Za mog imzadija

PREDGOVOR

Pred Vama se nalazi neslužbena skripta iz kolegija Električna mjerenja.

Neslužbena iz razloga što ju je sklopio student ETFa uz pomoć bilješki s predavanja,
raznih papirića i knjige «Mjerenja u elektrotehnici» od V. Bege. Iz tog razloga
moguće je da neke stvari nisu točno objašnjene, da su krivo napisane ili da nisu
napisane. Autor se trudio doći do što više izvora o pisanoj temi, no to i nije bilo tako
lagano.

Da ne duljim, sto i pedesetak stranica bi trebalo biti dovoljno za kvalitetno

praćenje nastave spomenutog kolegija, te za uspješno polaganje ispita.

U nadi da će se ova skripta tijekom godina nadopunjavati i poboljšavati, puno

sreće tijekom studija,

S. Komlenac Osijek, u studenom 2003. godine

1
 1. MJERNI TRANSFORMATORI
Mjerni transformatori se upotrebljavaju za proširenje mjernog opsega
instrumenta i za sigurno odvajanje mjerila (zaštita uređaja od visokog napona), te
omogućuju daljinsko mjerenje, jer se mjerni signal može prenositi s dvije žice (do
100 m), a to je slučaj u praksi. Sastoje se od 3 elementa: primarni i sekundarni
namot (međusobno su izolirani) i magnetske jezgre. Primarni se namot priključuje u
mjerni krug, a na sekundarni se priključuje mjerilo. Strujni služe za mjerenje struje, a
naponski za mjerenje napona.

1.1. STRUJNI TRANSFORMATORI

Strujni transformatori transformiraju izmjenične struje na vrijednosti prikladne

za mjerenje, a kada se mjeri u visokonaponskim (VN) mrežama onda služe za
izoliranje. Uključuje se u seriju s trošilom čiju struju treba izmjeriti. Kada želimo
mjeriti s 2 ampermetra, onda ih stavljamo u seriju. Pazimo da jedna od stezaljki na
sekundaru budu uzemljene. US1S2 treba biti što manji (kao kada uključimo
ampermetar).

Uvjeti rada strujnog transformatora su približno jednaki radu idealnog

transformatora u uvjetima kratkog spoja, a to znači slijedeće:
- struja magnetiziranja je jednaka nuli;
- nema padova napona, jer magnetska jezgra ima beskonačnu magnetsku
vodljivost;
- vodiči namota imaju beskonačnu električnu vodljivost;
- nema rasipnih tokova između primara i sekundara.

I1

G T

P1 P2

S1 S2

A I2
A
Slika 1.1.1. Shema spajanja strujnog transformatora

Kod idealnog transformatora u kratkom spoju broj primarnih zavoja jednak je

broju sekundarnih.

2
Za idealni kratki spoj vrijedi:

I1 N1 = I 2 N 2 ,
te odatle slijedi:

I1 N1
= kn =
I2 N2
gdje je kn omjer transformacije. N1 je broj namota na primaru transformatora, a N2 je
broj namota na sekundaru transformatora. Želimo saznati primarnu struju I1, a
mjerimo sekundarnu struju I2.

Sekundarna struja I2 je razmjerna primarnoj i gotovo je u fazi s njom.

Odstupanje od nazivnog omjera transformacije kn i fazna odstupanja su vrlo mala.

Uzroci naponske i strujne pogreške najlakše se prikazuju pomoću fazorskog

dijagrama, sheme i nadomjesne sheme strujnog transformatora.
REAKTANCIJA ZBOG
DJELATNI OTPOR NAMOTA RASIPNIH TOKOVA

R1 X1 X2 R2

I1 I0 I2
STRUJA PRAZNOG HODA
Iµ Ig
STRUJA
MAGNETIZIRANJA N1 N2
MJERILO
U1 Xµ Rg U2i U2 Z
U1i (TERET)

INDUCIRANI NAPON
IDEALNI
TRANSFORMATOR
Slika 1.1.2. Nadomjesna shema strujnog transformatora-prvi korak

Ig je struja gubitaka.

R1 X1 X2` R2`
P1
I1 I0 I2`

I1 Ig

U1 U1i X0 R0 U2i` U2 Z2`

P2
Slika 1.1.3. Nadomjesna shema strujnog transformatora-drugi korak

3
Formule koje se primjenjuju na ovoj shemi su:
N
I 2' = I 2 1 ;
N1
2
⎛N ⎞
R = R2 ⎜⎜ 1 ⎟⎟ ;
'
2
⎝ N1 ⎠
2
⎛N ⎞
Z = Z ⎜⎜ 1 ⎟⎟ ;
⎝ N1 ⎠
N
U 2' = U 2 1 ;
N1
U1i = U 2i ' ;
2
⎛N ⎞
X = X ⎜⎜ 1 ⎟⎟ .
'
2
'
2
⎝ N1 ⎠

AMPLITUDNA POGREŠKA

I2`X2` ∆I

U2i`=Ui1
FAZNA POGREŠKA
I 2` δ
R2`I2`
I1
U2`
I0
Ig
Iµ Φ

TOK KROZ MAGNETSKU JEZGRU

(PROIZVODI GA STRUJA KROZ JEZGRU, Iµ i Ig)
Slika 1.1.4. Fazorski dijagram strujnog transformatora

U i 2 = 1,11 ⋅ 4 ⋅ Φ M N 2 f
U i1 = 1,11 ⋅ 4 ⋅ Φ M N1 f

Strujna pogreška je pogreška koju strujni transformator unosi u mjerenje

efektivne vrijednosti.

∆I k I −I
pi = 100% = n 2 1 100%
I I1

Gdje su I1 i I2 efektivne vrijednosti.

4
 Fazna pogreška je fazna razlika između fazora primarne i sekundarne struje.
Iskazuje se u kutnim minutama. Dogovorena se smatra pozitivnom kada fazor
sekundarne struje prethodi fazoru primarne struje. Fazna pogreška je važna pri
mjerenju gubitaka zbog mogućnosti kratkog spoja. Fazna pogreška je za mjerenje
same struje nebitna. U mjernom krugu strujni transformator mora biti dimenzioniran
tako da podnese 100 i više puta veće struje od primarne nazivne struje, tj. ne smije
doći električnih, termičkih i mehaničkih oštećenja. Kod struja višestruko većih od
nazivne, relativni odnos struje magnetiziranja Iµ raste u odnosu na primarnu struju,
te se tako automatski i greška povećava.

Struja magnetiziranja Iµ ima nesinusni valni oblik (izobličena je) pa će s

njenim porastom i I1 uk postajati sve više izobličenija i tada više (kada nisu sinusnog
valnog oblika) ih ne možemo aproksimirati fazorima, te se stoga uvodi nova vrsta
pogreške – složena pogreška.

Složena pogreška:

1
∫ (kni2 − i1 )2 dt
ps = T 100% .
I1

Složena pogreška je definirana kao omjer efektivne vrijednost razlike trenutnih

vrijednosti sekundarne struje puta nazivni omjer transformacije kn i trenutne
primarne struje u odnosu na primarnu struju.

1.1.1. ZNAČAJKE STRUJNIH TRANSFORMATORA

IEC 60 044-1 – međunarodni standard u kojem su definirane i normizirane

značajke strujnih transformatora.

1. najviši napon opreme – određuje stupanj izolacije između primara i

sekundara;
2. nazivna primarna struja – normizirane vrijednosti su: 10 – 12,5 – 15 – 20
– 25 – 30 – 40 – 50 – 60 – 75 [A] ; – dalje višekratnici od 10 sve do
5.000 A, podvučene brojke su preporučene;
3. nazivna sekundarna struja – normizirane vrijednosti su: 1 - 2 – 5 [A];
4. nazivna snaga u VA – normizirane vrijednosti su: 2,5 – 5 – 10 –15 – 30
[VA]; nazivna snaga je vrijednost prividne snage koju transformator daje
sekundarnom strujnom krugu, uz uvjete pri nazivnoj sekundarnoj struji i
nazivnom teretu (induktivni teret s faktorom snage 0,8);
5. razred točnosti – od 0,1 do 5% (za obračun električne energije na
visokim naponima 0,2 ili 0,5);
6. teret strujnih transformatora je impedancija koja se priključuje između
stezaljki i sekundara-> teret = 0 kada su stezaljke kratko spojene.

5
 Slika 1.1.1.1. Prijenosna karakteristika strujnih transformatora

1.1.2. STRUJNI TRANSFORMATORI ZA MJERENJE

Za strujne transformatore za mjerenje je karakterističan faktor sigurnosti (FS).

Faktor sigurnosti je omjer nazivne granične primarne struje i nazivne primarne struje.
Vrijednost FS-a je normizirana, te iznosi 5 i 10. Što je faktor manji, bolja je zaštita
mjerila.

Nazivna granična primarna struja je vrijednost primarne struje pri kojoj je

složena pogreška pri nazivnom teretu = -10%

6
 I2
I2n

IDEALNI STRUJNI TRAFO

ZA MJERENJE
5

FS = 5 I1
I1n
5
Slika 1.1.2.1. Nadstrujna karakteristika strujnog transformatora

Strujni transformator za mjerenje zadovoljava uvjete razreda točnosti kada su

njegove strujne i fazne pogreške unutar norme IEC 60 044-1.

Slika 1.1.2.2. Primjer strujne pogreške strujnog transformatora klase točnosti 0,5 u ovisnosti o
veličini struje i tereta

Struje
Razred točnosti 0,5 0,05 In 0,2 In 1 In 1,2 In

Gr. strujna pogreška (±%) 1,5 0,75 0,5 0,75

Gr. fazna pogreška 90 45 30 30
(± kutne minute)
Tablica 1.1.2.1. Granice pogrešaka strujnih transformatora za mjerenje

7
1.1.3. STRUJNI TRANSFORMATORI ZA ZAŠTITU

Strujni transformatori za zaštitu su predviđeni za priključak zaštite (releji), pa

trebaju ispravno mjeriti struje pri opterećenju. Definirana je najveća vrijednost
primarne struje uz koju transformator zadovoljava u pogledu točnosti i ta se
vrijednost zove nazivna granična primarna struja točnosti. Omjer između te i nazivne
struje se naziva granični faktor točnosti čije vrijednosti mogu biti 5, 10, 15, 20 i 30.

Strujni transformatori su podijeljeni u razrede točnosti i označavaju se s 5P10,

što znači da je dozvoljena pogreška 5, a da je granični faktor točnosti 10.

Za 5P10 pri nazivnim strujama strujna pogreška pi iznosi ±1%, a granična

pogreška pδ ≤±60.

Definiranje veličine pogreške kod nazivnog opterećenja primarne struje

transformatora INGT=±5%(5P10).

Normizirani su u prema IEC 60 044-1 i IEC 60 044-6 (specijalni).

1.1.3.1. Označavanje strujnih transformatora

P1 P2 K L
OSNOVNA SHEMA

S1 S2 k l
P1 P2

SEKUNDAR S ODVOJCIMA

S1 S2 S3

C1 C2
PRESPOJIVI
P1 P2 KADA SE ŽELE MJERITI VEĆE STRUJE C1 I P1 SE
SPAJAJU U PARALELU, KAO I C2 I P2.
ZA MANJE STRUJE SERIJSKI SE SPOJE C1 I C2.
S1 S2

P1 P2
S DVA SEKUNDARA

1S1 1S2
2S1 2S2
Slika 1.1.3.1.1. Označavanje strujnih transformatora

8
-TPX, TPY, TPZ, TPS – moraju udovoljiti posebne zahtjeve, odnose se na ponašanje
transformatora pri prijelaznim pojavama.

1.1.3.2. Primjena strujnih transformatora za zaštitu

Kada spajamo 2 ampermetra prvo kratko spojimo sekundarni dio

transformatora i onda tek spajamo u seriju 2 ampermetra, a na kraju odspajamo
kratki spoj. Ako su stezaljke otvorene sva struje ide u jezgru što dovodi do zasićenja,
te brze promjene magnetskog toka što uzrokuje visoke napone što u konačnici može
rezultirati ozljedama opreme i korisnika. Zasićenje jezgre dovodi do zagrijavanja (ako
su otvorene stezaljke sekundarnog strujnog transformatora i kroz primar teče struja).
Uvijek jednu stezaljku sekundara uzemljiti, kao i sve metalne dijelove transformatora
koji normalno nisu na naponu.

1.2. NAPONSKI TRANSFORMATORI

Naponski transformatori smanjuju visoke izmjenične napone na vrijednosti

prikladne za mjerenje. Priključuju se paralelno trošilu čiji napon želimo mjeriti.

A a

G T V1 V2

B b

Slika 1.2.1. Shema priključivanja naponskog transformatora

Primarna struja treba biti što manja s obzirom na struju kroz trošilo, slično kao
i kod voltmetra. Razlikujemo induktivne i kapacitivne. Naponski transformator radi u
približno idealnim uvjetima praznog hoda.

1.2.1. INDUKTIVNI NAPONSKI TRANSFORMATORI

Induktivni naponski transformator se sastoji od magnetske jezgre, primarnog i

sekundarnog namota koji su međusobno izolirani. Primarni namot se spaja na točke
između kojih se želi mjeriti napon. Sekundarni namot se spaja na mjerilo i zaštitne
uređaje. Radi približno u uvjetima praznog hoda. Kod struja primara i sekundara
gotovo da nema faznog pomaka.

9
 Naponske fazne pogreške jesu male, ali postoje i najlakše se objašnjavaju
fazorskim dijagramom i nadomjesnom shemom

Naponi primara i sekundara razmjeni su broju zavoja i među njima gotovo da

nema faznog pomaka.

U1 N1
kn = =
U 2 N2

Fazorski dijagram je isti kao i kod strujnih transformatora, samo što su ovdje
struje male, a naponi veliki. Naponska pogreška je pogreška koju naponski
transformator unosi u mjerenje efektivne vrijednosti napona.

knU 2 − U1
pn = 100%
U1

Fazna pogreška je fazna razlika između primarnog i sekundarnog napona.

Pozitivna je kada fazor sekundarnog napona prethodi fazoru napona.

Naponska i fazna pogreška ovise o djelatnim otporima, rasipnim

induktivitetima, struji magnetiziranja, primarnom naponu i frekvenciji.

p%

0.5

0.25

10 20 30 40 50 S/VA (TERETA)

cosρ=0.5

-0.25

cosρ=1

-0.5

Slika 1.2.1.1. Naponska pogreška naponskog transformatora u ovisnosti o opterećenju

10
 Slika 1.2.1.2. Fazna pogreška naponskog transformatora u ovisnosti o opterećenju

Induktivni naponski transformatori mogu biti:

1. Jednopolno izolirani
Jednopolni induktivni naponski transformatori su jednofazni transformatori čiji je
jedan kraj primarnog namota predviđen za izravno uzemljenje.

A a

N n

Slika 1.2.1.3. Shema spajanja jednopolnih induktivnih naponskih transformatora

11
2. Dvopolno izolirani
Dvopolni induktivni naponski transformatori imaju obje stezaljke primara izoliranje
od sekundara i uzemljenih vodova.
L1

L2

L3

A B

a b

V
Slika 1.2.1.4. Shema spajanja dvopolnih induktivnih naponskih transformatora

1.2.2. KAPACITIVNI NAPONSKI TRANSFORMATORI

Kapacitivni naponski transformatori se sastoje od kapacitivnog dijelila i

elektromagnetske jedinice. Elektromagnetska jedinica se sastoji od naponskog
transformatora i prigušnica. Osjetljiviji su na promjene frekvencije. Frekvencija smije
varirati – kod transformatora za mjerenje ±1%, a kod transformatora za zaštitu ±4%-
2%.

Upotrebljavaju se za mjerenje visokih pogonskih napona. Njihov glavni dio je

visokonaponski kondenzator kapaciteta C1 koji je spojen u seriju s kondenzatorom
znatno većeg kapaciteta C2.

12
 VISOKONAPONSKI - NA NJEMU
LEŽI VEĆI DIO NAPONA
C1

U1 U2 PRVI KORAK
V
C2

JAKO VELIKI KAPACITET,

KAKO BISMO DOBILI MALI NAPON

T
C1
DRUGI KORAK
V

C2

PRIGUŠNICA - SMANJUJEMO POGREŠKU, JER

SMANJUJEMO UNUTARNJI OTPOR
IZVORA (KOMPENZACIJA)
T
C1 L

TREĆI KORAK
V

C2

Slika 1.2.2.1. Kapacitivni naponski transformator

Kapacitivni naponski transformatori su pogodni samo za mjerenje na visokim

naponima od oko 150 kV naviše. Kondenzatori su obično smješteni u porculanski
izolator ispunjen uljem, a pomoćni transformator T i prigušnica nalaze se u postolju
transformatora. Ovakvi transformatori mogu poslužiti i za održavanje
visokofrekventnih veza.

13
1.2.3. ZNAČAJKE NAPONSKOG INDUKTIVNOG TRANSFORMATORA

IEC 60 044-2 – norme se ograničavaju na 15-100 Hz (vrijedi i za strujne i za

naponske).

1. nazivni primarni napon;

2. nazivni sekundarni napona (100V, 110V, 200V - dvopolni); (100√3V, 110√3V,
200√3V - jednopolni);
3. nazivni faktor napona – faktor s kojim se množi nazivni primarni napon. Mora
zadovoljavati zahtjeve u pogledu točnosti i zagrijavanja kada je na njega
narinut nazivni napon puta faktor napona kU=kU1N. Kada je primar priključen
između dvije faze onda je kn=1,2 (dvopolni). Kada je primar priključen između
jedne faze i zemlje (jednopolni) onda je kn=1,5 ili 1,9. 1,5 je kada se radi o
trofaznom sustavu koji ima uzemljenu nultočku, a 1,9 je kada se radi o
trofaznom sustavu s izoliranim nulvodičem i bez automatskog odspajanja u
slučaju dozemnog spoja;
4. nazivna snaga u VA, od 10 do 500VA (veća nego kod strujnih): 10 – 15 – 25 –
30 – 50 – 75 – 100 – 150 – 200 – 300 – 400 – 500;
5. razred točnosti: od 0,1 do 0,6. Za obračun električne energije u mrežama
visokog napona koriste se razredi točnosti 0,2 i 0,5;
6. nazivna snaga – vrijednost prividne snage koju transformator daje
sekundarnom krugu pri nazivnom sekundarnom naponu i nazivnom teretu koji
ima induktivni faktor snage 0,8. Teret je admitancija. Teret je jednak nuli kada
su stezaljke sekundara otvorene.

Prema namjeni naponski transformatori se dijele za mjerenje i za zaštitu.

1.2.4. NAPONSKI TRANSFORMATORI ZA MJERENJE

Naponski transformatori za mjerenje trebaju zadovoljiti razred točnosti pri

naponima od 80% do 120% UN (nazivni napon). Nazivni tereti se mogu više mijenjati
od 25% do 100% za cosρ=0,8 tereta. Razredi točnosti su 0,1, 0,2, 0,5, 1 i 1,5 (ili 3).
Za razred točnosti 0,5% naponska granična pogreška je ±5%, a fazna naponska
pogreška je ±20 kutnih minuta.

1.2.5. NAPONSKI TRANSFORMATORI ZA ZAŠTITU

Naponski transformatori za zaštitu – razredi točnosti su 3P (naponska granična

pogreška ±3%, fazna granična pogreška ±120 minuta) i 6P. Njihova granična
pogreška mora biti manja od 5% od napona umnoška faktora napona i nazivnog
napona 5%UN-190%UN. Treba primijetiti kako postoji veza s jednakim omjerom
između naponskih transformatora za mjerenje i zaštitu.

14
 U V
A B

DVOPOLNI

a b
u v
V

X U
N A

JEDNOPOLNI

n a
x u
V
Slika 1.2.5.1. Označavanje jednopolnih i dvopolnih naponskih transformatora

1.2.6. PRIMJENA NAPONSKOG TRANSFORMATORA

Sekundarni krug naponskog transformatora ne smije se kratko spojiti zbog

opasnosti od oštećenja. Kod srednje naponskih (1kV – 35kV) se primar priključuje
preko osigurača. Svi metalni dijelovi koji normalno nisu na naponu trebaju biti
uzemljeni.

OSIGURAČ - ŠTITI MREŽU

OD TRANSFORMATORA
- U VISOKONAPONSKIM
MREŽAMA SE NE UGRAĐUJE

A B

a b V
OSIGURAČ - ŠTITI TRAFO

Slika 1.2.6.1. Način spajanja naponskog transformatora u mrežu

15
1.3. NEKONVENCIONALNI MJERNI TRANSFORMATORI

Nekonvencionalni mjerni transformatori su oni koji nemaju magnetsku jezgru s

primarnim i sekundarnim namotom. Povod traženja drugih načina je prodor digitalne
tehnike. Digitalna tehnika ima puno manji potrošak (do 100 puta), pa se zahtjevi za
transformatore mijenjaju. Najperspektivniji su optički koji se sastoje se od osjetnika
napona ili struje, svjetlovoda (prenosi se mjerna informacija), pretvornik svjetlosnog
signala u električni signal i pokaznika. Treba primijetiti jednostavnost naponskog
odvajanja osjetnika od mjernog instrumenta (jer je svjetlovod električni izolator –
stakleno ili plastično vlakno). Struja se mjeri pomoću magnetsko-optičkog osjetnika
koji se temelji na Faraddayevom efektu.

Faradayev efekt je pojava da se polarizirana ravnina monokromatske linearne

polarizirane svjetlosti zakreće proporcionalno jakosti magnetskog polja koje proizvodi
struja kroz vodič i=kα.

Napon se mjeri s pomoću elektrooptičkog pretvornika koji radi na Pockel-ovom

efektu da kristal pod djelovanjem električkog polja rastavlja monokromatsko svjetlo u
dvije međusobno okomite polarizirane komponente. Te dvije komponente putuju
kroz kristal različitim brzinama, te je fazna razlika tih dviju komponenti
proporcionalna naponu u=kβ.

Slika 1.3.1. Optički mjerni transformator

16
 2. OSCILOSKOPI
Osciloskop je mjerni uređaj opće namjene koji omogućuje promatranje valnog
oblika električnog napona ili bilo kojeg drugog signala koji se može pretvoriti u
električni napon. U mjerni krug se osciloskop spaja kao i voltmetar. To je u stvari brzi
promjenjivi dvokanalni pisač. Nezavisni kanal (apscisa) je najčešće vrijeme, no može
biti i nešto drugo (drugi signal, frekvencija mreže,...). Umjesto pisaljke valni oblik
crta snop elektrona po luminiscentnom zaslonu katodne cijevi (CTR). Elektronski
snop ima zanemarivo malu tromost te se pomoću elektroničke optike i vertikalnog i
horizontalnog otklonskog sustava mogu crtati brze promjene signala, a time i vjerno
prikazati signal visoke frekvencije. Slika se na zaslonu zadržava kratko (ms) ili dugo
(nekoliko sati) ili se može zapamtiti trajno tako da se fotografira. Njime se može
mjeriti npr. tjemena vrijednost, trenutna vrijednost u bilo kojem trenutku,
frekvencija, period ponavljanja, fazni odnosi između dva ili više signala i
karakteristične vrijednosti impulsa kao što su trajanje, vrijeme porasta, širina
impulsa. Prije su se radili jednokanalni osciloskopi, no u zadnje vrijeme se sve češće
rade dvokanalni. Prema načinu obrade signala osciloskope dijelimo na analogne i
digitalne.

17
 2.1. ANALOGNI OSCILOSKOPI

Analogni se sastoje od katodne cijevi, sustava za vertikalni i horizontalni

otklon i sustava za napajanje.

POJAČALO
DJELILO 2
PRILAGODNIK

Y1
BIRAČ

ELEKTRONICKA
PREKLOPKA
SUSTAV
ZA
SKLOP
ZA Y
VERTIKALNI PRILAGODNIK
KASNJENJE
OTKLON Y2 3a 3b
BIRAČ

PLOČICE

SKLOP ZA
UPRAVLJANJE
SVJETLINOM
Z SLIKE

ELEKTRONSKI
TOP 3

4
SKLOP
ZA
SINKRONIZACIJU
GENERATOR
PILASTOG X
NAPONA

6b 6a
X

PREKLOPKA KOJA SLUŽI

ZA PROMATRANJE SIGNALA
U ODNOSU NA X, A NE NA t
Slika 2.1.1. Funkcionalna shema dvokanalnog analognog osciloskopa

18
 u
1

u
2

SAMO SE AMPLITUDA PROMIJENILA.

t

3a u

3a

SIGNAL S VELIKOM AMPLITUDOM, ALI

t KASNI ZBOG SKLOPA ZA KAŠNJENJE.

3b

u
3b

PRAVOKUTNI SIGNAL S KAŠNJENJEM.

t

u
4
VRIJEME POVRATKA ELEKTRONA. PREKINUT JE
DOTOK ELEKTRONA I TADA JE ZASLON CRN,
TE SE ZBOG TOGA KORISITI SKLOP
ZA UPRAVLJANJE SVJETLINOM.

VRIJEME CRTANJA

3a

POJAČAN.

3b
Slika 2.1.2. Prikaz signala na raznim točkama unutar analognog osciloskopa

19
2.1.1. KATODNA CIJEV

Katodna cijev je osnovni dio osciloskopa s vrućom ili rjeđe hladnom katodom.
Snop se najčešće otklanja pomoću električnog polja, jer se tako postiže velika ulazna
impedancija, velika brzina pisanja i linearnost odnosa između otklona snopa i napona
koji stvara električno polje. Sistemi s magnetskim otklanjanjem daju na
fluorescentnom zastoru manju svijetlu mrlju, potrebna im je kraća katodna cijev, ali
imaju malu ulaznu impedanciju, pa se rijetko upotrebljavaju za mjerne svrhe.
Primjenjuju se u televizijskim prijemnicima.

Katodna cijev ima ove osnovne elemente:

1. neizravno grijanu katodu koja stvara slobodne elektrone;
2. elektronsku optiku koja snop elektrona fokusira upravo na zastoru i
omogućava dobivanje oštre slike;
3. sistem za otklanjanje elektronskog snopa i
4. zastor na koji pada snop elektrona i koji pretvara njihovu kinetičku energiju
u svjetlosnu.

To je stakleni zrakoprazni balon karakterističnog oblika visoko vakumiran.

8x10 cm 2

Slika 2.1.1.1. Prikaz zaslona osciloskopa

2.1.2. ELEKTRONSKI TOP

Elektronski top sastoji se od katode koja generira elektrone, Wehneltovog

cilindra (upravlja količinom elektrona koju propušta), elektronske leće (elektroni se
ubrzavaju i fokusiraju tako da udaraju u zaslon u obliku male okrugle točke promjera
0,3mm) i potenciometra za stigmatizam (za izoštravanje).

Položaj točke na zaslonu je definiran vrijednošću napona na vertikalnim i

horizontalnim elektronskim pločicama.
OTKLONSKE PLOČICE

ELEKTRONSKI TOP
- SVJETLOSNOG TRAGA
(KOMPLICIRAN)
- OŠTRINA
- OSVJETLJENJE MREŽE RASTERA
Slika 2.1.2.1. Katodna cijev s prikazom otklonskih pločica i elektronskim topom

20
 Y

X RAZMAK PLOČICA JE OD 0,2 DO 0,6 mm.

uy= 0V
ux= 0V

uy= 3V
ux= 0V

uy= 3V
ux= -3V

3 u y= 3sin ωt V
ux= 0V

-3

ux= 0V
u y= 3sin ωt V

-3 3

Slika 2.1.2.2. Prikaz djelovanja elektronskog topa na katodnom zaslonu

21
2.1.3. OTKLON ELEKTRONA

Ua - napon između katode i leće je nekoliko kV.

Y
TANGENTA

+Uy
vy

vz
Ey D

α
d
Z

ZASLON

-U y L

PARABOLA DOK DJELUJE POLJE

Slika 2.1.3.1. Određivanje otklanjanja elektronskog snopa

vz ovisi o anodnom naponu (reda kV) – anodi za ubrzavanje Ua i katode.

e
vz = 2U a ≈ 593 U a [km / s ]
me
Ako je Ua=2 kV onda je vz=30.000 km/s.
vy
D = Ltgα = L
vz

Statička osjetljivost katodne cijevi (za DC napone) S=D/uy je vrlo mala i iznosi
od 0,1mm/V do 0,2mm/V. U novijim izvedbama mijenja se njezina vrijednost s
otklonom manje od 2%.

Dinamička osjetljivost (za AC napone) jednaka je statičkoj u širokom

frekvencijskom opsegu, no pri visokim frekvencijama (>100 MHz) se počinje gušiti
zbog kapaciteta između otklonskih pločica (C=0,05 pF – 1,5 pF) i konačnog vremena
prolaska elektrona između duljine pločica.

22
Primjer:
F=100 MHz
Riz=600 Ω
C= 0,1 pF
1
Z = = 16kΩ
2πfC
|Z|=16 kΩ - modul impedancije
|Z| i Riz stavljamo u paralelu i tako ovo dijelilo smanjuje izlaz za 3.6 %

Želimo li promatrati Uy s ulaza y u vremenu, onda se on dovodi na y otklonske

pločice, a na x otklonske pločice se dovodi pilasti napon koji otklanja taj snop.
Uy

Ux

CRTA PRESLIKAVANJA

t
Slika 2.1.3.2. Prikaz crtanja na katodnoj cijevi uz pomoć crte preslikavanja

2.1.4. LUMINISCENTNI ZASLON

Zastor katodne cijevi je premazan s unutrašnje strane fluorescentnim

materijalom, kojemu je zadatak pretvaranje što većeg dijela kinetičke energije
elektrostatskog snopa svjetlosti. Pri tome je važno da se spektar svjetlosti koju
emitira zastor što bolje poklapa sa spektrom osjetljivosti oka ili fotografskog
materijala. Za promatranje je najbolje ako zastor daje svjetlost zelenožute boje, dok
je za fotografsko snimanje najpovoljnije plavo svjetlo.

Zastor se premazuje cinkovim sulfidom, cinkovim ortosilikatom, kalijevim

volframatom, itd...

U luminiscentnom zaslonu se dio kinetičke energije elektrona pretvara u

svjetlost (10%),a preostali dio u toplinu. Luminiscencija je zračenje tzv. hladne
svjetlosti, dok se pod toplim zračenjem misli na zračenje žarulje sa žarnom niti.

23
Luminiscentni zaslon je nanesen s unutarnje strane i to kao tanki sloj materijala.
Svojstvo materijala da zrači se naziva fluorescencija. Fosforescencija je svojstvo
materijala da svijetlo i nakon udara elektrona. Trajanje fosforescencije se zove
persistencija. Svojstvo materijala da zrači svjetlost pri udaru u njega je
luminiscencija. Materijal s kratkom persistencijom služi za promatranje periodičkih
pojava visokih frekvencija (<1 ms). Za promatranje sporih promjena i impulsa rabe
se zasloni s velikom persistencijom (>0,1 s).

Γ
µA cm 2

t s

L JAČINA LUMINISCENCIJE
cd

A
100%

10% t s
p
FLUORESCENCIJA
PERZISTENCIJA
Slika 2.1.4.1. Prikaz trajanja fluorescencije i perzistencije

2.1.5. SUSTAV ZA VERTIKALNI OTKLON

Zadaća mu je da otklanja svjetlu točku po vertikali koja je razmjerna trenutne

vrijednosti mjernog signala. Prilagođuje amplitudu ulaznog signala osjetljivosti
katodne cijevi. Osjetljivost je minimalni otklon pločica katodne cijevi.

24
Elektronička preklopka može raditi u 2 načina:
1. ALT – zamjenski ili sinkroni način rada
2. CHOP – isprekidani ili asinkroni način rada

PRILAGODNIK

Y1

ELEKTRONICKA
BIRAC

PREKLOPKA
3a
BNC PRIKLJUCAK
SKLOP
ZA Y
KASNJENJE
PRILAGODNIK
3b
Y2 - POJACANJE
BIRAC - SIMETRIRANJE

ULAZNI BIRAC - DJELILO PREKLAPANJE

- DC - PRETPOJACALO KANALA
- AC - VERTIKALNI - ALT NACIN RADA
-GND POLOZAJ - CHOP NACIN RADA
Slika 2.1.5.1. Blok shema sustava za vertikalni otklon

Y1 je nesimteričan, jedna stezaljka je uzemljena (oklop je povezan sa šasijom

osciloskopa, a on je uzemljen). Signal dovodimo uz pomoć koaksijalnog kabela (ima
jedan centralni vodič oko kojega je izolacija, a oko izolacije je koncentričan oklop koji
se spaja na nulu od umrežičenog vodiča. Oklop je tu da priguši smetnje na mjerni
signal) s BNC priključkom ili konektorom.

2.1.6. BIRAČ

Osciloskop mjeri od mV do stotinjak V i to nam omogućuje prilagodnik.

VISOKO PROPUSNI FILTER fd~10Hz

(DONJA FREKVENCIJA)
AC

PRILAGODNIK

Y
DC
GND

KORISTI SE PRILIKOM
PODEŠAVANJA OSCILOSKOPA
NA POČETKU PRIJE MJERENJA
Slika 2.1.6.1. Blok shema birača

25
2.1.7. DJELILO

Dijelilo mora imati jako veliku ulaznu impedanciju 1 MΩ (djelatno) koja je u

paraleli s 20 pF. Smanjenje signala ne smije biti različito kod različitih frekvencija,
kako se signal ne bi izobličio i to se postiže posebnom izvedbom, gdje vrijedi

RACA=RBCB=RCCC.

Takva dijelila imaju svi multimetri.

900 kΩ 15 pF
CA
RA
1V

10V

90 kΩ 150 pF
CB
RB 100V
U ul

U izl
10 kΩ 1350 pF
CC
RC

Slika 2.1.8.1. Shema kompenziranog dijelila

2.1.8. POJAČALO

Pojačalo je tu da bi se signal male razine pojačao. Pojačanje mora biti

neovisno o frekvenciji, a ne samo po amplitudi i ne smije unositi ni fazne pomake

Osjetljivost pločica je od 0,1 mm/V do 2 mm/V. Istosmjerna širokopojasna

pojačala. Predpojačalo najčešće ima konstantno pojačanje napona od nekoliko tisuća
puta. Izlazno pojačalo pojačava i simetrira i dovodi taj napon na otklonske pločice.
u

3a

Σ=0 SREDNJI UKUPNI OTKLON

PLOČICA JE NA NULI
t SIMETRIRANJE

3b

Slika 2.1.8.1. Prikaz simetriranja na pojačalu

26
2.1.9. ELEKTRONIČKA PREKLOPKA

Danas upotrebljavamo osciloskope s 2 ulaza i zato nam treba elektronička

preklopka, jer želimo gledati više kanala istovremeno, a imamo samo jedan
elektronski top. Dva signala se mogu promatrati tako da se izvedu 2 elektronska topa
i onda ne treba elektronska preklopka, no to je znatno skuplja solucija.

Elektronička preklopka može raditi na 2 načina:

1. Zamjenski (sinkronizirani) – ALT
Elektronička preklopka sinkronizirana je s povratnim impulsima pilastog
napona sa svrhom da se tijekom trajanja jedne periode pilastog napona na
otklonskim pločicama dovodi jedan signal, a onda se na početku druge pile
dovodi drugi signal i tako dalje. 1. kanal, 2. kanal, 1. kanal, 2. kanal...
Takvo prebacivanje se događa jako brzo i mi to ne vidimo na
frekvencijama većim od 100 Hz, dok bi na nižima to mogli primijetiti.

2. Isprekidani (asinkronizirani) – CHOP

Za vrijeme prve pile na zaslonu se naizmjence dovode signali Y1 i Y2.
Preklopka u taktu astabilnog multivibratora prebacuje signale frekvencijom
od oko 100 kHz neovisno o frekvenciji Y1 i Y2. Zadržava fazni odnos između
ta dva signala, dok u prvom načinu to nije slučaj.

2.1.10. SKLOP ZA KAŠNJENJE

Za prolaz signala kroz pasivne elemente potrebno je neko vrijeme, koje se

naziva vrijeme kašnjenja. Ono je različito u vertikalnom otklonskom sustavu i
horizontalnom otklonskom sustavu (više elemenata, veće kašnjenje ≈ 1000 ns). Za
100ns kasni i pilasti napon mjerne baze, tako da nema sklopa za kašnjenje nikada ne
bismo vidjeli početni dio mjernog signala.

Izvodi se na koncentriranim L i C elementima.

tk = LC

2.1.11. HORIZONTALNI OTKLONSKI SUSTAV

Horizontalni otklonski sustav pomiče konstantnom brzinom svijetlu točku u

horizontalnom smjeru. Da bi se dobila mirna slika početak otklanjanja mora biti
sinkroniziran s mjernim signalom. Sastoji se od generatora pilastog napona i
horizontalnog pojačala. Većina analognih osciloskopa dozvoljava da se na ulaz
otklonskog horizontalnog sustava dovede izvana vanjski signal pa se na ekranu može
promatrati ovisnost signala A o signalu B. Da bi slika na zaslonu mirovala, između
vertikalnog i horizontalnog otklonskog sustava mora postojati sinkronizacija (mora
postojati cjelobrojni omjer, što vrijedi za mjerni signal koji ovisi o vremenu).

27
 SKLOP
ZA
SINKRONIZACIJU
GENERATOR
PILASTOG X
NAPONA

- BIRAC SIGNALA ZA SINKRONIZACIJU - PODESAVANJE KOEFICIJENTA - POJACAVA

(Y1 , Y2 , 50 Hz, EXT) HORIZONTALNOG OTKLONA - SIMETRIRA
- BIRAC FILTERA - MIJENJANJE HORIZONTALNOG
POLOZAJA
(DC, AC, HF, LF, TV)
- VREMENSKA LUPA
- PODESAVANJE RAZINE OKIDANJA
- BIRANJE PREDZNAKA OKIDANJA
- NACIN RADA (AUTO, NORM, SINGLE)
Slika 2.1.11.1. Horizontalni otklonski sustav

NORM

AUTO SINGLE
DC
Y1 Y2
AC
INVERTOR
EXT SCHMITT-OV
HF
OKIDNI 1
SKLOP
LF
MULTIVIBRATOR
50 Hz
TV

+ -

BIRANJE RAZINE
OKIDANJA
Slika 2.1.11.2. Blok shema horizontalnog otklonskog sustava

28
 U+

+
Uul
U
izl

U-
+
E

U
izl

ZASIĆENJE
U+

Uul

U- ZASIĆENJE U
SUPROTNOM SMJERU

OKIDNI IMPULS

Slika 2.1.11.3. Schmittov okidni sklop - prvi korak (samo komparator)

29
 U+

+
Uul
U
izl

U-
+
E

POZITIVNA POVRATNA VEZA

U
izl

U+

E
Ud Ug

Uul

U-

Slika 2.1.11.4. Schmittov okidni sklop – drugi korak (komparator s histerezom)

30
2.1.12. INVERTOR

U izl
Uul

Slika 2.1.12.1. Shema dva načina izvedbe invertora

2.1.13. MULTIVIBRATOR

Multivibrator je sklop koji generira pravokutne naponske impulse. Omogućuje

generiranje pilastog napona da radi u 3 moda.

1. NORM način rada

U NORM načinu rada multivibrator radi kao bistabil (bistabil ima dva stabilna
stanja i iz jednog u drugo prelazi samo putem okidnih impulsa). Radi kao
sinkronizirani osciloskop pravokutnog napona. On napaja generator pilastog
napona. Kada signala nema na ulazu ili je vrlo malen, onda se neće generirati
pilasti napon, a zaslon osciloskopa će ostati zatamnjen.

2. SINGLE (SWEEP) način rada

Jednokratna rampa (monostabil). Koristi se pri fotografiranju impulsnih pojava.

31
 3. AUTO način rada
Okida pri prolazu sinkroniziranog signala kroz nulu. Ukoliko tog sinkroniziranog
signala nema ili je vrlo malen, onda multivibrator radi i to kao relaksacioni
osciloskop. Radi nezavisno od mjernog signala, tj. nije sinkroniziran. Taj mod rada
se rabi za određivanje nulte razine mjernog signala, tj. kada se ulazni birač stavi
na GND. Treba nam za pripremu osciloskopa.

2.1.14. GENERATOR PILASTOG NAPONA

Bitno je da je porast napona linearan, jer o tome ovisi vjerojatnost prikaza

signala mjerenja vremena i frekvencije. Najčešće se koristi Millerov integrator
(invertirajuće pojačalo s negativnom povratnom vezom u kojoj se nalazi
kondenzator).

32
Slika 2.1.14.1. Generator pilastog napona

33
 uul = iR
uc = −U izl
dq du 1
ic = = C c ⇒ uc = ∫ idt
dt dt C
1 1
U izl = − ∫ idt =
CR ∫
uu dt
C

Odstupanje od linearnosti najčešće oko 1%, a može se postići i <0,1%.

Promjenom otpornika R i kondenzatora C mijenja se nagib, a time i frekvencija, tj.
mijenja se koeficijent vodoravnog ili horizontalnog otklona.

2.1.15. HORIZONTALNO IZLAZNO POJAČALO

Pojačava i simetrira napon i generira pilasti napon. Može raditi na dva načina:
1. NORMALNI (INTERNI)
Kada se na X ulaz dovodi napon iz generatora pilastog napona.

2. EXTERNI (VANJSKI)
Kada se na X ulaz dovodi vanjski signal.

2.1.16. VREMENSKA LUPA

Vremenska lupa se postiže pomoću mijenjanja pojačanja izlaza X pojačala.

Imaju ju bolji osciloskopi. Povećava se pojačanje X pojačala, kada poraste strmina
pilastog napona rasteže se vrijeme i povećava se brzina otklanjanja elektronskog
snopa (2, 5 ili 10 puta) – ne može se povećati više od toga.

34
 Ux
G1

G2

BIT SVEGA JE OVO:

TO POSTAJE OVO:

Slika 2.1.16.1. Prikaz rada vremenske lupe

35
2.1.17. Z – MODULATOR

Z – modulator je sklop za upravljanje svjetlinom svijetle točke. Za vrijeme

poraste pilastog napona Z modulator prenosi signal (Wheneltov cilindar – kada je
pozitivno nabijen propušta elektronski snop). Kada pilastog napona nema onda nema
niti svijetle točke na zaslonu, jer Wheneltov cilindar ostaje negativno nabijen. Neki
osciloskopi imaju poseban Z ulaz i onda se vanjskim signalom upravlja svjetlinom
svijetle točke. Rabi se pri mjerenju frekvencije i fotografiranju impulsa.

2.1.18. MJERNE SONDE

Mjerne sonde se koriste za međusobnu prilagodbu mjernog signala i ulaza u

vertikalni otklonski sustav osciloskopa. One omogućuju prijenos signala od izvora
signala do osciloskopa. Smanjuju se pogreške zbog opterećenja i smetnji.
Razlikujemo naponske i strujne, a one se dijele na pasivne (nemaju pomoćni izvor) i
aktivne (imaju pomoćni izvor).

2.1.18.1. Pasivne naponske sonde (najviše se koriste):

KOAKSIJALNI KABEL

Cs

Ck
Rs C0 = 20pF

R0 = 1MΩ

OKLOP

C1

R1

R2
Uul C2 Uizl

C1
NADKOMPENZACIJA Uu =
C1 + C2

R2 Cc TREBA SMANJITI
Uu =
R1 + R2

R2
Uu =
PODKOMPENZACIJA R1 + R2

Cc TREBA POVEĆATI
C1
Uu =
C1 + C2

Slika 2.1.18.1.1. Pasivne naponske sonde

36
 Sonda zajedno s ulaznim otporom osciloskopa čini dijelilo (napon će se
podijeliti prema vrijednosti kapaciteta, otpor R ne dolazi do izražaja sve dok se
kondenzatori ne počnu puniti) koje mora biti frekvencijski kompenzirano (mora
propuštati sve frekvencije).

Svrha je:
1. dijelilo;
2. povećana je ulazna impedancija (rasterećuje izvor mjernog signala).

Sonde smanjuju na 1/10 ili 1/100 amplitude mjernog signala i tada na sondama
piše 10x ili 100x.

2.1.18.2. Diferencijalna naponska sonda

Diferencijalnu naponsku sondu koristimo kada mjerimo napone između točaka

koje su na potencijalu različitom od potencijala Zemlje. Obično su aktivne, jer se u
njima nalazi diferencijalno pojačalo koje traži DC izvor.

2.1.18.3. Strujne sonde

Strujne sonde služe za mjerenje struje bez prekidanja strujnog kruga.

I DC B

V
UH
UH

i MOGU SE MJERITI I
HALLOV OSJETNIK AC I DC VRIJEDNOSTI

Slika 2.1.18.3.1. Strujne sonde

U H = k H I DC B = kb B

Gdje je IDC konstanta, a kb je koeficijent proporcionalnosti.

U H = ki i

37
2.1.19. STRUJNA KLIJEŠTA

Strujna kliješta su pretvornici struje u napon, jer osciloskop mjeri napon. Za

istosmjerne struje koriste se sonde s Hallovim osjetnikom, a za izmjenične s mjernim
transformatorom.

2.1.20. POSTUPAK UGAĐANJA MIRNE SLIKE NA ANALOGNOM

OSCILOSKOPU

1. priključiti osciloskop na mrežu i uključiti ga;

2. Y i X regulatore pomaka postaviti u sredinu;
3. birač vremenske baze postaviti u sredinu;
4. preklopiti ulazni birač na GND;
5. birač načina rada postaviti na AUTO ili PRESET;
6. podesiti svjetlinu i oštrinu vodoravne crte na zaslonu i postavimo ju u željeni
položaj pomoću X i Y regulatora;
7. odaberemo prikladnu sondu za priključenje mjernog signala;
8. frekvencijski kompenzirati (priključiti na CAL);
9. koeficijent otklona vertikalnog kanala postaviti na max;
10. spojiti sondu na izvor signala;
11. preklopiti osciloskop na AC ili DC područje;
12. koeficijentom otklona vertikalnog signala podesiti amplitudu;
13. odredimo trajanja porasta pilastog napona;
14. odaberemo željeni način rada sklopa za sinkronizaciju (NORMAL ili SINGLE);
15. odaberemo signal za sinkronizaciju (internal, external, mrežnom
frekvencijom);
16. podesiti trenutak okidanja vremenske baze.

2.1.21. OSNOVNA MJERENJA OSCILOSKOPOM

Želimo i mjeriti, a ne samo promatrati neke parametre mjernog signala. Da bi

mjerili napon moramo ugoditi vertikalni i horizontalni otklonski sustav.

Slika 2.1.21.1. Napon kalibratora

U pp (V ) = y (cm )Fy (V / cm )

Gdje je Fy koeficijent vertikalnog otklona.

Da koristimo 100x sondu, onda bi formula ovako izgledala:

U pp (V ) = y (cm )Fy (V / cm ) ⋅100 .

Za horizontalni otklon...

38
 T
Slika 2.1.21.2. ??????

T (1) = x(cm )Fx (s / cm )

f (H z ) =
1
T (s )

2.1.21.1. Mjerenje napona

- ako na sondi piše npr. 10x onda još pomnožimo s 10

y (cm) * Fy (V / cm)
U pp (V ) =
Fy
Fy – koeficijent vertikalnog otklona

Mjerenje vremena:
xF
; [ f ] = Hz; [T ] = s; f = 1kHz → T = 1ms; t = x
1
T ( s ) = X (cm) * Fx ( s / cm) → f =
T M
Fx – koeficijent horizontalnog otklona

2.1.21.2. Mjerenje faznog pomaka

Mjerenje faznog pomaka se svodi na mjerenje vremena između istovrsnih

točaka signala.

Slika 2.1.21.2.1. Mjerenje faznog pomaka

U(t)=Umsinωt
i(t)=Imsin(ωt-ρ)

39
XT X X
= ρ → ρ = ρ 360o
360 o
ρ XT
t porasta = t 2 porasta − t 2 0
signala

t0 – vrijeme porasta osciloskopa

NADVIŠENJE

100%

90%

t i ŠIRINA IMPULSA
50%

10%
t p VRIJEME PORASTA

Slika 2.1.21.2.2. Mjerenje vremena porasta naponskog impulsa

0,32
2.1.21.3. Gornja granična frekvencija f g =
t porasta

-3 dB

Slika 2.1.21.3.1. Mjerenje gornje granične frekvencije

40
2.1.22. ZNAČAJKE OSCILOSKOPA

Za sustav za vertikalni otklon: širina frekvencijskog opsega, opseg biranja

koeficijenta vertikalnog otklona, maksimalni ulazni napon, granične pogreške, ulazna
impedancija, broj kanala, način rada, dodatne funkcije, ADD (zbrajanje), Y2, INVERT.

Izvedbe:
Osciloskop s dvije vremenske baze – omogućuje da se pojave promatraju kroz
vremensku lupu ili da se vrijeme točno mjeri na oscilogramu.

Značajke vremenske baze su opseg, granične pogreške, način rada (x,y),

vremenska lupa, načini sinkronizacije.

Analogni osciloskopi s dugotrajnom persistencijom

Normalni osciloskopi nisu prikladni za promatranje pojava niskih frekvencija ili

brzih pojava koje se ne ponavljaju. Pri promatranju signala s niskom frekvencijom s
kratkom perzistencijom se vidi samo sporo putujuća točka, dok je pri brzim
neponovljivim signalima točka prebrza, jer nema dovoljno svjetla. S dugotrajnom
perzistencijom slika ostaje dulje (desetak sekundi do nekoliko sati). Održavanje slike
se postiže posebnom konstrukcijom katodne cijevi u kojoj se s pomoću dodatnog
sustava elektroda koristi sustav sekundarne emisije elektrona.

Analizatori logičkih stanja

Analizatori logičkih stanja su posebna vrsta osciloskopa. Služe za provjeru rada

digitalnih sklopova i rad programa, jer mogu prikazati logička stanja u nekom
trenutku.

2.2. DIGITALNI OSCILOSKOPI

Svojim mogućnostima, svojstvima nadmašuju analogne. Sastoje se od

analognih i digitalnih sklopova -> A/D pretvornici, memorija za prihvat, memorija za
prikaz, D/A pretvornici, digitalno brojilo i mikroprocesor.

Slika 2.2.1. Funkcionalna shema digitalnog osciloskopa

41
 FIFO memorija – frekvencija signala mora biti niža od frekvencije uzorkovanja
signala.

Prednost – signal se može pamtiti neograničeno vrijeme, matematički

obrađivati, zapamćena slika se može prenositi pomoću normiziranih sučelja za
komunikaciju i povezivati s računalom (koristi se GPIB sustav, rjeđe serijski RS232).
U zadnje vrijeme umjesto katodne cijevi primjenjuju se LCD zasloni (jeftiniji – ne
treba D/A pretvornik).

Digitalizacija signala: uzorkovanje -> kvantizacija -> kodiranje.

Uzorkovanje se može vršiti u realnom ili ekvivalentnom vremenu.

Uzorkovanje u realnom vremenu

Maksimalna frekvencija signala koji se može uzorkovati i zadovoljavajuće

obnoviti na osciloskopu određena je frekvencijom uzorkovanja koja mora biti barem
10 puta veća od maksimalne frekvencije signala kojeg želimo promatrati (najviši
harmonik koji je značajan za valni oblik). Ta frekvencija uzorkovanja se kreće od 10
M uzoraka/s, pa do 20 G uzoraka/s. Ako želimo više pojava istovremeno pratiti onda
se smanjuje frekvencija uzorkovanja zato što osciloskopi imaju najčešće jedan A/D
pretvornik.

Pri obnavljanju točaka (točke koje se uzimaju iz memorije) treba nacrtati

krivulju na osciloskopu, da bi ta krivulja bila što vjernija ulaznom signalu A/D
pretvornik računa vrijednosti između pojedinih točaka uzoraka ili linearno ili po
sin x
funkciji .
x

u OVE SE TOČKE UZORKUJU I

PAMTE U MEMORIJI ZA PRIHVAT

DOLAZI OKIDNI IMPULS IZ SKLOPA ZA SINKRONIZACIJU.

ON PRENOSI SVE IZ MEMORIJE ZA PRIHVAT U MEMORIJU
ZA PRIKAZ I VRIJEME OD TADA IDE OD NULE.
OKIDNA
RAZINA
t

t
IMPULSI ZA UZORKOVANJE
Slika 2.2.2. Uzorkovanje u realnom vremenu

42
Uzorkovanje u ekvivalentnom vremenu

Uzorkovanje u realnom vremenu traži od signala da bude periodičan,

ponovljiv. Uzorci se uzimaju ili slijedno ili slučajno.

Slijedno uzorkovanje u ekvivalentnom vremenu

Potrebno je da A/D pretvornik bude sinkroniziran sa signalom.

u

TOČKE KOJE ULAZE U MEMORIJU

3
OKIDNA 1 2
RAZINA
∆t 2∆t t

3
2
1

t'
Slika 2.2.3. Uzorkovanje u ekvivalentnom vremenu – slijedno

Slučajno uzorkovanje u ekvivalentnom vremenu

Impulsi za uzorkovanje nisu sinkronizirani sa signalom, tj. signal i A/D

pretvornik nisu sinkronizirani.

43
 u

OVE SE VRIJEDNOSTI
SIGNALA PAMTE

1 2
OKIDNA 1 2 3
RAZINA

t
∆t1 ∆t2 ∆t3

OKIDNI IMPULS
IMPULSI ZA UZORKOVANJE

∆t1

11 ∆t3
1
3
1
3
2
2 3
3 t
2

∆t2
Slika 2.2.4. Uzorkovanje u ekvivalentnom vremenu - slučajno

Frekvencija uzorkovanja mora biti 2,5 puta veća od frekvencije signala. 1 GHz
uzorak -> promatramo sinus od 500 kHz.

Ako je frekvencija signala viša dolazi do aliasing efekta.

TOČKE U MEMORIJU PO KOJIMA

u SE SIGNAL OBNAVLJA
ORIGINAL

POGREŠNO INTERPOLIRAN
SIGNAL
Slika 2.2.5. Aliasing efekt

44
 Da se ovo izbjegne ugrađuje se niskopropusni filter prije A/D pretvornika.

Slika 2.2.6. Niskopropusni filter

2.2.1. A/D PRETVORNICI

A/D pretvornik se sastoji od puno komparatora i jednog dijelila. Za 8 bitnu

riječ treba 256 komparatora. Kod osciloskopa je to u pravilu paralelni A/D pretvornik.

KOMPARATOR
Eref

SKLOP ZA
#
KODIRANJE
DIGITALNA
RIJEČ

UZORKOVANI
ANALOGNI
SIGNAL

OVISNO O NJEGOVOJ VISINI (IZNOSU) PRORADIT ĆE ODGOVARAJUĆI KOMPARATOR,

A ONDA U ODREĐENOM IZLAZNOM STANJU KOMPARATORA SKLOP ZA KODIRANJE TO KODIRA.
Slika 2.2.1.1. Paralelni A/D pretvorni

45
2.2.2. ZNAČAJKE DIGITALNOG OSCILOSKOPA

Digitalni osciloskop sadrži analogne i digitalne sklopove. Sve značajke kao i

analogni plus još frekvencija digitalizacije (broj digitalizacija u sekundi), vertikalna
rezolucija – broj bita u digitalnoj riječi (8 bita razlučivosti 0,4% ->
½8=1/256=0,004*100%=0,4%, 10 bita razlučivost 0,1% ), duljina zapisa –
kapacitet posmačne memorije (što je memorija dulja razlučivanje je bolje),
automatski postavlja mirnu sliku, signalni se mogu matematički obrađivati, često ima
sklop za spektralnu analizu po Fourieru, neki računaju efektivne vrijednosti signala.

2.2.3. PREDNOSTI DIGITALNOG OSCILOSKOPA

Trajno pamćenje signala, mogućnosti prijenosa na računalo, omogućuje

zapisivanje na papir, omogućuje informacije o signalu prije okidnog impulsa,
omogućuje automatsko mjerenje, omogućuje prikaz vrlo sporih pojava u tzv. ROLL
MODU, omogućuju veće mogućnosti sinkronizacije signala.

2.2.4. MANE DIGITALNIH OSCILOSKOPA

Skupi su, sporo obnavljanje slike (10 puta u sekundi kod standardnih, 200 000
puta u sekundi kod analognih).

Digitalni fosfor osciloskop (DPO) osciloskopi imaju 400 kHz obnavljane slike.
Kod većih Fx postoji veća opasnost od aliasing efekta.

SIGNAL

VIDIMO

ANALOGNI
OSCILOSKOP

NE VIDIMO

DIGITALNI
OSCILOSKOP

TZV. MRTVO VRIJEME

Slika 2.2.4.1. Usporedba analognog i digitalnog osciloskopa – frekvencija snimanja

Primjer:
Neka je duljina zapisa DZ=1ku/s, fum=100Mu/s i FX=500µs/cm. Kolika je frekvencija
uzorkovanja?
Xm=10cm -> tm=x*FX=500µs
∆T=x*FX/DZ=500ns
Fu=1/∆T=2Mu/s

46
 broj uzorka/s

100M

Dz= 50k
10M

1M
Dz = 1k

10n 100n 1µ 10µ 100µ 1m

Fx , s/cm
Slika 2.2.4.2. Duljina zapisa kod digitalnog osciloskopa

Duljina zapisa se ne može povećavati u beskonačnost jer se onda vrijeme za

skupljanje uzoraka produžava.

47
 3. ELEKTROMEHANIČKI ZAPISNI INSTRUMENTI
Elektromehanički zapisni instrumenti, za razliku od pokaznih koji pokazuju
trenutne vrijednosti, ovi zapisuju tijekom vremena. Zapisi se primjenjuju za
naknadnu analizu i mogu se pohranjivati kao trajni dokumenti. Ovi instrumenti se
sastoje od mjernog dijela koji osim kazaljke ima i pisaljku i mehanizam za pokretanje
medija. Medij je obično papir, a način pisanja je najčešće tanka cjevčica (kapilara)
koja piše po papiru ili mlazom tinte. Nadalje, medij još može biti i metalizirani papir
sa šiljkom (30V, iskra ostavlja trag), te termopapir (zagrije se vrh pisaljke).
Mehanizmi za pokretanje medija su opružni satni mehanizam i sinkroni
elektromotorić (češće). Razlikujemo točkaste i linijske.

3.1. LINIJSKI ELEKTROMEHANIČKI ZAPISNI INSTRUMENTI

Kod linijskih elektromehaničkih zapisnih instrumenata pisaljka ostavlja

neprekinut trag (pisaljka je stalno u dodiru s medijem), te zbog tog mjerni dio mora
imati snažniji zakretni moment (do 20 puta) i zato se u zapisima elektromagnetskih
instrumenata koriste elektrodinamički i indukcijski mjerni instrumenti. Medij je
najčešće traka.

Slika 3.1.1. Registriranje na papiru kružnog formata

Gdje je 1 pomični dio, 2 je pisač, a 3 je papir.

48
 Slika 3.1.2. Registriranje na papirnatoj traci

Gdje je 1 pomični dio, 2 je pisač, a 3 je papirnata traka.

Slika 3.1.3. Registracijski instrument s kukastom kazaljkom

Gdje je 1 pomični dio, 2 je pisač, 3 je papirnata traka, a 4 je kukasta kazaljka.

49
 Slika 3.1.4. Registracijski instrument s elipsnim upravljačem

Gdje je 1 pomični dio, 2 je poluga, 3 je pisač, 4 je vodilica, a 5 je papirnata traka.

50
 Slika 3.1.5. Registracijski instrument s kulisnim upravljačem

Gdje je 1 pomični svitak, 2 je svinuta poluga, 3 je pisač, 4 je kulisa, a 5 je

papirnata traka.

Slika 3.1.6. Registracijski instrument za male širine registracijske trake

Gdje je 1 pomični dio, 2 i 3 je elektromagnetsko prigušenje, 4 je poluga

kazaljke, 5 je kazaljka, 6 je pisač, 7 je skala, 8 i 9 je aretiranje.

51
3.2. TOČKASTI ELEKTROMEHANIČKI ZAPISNI INSTRUMENTI

Točkasti elektromehanički zapisni instrumenti koriste se za zapisivanje

mjernog signala slabijih izvora (termopar), kazaljka se kreće slobodno i mogu se
koristiti osjetljivi mjerni instrumenti (s pomičnim svitkom i magnetom i s kružnim
svicima i magnetom). Koriste se kod sporih pojava. U pravilnim mjernim razmacima
(npr. 30s) jedan stremen vrši pritisak na medij na koji se zapisuje pomoću trake
obojene u boju, s time da je trag točkast.

Slika 3.2.1. Točkasti registracijski instrument (perspektivna skica i prednja strana instrumenta)

3.3. ZNAČAJKE PISAČA

- više područja (mjerno područje za određene termoparove, za istosmjerni

napon i struju);
- razred točnosti;
- broj kanala (od 1 do 12);
- brzina pomaka papira (od 5 do 1500 mm/satu).

3.4. OSCILOGRAFI

Oscilografi se koriste za zapisivanje relativno brzo promjenljivih signala, tj. za

najbrže pojave. Mjerni sustavi s malenim svitkom (petljom) i magnetom.

Postoji nekoliko vrste oscilografa:

- s materijalnom pisaljkom - frekvencija do 150 Hz;
- s tekućinskim mlazom – frekvencija do 1000Hz;
- sa svjetlosnom zrakom – frekvencija 20kHz.

52
 Slika 3.4.1. Princip oscilografa s materijalnim pisačem

Gdje je 1 spremnik tinte, 2 je ventil, 3 je instrument s pomičnim svitkom, 4 je

pojačalo, 5 je demodulator, a 6 je oscilator.

53
Slika 3.4.2. Oscilograf s tekućinskim mlazom (cjelokupni principijelni prikaz i sapnica povećana otprilike 20 puta)

Gdje je 1 mjerni sistem, 2 je sapnica, 3 je tekućinski mlaz, 4 je pumpa, 5 je

filter, 6 je spremišta tinte, 7 je pojačalo, 8 je ulaz pojačala, 9 je petlja, a 10 je
kapilara.

Slika 3.4.3. Skice titrajuće petlje kod svjetlosnog oscilografa

Gdje 1 petlja, 2 je polni nastavak, 3 je stremen, 4 je zrcalo, 5 je pritezno pero,

6 je permanentni magnet ili elektromagnet, 7 je jaram od magnetskog materijala, a 8
su priključne stezaljke.

54
3.5. ELEKTRONIČKI ZAPISNI INSTRUMENTI

Razlikujemo y-t i x-y elektroničke zapisne instrumente.

Načelo rada:

NULINDIKATOR

N ŽELIMO
MJERITI
UN Ux

SPIRALNI
+

VIJAK
-

ETALONSKI

UN Ux

MOTOR

Y-t PISAČ

SLUŽI ZA
KOMPENZIRANJE
MJERNOG SIGNALA
ODREĐUJE
M
-
VREMENSKU
MEHANIČKA
Uy Up M BAZU
VEZA
+
Up = Uy - UMP
UN

UMP

Slika 3.5.1. Prikaz načela rada elektroničkih zapisnih instrumenata

3.5.1. X-Y ELEKTRONIČKI ZAPISNI INSTRUMENTI

Kod ovih zapisnih instrumenata papir je nepokretan i pisaljka se giba po X – Y

osi. Kretanjem pisaljke upravljaju dva sustava pojačala servo motora i linearnog
potenciometra – jedan u X, drugi u Y smjeru. Granične pogreške su oko 0.2%, no oni
su dosta spori.

Danas prevladavaju digitalni zapisni uređaji koji imaju pokaznik u boji,

memoriju za pamćenje podataka, pisač za zapis na papirnu traku (za zapis u realnom
vremenu, ali i za naknadno zapisivanje, jer ima memoriju), priključak za računalo –

55
obrada snimljenih signala, mogućnost startanja prikupljanja podataka okidnim
impulsom.

PRILAGODNIK

A
MEMORIJA PISAČ
D

MIKROPROCESOR
POKAZNIK
(UPRAVLJAČKA JEDINICA)

KOMUNIKACIJSKO
SUČELJE PC

Slika 3.5.1.1. Blok shema digitalnog zapisnog instrumenta

56
 4. MJERENJE SNAGE

Električna snaga je brzina proizvođenja (zračenja) električne energije.

P=dW/dt [W]. Mjeri se vatmetrima – množilo dva signala (napona i struje).
Elektrodinamski vatmetar je instrument s elektromehaničkom pretvorbom, 2 svitka i
4 stezaljke (dvije strujne i dvije naponske). Strujni se svitak spaja u seriju trošilu dok
naponski u paralelu trošilu. Izolacija nije jaka, otprilike za napone do 100V.

STRUJNI SVITAK

3* NAPONSKI SVITAK
3 *
1 2
A W
2 1
4

G T G T V
RN

Slika 4.1. Shema mjerenja snage uz pomoć vatmetara

Pokazivanje vatmetra pri istosmjernoj struji proporcionalno je umnošku

napona i struje (αW=k*U*I). Da ne dođe do preopterećenja strujnog i naponskog
svitka treba kontrolirati struju, odnosno napon. Kada vatmetar ima više područja
napona i struje, treba odrediti konstantu vatmetra kW.

UN IN W
Konstanta vatmetra kW = [kW ] = , UN, IN – nazivne vrijednosti; PW=αW=kW.
α max pod .

Pri promjeni struje i napona mijenja se i snaga: p=u*i (trenutne vrijednosti).

Pri izmjeničnim strujama sinusnog oblika

p=UMsinωt * IMsin(ωt-ρ) =2UefIefsinωt * sin(ωt-ρ)=UefIefcosρ - UefIefcos(2ωt-ρ).

Gdje je UefIefcosρ istosmjerna stalna komponenta, a UefIefcos(2ωt-ρ) izmjenična

komponenta koja im dvostruku frekvenciju.

P=UIcosρ -> djelatna snaga, jer se troši na rad (trošilo ju nepovratno uzima iz
izvora).
T
Srednja vrijednost snage: P = ∫ pdt = UI cos ρ [P ] = W
1
T0
P=UIλ; λ - faktor snage – kod sinusnog valnog oblika = cosρ.
Jalova snaga: Q=UIsinρ [Q]=Var

57
 S
Q

ρ
P
Slika 4.2. Trokut snage

4.1. PRIVIDNA SNAGA

S=UI [S]=VA

S2=P2 + Q2

Pri malim faktorima snage otkloni kazaljke vatmetra su mali. Što je otklon
manji, pogreška je veća, zato se za mali copsρ koriste posebni vatmetri (npr. pri
kratkom spoju transformatora).
U I cos ρ N
Instrumenti za 0,2, 0,1, 0,05 cosρ -> kW = N N .
λmax

Osim elektrodinamskih postoje i elektrostatski, indukcijski i termički

elektromehanički vatmetri. Elektromehaničke vatmetre zamjenjuju elektronički.

58
4.2. ELEKTRONIČKI VATMETRI
ANALOGNI ELEKTRONIČKI VATMETAR

ANALOGNI
u POKAZNIK

ANALOGNO
MNOŽILO
i
NAJČEŠĆE
(POMIČNI SVITAK
I MAGNET)

ANALOGNO-DIGITALNI ELEKTRONIČKI VATMETAR

ANALOGNO A DIGITALNI
MNOŽILO POKAZNIK
D
i

DIGITALNI ELEKTRONIČKI VATMETAR

u A
DIGITALNO
D MNOŽILO
DSP DIGITALNI
(DIGITAL POKAZNIK
SIGNAL
i A PROCESOR)
D

PONEKAD
(NEKADA SE AUTOMATSKI
PODEŠAVA POTREBNO
PODRUČJE NAPONA I STRUJE)
RS232
SKLOP ZA UPRAVLJANJE GPIB
CPU CENTRONICS
PC

Slika 4.2.1. Prikaz tri vrste elektroničkih vatmetara

S elektroničkim vatmetrima mjerenje je jednostavnije, brže i komfornije,

automatski odabiru strujna i naponska područja. Na digitalnom pokazniku pokazuje i
napon i struju i snagu, računa još i jalovu i prividnu snagu, te faktor snage. Osim
toga imaju međusklopove za serijsku i paralelnu komunikaciju s PC uređajem što
omogućava automatizaciju mjerenja, te brzu obradu i prikaz rezultata. Također
sinkrono i simultano “uzimaju” napon i struju.

59
4.3. PRINCIP MJERENJA (RAČUNANJA)

Mjeri:
1 n
U = ∑ ui - srednja ispravljena vrijednost
n i =1
1 n 2
U= ∑ ui - efektivna vrijednost
n i =1
1 n
P= ∑ uiii - djelatna snaga
n i =1

Računa:
S = UI
Q = S 2 − P2
U
Fo = - faktor oblika
U
UM
FT = - tjemeni faktor
U
P
λ = - faktor snage
S

Kod elektroničkih vatmetara nisu nam potrebni ampermetri i voltmetri za

zaštitu. Spajaju se jednako kao i analogni. Područja određuju maksimalne vrijednosti
napona, a ne efektivne. Treba paziti na točnost kod malih cosρ (proizvođači ga ne
daju). Cosρ je jako bitan kod gubitaka velikih transformatora.

Iz ovih formula se analogno izvedu formule za struju.

UM – iz uzorka napona uzima maksimalnu vrijednost (UM=max(Ui)).

Analizatori snage su digitalni voltmetri s dodatnim funkcijama mjerenja – npr.

viših harmonika napona i struje, određivanje izobličenja napona i struja...

60
4.4. POSREDNO MJERENJE SNAGE U ISTOSMJERNOM KRUGU
4.4.1. NAPONSKI SPOJ
+
A
IG
RA
+ IV IT

G UG
RV
+
V RT UT

Slika 4.4.1.1. Shema posrednog mjerenja snage – naponski spoj

U T2 U2
PT = U T IT = U T (I G − IV ) = U T I G − = PM 1 − T
RV RV
U T2
Gdje UT izravno mjerimo, PM1 je mjerena snaga, je korekcija.
RV
PG = U G I G = I G (U T − I G RA ) = I GU T + I G2 RA = PM 1 + I G2 RA

Gdje se IG mjeri izravno, a I G2 RA je korekcija.

4.4.2. STRUJNI SPOJ

+
A
IG
RA
+ IV IT

G UG
RV
+
V RT UT

Slika 4.4.2.1. Shema posrednog mjerenja snage – strujni spoj

PT = I TU T = I T (U G − I T RA ) = I TU G − IT2 RA = PM 2 − IT2 RA

Gdje je PM2 mjerena snaga, a I T2 RA je korekcija.

U G2 U2
PG = I GU G = U G (I T + IV ) = U G I T + = PM 2 + G
RV RV

61
 U G2
Ovdje je korekcija.
RV

Treba odabrati onu shemu kod koje su korekcije zanemarivo male, ako nisu
zanemarivo male preporuča se naponski spoj za PT (jer je RV poznat, a RA je
temperaturno osjetljiv), a PG za strujni spoj.

4.5. DIREKTNO MJERENJE SNAGE U ISTOSMJERNOM KRUGU

4.5.1. NAPONSKI SPOJ

*
A W
IG RS
RA
+ IT IV

G UG RN RT RV V UT

Slika 4.5.1.1. Shema direktnog mjerenja snage – naponski spoj

U T2 U T2
PT = PW − −
RV RN
PG = PW + I G2 (RA + RS )

4.5.2. STRUJNI SPOJ

*
W A
IG RS
RA
+ IV IT

G UG
RV
V RN RT UT

Slika 4.5.2.1. Shema direktnog mjerenja snage – strujni spoj

PT = PW − IT2 (RA + RS )
U T2 U T2
PG = PW + +
RV RN

62
4.6. MJERENJE DJELATNE SNAGE U IZMJENIČNOM
JEDNOFAZNOM STRUJNOM KRUGU

Djelatna snaga se pri industrijskim frekvencijama mjeri elektrodinamskim ili

digitalnim vatmetrima. Pri velikim strujama i visokim naponima rabe se strujni i
naponski transformatori koji prilagođuju napon i struju i izoliraju od visokog napona.

P1 P2 I

S1
S2

G T U

I*

A B

*
W A a b

V
RN U*

NAPON NA SEKUNDARU
Slika 4.6.1. Shema mjerenja djelatne snage u izmjeničnom jednofaznom strujnom krugu

PTM = kU k I PW
kU
Gdje je PTM mjerena djelatna snaga trošila, je nazivni omjer transformacije
kI
naponskog/strujnog transformatora i PW je ispravljena vatmetrom izmjerena snaga.

PTM
( ) ( )
⎡ * U* 2 U* 2 ⎤
= kU k I ⎢ PW − − ⎥
⎣⎢ RV RN ⎦⎥

PW*=kWαW
PT=UIcosρ
PTM = kU U k I I cos ρ = UI cos(ρ − δ I + δU ) = UI cos(ρ − δ ); δ = δ I + δU
* * *

ρ * = ρ − δ I + δU

63
 Slika 4.6.2. Fazorski dijagram mjerenja djelatne snage u izmjeničnom jednofaznom strujnom krugu

Gdje je I primarna struja, kI sekundarna struja, δU fazna pogreška naponskog

transformatora i δI je fazna pogreška strujnog transformatora.

PTM − PT UI cos(ρ − δ ) − UI cos ρ

p(δ )% = 100% = 100%
PT UI cos ρ
cos(ρ − δ ) = cos ρ cos δ + sin δ sin ρ ≈ cos ρ + δ sin ρ
πδ ' 0,0291δ
p(δ )% = δ (tgρ )100% = tgρ ⋅100% = δ 'tgρ ⋅ 0,0291% ≈
180 ⋅ 60 cos ρ

Ako raspolažemo umjernim krivuljama mjernog transformatora pogreške

možemo smanjiti ispravkom. Ukoliko nemamo umjernu krivulju i ne možemo provesti
ispravak onda se ukupna mjerna nesigurnost procjenjuje na temelju graničnih
pogrešaka vatmetra, strujnog i naponskog mjernog transformatora i pogreške kutnog
zakretanja.

[G(P ) ] + [G(U ) ] + [G(I ) ] + [G(δ ) ]

2 2 2 2

u ( p )% =
W % % % %

4.7. MJERENJE DJELATNE SNAGE TROFAZNIH TROŠILA

METODOM 3 VATMETRA

U ovoj metodi teku kroz strujne grane vatmetara fazne struje tereta, dok su
njihove naponske grane priključene na pripadne fazne napone. Na taj način svaki
vatmetar mjeri snagu jedne faze, pa suma pokazivanja svih triju vatmetara daje
ukupnu snagu trofaznog sistema. Ako sistem nema nulvodiča odvodni krajevi
naponskih grana spojeni su zajedno, pa čine zvjezdište sistema sastavljenog od tri
naponske grane.

Postavlja se pitanje kada upotrijebiti metodu dviju, a kada metodu triju

vatmetara? Očito se u sistemima s nulvodičem smije upotrijebiti samo metoda triju

64
vatmetara, dok se u trofaznim sistemima bez nulvodiča mogu upotrijebiti obje
metode.

Trofazni sustavi mogu biti četverovodni (u distribucijskim mrežama, obično

nesimetrični) i trovodni (u mrežama visokog napona i simetričnim mrežama srednjeg
i visokog napona).

L1 *
A1 W1
L2 *
A2 W2
L3 *
A3 W3

N V1 V2 V3 T
Slika 4.7.1. Shema četverovodnog sustava

P = P1 + P2 + P3

L1 *
A1 W1
L2 *
A2 W2
L3 *
A3 W3

V1 V2 V3
T

UMJETNA
NULTOČKA
Slika 4.7.2. Shema trovodnog sustava
PT = P1 + P2 + P3

65
 L1 P1 P2

L2 S1 S2 P1 P2

L3 S1 S2 P1 P2

N
S1 S2
T
A N A N A N

a a a n
n n

W1 A1 W2 A2 W3 A3 V3 V2 V1

Slika 4.7.3. Shema četverovodnog sustava

PT = P1 + P2 + P3

L1 P1 P2

S1 S2

T
L2 P1 P2

L3 S1 S2 P1 P2

S1 S2
A B A B A B UN

a b a b a b
W1 A1 W2 A2 W3 A3
V3
V2
V1
Slika 4.7.4. Shema trovodnog sustava

PT = P1 + P2 + P3

4.8. MJERENJE DJELATNE SNAGE TROFAZNIH TROŠILA

METODOM DVA VATMETRA (ARONOV SPOJ)

Pomoću Aronovog spoja se mjeri snaga nesimetričnih trofaznih sistema bez

nulvodiča. Ako jedan od vatmetra pokazuje u minus preklopkom preklopimo
naponsku granu (ali u formulu ulazi kao minus) ili isključimo izvor i okrenemo strujnu
granu (kod vatmetara koji nemaju preklopku).

p = u1i1 + u2i2 + u3i3

i1 + i2 + i3 = 0 → i3 = i1 − i2
p = u1i1 + u2i2 − u3 (i1 + i2 )
p = i1 (u1 − u3 ) + i2 (u2 − u3 ) = i1u13 + i2u23 = p1 + p2
1 T 1 T
( p1 + p2 )dt = P1 + P2
T ∫0 T ∫0
PT = pdt =

Gdje je P1 + P2 srednja vrijednost koju vatmetar pokazuje.

66
 Kada je naponski simetričan trovodni spoj sa simetričnim teretom, onda
možemo to mjeriti samo s 2 vatmetra.

L1 * *
A1 W1 W2
L2
A2 T
L3 V1 V2

AMPERMETRI I VOLTMETRI SU TU SAMO ZBOG ZAŠTITE.

Slika 4.8.1. Aronov spoj

PT = P1 + P2

Kod digitalnog vatmetara može se mjeriti i metodom s 3 i metodom s 2

vatmetra, svejedno je. Ako je sustav simetričan digitalni vatmetri još računaju
ukupnu snagu, djelatnu, prividnu, jalovu i svašta još.

Ako imamo slučaj sinusnog valnog oblika napona i struje, mreža je naponski
simetrična i simetrično opterećena, onda ovom metodom mjerimo jalovu snagu i
faktor snage.

P1 = I1U13 cos Ψ1 = I1U13 cos(30 − ρ ) = 3IU cos(30 − ρ )

P2 = I 2U 23 cos Ψ2 = I 2U 23 cos(30 + ρ ) = 3IU cos(30 + ρ )
Q = 3 (P1 − P2 )
P1 − P2 UI sin ρ tgρ
= =
P1 + P2 3UI cos ρ 3
1 1
cos ρ = =
1 + (tgρ )
2 2
⎛ P1 − P2 ⎞
1 + 3⎜⎜ ⎟⎟
P +
⎝ 1 2⎠ P

67
 Slika 4.8.2. Vektorski dijagram Aronova spoja za mjerenje djelatne snage

[α ⋅ u(α ) ] + [α
2
⋅ u (α 2 )% ]
2

u% = 1 1 % 2

α1 − α 2

Slika 4.8.3. Otkloni vatmetara kod Aronova spoja u ovisnosti o faznom pomaku ρ simetričnog tereta (lijeva slika) i
određivanje faktora snage iz omjera otklona α1 i α2 vatmetara u Aronovu spoju

68
4.9. MJERENJE JALOVE SNAGE

Mjerni instrumenti koji mjere jalovu snagu nazivaju se varmetri. Izravno jalovu
snagu mjere indukcijski instrumenti. Indukcijski puno troše pa se češće koriste
elektrodinamski kojima se u naponsku granu ugrađuje zakretač faze za 90o, ali
njihova točnost ovisi i o točnosti frekvencije mreže. Elektrodinamski bez zakretača
mjere djelatnu snagu.

Priključuju se kao vatmetri: Q = Q 1 + Q 2 + Q 3 . Primjena varmetara se

preporučuje pri nesinusnim trofaznim sustavima. Tamo gdje su samo naponi
simetrični moguće je mjerenje snage pomoću običnih vatmetara prema spoju:

L1
A1 W1
L2 V12
A2 W2 T
L3 V23 V13
A3 W3

Slika 4.9.1. Mjerenje jalove snage

Koriste se specijalni vatmetri s boljom izolacijom.

Q1 = I1U 23 cos Ψ = I1 3U1 cos(90 − ρ ) = 3IU sin ρ

Q=
1
(Q1 + Q2 + Q3 )
3

U12
U1

I1

U23

U3 U2

U31
Slika 4.9.2. Fazorski dijagram mjerenja jalove snage

69
 5. MJERENJE ELEKTRIČNE ENERGIJE

Energija je integral snage po vremenu W = ∫ pdt , [W ] = Ws . Električna energija

t

je veličina koja karakterizira sposobnost električnog sustava da vrši rad (kWh).

Električna energija se mjeri mjerilima električne energije, koja mogu biti
elektromehanička (analogna) i elektronička (analogna i digitalna) . Elektromehanička
se sastoje od statora i rotora (pokretnog i nepokretnog dijela). Brzina okretanja
rotora proporcionalna je snazi, pa je broj okretaja proporcionalan unutrašnjoj
energiji:
t2 dα
dt = k (α 2 − α1 ) .
t2 t2
W = ∫ Pdt = ∫ kωdt = k ∫
t1 t1 t1 dt

Gdje je ω kutna brzina koja je proporcionalna snazi.

α 2 − α1
Broj okretaja: N = .
2π
1
W = k 2πN = k1 N = N
k2

[k1 ] = Wh ; [k2 ] = okretaj

okretaj Wh

Elektromehanička mjerila imaju brojilo. Za razliku od elektromehaničkih

elektronička mjerila nemaju pokretnih dijelova, pa se zato često nazivaju statička.
Elektronička mjere impulse, a ne okretaje. Konstanta se iskazuje u Wh/impuls.

kWh
Slika 5.1. Simbol za mjerila električne energije

5.1. MJERILA ISTOSMJERNE ELEKTRIČNE ENERGIJE

Primjenjuju se elektrodinamska i magnetomotorna (mali istosmjerni motor s

trajnim magnetom).
ISTOSMJERNI MOTOR S
TRAJNIM MAGNETOM
M
SUOTPORNIK

+ RS

G
~ 1V
T
Ah

Slika 5.1.1. Mjerila istosmjerne električne energije

70
 Kod magnetomotornih brojila brzina okretanja rotora proporcionalna je padu
napona na Rs pa se magnetomotornim brojilom mjeri potrošak elektriciteta (Ah), ako
je napon konstantan može se kalibrirati u (Wh). Elektrodinamsko mjerilo radi na
principu da se motor, koji se sastoji od dva nepomična svitka kroz koja teče struja
trošila, okreće, a brzina okretanja rotora proporcionalna je istosmjernoj snazi.
Elektrodinamskim mjerilima mjeri se energija.

5.2. MJERILA IZMJENIČNE ELEKTRIČNE ENERGIJE

Mjerila izmjenične električne energije moraju biti točna i pouzdana zbog

obračuna potroška električne energije. Zbog toga je točnost propisana:
- za NN mreže razred točnosti je 2 ili manji;
- za VN mrežama razred točnosti je 0,5 i 0,2.

Hep tvrdi kako i u Hrvatskoj ima približno 2.000.000 brojila.

Razred točnosti se kod brojila određuje kao pogreška u odnosu na pokazivanje. Vijek
trajanja elektromehaničkog mjerila je 30 do 40 godina. U mrežama izmjenične
energije rabe se mjerila za radnu, jalovu i prividnu energiju, a osim toga mogu biti
jednofazna ili trofazna, a mogu biti i jednotarifna, dvotarifna ili višetarifna. Tarife se
koriste zato da se ujednači potrošnja el. energije kroz cijeli dan. U mjerni krug se
spajaju na jednak način kao i vatmetri.

5.3. JEDNOFAZNA MJERILA DJELATNE ELEKTRIČNE ENERGIJE

Elektromehanička su obično indukcijska (Ferraris-ova). Način rada je kao i kod

indukcijskih pokaznih jedino što se ploča može okretati.

U PUŽ

N TRAJNI
AKTIVNI ZAKRETNI MAGNET
MOMENT UZORKUJU (PRIGUŠUJE
OVA DVA MAGNETA BRZINU
S OKRETANJA)

BROJČANIK
I
Slika 5.3.1. Jednofazna mjerila djelatne električne energije
Aktivni zakretni moment: M A = k A IU cos ρ = k A P
k N
Protumoment (magnet): M B = B
∆t
W = p∆t = kW N

71
Elektromehanička mjerila se proizvode s razredom točnosti 0,5, 1 i 2.

Definirani referentni uvjeti za razred 2:

- temperatura okoline 23±2oC
- odstupanje od uspravnog položaja ±0,5o
- odstupanje napona od referentnog manje od ±1%
- odstupanje frekvencije od nazivne manje od ±0,5%
- izobličenje valnog oblika 3%
- magnetsko polje ne smije uzrokovati pogrešku od 0,3%

Uz referentne uvjete i cosρ=1 za područje struje od 10% nazivne struje do

najveće struje (2, 3 ili 4 puta IM) pogreška ne smije biti veća od 2% pokazane
vrijednosti.

Ako je cosρ<0,5 induktivno i >0,8 kapacitivno, onda se smanjuje područje

struje od 20% do najveće. Kad utjecajne veličine izlaze iz referentnog područja
definirane su još dodatne pogreške koje mogu biti do 3%.

5.4. ELEKTRONIČKA MJERILA ELEKTRIČNE ENERGIJE

u(t)

I
ANALOGNO U
DIGITALNO
MNOŽILO
BROJILO
u(t)i(t) f
i(t)

Slika 5.4.1. Elektronička mjerila električne energije

Množenje na načelu Hallovog efekta. Točnosti 2%, 1% i 0,5%.

72
 U
iu = k u* u
T I

G B

I
i
U
DIGITALNO
UH
BROJILO
f

ANALOGNO MNOŽILO

HALLOV OSJETNIK

TU SE MJERI HALLOV NAPON

Slika 5.4.2. Blok shema s Hallovim osjetnikom

u H = u (t )i (t )c

uH je Hallov napon, a c je «nešto».

u H = kbiu = k N iu

Za točnija mjerenja koristi se amplitudno-širinska modulacija impulsa.

Dvostruka modulacija, frekvencija je nekoliko kHz.
u

Au
Au

T1 t

T
Slika 5.4.3. Načelo rada amplitudno-širinske modulacije impulsa

Au = k 2 I
T
Au = k 2 I 1 = k 2 k1 IU = kIU
T
T1
= k1U
T

Točnost prikazanog sklopa je 0,5 i 0,2%. Impulsi predstavljaju broj kvanata

energije. Broj impulsa je jednak utrošku energije. Za to služi sklop koji pretvara
napon u impulse.

73
5.5. ELEKTRONIČKA DIGITALNA MJERILA ELEKTRIČNE
ENERGIJE

Rade kao moderna digitalna mjerila snage gdje se oba signala napona i struje
sinkrono uzorkuju i dalje dorađuju, tj. integrira se snaga po vremenu=energija.

p%

2 ELEKTRONIČKO BROJILO
INDUKCIJSKO BROJILO

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 I/I N

0,12
Slika 5.5.1. Elektronička digitalna mjerila električne energije

5.6. PREDNOSTI ELEKTRONIČKIH MJERILA ELEKTRIČNE

ENERGIJE

Pogreške kod elektroničkog su manje. Elektronička mjerila su skuplja, ali imaju niz
prednosti:
- veću točnost kroz cijelo mjerno područje;
- veću opteretivost;
- nižu vlastitu potrošnju;
- nižu struju pokretanja (1% INAZ);
- ne osjetljivi na položaj;
- niz dodatnih mogućnosti (mjerenje maksimalne snage u svakom tarifnom
razdoblju, elektroničko očitavanje s prijenosnim načinom čitanja, mogućnost
daljinskog očitavanja, limitiranje snage, daljinsko prebacivanje transformatora
-> postoji i kod elektromehaničkih).

5.7. TROFAZNA MJERILA

Elektromehanička trofazna mjerila izvode se s dva ili tri sustava, spojeni na

zajedničko vratilo. Elektronička trofazna mjerila energije se zbrajaju elektroničkim
putem. U trofaznom sustavu bez nulvodiča rabe se dva mjerna sustava Arronov spoj.
U trofaznoj s nulvodičem rabe se tri mjerna sustava.

Arronov spoj vrijedi kada je zbroj sve tri fazne struje jednak nuli. Mjerila jalove
energije spajaju se isto kao i jedno mjerilo za djelatnu energiju.

Značajke mjerila izmjenične električne energije:

- vrsta električne energije koja se mjeri (djelatna, prividna ili jalova energija);
- jednofazno ili trofazno mjerilo;

74
- nazivni napon;
- nazivna i najveća struja (preopterećenja), kod elektromehaničkih 300, 400,
500, 600% 7IN, kod elektroničkih do 2.000%;
- nazivna frekvencija (50 ili 60 Hz);
- konstanta mjerila;
- razred točnosti;
- broj tarifa.

75
 6. MJERENJE NAPONA I STRUJE
Mjerenje napona i struje provodi se raznovrsnim električnim mjernim
instrumentima i uređajima koji se međusobno razlikuju po mjernom opsegu,
vlastitom potrošku, frekvencijskom području, točnosti, opteretivosti, praktičnosti itd.,
o čemu bezuvjetno treba voditi računa pri njihovom izboru.

Analogna mogu biti elektromehanička i elektronička. Ampermetri i voltmetri se

razlikuju prema vrijednosti koje mjere (srednja, efektivna, tjemena), po razredu
točnosti, po potrošku i frekvenciji, po preopterivosti, osjetljivosti na smetnje...

Osnovno načelo pri mjerenju je da mjerilo ne utječe na mjernu veličinu.

Mjerenje je ispravno samo onda kada je odabrana mjerna metoda i oprema koja
neće ili će neznatno promijeniti mjerni signal. Većina mjeri istosmjernu i efektivne
vrijednosti izmjeničnog signala.

Instrumenti s odzivom na efektivnu vrijednost (elektrodinamski, s pomičnim

željezom, elektrostatski, bimetalni, instrumenti s termopretvornikom i indukcijski).

Srednja vrijednost DC/AC – s pomičnim svitkom i pomičnim magnetom

(frekvencija mora biti veća od 10Hz).

Srednje ispravljene vrijednosti izmjeničnog signala mjeri instrument s

pomičnim svitkom i magnetom i ispravljačem.

Tjemene vrijednosti izmjeničnog signala mjeri instrument s pomičnim svitkom

i magnetom i ispravljačem i kondenzatorom.

Slika 6.1. Shema za mjerenje tjemene vrijednosti signala

Većina se kalibrira u efektivne vrijednosti

U M+
U oč = U ef =
2

Samo za sinus pokazuju pravu efektivnu vrijednost, a ostale pokazuju krivo

U ef
Fob = = 1,111
U is
U
Ftj = M = 2 .
U ef

76
 Postoje mjerenja kada treba ispravno izmjeriti tjemenu vrijednost (mjerenje
probojne čvrstoće) ili srednju ispravljenu vrijednost (pri magnetskim mjerenjima za
određivanje tjemene vrijednosti magnetske indukcije).

Digitalni instrumenti su u početku mjerili samo istosmjerne vrijednosti (DVM),

a zatim s odzivom na srednje ispravljene vrijednosti, a danas postoje digitalni
instrumenti s odzivom na efektivne vrijednosti (oznake RMS ili TRMS -> skupi, +
(DC+AC))->efektivna vrijednost cijelog signala, a ta vrijednost je jednaka onoj koju
mjere elektromehanički s odzivom na efektivne vrijednosti.

Efektivna vrijednost pulsirajućeg signala (instrumenti bez oznake AC + DC)

U ef = U DC
2
+ U AC
2
.

6.1. MJERENJE NAPONA

Voltmetrom se mjeri razlika potencijala između dvije točke strujnog kruga.

A
E +
ELEKTRONIČKI RE
U1 U1 U1 = E
SKLOP
B
Slika 6.1.1. Mjerenje napona

Prema Theveninovom teoremu svaki strujni krug između dvije točke može se
nadomjestiti s elektromotornom silom i unutarnjim otporom, te ćemo to tu iskoristiti.

E +
RE
V U2
RV
Slika 6.1.2. Mjerenje napona uz pomoć Theveninovog teorema

U ef = U DC
2
+ U AC
2

RV
U2 = E
RV + RE
U 2 − U1 RV 1 RE
pr = = −1 = − =−
U1 RV − RE R RE + RV
1+ V
RE

Zbog svog unutrašnjeg otpora voltmetar mjeri manji napon. Sistemska

R
pogreška ovisi o V (što je omjer veći, manja je pogreška). Naponi se mjere u
RE
rasponu od 0,1 do 1.000 V. Pri mjerenju manjih napona (<0,1V) treba voditi računa
o smetnjama (skripta LV – izvori smetnji). Što je faktor potiskivanja smetnji (dB) veći

77
lakše ćemo ispravno izmjeriti mali napon. Teorijska granica osjetljivosti voltmetra
određena je s

E = 4k BTR∆f (skripta LV).

Gdje je kB Boltzmanova konstanta, T je temperatura u Kelvinima, R je otpor, a

∆f je širina frekvencijskog pojasa u Hz.

Napon šuma se smanjuje smanjivanjem otpora R, ∆f (filtri) smanjivanjem

temperature T. Analogni instrumenti s analognom kazaljkom imaju mali frekvencijski
pojas 1Hz, digitalni imaju frekvencijski opseg jednak polovini očitanja u sekundama.
E/V

1k

1 DMM
NVM EVM
TI
OS
J IV
1m TL
SJE
A O
IC
RAN
G
KA
I JS
1µ OR
TE

1n

1p

1 1k 1M 1G 1T 1P(PETA) R/Ω

OTPOR NAPONSKOG IZVORA

Slika 6.1.3. Teorijska granica osjetljivosti voltmetara

DMM su Digitalni multimetri, NVM su nanovoltmetri koji su optimizirani za

mjerenje vrlo niskih napona, a EVM su elektrovoltmetri (elektrometri).

6.1.1. ELEKTROMETRI

Elektrovoltmetri su osjetljivi istosmjerni digitalni voltmetri s ekstremno velikim

ulaznim otporom (Rin) koji iznosi 100 TΩ, te gotovo ne opterećuju izvor. Standardnim
voltmetrima se može mjeriti do 1.000 V. Za mjerenje većih napona primjenjuju se
dodatni mjerni uređaji (djelitelji napona, naponski transformatori i induktivno dijelilo).

78
6.1.2. OTPORNIČKA DJELILA

Ohmski djelitelji napona se izrađuju od otporne žice malog temperaturnog

koeficijenta, kako njihov otpor ne bi ovisio o temperaturi okoline i struji opterećenja.
Upotrebljavaju se za mjerenje visokih istosmjernih, izmjeničnih i udarnih napona. Pri
mjerenju izmjeničnih, a naročito udarnih napona, potrebno je da parazitni
induktivitet, vlastiti kapacitet i kapacitet prema zemlji budu što manji. Mali vlastiti
induktivitet i kapacitet se postižu prikladnim načinom namatanja, dok se kapacitet
prema zemlji smanjuje zaštitinim prstenima ili zaslonima raznih oblika.

R1

G
R2
V

Slika 6.1.2.1. Otporničko dijelilo

6.1.3. FREKVENCIJSKO-KOMPENZACIJSKA DJELILA

Frekvencijsko-kompenzacijska dijelila imaju širok frekvencijski opseg i koriste

se za promatranje impulsa i mjerenje prijelaznih pojava.

R1C1 = R2C2

R1 C1

G
R2 C2 V

Slika 6.1.3.1. Frekvencijsko-kompenzacijsko dijelilo

6.1.4. KONDENZATORSKA DJELILA

Kapacitivni djelitelji se upotrebljavaju pri mjerenju izmjeničnih i udarnih

napona. Sastoje se od visokonaponskog kondenzatora kapaciteta C1.

C1

G
C2 V

Slika 6.1.4.1. Kondenzatorsko dijelilo

79
6.1.5. NAPONSKI TRANSFORMATORI

A a

G V

B b

Slika 6.1.5.1. Naponski transformatori

6.1.6. INDUKTIVNO DJELILO

Induktivno dijelilo se sastoji od više (u praksi 8) naponski auto-transformatora

koji su kaskadno povezani. Relativna točnost do

1 ⋅10−7 .

10 10 10

8
7

6
4

3 3
2 2 2
1 1 1
U1 0 0 0

U1
Slika 6.1.6.1. Induktivno dijelilo

Kondenzatorska dijelila, naponski transformatori i indukcijska dijelila se koriste

za izmjenične napone od 50 do 150 Hz.

U trofaznim trovodnim sustavima sva tri linijska napona mogu se mjeriti sa

samo dva naponska transformatora.
L1
L2
L3

A a A a

B b B b L1

L1 L2 L3
V V
L1 L3
L3 L2
V
L1 - L3
Slika 6.1.6.2. Mjerenje linijskih napona s dva naponska transformatora

80
 Upotreba visokih napona u elektrotehnici, a naročito u prijenosu električne
energije na veće daljine, zahtijevala je razvoj posebnog, vrlo opširnog područja
mjerne tehnike koja obrađuje specifičnu problematiku visokonaponskih mjerenja.
Jedan dio problema tog područja svodi se na samu problematiku mjerenja visokih
napona, dok se drugi odnosi na način dobivanja visokih napona potrebnih za
visokonaponska ispitivanja.

U visoko naponskim laboratorijima za mjerenje visokih istosmjernih i tjemenih

izmjeničnih koriste se kuglasta iskrišta. Kuglasta iskrišta su jednostavno, pouzdano i
već vrlo rano uvedeno rješenje za mjerenje tjemene vrijednosti napona. Njihova
konstrukcija i primjena su detaljno definirani.

Mjerenje kuglastim iskrištima zasniva se na činjenici da do proboja kroz zrak

između kugli dolazi samo onda, ako je tjemena vrijednost primijenog napona jednaka
ili veća od stanovite vrijednosti Up. To znači da će pri polaganom podizanju
primijenjenog napona doći do proboja u trenutku kad on upravo postigne tu
vrijednost. Probojni napon Up ovisi o razmaku kugli s i promjeru kugle D, a u manjoj
mjeri i o barometarskom pritisku i temperaturi zraka.

Slika 6.1.6.3. Kuglasta iskrišta

Proboj kroz zrak je definiran, D je od 2 cm do 200 cm. Napon je od 5 kV do

više MV.

81
 S/D ≤ ,5 točnost mjerenja je ±0,3%. Visokonaponski uređaji se obično ispituju
na udarne napone. Zrak 2-3 kV/mm.

Slika 6.1.6.4. Tjemene vrijednosti probojnih napona u kV za jednopolna kuglasta iskrišta kod 20oC i 1013 mbar za
izmjenični napon, negativni udarni napon i istosmjerni napon oba polariteta (Promjer D kugli u cm; vrijednosti
prikazane crtkano nisu pouzdane)

6.1.8. IZMJENIČNI KOMPENZATORI

Za vrlo konačna mjerenje izmjeničnog napona i umjeravanje izmjeničnih mjerila

koriste se izmjenični kompenzatori:

1. kompenzatori s termopretvornikom
Izmjenično istosmjerni pretvornici na načelu termopara. Uspoređuje se
efektivna vrijednost izmjeničnog napona s vrijednosti istosmjernog napona, a
to se radi pomoću termopara. Napon termopara razmjeran je snazi I 2 R kroz
grijač. Grijač se naizmjence grije pomoću poznatog istosmjernog i nepoznatog
izmjeničnog napona i to se vrši dok se zagrijavanje ne izjednači (nulindikator).
Prvo izmjenični G (N=0), zatim istosmjerni G, očitamo UN sve dok ne bude
UX=UN (efektivna vrijednost).

G UN
POZNATI I PROMJENLJIVI
NAPON

N 2
1
Up 2
1
NEPOZNATI NAPON

POZNATI NAPON
G UX
TERMOPAR GRIJAČ
Slika 6.1.8.1. Kompenzator s termopretvornikom

2. kompleksni kompenzatori
Dosad opisani izmjenični kompenzatori ne omogućavaju određivanje
faznog pomaka mjerenih izmjeničnih napona i struja, jer se kompenzacija
provodi tek nakon njihova pretvaranja u istosmjerne veličine. Ako se želi

82
 kompenzacionim metodama odrediti i fazni pomak izmjeničnih veličina,
upotrebljavaju se tzv. Kompleksni kompenzatori. U njihovom pomoćnom krugu
teče izmjenična struja, čija se veličina mjeri jednim od dosad opisanih
kompenzacionih postupaka. Pri manjim zahtjevima u pogledu točnosti mjeri se
pomoćna struja preciznim instrumentom s pomičnim željezom, ili
elektrodinamskim instrumentom.

N
Ux
Slika 6.1.8.2. Kompleksni kompenzator

6.2. MJERENJE STRUJE

C
I +
ELEKTRONIČKI
I1 RI I1 I1 = I
SKLOP
D
Slika 6.2.1. Mjerenje struje

U mjerenju struje pomaže nam Nortonov teorem (svaki strujni krug se može
nadomjestiti strujnim izvorom i unutrašnjim otporom izvora).

I +
RI A
RA
I2
Slika 6.2.2. Mjerenje struje uz pomoć Nortonovog teorema

RI RA
R + RA RI
I2 = I I =I
RA RI + RA
I −I RI RA
pr = 2 1 = −1 = −
I1 RI + RA RI + RA

Pogreška je manja što je RA manji.

83
 +

RS

G T

Slika 6.2.3. Mjerenje struje pomoću suotpornika

G T

P1 P2

S1 + S2

Slika 6.2.4. Mjerenje struje pomoću mjernog transformatora

Ampermetri za srednje vrijednosti struja mA do nekoliko desetaka A izvode se

suotpornicima (mjerimo pad napona na suotporniku) i on je normiziran 60 mV i 150
mV (analogni). Digitalni nema normizacije i pad napona može biti veći ili manji
(jeftiniji instrumenti 200 mV ili više, kod skupljih je taj pad napona manji 20 µV).

6.2.1. MJERENJE MALIH STRUJA

Vrlo male istosmjerne struje (reda fA) mjere se galvanometrima (vrlo osjetljivi
elektromehanički instrumenti sa zakretnim svitkom i magnetom) i elektrometrima.

I
+
ELEKTRO-
RN METAR

POZNATI OTPORNIK
Slika 6.2.1.1. Mjerenje elektrometrom uz pomoć poznatog otpornika

U = 1mV
RN = 1012 Ω
I = 10−15 A

Još manje struje se mogu mjeriti tako da se mjeri pad napona na

kondenzatoru (integrira se naboj na kondenzatoru).

84
 I
+
ELEKTRO-
CN METAR

POZNATI KONDENZATOR
Slika 6.2.1.2. Mjerenje elektrometrom uz pomoć poznatog kondenzatora

Q C NU
I= =
t t
t = 15 min ⇒ I = 10 −19 A

6.2.2. MJERENJE VELIKIH STRUJA

Za mjerenje velikih istosmjernih struja suotpornici se izrađuju odvojeno od

instrumenata i malog su otpora. Za mjerenje izmjenične struje u širokom
frekvencijskom opsegu do 1 GHz i impulsa velike strmine 1010 A / s koriste se posebno
izvedeni suotpornici (koaksijalni oblik).

Za velike izmjenične struje se koriste strujni mjerni transformatori (ampermetri

koji su zahtijevali prekidanje strujnog kruga). U novije vrijeme bez prekidanja
strujnog kruga -> strujna kliješta – veće struje od 100 A do 100 kA.

Rade najčešće na načelu strujnog transformatora

6.2.2. Mjerenje velikih izmjeničnih struja uz pomoć strujnih kliješta

Ako želimo mjeriti pulsirajuće pojave koristit ćemo Hallov osjetnik. Ima
graničnu pogrešku od oko ±1%. Osjetljivost struje se može povećati povećanjem
namota.

85
 6.2.3. Mjerenje velikih izmjeničnih struja uz pomoć Hallovog osjetnika

6.2.3. ELEKTRONIČKI KOMPENZIRANA MJERILA

Veće točnosti postižu se elektronički kompenziranim mjerilima (strujni

transformator i Hallov osjetnik). Glavni uzrok pogreške je struja magnetiziranja koja
je manja što je manja indukcija u magnetskom polju. Smanjenje struje
magnetiziranja se izvodi povratnom vezom s kojom se stvaraju protuamper zavoji
koji smanjuju indukciju u magnetskom krugu.

Slika 6.2.3.1. Elektronički kompenzirana mjerila – strujni transformator

I1 N1 = I 2 N 2
N I
I1 = 2 2
N1

86
 Slika 6.2.3.2. Elektronički kompenzirana mjerila – Hallov osjetnik

i = N 2i2

6.2.4. MJERILO MAGNETSKOG NAPONA (ROGOWSKIJEV SVITAK)

Trenutne vrijednosti struje, strujni impulsi velike strmine do 1⋅ 10? i izmjenične

struje preko 100 A do 100 kA i više. Dugački jednoliko i gusto namotani svitak
namotan na savijenu nemagnetsku jezgru. Može mjeriti struje i bez integratora, ali
samo izmjenične poznate frekvencije

U SI = 4MfI M .

Slika 6.2.4.1. Rogowskijev svitak

di
e =M = UM
dt

Gdje je M međuinduktivitet.

ANµ0
M =
L

Gdje je A presjek zavoja, N broj zavoja, a L je duljina.

u = ∫ uM dt = M ∫ di = Mi

87
 M
u= i = ki
RC

Ako je struja sinusna pokaznik se može kalibrirati da pokazuje vrijednost

umnoška ieff.

88
 7. MJERENJE DJELATNOG OTPORA, IMPEDANCIJE I
ADMITANCIJE

7.1. MJERENJE VELIKIH OTPORA

Kod mjerenja velikih otpora treba voditi računa o unutrašnjem otporu mjerila,
otporima izolacije priključnih vodiča i otporu izolacije prema zemlji i kliznim strujama
(vođenje po površini izolatora).

TU TEKU KLIZNE STRUJE

IZOLATOR

VODLJIVI
POJAS

MJERILO
NAMOT
IZOLACIONI
OTPOR
Slika 7.1.1. Mjerenje velikih otpora – klizne struje

Slika 7.1.2. Struja polarizacije i provođenja

89
 Polarizacijom nazivamo pojavu zakretanja postojećih električnih dipola u
smjeru polja i stvaranje novih električnih dipola pod utjecajem električnog polja. Ovisi
o strukturi izolacije (ostarjelosti), temperaturi i o vlažnosti izolacije. Temperatura
znatno utječe na otpor izolacije (10oC niža temperatura znači dvostruko veći otpor
izolacije).

7.2. MJERENJE MALIH OTPORA (<1 Ω)

Kod mjerenja malih otpora treba voditi računa o načinu priključivanja (otpor
priključnih vodiča i kontaktnih spojeva), temperaturi...

Točnost mjerenja otpora ovisit će o klasi točnosti upotrebljenih instrumenata i

veličini njihovih otklona. Poželjno je da otkloni budu što bliže punom otklonu. Za
preciznija mjerenja upotrebljavaju se instrumenti klase 0,2 (ili čak 0,1) s mnogo
mjernih opsega, tako da se mogu dobiti zadovoljavajući otkloni. U blizini punog
otklona postižu se s instrumentima klase 0,2 sigurne granice pogrešaka mjerenog
otpora od oko 0,5%. Bitno uže granice pogrešaka postižu se digitalnim multimetrom.

Upotrebom odgovarajućih instrumenata mogu će pomoću ove metode mjeriti

otpori od oko 10-6 do 1012 Ω.

Pri mjerenju malih otpora treba voditi računa o načinu priključivanja

instrumenta, kako bi se izbjegao utjecaj otpora spojnih mjesta. To ćemo objasniti na
primjeru. Na sl. 7.2.1. prikazana je jedna stezaljka nekog malog otpora, npr.
stezaljka namota jednog stroja. Kraj namota je zalemljen na svornik S, koji je
pomoću matice M1 pritegnut na izolacionu ploču P. Svornik se oslanja na donju
stranu izolacione ploče svojim proširenim dijelom.

Kako bi se izmjerio otpor namota, dovodi se struja I preko voda s kabelskom

stopicom K1, koja je pritegnuta maticom M2. Milivoltmetar neka je priključen preko
šiljka na stopicu K1. Da bismo razmotrili ispravnost ovakvog načina spajanja
instrumenta, pretpostavimo da između kabelske stopice K1 i svornika S postoji
prelazni otpor R'K od oko 10-4 Ω, što treba očekivati. Između šiljka i kabelske stopice
može se očekivati nešto veći prelazni otpor R''K, npr. oko 10-3 Ω. Druga stezaljka
namota nije prikazana, ali pretpostavimo da je spajanje izvedeno na isti način.
Električka shema takvog spoja s ucrtanim prelaznim otporima prikazana je na sl.
7.2.1. Prijelazni otpor R''K između šiljka i stopice spojen je u seriju s otporom RV
milivoltmetra, koji redovno iznosi nekoliko desetaka oma, dakle znatno više od otpora
R''K. Stoga se utjecaj otpora R''K na struju IV milivoltmetra može potpuno zanemariti.
To se ne može reći za otpore R'K jer se oni nalaze u seriji s malim otporom RX
namota, tj. milivoltmetar neće mjeriti samo pad napona na otporu RX, već i na
prelaznim otporima R'X. Zato će nastati pogreška u mjerenju otpora:

2 R 'K
p= 100%
RX

90
 Ta pogreška može biti vrlo velika , ako je RX malen. Npr. ako je RX = 10-3 Ω i
R'K = 10-4 Ω ona iznosi čak 20%. Prema tome je ovakav način priključivanja posve
neispravan.

Na sl. 7.2.2. prikazana je druga mogućnost. Milivoltmetar je priključen na

namot pomoću kabela koji završava s kabelskom stopicom K2, pritegnutom maticom
M2. Sada će struja I teći jednim dijelom stopice K1 preko prelaznog otpora R'K na
svornik. Drugi dio struje teći će iz stopice K1 preko stopice K2 u svornik. Zbog
jednostavnosti pretpostavimo da je prelazni otpor između stopice K1 i K2, te između
stopice K2 i svornika, također R'K. Električka shema ovog spoja s ucrtanim prelaznim
otporima prikazana je na sl. 7.2.2. Zbog grananja struje I preko stopice K2 nastat će
pogreška:

2 R 'K
p= 100%
3RX

Pogreška je nešto manja nego u prvom primjeru, ali još uvijek prevelika. Za RX
= 10-3 Ω i R'K = 10-4 Ω iznosi 7%. Prema tome je i ovaj način spajanja posve
neispravan.

Na sl. 7.2.3. prikazan je ispravni način spajanja. Voltmetar je priključen preko

šiljaka koji su pritisnuti izravno na svornike, pa milivoltmetar ne mjeri pad napona na
prelaznim otporima R'K. Ovo razmatranje vrijedi i kada male otpore mjerimo pomoću
ostalih metoda za mjerenje malih otpora (Thompsonov most i kompenzacijska
metoda).

Slika 7.2.1. Neispravan priključak voltmetra kod mjerenja malih otpora

91
 Slika 7.2.2. Neispravan priključak voltmetra kod mjerenja malih otpora

Slika 7.2.3. Ispravan priključak voltmetra kod mjerenja malih otpora

Utjecaj termonapona se može smanjiti izjednačavanjem temperature

primjenom istih vodiča.

92
7.3. MJERENJE DJELATNOG OTPORA SVITKA VELIKOG
INDUKTIVITETA U-I METODOM
i

R IS

E
Ri + R

L
Slika 7.3.1. Mjerenje djelatnog otpora svitka velikog induktiviteta U-I metodom (shema spoja i prijelazna pojava
nakon uključivanja istosmjernog napona)

⎛ −t
⎞
i = I S ⎜⎜1 − e τ ⎟⎟
⎝ ⎠
E
IS =
R
L
T=
r

Slika 7.3.2. Shema spoja mjerenja djelatnog otpora svitka velikog induktiviteta ??
E ⎛ −t
⎞
i= ⎜ 1 − e τ ⎟
RL + RS + RA ⎜⎝ ⎟
⎠
L
T=
RL + RS + RA
di EL
u = iRL + L = iRL +
dt (RL + RS + RA )T
−t
u = iRL + Ee τ

93
 E

I S* RL

t
Slika 7.3.3. ??
−t
u iRi + Ee τ R + R + RA
rmj = = = ri L −t S
i i
e τ −1
r − RL RL + RS + RA 1
pr = mj = −t
RL RL
e τ −1

⎛ 1 RL + RS + RA ⎞
t ≥ T ln⎜⎜ + 1⎟⎟
⎝ prz RL ⎠
Vrijeme t je vrijeme potrebno da postignemo zadovoljavajuće malu pogrešku.

Primjer:
Izmjeriti otpor namota velikih transformatora, T=300 s, RL=9,7 mΩ, L=3 H, E=2 V.
Uz ove uvjete treba čekati više od pola sata da pogreška bude manja od prz=0,2 %.

3H ⎛ 1 10mΩ ⎞
t≥ ln⎜ + 1⎟ = 1.875s ≈ 31 min
10mΩ ⎝ 0,2% 9,7mΩ ⎠
E = 60V
RS = 0,3Ω
3H ⎛ 1 0,31 ⎞
t≥ ln⎜ + 1⎟ = 1,6 min
0,31Ω ⎝ 0,2% 0,01 ⎠

Povećanjem djelatnog otpora u krugu smanjili smo prijelaznu pojavu.

Nakon otvaranjem sklopke energija uskladištena u L je 0,5LI2, L se protivi

promjeni struje u induktivitetu se inducira napon koji nastoji tjerati istu struju.
Na oko 200 V struja pada na nulu.

94
 Slika 7.3.4. ???

URL
i

TRENUTAK
ISKAPČANJA

200 V
Slika 7.3.5. Prikaz struje i napona nakon otvaranja sklopke

Voltmetar priključimo tek da nema promjene struje. Kada isključimo prvo

dvopolno isključimo voltmetar, a potom sklopku (visoki naponi oko 200 V – može
oštetiti voltmetar). Vijek trajanja sklopke povećavamo smanjenjem električnog luka.

Slika 7.3.6. Shema spajanja stroja koji sprječava nastanak električnog luka

95
 Slika 7.3.7. Prikaz napona i struje nakon iskapčanja
sklopke uz uporabu stroja koji sprječava nastanak
električnog luka

7.4. MJERENJE IMPEDANCIJE

U
Impedancija pasivnog elementa Z = , [Z ] = Ω . Impedancija je kompleksna
I
veličina (fazori napona i struje pomaknuti) Z=R + jX. Oba dijela su funkcije
frekvencije (R zbog skin efekta).

Slika 7.4.1. mjerenje impedancije

7.5. ADMITANCIJA

Im

|
|Z
X δ
ρ
R Re
Slika 7.5.1. Kompleksni broj

96
 = G + jB, [Y ] = = S
1 1
Y=
Z Ω
1 R X
G + jB = = 2 −j 2
R + jX R + X 2
R + X2

Slika 7.5.2. Admitancija

7.6. REALNI ELEMENTI ELEKTRIČKIH KRUGOVA

Realni elementi električnih krugova redovito imaju sva tri parametra (R, L i C).
Postoje karakteristične veličine (otpornik – otpor, ...) i parazitske veličine (otpornik –
kapacitet i induktivitet).

Kod žičanih otpornika dolazi više do izražaja induktivitet.

Slika 7.6.1. Prikaz ponašanja otpornika u odnosu na

povećavanje frekvencije koji u sebi ima dosta
parazitskog induktiviteta

97
Z
Ω

R R L

f/Hz
Slika 7.6.2. Kondenzator u širokom frekvencijskom opsegu

Svitak; prevladava L (R i C su parazitske veličine)

Z
Ω

R L

f/Hz
C
Slika 7.6.3. Svitak u širokom frekvencijskom području

R G
D = tgδ = =
X B

Gdje je D faktor gubitaka.

Faktor gubitaka D je omjer energije koja se pretvara u toplinu (gubi) i energije

koja se skladišti. Primjenjuje se kao mjera čistoće kondenzatora (što je manji realni
je kondenzator bliži idealnom).

X B 1
Q= = = = tgδ
R G D

Gdje je Q Faktor dobrote.

Faktor dobrote Q se primjenjuje kao mjera dobrote (čistoće) svitka (što je veći
realni je induktivitet bliži idealnom).

98
7.7. MJERNI OTPORNICI, KONDENZATORI I SVICI

Mjerni otpornici, kondenzatori i svici nalaze najširu primjenu u elektroničkoj

mjernog tehnici i susreću se u gotovo svim električnim mjernim instrumentima i
uređajima, kao predotpori, zakretači faze itd. Često se na osnovi usporedbe s njima
određuju nepoznati otpori, kapaciteti i induktiviteti. Točnost mjerenja tada izravno
ovisi o točnosti upotrebljenih mjernih otpornika, kondenzatora ili svitaka, pa se oni za
potrebe najpreciznijih mjerenja izrađuju čak u granicama pogrešaka od ± 0,001 %.

Osnovni zahtjevi:
- da imaju poznatu karakterističnu vrijednost s malom nesigurnosti;
- da ne stare (ne mijenjaju vrijednost tijekom vremena);
- što manje podložni utjecajima okoline.

7.7.1. MJERNI OTPORNICI

Od materijala predviđenih za izradu mjernih otpornika, naročito onih vrlo

preciznih, zahtijevamo da imaju visok specifični otpor, neznatan temperaturni
koeficijent otpora, neznatan termoelektrični napon prema bakru, konstantnost kroz
desetke godina, te da ne mijenjaju otpor zbog mehaničkih naprezanja što nastaju od
trešnje i udaraca. Takva svojstva u velikoj mjeri posjeduje manganin, legura bakra i
mangana s malim dodatkom nikla.

Mjerni otpornici se dijele na žičane i slojne. Danas se umjesto žičanih mjernih

otpornika sve više upotrebljavaju slojni otpornici, kod kojih se na tijelo od porculana,
keramike ili stakla nanosi odgovarajućim tehnološkim postupcima tanki sloj metala,
metalnih oksida ili ugljika.

Žičani – žica na valjkastom tijelu od porculana.

Žica manganin (86 % Cu + 12 % Mn + 2 % Ni) – ima veliku otpornost (0,430

Ωmm2/m). Temperaturni koeficijent manganina je 10-5/K. Izrađuju se od 10 µΩ do 1
MΩ, za veće vrijednosti otpora koriste se slojni.

Slojni (na keramičko tijelo nanosi se metalni sloj) – i do 1 GΩ. Mala vremenska
konstanta (pogodni za visoke frekvencije).

(R + jωL )1
jωC
⎡L
( ) ⎤
1 + jω ⎢ 1 − ω 2 LC − RC ⎥
Z= =R ⎣R ⎦
R + jω L +
1 ( 2
)
1 + ω LC + ω R C
2 2 2 2

jωC

tgδ =
X
R
⎡L
( ) ⎤
= ω ⎢ 1 − ω 2 LC − RC ⎥ = ωτ
⎣R ⎦

τ je mjerilo kvalitete mjernog otpornika. Kod dobrih mjernih otpornika τ je

reda veličine nS.

99
Pri niskim frekvencijama vrijedi

L
τ= − RC
R
gdje je
ω 2 LC
zanemarivo.

7.8. ETALONI OTPORA

Slika 7.8.1. Etaloni otpora

Za vrlo točna laboratorijska mjerenja, rade se od manganske žice (između 10

µΩ i 10 kΩ). To su niskoohmski etalonski otpornici (do 100 Ω) i imaju četiri izvoda
(dva strujna i dva naponska) da se smanji prijelazni otpor. Granične pogreške su
manje od 0,001 %, a relativne godišnje promjene otpora etalonskih otpornika ne
prelaze 10-6.

Otpornici čiji je otpor veći od 100 Ω imaju samo dvije stezaljke, pa je pri
njihovu baždarenju uključen i otpor bakrenih dovoda, koji iznosi otprilike 10-4 Ω.
Kada bi etalonski otpornici, čiji je otpor manji od 100 Ω, imali također samo svije
stezaljke, ne bi više bio zanemariv prelazni otpor na njihovim stezaljkama, koji se od
slučaja do slučaja mijenja i katkada dostiže iznos od 10-4 Ω. Ne bi više bile
zanemarive ni promjene otpora bakrenih dovoda, do kojih dolazi zbog promjene
temperature. Stoga ti otpornici imaju posebne «naponske» stezaljke priključene
izravno na krajeve manganinske žice. Tada padovi napona na strujnim dovodima i na
prelaznim otporima «strujnih» stezaljki ne utječu na mjerenje, jer na njima nastaju
posve neznatni padovi napona zbog redovno vrlo slabih struja u naponskom krugu.

7.9. MJERNI SVICI

Pri izmjeničnoj i istosmjernoj struji ponekad se upotrebljavaju mjerni svici čiji

L
je vlastiti induktivitet poznat, djelatni otpor što manji, tj. vremenska konstanta što
R
veća (reda ms), pri uporabi treba paziti na struju, a pri visokim frekvencijama na
inducirani napon. Etaloni relativne nesigurnosti 2 ⋅10 −6 .

100
7.10. MJERNI KONDENZATORI

Zahtjev na mjerne kondenzatore je veliki izolacijsko otpor između elektroda,

neznatan vlastiti induktivitet, kapacitet mora biti poznat, vremenski stalan, neovisan
o temperaturi, naponu i frekvenciji. Zbog gubitaka u kondenzatoru fazni kut između
struje i napona nije 90o nego je nešto manji.

P = UI cos ρ = UI sin δ = U 2Cω sin δ ≈ U 2Cωδ ≈ U 2Cω ⋅ tgδ

Točnost je 10 −5 − 10 −3 .

7.11. ETALONI KAPACITETA

Kapacitet etalonskog kondenzatora vrhunske točnosti određuje se računom,

oni moraju imati geometrijski oblik.

ZAŠTITNI CILINDAR

1
1.

4 5,6 2 5. 6.

3.
3
l
TO SE MJERI

C24

ON NAS INTERESIRA
Slika 7.11.1. Thompson-Lampardov računski etalon kapaciteta

⎛ε ⎞
C24 = ⎜ 0 ln 2 ⎟l
⎝π ⎠

l se mjeri interferometrom (postižu se točnosti od 1 ⋅10−7 ). Uporabni etaloni

kapaciteta su pločasti kondenzatori s izolatorom od tinjca, dušika ili zraka, treba
paziti na najviši dopušteni napon (mjerodavna tjemena vrijednost, a ne efektivna).

101
7.12. MJERENJE IMPEDANCIJE

Najčešće se mjeri djelatni otpor otpornika, kod svitaka induktivitet i faktor

dobrote, kapacitet i faktor gubitaka (kondenzatorska U-I metoda). Kada su pasivni
elementi čisti, parazitski kapaciteti se mogu zanemariti pa se mjerenjem napona i
struje može odrediti karakteristična veličina.

RA RC

+
A
RA

G Hz V Z

UC

Slika 7.12.1. Mjerenje impedancije

U
Z =
I
2 2
U −UC ⎛R ⎞ 1⎛ R ⎞
pr = = 1 + ⎜⎜ A ⎟⎟ − 1 ≈ ⎜⎜ A ⎟⎟
UC ⎝ XC ⎠ 2 ⎝ XC ⎠

102
 8. MOSNE METODE
Osim mjernim instrumentima s izravnim očitanjem, izvode se električna
mjerenja i brojnim mjernim metodama koje omogućuju međusobnu usporedbu
poznatih i nepoznatih veličina. Za usporedbu je redovno potreban indikator koji se
dovodi na «nulu» određenim ručnim ili automatskim ugađanjima poznatih veličina.
Mjerne metode općenito omogućavaju mnogo točnija mjerenja nego mjerni
instrumenti s elektromehaničkom pretvorbom pa se koriste za najpreciznija
laboratorijska mjerenja i baždarenja.

Od mjernih metoda najpoznatije su mosne i kompenzacijske metode za

istosmjernu i izmjeničnu struju.

Mosne metode omogućuju jednostavnu i neposrednu usporedbu impedancija,

a time i određivanje nepoznatih impedancija pomoću poznatih. Osnovni spoj je još
poznat i kao Wheatstonov most.

Pogreška mosnih metoda je manja od 0,1 %. Točnost je određena graničnim

pogreškama ugrađenih elemenata, te nesigurnosti mosta (nulindikatora).

8.1. OSNOVNI SPOJ

Slika 8.1.1. Osnovni spoj mosnih metoda

Z1Z 4 = Z 2 Z 3
Z1 Z 4 ⋅ e j ( ρ1 + ρ 4 )
= Z 2 Z 3 ⋅ e j ( ρ 2 + ρ3 )
Z1 Z 4 = Z 2 Z 3
ρ1 + ρ 4 = ρ 2 + ρ3

Ovom se metodom može izmjeriti djelatni otpor, induktivitet, kapacitet, faktor

dobrote i gubitaka. Radne frekvencije su od 30 Hz do 300 MHz.

103
8.1.1.NULINDIKATOR ZA IZMJENIČNE STRUJE

Nekada se koristio vibracioni galvanometar s iglom od magneta.

Slika 8.1.1.1. Vibracioni galvanometar s iglom od magneta

D
ω0 =
J

Gdje je D direkciona konstanta, a J je moment tromosti.

Selektivni elektronički voltmetri (10 puta osjetljiviji od vibracionih), frekvencije

2
16 Hz,50 Hz,60 Hz...
3

Najpogodniji su elektronički nulindikatori s katodnom cijevi.

MJERENI
Y u0 Ud
U1

x Uref
U2 Uref

U2 Uref

Uref

Slika 8.1.1.2. Elektronički nulindikatori s katodnom cijevi

104
8.2. WIENOV MOST

Mosne metode mjerenja omogućavaju ne samo usporedbu nepoznatog i

poznatog kapaciteta, već i određivanje razlike kuta gubitaka jednog i drugog
kondenzatora. Kod Wienova mosta nalazi se u prvoj grani mjereni nesavršeni
kondenzator predočen serijskom kombinacijom kapaciteta CX i otpora RX.

Slika 8.2.1. Wienov most

⎛ 1 ⎞ ⎛ 1 ⎞
⎜⎜ RX + ⎟⎟ R4 = ⎜⎜ R2 + ⎟ R3
⎝ jωC X ⎠ ⎝ jωC2 ⎟⎠
R
RX = R2 3
R4
R
C X = C2 4
R3
R
tgδ X = X = ωC2 R2
XX

105
 Slika 8.2.2. Fazorski dijagram za Wienov most

⎛ RX − jX X R3 ⎞
U BD = U ⎜⎜ − ⎟⎟ =
⎝ RX − jX X + R3 − jX 2 R3 + R4 ⎠
R (R − jX X ) − R3 (R3 − jX 2 )
U 4 X
RX + R2 + R3 + R4 − j ( X X + X 2 )

8.3. MJERENJE KAPACITETA U-I METODOM

Slika 8.3.1. Mjerenje kapaciteta U-I metodom

2
U ⎛ 1 ⎞
1 + (tgρ ) ≈
1 1 1
Z = = R2 + ⎜ ⎟ = ⇒C =
2

I ⎝ ωC ⎠ ωC ωC ωU
1
C=
2πfU

106
Za sinusni napon:

u = U1N cos ωt + U 3 M cos 3ωt

dU ⎛ U ⎞
i=C = −ωCU1M ⎜⎜ sin ωt + 3 3 M sin 3ωt ⎟⎟
dT ⎝ U 1M ⎠

- instrument za mjerenje napona i struje imaju odziv na srednju ispravljenu

vrijednost

2⎛ U ⎞
U ' = 1,111U SI = 1,111 ⎜U1M − 3 M ⎟
π⎝ 3 ⎠
I ' = 1,111I SI = 1,111 ωC (U1M + U 3M )
2
π

8.4. SCHERINGOV MOST

Scheringov most se prvenstveno koristi za mjerenje kuta gubitaka električne

opreme i izolacijskih materijala, naročito na višim naponima. Takva mjerenja imaju
veliko praktično značenje, jer omogućavaju ne samo uvid u kvalitetu izolacije, već i u
njezino električno naprezanje. Naime, kut gubitaka ovisi o primijenjenom naponu,
odnosno o jakosti električnog polja u izolaciji. Kod većine izolacijskih materijala taj
kut najprije polagano raste, dok primijenjeni napon ne postigne određenu vrijednost,
nakon čega nastaje naglo povećanje zbog pojave ionizacije. Poznato je da izolacija
ne smije biti dugo izložena djelovanju ionizacije, jer bi se zbog toga mogla oštetiti.
Zato se redovno vrijednost pogonskog napona uzima niža od napona na kojem
nastaje ionizacija. Vidimo, dakle, da se mjerenjem naponske ovisnosti kuta gubitaka
dobiva mogućnost ocjene da li je izolacija nekog električnog proizvoda ispravno
dimenzionirana. Stoga se Scheringov most upotrebljava pri ispitivanju izolatora,
provodnika, kondenzatora, kabela, strojeva, transformatora i raznih visokonaponskih
aparata.

10kV

ETALONSKI KONDENZATOR (tanδ=0)

CxRx
C2

G N

R3 R4
C4

Slika 8.4.1. Scheringov most

107
 tgδ ≈ 0
⎛ 1 ⎞ R4 R3
⎜⎜ RX + ⎟⎟ =
⎝ jωC X ⎠ 1 + jωC4 R4 jωC2
R C
C X = C2 4 ⇒ RX = R3 4
R3 C2
RX
tgδ X = = ωR4C4
XX

Pri mjerenju malih kapaciteta posebnu pažnju treba posvetiti utjecaju

parazitskih kapaciteta, koji se uklanjaju oklapanjem uređaja, te se tako smanjuje
utjecaj okoline na njih.

8.5. GLYNNOV MOST

Usporedba mjerenog i etalonskog kondenzatora može se ostvariti ako se u

donjem dijelu mosta upotrijebi posebni strujni transformator s odvojcima. Ovakvo
rješenje se odlikuje velikom osjetljivošću i vrlo malim naponima u donjem dijelu
mosta. Jedna varijanta takvog rješenja je i Glynnov most.

I1 I2
ETALONSKI
CXRX CN (ZANEMARIVI GUBICI)
G
N3 N

R
N1 N2
R1 C

Slika 8.5.1. Glynnov most

I1 N1 = I 2 N 2
N
C X = CN 2
N1
C N << C
R1 << R
tgδ X = ωCR

Uravnoteženje se postiže promjenom N1 i zatim primjenom R.

108
8.6. MJERENJE KAPACITETA ELEKTROLITSKIH KONDENZATORA

Slika 8.6.1. Prikaz dozvoljenog superponiranog izmjeničnog napona

Na elektrolitski kondenzator se smije priključiti samo istosmjerni napon

određenog polariteta. Ako se priključi napon suprotnog polariteta ili ako se
istosmjernom naponu superponira nedopušteno velik izmjenični napon, dolazi do
razaranja tankog kemijskog sloja koji sačinjava dielektrik kondenzatora.

Koristimo Wienov most

A
C3
UDC
CxRx V
R3

G C5
N

C2

R4
R2
C4

SPRIJEČAVA DA NAMOT SPRIJEČAVA DA DC SIGNAL

SEKUNDARA NE BI KRATKO IDE KROZ NULINDIKATOR
SPAJAO JEDAN DIO MOSTA
Slika 8.6.2. Mjerenje kapaciteta elektrolitskih kondenzatora

109
8.7. MJERENJE INDUKTIVITETA

G Hz V
Lx
Rx

Slika 8.7.1. Shema spoja za mjerenje induktiviteta bez magnetske jezgre

U
Z X = RX2 + (ωLX ) =
2

I
2
1 ⎛U ⎞
LX = ⎜ ⎟ − RX
2

ω ⎝I⎠

Vrijedi za svitke čiji su gubici jednaki i pri istosmjernom i izmjeničnom naponu.

Mjeri se induktivitet svitka bez magnetske jezgre i gdje skin efekti nisu izraženi. Kod
mjerenja induktiviteta s magnetskom jezgrom moramo mjeriti drugom metodom i
zato taj induktivitet nazivamo efektivnim jer je Le neovisan o struji i jer je µ ovisan o
struji.

Slika 8.7.2. Shema spoja za mjerenje induktiviteta s magnetskom jezgrom

S = UI = Z I 2
P = UI cos ρ = Re I 2
Q
Le = 2 (UI ) − P 2 = 2
1 2

ωI ωI

110
8.8. MOSNE METODE MJERENJA INDUKTIVITETA
8.8.1. MAXWELLOV MOST

Slika 8.8.1.1. Maxwellov most

LX = C4 L2 R3
R
RX = R2 3
R4
X ωL X
Q= X = = ωC4 R4
RX RX

8.9. MJERENJE MEĐUINDUKTIVITETA

8.9.1. MJERENJE MEĐUINDUKTIVITETA U-I METODOM

Slika 8.9.1.1. Mjerenje međuinduktiviteta U-I metodom

U
M =
ωI

Može se svesti na dva mjerenja samoindukcije.

1. korak – svici se spoje u seriju tako da se podudaraju njihovi inducirani naponi
2. korak – svici se spoje tako da se ne podudaraju njihovi inducirani naponi

111
 Slika 8.9.1.2. Serijski spojeni svici

LA = L1 + L2 + 2 M

Slika 8.9.1.3. Inducirani naponi svitaka se oduzimaju

LB = L1 + L2 − 2 M
L − LB
M = A
4

112
 9. DIGITALNO RLC BROJILO
Moderna RLC mjerila rade na načelu mosne ili U-I metode. S RLC mjerilima
mjeri se impedancija, admitancija, otpori, vodljivost, kapacitet, induktivitet, faktori
gubitaka i dobrote i to od 50 Hz do 100 MHz. Granične pogreške su oko 0,3 %.

113
 10. MJERENJE FREKVENCIJE

10.1. FREKVENTOMETAR S JEZIČCIMA

Na području niskih frekvencija dosta se upotrebljavaju frekventometri s

jezičcima zbog svoje jednostavnosti, robusnosti i trajnosti. Njihov mjerni sistem se
sastoji od niza čeličnih pera u obliku jezičaca, koji titraju pod utjecajem
elektromagneta priključenog na mjerni izvor. Jezičci su jednim krajem pričvršćeni na
nosač, dok mi je drugi kraj slobodan i svinut u obliku zastavice duge 3 do 5 mm, koja
je obično bijele boje zbog bolje uočljivosti. Izrađuju se od čeličnih traka debljine od
0,1 do 0,5 mm, širine 3 do 5 mm i duljine 20 do 60 mm. Svaki jezičac rezonira na
drugu frekvenciju, koja se obično razlikuje od frekvencije susjednog jezičca za 0,5
Hz. U posebnim izvedbama ta razlika iznosi 0,25 Hz.

Kada instrument nije priključen, vidi se niz jednakih, bijelih zastavica koje
miruju. Kada se instrument priključi, nastaje pojačano titranje jezičca, čija je
frekvencija mehaničke rezonancije jednaka, ili jako blizu, dvostrukoj frekvenciji
izvora. To titranje stvara utisak kao da se bijela zastavica produljila. Ako podjednako
titraju jezičci za 49,5 i 50 Hz, to onda znači da je frekvencija mjerenog izvora 49,75
Hz. Na taj se način može prosuditi vrijednost mjerene frekvencije u granicama od ±
0,1 Hz.

U Frahmovoj izvedbi 10.1.4. djeluje elektromagnet l na kotvu 2 koja zbog toga

neznatno vibrira. Te se vibracije prenose preko elastične pločice 3 na jezičce 4, od
kojih jače titraju samo oni koji su blizu rezonanciji. Ovakvim rješenjem postiže se
manji potrošak.

Privlačna sila elektromagneta ovisi o kvadratu njegove struje, tako da u toku

jedne periode dolazi dva puta do privlačenja jezičaca. Zato je potrebno da frekvencija
mehaničke rezonancije bude jednaka dvostrukoj frekvenciji mjerenog izvora.

Slika 10.1.1. Primjer pokazivanja frekventometra s jezičcima

114
 Slika 10.1.2. Primjer pokazivanja frekventometra s jezičcima

Slika 10.1.3. Hartmann-Kempfova izvedba frekventometra s jezičcima

Slika 10.1.4. Frahmova izvedba frekventometra s jezičcima

115
 F = k (1− cos 2πf X t )

Instrumenti s jezičcima koriste se za mjerenje frekvencija od nekoliko herca

do oko 1.500 Hz. Priključuju se slično kao i voltmetri i troše, ovisno o naponu za koji
su predviđeni, do oko 10 VA. Izrađuju se za izravni priključak od 65 do 500 V, dok se
na više napone priključuju preko mjernih naponskih transformatora. Postižu se
granice pogrešaka od 0,2 do 1 % mjerene frekvencije. Veća točnost lakše se postiže
pri većoj duljini jezičaca. Duljina jezičaca, a time i njihova vlastita frekvencija, mijenja
se s temperaturom, pa stoga nastaje pogreška od npr. 0,15 %/10oC.

10.2. FREKVENTOMETAR S KAZALJKOM

Za mjerenje frekvencije izmjeničnih mreža razvijeno je mnogo različitih

mjernih sistema s kazaljkom, koji omogućuju izravno očitovanje i registriranje
frekvencije. Njihovo mjerno područje je obično vrlo usko zbog redovno malih
promjena za frekvencije mreže. Izvode se npr. za mjerenje frekvencije od 49 do 51
Hz, ili čak za frekvencije od 49,9 do 50,1 Hz. Osnivaju se na različitim principima, pa
se tako koriste kvocijentima mjerila indukcionog tipa, elektrodinamskog, ili ona s
pomičnim željezom. Koriste se i instrumenti s unakrsnim svicima ili s pomičnim
svitkom u kombinaciji s poluvodičkim ispravljačem.

Na sl. 10.2.1. prikazana je pojednostavljena izvedba frekventometra s

unakrsnim svicima i poluvodičkim ispravljačem. Svitak S1 sistema s unakrsnim
svicima priključen je preko ispravljača u Graetzovu spoju i kondenzatora kapaciteta C
na mjereni izvor. Drugi svitak tog sistema (svitak S2) priključen je na mjereni izvor
preko prigušnice induktiviteta L. Pri naponu U i kružnoj frekvenciji ω mjerenog izvora
teku kroz svitke struje:

I1 ≈ UCω
U
I2 ≈
Lω

116
 Slika 10.2.1. Pojednostavljena shema frekventometra s unakrsnim svicima

Slika 10.2.2. Ovisnost struja I1 i I2 o frekvenciji za shemu spoja prema sl. 10.2.1.

Struja kroz prvi svitak raste s porastom frekvencije, dok za struju kroz drugi
svitak vrijedi obratno (sl. 10.2.2.). Otklon instrumenta s unakrsnim svicima ovisi o
omjeru struja kroz svitke, pa je:

⎛I ⎞
α = f ⎜⎜ 1 ⎟⎟ = f (CLω 2 )
⎝ I2 ⎠

117
 Vidimo da je otklon instrumenta funkcija mjerene frekvencije. Ovakav
jednostavan spoj ipak ne zadovoljava, jer je jako ovisan o višim harmoničnim
članovima mjerenog izvora. Pretpostavimo da se frekvencija izvora nije promijenila,
ali da oblik napona nije više sinusan. Tada će se struja u grani s kondenzatorom
mnogo više povećavati zbog superponiranih viših harmoničnih članova, nego struja u
grani s prigušnicom. Zbog toga će se promijeniti omjer struja kroz jednu i drugu
granu, a time i otklon instrumenta, premda se frekvencija izvora nije promijenila.

Slika 10.2.3. Shema spoja frekventometra s unakrsnim svicima na čije pokazivanje praktički ne utječu viši
harmonički članovi

Slika 10.2.4. Ovisnost struja I1 i I2 o omjeru ω/ω1 za shemu spoja prema sl. 10.2.3.

118
 Utjecaj viših hramoničkih članova bitno je smanjen spojem prema sl. 10.2.3.
Tu se u prvoj grani nalazi serijska kombinacija otpora R1, kapaciteta C1 i induktiviteta
L1, čija je frekvencija rezonancije nešto iznad mjerenog frekvencijskog područja. U
drugoj grani nalazi se samo prigušnica induktiviteta L2. Ovisnost struje u prvoj i
drugoj grani o frekvenciji prikazana je na sl. 10.2.4. Mjerno područje se odabire oko
ω1, gdje struja u prvoj grani raste s frekvencijom, a struja u drugoj grani pada, kao i
u izvedbi prikazanoj na sl. 10.2.1. Ovdje je, međutim, utjecaj viših harmoničnih
članova gotovo izbjegnut, jer na višim frekvencijama imaju oba kruga praktički
jednaku impedanciju, kako se to razabire na sl. 10.2.4.

U novije vrijeme upotrebljavaju se frekventometri s pomičnim svitkom i

poluvodičkim ispravljačima, gdje se mjerenje frekvencije svodi na mjerenje srednje
vrijednosti ispravljene struje kondenzatora. Srednja vrijednost struje kondenzatora je
tada upravno razmjena tjemenoj vrijednosti izmjeničnog napona i njegovoj
I
frekvenciji U m = sr . Ako se osigura konstantna tjemena vrijednost izmjeničnog
2 fC
napona, bit će otklon instrumenta s pomičnim svitkom upravno razmjeran mjerenoj
frekvenciji:

I sr
f = .
2U mC

Konstantnu tjemenu vrijednost izmjeničnog napona dobivamo uporabom

Zenerovih dioda, koje su preko predotpora Rp priključene na mjereni izvor napona
(sl. 10.2.5.), čija je amplituda znatno veća od Zenerova napona dioda. Zbog toga na
diodama vlada pravokutni izmjenični napon određene amplitude. Kapacitet Cp služi

Slika 10.2.5. Mjerenje frekvencije pomoću struje nabijanja kondenzatora

119
 Slika 10.2.6. Frekventometar sa Zenerovim diodama i dvije frekventno ovisne grane

Za prigušenje mjernog sistema, a otpor Ru za ugađanje otklona instrumenta.

Mjerni opseg ovakvih frekventometara počinje kod f=0. Obično se izrađuju s više
mjernih opsega. Ako se želi mjeriti samo jedno usko područje frekvencije, npr. od 49
do 51 Hz, dodaje se još jedna grana s prigušnicom induktiviteta L (sl. 10.2.6.). Struja
IL prigušnice opada s frekvencijom, a struja IC kondenzatora raste s frekvencijom, pa
će na nekoj određenoj frekvenciji srednja vrijednost struje koja teče kroz instrument
biti jednaka nuli. Čim mjerena frekvencija više odstupa od te frekvencije, bit će veća
razlika struja IL i IC, a time i veći otklon instrumenta. Na taj način mogu se mjeriti
frekvencije na jednom uskom području, s granicama pogrešaka manjim od 0,1 %.

120
 11. USPOREDBENE METODE

11.1. HETERODINSKI FREKVENTOMETAR

Načelo rada heterodinskog frekventometra slično je djelovanju radio

prijemnika AM signala.

Slika 11.1.1. Heterodinski frekventometar

Miješa se napon iz oscilatora poznate i promjenljive frekvencije s naponom iz

oscilatora nepoznate frekvencije, te se nakon filtriranja dobiva napon čija je
frekvencija jednaka razlici tih dviju frekvencija. Ugađanjem poznate frekvencije može
se postići da ta razlika bude jednaka nuli. Čujemo kada je jednaka nuli.

f X − f0 = 0
f X = f0

11.2. OSCILOSKOPSKA METODA

Slika 11.2.1. Osciloskopska metoda

Slika je stabilna kada je omjer poznate i nepoznate frekvencije cijeli broj. NX je

broj dodirnih točaka sekante u smjeru x. Na zaslonu se dobivaju Lissajousove
krivulje.

121
 fX f N
= Y = X
f0 fX NY

Slika 11.2.1. Lissajousove krivulje

122
 12. DIGITALNO MJERENJE FREKVENCIJE

Slika 12.1. Digitalno mjerilo vremenskih intervala

Može se jako točno mjeriti, jer se pomoću etalonske frekvencije f 0 , dobivene

iz termostatiranog kvarcnog oscilatora, može odrediti vrijeme t0 čak u točnosti od oko
± 10 −8 .

Mjeri se vrijeme t X između start i stop.

Slika 12.2. Prikaz mjernog intervala

tX
N=
T0
1
T0 =
f0

Što je f 0 veći, veća je i razlučivost. Star i stop impulsi nisu istovremeno

sinkronizirani s oscilatorom i zato dolazi do pogreške kvantizacije i odbrojavanja i ona
iznosi ± 1 impuls.

123
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

tx 9 IMPULSA

START STOP
tx 8 IMPULSA

∆t1 ∆t2
Slika 12.3. Moguće situacije pri mjerenju

t X = ∆t1 + ( N − 1)T0 + ∆t
0 ≤ ∆t1 ≤ T0
0 ≤ ∆t 2 ≤ T0
∆t1 = ∆t2 = 0 ⇒ tmj
'
= ( N − 1)T0
∆t1 = ∆t2 = T0 ⇒ tmj
''
= ( N + 1)T0
t X = ( N ± 1)T0
1
pr = ±
N
1
ur =
N 3

Slika 12.4. Ulazni bridovi

Kod niskih frekvencija povoljnije je mjeriti trajanje, npr. jedne periode mjerene
frekvencije.

Slika 12.5. Mjerenje u slučaju niskih frekvencija

124
12.1. DIGITALNI FREKVENTOMETAR
KOMPARATOR S
HISTEREZOM

Gx
- - & BROJILO DIGITALNI
IMPULSA POKAZNIK
fx 1 #

DEKADSKO DJELILO
POMIČE DECIMALNI
ZAREZ

G0 DD
T T
1 # f 0 /n

f0
10 MHz T BISTABIL
DIJELI FREKVENCIJU S DVA
OSCILATOR VRLO
STABILNE FREKVENCIJE 10s
1µs 1ms 10ms
Slika 12.1.1. Digitalni frekventometar

Tb
N f = Tb f X =
TX
Nf
fX =
Tb
1 T
pr = =± X
Nf Tb

Gdje je N f broj izbrojenih impulsa.

Ako mjerimo niske frekvencije N f će se smanjivati, pogreška će se povećavati

i zato se kod niskih frekvencija mjeri trajanje periode.

Slika 12.1.2. Mjerenje niskih frekvencija digitalnim frekventometrom

TX = N pT0
1
fX =
TX

125
 1 T
pr = =± 0
Np TX

12.2. RECIPROČNO DIGITALNO BROJILO

MJERI TRAJANJE PERIODA

1 # BROJILO
N
PRILAGODNIK PERIODA MIKROPROCESOR
VRATA N$1 t N N2 T0
I SKLOP t x= =
N DIGITALNI
N
ZA BROJILO 1 POKAZNIK
f x=
Tx
1 # SINKRONIZACIJU TRAJANJA
PRILAGODNIK VREMENSKOG
INTERVALA OČITAVAMO
t 1 ILI 2
N

POSTOJI
SINKRONIZACIJA
G0
OSCILATOR
STABILNE
FREKVENCIJE
Slika 12.2.1. Recipročno digitalno brojilo

Vrata se otvaraju sinkrono s ulaznim signalom i onda su otvorena točno

određen broj perioda.

Točnost mjerenja ne ovisi o frekvenciji f X već samo o f 0 .

Slika 12.2.2. Relativna pogreška kod recipročnog digitalnog brojila

Recipročno digitalno brojilo Može mjeriti frekvencijsko trajanje periode,

vremenski interval između dva signala, fazni pomak između dva signala, omjer
frekvencija, širina impulsa te vrijeme porasta i pada impulsa.

126
12.3. ZNAČAJKE DIGITALNOG FREKVENTOMETRA

Značajke digitalnog frekventometra su:

- vrsta mjerenja;
- osjetljivost ulaznog signala (tipično oko 20 mV);
- frekvencijski opseg (tipično mHz do GHz);
- razlučivost (ns ili čak ps);
- točnost;
- ulazni otpor (1 MΩ ili 50 Ω za koaksijalni ulaz).

127
 13. A/D I D/A PRETVORNICI
Pretvorba se radi iz analognog signala u digitalni zbog niza prednosti
digitalnog signala (kvalitetnije i djelotvornije prenošenje, obrada i skladištenje
signala). Prvo se radi uzorkovanje analognog signala, kvantizacija i na kraju dolazi
kodiranje.

Slika 13.1. Blok shema digitalnog mjerila

13.1. A/D PRETVORNIK S DVIJE INTEGRACIJE (DUAL SLOPE)

ELEKTRONIČKA INTEGRATOR
PREKLOPKA MILLEROV SKLOP
C

KOMPARATOR
Gx 1 R
- 2 BEZ HISTEREZE
+

REFERENTNI
NAPON
GN
UPRAVLJAČKA
LOGIKA

G0 BROJILO
IMPULSA
3 DIGITALNI
POKAZNIK

GENERATOR
TAKTA
Slika 13.1.1. Blok shema A/D pretvornika s dvije integracije (dual slope)

Kada se uključi brojilo počne brojati, kad dosegne maximum daje signal
upravljačkoj logici, prebacuje sklopku u položaj 2, brojilo pada na nulu i ponovno
počne brojati.

U X T1
Prvo punimo kondenzator s nepoznatim naponom U X sve do U1 A = .
RC
Prebacimo sklopku da se prazni. Sada taj napon iz kondenzatora ide preko
U T
referentnog napona sve dok U1 A = ref 2 .
RC

128
 3
N

Nmax

Nx

t0 tx t

1
U1

Ux' T1 -FIKSNO
T2 T2 -PROMJENLJIVO
T1

t
Uµ

PROMJENLJIVI
2 NAGIB
t

FIKSNI
U2M NAGIB

U2
Slika 13.1.2. Prikaz napona na određenim točkama

u X' t0 ur t X
Q = CU 2 M = =
R R
t N
u 'X = ur X = ur X
t0 N max

NX
Točnost mjerenja napona ovisi o točnosti referentnog napona i o .
N max
Utjecaj na točnost oscilatora G0 veoma točan na kratka vremena. Vrlo dobro
potiskuje smetnje.

Najmanji višekratnik trajanja jedne i druge periode -> da ima ∞ veliko

prigušenje i na 50 Hz i 60 Hz.

60
20ms = ms
3

129
 2 50
16 ms = ms
3 3
100ms − − > t0

Točnost 0,01 %, slabo su osjetljivi na smetnje, jeftina izvedba.

Učestalost mjerenja ovim A/D pretvornikom nije velika (par puta u sekundi),
no razlučivost je vrlo velika (do 24 bita).

13.2. A/D PRETVORNIK S POSTUPNIM PRIBLIŽAVANJEM

(SUCCESIVE APPROXIMATION)

Sadrži i D/A pretvornik.

Slika 13.2.1. ???

⎛ 1⎞
U M = U r ⎜1 − n ⎟
⎝ 2 ⎠

Pretvarači s postupnim približavanjem pretvaraju, bit po bit, analogni signal u

digitalni počevši od MSB (Most Significant Bit), koristeći pri tom binarni algoritam
prilaženja. Pretvorba pri n-bitnoj rezoluciji traje n takt impulsa. Postiže se rezolucija
od 10 do 14 bita. Komparator uspoređuje uzorak nepoznatog signala i referentni
napon.

130
 Slika 13.2.2. Blok shema A/D pretvornika s postupnim približavanjem

1 R 2 R 3 R R n

2R 2R 2R 2R 2R

Ur

RF =R

+ Uk

Slika 13.2.3. R-2R ljestvični pretvornik

- u svakom čvoru se dijeli ulazna struja s dva

U k = I ul RF =
Ur ⎛ 1 1 1
R
1⎞
RF ⎜ + + + ... + n ⎟ = U r 1 − 2 −n ( )
⎝2 4 8 2 ⎠
(
U k = U r b1 2 + b2 2 + ... + bn 2 − n
−1 −2
)

Početno stanje registra Ispitivanje Završno stanje registra

1. 1000 1 V < 1,3 V 1000
2. 1100 1,5 V > 1,3 V 1000
3. 1010 1,25 V < 1,3 V 1010
4. 1011 1,375 V > 1,3 V 1010
Tablica 13.2.1. Primjer rada A/D pretvornika s postupnim približavanjem

131
 U M = 1,875V = (2 − 0,0125)V
2V
G = n = 0,125V
2
G
u= = 0,072V
3
p = 1,25 − 1,3 = 0,05V

13.3. A/D PRETVORNIK S PARALELNIM KOMPARATORIMA

(FLASH)

Koriste se kod osciloskopa, najbrži su i skupi, jer imaju veliki broj komparatora.

13.4. GLAVNE KARAKTERISTIKE A/D PRETVORNIKA

- INTEGRIRAJUĆI – brzina mjerenja (pretvaranja) od 1 do 10 Hz, razlučivost od

12 do 24 bita;
- S POSTEPENIM PRIBLIŽAVANJEM – brzina od 10 kHz do 1 MHz, razlučivost od
8 do 16 bita;
- S PARALELNIM KOMPARATORIMA – najbrži -> od 100 kHz do 1 GHz,
razlučivost od 8 do 10 bita.

132
 14. DIGITALIZACIJA SIGNALA

14.1. STACIONARNI PERIODIČKI SIGNALI

Stacionarni periodički signali se prvo pretvore u istosmjernu vrijednost i potom

se digitaliziraju (posredno digitaliziranje).

Slika 14.1.1. Stacionarni periodički signali

14.2. PROMJENLJIVI PERIODIČKI SIGNALI

Promjenljivi (periodički, izmjenični, pulsirajući ne periodični) signali se moraju

digitalizirati neposredno + A/D pretvornici s vrlo kratkim ciklusom pretvorbe.

Slika 14.2.1. Promjenljivi periodički signali

Sadrži dva dodatna sklopa:

1. NPF – sprječava izobličenje signala -> protupatvorni filtar
2. sklop za uzorkovanje i kratko pamćenje

14.2.1. SKLOP ZA UZORKOVANJE I KRATKO PAMĆENJE

Slika 14.2.1.1. Sklop za uzorkovanje i kratko pamćenje

133
 Slika 14.2.1.2. Izvedba sklopa za uzorkovanje i kratko pamćenje

Veliki Ru , mali Ri -> kondenzator C se brzo nabije, a dugo izbija.

Kada dobiva napon 1 se zatvori, a 2 otvori, a kada se prazni 1 se otvara, a 2 zatvara.

1 2

ul. 2 1 izl.

Slika 14.2.1.3. Izvedba sklopa za uzorkovanje i kratko pamćenje – drugi način

Posljedica uzorkovanja može biti izobličenje informacije.

1
PP filtar sprječava ulaz frekvencija koja nisu f g ≤ fu
2

134
 VREMENSKA DOMENA FREKVENCIJSKA DOMENA

A A

t fg f

A A PROTUPATVORNIM FILTEROM
SAMO OVAJ DIO IZVLAČIMO VAN

fu1 =3fg t 0,5 1 1,5 f /fu

A A
DOLAZI DO IZOBLIČENJA

fu1 =1,5fg t 0,5 1 1,5 f /fu

Slika 14.2.1.3. Prikaz izobličenja signala i djelovanja PP filtera

Pojavljuje se u digitalnom signalu nova frekvencija koja nije postojala u

originalnom signalu (alias frekvencija).

135
 15. ŠUM, SMETNJE I POTISKIVANJE SMETNJI

Šum je neželjeni signal. Smetnja je djelovanje šuma na signal. Izvori šuma

mogu biti unutarnji i vanjski, a vanjski mogu biti prirodni i umjetni.

Slika 15.1. Prikaz djelovanja izvora smetnje i prijemnika smetnje

Unutarnji izvori šuma se mogu smanjiti prilikom projektiranja mjernog uređaja.

15.1. MEHANIZMI PRENOŠENJA SMETNJI

Slika 15.1.1. Mehanizmi prenošenja smetnji

15.2. NAČINI POTISKIVANJA SMETNJI

Potiskivanje smetnji se može postići na mnogo načina:

- umjetni izvori se mogu oklopiti ili se njihovo djelovanje može usmjeriti,
smanjiti frekvencijski spektar;
- prijamnik se može oklopiti;
- ulazni signal se može filtrirati;
- može se koristiti mjerni sustav koji je manje osjetljiv na smetnje.

136
15.3. VODLJIVA VEZA

Petlja 1. utječe na petlju 2.

Slika 15.3.1. Shema vodljive veze

15.4. VEZA ZRAČENJEM

Blisko i daleko polje.

ELEKTRIČKI
Z/Ω IZVORI
ZE

Z0
MAGNETSKI
ZM IZVORI

BLISKO λ DALEKO γ/m UDALJENOST OD

POLJE 2π POLJE IZVORA U METRIMA
Slika 15.4.1. Veza zračenjem

µ0 E
Z 0 = 377Ω = =
ε0 H

137
15.5. KAPACITIVNA VEZA

Slika 15.5.1. Utjecaj dalekog izvora na otpornik

Slika 15.5.2. Shema kapacitivne veze

C12 1
U 2 = U1
C12 + C2 Z 1 + 1
jωR(C12 + C2 Z )

U2
20log
U1
NAGIB 6db/OKTAVI

C1Z
U1 C C
12 2Z

STVARNOST

ω0 ld(ω)
Slika 15.5.3. ???

1
Gdje je ω0 = .
R(C12 + C2 Z )

138
 KOD NISKIH FREKVENCIJA
U 2 = jωRC12U1
1
R <<
jωR(C12 + C2 Z )

KOD VISOKIH FREKVENCIJA

1
R >>
jωR(C12 + C2 Z )
C12
U2 = U1
C12 + C2 Z

Slika 15.5.4. Ovisnost razmaka između vodiča i jakosti smetnji

Povećavanje razmaka između vodiča nije dovoljno za smanjenje smetnji, pa se

stoga vodiči moraju oklapati.

139
 1 2

2R

C10

C12 C20

G C1Z
2R
C2Z

Slika 15.5.5. Prikaz kako to u stvarnosti izgleda

C12

G C1Z C10 C20 C2Z

Slika 15.5.6. ???

Za kapacitivnu vezu bitan je napon.

140
15.6. INDUKTIVNA VEZA

MJERILO

G Z
ES

Slika 15.6.1. Induktivna veza

Slika 15.6.2. Induktivna veza i kut

U = ωBA cos α = ωµ0 HA cos α = kI

H obuhvaća petlju i inducira se napon smetnje ES.

Slika 14.6.3. Shema induktivne veze

U 2 = ωHI1

15.7. ANTENSKA VEZA

Antenska veza nastupa u dalekom polju. Smanjenje smetnji se postiže

usmjeravanjem antene, oklapanjem prijemnika, filtriranjem. Za prigušenje je
dovoljno se riješiti ili električnog ili magnetskog polja.

141
 Slika 15.7.1. Antenska veza

Slika 15.7.2. Blok shema antenske veze

15.8. DIGITALNE SMETNJE

Digitalni signali uzrokuju visokofrekventni šum koji se prenosi na vodiče.

Vodiče treba udaljiti, tj. mjerni krug u kojem mjerimo male signale odmaknuti od
računala.

15.9. ISTOSMJERNE SMETNJE

Istosmjerne smetnje se javljaju kod termonapona. Rješenje za taj problem je

taj da vodiči budu od istog materijala, temperatura mora biti izjednačena u cijelom
mjernom sustavu.

Cu-konstantan Cu-Al Cu-Cu oksid

0
µV/ C 40 4 1400
Tablica 15.9.1. Iznos termonapona kod pojedinih spojeva

142
15.10. MAGNETSKE SMETNJE

Magnetske smetnje nastaju, recimo, u žici koja vibrira, a one se rješavaju

odmicanjem mjernog sustava od vodiča kojima teče velika struja ili upletavanjem
vodiča (dvije petlje se poništavaju, broj prepleta je oko 20 po metru).

Slika 15.10.1. Upletavanje vodiča

Magnetske smetnje se mogu smanjiti i oklapanjem od magnetskog materijala.

Slika 15.10.2. Oklapanje od magnetskog materijala

143
 16. UZEMLJENJE

Pod uzemljenjem smatramo električki vodljivo spajanje metalnih dijelova

opreme sa zemljom.
Postoje dva razloga za uzemljenje:
1. sigurnost
2. ostvarenje referentnog potencijala

16.1. SIGURNOST (ZAŠTITNO UZEMLJENJE)

Slika 16.1.1. Zaštitno uzemljenje

Z1
U K = U1
Z1 + Z 2
Z 2 = 0 ⇒ KS − UZEMLJENJE

16.2. OSTVARENJE REFERENTNOG POTENCIJALA (SIGNALNO

UZEMLJENJE)

Potencijal Zemlje se smatra referentnim i jednakim nuli.

Slika 16.2.1. Signalno uzemljenje

144
 Gdje je UZP napon zajedničkog potencijala. Rješenje datog problema je
spajanje uzemljenja u jednu točku.

Ovako treba:

Slika 16.2.2. Spajanje signalnog uzemljenja na ispravan način

U R 3 = I 3 R3

Ovako ne treba:

Slika 16.2.3. Spajanje signalnog uzemljenja na ispravan način

U K 3 = I 3 R3 + R2 (I 2 + I 3 ) + R1 (I1 + I 2 + I 3 )

Ti se potencijali nazivaju «pogreške zbog šuma zajedničkog potencijala».

145
16.3. VRSTE ELEKTRONIČKIH UREĐAJA ZA POTISKIVANJE
TIH SMETNJI
16.3.1. SAMO JEDAN ULAZ UZEMLJEN (OSCILOSKOP)

Ra.1Ω H
i

R1 =1kΩ Zi

4V
Lo
Rb.1Ω

R2 =1kΩ

Slika 16.3.1.1. Samo jedan ulaz spojen onako kako ne treba

Slika 16.3.1.2. Samo jedan ulaz spojen onako kako treba

16.3.2. PLIVAJUĆI VOLTMETAR

Slika 16.3.2.1. Plivajući voltmetar

146
 Slika 16.3.2.2. Shema plivajućeg voltmetra

Rb R U
U SS = U ZP ≈ U ZP b = ZP6
Z 2 + Rb Z 2 10
U ZP
CMR = 20 log = 120db
U SS

Serijske smetnje ne ulazu su one koji se superponiraju mjerenom

naponu. Takav je npr. izmjenični napon USS koji se nadovezuje na mjereni
istosmjerni napon UM. Obično te smetnje potječu od mrežnog napona, pa je
tada njihova frekvencija 50 Hz ili 100 Hz, kada se mrežni napon punovalno
ispravlja.

16.3.3. INSTRUMENT S DVOSTRUKO IZOLIRANIM ULAZIMA

Ima tri kućišta koja su međusobno jedna od drugog izolirani.

Slika 16.3.3.1. Instrument s dvostruko izoliranim ulazima

147
 Slika 16.3.3.2. Shema instrumenta s dvostruko izoliranim ulazima

Rc Rb
U SS = U ZP
Z3Z 2
Dvostruko prigušenje signala.

Slika 16.3.3.3. ??

Kad nemamo oklop, tj. oklopljenu paricu, onda moramo Guard negdje
spojiti, jer ako ostavimo otvoreno onda dolazi do podjele napona na Z2 i Z3 i
pojavljuje se visok napon proboja i instrument će stradati.

DMM

Hi

G
Lo

Guard

Slika 16.3.3.4. Spajanje plivajućeg voltmetra kada nemamo oklop

Guard se ne smije spojiti sa Zemljom. Ne možemo iskoristiti naš

dvostruko izolirani DMM, jer sada imamo plivajući DMM. Kada instrument ima
baterijsko napajanje onda dobar dio ovih problema otpada, tj. kod

148
elektromehaničkih mjerila nismo pričali o ovim problemima, jer su ti
instrumenti plivajući i imaju vrlo dobro izoliranje ulaze prema Zemlji i na taj
način se vrlo dobro prigušuju smetnje zajedničkog potencijala.

16.4. NAČINI SMANJENJA SMETNJI

- veze između izvora mjernog signala i instrumenta trebaju biti što
kraće;
- vodove mjernog signala voditi kroz područja s malom razinom šuma;
- treba ih oklopiti, a signal filtrirati samo na korisno područje koje nas
zanima;
- upletanje signalnih vodiča (smanjuje smetnju oko 200 puta ≈ 46 dB).

149