iz 320.
godine koji je otkrila majka Konstantina Velikog. No ni to nije pomoglo da se odupru porazu.
Nakon bitke mnogi su vojnici postali muslimanski robovi, a Saladin nije poštedio niti jednog
templara osim Velikog Meštra Gerarda de Rideforta. Svaki je templar i hospitalac bio prisiljen
kleknuti i onda je obezglavljen. Kako je zapisano, svi su smrt dočekali, dostojno, ponizno pred
Bogom i u tišini.
Osim što su branili kršćansku vjeru i sudjelovali u brojnim križarskim ratovima, templari su bili
poznati i kao vješti bankari. Što će se poslije pokazati glavnim uzrokom njihova nestanka.
Zahvaljujući svom doprinosu širenja kršćanstva, dobivali su posjede širom Europe, a pritom su
bili i oslobođeni plaćanja raznih poreza. Iako su simbol templara bila dva viteza na jednom
konju, kao simbol siromaštva, templari prve početke bankarstva iz razdoblja križarskih ratova
razvijaju vrlo vješto, i u kombinaciji sa feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe,
postaju vrlo moćni. Kod njih se zadužuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo
cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima. Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo
veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo, i
kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i progoni Templara, najžešće od strane
francuskog kralja Filipa IV koji je bio njihov veliki dužnik. Sukob Filipa i Templara završava
1314. kad spaljuju na lomači zadnjeg velikog meštra Templara, Jacques DeMolaya. 1312.
Papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj,
dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobijaju uglavnom Ivanovcii
vitezovi od Malte. Neki su Templari uspjeli izbjeći progonima i sklonili su se u Portugal gdje su
promijenili ime reda u Kristov red. Drugi dio je pobjegao u Škotsku gdje je kralj bio Robert
Bruce koji je već ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju Pape. U novije
vrijeme objavljen je dokument iz tajne vatikanske knjižnice pod nazivom "Oprostite Templari"
u kojemu Papa Klement V. utvrđuje kako nije pronađeno nikakvih dokaza protiv Templara, te
kako odrješuje sve čelnike Templarskog reda.

Mitovi i legende

Neki vjeruju, da je masovno hapšenje Templara koje je bilo organizirano u Francuskoj u petak
13. listopada 1307. korijen praznovjerja o nesreći koju donosi petak 13..Uz Templare se još i
danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji, i nekim tajnama graditeljstva. Osim
toga, povezuje ih se i sa masonima. Postoje mišljenja, da su Templari sudjelovali u
Portugalskim pomorskim ekspedicijama, kao i da su iz Škotske plovili Atlantikom i stigli do
Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo
otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u Škotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova
loza i grožđe čije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije
Kolumbovih otkrića. Posljednju i povjesno najuvjerljiviju legendu čini priča o prokletstvu koje
je uputio zadnji vođa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje rimskog papu
Klementa V., , francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i njihovih deset budućih
generacija. Sve tri "proklete" osobe su umrle u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri
kraljeva sina umiru mlada bez muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata. Vitezovi
templari postoje i danas u vidu mnogih redova, a kao što sam prije spominjao neke
organizacije su masonske a neke ne. Najpoznatije udruge koje dans djeluju su ORDO
SUPREMUS MILITARIS TEMPLI HIEROSOLYMITANI i «Heriardity Knight Templar of Brittain» .
Ova prva organizacija ima i svoje predstavništvo u Hrvatskoj, pod vodstvom Velikog Priora
Alfreda Krupe. Govoreći o templarima u Hrvatskoj moramo spomenuti da tijekom druge
polovine 12. stoljeća Templari dolaze u Hrvatsku i srednjevjekovnu Slavoniju i tu dobivaju
nadimak božjaci (od ubogi) Oko 1169. im je sjedište bilo u Vrani gdje su od Pape dobili
samostan Sv. Gregorija. U Senju, Zagrebu, Božjakovini, Našicama, Glogovnici i još nizu drugih
mjesta su imali svoje kuće-podružnice i ogromne posjede, tako da su bili gospodari cijelih
županija. Imali su vrlo veliki utjecaj na javni i politički život na tim područjima, ali su i dolazili
u sukob s plemstvom i pukom. Nakon njihovog ukidanja 1312. Papa dodjeljuje njihove
posjede Ivanovcima koji su zatim uspostavili Vranski priorat. Upravo ovaj potonji zaživio je i u
današnje vrijeme pod vodstvom OSMTH (Suvremenog vojničkog reda Hrama Jeruzalemskog)

TEMPLARI U HRVATSKOJ

Templarski red već je sam po sebi dosta samozatajan i teško je doći do povijesnih činjenica
čak i na globalnoj razini. Takvom stanju dovelo je famozno ukidanje reda 1312-1314.g, kada
su s Templarima nestali i mnogi povjesni dokumenti i zapisi. No, unatoč tomu Templari su o
svome postojanju ostavili brojna svjedočanstva i tragove širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
U Hrvatsku i Slavoniju, Templari stižu tijekom druge polovice 12. Stoljeća, odnosno u
razdoblju, poslije Drugog a prije Trećeg križarskog rata, . gdje dobivaju nadimak božjaci (od
ubogi) Oko 1169. im je sjedište bilo u Vrani gdje su od Pape dobili samostan Sv. Gregorija. U
Senju, Zagrebu, Božjakovini, Našicama, Glogovnici i još nizu drugih mjesta su imali svoje
perceptorate i ogromne posjede, tako da su bili gospodari cijelih županija.Iako to nije nigdje
zapisano, čini se očitim da je svrha dolaska templara na naše tlo jasna, a podudara se s
prvotnom svrhom i funkcijom njihove organizacije: čuvati putnike i štiti putnike na njihovom
putu na Bliski Istok. Treba imati na umu da su Zapadni Evropljani, u ovom jugoistočnom dijelu
Evrope bili ne samo izgubljeni, već i fizički ugroženi od domicilnog stanovništva, stoga im je
bila potrebna zaštita koju su pronašli upravo u –templarima. Korist od toga ubrzo su spoznali
i svi nositelji tadašnjeg političkog života.: rimski papa, ugarsko-hrvatski kraljevi, nadbiskupi i
biskupi i drugi uglednici. Kako sam već istaknuo teško je doći do podatka o točnom datumu
dolaska templara u naše krajeve zbog manjkavosti povijesnih dokumenata, no imajući u vidu
da su templari bili izravno odgovorni Papi, zapisi o templarima u Hrvatskoj nalaze se u nekim
dokumentima rimske kurije.

Kada govorimo o Templarima u Slavoniji trebamo znati da je srednjovjekovni pojam Slavonije


bio nešto drukčiji od današnjeg poimanja istoimenog geokrafskog područja. Iako se ovim
pojmom barata već od najranijeg srednjovjekovlja, koncetrirat ću se na nešto kasnije
razdoblje odnosno vrijeme vladavine hrvatskog kralja Kolomana (1226. – 1241.) koji u povelji
izdanoj hrvatskim templarima izričito naglašava, da je "Slavonija" istovjetna s kraljevstvom
Hrvatske i Dalmacije. Nadalje, Koloman navodi: "sve templare, koji su u granicama našega
vojvodstva Slavonije, kao u Dalmaciji, tako u Hrvatskoj . . ."Kada se Koloman spremao na
križarski pohod protiv krivovjeraca u Bosni i Zahumlju (današnjoj Hercegovini), papa Grgur IX.
u pismu od 14. listopada 1234. hrabri ga, da snažno navali na te "krajeve Slavonije". Tri dana
kasnije Papa piše Ivanu Nijemcu, "biskupu bosanskomu, propovjedniku križarske vojne protiv
krivovjeraca u Slavoniji". Isti dan Papa piše zagrebačkomu biskupu Stjepanu, da je uzeo u
zaštitu Sv. Stolice hercega Kolomana i njegova imanja, dok bude ratovao protiv "krivovjeraca
u krajevima Slavonije.119 U svim tim navodima Grgur IX. istovjetuje sredovječnu Bosnu sa
"Slavonijom". Da se u navedenim pismima pape Grgura IX. pod nazivom "Slavonija" uistinu
radilo o Bosni, izričito svjedoči ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. u povelji zagrebačkom prepozitu
Filipu od 29. listopada 1244., kada kaže, da je njegov brat, hrvatski herceg Koloman, god.
1234. uzeo križarski znak i pošao na križarski pohod "protiv patarena u Bosni i zemlji Rami".
Sve gore navedeno još više otežava lociranje i identifikaciju templarskih posjeda u krajevima
Hrvatske. Uvažavjući neke povjesne činjenice kao što su podaci o načinu templarske
arhitekture ipak možemo doći do nekih spoznaja. Osnovna karakteristika templarskih sjedišta
je majur, skupina gospodarskih zgrada na posjedu koji im je davao prihode, žito, vino, stoku,
te konje koje su uzgajali za vitezove u Svetoj Zemlji. Najčešće je majur imao veliko
četverokutno ograđeno dvorište s kapelom na južnoj strani, a stambenim zgradama i stajama
na sjeveru. U svakom sjedištu nalazila se crkva u kojoj su službu vršili templarski svećenici koji
nisu potpadali pod upravnu vlast mjesnih biskupa. Većina templarskih crkava bila je
jednostavna i malih dimenzija. Po tome su gospodarska sjedišta templara bila slična
opatijama cistercita, reda kojemu su templari i srodni. Najčešće je to bilo veliko četverokutno
ograđeno dvorište, s kapelom na južnoj strani, stambenom zgradom na sjevernoj i sa. Katkad
je takav kompleks imao četverokutnu kulu u jednom uglu. U većini preceptorata protezao se
njihov poljoprivredni
VRANA

nad fortifikacijskim karakterom. Uvažavjući gore spomenute činjenice i neke postojeće


dokumente i zapise, o nekim posjedima u Hrvatskoj ipak nešto znamo. Jedan od njih je i
Vranski priorat ili Priorat vranski što je ujedno bio i naziv organizacije Vitezova Templara na
području Hrvatske i Ugarske kada su se 1169. pojavili na tom području. Središte im se je
nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su
im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali Senj koji su dobili od kralja Bele
III 1183. i crkvu sv. Jurja. Andrija II darivao im je Gacku u zaleđu Senja u znak zahvalnosti za
pomoć u njegovu križarskom pohodu 1217.godine. Senj je u posjedu vitezova Templara sve do
1269. godine kada ga mijenjaju za Dubicu i cijelu Dubičku županiju., od potoka Mješanice na
zapadu, do hrpta Kozare na jugu, potoka Rakovice i Vojskove (pritoke Save) na istoku kao i
dobar dio Posavine. Andrija II poklonio im je i vlanstelinstvo Božjakovinu (kraj današnjeg
Dugog Sela kraj Zagreba), gdje Templari uspostavljaju Perceptorat sv. Martina. Ovo područje
oko današnjeg Dugog Sela prvi put se spominje oko 1209. pod nazivom zemlja Sv. Martina
(terra sancti Martini). Herceg, a kasnije kralj Andrija II. početkom 13. stoljeća tu je zemlju
oduzeo zagrebačkom županu i darovao je svom pouzdaniku varaždinskom županu Kračunu.
Kračun je kasnije iznevjerio kralja Andriju, te ga je ovaj dao pogubiti i zaplijenio sve njegove
posjede. Zaplijenjenu zemlju darovao je Templarima U darovnici iz 1209. godine kralj Andrija
II. potvrdio je templarima sve njihove posjede u Hrvatskoj, GOTIČKI PORTAL CRKVE SV
BRCKAdarovavši im i neke nove. Zagrebački župan Vangelin uveo je templare u posjed Sv.
Martina. Posjed je bio izuzet od sudske vlasti zagrebačke županije i pod posebnom kraljevom
zaštitom. U kraljevskoj darovnici opisane su međe svetomartinskog vlastelinstva. Prema
povjesničaru Josipu Adamčeku, negdje na području današnjeg mjesta Božjakovina bila je kuća
vitezova templara. Ona se navodno nalazila pokraj potoka Zeline. Nakon raspuštanja
templara ivanovci su preuzeli njihove posjede, a među njima i vlastelinstvo Sv. Martina.
Pretpostavlja se da su ivanovci preuzeli i templarsku kuću na vlastelinstvu (domus de sancto
Martino), makar nije isključeno da su sagradili novu kuću na nekom drugom mjestu. Uz
templarsku, a kasnije ivanovačku kuću je kasnije sagrađen kaštel (spominje se 1570. godine
kao castellum Bosyakowyna). Postoji legenda da je kaštel Božjakovina bio povezan
podzemnim hodnikom s crkvom Sv. Brcka u Brckovljanima i crkvom Sv. Martina u Prozorju. U
unutrašnjosti Hrvatske, templari su još posjedovali

GLOGOVNICA

Glogovnicu pokraj Križevaca koju su dobili od zagrebačkog biskupaProdana između 1170. i


1175. Postoje zapisi da je Prodan templarima."Kraj Zagreba, gdje je sada Nova Ves, sagradio
je braći templarima samostan i crkvu" " Takođe, Templari su posjedovali dio Gorske županije
u Pokuplju gdje je uspostvljen perceptorat Gora, a u istočnoj Slavoniji pokraj Požege Ljesnicu i
Račešće i Našice. Kako stoji u dokumentima iz 1250. godine, u templarskom posjedu su i
šume na Papuku, iznad Kaptola i Kutjeva, a 1287. godine, templari dobivaju i posjed
Berzeniche (Breznica, nedaleko od Pleternice u Požeškoj kotlini).U kompleks prioratskih
posjeda kasnije su uključena vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela. Ban Opoj 1236.,
župan i ban Slavonije, sagradio grad Opoj među bregovima nedaleko od Rasinje, koji je
kasnije darovao templarima za spasenje svoje duše. Srednjovjekovna Rasinja zajedno sa
Opoj-gradom, čiji se ostaci i danas mogu naći na brežuljku Budimu, spominje se već 1170.
godine. Kao vlasnik spominje se biskup Prodan, koji neke posjede oko Rasinje daruje vjerskom
redu templara ili križara. 1230. godine, zamjenom zemlje s zagrebačkim biskupom, templari
su stekli zemlju Ras(s)echa. Ta zemlja odgovara selu Nova Rača, zapadno od Bjelovara. U
Novoj Rači, templari su sagradili crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 1312. Iz tog
vremena, u crkvi je sačuvana gotička sakristija. Osim ovih posjeda templari su posjedovali i
Luku Zablaće pokraj Pakoštana, te Zdelju koju su templari dobili od bosanskog bana Borića
koji se spominje u dokumentima od 1154. do 1163. Zdelja se nalazila na sjeverozapadnim
izdancima Bilo-gore, uz potok Zdelju, južno od Podravskog sela Virja. Pokraj Splita u
templarskom posjedu bila je i Crkva Sv. Petra Od Brade koju su templari dobili od Petra
Strezija. U Istri, templari su posjedovali i crkvu sv. Marije (kasnije su je preuzeli franjevci) koja
i danas stoji u Vižinadi. Crkva se nalazi na mjesnom groblju Vižinade na Božjem polju,
nazvanom upravo po Templarima, odnosno „božjacima“.

Kao i sve templarske posjede širom svijeta, posjede u Hrvatskoj je nakon gašenja reda snašla
ista sudbina, te je većina dospjela u ruke ivanovaca.

KOOPERACIJE ŽIDO-MASONERIJE I VATIKANA

IOR je jedna vrlo specijalna banka, nema fizičkih šaltera, ali zato ima puno klijenata.
IOR je vrlo poželjna institucija za sve one one koji posjeduju kapital, ali žele proći i biti
neprimjećeni.
Financijske bilance ove banke su poznate samo Papi i još trojici kardinala.
IOR je u stvari centar koji stavlja pod kontrolu Vatikana ostale svjetske banke.
Preko ove banke se vrlo jednostavno rade bilo kakve novčane, sumom neograničene
transakcije uz najveću moguću garanciju zaštite privatnosti.
Dugo je vremena na čelu instituta stajao Paul Marcinkus, kardinal upleten u različite skandale
(spominje se i u knjizi Ruperta Cornwella, "Roberto Calvi - Bog Bankar", zajedno sa Angelom
De Bernardiem koji preko kompanija "Tacana SA" i "Granito SA" kontrolira 61,6% Pulskog
Arenaturista) koji su uprljali Talijansku financijsku povijest.
IOR se pojavljuje i u sudskim istragama o internacionalnoj kupo-prodaji oružja u koju su
upleteni Vladimir Žirinovski i Barcelonski biskup Ricard Maria Charles.
Spominje se i u slučaju Telecom Srbija zbog misteriozne uplate na račun u Republici San
Marino, koja je išla preko Vatikana...
IOR se počeo rađati za vrijeme rata, 1941 godine.
Nema fizičkih šaltera, ima hiljadu raznih ogranaka. Jedino sjedište je u Vatikanu.
Ne uklapa se baš u klasičnu sliku i smisao banke: dioničarima se ne dijele dobitci jer dioničara
niti nema.
Profit, odnosno dobitci idu u "religijske namjene".
Kako bi privukli klijente, kamate na depozite iznose od 12% na više.
Svakom klijentu se dodjeljuje kartica sa kodificiranim brojem, bez imena i bez slike, kao
identifikacijska isprava.
Pri izvršenim novčanim operacijama, ne isporučuju se nikakve potvrde, nikakvi papiri sa
brojevima koji bi mogli poslužiti kao podatci za poslovne knjige.
Čekovi ne postoje.
Klijenti Vatikanske centralne banke mogu biti samo pripadnici svjetske elite, crkva i
diplomacija, Vatikanski radnici te pokoja rijetka iznimka.
Samo trenutak nakon otvaranja računa, moguće je obavljati financijske operacije bez ikakve
kontrole, a to uostalom i je glavni razlog zbog kojeg je ova banka toliko privlačna.
O njoj se zna samo ono što Vatikan želi da se zna, a Vatikan ne želi da se o ovoj banci zna
puno, ili je bolje reći išta.

Vatikansku centralnu banku kontrolira komisija koja je sačinjena od petorice kardinala, a koji
su bez financijke stručnosti.
Ovakav vid kontrole možemo nazvati moralna kontrola.
Malo veću ulogu ima nadzorni odbor, a njega čine petorica laika i generalni direktor.
Ovako zatvoreni tip institucije ulazi u normative Svete Stolice i vrol je korisna mogućnost za
sakrivanje poslova banke od očiju javnosti i radoznalih pogleda.
Ovaj institut održava valutne i kreditne odnose sa Talijanskim bankama, aktivno operira na
svjetskom tržištu, igra na burzi novca, investira, skuplja dobitke, no kao strana institucija
uopće ne podliježe Talijanskoj financijskoj kontroli.
Vatikanska banka kupuje i prodaje dionice firmi koje su u totalnoj suprotnosti sa Katoličkim
učenjem: prezervativi, oružje,..
U povijest IOR-a ulaze skoro svi poznati likovi Talijansih prevara, slučajevi Banco Ambrosiano,
ubojstva Calvija, Sindone,...
Michele Sindona je osoba koju je Papa Paolo VI potajno angažirao sa zadatkom da od IOR-a
stvori institut sposoban da se bez straha šeta po burzama i špekulira.
Čini se da se Michele Sindona naveliko bacio na posao i u Vatikanske kase ubacio mnogo
novca bez boje i mirisa, porijeklom iz cijelog svijeta.
Sindona je imao prijateljske odnose sa ovim važnim ličnostima: David M.Kennedy, Richard
Nixon, Joe Doto (mafijaški boss)...
Papa Paolo VI je izabrao Američkog biskupa Paula Marcinkusa kao društvo Sindoni.
Tako se stvorio duo sa zadatkom da zarađuje milijarde i u istom trenutku izbjegava plaćanje
poreza.
Samo izmedju 1971 i 1973 godine, oprali su milijardu dolara mafijaškog novca.
Pokajani mafijaš Marino Mannoia je prilikom video konferencije iz Amerike obznanio da su
novci mafije godinama završavali u kasama IOR-a.

IOR funkcionira kao crkvena privatna banka, više nego perfektno prilagođena Papinim
potrebama, ličnosti koja zapravo na kraju krajeva, njome i upravlja.
No i bez obzira na samog Papu kao Svetog Oca, osobu "najčistije savjesti" na ovoj planeti,
banka je od samog nastanka upletena u velike skandale, prevare i korupcije.

Cjelokupna povijest Katoličke crkve je isprepletena skandalima.


1400-ih godina, Papa Nicholas V je papinskim bulama dva puta ozakonio ropstvo.
Ove papinske bule su poslužile kao moralno opravdanje nadolazećoj eri trgovine robovima i
Europskog kolonijalizma.
Vrijeme crkvene inkvizicije, donijelo je također veliki broj žrtava.
Osobe koje su se protivile crkvenoj doktrini svojim naprednim mislima, među njima i mnogi
znanstvenici, završavale su na lomači.
Kada se radi o ogromnom broju žrtava, onda je njihov broj najmanje važan. Pouzdano se zna
da je kroz povijest, najveći broj ljudi stradao pod zastavom križa.
Vatikanska centralna banka, otvorena je u drugom svjetskom ratu.
Podsjetimo se, Italija je u drugom svjetskom ratu bila na strani fašističkih sila osovine.
Papu Pia XII, koji je otvorio tu središnju banku, zvali su Hitlerov Papa.
Ova je banka dala veliku bankovnu podršku Talijanskim fašistima, aristokraciji i mafiji.
Po zvaničnoj izjavi Vatikana, IOR ne posjeduje nikakvu dokumentaciju iz perioda drugog
svjetsog rata, čak štoviše banka uništava svoju kompletnu dokumentaciju svakih deset
godina.
Tko u ovo želi vjerovati ili vjeruje?
Bez obzira na to, u Njemačkoj i Americi postoji dokumentacija koja dokazuje transakcije
izmedju IOR-a i Reichbank, IOR-a i Švicarskih banaka koje su kontrolirali nacisti (prebačaji
novca sa računa SS-a na račun jedne poznate banke samo par dana prije dolaska
oslobodilaca).
Krajem šezdesetih godina, IOR postaje jedan od najznačajnijih faktora svjetskog bankarstva.
Pod vodstvom Američkog biskupa Paul Marcinkusa, ruku za rukom sa biskupom Paolo
Hnilicom, Licio Gelli-em, Roberto Calvi-em i Michele Sindonom, Vatikanska banka postaje
sastavni dio svakakvih različitih mafijaških programa.
U pranju novca se jako teško moglo razaznati gdje prestaje uloga Vatikana, a počinje uloga
mafije.

Banco Ambrosiano kojom je dirigirao Roberto Calvi, te brojne fantomske firme iz Paname i
Luksemburga kojima je dirigirao IOR, preuzele su kontrolu nad Talijanskim poslovnim
bankama i funkcionirale kao podzemni kanal protoka novca i fondova prema istočnoj Europi
za podršku organizacijama koje su se borile protiv komunista.
Milijarda i tri stotine miliona dolara je investirana u podršku vojnim režimima Argentine,
Urugvaja i Paragvaja, za kupnju raketa Exocet u ratu na otočju Falkland, te za korupciju i
kupnju političara u svakom momentu u kojem je to trebalo.

"The Vatican connection", Američka istraga o povezanosti Vatikana i mafije, zataškana je jer
se u istrazi pojavljuje i ime jednog Američkog ministra.
Između 1968 i 1969 godine, delikatan šverc kontracepcijskih pilula koje su iz Marseja preko
Španjolske zavrsile u Indiji i Ghani, još je jedan dio sramne povijesti.
Falsificirale su se dionice sljedećih kompanija: IBM, Coca Cola, Chrysler i Boeing, u vrijednosti
od nekoliko stotina miliona dolara.
Sjetimo se savezništva u potrebi Americkog bankara Martina Frenkela za sumom od 150
milijardi dolara.

Papa je izgovarao parole protiv krvavih ruku odgovornih za genocide i ratne zločine, a u istom
trenutku potajno pritiskao Englesku vladu da oslobodi Augusto Pinochet-a iz humanih
razloga.
Ovo su oni isti "humani razlozi" zbog kojih je Vatikan na kraju drugog svjetskog rata omogućio
bijeg mnogim nacističkim zločincima iz Europe, najčešće preko vlastitog teritorija.

U vlasništvu Vatikana je veliki broj nekretnina razbacanih po cijelom svijetu. Kolika je njihova
ukupna vrijednost, vjerovatno ne zna ni sam dragi Bog.

Narko biznis: Vatikan je poduzeo sve moguće mjere da zaštiti Manuel Noriega-u (čovjeka
kojeg su iskorištavali Bush i Reagan za CIA-ino švercanje droge).
U Panami je bilo puno firmi Marcinkusa, Calvia i Sindone koje je Noriega ljubazno štitio od
radoznalih pogleda.
Marcinkus, šef IOR-a, bio je i direktor Banke Ambrosiano (Nassau i Bahame).
Između Marcinkusa i Roberta Calvija su postojali prisni privatni i bankarski odnosi.

Nažalost, mnogi od upletenih u te skandale nisu bili samo mafijaši, već i pripadnici
masonske lože P2, pa se tako novac morao dijeliti na više strana, uključujući i jedinstvenu
novčanu transakciju od 95 miliona dolara dokumentiranu od strane Irskog suda.

Masonska loža P2 predstavlja jedan od najvećih skandala Talijanske političke povijesti, u


kojoj je postojala tajna država u državi, koja je u stvari upravljala zemljom.

http://www.guardian.co.uk/business/2...ly.theobserver

Roberto Calvi je pronađen mrtav, "samoubojstvo" ispod Londonskog mosta Blackfriars, sa


džepovima punim kamenja.
Par dana nakon bankrota Bance Ambrosiano, "ubila se" Calvijeva sekretarica Graziella
Teresa Corrocher.
Vatikan se iz bankrota, crne rupe, skandala Banke Ambrosiano izvukao plativši 406 miliona
dolara, iako je po izjavi ministra državnog trezora u to vrijeme, trebao izdvojiti 1159
miliona dolara.
4 godine nakon "samoubojstva" Calvia, u zatvoru je popivši kafu sa cijanidom ubijen i
Michele Sindona, samo 4 dana nakon što je osuđen kao naručilac ubojstva advokata
Giorgio Ambrosoli-a, likvidatora Bance Ambrosiano.

"Najnasilniji element drustva je neznanje." - Emma Goldman


"All warfare is based on deception." - The Art Of War, Sun Tzu

ORDO TEMPLI ORIENTIS - O.T.O.


Ordo templi orientis odnosno Red Istočnog Hrama ili Red Hramovnika Orijenta, je
internacionalna bratovština i religijska organizacija osnovana početkom 20. stoljeća. Zbog
štovanja Bafometa, To Mega Therion-a (Velike zvijeri na grčkom koja se spominje i u bibliji
kao personifikacija Sotone) i dramatične teurgije ovaj red često brkaju sa Sotonističkim
kultom, no o tome će više riječi biti poslije. Izvorna ideja bila je da se O.T.O. poveže i ukalupi u
slobodno zidarstvo, ali pod vodstvom Aleistera Crowleya, uskoro je reorganizirana bazirajući
se na zakonu Teleme kao centralnog religijskog principa. Ovaj zakon koji propovjeda «Čini što
ti volja i to će biti sav Zakon» i «Ljubav je zakon, ljubav pod voljom», pojavljuje se 1904.
godine u «Knjizi Zakona» Aleistera Crowleya. Kao i druga tajna društva članstvo u O.T.O.
temelji se na sustavu inicijacije sa stupnjevanim ceremonijama u kojima se ritualnom
«dramom» nastoje uspostaviti bratske veze i usaditi filozofska i duhovna učenja. U O.T.O. je
uključena u Ecclesia Gnostica Catholica (EGC) ili Gnostička Katolička Crkva koja je crkveni
produžetak Reda. Glavni obred je javan i naziva se Liber XV, ili gnostička misa. O.T.O. tvrdi da
ima preko 3000 sljedbenika širom svijeta, dok se polovina ovog broja nalazi u SAD.

Filozofija O.T.O.
Aleister Crowley O.T.O. definira kao «prvi od drevnih redova koji su usvojili Knjigu Zakona».
O.T.O. je izvorno posuđivala ritualne materijale neregularnih masonskih organizacija, i iako
se koriste neki simboli i jezik, kontekst je baziran na Telemi. Red pruža ezoterične upute kroz
dramatične rituale, vodstvo kroz sustav prosvijetljenih etika, i drugarstvo između predanika
Velikom Poslu, pronalazeći božansko u ljudima. O.T.O ima dvije jezgre ritualnih aktivnosti;
uvođenje u misterije i slavljenje Liber XV, gnostičke mise. U dodatku, Red organizira
predavanja, radionice, socijalne događaje, kazališne i umjetničke performanse; izdaje knjige i
novine i daje instrukcije iz Hermetičke znanosti, joge i magike. U svojim «Ispovjednima»
Crowley piše: «O.T.O posjeduje najveću tajnu. Cijeli njegov sustav usmjeren je ka
komuniciranju s članovima kroz progresivne sugestije, ove svevažeče upute” U prvom nizu
inicijacija postoje dva središnja cilja. Prvo, neophodno je objasniti univerzum I njegovu
povezanost s ljudskim životom.. Drugo, potrebno je naučiti svakog muškarca i ženu kako
najbolje prilagoditi vlastiti život svemiru i kako razviti svoje vještine do maksimuma. Crowley
je konstruirao niz rituala temeljem gore navedenog pod nazivima Minerval, Čovjek, Magičar,
Majstor Magičar i Potpuni Magičar i Potpuni Upućenik, koji bi trebali ilustrirati tijek ljudskog
života u širem filozofskom aspektu. Inicijacijski rituali nakon petog stupnja su takvi da se od
kandidata zahtijeva diskrecija, odanost, neovisnost, iskrenost, hrabrost, samokontrola,
indiferentnost s obzirom na okolnosti, nepristranost, skepticizam i ostale vrline, i trebali bi u
isto vrijeme pomoći kandidatu da sam otkrije prirodu vrhovne istine, svoju svrhu i najbolje
načine njene upotrebe.

O cijelom sustavu O.T.O. Crowley je pisao u svojim “Ispovjedima”:

"On omogućava racionalnu bazu univerzalnog bratstva I univerzalne religije. U prvi plan
stavlja znanstvenu teoriju koja je zbroj svega do sada poznatog o svemiru kroz jednostavan
ali uzvišen simbolizam umjetnički uređen. On također omogućava svakom čovjeku da sam
otkrije vlastitu sudbinu, osnažuje moralne i intelektualne kvalitete potrebne za slobodna
postignuća, te, na kraju, u njegove ruke stavi oružje nezamislive moći koje čovjek može
upotrijebiti za razvoj svake vještine koja mu je potrebna u njegovom poslu."

Inicijacije i učenja

Kao što sam ranije spomenuo, članstvo u O.T.O. se temelji na sustavu inicijacijskih obreda (ili
stupnjeva), u kojim a se kojima se ritualnom «dramom» nastoje uspostaviti bratske veze i
usaditi filozofska i duhovna učenja. U O.T.O. je uključena i Ecclesia Gnostica Catholica (EGC) ili
Gnostička Katolička Crkva koja je crkveni produžetak Reda. Članovi imaju i organizacijsku
funkciju, stoga se različiti stupnjevi moraju dostići kako bi se mogle obavljati različite službe
unutar Reda.(za primjer: potrebno je dostići K.E.W. stupanj kako bi se postalo svećenikom
Gnostičke katoličke crkve). Postoje 13 numeriranih i 12 nenumeriranih stupnjeva podijeljenih
u trijade- Pustinjak, Ljubavnik, Čovjek Zemlje. Za prijem u svaki stupanj potrebna je inicijacija i
davanje prisege za koje O.T.O. tvrdi da su slične onima koje koriste Slobodni zidari.
Napredovanje kroz trijadu Čovjek Zemlje zahtjeva sponzorstvo od strane člana na višem
stupnju. Napredovanje do stupnja Viteza istoka i zapada; te dalje zahtjeva poziv jednog od
članova. Krajnji cilj inicijacije u O.T.O. je «obučiti pojedinca prosvijetljenim misterijima Prirode
kroz alegorijske simbole, i na taj način pomoći mu u otkrivanju njegovog ili njezinog pravog
Identiteta. Sustav izgleda ovako:

Trijada Čovjeka Zemlje

* ( Minerval ) uvađanje u misterije privlačnosti i začeća


* ( Inicijacija) Čovjek i Brat uvađanje u misterije rođenja
* ( Posvećenje )Magičar uvađanje u misterije života
* ( Odanost ) Majstor magičar –uvađanje u misterije smrti
* ( Ushićenje ) Potpuni Magičar i pratioc Enochove Svete Kraljevske Arke
* ( Potpuni Inicijat ) Potpuni Uvođenik ili Jeruzalemski Princ

Izvan Svih Trijada

* Vitez Istoka i Zapada

Trijada Ljubavnika

* V°-Suvereni Princ Ružinog Križa, I Vitez Pelikana I Orla


* Vitez Crvenog Orla I Član Senata Viteza Hermetičkih
* VI°-Uzvišeni Vitez (Templar) Reda Kadosch I pratioc Svetog Grala
* Veliki Inkvizitor Zapovjednik I član Velikog Tribunala,
* Princ Kraljevske Tajne
* VII-Theoreticus, I Vrlo Uzvišeni Suvereni Veliki Inspektor General
* Mag Svjetla , i Biskup Gnostičke Katoličke Crkve
* Veliki majstor Svjetla I Ispektor Ceremonija I stupnjeva

Obožavanje falusa kao mikrokozmičke suprotnosti suncu uči se u ovom stupnju, uključujući I
stvaranje osobne “kapele” koja sadrži skulpturu falusa u bronci, srebru ili sličnom

Trijada Pustinjaka

* VIII°-Visoki Svećenik Iluminata


* Epopt Illuminata

Na ovom stupnju uče se masturbacijske i autoseksualne magične tehnike, koje se nazivaju još
I “Solov Manji Rad”

* IX°—Uvođenik u Svetište Gnoze


* Uče se heteroseksualne magične tehnike
* X°—Rex Summus Sanctissimus
* XI°—Uvođenik Jedanaestog Stupnja (ovaj stupanj je tehnički i nije u nikakvoj vezi s općim
planom Reda)
* U ovom stupnju uče se magičarske tehnike analnog snošaja
* XII°—Frater Superior i Vanjski Poglavar Reda

Struktura

Upravna tijela O.T.O. su.

1. Međunarodna središnjica
* Predsjeda Vanjski Poglavar Reda XII° (OHO—također znan i kao Frater Superior)
* Vrhovno Vijeće
* Revolucionari
2. Suvereno Svetište Gnoze IX°
3. Tajni Areopagus Illuminata VIII°
4. Veliki Tribunal VI°
5. Nacionalna Velika Loža
* Predsjeda nacionalni Veliki Majstor X°
* Provedbeno Vijeće
6. Nadređeno Veliko Vijeće
7. Izborni Studij

O.T.O. tijela

1. Kampovi su najmanja i ne moraju provoditi inicijacije ali se potiču slaviti Gnostičke Mise

2.Oaze su slijedeće po veličini . Oaze moraju biti u mogućnosti provoditi inicijacije do trećeg
stupnja i od njih se očekuje da Gnostičke mise provode najmanje 6 puta godišnje

3. Lože su najveće lokalno tijelo unutar Čovjeka Žemlje i od njih se očekuje da slave Gnostičku
misu na redovnoj osnovi, rade na uspostavi trajnog hrama i da imaju mogućnost inicijacije do
IV°/P.I.

4. Ogranci Ružinog Križa su tijela uspostavljena od strane članova Nižeg Razreda. Njime
upravljaju Najmudriji Suvereni. Oni su u načelu zaduženi za organizaciju društvenih aktivnosti
kao što su banketi, igrokazi i plesovi. Također su zaduženi i za promoviranje harmonije i
prijateljstva među članovima.

5. Bratovštine su grupe prepoznate od strane O.T.O. Međunarodno dizajnirane da


promoviraju profesiju, razmjenu znanost i umjeće. Postoje Filozofske, tehnološke i slične
bratovštine

6. Svetište se nekad koristi da se istakne grupa Uvođenika organiziranih za E.G.C. aktivnosti....


Povijesni pregled

Premda je službeno osnovan 1902., O.T.O. predstavlja izbijanje na površinu i sjedinjavanje


različitih tokova ezoteričke mudrosti i znanja koji su prvobitno bili podijeljeni i koji su zbog
političke i religiozne netolerancije tijekom mračnih vjekova prešli u tajnost. Njegova
tradicionalna linija nasljeđa vodi se preko Slobodno-zidarskog, Rozenkrojcerskog i
Iluminatskog pokreta 18. i 19. vijeka, preko križarskih Vitezova Templara srednjeg vijeka, do
ranog kršćanskog i predkršćanskog Gnosticizma. Njegov simbolizam sadrži ponovno
sjedinjavanje skrivenih tradicija Istoka i Zapada, a njegovo razlučivanje od ovih tradicija
omogučilo mu je da prizna istinsku vrijednost velikog otkrovenja Knjige Zakona. Duhovni Otac
Ordo Templi Orientisa bio je academia masonicaKarl Kellner, bogati austrijski industrijalac,
Slobodni Zidar, proučavatelj Istočnjačkog misticizma i inicijat organizacije zvane Hermetičko
Bratstvo Luči (Hermetic Brotherhood of Light). Hermetičko Bratstvo Luči (ili Luxora) bilo je
mističko udruženje koje je osnovao Max Theon u Engleskoj. Drugi poznati članovi
Hermetičkog Bratstva Luxora su bili Helena P.Blavatsky, Kenneth MacKenzie, Paschal Beverly
Randolph, William Wynn Wescott, Stanislas de Guaita, Rudolph Steiner i Rene Guenon.
Zadnjih godina 19. vijeka, Kellner je navodno stupio u kontakt sa tri adepta koji su mu otkrili
"Ključ" koji je pružao jasno objašnjenje čitavog kompleksnog simbolizma Slobodnog
Zidarstva, i kako je Kellner vjerovao, otvarao misterije Prirode.

Da bi se ovo otkriće razradilo i dalje posredovalo, Kellner je svojim suradnicima predložio da


osnuju reformirano Hermetičko Bratstvo Luči u Njemačkoj koje bi bilo "Academia Masonica"
od tri stupnja, i koje bi se zvalo Orijentalni Red Templara (Oriental Templar Order). Taj Red,
otvoren samo inicijatima najvišeg stupnja Masonerije, objašnjavao bi simbolizam svih
stupnjeva različitih rituala Masonerije u svjetlosti "Ključa" koji je Kellner posjedovao. Jedan od
Kellnerovih suradnika, Theodor Reuss, u to je vrijeme bio vođa njemačke reformacije Reda
Iluminata, Veliki Majstor Svedenborškog Rituala Masonerije u Njemačkoj, te Magus reda
Societas Rosicruciana in theodor reussGermania. Uz Kellnerovu pomoć, Reuss je od engleskog
stručnjaka za Masoneriju Johna Yarkera dobio povelje da vodi dva sistema Masonerije visokih
stupnjeva znanih kao Rituali Memphisa i Mizraima od 97. stupnja i 90. stupnja , te Drevni i
prihvaćeni Škotski Ritual 33. stupnja (Cernau Council of New York, 1807). Ovi rituali zajedno
sa Svedenborškim Ritualom su usvojeni kao integralni dijelovi Reda. Svedenborški Ritual je
uključivao verziju Zanatskih stupnjeva (stupnjevi Šegrta, Kalfe i Majstora, opp.) dok su Škotski
Ritual te Ritual Memphisa i Mizraima uključivali selekciju "visokih rangova" koja je bila
najkompletnija do tada. Sve zajedno to je činilo kompletan sistem masonske inicijacije kojom
je Red raspolagao. Inkorporacijom ovih rituala Red je bio osposobljen da djeluje kao potpuno
nezavisan masonski sistem. 1902. godine osnivanje Ordo Templi Orientisa je službeno
proglašeno. Reuss (Frater Merlin, također znan kao Frater Peregrinus) je naimenovan
Vanjskim Vođom Reda (Outer Head of the Order, O.H.O.) sa Kellnerom kao Počasnim Velikim
Majstorom. Kellner je umro 7.Lipnja 1905. godine. Uz suradnju suosnivača Reda, Franza
Hartmanna i Heinricha Kleina, Reuss je 1906. pripremio konstituciju Reda. Uz učešće mnogih
drugih inicijata, oni su od labavo organizirane grupe rituala razvili O.T.O. u kompletan
masonski inicijacijski sistem, otvoren i muškarcima i ženama, koji je u sebi koncentrirao sav
značajni simbolizam tri Zanatska stupnja Masonerije, mirijade stupnjeva rituala Masonerije
visokih stupnjeva, te brojnih drugih društava (dolje nabrojenih), u deset glavnih i osam
pomoćnih stupnjeva. Kellnerova tri stupnja "Academiae Masonicae" činila su VII., VIII. i IX.
stupanj ovog sistema. Spisak organizacija čiji je simbolizam i učenje O.T.O. kao Academia
Masonica obuhvaćao publiciran je 1912. godine u "Manifestu O.T.O.". To su bile ove
organizacije: Gnostička Katolička Crkva, Red Vitezova Svetog Duha, Red Iluminata, Red
Vitezova Svetog Groba, Skrivena Crkva Svetog Grala, Hermetičko Bratstvo Luči, Sveti Red
Ružinog Križa Heredoma, Red Svetog Kraljevskog Svoda Enoha, Drevni i Prvobitni Ritual
Masonerije, Ritual Memfisa, Ritual Mizraima, Drevni i Prihvaceni Škotski Ritual Masonerije,
Svedenborški Ritual Masonerije, Red Martinista i Red Sat Bhai.

Revidirana verzija Ustrojstva je objavljena 1917. godine, a kasnije, 1919. godine, Aleister
Crowley je objavio još više revidiranu verziju Ustrojstva pod nazivom: "Priopćenje s Osvrtom
na Ustrojstvo Reda" (). Od 1902. do 1921. godineRevidirana verzija Ustrojstva je objavljena
1917. godine, a kasnije, 1919. godine, Aleister Crowley je objavio još više revidiranu verziju
Ustrojstva pod nazivom: "Priopćenje s Osvrtom na Ustrojstvo Reda" (). Od 1902. do 1921.
godine Reuss je širio O.T.O. na međunarodnom planu putem imenovanja i opunomoćavanja
nacionalnih poglavara koji su nosili titulu X. stupnja. Opunomoćeni nacionalni poglavari X.
stupnja su trebali voditi O.T.O. poslove bez svakodnevnog nadzora od strane međunarodnog
sjedišta. Nacionalni poglavari su se trebali pridržavati O.T.O. Ustrojstva iz 1906. godine (u
skladu s revizijom iz 1917.g.) te voditi zapisnike o članstvu u svojim zemljama. Dr.Gerard
Encausse (Frater Papus), koji je također bio vođa Gnostičke Katoličke Crkve i Reda Martinista,
je bio poglavar O.T.O. u Francuskoj. Dr.Krumm-Heller (Frater Huiracocha) je bio poglavar
O.T.O. u Latinskoj Americi. Heinrich Tranker, koji je također bio vođa njemačkog pokreta
"Pansophia", vodio je O.T.O. provinciju u Njemačkoj; O.W.Hansen-Kadosh je bio poglavar
O.T.O. provincije u Danskoj, a Rudolph Steiner (koji je poslije osnovao Antropozofsko Društvo)
je vodio O.T.O. provinciju u Austriji. Aleister Crowley (Frater Baphomet), koji se pridružio Redu
negdje između 1910. i 1912. godine, bio je zadužen za O.T.O. na Britanskim Otocima. Charles
Stansfield Jones (Frater Parzival) bio je poglavar O.T.O. u Sjevernoj Americi i on je svoju
provinciju pridružio Crowleyevoj. Crowley je opunomoćio O.T.O. provincije u Južnoj Africi pod
upravom Thomasa Windrama (Frater Mercurius) i u Australiji pod upravom Franka Bennetta
(Frater Progradior ili AHAH). Nacionalni poglavari su obično koristili posebno ime za niže
(masonske) stupnjeve O.T.O. koje su vodili, mada je za cjelokupan sistem korišteno ime "Ordo
Templi Orientis". Crowleyeva britanska sekcija je bila poznata kao "Mysteria Mystica
Maxima" ili M.'.M.'.M.'., dok je Reussova švicarska sekcija bila poznata kao "Mysteria
Mystica Aeterna". Krumm-Hellerov južnoamerički O.T.O. postao je poznat kao Ordo Templi
Orientis Antiqua, ili O.T.O.A. Gerard Encaussova provincija je konačno postala znana kao
"Francusko-Haićanski O.T.O." (Franco-Haitian O.T.O.). Sve takve O.T.O. provincije, bez
izuzetka, bile su opunomoćene, dokumentirane i registrirane od strane O.T.O. autoriteta. Isto
tako su dokumentirana i sekundarna opunomoćenja, npr. AMORC, iz San Hozea,
Rozenkrojcerska organizacija sa sjedištem u Kaliforniji, koju je osnovao H. Spencer Lewis, VII.
stupanj O.T.O., dobila je 1921. godine "Potvrdu Prijateljstva" - dokument od O.T.O.-a. Pod
Reussovim vodstvom, O.T.O. je uglavnom bio masonsko udruženje. Inicijacije u stupnjeve
Škotskog Rituala, te Rituala Memfisa i Mizraima, smatrane su jednakima inicijacijama u
odgovarajuće O.T.O. stupnjeve. Slobodni Zidari visokog stupnja, koji su svoje masonske
inicijacije primili od drugih priznatih masonskih autoriteta, postajali su članovi O.T.O.
stupnjeva tako što su im se direktno priznavali masonski stupnjevi koje su oni već posjedovali.
Da bi takvi masoni stupili u odgovarajući stupanj O.T.O. bilo je potrebno samo da časnici
Velike Lože O.T.O. izdaju potvrdu o članstvu u O.T.O., za stupanj koji je u pitanju, i da zabilježe
ime novog člana u Zlatnu Knjigu. Za one koji nisu bili masoni, tražila se serija inicijacija u
O.T.O. Te inicijacije koje je posredovao O.T.O. pokrivale su odgovarajuće stupnjeve Škotskog
Rituala i Rituala Memfisa i Mizraima.
Crowley je preuzeo na sebe da pripremi revidirane rituale koji bi sažeto i dramatski prenosili
značaj Zanatskih i Visokih stupnjeva, a koji ne bi povređivali prava i privilegije uspostavljenih
masonskih Autoriteta, i koji bi odražavali novoeonski , a ne staroeonski, pogled na život.
Crowley je to učinio oko 1913. i prilagodio ove revidirane rituale za uporabu u svom vlastitom
ogranku O.T.O., M.'.M.'.M.'.. Oko 1917., on je ove rituale ponovo revidirao, ovaj put u
potpunosti odbacujući termin "Masonerije" i karakteristične ambleme, znake, stiskove rukom,
itd., Zanatskih stupnjeva. On je ponudio svoje revidirane rituale Reussu da bi bili usvojeni u
čitavom Redu, i Reuss je na kraju usvojio nove rituale kao službene rituale Ordo Templi
Orientisa. Theodor Reuss se povukao sa funkcije poglavara O.T.O. 1921. nakon što je doživio
srčani udar. Umro je naredne godine. Crowely je bio određen da nasljedi vodstvo
internacionalnog O.T.O., i konačno mu je taj status potvrđen i od strane nacionalnih
poglavara X. stupnja. Crowley je služio kao Vanjski Vođa Reda od 1922. do svoje smrti u
prosincu 1947. Neke Nacionalne O.T.O. provincije u početku nisu bile voljne prihvatiti
Aleistera Crowleya kao O.H.O. Reda O.T.O., zbog toga što je on inzistirao na tome da glavni
religiozni izraz O.T.O. bude Thelema, religija bazirana na Knjizi Zakona. Dio Trankerovog
njemačkog O.T.O. je masovno odstupio i rekonstruirao se kao jedna potpuno nova
organizacija po imenu Fraternitas Saturni, pod vodstvom Eugena Groschea. Fraternitas
Saturni postoji i danas u Njemačkoj, Kanadi i drugdje, i ne predstavlja se kao O.T.O. Aleister
Crowley je nastavio praksu Theodora Reussa bilježeći članove u Zlatnu Knjigu i izdavajući
povelje. Crowley je ukinuo praksu primanja Slobodnih Zidara visokog ranga u Red bez
predhodnog iniciranja u revidirane stupnjeve koje je on razradio za M.'.M.'.M.'.. Agape Loža
br.1 bila je ustanovljena 1912. u Vancouveru, B. C., Kanada, pod autoritetom Jonesa i
Crowleyja. 1930-tih, Wilfred m.m.m.Talbot Smith, opunomoćeni član Agape Lože br.1,
preselio se iz Vancouvera, B.C., Kanada, da bi prema Crowleyjevim instrukcijama zajedno sa
Jane Wolfe radio na uspostavljanju Agape Lože br.2 u Los Angelesu, Kalifornija. Agape loža
br.2 održala je svoj prvi sastanak 1935. u Hollywoodu, California. Agape Loža je uveliko
doprinjela Crowleyjevom objavljivačkom radu, i Crowley je imenovao Smitha (Frater Ramaka)
kao X. stupanj za U.S.A. Kasnije, Agape Loža se preselila u Pasadenu, California, a vodi je
Johan W. "Jack" Parsons (Frater Belarion), uvaženi kemijski inžinjer i pionir zrakoplovstva.
Parsons je učestvovao u osnivanju ove dvije uvažene ustanove - "California Institute of
Technology, s Jet Propulsion Laboratory" i "Aerijet General". Kada je izbio II svjetski rat,
međunarodne komunikacije su bivale sve više prekinute, a civilna putovanja su bila
ograničena. Crowley je postao sasvim ovisan o svojim predstavnicima u inostranstvu, pošto
sam nije bio u mogućnosti da putuje. Karla Germera, Crowleyjevog njemačkog predstavnika,
uhapsio je Gestapo i držao ga u nacističkom koncentracijskom logoru radi toga što je
"sakupljao studente za stranog državljanina, Slobodnog Zidara visokog ranga, Crowleyja".
Oslobođen početkom rata zahvaljujući zalaganjima američkog konzula, Germer je konačno
doputovao u Sjedinjene Države, gdje je, kao Veliki Opći Rizničar (Grand Treasurer General) i
Crowleyjev zamjenik, upravljao večinom poslova u O.T.O. Drugi europski ogranci O.T.O. bili su
uništeni ili su prešli u tajnost tijekom rata. Južnoamerički ogranci su održavali slabu vezu sa
Germerom do ranih 1960-tih godina. Na kraju II svjetskog rata funkcionirala je još samo
Agape Loža br.2 u Pasadeni, California. Nikakav rad Lože nije zabilježen u Engleskoj u to
vrijeme, a izvan Californije inicijacije su bile veoma rijetke. Južnoamerički O.T.O.A. nije
održavao inicijacije, ali poslao je kandidata, Dr. Gabriela Montenegroa na inicijaciju u
Californiu. Tijekom II svjetskog rata dva Californijska O.T.O. člana, Grady Louis McMurtry i
Frederick Mellinger ( koji je prvobitno bio izbjeglica iz Hitlerove Njemačke), putovali su u
Europu po vojnim zaduženjima. McMurtry je doputovao ranije i posjetio je Crowleyja nekoliko
puta tijekom dopusta. Postojao je blizak odnos između ova dva čovjeka i Crowley je
naimenovao McMurtryja (Frater Hymenaeus Alpha) za člana IX. stupnja O.T.O. i za Suverenog
Velikog Općeg Inspektora Reda ( Sovereign Grand Inspector General of the Order). Crowley je
opunomoćio McMurtryja dokumentima koji su mu omogućavali da u slučaju hitne potrebe
ima autoritet da nadgleda čitav rad Reda u Californiji (kao što je ranije rečeno, to je bilo
jedino tijelo O.T.O. koje je u to vrijeme funkcioniralo). Crowley je uz to naimenovao
McMurtryja za svog osobnog predstavnika u U.S.A., čiji je autoritet bio jednak Crowleyjevom.
Ove dvije povelje, datirane 22. ožujka 1946. i 11. travnja 1946., bile su podložne jedino
Germerovom odobrenju, vetu ili reviziji. Crowley je već bio obavjestio Germera o
McMurtryjevim poveljama, kada je ovaj došao na sastanak Agape Lože na kojem je
predsjedao McMurtry. Šest mjeseci prije svoje smrti (17. lipnja 1947.) Crowey je pisao
McMurtry i obavijestio ga da, dok je Germer određen da bude Crowleyjev nasljednik kao
Vođa O.T.O., McMurtry treba biti spreman da naslijedi Germera. Mellinger je posjetio
Crowleyja nakon što je McMurtry prebačen natrag u Sjedinjene Države. Premda je Crowley
zamolio Mellingera da bude spreman kao mogući Germerov nasljednik, Mellinger nije primio
nikakvu potpisanu naznaku one vrste koja je bila data McMurtryju. Crowley je umro 1.
prosinca 1947. i u skladu sa njegovom željom Karl Germer (Frater Saturnus) je postao O.H.O.
Reda O.T.O. služeći u toj funkciji od kraja 1947. do svoje smrti 1962. Agape Loža br.2
nastavila je sa radom u južnoj Californiji do 1949., nakon čega je Loža prestala održavati
redovne sastanke. Germer je bio miran i povučen čovjek, i prije svega zainteresiran za
objavljivanje Crowleyjevih djela. Nekoliko O.T.O. članova mu je u tome pomoglo, ali, osim
unapređenja onih koji su već bili inicirani, nove inicijacije se nisu održavale. Germer je
obavijestio McMurtryja i ostale da O.T.O. treba biti inkorporiran i da će njime upravljati
trijumfirat časnika, ali ova inkorporacija nije izvršena pod Germerovom upravom nad O.T.O.
Germer je izdao povelju za jedan O.T.O. Kamp u Engleskoj pod vodstvom Kennetha Granta,
člana III. stupnja; ali kasnije je zatvorio Kamp i izbacio Granta iz O.T.O. članstva, kada je čuo
da je Grant krivotvorio rituale. Germer je također bio zainteresiran za rad Hermanna
Metzgera (Frater Paragranus) u Švicarskoj, da ozakoni Metzgera unutar Crowleyjevog O.T.O.
Za Metzgera se smatralo da predstavlja poslijeratni ostatak iz ranijeg Reussovog perioda, ali
da nema originalnu vezu sa Crowleyjevim O.T.O. Germer i Metzger su došli u sukob pred kraj
Germerovog života. Metzger se nije angažirao u O.T.O. aktivnostima niti direktno niti
indirektno u Sjedinjenim Državama. Germer je umro 1962. a da nije ostavio određenog
nasljednika. Neki ugledni članovi, uključujući i Gradyja McMurtryja, nisu nekoliko godina čuli
za njegovu smrt, i tako je prošlo nekoliko godina prije nego što se postavilo pitanje
nasljedstva funkcije poglavara O.T.O. Metzger je u Švicarskoj objelodanio tvrdnju da je on
vođa Reda, koju je bazirao na privatnim izborima za koje je rečeno da su se održali u
Švicarskoj. Uvaženi članovi O.T.O. izvan Švicarske nisu bili obavješteni o izborima koji su
poduprli Metzgera sve dok navodni izbori nisu prošli. Metzger nije opće prihvaćen kao vođa
Reda izvan njegove grupe. Kenneth Grant je isto tako iznio tvrdnju da je on vođa O.T.O., ali to
je bilo nakon što ga je Germer isključio iz članstva. Kada je McMurtry postao svijestan
kritičnog stanja u koje je Red zapao nakon Germerove smrti, bio je primoran da se pozove na
svoje dokumente koje je dobio od Crowleya za slučaj hitne autorizacije. 1969. godine
preživjeli O.T.O. članovi iz Germerovog i Crowleyovog doba bili su pozvani da se pridruže
McMurtryju da ponovo uspostave regularne aktivnosti O.T.O. U to vrijeme bilo je manje od
tucet preživjelih članova O.T.O. u Sjedinjenim Državama. 28. XII 1971.e.v. u državi California
registrirano je Udruženje Ordo Templi Orientis (Ordo Templi Orientis Association) kao vid
legalnog entiteta O.T.O. Ovo udruženje uključilo je članove Agape Lože br.2 iz Crowleyevog i
Germerovog vremena. Grady McMurtry je aktivirao svoja pisma s punomoćima i preuzeo
titulu "Kalif O.T.O.", koja je navedena u Crowleyevim pismima McMurtryju iz 1940-tih. 1977.
McMurtry je održao O.T.O. inicijacije u svojoj kući u Berkleyju, California, i tu pokrenuo grupu.
O.T.O. je bio inkorporiran u zakone države California 26. ožujka 1979.e.v. Oni koji su pismeno
mogli dokazati da su O.T.O. članovi, kao i oni za koje se znalo da su članovi od ranije, bili su
obaviješteni o stvaranju ove korporacije i ostavljen im je izvjestan vremenski period da
pismeno potvrde želju da nastave članstvo u skladu sa običajem kojeg je ranije uspostavio
Kerl Germer. Ova korporacija je postala oslobođena Federalnog poreza kao religiozni entitet
1982. u skladu sa IRS CODE 501 (c)3. Marcelo Motta je učinio još jedan pokušaj preuzimanja
uprave nad O.T.O. pod imenom "Društvo Ordo Templi Orientis" (Society Ordo Templi
Orientis). Gospodin Motta je tijekom niza godina bio osobni student Karla Germera. Nakon
Germerove smrti, Motta je formirao grupu u svojoj domovini Brazilu. Motta je u početku
priznavao Kennetha Granta kao vođu O.T.O., ali odustao je od tog priznanja kada je saznao
da je Germer Granta bio izbacio iz Reda. Motta je konačno došao u Sjedinjene Države da
zahtjeva pravo na Crowleyev copyright. Najprije je tužio Samuel Weiser Inc., izdavača mnogih
Crowleyevih djela, radi uzurpiranja copyrighta i zaštitnih obilježja; smatrajući da je on jedini
predstavnik Crowleyevog O.T.O. Ovaj slučaj je riješen u Weiserovu korist na U.S. Okružnom
Sudu u Maineu. Sud je smatrao da Mottine tvrdnje o O.T.O. ne prolaze test legalne
utemeljenosti. Tijekom procesa u Maineu, O.T.O. pod McMurtryjem dao je Motti poziv za
proces koji će se održati u 9-tom Federalnom Okružnom Sudu u San Franciscou. San Francisco
slučaj završen je 1985., i Motta je ponovo izgubio. Sud je priznao da je O.T.O. pod
McMurtryjem nastavak O.T.O. Aleistera Crowleya i da je isključivi vlasnik imena, zaštitnih
znakova, copyrighta i drugih dobara O.T.O. Potvrđeno je da je McMurtry O.H.O. Reda O.T.O.
unutar Sjedinjenih Država. Odlukom 9-tog Okružnog Suda O.T.O. pod McMurtryjem je priznat
kao legalni entitet baziran na članstvu. Na ovu odluku uložena je žalba, koja je prihvaćena.
Grady McMurtry umro je 12. srpnja 1985., nakon prvobitne odluke 9-tog Okružnog Suda, ali
procesom žalbe ustanovljeno je da O.T.O. može nastaviti kao korporacija. Dva mjeseca nakon
McMurtryjeve smrti održani su izbori, sa prisutnim svim članovima O.T.O. koji su imali pravo
glasa. Frater Hymenaeus Beta izabran je za Kalifa i vršitelja funkcije O.H.O. Reda O.T.O. u
rujnu 1985. Hymenaeus Beta nastavio je svoju službu do današnjeg dana.

O.T.O. i Aleister Crowley


Aleister Crowley je sistematicno i na znanstvenoj osnovi istrazivao razlicite religijske prakse,
tehnike i doktrine tako da je u raznim periodima svog zivota prolazio kroz razne faze
(budisticka, kršćanska islamska, joginska...). 1904. primanjem Knjige Zakona postao je Prorok
Novog Doba (Aeona) i osnivac Theleme kao magijsko-filozofskog pokreta. O.T.O. nije sekta
vec viteski i magijski Red i O.T.O. sebe ne smatra i ne predstavlja se niti kao sotonisticka niti
kao anti-kršćanska organizacija. O.T.O. je thelemitska organizacija koja se pridrzava
thelemitskih ideale slobode religijskog i osobnog samoispoljavanja; emancipacije u pogledu
oslobodjenosti od sujeverja i drustvenog ugnjetavanja, te razvoja svijeta koji bi podrzavao i
ohrabrivao drevnu viziju Univerzalnog bratstva ljudi. Takodjer O.T.O. ne prakticira crnu
magiju". "Crna magija" se obicno zamislja kao neka vrsta "caranja" ili "sotonizma" cija svrha
je da povredjuje druga bica. Crowleyev koncept crne magije predstavlja prociscenje ovog
uobicajenog razumevanja termina: on definira crnu magiju kao magicki rad koji ne sluzi
aspirantovoj Istinskoj Volji; on takodjer smatra da nije moguce da Istinska Volja bilo kojeg
bica dodje u sukob sa Istinskom Voljom nekog drugog. Spiritualne prakse O.T.O. imaju za cilj
da unaprede zivote svojih inicijata, a ne da ikoga povredjuju. Niko nije od strane O.T.O.
obucavan da baca kletve, cini ili radi bilo koju drugu vrstu magike cija je svrha da povredi
drugu osobu. Dalje, u svojem klasicnom delu, "Magika bez suza", Crowley definira tri razlicite
"skole magike" pod imenom zuta, crna i bijela, a ipak postavlja ove skole na potpuno
drugaciji nacin no sto bi neko ocekivao na prvi pogled; a Magika koju prakticira Crna Skola se
razlikuje od bilo koje predstave "crne magije" koje su gore bile spominjane. O.T.O. ohrabruje
detaljno razumijevanje, od strane svojih clanova kao i onih koji nisu clanovi, definicija tri skole
koje je dao Crowley.

Georgia Guidestones - 10 zapovijedi globalnog istrebljenja

"Američki Stonehedge" podignut je na brdu iznad Elbert County, Georgia, USA, 22. ožujka
1980. s kraćim napisima na sumeranskom, egipatskim hieroglifima, klasičnom grčkom i
sanskrtu, te glavnim tekstom na engleskom, španjolskom, swahili, hindu, hebrejskom,
arapskom, starokineskom i ruskom.
Posvećen je istrebljenju ljudskog roda koje prijeti svima nama, jer vjeruj, vrlo ih je na spisku
poštede sumanutih igrača, ubojica svilenih riječi i svi koji jesu, imaju ulaznicu.

TEKST NA ENGLESKOM:
I Maintain humanity under 500,000,000 in perpetual balance with nature
= UKLONITI VIŠE OD 6.000,000,000 LJUDI
II Guide reproduction wisely - improving fitness and diversity.
III Unite humanity with a living new language.
IV Rule passion - faith - tradition - and all things with tempered reason.
V Protect people and nations with fair laws and just courts.
VI Let all nations rule internally resolving external disputes in a one world court
VII Avoid petty laws and useless officials.
VIII Balance personal rights with social duties.
IX Prize truth - beauty - love - seeking harmony with the infinite.
X Be not a cancer on the earth - Leave room for nature - Leave room for nature.

1. Održavajte ljudski rod ispod 500 000 000 u neprestanoj ravnoteži s prirodom.
2. Upravljajte mudro reprodukcijom – unapređujući kondiciju i raznolikost.
3. Ujedinite čovječanstvo novim živućim jezikom.
4. Upravljajte strašću – vjerom – tradicijom i svim stvarima uravnoteženim razborom.
5. Štitite narode i nacije poštenim zakonima i pravednim sudovima.
6. Neka sve nacije vladaju interno rješavajući vanjske razmirice na svjetskom sudu.
7. Izbjegavajte uskogrude zakone i bespotrebne službenike.
8. Održavajte ravnotežu između osobnih prava i društvenih dužnosti.
9. Veličajte istinu – ljepotu – ljubav tražeći sklad s beskonačnim.
10. Ne budite rak na Zemlji, ostavite prostora prirodi, ostavite prostora prirodi.
SPONSORS: A SMALL GROUP
OF AMERICANS WHO SEEK
THE AGE OF REASON
TIME CAPSULE:
PLACED SIX FEET BELOW THIS SPOT
ON
TO BE OPENED ON

PORUKE TAJNOG BRATSTVA

U Okrugu Elber u Georgiji, u SAD-u, na jednom od najviših brežuljaka stoji masivan, 107 tona
težak spomenik. Na prvi pogled iz daljine podsjeća na europske neolitske spomenike poput
Stonehengea.

Međutim, za razliku od tih pretpovijesnih tvorevina, ova u Georiji je suvremena i na svoje


okomito postavljene četiri granitne ploče (5,9 m) na kojima leži vodoravno položena jedna
manja, ima na osam suvremenih jezika (engleski, španjolski, svahili, hindi, hebrejski, arapski,
kineski, ruski) ugraviran tekst. Taj tekst predstavlja svojevrsne programatske i globalne
Smjernice, a spomenik se naziva The Georgia Guidestones, kolokvijalno nazvan Američki
Stonehenge.

Povijest ovog spomenika zapravo je obavijena izmaglicom jer nitko točno ne zna identitet
osobe ili osoba koje su naručile njegovo postavljanje. Poznato je tek da je u srpnju 1979. g. u
ured tvrtke Elberton Granite Finishing ušao muškarac u skupocjenom odijelu koji se
predstavio kao R. C. Christian te rekao da predstavlja grupu ljudi koja želi naručiti neobično
veliko i kompleksno zdanje koje će prenijeti poruku čovječanstvu. Taj objekt također će biti
kompas, kalendar i sat. Ubrzo je i sam Christian priznao da je riječ o pseudonimu, ali do danas
nitko nije saznao pravo ime te osobe niti osoba koje je navodno predstavljao. No svatko tko
zna nešto o povijesti tajnih društava na zapadu odmah će zamijetiti da je deklarirano ime
zapravo varijacija na ime legendarnog osnivača tajnog Reda Rozenkrojcera, Christiana
Rosenkreuza (rosen – ružin, kreuz – križ) iz ranog 15. stoljeća. Christian je rekao da on i
njegova skupina planiraju ovo preko dvadeset godina i da žele ostati zauvijek anonimni.
(Opširniju priču o narudžbi i realizaciji projekta te o R. C. Christianu pročitajte ovdje.)
Spomenik je dovršen 22. ožujka 1980. g.
Astronomska dimenzija spomenika ogleda se u nekoliko aspekata. Četiri nosive ploče
orijentirane su u skladu s godišnjim prividnim Sunčevim kretanjem, odnosno nagnućem
Zemljine osi. Središnji kameni stup ispunjava dvije funkcije. Rupa koja se u njemu nalazi
omogućava da se u svakom trenutku kroz njega vidi Sjevernjača. Zatim je tu prorez koji je
poravnat s godišnjim kretanjem Sunca, odnosno s položajem izlazećeg Sunca tijekom
ekvinocija i solsticija. Vodoravna ploča na vrhu kao glavnu funkciju ima rupicu kroz koju
svakoga dana u podne probija Sunčev snop svjetlosti označavajući na središnjem okomitom
stupu datum odnosno koji je dan u godini.

Na samom vrhu vodoravno položene ploče ugravirana je poruka: "Neka ovo budu smjernice
ka dobu razboritosti". Ista je poruka ugravirana na njezinim rubnim stranicama vidljivim
odozdo i to na četiri izumrla pisma: sumerskom klinastom, sanskritu, egipatskim hijeroglifima
i starogrčkom.

U podnožju se nalazi tzv. ploča objašnjenja na kojoj su ugravirani tehnički podaci i opis
karakteristika samog spomenika i njegova sadržaja.

Mnogi će se zgranuti na ove podatke o spomeniku iz Geogije, a sigurno će biti i onih koji će
biti oduševljeni, osobito ako naginju nekom obliku new agea kao što je wicca. Oni kršćanski
religiozno indoktrinirani odmah će prihvatiti interpretaciju spomenika kao sotonskih 10
zapovjedi, dok će informiraniji prepoznati sličnosti naputaka o kontroli ljudske populacije s
programatskim ciljevima eugeničkog pokreta među znanstvenicima Amerike i Europe krajem
19. i polovicom 20. stoljeća koji su planirali i provodili sterilizaciju određenih segmenata
društva poput zatvorenika i mentalno oboljelih, a što je imalo svoj finiš u njihovoj
povezanosti (financijskoj i inoj) u projektu Trećeg Reicha koji je čitavim narodima namijenio
istrebljenje ili redukciju. Ne bi to bio jedini pokazatelj da Treći Reich nikada nije dokončan već
se samo preselio s one strane Atlantika nakon što su njemački znanstvenici hrpimice nakon
zarobljavanja rehabilitirani i angažirani na američkim tajnim i javnim projektima u naoružanju
i svemirskoj utrci. K tome i natpis na novčanici od 1 dolara na kojem piše "Novi svjetski
poredak" ispod piramidalne građevine i ostalih masonskih simbola, samo nosi vodu na mlin
interpretacije da je riječ o eliti koja dugoročno teži ostvarenju svjetske dominacije pod
globalnom vladom i globalnim sudom. Iz ozbiljnosti koncepta i izvedbe spomenika iz Georije
neki smatraju da on predstavlja važno mjesto za Okultnu Hijerarhiju koja kroz globalne
institucije poput Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije, Međunarodnog
monetarnog fonda, kroz političke administracije niza zemalja, te znanstvene i financijske
elite, upravlja svijetom u kojem živimo i usmjerava ga u željenom smjeru. Sve nove i nove
bolesti koje se javljaju (AIDS, ptičja gripa, svinjska gripa itd.) kao i razvoj genetski modificirane
hrane kojom je moguće učiniti neplodnima čitave populacije, u ovoj interpretaciji objašnjavali
bi načine na koje se namjerava eliminirati dvanaest tinaestina (12/13) ljudskog stanovništva
planete i svesti na preporučenih 500 milijuna.

Napokon, bit će i onih koji će u ovim idejama prepoznati istinski dobronamjernu poruku
posvećenika i vizionara koji su imali povlašteni ezoterijski uvid u ono što se, prema mnogim
predskazanjima i slutnjama, ima dogoditi na Zemlji u bliskoj nam budućnosti. Socijalna i geo-
ekološka kataklizma koju će preživjeti tek manji broj, reducirala bi čovječanstvo i razorila
postojeći nakaradni, izopačeni društveni i ekonomski poredak i vrednote, a omogućila
svojevrsno resetiranje i uspostavu novog doba na novim načelima. Smjernice sa spomenika iz
Georgije, arhitektonski postavljene tako da izdrže nevere koje predstoje, predstavljale bi
začetnicima te nove civilizacije putokaz ka društvu i ustrojstvu svijeta koji bi bio istinski održiv
jer bi počivao na načelima posvemašnje ravnoteže, pravde i razboritosti.

Wikipedia: Georgia guidestones

Posljednje uređivanje od Phlegma : 14.2.2010 at 23:19:37

"Najnasilniji element drustva je neznanje." - Emma Goldman


"All warfare is based on deception." - The Art Of War, Sun Tzu

DRUŠTVO THULE-THULE GESSELSCHAFT


Jedno od slabo istraženih društava uopće je društvo Thule ili Thule Gesellschaft. Ono što je
intrigantno kod ovog društva je da su njegova učenja i doktrine usađena u samu srž nacizma,
a i povijesna činjenica govori kako je i sam Adolf Hitler (iako nikada nije postao izravan član)
na mnoge načine podupirao rad ovog mističnog društva. Što ukratko reći i odakle početi priču
o ovome društvu? Prema nekim izvorima društvo Thule osnovao je njemački okultist Rudolf
von Sebottendorff 17. kolovoza 1918. kao minhenski ogranak tajnog društva
«Germanenorden», odnosno «Reda teutonskih vitezova» osnovanog 1912. Drugi, pak izvori
navode da je društvo još 1910. osnovao Felix Niedner kao eksremnu nacionalističku grupu.
Bilo kako bilo, Friedrick Krohn član društva Thule 1920. predlaže Hitleru znak
«Hakenkreutza», kukastog križa kao zaštitni znak. Hitler ga je postavio u bijeli krug na
crvenoj pozadini kako bi konkurirao crvenoj zastavi Komunističke partije sa srpom i čekićem.
Tako je jedan o najdrevnijih znakova sreće i blagostanja postao jedan od najmoćnijih i
najzlijih simbola 20. stoljeća. O pravom podrijetlu ovoga znaka biti će više riječi u daljnjem
tekstu. U 1930-ima, Hitlerova Njemačka prezentirala je sav sjaj svojih tehnoloških dostignuća
Na godišnjem skupu u Nurembergu zračna flota vitkih bombardera protutnjala je iznad
uzdignutih lica pripadnika Nacističke stranke. Sustav autoputa povećao je brzinu putovanja
dužinom i širinom cijelog Reicha, a veličanstven stadion u Berlinu 1936. bio domaćinom
Olimpijskih igara. No, ispod površine marširajućih nogu i tutnjave tenkova na nuremberškom
Cepelinovom polju, pulsirao je drukčiji ritam puno starijeg sustava vjerovanja, filozofije koja
je animirala rane ideologije Nacističke partije i što je iznimno bitno, u svoje redove privukla
prvog čovjeka iza Hitlera-Heinricha Himmlera, vođu SS-a. Ova uvjerenja bila su sve osim
tehnoloških. To je bila pomno odabrana mješavina drevnih teutonskih mitova, istočnjačkog
misticizma i antropologije s kraja 19. stoljeća. Da li ih je Hitler bespogovorno i u cijelosti
prihvatio, moglo bi se raspravljati, ali Himmler zasigurno je. Društvo Thule počivalo je u
samom srcu carstva SS-a, koje je postalo zastrašujuća produžena ruka Nacističke države.
Također, ovo društvo bilo je glavni pokretač nacističke ekspedicije na planine Tibeta, koja je
za cilj imala otkriti tajne izgubljene super-rase.
Društvo Thule

Društvo Thule čiji je član bio Heinrich Himmler, dobilo je ime po mitskoj zemlji Hyperborei-
Thule, (u hinduskim legendama naziva se još i bijeli otok), koju su neki članovi društva
poistovjetili s Islandom i Grenlandom, za koje su vjerovali da su ostaci isto tako mitske
Atlantide. Ovu ideju je začeo Platon, a dalje razvila poznata okultistica 19. stoljeća, Helena
Blavatsky u svojim radovima nazvanim «Tajna doktrina» Thule-Gesellschaft je ostalo u
prisnom kontaktu s «teozofistima», Blavatskynim sljedbenicima. Ostali su tvrdili da su
stanovnici Thule preživjeli kataklizmu i postali podzemni nadljudi, odnosno super-rasa. Nakon
kataklizme, prvo su migrirali na zapad (misleći na zapad Indije, možda čak i Babylon?), potom
u pustinju Gobi, i na kraju u Tibet; njihovi duhovni mentori povukli su se u skriveni duhovni
centar zvan «Asgard», podzemni grad. Ova bića u Hindi/Budističkoj tradiciji poznata kao
«Lame svih Lama» ili «Kraljevi svijeta» mogu se kontaktirati samo duhovnim putem. Simbol
ovog «gospodara» je upravo famozna svastika s početka teksta, koja simbolizira «središnju
moć Nebeskog dragulja». Ova rasa nazvana «Vril-ya» oživjela je u znanstveno-fantastičnom
romanu «Nadolazeća rasa» engleskog romanopisca Edwarda Bulwera-Lyttona iz 1871. U
ovom romanu pripadnici ove rase nadljudi imaju psihokinetičke sposobnosti (Vril) i žele
zavladati svijetom. Na prijelazu stoljeća termin «Ubermensch» (nadčovjek) prihvatili su
mnogi filozofi, poglavito Friedrich Nietzche. Također bio je omiljen među pobornicima
izokrenute Darwinističke teorije: još jedan englez, filozof Houston Stewart Chamberlain
vjerovao u rasnu nadmoć «Arijevaca» koji su naseljavali sjevernu Europu. Ovo je potaklo
pripadnike društva Thule da se poistovjete s teutonskim plemenima koja su 9. godina poslije
Krista porazila rimske legije u teutoburškoj šumi kao nasljednici izgubljene super-rase
Hyperborea-Thule, čuvara tajni vril-a. Cilj društva Thule bio je razbiti barijeru tzv. «maloga
sebe»- koja se sastoji od fizičke stvarnosti i (po napredovanju u njihov unutarnji krug)
moralnih okova, kako bi došli u kontakt s «božanskim sobom» u nevidljivom svijetu duhova.
To bi u konačnici omogućilo dosezanje «univezalnih energetskih polja», koja bi u čovjeku
«probudila» uspavane unutarnje moći i omogućila razvijanje nadljudskih fizičkih sposobnosti
koje su nekada bile obilježje ponosne Arijevske rase. Društvo Thule zahtijevalo je disciplinu i
slijepu, neupitnu poslušnost prosvijetljenom Majstoru, bez obzira na njegove prohtjeve, kako
bi se stvorili preduvjeti za osobnu transformaciju. Sebottendorf je to nazivao «Fuehrerprinzip»
(Fuhrerovo načelo), te izmislio formalni pozdrav za «tako dobrog čovjeka»: «Sieg, Heil».
Društvo je proklamiralo iščekivanje odabranog čovjeka kojemu će se predati. Kada se Hitler
pridružio Društvu, Dietrich Eckart je izjavio da je došao ta dan, te počeo Hitlera upoznavati s
minhenskim okultnim krugovima, predstavljajući ga kao «dugo iščekivanog spasitelja».
Alfredu Rosenbergu je izjavio: «Vjerujem u Hitlera; iznad njega lebdi zvijezda!» Eckart je
pratio svoju misiju koju je otkrio tijekom jedne seanse. Tada je rečeno da će se «Gospodar
Maitreya» uskoro pojaviti kao njemački mesija kako bi «poveo arijsku rasu u konačnu
pobjedu nad Židovima». Eckartu je dodijeljena zadaća mesijinog «hranitelja». Zanimljivo je
istaknuti da je društvo Thule bilo dijelom međunarodnog «Bratstva smrti», koje je povezivalo
više tajnih društava, a najpoznatije od njih je «Skull and Bones» (lubanja i kosti) koje djeluje
na sveučilištu Yale i identično je Hitlerovom društvu Thule. Najpoznatiji pripadnici ovog
društva su George W Bush i njegov otac. Vođa društva Thule, Dietrich Eckart, svojim je
nasljednicima u kasnim danima 1910. godine izjavio da je osobno primio jedan oblik
satanističke objave po kojoj je njegova sudbina pripremiti tijelo za Anti-Krista, odnosno
čovjeka nadahnutog od strane samog Lucifera koji će pokoriti svijet i odvesti Arijevce u slavu.
Eckart je svoju ulogu u tome procesu usporedio sa onim što je Ivan Krstitelj bi Kristu. Eckart je
Hitlera dobro podučio. Na samrti je izjavio «Slijedite Hitlera! On će plesati, ali sam ja taj koji
naručuje pjesme! Uveo sam ga u učenja «Tajne doktrine», otvorio njegove centre u viziji i
pokazao mu načine komunikacije s Moćima!»

Svastika

Drevni indijski simbol sreće, svastika bila je također i tradicionalni simbol Thora, nordijskog
boga groma i bio je omiljen u krugovima germanskih neo-paganističkih pokreta s početka 20.
stoljeća koji su ga nazivali «Hakenkreutz» (kukasti križ). U sličnoj maniri Hakenkreutz je
usvojilo i društvo Thule, čiji su članovi kao i neo-paganisti bili zakleti antikršćani. Već sam
ranije spomenuo kako je svastika dospjela na nacističku zastavu.

http://i140.photobucket.com/albums/r.../nazimyth2.jpg

Podrijetlo Arijske rase

Početkom 20-tih godina otrovna mješavina rasne teorije i teutonskog misticizma ukorijenila
se duboko u nacističkoj filozofiji koja se borila za političku prevlast u Weimarskoj republici.
Dodatna doza okrutnosti pristigla je u razmišljanja Nacista 1923. godine. Dok je bio
utamničen u zatvoru Landsberg, Hitler se upoznao s pisanim djelima profesora Karla
Haushofera. Hitlerov bliski suradnik Rudolph Hess poslije ga je upoznao s Haushoferom,
bivšim vojnikom i znanstvenikom i osnivačem društva Vril koje se kasnije istaknulo kao
unutarnji krug društva Thule i nastavilo djelovati i nakon njegova gašenja. Društvo Vril tražilo
je način za kontaktiranje podzemnih superljudi, kako bi od njih naučili drevne tajne Thule.
Također je promoviralo ideju o centralnoazijskom podrijetlu Arijske rase, a Haushofer je
tvrdio da je posjetio Tibet u potrazi za dokazima ove teorije.

Geopolitika

Haushofer je također bio i gorljivi branitelj ideje «Lebensrauma» (životnog prostora), teorije
koja je imala vodeću ulogu u njemačkoj imperijalističkoj ideologiji još od 1890-tih. te bila
glavna ideja i parola njemačke političke desnice. Predlagači ideje «Lebensrauma» tražili su
rekolonizaciju Slavenskih zemalja koje su pokorili vitezovi Teutonci u srednjem vijeku i
ponovno ujedinjenje germanske populacije istočne Europe i europskog dijela Rusije. Hitler je
već bio upoznat s ovim teorijama, ali Haushoferovi radovi još su više ideološki potkovali ovu
ideju, koja će prerasti u operaciju «Barbarossa», invaziju na Sovjetski Savez 1941.

Pretpotopni primitivizam

Hitler, vodeći propagandist prepoznao je privlačnost pretpotopnog primitivizma na umove


Nijemaca koje su proklamirali društva Thule i Vril. To (Teutonska pobjeda nad Rimljanima)je
ponovno pobudilo osjećaj ponosa kod, u prvom svjetskom ratu, poražene njemačke nacije i
išla ruku pod ruku sa neslužbenom nacističkom idejom «više od religije je ustrajnost u
stvaranju novog čovjeka». Jedna je stvar društava Thule i Vril još više privukla Hitlera i
Himmlera-potpuna predanost ideji uništenja Židova (juda) koji su bili viđeni kao rasna
prijetnja i kozmički neprijatelj «Volku», odnosno Njemačkom narodu. Sebottendorf je već 20-
tih godina propagirao ideju «konačnog cilja» kojom bi se Židovi doslovno «istrijebili s lica
zemlje jednom za svagda» koristeći najkrvoločnije metode uključujući i osnivanje
koncentracijskih logora.
Provoditelji rasne doktrine i dvorac Wewelsburg,

1933. godine, kada je Hitler postao njemački kancelar, fantazije Himmlera i društva Thule
postali su stvarnost. Vođen nametnutim nacističkim diktatom i idejom rasne čistoće
provoditelj rasne doktrine postaje Himmlerov SS, «Schutzstaffel» (zaštitni odred)». Ovi odredi
započeli su kao 300-tinjak Hitlerovih osobnih tjelesnih čuvara, da
bi do 1939. brojili 500,000 ljudi. Naoružani pripadnici poznatiji kao Waffen SS borili su se
zajedno s regularnim postrojbama njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, a Himmler ih je
vidio kao reinkarnacije teutonskih vitezova i vitezova iz legendi o kralju Arthuru. SS-ovski
Kamelot postao je dvorac Wewelsburg, u blizini šume Teutoburg, između gradova Hamma i
Paderborna, koji je postao Himmlerov hram vjere u novi svjetski poredak. Wewelsburg je
trebao postati središte tog poretka, pogansko mjesto moći za koju su neki vjerovali da će
čuvati i sam «Sveti Gral», za kojima su tragali Arthurovi vitezovi okruglog stola. Na podu
dvorca nalazio se tamni mozaik zvijezde koja je označavala središte i nad kojim su provođeni
magijski rituali dvanestorice nacističkih časnika poznatih kao «Dvanest vitezova». Komisija
Ahnenerbe, produžena ruka SS-a, sredinom 1930-tih gorljivo je tražila podrijetlo arijevske
rase širom svijeta, samo da bi dokazali kako je njima suđeno vladati svijetom i da pri tom
imaju podršku mističnih sila. Zadatak im je bio pronaći znanstvenu, antropološku i arheološku
dokumentaciju koja bi ujedinila njihovu drevnu prošlost i njihovu sudbinu. No, ova je vizija
imala vrlo mračnu stranu…U Drugom svj.ratu SS je punio nacističke koncentracijske i logore
za istrebljenje, u kojima su provođeni okrutni eksperimenti sa svrhom dokazivanja arijevske
superiornosti. Osnivane su i specijalne jedinice nazvane «Einsatzgruppen» čiji je zadatak bilo
čišćenje istočne Europe od Židova.

http://i140.photobucket.com/albums/r...-Ahnenerbe.jpg

Ahnenerbe i Tibet
Komisija pod punim imenom «Ahnenerbe Forschungs und Lehrgemeinschaft» bila je društvo
za istraživanje i poučavanje o naslijeđu predaka. Dvije godine po osnutku, 1937., Himmler
društvo pripaja SS-u. Kako sam već spominjao, neki poklonici nacističke rasne teorije vjerovali
su u postojanje mistične zemlje Thule između Islanda i Grenlanda, a njezin pronalazak bio je
predmetom barem jedne nacističke ekspedicije. No, Karl Haushofer je bio uvjeren da ključ
ovladavanja vril energijom leži u Tibetu. U tom je imao podršku švedskog istraživača i
nacističkog simpatizera Svena Hedina, koji je vodio nekoliko ekspedicija na Tibet. Hitler je o
Hedinu imao toliko visoko mišljenje da ga je pozvao da održi pozdravno slovo na Olimpijadi
1936. U siječnju 1943. Hedin je nazočio osnivanju Instituta za unauatrazijska istraživanja,
ogranka Ahnenerbea.

Ekspedicija na Tibet

1938. godine tibetanci su podosta bili naklonjeni Njemačkoj i njihovom savezniku Japanu,
kako bi uspostavili protutežu britanskom i kineskom utjecaju u regiji. Iste godine društvo
Ahnenerbe predvođeno Ernstom Schäferom pokrenulo je ekspediciju na Tibet. Schäfer je
poslije objavio zapis o toj ekspediciji u knjizi «Svečanost ožiljaka bijele tkanine: istraživačka
ekspedicija kroz Tibet u Lhasu, sveti grad božanske sfere». Jedan od članova ekspedicije bio je
i antropolog Bruno Beger, pobornik teorije o Tibetu kao domu «sjeverne rase». Begerova
uloga bilo je provođenje znanstvenih istraživanja o tibetancima. Tijekom svog boravka
proučio je više od 300 lubanja stanovnika Tibeta i Sikkima, te u detalje zabilježio i druge
fizičke predispozicije. Sa antropološkog gledišta je zaključio da Tibetanci predstavljaju
prijelaznu razvojnu fazu između mongolskih i europskih rasa, dok europski rasni elementi
najviše dolaze do izražaja kod predstavnika aristokracije. Vjerovao je da bi Tibetanci mogli
igrati ključnu ulogu u regiji nakon konačne pobjede, kao njemački saveznici.
Podzemni gradovi

Nije poznato da li je bilo još ekspedicija na Tibet, ali nagađa se da je postojalo još ekspedicija i
prije, ali i poslije. U svojoj knjizi Spear of Destiny (Koplje sudbine) (1973) Trevor Ravenscroft
raspravlja o tome da li su Nijemci u razdoblju između 1926. - 1943. provodili niz ekspedicija.
To bi omogućilo, ističe Ravenscroft, nacistima održavanje kontakata s njihovim arijevskim
precima, čuvarima okultne moći vril, koji su skriveni u podzemnim gradovima ispod Himalaja.
Ovaj scenarij neodoljivi podsjeća na Bulwer-Lyttona.

Kuće od blata i kamene sjekire

Tijekom Drugog svj. rata Himmlerove opsesivne potrage za arijevskim korijenima urodile su
pronalaskom arheoloških nalazišta u zapadnoj i južnoj Rusiji. Otkriveni arheološki pronalasci
transportirani su u štabo SS-a u Wewelsburgu. Agenti društva Ahnenerbe pristigli su u ime
Wermachta i detaljno pretraživali ova područja za dokazima Njemačkog podrijetla. Čak je i
Hitleru počela smetati Himmlerova opsesija, te je postavljao pitanje «zašto se skreće
pozornost svijeta na činjenicu da nememo prošlosti? Nije li dovoljno to da su Rimljani podizali
monumentalne građevine u vrijeme kada su naši preci živjeli u kućama od blata.?»

Osuđen na smrt

Tajna moć vrila nije uspjela spasiti Treći Reich od propasti. Nakon nacističkog poraza voditelj
društva Ahnenrebe Dr Wolfram Sievers osuđen je na smrt, no ne zbog arheoloških već
eksperimenata na ljudima u koncetracionim logorima. Arheološki svijet Ahnenerbea umro je
zajedno s Hitlerom, Himmlerom i Sieversom. Mnogi članovi društva postali su vodeći profesori
u poslijeratnoj Njemačkoj. Jedino još Wewelsburški dvorac podsjeća na zlokobne moći jedne
izokrenute filozofije.

Samo da napomenem da iako sam ja zapoceo ovu temu za stvarno velikim postovima to ne
znaci da i vi trebate imati takve postove. Slobodno komentirajte, raspravljajte, pitajte.

RED ISTOČNE ZVIJEZDE - MASONSKA VEZA

Red Istočne Zvijezde, prema njihovoj vlastitoj literaturi, je «…najveća bratska organizacija na
svijetu kojoj pripadaju i muškarci i žene.» Ovaj red svoje podružnice ima većinom u Americi,
ali i u Italiji, Saudijskoj Arabiji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Australiji, Kini i Filipinima. Kako ćemo
u daljnjem tekstu vidjeti, a što se može primjeniti na neka tajna društva koja izviru iz
Slobodnog zidarstva, masonstvo je u nekim segmentima, uz negativnu reputaciju imalo i
reputaciju promicatelja rasne, vjerske, spolne, nacionalne i političke jednakosti. Tim više
iznenađuje činjenica što su to činila u vrijeme davno prije i prvih naznaka ideja o navedenim
pravima i slobodama. Uz iznimku da je (gotovo) u potpunosti bio rezerviran za žene, ali ne u
smislu diskriminacije, već upravo suprotno-da postane ravnopravan ogranak Slobodnog
zidarstva, Red Istočne Zvijezde dobar je primjer prakticiranja nekih od gore spomenutih
značajki. Ovaj Red je oblik prihvaćenog slobodnog zidarstva čija učenja počivaju na Bibliji i čiji
su ciljevi benevolentnog i humanitarnog karaktera, no u stvarnosti navodno služi zlim
ciljevima Iluminata. A sad mali prilog teoretičarima zavjera; kako se vidi na slici ispod
korištenjem broja Pi 1.618 mogu se kreirati mandale u obliku savršenog pentagrama, koji je,
okrenut naopačke, simbol Reda Istočne Zvijezde. A sad ono čudno sjedišta Redova Istočne
Zvijezde i njihovih najbližih saveznika Duginih Djevojaka i Jobovih Kćeri (o kojima će biti riječi
nešto kasnije u tekstu), na adresama s brojem 1.618! Slučajnost ili neka simbolika?
Osnivač Reda Istočne Zvijezde bio je dr. Robert Morris, visoko pozicionirani mason, pravnik i
učitelj iz Bostona u Massachusettsu. On je također bio i Majstor Mason, i Veliki Meštar
Kentuckya (u mirovanju). Izvorna zamisao dr. Morrisa bila je osnovati ženski ogranak
Slobodnog zidarstva, ali se nije uspio suprotstaviti brojnim protivnicima takve ideje. Nakon
objave svojih rituala 1849. – 1850, povezao se sa Roberom Macoyem koji je rituale bazirane
na Morrisovim idejama objavio 1867. Prvi Veliki Kaptol (podružnica) utemeljen je iste godine
u Michigenu. Doduše, postojala je istoimena organizacija osnovana negdje između 1788. i
1793. godine, ali 1867. godine nisu postojali nikakvi znakovi njezinog rada i djelovanja.
Podređenim (lokalnim) podružnicama upravljali su kaptoli na državnoj razini, koji su, pak, bili
podređeni Generalnom Velikom Kaptolu u Međunarodnom Hramu Reda Istočne Zvijezde koji
je sjedište imao u Washingtonu. Članovi ovog reda moraju biti punoljetni i moraju biti
Majstori Masoni s dobrom reputacijom, ili barem povezani s nekim takvog profila. Drugim
riječima, članovi su osim Majstora masona mogle biti njihove supruge, udovice, kćeri, majke,
unuke, pomajke, polukćerke, polusestre. 1994. statut Reda dopunjen je na način da su
članicama reda mogle postati i nećakinje, šogorice i bake. Iz sastava članova da se primjetiti
da su članice morale biti rodbinski povezane s Masonima , ili iz redova Duginih Djevojaka ili
Jobovih Kćeri koje su napunile dovoljno godina.
Red Duginih Djevojaka I Jobove Kćeri

Međunarodni Red Duginih Djevojaka, je masonska organizacija za mlade, koja uči vještinama
vođenja i upravljanja kroz društveno koristan rad. Djevojke u dobi od 11 do 21 godine uče
vrijednost dobrotvornog rada kroz razne projekte koje organiziraju lokalne i državne
podružnice. Jobove Kćeri su još jedna masonska organizacija rezervirana za mlade djevojke u
dobi od 10 – 21 godine. Ova organizacija osnovana je 1920. godine u Nebraski i Omahi od
strane Ethel T. Wead Mick, s izvornom svrhom edukacije i prakticiranja učenja Biblije kroz
toleranciju prema svim ostalim religijama. Sastaju se u masonskim ložama, a kada to nalaže
potreba, u posebnom kaptolu nazvanom Bethel. No, da se vratimo izvornoj temi…
Svaki Kaptol Reda Istočne Zvijezde ima 18 časnika od koji su neki bili izabrani, a nekima je ta
titula dodijeljena. Dva časnika obvezno su morali biti muškarci (Patron i Patron Suradnik), dok
su ostalih 9 morale biti žene (Matron i Matrona Suradnica). Dok se Dostojna Matrona
smatrala predsjedavajućom Reda, stupnjevi nisu mogli biti potvrđeni bez predsjedavajućeg
«brata» s dobrom reputacijom - Patrona ili Patrona Suradnika. Svaki kaptol imao je pravo
odlučiti tko će postati članom organizacije. Inicijacija u različite stupnjeve morala je biti
anonimna, jednoglasna i prije svega – tajna. Pogodan kandidat morao je dokazati svoje
vjerovanje u Vrhovno Biće, i tada bi bio iniciran u pet stupnjeva, koji bi se potom potvrdili na
zajedničkoj ceremoniji. Izvorna ideja nastanka Reda istočne Zvijezde i bila je da to bude samo
jedan od planirana tri stupnja. Ostala dva stupnja trebala su se zvati Kraljica Juga i Red
Amarantha. Zanimljivo je da je Red Istočne Zvijezde zahtijevao vjerovanje samo u Vrhovno
Biće, iako se zasnivao i na Starom i na Novom Zavjetu. Kršćanima se nije izričito zabranjivalo
članstvo u Redu, ali bilo je teško balanstirati između prakticiranja kršćanske vjere i
pripadnosti Redu.

Postoji 18 osnovnih činova svakog Kaptola:

* Dostojna Matrona – predsjedavajuće tijelo


Dostojni Patron – Majstor Mason kao nadzorno tijelo
Matrona Suradnica – preuzima dužnosti Dostojne Matrone u slučaju spriječenosti
o Patron Suradnik – preuzima dužnosti Dostojnog Patrona u slučaju spriječenosti
Tajnik
Blagajnik
Kondukter – razvodi posjetitelje i inicijate
o Kondukter Suradnik – pomaže pri najavljivanju i skrbi o glasačkoj kutiji
Kapelan – vodi Kaptol u molitvi
Maršal
Organist
Adah
Ruth
Esther
Martha
Electa
Čuvar - sjedi pored vrata u sobi za sastanke vodeći brigu da su svi na broju i da su članovi
Reda
Stražar –sjedi pored vrata izvan sobe za sastanke vodeći brigu da su svi koji žele ući članovi
Reda

Podrijetlo i povijest Usvojene Ceremonije među ženskom afroameričkom populacijom

Visoka Dostojna Matrona (u mirovanju) Jessie M. Ayers bila je članicom Kaptola Miriam br.4,
Reda Istočne Zvijezde pod jurisdikcijom Velikog Kaptola Georgiana Thomas distrikta
Columbia. Svoju službu provela je kao Visoka Dostojna Matrona 1989. ali i kao Visoka
Povjesničarka Velikog Kaptola Georgiana Thomas u razdoblju od 1971. -1991. Izvjesni
Thornton Andrew Jackson došao je 10. kolovoza 1874. godine u posjed tekstova Ceremonije
Usvajanja Reda Istočne Zvijezde. Ove tekstove dobio je od Brata C.B. Casea, zamjenika i
zastupnika Preuzvišenog Roberta Macoya, 33. Vrhovnog Svjetskog Patrona Ceremonije
Usvajanja. Kao dodatak, od Casea je dobio dozvolu za uspostavljanja kaptola Istočne Zvijezde
i među provjerenom afroameričkom populacijom.
Tako je 1. Prosinca 1874. godine uspostavljen prvi kaptol Reda Istočne Zvijezde sa
afroameričkim članovima u SAD-u, pod nazivom Kaptol Kraljice Esther Br.1 . Sjedište mu je
bilo u O Street, na broju 708 u Washingtonu u kući gospođe Georgiane Thomas. Prva
Dostojna Matrona bila je sestra Marta Welch a prvi Dostojni Patron brat Thornton A.Jackson.
Jedanaest mjeseci kasnije, Veliki Meštar William H. Myers i njegov zamjenik William A.
Tallaferro, Ujedinjene Velike Lože colubijskog Distrikta, pozvani su kako bi im bile dodijeljne
počasne titule. Oni su to prihvatili, te su tako dodatno učvršćene veze koje povezuju
masonske obitelji. Tom prigodom Veliki Meštar Mayers u svom govoru kovao je u nebesa
Kaptol Kraljice Esther Br.1:

„Neka golubica mira lebdi nad vama. Neka Svevideće Oko, kome se klanjaju Sunce, Mjesec i
Zvijezde uvijek nad vama bdije. Neka vas štiti i čuva u vašim svakodnevnim nastojanjima da
promovirate sveopće dobro ovog kaptola.“

Ubrzo potom otvoreni su još neki kaptoli poput Kaptola Kraljice Shebe Br. 3, Gethsemane
Kaptola Br. 4. I brojnih drugih. Svaki puta kada bi se osnovala nova podružnica, nedugo zatim
priznala bi ju regularna masonska Loža što je dodatno širilo i učvršćivalo masonske veze.
Časnici Pythagoras Lože Br. 9, dodijelili su časnicima Kaptola Kraljice Esther Br. 1, prva
odlikovanja poznatija i kao rozete. Ceremoniju dodjele upriličio je Dostojni Patron Thornton A.
Jackson koji je želio da kaptoli uspiju u poslu koji je pred njima i ciljevima koje su si zadali.
Tom prigodom Jackson je pdsjetio časnike da rozete nose s ponosom i u znak sjećanja na 5
Heroina: Adah, Ruth, Esther, Marthu i Electu. Na kraju svog izlaganja izjavio je slijedeće:

„Tebi, Kraljice Esther i Suradnicima, predstavnicima zraka Predivne Zvijezde iz koje izviru
najdivnije, najproročanskije i najinstruktivnije lekcije Starog i Novog Zavjeta. Neka uvijek
bacaš zrake ljepote i spokoja na sve na što privlačiš tisuće da Ga štuju.“

Ova izjava svojevrsna je ideja vodilja članovima Reda Istočne Zvijezde od 1875. pa sve do
današnjih vremena.
Probajte malo „progooglati“ pojam Order of the Eastern Star i vidjet ćete koliko rezultata
dobiti, i gotovo svaki link je različita podružnica.

TRILATERALNA KOMISIJA I 3. SVJETSKI RAT

Osim povijesnih urota i možebitnih nagađanja o tome koliko su tajna društva utjecala na
političko ekonomska kretanja na globalnoj razini, vrijeme je da se posvetimo onome što se
događa danas.

Cijeli svijet je klicao proglašenju novog predsjenika SAD-a, vjerujući da će prvi afroamerički
predsjednik donijeti promjene, ne samo u svijesti već i u globalnoj politici. No, jedan čovjek po
imenu Webster Tarpley koji je osim što je vrstan povjesničar i biograf nekih bivših amreičkih
predsjednika, ne misli tako.

Muslimansko piodrijetlo aktualnog američkog predsjednika samo je lukavo smišljeni "spin"


koji će američku vanjsku politiku odvesti ne ka smirenju sukoba na Bliskom istoku, već ka
rasplamsavanju mnogo većeg "mitskog" sukoba supervelesila. Svi znaju da centri političke,
vojne i ekonomske moći ne leže u Kabulu i Bagdadu, već u Moskvi, Pekingu i
Washingtonu...Da bi se izvukli iz pomalo gubitaških sukoba u Afganistanu i Iraku ( a gotovo i
iz rata s Iranom za koji je postojala izravna prijetnja tijekom srpnja-kolovoza 2007.), Amerika
je s Obamom stvorila novog "Mandžurijskog kandidata" i na taj način stavila točku na "i"
sintetičkog sukoba " rata protiv terorizma" koji je započeo 2001. Prema riječima dotičnog
Tarpleya, kandidatura Barracka Obame je još više militaristička i agresivnija od kandidature
njegovog prethodnika Busha i njegovih neo-konzervativaca. Novi američki prdsjednik nije
ništa više do lutka na koncu Trilateralne komisije, a posebice izvjesnog Zbigniewa
Brzezinskog.
Trilateralna komisija je u biti klika bankara koja je vodila i Carterovu administraciju, a mnogi
se sjećaju koliko je ona bila katastrofalna-ekonomski i strateški. Sada ova ista Trilateralna
komisija stoji iza kandidature Barracka Obame, no s još više pripreme i indoktrinacije. Ova
klika se sada odlučuje na čelo nacije dovesti ne nekog desničara i neo konzervativca, već
ljevičara i demagoga koji obećava "nadu" i "promjenu", ali ustvari zastupa kvalitativno gore i
destruktivnije ciljeve i može isporučiti Europu kao pijuna i "žrtveno janje".

Projekt Obamine adnistracije neće biti ratovi na Bliskom istoku, već ratovi na većoj skali. Kako
sam već prije rekao, a po riječima Brzezinskog centri moći leže u Pekingu i Moskvi i on je
odlučan da se osovina SAD-V.Britanija održi u narednom periodu kao vladajuća supervelesila.
Taj projekt je koncizniji i razrađeniji od neo-konzervatističkog pristupa "razori i osvoji", jer
nafta više nije pitanje prevage i prestiža. U prilog ove teorije idu i najnovije izjave
predsjednika navedenih supervelesila. Kina mudro šuti, Obama kaže: "Amerika nije neprijatelj
muslimana" (Jutarnji list), a Rusi i Medvedev kažu kako je vrijeme ponovno se naoružati do
zuba s naglaskom na nuklearni program (Jutarnji list, Večernji list) . Američka desnica nema
pravo rješenje za ovaj scenarij, a ljevica koju podupire Rockefeller i Soros (Trilateralna
komisija) -likuje. Uzmimo za primjer pristup McCaina i neokonzervativaca...oni kažu
"bombardirajmo Iran sa svim raspoloživim sredstvima", dok Brzezinski kaže: nemojte to
učiniti, jer je SAD već pred bankrotom i ne može si priuštiti još jedan rat takvih
razmjera...umijesto toga učinmo Iran svojim saveznikom i zaratimo ih s Rusijom. Brzezinski je
to već jednom učinio zarativši Afganistan s Sovjetskim savezom i naoružavajući afganistance
američkim oružjem. Isti scenarij žele primjeniti sa Sirijom....Shvativši stratešku važnost
Tartosa u Siriji, Brzezinski je prije nekog vremena posjetio ovo mjesto s ciljem protjerivanja
Rusa i okretanja Sirije protiv njih...I tako , umijesto da Muslimani postanu neprijatelj, oni
postaju topovsko meso u već spomenutom potencijalnom sukobu protiv Rusije i Kine. I Rusi i
Kinezi imajusvoje muslimanske manjine koje bi dale dušu i srce da se oslobode svojih
"tlačitelja" ( u Kini su to Viguri)...Sve što treba je poduprijeti te manjine i naoružati ih do zuba-
gerilski rat svjetskih razmjera. Još jedan primjer: da li su Ameri zabrinuti zbog Sudana,
Darfura i humanitarne krize?- NE! Činjenica je da Sudan s gotovo 10% opskrbljuje Kinu
naftom. Ostatk zaključite sami...

DEMOLAY INTERNATIONAL- RASADNIK BUDUĆIH SLOBODNIH ZIDARA


Otkada postoje tajna društva postojala je i opozicija koja je na ovaj ili onaj način nastojala
diskreditirati njihov rad. Kako bi u tome bili što uspješniji, svakom društvu se nastojalo
pripisati neko mistično podrijetlo zasnovano na zasadama raznih dokazanih tajnih društava,
asocijacija, bratovština, pseudo- religijskih sekti i inih organizacija. Povijesne činjenice govore
da su to činila i sama tajna društva, jer su se s prvim danom svoga obznanjivanja počela
pozivati na neke drevne manifeste, dokumente i zapise. Bez obzira da li su pojedina društva
doista imala podrijetlo u prošlosti ne možemo olako ignorirati ideologiju s kojom su se uporno
povezivali. Ako u obzir uzmemo dokazane povjesne činjenice, a isključimo navodne tvrdnje o
postojanjima pojedinih tajnih društava, ponovno dolazimo do Templara kao najstarijeg
tajnog društva ili bar društva s tajnama. Kako sam već nebrojno puta istaknuo, fascinacija
Templarima proizilazi iz činjenice da je ovaj Red od ubogih Kristovih vitezova postao
najmoćnija organizacija u sjeni tadašnjeg poznatog svijeta, koja je funkcionirala po vojno-
duhovnom principu i na strogoj hijarajrhiji. Drugim riječima, pošto su bili vitezovi-redovnici
nije čudno što su bili organizirani kao bratovština, kao uostalom i brojni crkveni redovi danas.
Templarima vjerojatno nije bilo u interesu pozirati takvim ustrojem, no činjenica ipak stoji da
su njihovi zasadi bili pravi rasadnik tajnih društava u budućnosti.

Ne možemo znati da li slobodni zidari izviru iz Templara, no zato znamo da se jedna


međunarodna bratovština za mladiće zove upravo DeMolay International (bivši Red
DeMolaya) po zadnjem Velikom meštru Reda Vitezova Templara spaljenom na lomači. Ovu
masonsku organizaciju za mladiće od 12-21 godine osnovao je 1919, u Kansas Cityu u državi
Missouri uspješni poslovni čovjek Frank S. Land. Ime 23 i ujedno posljednjeg Velikog meštra
Templara uzeo je s ciljem promicanja vrijednosti lojalnosti i odanosti. Izvorna ideja ove
organizacije bila je postati utočište i savjetovalište za mladiće koji su očeve izgubili u ratu.
Land je otkrio potrebu stvaranja mjesta gdje bi se mladići s istim probleima mogli povezati i
naučiti odgovornosti. Prvi članovi ovog društva postali su Louis Lower i još osam njegovih
prijatelja bez očeva. Organizacija je rapidno rasla tako da je do kraja 1921 Land shvatio da će
ovoj organizaciji morati posvetiti svoje puno vrijeme. Kako je organizacija nastavila rasti,
ubrzo je privukla pažnju Masonskih loža koji su je formalno priznali u mnogim državama. I
danas, mnogi članovi po izlasku iz ovog društva, svoju karijeru nastavljaju kao Slobodni zidari.
Kada su svoje podružnice uspostavili u gotovo svakoj državi SAD-a, Red DeMaolaya postaje
međunarodan i osniva svoje podružnice i u inozemstvu, tako da svoje podružnice danas imaju
u Kanadi, Filipinima, Arubi, Australiji, Brzilu, Boliviji, Njemačkoj, Italiji, Japanu, Portugalu,
Panami, Kolumbiji, Meksiku i u još nekim dijelovima Južne Amerike.

Ciljevi

Članovima organizacije mogu postati svi mladići u dobi od 12 do 21 godine starosti i ne


moraju imati nekog rođaka koji je već član neke masonske Lože. Trenutno ova organizacija
broji 18 000 članova samo u Sjevernoj Americi. U svome radu koriste model mentoringa, a
mentori novopridošlicama su odrasli muškarci i žene, najčešće očevi i majke ili bivši članovi
organizacije koji se zovu Seniori.

Mentori se fokusiraju na razvoj društvene svijesti, razvoj vještine vođenja i osobne


odgovornosti. Kako je ova organizacija član masonske obitelji, brižno je koncipirana po
modelu slobodnog zidarstva, tako da su članovi u red inicirani kroz cijeli niz alegorijskih
obreda. Iako „nisu“ direktno povezani sa slobodnim zidarima Red De Molaya smatra se
pridruženim tijelom. Svaku podružnicu ovog društva sponzorira neka masonska loža ili drugo
masonsko tijelo. Drugim riječima, ova organizacija vrlo je slična Jobovim Kćerima i Duginim
Djevojkama o kojima sam već ranije pisao. Društvo se zasniva na sedam osnovnih vrlina:
bratskoj ljubavi, poštovanju prema Svetim Stvarima, skromnosti, kolegijalnosti, pouzdanosti,
čistoći i patriotizmu. Za njegovanje ovih vrlina dobijaju se i posebna odlikovanja, a počasne
titule i odlikovanja dobivaju i ne-članovi koji su svojim radom i zalaganjem na ovaj ili onaj
nači pomagali u radu ovog društva.

Struktura Reda

Regionalna podružnica Demolayeva Reda naziva se kaptol, a vodi ju Glavni Savjetnik. On je


uvijek iz redova starijih članova, a biraju ga sami članovi. U radu Glavnom Savjetniku pomaže
Savjetnik Senior i Savjetnik Junior. Savjetnik Senior najčešće je taj koji Glavnog Savjetnika
nasljedi na njegovoj funkciji. Sve dužnosnike organizacije imenuje Glavni Savjetnik osim
ostalih savjetnika i blagajnika, te zapisničara kojeg imenuje nadzorno vijeće. Seniore te ostale
starije suradnike iz masonskih redova u prenesenom značenju zovu još i „otac“ pozivajući se
na izvornu ideju društva da postane zamjena za izgubljenog oca. U kasnijim godinama
Seniorima su postale i žene koje često zovu „majkom“. No osim na lokalnoj razini DeMolay
international ima i upravljačka tijela na državnim razinama. Glavni Državni Svjetnik ili Glavni
Savjetnik Jurisdikcije zaduženi su za organizaciju na državnj razini. Također, imena i pozicije
dužnosnika variraju u svakoj pojedinoj jurisdikciji. Evo kako izgleda struktura ove
organizacije:

Izabrani:

* Glavni savjetnik
Savjetnik senior
Savjetnik junior
blagajnik

Imenovani:

* Zapisničar
* Đakon senior
* Đakon junior
* Stjuart senior
* Stjuart junior
* Orator
* Sentinel
* Kapelan
* Maršal
* Standard Bearer (?)
* Almoner
* Sedam perceptora
* Organist
Cijela je ekipa poznatih i manje poznatih prodefilirala kroz ovaj Red, a neki su ušli i u „Hall of
fame“. Za naša pojimanja najpoznatiji „DeMolayevci“ bili su Walt Disney, John Wayne I Bill
Clinton!

HERMETIČKI RED ZLATNA ZORA

Hermetični Red Zlatne Zore (također znan i kao H.O.G.D.) je neprofitna organizacija Floride
čiji je cilj neprekidno očuvanje onog tijela znanja znano kao Hermetizam ili Zapadna ezoterna
tradicija. Ova organizacija promovira učenje originalnog Hermetičnog Reda Zlatne Zore,
magijskog bratstva osnovanog u Londonu 1888. od strane Dr. Williama Wynn Westcotta i
Samuel Liddell MacGregor Mathersa, koje je prestalo postojati pod tim imenom 1903. ali
nastavilo djelovati tijekom godina pod imenima dvije organizacije proizašle iz nje, Stella
Matutina i Alpha et Omega.

Sustav magije Zlatne Zore nije religija, iako religijsko slikovito prikazivanje i religijski koncepti
igraju važnu ulogu u njezinu radu. Zlatna Zora je planirana, od strane njenih osnivača, da
bude Hermetično društvo posvećeno filozofskoj, duhovnoj i psihičkoj evoluciji
čovječanstva. Također je dizajnirana da bude škola i muzej znanja, gdje studenti mogu učiti
principe okultne znanosti i razne elemente zapadne filozofije te magije. Tolerancija za sva
religijska vjerovanja je bila naglašena, a simbolizam koji je upotrebljavala G:.D:. dolazio je iz
različitih religijskih izvora. Danas, ljudi iz mnogih različitih religijskih putova smatraju sebe
praktikantima magije Zlatne Zore – uključujući neopagane, gnostike, Židove i kršćane.

Sustav magije Zlatne Zore je dizajniran da podučava svoje studente apstraktnom ezoternom
znanju kao i praktičnijim primjenama ceremonijalne magije; egipatski, judeo-kršćanski, grčki,
gnostički, rozenkrojcerski i masonski elementi mogu svi biti nađeni unutar učenja G:.D:.
Nastavni plan uključuje studij Kabale, astrologije, divinacije, unutarnje alkemije, egipatske
magije, vidovitosti i Enohijanske magije.

Mentor i vodeće svjetlo Hermetičnog Reda Zlatne Zore bio je pokojni Dr. Israel Regardie.
Regardieova jasna i neosporna želja bila je da bilo koji i svi duhovni tragaoci mogu nešto
dobiti iz učenja Zlatne Zore za vlastiti rast i evoluciju.

Israel Regardie

Prije nego što je preminuo 10. ožujka 1985. godine, Israel Regardie je bio od mnogih smatran
kao zadnji živi Adept veoma živog magijskog pokreta poznatog pod imenom Hermetički
Red Zlatne Zore. Tradicija koju je predstavljala Zlatna Zora a kasnije i njezine dvije
inkarnacije, Stella Matutina i Alpha et Omega, nastale nakon što se izvorni Red raspao na
različite frakcije, privukla je veliki broj poznatih okultista kasnog 19. i ranog 20. stoljeća.
Među njima su bili Dr. William W. Westcott, Samuel L. Mathers, Arthur Edward Waite,
William Butler Yeats, Aleister Crowley i Dion Fortune. Pa čak i u izuzetnoj skupini veoma
učenih maga Regardie posjeduje veoma visoki autoritet.

Rana Povijest

Kao sin siromašnog židovskog useljenika, Israel Regudy rođen je u Londonu 17. studenog
1907. Za vrijeme Prvog svjetskog rata njegov stariji brat se pridružio engleskoj vojsci gdje mu
je prezime bilo greškom promijenjeno u "Regardie". Obitelj je prihvatila tu ‘grešku’ kao
novo ime. 1921. cijela se obitelj preselila u Washington DC kad je Israel Regardie imao 13
godina. Od ranih dana bio je zainteresiran za teozofski rad Madame Blavatsky, jogu i hindu
filozofiju. Regardie je često posjećivao Knjižnicu Kongresa, koju je nazivao drugim domom.
Veoma brzo je našao učitelja hebrejskog i naučio čitati hebrejski bez velike muke. To mu je
kasnije mnogo pomoglo u proučavanju kabale. 18. veljače 1926. prijavio se u Washington
College of SRIA (Societas Rosicruciana in America). 18. ožujka 1926. bio je iniciran u stupanj
Neofita i napredovao u stupanj Zelatora 2. lipnja 1927.

Negdje oko 1925-1926. godine Regardie je naišao na knjigu koja ga je zaintrigirala. Knjiga
koju je našao je bila "Prvi dio od Knjige Četiri" Aleistera Crowleya. Vrlo brzo je Regardie
poslao pismo Crowleyu u Pariz i nakon određenog vremena je dobio i odgovor. Ubrzo nakon
toga Crowley mu je ponudio posao osobnog tajnika u Parizu. Mladi Regardie je ovo
prihvatio kao izuzetnu priliku da uči magiju od osobe koja je već izdala i knjigu o toj temi.
Tako je u listopadu 1928. Regardie prihvatio ponudu i preselio se u Francusku. U sljedeće 3
godine Regardie je pokušavao uvjeriti poslodavca da ga poduči magijskom umijeću.
Međutim, Crowley je jednostavno ignorirao zahtjeve i nije se ponudio da podučava
Regardiea ni jogi niti magiji. Regardie, skroman i suzdržan mladić, nije više inzistirao na svojim
zahtjevima. Regardie je nastavio proučavati magiju samostalno, čitajući svaku knjigu o toj
temi ili članak ili skripte do koje je mogao doći.

Crowleyev ugled, potpomognut britanskim časopisima, s vremenom ga je doveo u nevolje s


francuskim vlastima te je morao napustiti zemlju. Par mjeseci kasnije, Regardie mu se
pridružio u Engleskoj. Međutim, budući da je Crowleyjev izdavač bankrotirao, Crowley si više
nije mogao priuštiti da zadrži Regardiea kao osobnog tajnika. 1930. Regardie je pokušao
popraviti Crowleyev ugled knjigom "Legenda o Aleisteru Crowleyu" koju je napisao zajedno s
Crowleyem. Regardie i Crowley su se razišli i nedugo zatim prestali međusobno komunicirati.
Knjige koje je Regardie kasnije izdao pokazale su uravnoteženiji i zreliji pogled na Crowleya.
Njegova dobrodušna priroda, kao i sposobnost da oprosti Crowleyu, bila je očigledna u knjizi
"Oko u trokutu". Međutim, Regardie bi bio uzrujan kada bi ga netko povezivao isključivo s
Crowleyevim učenjima. "Jedna od stvari koje je jako mrzio" napisao je Pat Zalewski "je bila
da ga ljudi uspoređuju sa Crowleyevom metodom Telemitske magije kao i Knjigom
Zakona…Još uvijek se sjećam Regardiea kako udara dlanovima o stol jedne noći za večerom
govoreći "Kvragu, ja sam čovjek Zlatne Zore a ne Telemit, volio bih da ljudi to shvate."

Magijska Povijest

1932. godine Regardie je objavio dvije knjige, "Vrt Mogranja" i "Drvo Života". "Vrt
Mogranja" je knjiga koja se temelji na kabalističkom učenju koje je Regardie stekao vlastitim
istraživanjem. Drvo Života se smatra jednim od najrazumljivijih tekstova praktične magije
ikada napisanih. Ti tekstovi su u biti objava učenja Zlatne Zore. Kada je bilo izdano, "Drvo
Života" je izazvalo veliko uzbuđenje u ezoterijskim krugovima. Iako je Zlatna Zora prestala
djelovati 1903. godine, dvije inkarnacije , Stella Matutina i Alpha et Omega nastavile su
njezinu tradiciju. Uz ohrabrenje i pomoć Dion Fortune, Regardie je pristupio Redu Stella
Matutina.
Mnogi članovi iz obje organizacije, Stella Matutina i Alpha et Omega, pamtili su Crowleya kao
prodornog buntovnika iz ranijih godina te je zbog ranijeg prijateljstva s Crowleyem Regardie
bio izložen provokacijama nekih članova Reda. Jedan od vođa Alpha et Omega, E.J. Langford-
Garstin, čak je napisao pismo Regardieu okrivljujući ga za objavu tekstova i zahtijevajući da
više nikada ne spomene Zlatnu Zoru na papiru. Drugi članovi su stali na stranu Regardiea,
Dion Fortune je bila jedan od najvećih branioca kao što se može vidjeti iz članka "Okultni
Pregled", gdje Dion Fortune daje visoko mišljenje o knjizi "Drvo Života". Njen članak je u
principu još bolje otkrio istinsku srž Zlatne Zore, i to široj javnosti, nego što je itko ikada prije
objavio. Izgledalo je kao da su Vođe Stella Matutina igrali dvostruku igru. Predstavnik Reda je
poslao pismo Dion Fortune slažući se s njenim pogledom i u isto vrijeme poslao pismo
Landford-Garstinu u kojemu je optuživao Dion Fortune kao neodgovornu osobu. Kao što to
obično biva, u jednoj od najvećih faux pas u povijesti ezoterijskih grupa, ta dva pisma su
završila u pogrešnim kuvertama.

Kao rezultat te pogreške vrata inicijacije odjednom su se otvorila Regardieu. Sa podrškom


Dion Fortune, Regardie je bio pozvan da se pridruži Redu Stella Matutina. Regardie je rekao
"Dobio sam pozivnicu za učlanjenje u Red na temelju objavljivanja knjige Drvo Života".
1933. Regardie se pridružio Redu gdje je uspio brzo napredovati kroz stupnjeve zahvaljujući
njegovim izvanrednim sposobnostima. Nažalost, 1933. Red je već bio u procesu raspadanja.
Regardie je bio veoma nezadovoljan i zabrinut oko davanja grandioznih titula između Vođa
Reda koji nisu baš bili jako zainteresirani za praktični rad. Ubrzo je zaključio da Red i učenja
Reda neće predugo opstati bez predavanja tih učenja u ruke većem broju ljudi koji će iste
cijeniti. Nakon što je postao Theoricus Adeptus Minor, Regardie je napustio Red u prosincu
1934. 1937. godine je objavio većinu rituala i učenja Zlatne Zore u četiri toma, koja je
nazvao jednostavno "Zlatna Zora". Regardie je objasnio svoj razlog objavljivanja učenja široj
javnosti rekavši "…jako je važno da čitav sistem učenja postane dostupan široj javnosti tako
da se ne bi izgubio. To je nasljeđe svakog muškarca i žene – to je njihovo duhovno pravo
stečeno rođenjem"…"Moji motivi su bili da bez sumnje dokažem da nije više Red idealan
način prijenosa Magije i da je, zbog već nekoliko djelomično i bezobzirno objavljenih
otkrića, potrebno adekvatnije predstavljanje tog sustava. Jedino se tako može promijeniti
široko rasprostranjeno negativno shvaćanje Magije." – Moja Rozenkrojcerska Pustolovina
(1936.)
Kroz povijest mnoge su hrabre osobe morale donijeti odluku koja je utjecala na velik broj
ljudi. Regardieov izbor je bio sljedeći : ili ću poštovati zakletvu tajnosti koju sam dao Redu i
pustiti da svo učenje bude zauvijek izgubljeno ili ću ga objaviti i biti kritiziran, ali siguran da će
sam sistem opstati. Zbog Regardieove teške i nesebične odluke da prekrši zakletvu tajnosti
danu letargičnom i umirućem Redu, učenja Zlatne Zore postala su dostupna svim istinskim
tragaocima, bez obzira na razinu obrazovanja, podrijetlo, mjesto, okolnosti ili materijalnog
stanja.

Neki su javno kritizirali Regardiea zbog objavljivanja tekstova iako mu je veća grupa Adepta
bila za to tajno zahvalna. Manja grupa je prorekla da će Regardie snositi velike posljedice za
to što je prekršio zakletvu, međutim to nije bila istina. Kao što je Regardie predvidio, mnogi
Hramovi Stella Matutina i Alpha et Omega su se počeli raspadati i na koncu nestali. U ime
tajnosti i elite, mnogi obmanuti Vođe Hramova radije su počeli uništavati dokumente Reda,
nego da podijele znanje i učenje sa budućim naraštajima. Regardieova odluka da objavi
učenje pokazala se dobrom i zbog toga mu svi studenti magije duguju veliku zahvalnost. Sve
veći broj spisatelja piše knjige posvećene učenjima Zlatne Zore i samim time učenja iste
postaju dostupnijima. U sadašnje vrijeme više ljudi nego ikada prije naziva se praktikantima
Zlatne Zore. Neki rade u grupama, drugi samostalno, ali bez obzira na to svi bi trebali biti
zahvalni Israelu Regardieu na njegovoj predviđanju. Jedan od spisatelja kaže:
"…najveći dio učenja Zlatne Zore do stupnja Zelator Adeptus Minor je dostupno široj
javnosti već pola stoljeća i niti jedan od problema modernog svijeta nije povezan s
objavom tog znanja i učenja. Iako postoji dosta moći u tim učenjima, to nije opasna moć,
misterije povjerene Redu povezane su sa duhovnim rastom i evolucijom. Jedna od
posljednjih stvari od kojih bi zapadni svijet trebao biti zaštićen je duhovni rast i
evolucija."(1)
Regardie je prakticirao što je i podučavao. Nedavno dobiveni tekstovi iz arhive Israel Regardie
Foundation pokazuju ogromnu količinu osobnog rada i istraživanja koju je Regardie uložio u
područje Kabale, Psihologije i Enohijanske Magije, može se sa sigurnošću reći da Regardie
nije bio jedan od okultista iz fotelje, nego da je bio prva klasa Teurgista i stručnjaka na polju
magije.

1936-1937. godine Regardie je napisao "Kamen Mudraca", knjigu o alkemiji iz perspektive


Karla Gustava Junga. U to vrijeme on nije vjerovao u vrijednost laboratorijske alkemije. (Rad
sa praktičnim alkemičarima kao što su Frater Albertus iz Paracelzusovog Istraživačkog Društva
u 1970-im godinama naveo je Regardiea da promijeni mišljenje u kasnijim godinama života.
Nažalost, jedan od Regardieovih alkemijskih eksperimenata nije se odvijao prema planu
slijedom čega je Regardie ozbiljno povrijedio pluća u laboratoriju. To ga je prisililo da
odustane od praktične alkemije. Posljedice te nezgode u laboratoriju pratile su ga sve do
njegove smrti.) Regardie se vratio u Ameriku 1937. gdje je studirao psihologiju i
psihoterapiju. Dok je bio u Londonu, Regardie je studirao psihoterapiju sa Dr. E. Cleggom i Dr.
J. L. Benditom. Kasnije, Regardie je studirao psihoterapiju pod okriljem Dr. Nandorom
Fodorom. Pristupio je Chiropractic College u New Yorku da bi studirao psihologiju. Njegov
trening je obuhvatio učenja Freuda, Junga i Reicha. Nakon diplome 1941. krenuo je sa
praksom kao analitičar.

U 1938, Regardie je objavio "Srednji Stup", knjiga koja je dala detalje o tome kako da se
korak po korak izvode kabalističke vježbe izvedene iz ceremonijalne magije Zlatne Zore. U toj
knjizi, Regardie upoređuje magijske tehnike s metodama i hipotezama psihoanalize. Regardie
je pokušao srušiti zidove koji su bili postavljeni između magije i psihoterapije. Istovremeno,
Regardie je istraživao Kršćansku Mistiku, svoja shvaćanja na tu temu opisao je u "Romansa i
Metafizika". 1947. Regardie se seli u Kaliforniju i tamo otvara ured kiropraktike kao i
Reichove terapije. Predaje psihijatriju na Školi za kiropraktičare u Los Angelesu i objavljuje
mnoge članke u mnogim magazinima psihologije. Također, Regardie je objavio mnoga druga
djela: "Umjetnost i smisao Magije", "Otkotrljaj se kamenu", "12 koraka do spiritualnog
prosvjetljenja", "Praktični vodič za Geomantijsku divinaciju", "Kako napraviti i koristiti
Talisman", "Temelji Praktične Magije". Regardie se povukao u mirovinu 1981. i iste se
godine preselio u Sedonu, Arizona. Njegova kasnija djela uključuju naslove "Ceremonijalna
Magija", "Vodič za opuštanje za ljenčine", "Kompletan sistem magije Zlatne Zore". Jedna od
Regardieovih glavnih preokupacija bila je da sačuva tradiciju Zlatne Zore, a osim toga imao je
još jednu veoma važnu dužnost:
"Druga jako važna dužnost koju je Regardie imao je ta, da kao Adept uspostavi legitimnu
granu inicijacijske linije Zlatne Zore u Americi. Takva dužnost nije jednostavna. A.M.A.G. je
strpljivo čekao četiri desetljeća dok situacija nije postala dovoljno zrela za takav poduhvat. I
upravo onda u jednom od onakvih graciozne sinhronizacije, kakve obično igraju veliku ulogu
u magijskim događajima, par iz Georgie postao je nadahnut radom Dr. Regardiea te su
sagradili Komoru Ruže i Križa (vrsta svečane prostorije potrebne za inicijaciju u Adepta),
točno u vrijeme kada su dvojica magova (jedan s istočne, drugi sa zapadne obale SAD-a),
nepoznati jedan drugome i paru iz Georgie, bili spremni za inicijaciju. A.M.A.G. koji je imao
puno pravo da bude Inicijator u Komori bio je poveznica koja je nedostajala. Tako, jednog
naročitog vikenda, Regardie je inicirao dvoje u Unutarnji Red, što su bile prve i posljednje
inicijacije koje je ikada izvršio, te je tako Keruxova svjetiljka prešla u američke ruke (3).

Regardieov motto bio je Ad Majorem Adonai Gloriam (Velikoj Slavi Božijoj). Regardie je
nastavio davati savjete na polju zdravlja i magije do kraja svog života. 10. ožujka 1985. Dr.
Israel Regardie je preminuo od srčanog udara dok je večerao s prijateljima u jednom od
njegovih omiljenih restorana. Iako Regardie više nije među nama, njegova djela, koja su
veoma osvježavajuća, inspirativna i u isto vrijeme jednostavna nastavljaju učiti i nadahnjivati
nove generacije studenata magije.

Clan ovog reda je i Milan tarot.

"Najnasilniji element drustva je neznanje." - Emma Goldman


"All warfare is based on deception." - The Art Of War, Sun Tzu

Prvotno napisano od nobie

[COLOR="Red"]
U osnovi, objašnjava Estulin, Bilderberg označava NATO savez. Barem je tako cijela priča
počela 1954. godine. Danas, u skladu s vremenom, skupina je uključila i bivše zemlje članice
Varšavskog pakta. No, kada se pogledaju cjelokupne namjere i ciljevi, skupinom još uvijek u
većini vlada elita iz SAD-a i zapadne Europe. Svaki predsjednik i premijer iz država koje
pripadaju Europskoj ekonomskoj zajednici ujedno je i član skupine Bilderberg. Posebno se
referira na zapadnu Europu, stotinu direktora vodećih i najmoćnijih korporacija, guvernera
federalnih rezervi, Europsku centralnu banku, predsjednika Svjetske banke i Međunarodnog
monetarnog fonda, europske kraljevske obitelji, američke kongresnike i senatore,
potpredsjednika SAD-a, američkog ministra obrane i ministra financija, direktore vodećih
bankarskih tvrtki, itd. Predsjednik SAD-a nikada ne prisustvuje sastancima, ali ga zato
zastupaju njegovi predstavnici. Tu su i ostali posrednici koji djeluju između skupine Bilderberg
i predsjednika SAD-a.

Henry Kissinger – živahni starčić -jedan od dugogodišnjih umova Bildelberga – snimljen


tijekom konferencije u talijanskom hotelu 2004. godine.
[/I]
David Rockefeller (lijevo) – još jedan živahni starčić - jedan od osnivača skupine Bilderberg na
stanci za ručak tijekom sastanaka u Njemačkoj 2005. godine.
Fotografije policijskog osiguranja tijekom sastanaka skupine Bilderberg. Procjene govore da
troškovi svake konferencije iznose 10.000.000 dolara
Uhićenje fotografa koji je 2006. godine probao snimiti sastanak Bilderberga u Kanadi.
Henry Kissinger (ovaj gore starcic velikog nosa) je mislio krojiti Balkan po svojoj mjeri

On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect
an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a dividing
up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and any
Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center.
The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Ironically, the person who has done most to disprove Kissinger's remark is none other than
Serb General Ratko Mladic, who has spent four years busily trying to destroy the vast
testimony to Bosnian culture.

He burned down the National Library in Sarajevo with three days of shelling by incendiary
grenades--the largest book burning in modern history. Over a million books and 100,000
manuscripts and rare books were burned, including much of the ancient South Slavic heritage
of Bosnia.

He selected out and shelled the Oriental Institute manuscript collection in Sarajevo, with its
collection of 5000 Bosnian manuscripts in Hebrew, Arabic, Turkish, Persian, and Adzamijski
(Bosnian Slavic written in Arabic script).

He shelled repeatedly and deliberately the National Museum with its priceless collection of
Bosnian art. A few objects, such as the Sarajevo Haggadah were saved by courageous
Bosnians (Croat, Muslim, Serb, and Jewish) who risked their lives to save as much of their
Bosnian cultural heritage as possible. One of his soldiers even lined up the Bosnian art
collection of a Sarajevan artist (who was Serb) and "executed" them by drilling them with
machine-gun fire.

Mladic's soldiers selected out artists, writers, teachers, and scholars for particularly brutal
tortures and killings in his concentration camps.

Mladic's army joined irregular Serb militias in dynamiting over 600 mosques , including the
masterworks of European architecture and Bosnian heritage: the Colored Mosque in Foca
(built in 1551) and the Ferhadija Mosque in Banja Luka (1583). Mladic's men also dynamited
Catholic churches throughout the area of occupation.

In places he couldn't occupy, Mladic deliberately shelled hundreds of other Bosnian


architectural treasures . The famous Ghazi Husrev Beg Mosque in Sarajevo (1531) was
repeatedly targeted. In Mostar, Mladic's army shelled the cathedral in Mostar, the Karadjoz
Bey Mosque, entire historical districts, as well as the regional archives of Herzegovina. The
Jewish graveyard in Sarajevo was dug up and scattered all over by Mladic's troops. Mladic's
troops annihilated, systematically, the ancient heritage of Trebinje, another city in
Herzegovina. These shellings and demolitions were not the result of collateral damage. The
targets were selected carefully and the areas around them were left unscathed./1/

Why would General Ratko Mladic spend four years destroying a culture that didn't exist in
the first place?

No possible reason. The idea is absurd. Mladic's four years of frantic destruction was an
attempt to destroy something that very much existed and very much still exists.

Mladic targeted the vibrant, powerful, and beautiful testimonies to Bosnian culture so that
some day, advocates of religious apartheid in Bosnia, such as Henry Kissinger, could declare:
"there is no Bosnian culture." People looking at the parking lots where mosques and churches
and art museums and music schools and libraries and manuscript collections once stood
would say: "I guess Kissinger is right."

And if there is no Bosnian culture, why not divide Bosnia, as Kissinger and General Mladic
wish, between Croatia and Serbia, and herd the Muslims into a central ghetto? (How many
non-Christian ghettoes have survived in Europe since 1096, the first crusade?)

The same Kissinger-type reasoning was used by advocates of apartheid in South Africa. There
was no "African culture", they said, so why not put Africans on reservations called homelands
and have apartheid?

. And the perseverance and survival of Bosnians, rooted in their ancient and powerful culture
that was made up of a variety of religions and cultural influences powerfully blended into a
great culture, gives the lie to Kissinger.
All the bombs, shells, concentration camps, rapes, and mass-killings of General Mladic have
only served to do one thing: to put Bosnian culture into the fire and steel it into purer and
more resilient metal /2/.

Bosnian culture is sending us a message.

In the United States, if we want a society where people of different races, religion, and
backgrounds share a common culture and build a united nation, then we are Bosnians. If we
insist that cultures are not made by "ethnic cleansing" or apartheid and if we insist that
division of people into ethnic, religious, and racial ghettoes is not a solution, we are Bosnians.
If we insist that people of different races, religions, and background can work together and
build a common culture, then we are Bosnians.

And if we sit back and allow the authors of genocide like General Mladic and the apostles of
apartheit like Henry Kissinger to triumph in Bosnia, we will not likely be able to save our own
culture /3/.

Michael Sells

1 This piece was originally posted on the internet newsgroup alt.current-events.bosnia on


October 14, 1995. For information on the war on Bosnian culture, see Andras Riedlmayer,
"Erasing the Past: The Destruction of Libraries and Archives in Bosnia-Herzegovina MIDDLE
EAST STUDIES ASSOCIATION BULLETIN, vol. 29 no. 1 (July 1995), pp. 7-11" and "Killing
Memory: Bosnia's Cultural Heritage and its Destruction" VHS videocassette, 41 minutes
(Haverford, PA: Community of Bosnia Foundation, 1994). Also see Rabia Ali and Lawrence
Lifschultz, WHY BOSNIA (Pampleteer's Press, 1993). For a historical overview, see Noel
Malcolm, BOSNIA: A SHORT HISTORY (New York University Press, 1994).

2 For one example of the Bosnian response to destruction, see Sarajevo Expo 92, an exhibit of
seventeen works by major Sarajevan artists created during the worst period of the shelling of
Sarajevo. The exhibit is being displayed at various places in the U.S. by Aida Musanovic, one
of the artists.

3 This short article is dedicated to the hundreds of Bosnians who have been killed while
risking their lives to save art, manuscripts, and other testimonies to their cultural heritage.

LEVITI - KAZARIJA - MLETACKO PLEMSTVO - BILDERBERZI

Rockefeleri , Rotshcildi, Frescobaldi, Savoy - Financijska moc ovih Kazarskih obitelji se mjeri u
kvadrilionima dolara, to je cifra nakon triliona a pise se (mislim) kao 10na15.

Povijesna kronologija o podrijeklu Bilderberga, Venecijanskog plemstva pocinje sa migracijom


semitskih plemena iz Kanana.

http://www.bibliotecapleyades.net/so...acknobil05.htm

Rotshcildi(u prevodu "Crveni štit)

Mayer Amschel Rothschild

TKO SU DANAŠNJI ROTHSCHILDI?

Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog
mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po
vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira
potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi,
današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas
lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima. Taj vlak,
koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta, koje
će se boriti za imperiju Rothschilda.
Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog
kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Meñunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju
ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st. od Meyera Amschela (negdje Mozes Bauer)
Rothschilda. Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači "crveni štit") su porijeklom iz
Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog
centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne
Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom
dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u
svijetu) je dio "Deutsche Börse" koja je u vlasništvu Rothschilda preko "Children's Investment
Trust" i "Atticus Capital" s jedne strane i svojih podružnica "Merrill Lynch" i "Fidelity
Investments".

Edmund Rothschild (1916)[/I]

Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U saradnji


sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINKO (British Newfoundland Development
Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsednika "Barclays" globalne financijske
grupe (nakon kupovine ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove
grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC -a.

Sir Evelyn De Rothschild (1931)

Kum Crnog Plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista,
vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu
Fulfordu nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda.

Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i


ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne N M Rothschild & Sons,
investicijske banke iz Londona. Pod kontrolom Evelyna se nalazi štampa (list Economist, Daily
Telegraph...) Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa
sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Birs, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade
i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lin Forester kontrolira " First Mark Communications International LLC", i "Field
Fresh Foods" s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih
interesa i kapitala (velika "Bharti" grupa).
U oblasti politike Evelynovi glavni agenti(uključujući i Soroša) su Norman
Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!).
Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera
Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata
Margaret Tatcher. Učestvovao je na regionalnim konferencijama zajedno
sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni
ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu. S druge strane, Vernon Jordan
(Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa
Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala
predsjedničke kampanje Billa Clintona a također je bliska prijateljica Hillary Clinton.

Nathan Filip Rothschild (1971)

Otac Jacob Rothschild


[I]Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa,
agenata, utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije širom svijeta, pa
čak i Butrint arheološko nalazište u Albaniji...

Kompanije i korporacije "RIT Capital", "Atticus Capital", "JNR Limited", "NM Rothschild",
"Vanco", "Trigranit", "British Petroleum", Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu
na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne
nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci širom
Euroazije (Soroš, Berezovski, ðukanović, Mittali...).

Kako pouzdane informacije..nisam znao da je ovaj nosonja dijelio BiH..

Ovaj Mittal je kupio svu metalurgiju u BiH...kazu Indijac vlasnik..a zivi u Londonu....masonska

You might also like